Osor – benediktinska crkva i samostan sv. Petra (excavation 2006)

Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006 Croatian Archaeological Yearbook, 3/2006 Izdavač/Publisher: Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministry of Culture Administration for the Protection of the Cultural Heritage Za izdavača/For the Publisher: Božo Biškupić Urednik/Editor: Jasen Mesić Tajnik i izvršni urednik/Managing Editor: Zoran Wiewegh Uredništvo/Editorial Board: Martina Barada, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Puli Tatjana Lolić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu Ivana Miletić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Sisku Domagoj Perkić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za inspekcijske poslove, Dubrovnik Krešimir Raguž, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Karlovcu Zoran Wiewegh, Uprava za zaštitu kulturne baštine Lektura/Language Editor: Ksenija Husarek Korektura/Proof reader: Andrea Cukrov Prijevodi na engleski/English Translations: Graham McMaster (str. 6 – 107) Mihajla Ćavar (str. 108 – 469) Grafička priprema/Prepress: Anita Štimac Adresa uredništva/Editorial Address: Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za arheološku baštinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb Naklada/Print run: 1000 Tiskanje dovršeno/Printing completed: prosinac, 2007. Tisak/Print: Kratis, Zagreb UDK 902/904 (497.5) ISSN 1845-8408 HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK 3/2006 Primorsko-goranska županija, HAG 3/2006 4,00 m 4,00 m 3,00 m 3,00 m SJ 1001 Kanal SJ 1003 2,00 m SJ 1005 SJ 1003 2,00 m SJ 1004 1,00 m 1,00 m Njivice – Poje, pogled na zid (crtež: M. Čaušević-Bully) kutu jedne od prostorija vile, pronađeno malo ognjište i tragovi vatrišta. Ugljen iz tog sloja datiran je metodom C-14 u 1570 +/- 50 BP (odnosno u godinu 430. – 540. – analizu ugljena obavio je Laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti pri Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu). Podovi za sada nisu pronađeni, već su navedeni slojevi bili položeni izravno na zdravicu, koja je u ovom slučaju crvena ilovača. Temelji zidova antičkog zdanja zidani su direktno na tom sloju, a izvorni su podovi od zdravice vjerojatno bili podignuti za debljinu pripremnog sloja. Na osnovi nalaza, utvrđeno je da je vila zasigurno bila podijeljena na proizvodni i rezidencijalni dio. Tako su primjerice podovi u luksuznijim prostorijama, koje su prema nalazima vjerojatno bile smještene na jugozapadnoj strani, bili izvedeni u tehnici mozaika, dok su u proizvodnom dijelu bili načinjeni od keramičkih kvadratnih ploča ili od krupnih crveno pečenih keramičkih tesera, koje su tvorile grub mozaični pod. Zidovi zdanja građeni su kamenom vezanim vapnenom žbukom, te su temeljeni direktno na zdravici. Sloj u kojem su zidovi bili ukopani nije bio uočen – svi utvrđeni slojevi datiraju nakon njihove gradnje. Od struktura, zasad je (sondom 1) utvrđena jedna veća prostorija, s ulazom okrenutim prema zapadu. U sondi 2 otkriven je dio kompleksa gdje je utvrđeno postojanje triju prostorija, vjerojatno manjih dimenzija. Sve zidane strukture konzervirane su in situ i zasad su kao takve vidljive na lokalitetu. Sonde su zaštićene suhozidnom ogradom, nisu zatrpavane. S obzirom na lošu, odnosno nikakvu brigu o novopronađenoj arhitekturi, te zbog vrlo visokih profila koji bi se u dogledno vrijeme mogli i urušiti, preporuča se zatrpavanje tih sondi ili iscrpnije istraživanje kompleksa. Buduća sustavna arheološka istraživanja trebala bi obuhvatiti veći prostor spomenutih čestica za nastavak radova, ali bi jednako tako sondažnim istraživanjima valjalo utvrditi i područje na kojem se ovaj