Istra

Autor kritički analizira novu talijansku historiografiju o takozvanoj "Confine orientale", ili bivšima Veneziji Giuliji/Julijskoj Krajini i Österreichische Küstenland. Ovo Sjeverno-jadransko područje koje nema zajedničko ime u tri jadranske kulture i jezika posljednjih je godina opet zadobilo pažnju talijanske javnosti, najviše zbog novog interesa za esodo i foibe koji se javlja nakon što su te problematike i regija dugo vremena bili na margini političkih i povijesnih diskursa. Autor dakle prikazuje talijanske knjige (i udžbenike) ne samo o egzodusu i fojbama nego i o "graničnom fašizmu", iredentizmu i o cijelom jadranskom prostoru u suvremenoj povijesti.

In the course of 1580, Agostino Valier, a bishop of Verona, conducted an apostolic visitation to Istrian dioceses. The report on the visitation represents an historic source of great importance for the knowledge of late 16th century Istrian history. This paper brings to light information about Pula and its inhabitants  contained in the report on Bishop Valier’s visitation to the Pula Diocese. Descriptions include the very visit and other social, economic and religious circumstance in Pula of the period.

Darko Darovec

HISTOIRE BRÈVE DE L’ISTRIE

Forum, Udine 2010

RÉSUMÉ

L’auteur nous brosse un tableau des plus importants changements politiques, administratifs et ethniques enregistrés dans la péninsule istrienne. Il constate, par exemple, que les premiers habitants desquels existent notices certaines ont été les Histres, qui à la péninsule ont donné son nom. En 178 av. J.-C. ils ont été battus et soumis par les Romains. En 476 aux Romains ont succédé les Goths, ensuite les Byzantins (en 539) et les Francs (en 788). Sous la domination des empereurs du Saint Empire Romain Allemand, la région a été incluse dans plusieurs groupements politiques et administratifs, principautés et comtés, jusqu’à devenir vers 1060 à son tour un margraviat autonome. Ses seigneurs étaient les Patriarches de Aquilée, qui ont assumée aussi tout le pouvoir spirituel et ont été destitués seulement en 1420 par l’expansion de l’influence vénitienne sur une grande partie de la péninsule. Sa partie centrale, la soi-disant Comté de Pazin, est resté sous la domination des Hasbourg de 1374 à la chute de Venise en 1797. La période napoléonienne a apporté des changements profonds dans le domaine social et administratif. La conséquence directe des conquêtes napoléoniennes a été la domination autrichienne sur l’Istrie, durée plus d’un siècle (de 1797 à 1806 et de 1813 à 1918). Après la première guerre mondiale, l’Istrie est passée sous la domination de l’Italie, qui toutefois après la seconde guerre mondiale a gardé seulement une partie très petite de la région (les villes de Muggia et San Dorligo), alors que la Slovénie a eu les arrondissements de Koper, Izola, Piran et Podgrad, et la partie restante, plus grande, l’a obtenu la Croatie.
À travers les siècles a changé aussi l’organisation géografique-administrative de l’Istrie. Au temps des Romains et au Moyen Age l’Istrie comprend le territoire au sud des fleuves Timav et Vipava, de Mont Trstenik – près de Postojna – et Mont Snežnik, jusqu’à le fleuve Rasa et le golfe du Kvarner. Au VI et VII siècle, avec le terme Istrie il était usage d’indiquer tous les territoires byzantins dans le haut-Adriatique (Istrie, Aquilée et Venise). Plus tard, avec la désagrégation intervenue à l’époque de la féodalité en plein développement (de XI au XIII siècle) et au bas Moyen Age (du XIV au XV siècle), l’Istrie a vu réduire son territoire jusqu’à rester restreinte dans les limites du margraviat existant déja du temps des seigneurs allemands et plus tard sous la domination autrichienne jusqu’à XIX siècle. En ce temps-là ses limites septentrionaux concordaient avec ceux des communes de Muggia, San Dorligo et Podgrad, là où la frontière tourne vers Rijeka. Trieste est resté hors du territoire administratif de l’Istrie jusqu’à X siècle. Depuis la moitié du XI siècle est entré à faire partie de l’Istrie aussi le territoire à l’est du fleuve Rasa jusqu’à Trsat. Après la seconde guerre mondiale, habituellement on admet que l’Istrie commence par la commune de Koper.
Les siècles de l’histoire istrienne sont caractérisés de nombreux changements etniques, dictés par les événements politiques et économiques. Presque sept siècles de domination romaine ont apporté à une costante colonisation, c’est-à-dire à un transfert de population des régions italiques a’autres régions conquises par les Romains. Ainsi la population autochtone a été complètement romanisée. Un autre changement ethnigue, décisif pour l’Istrie, a été l’arrivée des Slaves dans les Balkans au VI siècle. Dans les siècles suivants les Slaves ont déchaussé la population romane qui de toute façon a continué à augmenter par l’arrivée de nouveaux immigrés des régions italiques. Le moment décisif pour le dessus des Slaves est sorti des pressions provenantes de l’est et en partie aussi des conditions difficiles de vie en Istrie (maladies endemiques, épidémies et guerres) qui ont permis de survivre seulement à la partie plus résistante de la population.
Les pressions provenantes de l’est (la défense et la fuite devant les turcs) a exercé une influence sur la définition des limites nationaux entre les principaux populations slaves de l’Istrie, les Slovènes et les Croates. Déjà à partir du dernièr siècle, les experts de différentes matières humanistes fixaient la ligne de démarcation entre les deux groupes ethniques sur le fleuve Dragonja. Les Italiens au contraire étaient en majorité dans les centres commerciaux de la côte et formaient ainsi une étroite bande mononationale le long de la côte istrienne. Dans le domaine économique l’artisanat et le commerce des villes l’emportaient sur l’agriculture de l’hinterland. D’ici dérivent aussi les différences patrimoniales et culturelles entre les Italiens et les populations slaves istriennes, qui par l’évolution de la situation au siècle passé et dans notre siècle ont fait exploder les nationalismes et les haines entre les ethnies, lesquelles ont abouti en exodes de la population.

