Papers by Ivana Mikulić
Мултикултурализъм и многоезичие : Сборник с доклади от Тринадесетите международни славистични четения. Том II. Антропология. Литературознание., 2017
Pojava neobičnih bića nadnaravnog podrijetla i(li) djelovanja nije rijetka pojava u dubrovačkoj k... more Pojava neobičnih bića nadnaravnog podrijetla i(li) djelovanja nije rijetka pojava u dubrovačkoj književnosti ranoga novog vijeka. Supostojanje nadnaravnog i mimetičkog (zbiljskog) bez izazivanja čuđenja objašnjava se prožetošću ranonovovjekovne kulture predracionalnim načinom shvaćanja svijeta. U ovome se radu usporedbom funkcija i odnosa prema nadnaravnom (demoni, vilenice, negromanti, bahorenje) u dubrovačkim anonimnim komedijama druge polovice 17. stoljeća (smješnicama) i dubrovačkim preradbama Molièreovih komedija (frančezarijama) iz 18. stoljeća nastoji s jedne strane ukazati na postupno iščezavanje pojava nadnaravnog, odnosno na isticanje njihove drugosti u kulturi koja je sve više prihvaćala prosvjetiteljska, racionalistička strujanja, a s druge strane na njihovu ukorijenjenost u kolektivnoj svijesti koja jednu drugu (francusku) kulturu prekodira u domaću, dubrovačku.
Croatica et Slavica Iadertina, 2017
U radu je pozornost usmjerena na tri katekizma bellarminovske tradicije koji su nastali u Slavoni... more U radu je pozornost usmjerena na tri katekizma bellarminovske tradicije koji su nastali u Slavoniji u 18. stoljeću. To su: Put nebeski (Venecija, 1707.) Ivana Grličića, Dušu čuvajuće pohođenje (Budim, 1750.) Jerolima Lipovčića i Satir iliti divji čovik u nauku krstjanskom ubavistit (Pešta, 1766.) Đure Rapića. Usporednim čitanjem tumačenjâ četvrte Božje zapovijedi pokušalo se ukazati na sličnosti i razlike u oblikovanju modela obitelji u katekizamskom štivu posttridentskog razdoblja. Osim što je riječ o modelu koji implicira hijerarhijske odnose u kućanstvu i široj društvenoj zajednici, htjelo se pokazati kako žanr katekizma, iako visoko normiran nabožni žanr, također podliježe subjektivnim i kontekstualnim utjecajima, što ga čini vrijednim izvorom za književnoantropološka istraživanja.
Zbornik radova sa znanstvenog skupa Matija Divković i kultura pisane riječi II., 2017
Život franjevca Matije Divkovića (1563–1631) i đakovačkog župnika Ivana Grličića (oko 1670 – posl... more Život franjevca Matije Divkovića (1563–1631) i đakovačkog župnika Ivana Grličića (oko 1670 – poslije 1708), premda uz manje pouzdane podatke o Grličiću, određuje nekoliko podudarnih činjenica: rodni kraj (Jelaške, Olovo), boravak u inozemstvu (Italija) radi stjecanja filozofsko-teološkog obrazovanja te provincija djelovanja (Bosna Srebrena). U ovom se radu ipak posebno razmatra njihova uloga začetnikā katekizamske literature u kojoj do izražaja dolaze specifičnosti njihova djelovanja. Divkovićevi katekizmi – veliki Nauk krstjanski iz 1611. i mali Nauk krstjanski iz 1616. pripadaju prvom razdoblju posttridentske (katoličke) obnove i namijenjeni su prije svega bosanskome narodu, dok Grličićev katekizam Put nebeski iz 1707. ima obilježja katekizama drugog razdoblja posttridentske obnove te nosi odrednicu “prvog slavonskog katekizma”. Iako je riječ o katekizmima koji su kompilacije različitih izvora, među kojima se kao zajednički navodi katekizam Roberta Bellarmina (1542–1621), svakako treba uočiti i autorske, subjektivne doprinose unutar zadanih koncepcija i žanrovskih tipova, što se odnosi na izražavanje nekih osobnih stavova ili izdvajanje određenih tema iz svakodnevice. U radu će se, stoga, pozornost usmjeriti na diskurz o svakodnevici (vjeri, obitelji, ljudskom životu i časti, spolnosti...) prisutan u tumačenju Deset Božjih zapovijedi, te na temelju toga pokušati objasniti uloga tih katekizama u oblikovanju modela religijskoga i kulturnog identiteta posttridentskog razdoblja s obzirom na autorske, vremenske i prostorne posebnosti.