antički kompleks širi. Također je potrebno utvrditi na kojem se dijelu lokaliteta nalazi prva crkva, te na koji je način interpolirana u postojeće antičko zdanje. Recentni sloj na lokalitetu trebao bi se mehanički otkloniti, uz nadzor arheologa, kako bi se teren što kvalitetnije pripremio za učinkovito izvođenje ciljanih arheoloških sondi. mr. sc. Morana Čaušević-Bully Summary During the test archaeological excavations at the site Poje in Njivice, two probes were dug that were of relatively small dimensions (around 25m² and around 10m²). These excavations confirmed that this was a rich archaeological site. This was probably the position of an Antiques villa rustica with material proofs of life in later stages of the Antiquity and Early Middle Ages. Inside the villa there was probably a church, which was perhaps built in early Christian period or early medieval period the latest (judging by the pluteus fragment which was found in the today’s church of St. Mary (Sv. Marija od Porođenja).The entire complex could have been extending at the entire area ‘Pod Crikvun’ (‘beneath the church’)- which is the name of the cadastre units that were recorded as archaeological sites. The finds indicate the existence of possibly preserved mosaic floors. Furthermore, other finds indicate that part of the rooms had been heated while some belonged to the farming part of the complex. So far, it can be concluded that this was a larger estate (latifundia?), which was probably divided into a farming and residential part and even worshipping area (Christian) at a certain point. It can be concluded that the villa area was divided throughout the early medieval period and thus the first settlement around the above mentioned church came to existence. Redni broj: 160 Lokalitet: Osor – benediktinska crkva i samostan sv. Petra Naselje: – Grad/općina: Osor (otok Cres) Pravni status: Z-785 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija U okviru znanstvene suradnje Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i istraživačkog centra ARTeHIS C.N.R.S. iz Dijona, pokrenut je dugoročan projekt istraživanja benediktinskog samostana i crkve sv. Petra u Osoru na otoku Cresu. Istraživanja se odvijaju u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci. Veći dio sredstava za izvedbu toga projekta osiguralo je Ministarstvo kulture, čiji je krajnji cilj konzervacija i revalorizacija toga iznimnog spomenika kulture. Cilj prve istraživačke kampanje bio je izrada precizne grafičke dokumentacije postojećih struktura te otvaranje nekoliko većih sondi kako bi se utvrdio arheološki potencijal lokaliteta. Benediktinska crkva i samostan sv. Petra dobro su poznati stručnoj javnosti kao jedan od najstarijih primjera ranoromaničke arhitekture na području Hrvatske (Jurković 1992). Osorski benediktinski samostan bio je važno središte širenja ideja reformirane crkve 11. stoljeća, posebice njegov prvi opat, blaženi Gaudencije, o čemu svjedoči sama arhitektura crkve te sačuvani ulomci skulpture kojom je bilo ukrašeno njezino pročelje (Ostojić 1964; Jakšić 1982). Međutim, crkva je tijekom stoljeća doživjela brojne pregradnje koje su reducirale prostor, dok se samostan nije sačuvao u elevaciji. Kako je taj spomenik tek djelomice arheološki istražen pedesetih godina prošloga stoljeća (Mohorovičić 1953), jedino sustavna arheološka istraživanja te detaljna analiza sačuvanoga ziđa, popraćena proučavanjem izvora, mogu odgovoriti na još neriješena pitanja o pojedinim građevinskim fazama toga važnog arhitektonskog sklopa. U prvoj kampanji arheoloških istraživanja samostanske crkve sv. Petra u Osoru napravljen je detaljan tlocrtni 301 Hrvatski arheološki godišnjak 3/2006 Osor, položaj