Island of Izola its vicinity in Roman period: Archaeological excavations in the area of Manzioli palace
The presented work is dedicated to the review of archaeological sites from Roman period in Izola and surrounding area, with focus on Manzioli palace, Manzioli square and the church of st. Mary of Alieto. During the excavations of Manzioli palace between the 1990–2000 period, a roman wall with accompanying layer of roof tiles rubble, was discovered. Small archaeological finds indicate the settlement of the discussed area, representing a part of former island of Isola in the early 1st century AD. Large altitude differences in geological base of the island prove that the area of present day market square and church used to be a natural harbor. This is further confirmed by the discovered sediments rich with organic material, which represents the edge of the harbor.

koper ■ lošinj ■ 2015 prostor, priroda, prošlost ◆ space, nature, past | 9 pregled arheoloških istraživanja ◆ overview of archaeological investigations | 23 prosperitet grada ◆ prosperity of the city | 41 Grad -izgled i odnosi ◆ The city -apperance and relations | 49 Bedem ◆ City walls | 51 Nekropole i pojedinačni grobovi ◆ Necropoles and individual graves | 57 povezanost osorske perspektive ◆ a coherence of osor's perspective 61 »Odijelo«, nakit, status, simbol ◆ »Clothing«, jewelry, status, symbol | 65 Vojna oprema kao moć, status ili simbol ◆ Military equipment as the power, status or symbol | 105 Simpozij umjetnosti ◆ The symposium of artistry | 125 partnerstvo »sjevera« i »juga« ◆ the partnership of »north« and »south« 147 »Odijelo«, nakit, status, simbol ◆ »Clothing«, jewelry, status, symbol | 151 Simpozij različitosti ◆ The symposium of diversity | 179 Raskoš keramičkog mozaika ◆ Splendour of the ceramic mosaic | 197 praskozorje nove epohe ◆ the dawn of a new era | 213 pogovor ◆ afterword | 235 bibliografija ◆ bibliography | 243

U radu se opisuje djelovanje Društva perojskih Crnogoraca od početka 2003. do potkraj 2005. kad je perojsko pojanje prošlo put od nepoznanice do ovjerene baštine. Ključni su u tome procesu bili pojedini članovi Društva, ali jednako je važan bio i rad stručnjaka u prošlosti, odnosno građa što su je prikupili (etnomuzikološka građa Miodraga Vasiljevića i usmenoknjiževna građa Maje Bošković-Stulli). Usto su značajno pridonijeli i današnji stručnjaci, a skopčano s njima i državne institucije i međudržavni programi. Riječ je o primjeru iz tematskog sklopa javne prakse folklora, primijenjenog rada stručnjaka te identificiranja, dokumentiranja i obnavljanja baštine, čime se mnogo bavi i Zorica Vitez u svojim znanstvenim radovima, a još više susreće u svom primijenjenom radu.
Title in English: A Contribution to Heritage Production: Revival of Pojanje among Peroj’s Montenegrins