samostana unutar povijesnih granica grada (izradila: M. Čaušević-Bully) ali i postojanje vestibula s ostacima pripadajuće podnice, te nekoliko grobova iz kasnoga srednjeg vijeka, smještenih duž vanjske strane sjevernoga zida. Od sačuvanih zidova crkve samo sjeverni zid pripada srednjovjekovnoj fazi, dok su pročelje, začelni i južni perimetralni zid, kao što je otprije poznato, izgrađeni u 17. stoljeću. Analiza zidova omogućila je utvrđivanje kronoloških odnosa pojedinih arhitektonskih elemenata, ali i utvrđivanje postojanja više faza izgradnje crkve i prije njezine konačne redukcije u 17. stoljeću. Iz navedenih su se razloga istraživanja usredotočila na sjeverni perimetralni zid te sjeverni aneks koji je izgrađen u 12. stoljeću. Detaljna analiza elevacije sjevernoga zida pokazala je da njegova struktura nije homogena te da pojedini segmenti zidnoga plašta potječu iz raznih građevinskih faza. Na temelju analize dijela zida gdje su probijena vrata koja vode u dograđeni sjeverni aneks, utvrđeno je postojanje starije zidne strukture koja je inkorporirana u ziđe trobrodne bazilike. Također su otkrivena dva zazidana prozorska otvora čiji su lučni završeci zidani alternacijom kamena i opeke. Luk istočnoga prozora bio je naglašen i redom tanjih krovnih opeka. Sličan način gradnje utvrđen je i na, također zazidanom, otvoru sa širim rasteretim lukom koji se nalazi po sredini vanjskog plašta zida. Istočni dio sjevernoga zida naglašen je slijepom arkadom u čijem je gornjem dijelu smješten naknadno zazidan prozor s tranzenom in situ. snimak postojećeg stanja, dakle zidova sačuvanih u elevaciji, te onih pronađenih u istraživanjima koja je vodio A. Mohorovičić pedesetih godina, koji su danas sačuvani u arheološkoj stopi. Nadalje, izrađeni su detaljni crteži postojećih zidova, a otvoreno je i nekoliko klasičnih sondi kako bi se utvrdio arheološki potencijal lokaliteta. Arheološke sonde i čišćenje vidljivih struktura omogućili su izradu točnijeg tlocrta crkve. Čišćenje oboda apside dalo je nove podatke o njezinoj morfologiji. Naime, do sada se smatralo da je centralna apsida polukružna, no na temelju istraživanja jasno je uočen njezin poligonalni vanjski plašt. Istočno od južne apside otvorena je manja sonda, kojom su utvrđene barem dvije faze njezine gradnje: moguća poligonalna apsida prve faze, te polukružna apsida povrh nje. Uza zid južne apside otkriven je stariji zid smjera istokzapad, koji bi se mogao spajati sa zidovima utvrđenima tijekom istraživanja A. Mohorovičića (Mohorovičić 1953). Čini se, barem za sada, da se izgradnja zida u relativnoj kronologiji treba smjestiti između dviju faza izgradnje južne apside. Ta građevina nepoznate namjene zasigurno se rabi istovremeno s drugom fazom začelja crkve. Druga sonda otvorena je u cijeloj dužini crkve na pretpostavljenom položaju sjeverne kolonade. Utvrđeni su ostaci neprekinutog stilobata, djelomice uništenog naknadnim ukopima. Pred postojećim pročeljem otvorena je veća sonda kojom se utvrdila izvorna dužina broda crkve, 302 Primorsko-goranska županija, HAG 3/2006 Oblik tranzene, izrađene od mramora, vrlo je jednostavan: kameni blok prošupljen je trima jednakim kružnim otvorima položenima jedan ponad drugog. Čini se da je prozor bio zazidan u trenutku izgradnje sjevernoga aneksa. Sjeverni aneks, nepravilnoga pravokutnog tlocrta, podijeljen je pojasnicom na dva traveja svođena križnim svodom. Sjeverni zid otvoren je prema eksterijeru dvama prozorima, a istočni jednim. Za razliku od prozora sjevernoga perimetralnog zida, lukovi ovih prozora građeni su isključivo od tesanaca. Tri niše različitih oblika, koje se nalaze u istočnome zidu, mogle bi biti vezane uz štovanje relikvija bl. Gaudencija, ali i uz moguću funkciju sakristije. No bez detaljnije analize i arheoloških istraživanja prostora aneksa za sada je jedino moguće iznositi pretpostavke. Bitno je naglasiti da je aneks pretrpio znatnu restauraciju koja je uslijedila nakon njegova djelomičnog uništenja u II. svjetskome ratu, te je, bez analize tadašnje dokumentacije, danas teško razlučiti izvorne elemente od onih suvremenih. U konačnici, ova prva kampanja dala je vrlo zanimljive rezultate. Osim što je izrađena precizna grafička dokumentacija postojećega stanja, otvorena su i neka nova pitanja. Naime, dopunjen je i ispravljen tlocrt začelja s trima apsidama poligonalnoga vanjskog plašta, utvrđeno je postojanje vestibula, kao i dijelova sjevernoga zida koji prethode pregradnji iz 11. stoljeća. Ako se ti novi podaci sagledaju u regionalnom kontekstu, crkvu sv. Petra moguće je usporediti s crkvom sv. Marije Velike u Balama koja je građena krajem 8. stoljeća. Dakle, rezultati istraživanja navode na reviziju datacije, odnosno preciznije kronološko određivanje prve faze izgradnje, što zahtijeva nastavak arheoloških iskopavanja te daljnja istraživanja postojećih struktura i pronađenih fragmenata skulpture. Osor – crkva sv. Petra, pogled na pročelje i sondu II (foto: I. Marić) Osor – crkva sv. Petra, tlocrt s ucrtanim sondama 303 Hrvatski arheološki godišnjak 3/2006 Redni broj: 161 Lokalitet: Prezid – Gredice, Vražji vrtec, Straža Naselje: Prezid Grad/općina: Čabar Pravni status: P-1272 Razdoblje: A Vrsta radova: reambulacija, rekognosciranje Literatura Jakšić 1982 N. Jakšić, Ulomci skulpture 11. stoljeća iz Osora, Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Izdanja HAD, 7, Zagreb, 1982: 187. Jurković 1992 M. Jurković, Crkvena reforma i ranoromanička arhitektura na istočnom Jadranu, Starohrvatska prosvjeta, 20, Split, 1992: 191. Mohorovičić 1953 A. Mohorovičić, Pregled i analiza novootkrivenih objekata historijske arhitekture na području grada Osora, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, 1-2, Zagreb, 1953: 10 – 14. Ostojić 1964 I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj, II, Split, 1964: 149. Od 22. do 28. listopada 2006., na lokalitetu Prezid – položaji Gredice, Vražji vrtec i Straža, provođene su prve dvije faze arheoloških istraživanja ostataka strukture liburnijskog obrambenog zida. Teren triju položaja očišćen je i pripremljen za arheološka terenska iskopavanja. Započeta su i geodetska snimanja rimskoga obrambenog zida. Time je, uz teren, pripremljena i stručna dokumentacijska podloga za treću fazu istraživanja – samo arheološko iskapanje koje se predviđa tijekom 2007. godine. Arheološka rekognosciranja, istraživanja i snimanja u Prezidu financirao je Grad Čabar, Primorsko-goranska županija te Institut za arheologiju u Zagrebu. U Institutu za arheologiju, od 2004. provodi se znanstveno-istraživački projekt „Liburnski limes – arheološka topografija“ (0197010), voditeljice dr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan. U projektnim je zadacima i istraživanje zidova zatvarača rimskoga obrambenog sustava Claustrae Alpium Iuliarum, na prostoru sjevernoga Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Prva sustavna terenska istraživanja na prostoru lokaliteta Prezid započela su 2004. i 2005. rekognosciranjem terena i reambulacijom prostora za koji se, u stručnoj literaturi, predmnijevalo da sadrži arheološke ostatke rimskih graditeljskih struktura obrambenih zidova zatvarača. U istraživanjima, osim voditeljice i dr. sc. Bartula Šiljega iz Instituta za arheologiju, sudjeluju suradnici Ranko Starac iz Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci i Marko Frelih, kustos Etnografskog muzeja u Ljubljani. mr. sc. Morana Čaušević-Bully