While relatively favourable economic trends were characteristic of the Istrian peninsula in the period of Venetian supremacy from the mid-thirteenth to the mid-sixteenth centuries, a stagnation and even decline in economic development were prevalent - at least in comparison with neighbouring Italy and hinterlands of today's Slovenia and Croatia - from the mid-sixteenth to the mid-nineteenth centuries in northern and especially the remaining parts of Venetian Istria.
There were a number of causes for the events which played an important part in the creation of the economic structure of the Istrian society. One of the major ones was no doubt linked to the general historical development of the world, which followed the discovery of America and thus the transfer of the main European trade currents from the Mediterranean to the shores of the Atlantic. Although the impact of the geographic discoveries on the stability of the Venetian Republic had no immediate effect, the inability of the republic to adjust was already apparent during the first serious crisis redounding from the political circumstances of military encounters with the advancing Ottoman Empire on one hand and battles for economic supremacy over the neighbouring catholic states on the other. The consequences of military successes without major acquisitions by this relatively small state, which nonetheless spread widely down the Adriatic and into some enclaves of the Greek world, were in the 16th and ensuing centuries felt not so much in the metropolis but elsewhere, particularly in Istria. The incessant threats of military encounters, Turkish invasions and especially of frequent epidemic diseases, all of which combined to make of the Istrian people paupers, shaped the Istrian economic and demographic trends.
The continuity in the traditional production relations is also reflected in the stratification of the northern Istrian social structure of that time. The few town noblemen only exceptionally allowed certain communal institutions to be run by an equally few merchants and tradesmen; most townsmen were farmers, fishermen and sailors who were also engaged in the seasonal work of salt-making but had no opportunity to take part in the machinations of the ruling structures. An increasingly greater role in the economic life was played by the numerous lay and ecclesiastic brotherhoods from the end of the 16th to the 18th centuries, mainly through land tenure, providing the acquisition of rent based on the old colonate principle. The transfer or reinvestment of the leases of brotherhoods' land rents, implemented through the Monte di Pietà institutions, was also clearly profitable.
Social relations, formed and rooted in earlier periods, survived in Istria even after the period of Venetian supremacy, which simply (in contrast to the period up to the 16th century) did little for the development of the Istrian economy. It is interesting, however, that in the second half of the 18th century, when in spite of all a certain economic progress was apparent, both the Venetian and local authorities put most of the guilt for their failures on the local, predominantly rural population of the hinterland, which was, according to them, disinterested and inert. Such stereotypes of mostly Slav populations were subsequently shrewdly used, in their nationalistic endeavours, by Italian Istrian irredentists prior and after World War I as well as by Yugoslav authorities after World War II.

Riassunto: Il brigantaggio fu un fenomeno che per molti secoli caratterizzò gran parte della penisola istriana. L'azione dei briganti, cioè gruppi organizzati di persone che vivevano ai margini della società e si occupavano soprattutto di rapina e furto, aveva molto spesso portato alla disperazione sia la popolazione civile sia le autorità, senza che quest'ultime riuscissero a trovare un rimedio efficace contro tale piaga. Nei secoli, il fenomeno mutò d'intensità e rilevanza, fino a quando non fu trasformato in un mezzo di propaganda politica negli anni dopo la fine della Grande Guerra. In questo nuovo contesto, un ruolo cruciale fu giocato dalla carta stampata, la quale plasmò il fenomeno in base ai propri ideali politici, fornendogli infine un significato nuovo e decisamente lontano dalla realtà. Abstract: Parole chiave/

Frankish rule over the Lombard Kingdom rested largely upon people who arrived in Italy from the area to the north of the Alps. The distinguished noble families that established themselves in north-eastern Italy (Friuli, Istria) included also the Frankish(?) Unruochings and the Raetian-Alemannic Hunfridings. The article addresses their members' lesser known contacts with Istria and the Slavic hinterland from Carantania to Dalmatia. Hunfrid I and his son Hunfrid II were counts in Raetia and were active in Italy as missi of Charlemagne and Louis the Pious, during whose lifetimes they administered Istria, which became an important centre of the Hunfridings' power. Albgar, on the other hand, who travelled to Dalmatia as a missus of Louis the Pious in 817 to settle the disputes between the Slavs and the Romans, was a member of the Unruochings. He was a cousin of Eberhard, Duke of Friuli, who was married to Gisela, daughter of Louis the Pious. He came to Italy as a tutor, baiolus, of King Pippin's daughter, and left it after the king's death for a long time. He was attested as Count of Alemannia around 830, whereupon he was very probably Count of Carantania until his return to northern Italy around 840, where he spent his old age living near Lago Maggiore. The contacts and connections of the Frankish elite with their Slavic peers on the empire's south-eastern border were much more intensive than they appear to be at first glance. They are well-documented, inter alia, by libri vitae from Salzburg and Cividale, where Frankish and Slavic magnates from a large contact area, extending from Moravia and Pannonia to Carantania and Dalmatia, are often entered alongside each other.

U okviru mirovnih pregovora između Mletačke Republike i Kuće Austrije, 1535. godine, donesen je Tridentski pravorijek. U ovom je radu predstavljen prijepis i prijevod rukopisa, čuvanog u Venecijanskom arhivu, koji sadrži tekst Tridentskog pravorijeka i još dva teksta: arbitražnog sporazuma mletačko-austrijskog razgraničenja, potpisanog u Pazinu 1535. godine i detaljni opis obilježavanja granice.

Dopo le trattative fra la Repubblica di Venezia e la Casa d'Austria, nel 1535 a Trento fu emanata la Sentenza  tridentina.  In questo articolo presentiamo la trascrizione e la traduzione del manoscritto, custodito nell'Archivio di Venezia, che contenente il testo latino della Sententia Tridentina e due altri testi: il lodo arbitrale sulla confinazione veneto-austriaca, sottoscritto a Pisino nel 1535, e  una descrizione dettagliata di demarcazione dei confini.

Within the framework of peace negotiations between the Venetian Republic and the House of Austria, in 1535, the Sententia Tridentina was passed. This paper presents the transcript and translation of the manuscript, preserved in the Venice archive, containing the text of the Sententia Tridentina and two other texts: the arbitration agreement of the Venetian-Austrian demarcation, signed in Pazin in 1535, and a detailed description of the boundary marking.

Odsjek za povijesne znanosti Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU, Zagreb Izvorni znanstveni članak UDK: 347.67(497.5 Labin)(093)"1525/1550" Materijalni predmeti labinskog stanovništva u razdoblju od 1525. do 1550. godine Privatno-pravni dokumenti, prije svega oporuke i inventari, predstavljaju prvorazredni izvor za proučavanje gotovo svih aspekata svakodnevnog života i materijalne kulture od razdoblja tzv. demokratizacije sastavljanja privatno-pravnih dokumenata iz razdoblja razvijenog srednjeg vijeka. Stoga oporuke, kodicili te ženidbeni ugovori koji se nalaze u bilježnici labinskog bilježnika Bartolomeja Gervazija iz razdoblja od 1525. do 1550. godine omogućavaju detaljan uvid u posjedovanje te raspolaganje materijalnim predmetima pripadnika svih slojeva društva renesansnog Labina. Ključne riječi: Istra, Labin, renesansa, materijalna kultura Uvod Razne vrste privatno-pravnih dokumenata labinskog bilježnika Bartolomeja Gervazija iz razdoblja 1525.-1550. godine, točnije oporuke, kodicili, darovnice te isprave koje se odnose na primanje ili davanje miraza, otkrivaju nam čitav niz raznih materijalnih predmeta kojima se služilo tadašnje labinsko stanovništvo, a koji rasvjetljavaju razne aspekte svakodnevnog života -prije svega razinu materijalne kulture -u ovom istarskom gradu. U tom je razdoblju postupak demokratizacije sastavljanja privatnopravnih dokumenata na istočnojadranskom prostoru praktički doveden do vrhunca te se može s potpunom sigurnošću tvrditi da velik uzorak ove vrste dokumenata za to razdoblje daje realističan uvid u razinu materijalne kulture, ali i svakodnevnog života pripadnika svih društvenih slojeva i osoba različitog imovinskog statusa i društvenog položaja. 1 46 DAPa, SLB, BG, 46-46' 47 Nažalost, nisam uspio konzultirati rječnik G. Rezasca Dizionario del dialetto veneziano u kojem bi zasigurno bilo drugih pojašnjenja vezanih uz navedeni pojam. 48 Carolus Du Fresne Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis, tomus septimus, R-S, Niort, L. Favre, 1883, str. 307. 49 Carolus Du Fresne Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis, tomus septimus, R-S, Niort, L. Favre, 1883, str. 311. 50 DAPa, SLB, BG, 58'-59. 51 Enrico Rosamani, Vocabulario Giuliano, dei dialetti parlati nella regione Giuliano-Dalmata quale essa era stata constituita di comune accordo tra i due stati interessati nel convegno di Rapallo del 12- XII-1920, Trieste 1990

„Provinciale vetus sive Ecclesiae universae provinciarum notitia“ višeslojno je vrelo, u kojem je prezentiran jedan od najranijih popisa katoličkih biskupija svijeta. Uvršten je među karolinške kodekse, unatoč činjenici da se u njemu nalaze brojni podaci nastali i nekoliko stoljeća poslije Karla Velikog (768-814). I površnim uvidom u sadržaj i strukturu dolazi se do spoznaje da je u pitanju izrazito komplesno vrelo s podacima iz različih povijesnih epoha počevši od kasne antike do završetka razvijenog srednjeg vijeka. U njemu se prepoznaju rukopisi više pisaca te nekoliko redaktora. Svoje su mjesto u njemu našli i hrvatski prostori, odnosno crkvena organizacija iz ranog srednjeg vijeka uključujući i onu s istarskih prostora.

Istria and the Provinciale vetus. The chapter six of „Provinciale vetus“ is dealing wit ecclesiastical organisation in Istria, as well as with dioceses of Dalmatia, Croatia (Sclavonia), Italy, Sardinia and Sicily. The chapter contains many illogical and unclear statements, similar to such statements in chapter two of the same source. At the beginning of the chapter there is a text dealing with Dalmatia supra mare. There are suffragans of the Aquileian Metropolitan represented in the forementioned text, although there is no single Dalmatian town mentioned in it. The paragraph on the Istira supra mare contains data about twelve suffragans of the Grado Patriarch from Istria and Veneto, as well as metropolis Iadera (Zadar) with five suffragans and metropolis Spalatus (Split) with two suffragans. Also, suffragans of metropolis Iadera are listed – bishops of Signia (Senj), Ausarenum (Osor), Veglia (Krk), Arba (Rab) and Nona (Nin). Moreover, suffragans of metropolis Spalatus are mentioned too – bishops of Tragurium (Trogir) and Tigninum (Knin). Obviously, it is not possible to include metropolitans of Zadar and Split and their suffragans into a list of Istrian metropolitans. Therefore, it is clear that in this case all seats of metropolitans and bishops from the former Byzantinian territories on the Eastern Adriatic are included (Dalmatia and Istria). These territories were reassigned to Byzantium by the peace treaty of Aachen, concluded by Charlemagne and Byzantine emperor Michael in 812. In this chapter the ecclesiastiacl history of Istria is being presented from the Late Antiquity to the 12th century. The site of Castellum, seat of one Istrian bishops, hasn't been located yet. Assumably the actual site of Castellum is medieval fortress (todayʼs Pićan).