mr. sc. Iva Marić mr. sc. Sébastien Bully prof. dr. sc. Miljenko Jurković Summary Within scientific cooperation of the International Scientific Centre for International Research Centre for Late Antiquity and Middle Ages in Zagreb and the ARTeHIS C.N.R.S research centre from Dijon, a long term project of excavation of Benedictine monastery and Sv. Petar church (St. Peter) in Osor on the island of Cres has been started. The excavations are conducted in cooperation with the Ministry of Culture which provided most of the funds for this project which aims at conservation and revalorisation of this exceptional cultural monument. In the first campaign of archaeological excavation, detailed recording of current situation has been done. Furthermore, several classic probes have been opened which made it possible to make an accurate layout of the church. Up till now it has been believed that the central apse is semicircular but the excavations showed its polygonal outer mound. East of the south apse, a smaller probe has been opened used two determine the two phases of its construction: the possible polygonal apse of the first phase, and semicircular apse on top of it. In the probe opened thorough the whole length of the church on the supposed location of the north colonnade, the remains of uninterrupted stylobate have been established, partly damaged by later cuts. A larger probe was opened in front of existing front, which was used to establish the original length of the nave of the church, as well as the existence of a vestibule with remains of pertaining floor. Excavations updated and patched the layout of the back of the building with three apses of the polygonal outer mound, existence of a vestibule has been established as well as parts of a north wall precedent to a style of reconstruction of 11th century. If we observe this new information in a regional context, the Church of St. Peter can be compared to the church of St. Mary (Sv. Marije) in Bale which was built in late 8th century. So, the results of these excavations require a revision of dating, in other words, more precise chronological classification of the first construction phase. Rimski obrambeni sustav u Prezidu još nije određen u svom cjelokupnom rasteru. Utvrđeno je da lokalitetu pripada prostor zapadno i sjeverozapadno od samog naselja Prezida s užim toponimima: Gredice, Vražji vrtec i Straža. Lokalitet se zasigurno prostire i šire, poglavito na južnoj dionici, južnim obroncima uz Prezid – toponim Delci, no oni još nisu arheološki potvrđeni. Analize snimaka iz zraka upućuju na to da trasa prezidske dionice zahvaća sjevernu i južnu padinu istoimene doline. Na žalost, zapadni dio te dionice uništen je recentnom gradnjom. Naselje Prezid (765 m n.m.) nalazi se unutar veće krške udoline koju zatvaraju strmi brežuljci. Reljef toga goranskog kraja oblikuju sedimentne stijene: vapnenačke i dolomitne. Poroznost te podloge utjecala je na brojne krške oblike prezidskog kraja: kukove, grebene, ponikve, škarpe, krška polja i druge. Mogao bi se očekivati veći broj izvora i ponornica, međutim, na prostoru Prezida poznata su samo tri. Na jugoistočnoj strani prezidske udoline nalazi se izvor Trbuhovica, a nedaleko od položaja Straža utvrđen je još jedan izvor pitke vode. Treći se izvor nalazi na lokalitetu Ravno. Uza sam izvor na Ravnom, djelovala je manufaktura izrade opeka. Prema prvim preliminiranim rezultatima terenskih istraživanja 2004., utvrđeno je da se na širem prostoru prezidske udoline nalaze graditeljski ostaci koji svojim strukturama odgovaraju obrambenim zidovima Claustrae Alpium Iuliarum. Dio tih struktura negiran je recentnom izgradnjom, ponajviše graničnim prijelazom 304