Verzija prije zadnjih korektura.
Nazor o Istri kao regiji istarske ljestvice i baluna, koji je dominirao u hrvatskoj stručnoj i široj kulturnoj javnosti tijekom 20. stoljeća, u posljednjih se dvadesetak godina mijenja prema nazoru o plurietničnosti i multikulturalnosti istarske glazbene i plesne baštine. I istarski program u okviru 43. međunarodne smotre folklora (koji obuhvaća folklornu priredbu, koncert crkvenog pučkog pjevanja, radionice vokalne i instrumentalne glazbe te koncert etnoglazbe) također upućuje na njezinu kulturnu raznolikost, ističući obje vodeće istarske tradicije – tradiciju tijesnih intervala i tonalitetnu tradicija, kao i njihova složena prepletanja. U drugom su dijelu najavni tekstovi za sudionike programa “Istarska glazbena i plesna baština”, u trećem tekstu uz “Koncert etnoglazbe: Etno Istra” te tekst uz radionice tarankanja, bitinade i istarskih glazbala.
Version before final proofreading.
Summary: The view of Istria as the region of the Istrian scale and balun dance, which had dominated Croatian professional and wider cultural circles in the 20th century, has gradually been transformed in the past two decades towards a view of the pluri-ethnicity and multiculturality of Istrian music and dance heritage. The Istrian program at 43rd International Folklore Festival (which includes folklore performance, concert of church folk singing, workshops of vocal and instrumental music, and world music concert) also attempts to represent cultural diversity of the region, emphasizing two leading Istrian traditions – the tradition of narrow intervals and tonal tradition, as well as their complex interweaving. The remaining texts introduce participants of the programme “The Istrian Music and Dance Heritage”, as well as the “World Music Concert: Ethno Istria”, and workshops on tarankanje, bitinada and Istrian musical instruments.
followed by U drugom su dijelu najavni tekstovi za sudionike programa “Istarska glazbena i plesna baština”, u trećem tekstu uz “Koncert etnoglazbe: Etno Istra” te tekst uz radionice tarankanja, bitinade i istarskih glazbala.

Osnovni su problemi zaštite tradicijskog glazbovanja u promjenljivoj, procesnoj, neuhvatljivoj glazbenoj praksi jednako neuhvatljive zajednice, a usto svaka zaštita, i ne htijući, podrazumijeva dekontekstualizaciju dotadašnjih funkcija. Okosnicu hrvatske povijesti zaštite čine tzv. organizirana folklorna djelatnost, smotre folklora, seminari i škole folklora te medijska potpora širenju svijesti o vrijednosti i potrebi očuvanja tradicijske glazbe. Iako ta povijest nije bila pravocrtna, većinom je ona pridonosila unificiranju regionalnih tradicija, glazbene produkte nadredila glazbenim procesima i glazbenicima, usustavljivala raznolikost i povijesnu promjenljivost. Istra je pritom bila i jest iznimkom odstupajući od kanona organiziranih amaterskih folklornih skupina, njegujući folklornost izvedbenih okvira i razvijajući specijalizirane folklorne festivale.
Summary: The main problems in safeguarding traditional music-making refer to changeable, processual and uncatchable nature of musical practice of the equally uncatchable community, and beside that, every safeguarding necessarily implies decontextualization of existent functions. The basis of Croatian history of safeguarding are so-called organized folklore activities, festivals, seminars and schools, and mass media support of traditional music-making. Although that history was not unidirectional, it has generally contributed to the unification of regional traditions, put music products above music processes and musicians, systemized diversity and historical changeability. However, Istria was and is an exception by its diverging from the canon of organized amateur folk groups, by nurturing a folklore character of performing frames and by developing specialized folklore festivals.

Malena Savudrija, nevelikog značenja u kontekstu Habsburške Monarhije, zahvaljujući osobitom geografskom položaju već je 1818. obogaćena impozantnim svjetionikom, prvim u nizu što će ih austrijske vlasti podići na istočnojadranskoj obali. Moderna tehnologija koja ga je pokretala jasan je pokazatelj njegove važnosti, jednako kao i nazočnost cara Franje I. pri prvom paljenju. U sjeni svjetionika, međutim, zemljišni su i gospodarski odnosi, pedantno zabilježeni u Franciskanskom katastru, ukazivali na predmodernu egzistencijalnu osnovicu, naslijeđenu iz mletačkih vremena. Tijekom idućih desetljeća životni će se uvjeti poboljšavati: broj stanovnika konstantno će rasti, nekadašnju slabu prometnu povezanost znatno će ojačati pomorski, a nakon izgradnje pruge Parenzane i željeznički promet, začeci turizma početkom dvadesetog stoljeća pratit će preobrazbu Austrijskog Primorja u privlačno odredište.

La piccola Salvore, poco significante nel contesto della Monarchia asburgica, grazie alla sua posizione geografica già nel 1818 fu valorizzata con la costruzione dell’imponente faro, il primo di tutta una serie di strutture analoghe che le autorità fecero erigere sulla costa adriatica orientale. La tecnologia moderna utilizzata per il funzionamento della struttura fu un chiaro indicatore della sua rilevanza, tanto che lo stesso imperatore Francesco I presenziò alla sua prima accensione. Tuttavia, all’ombra del faro i rapporti terrieri ed economici, accuratamente registrati nel Catasto franceschino, facevano intuire la base esistenziale premoderna ereditata dal periodo veneziano. Durante i decenni successivi le condizioni di vita andarono migliorando. Il numero degli abitanti vide una costante crescita, la carente rete di comunicazione venne solidamente rafforzata con collegamenti marittimi e, dopo la costruzione della Parenzana, anche con quelli ferroviari. I primordi del turismo all’inizio del XX secolo trasformarono il Litorale austriaco in una destinazione attraente.

Three drawings of ancient monuments from Pula are deposited in the Venetian Republic Archives in Venice; two drawings depicting the amphitheatre and one depicting the Temple of Roma and Augustus, hitherto unknown to the local scientific public. The drawings were made by the Venetian Republic engineer Giovanni Leonardo Gaettini in 1783. They are among the most beautiful drawings in the overall opus of Venetian engineers in the 18th century, not only for the motifs, but for the craft and the dedication the engineer Gaettini invested in their making.

The author reviews all available sources, literature and archaeological findings in order to evaluate the defensive capabilities and circumstances of Rašpor Castle in Istria. Through personal survey and digital reconstruction, Ian Tataj brings the fortress back to life in different stages of its evolution.

Mnogi su vjernici kršćansku pobjedu kod Lepanta 1571. godine pripisivali činjenici da se taj oltarić nalazio
na brodu Don Juana od Austrije i da je na njemu neposredno prije same bitke služena sveta misa. Taj se
dragocjeni oltarić u Motovunu tradicijski izlaže na štovanje vjernika o blagdanu svetoga Stjepana (26.
prosinca) i na godišnjicu posvete crkve svetoga Stjepana u Motovunu (Stepanja), prve nedjelje u kolovozu

Between 1973 and 1986 the organ builder Patrick Collon from Brussels and a group of his collaborators have done a restoration work of the pipe organ in the parish church in Završje (Istria). The organ has the signature above the keyboard: OPUS JOANNES BAPTISTAE PIAGGIA VENETIARUM MDCCXL, identifying this as the earliest work by Piaggia. The reparation work on the instrument was done by Giovanni Cella (Cres, 1840–Pula, 1908) in October 1859 and Ivica Mario, an Istrian organ builder with workshops in Pazin, Buzet and Trieste, dated on 13. XII. 1929. -- The unpublished progress report (1986) which includes technical measurements of the instruments, working notes, sketches and drawings compiled by Collon is appended.

The migration from Byzantium to the West due to the Ottoman
conquest of the Byzantine Empire had an immense impact on promoting
classical Greek culture, inherited by Byzantium. „Rediscovered” Greek
culture affected the shaping of Humanistic thought, the content of
Renaissance art and, indirectly, the formation of a new European identity.
The author examines the aforementioned historical phenomena
from the perspective of Istria, particularly in the context of the Greek
migrants who fled the Ottomans and arrived at the Istrian peninsula.

Nedestruktivno arheološko istraživanje poluotoka Sipra odvijalo se usporedo sa sustavnim terenskim pregledom umaške okolice u studenom i prosincu 2008., dok je naknadno (u veljači 2009.) teren geodetski i pokusno geof zički izmjeren. Istraživanje je osmišljeno kao sustavno prikupljanje nalaza u mreži kvadranata i tzv. strukturni pregled: detaljno bilježenje svih površinski vidljivih struktura i tvorevina. Voditelj terenskog pregleda bio je Boris Magdić, sredstva je osigurao Grad Umag, a u istraživanju su sudjelovali arheolog Zoran Čučković i Ana Marić te studenti arheologije Tena Karavidović, Lujana Paraman i povjesničarka Marina Zgrablić.

CDU 940.546(497.5Rovigno)"1917" Saggio scientifico originale, Febbraio 2020 Fra le molte conseguenze dovute alla Prima guerra mondiale, va ad annoverarsi anche il processo di nazionalizzazione della morte legato alla creazione del culto del Milite Ignoto. L'idealizzazione e la sacralizzazione della figura del soldato caduto nel nome della patria, sono stati due processi che si svilupparono quasi contemporaneamente nei principali stati usciti vincitori dal primo conflitto mondiale, fra i quali anche il Regno d'Italia. Se da un lato a livello nazionale il Milite Ignoto è stato tumulato all'Altare della Patria di Roma, dall'altro anche nel contesto locale di Rovigno si è trovato lo spazio per la fondazione di un culto della memoria e del ricordo legato alla sorte di Federico Riosa, volontario rovignese dell'esercito italiano scomparso in battaglia nel 1917. In base a queste premesse, la presente ricerca si prefigge lo scopo di analizzare lo sviluppo e i risultati del processo di sacralizzazione della morte di Federico Riosa messi in atto da parte delle autorità cittadine durante il primo dopoguerra.

U povijesti Istre dogodile su se velike promjene u sastavu stanovništva ,od raznih seoba do pomora od kuge u srednjem vijeku, ali masovno iseljavanje zbilo se dva puta i oba nakon dva svjetska rata.. Prvi se zbio nakon 1.svijetskog rata i propasti Austro-ugarske monarhije ,a drugi nakon 2.svijetskog rata i kapitulacije Italije .U oba slučaja trajno je narušen i promijenjen sastav stanovništva u Istri. STANOVNIŠTVO ISTRE KROZ POVIJEST DO 1.SVIJETSKOG RATA U Istri je živjelo miješano stanovništvo ,uvjetovano povijesnim zbivanjima .Nakon propasti Rimskog carstva za prvih seoba naroda Istra je bila pošteđena velikih provala. Padom Zapadnog Rimskog carstva 476.godine Istra je došla pod vlast germanskog vojskovođe Odoakara ,a ostrogotski kralj Teodorik uključio ju je u Istočnogotsku državu i tada dolazi do miješanja stanovništva .Bizant je 538.godine zavladao Istrom koja je postala dio Ravenskog egzarhata. Gradovi su imali položaj municipija (lat.municipium,od munia:dužnost+capere:uzeti) i uživali su samoupravu. U tom razdoblju Istra je doživjela gospodarski ,graditeljski i kulturni procvat,o čemu svjedoče mnogi sačuvani spomenici (Eufrazijeva bazilika u Poreču, bazilika sv. Marije Formoze u Puli) U drugoj polovici 6.stoljeća i početkom 7,Istru je pogodilo nekoliko epidemija kuge ,koje su doslovno ispraznile gradove. U isto vrijeme došlo je i do napada Langobarda 599-611.godine i do prvih naseljavanja Slavena sve do juga Istre. Papa Grgur I žalio se solinskom biskupu Maksimu da su Slaveni "već preko istarskog prijelaza počeli ulaziti u Italiju" Doseljenici su

Arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja Testimonianze archeologiche dell' età moderna in Istria Archaeological evidence of the Istrian modern era Izložba -Mostra -Exhibition Istra, lav i orao / L'Istria, il leone, l'aquila / Istria, the Lion and the Eagle Pula -Pola, 02. 07. 2015. -31. 01. 2016. Crteži / Disegni / Drawings Goran Čvrljak Grafička izrada karte / Disegni cartografici / Graphical execution of map Nenad Kuzmanović Rekonstrukcija građe / Ricostruzioni / Reconstruction of materials Laboratorij Arheološkog muzeja Istre: Jolanda Bilić (keramika/ceramica/ ceramics), Hana Filiplić (metal/metallo/metal), Đeni Gobić-Bravar (keramika, metal, kamen/ceramica, metallo, pietra/ceramics, metal, stone), Zoran Grbin (keramika/ceramica/ceramics), Luana Milotić Bulić (keramika/ceramica/ceramics), Monika Petrović (staklo, keramika/vetro, ceramica/glass, ceramics), Andrea Sardoz (keramika/ceramica/ceramics), Vanja Ujčić (kamen/pietra/stone) Vanjski suradnici / Collaboratrici esterni / External collaborators Zavičajni muzej grada Rovinja, Zavičajni muzej Poreštine, Muzej grada Umaga, Zavičajni muzej Buzet, Narodni muzej Labin, Muzej grada Pazina, Provincia di Treviso / Assessorato alla Cultura / Foto Archivio Storicho Trevigiano, Tiflološki muzej u Zagrebu, dr. sc. Morana Vouk, Jadranka Ostić, Vittorio Piccoli, Tomo Čižić, Željko Martinović, dr. sc. Anamarija Kurilić

Riassunto: La difficile situazione economica che colpì la città di Rovigno nel primo dopo-guerra, parallelamente a quanto stava accadendo in tutta la penisola istriana, sembrava ad-dirittura peggiorare con il passare degli anni. Il susseguirsi di cambi al vertice della politica cittadina stentavano a produrre dei risultati concreti, favorendo, anzi, l'ulteriore aggravarsi delle condizioni finanziarie del comune. In base a queste premesse, la presente ricerca si pre-figge lo scopo di analizzare la storia e le conseguenze dell'introduzione della cosiddetta "cinta daziaria" nella città di Rovigno, cioè di una cintura di caselli che serviva a control-lare e tassare fra il 1923 e il 1926 tutta la merce e i prodotti di qualsiasi genere che veni-vano introdotti in città, con lo scopo finale di rivitalizzare le casse comunali e bloccare il mercato nero. Abstract: THE WORLD OF TAXES-ROVINJ/ROVIGNO CUSTOMS BARRIER FROM 1923 TO 1926-The difficult economic situation that struck the city of Rovinj immediately after the First World War, as well as the entire Istrian peninsula, even worsened in the coming years. Constant shifts at the top of town politics did not yield concrete results, in fact, they further exacerbated the financial condition of the municipality. Based on these assumptions, this research aims to analyze the history and consequences of the introduction of the so-called "Customs barriers" in the city of Rovinj, in other words, the establishment of a chain of customs offices that served from 1923 to 1926 for the control and taxation of all goods and products of any kind imported into the city, whose ultimate aim was to revitalize the city wallet and block the black market. Parole chiave / Keywords: cinta daziaria, Rovigno anni '20, tassazioni, politica economica / Customs barrier, Rovinj in the 1920s, taxation, economic policy 1. Introduzione Con la dissoluzione dell'Impero austroungarico e la conseguente perdita della sua rilevanza strategica navale, la penisola istriana divenne parte integrante di uno stato italiano che non fu capace di trasformare una zona periferica in un territorio econo-D. HAN, Un mondo di tasse-La cinta daziaria rovignese del 1923-1926, Quaderni, CRS, vol. XXX, 2019, p. 229-253 229

Koncem XVI. stoljeća, veronski biskup Agostino Valier obišao je po papinom
nalogu biskupije na području Istre. Spomenuta je vizitacija pomno opisana u
nizu pratećih akata, koji sadrže dragocjene podatke za poznavanje istarske povijesti.
U okviru posjeta Puljskoj biskupiji, Valier i njegova pratnja posjetili su
i Barban. U aktima koji se odnose na posjet Barbanu nalazimo iscrpni opis
barbanske župne crkve sv. Nikole, njezinog inventara i crkvene opreme, kao i
svećenika koji u njoj služe. To je, ujedno, i najstariji sačuvani opis župne crkve
sv. Nikole. Naposljetku, u aktima se navode i mjere koje su vizitator i njegovi
ljudi predložili za poboljšanje stanja crkve. Budući da akti o Valierovoj vizitaciji
do sada nisu u cijelosti prevedeni niti objavljeni, u ovom se radu iznose neke do
sada nepoznate činjenice o župnoj crkvi sv. Nikole.

Istria, a peninsula in the Adriatic, has always been a place through which many roads have passed and where boundaries have constantly changed. This paper takes up a concrete route and discusses it from three different perspectives: as a trade route connecting rural Istria with the city of Trieste and used in the twentieth century by women traders called Šavrinkas; the Šavrinkas’ route as transposed into a work of literature; and as an ethnographic route, specifically the track that we ourselves traversed and documented. The purpose of our study is to discuss the interrelation between routes, narratives and walking, while walking is deployed as a cognitive and methodological tool. By discussing these questions, the article contributes to the general debates within landscape research, while it also elaborates on walking as a practice of understanding as well as a method enabling a smooth entrance of the researcher into the research field.

Literarna dela kot diskurzivna artikulacija bivanjskega izkustva življenjskega prostora postajajo legitimen predmet geografskega preučevanja. Postmoderna geografija si je za svoje potrebe prilagodila tudi nekatere koncepcije literarne vede, kot so intertekstualnost, pokraji-na kot besedilo ali geografsko zamišljanje. Kvalitativna analiza izbranih primerov literarnih besedil, ki tematizirajo prostor slovenske Istre, pokaže, kako se v njih oblikujejo topofilija, identitetna razlika jaz/drugi ter občutja kraja in brezkrajevnosti. Gre za sodobne pojme hu-manistične geografije, ki pretežno objektivistično, naravoslovno-družboslovno tradicijo stroke nadgrajujejo z upoštevanjem posameznikovega in skupnostnega dojemanja, zamišljanja in oblikovanja prostora. Literarna dela geografiji omogočajo preučevanje našega odnosa do življenjskega okolja in pomenov, ki jih prostoru pripisujemo ali pa se z njimi identificiramo. Naša razmerja do prostora so tudi temeljni pogoj za oblikovanje identitet in družbene odgo-vornosti. Ključne besede: slovenska Istra, kvalitativna analiza besedil, literarizacija pokrajine, ge-ografsko zamišljanje, kulturne reprezentacije 1 Uvod Sčasoma je postala vodna gladina čudovita knjiga – knjiga, ki je bila nerazumljiva za neposvečenega potnika, ki pa je meni odpirala svojo dušo brez pridržkov in mi izročala svoje najbolj dragocene skrivnosti tako jasno, kakor bi jih pripovedovala na glas. In to ni bila knjiga, ki jo prebereš in potem vržeš proč, zakaj vsak dan je pripovedovala novo zgodbo. Vseh dolgih dvanajst tisoč milj ni bilo nikoli ene same strani, ki bi bila prazna, nobene strani, ki bi jo želel preskočiti, misleč, da boš na prihodnji strani našel kaj bolj zabavnega ali drugačnega.(tWain 1961: 55) Literarna veda in geografija. Na prvi pogled se zdi, da nimata veliko skupnega. Prva se ukvarja z dosežki besedne umetnosti, družbenim življenjem in zgodovin-skim razvojem književnosti, druga je vseobsegajoča, eklektična veda o prostoru in proučuje naravne pojave in družbena dogajanja v medsebojni povezanosti in odvi-snosti. Ne glede na prevladujočo predstavo o razkoraku med obema disciplinama pa je med njima veliko skupnih točk tako na ravni raziskovalnih postopkov in koncep-tualnih izhodišč kot tudi na ravni predmeta proučevanja. Čeprav je zaradi odmevnih debat o tako imenovanem »prostorskem obratu« v humanističnih in družboslovnih strokah, ki se množijo nekako od zgodnjih devetdesetih let 20. stoletja, pozorno-sti deležno predvsem zgledovanje literarne vede pri geografiji in kartografiji (prim. döring in thielmann 2009), pa je izmenjava med strokama potekala tudi v obratni Slavistična revija (http://www.srl.si) je ponujena pod licenco Creative Commons, priznanje avtorstva 4.0 international.