Periferno u hrvatskoj književnosti i kulturi / Peryferie w chorwackiej literaturze i kulturze
The paper examines the relationship between two marginal phenomena in the Croatian literatury stu... more The paper examines the relationship between two marginal phenomena in the Croatian literatury studies, swearing and laughter. Swearing is a speech genre determined by the obscene and vulgar expressions associated with sex organs or anal bodily area contextualized in the so-called negative values of contemporary culture. On the other hand, laughter is the main point of the comedy that is lower positioned and very often neglected in the hierarchy of genres. However, swearing in Bakhtin’s concept of grotesque realism is an affirmative and positive phenomenon that has contributed to the creation of a free carnival atmosphere and other, material bodily, ridiculous aspect of the world. For a long time Croatian comedies of the second half of the 17th century (smješnice) were on the verge of literary history studies. In this paper we are primarily interested in smješnice because they belong to the carnival type of ceremonial-representational forms of the culture of folk humor, with swearing...
Filozofska istraživanja
Hrvatska je književna kultura u 18. stoljeću obilježena stilskim pluralizmom, s tim da se najčešć... more Hrvatska je književna kultura u 18. stoljeću obilježena stilskim pluralizmom, s tim da se najčešće ističe njezin prosvjetiteljski karakter s naglašenom didaktičkom (odgojnom, moralističkom, katoličkom) i utilitarističkom dimenzijom. Austrijski katekizam temeljna je knjiga školskog vjeronauka od 1777. do 1847. godine u cijeloj Habsburškoj Monarhiji te ima važnu ulogu u odgoju djece, ali i cijele obitelji, odnosno društvene zajednice u duhu jozefinističke politike. Navedena tematika razmatra se u perspektivi Immanuela Kanta kojemu je bilo važno istaknuti opasnosti u koje fetišizacija crkvenih normi može voditi te razviti kritičke momente slobode i odgoja. Izostanak prosvjetiteljstva u hrvatskim zemljama Habsburške Monarhije kompleksno je uvjetovan: od religijskog otpora promjenama u društvenom i političkom smislu, do zaostalosti i neobrazovanosti velikog dijela stanovništva, što je odgovaralo hrvatskom plemstvu i kleru.
Hrvatska se kontroverzistička teologija najvećim dijelom odnosi na rasprave s pravoslavnim kršćan... more Hrvatska se kontroverzistička teologija najvećim dijelom odnosi na rasprave s pravoslavnim kršćanima, a samo je manji dio rasprava s predstavnicima protestantizma. Katehetička knjižica Kratek zavjetek zrokov (1742/?/, 1747), premda bez autorske atribucije, gotovo se sa sigurnošću pripisuje isusovačkom misionaru i piscu Jurju Mulihu (1694–1754), a pisana je u obliku ispovijesti o obraćenju jednoga učenog luterana na katoličanstvo koji iznosi 40 razloga („zroka“) protiv luterana i kalvinista. Iako je ispovijest pisana u prvom licu jednine, čime se implicira model konverzije, ne može se govoriti o samoprikazivanju subjekta, već je riječ o pokušaju objektivacije pojedinačne koncepcije religijskoga identiteta kroz model kontroverzije. U radu će se pozornost usmjeriti na narativne strategije Kratkeg zavjetka kojim se oblikuju predodžbe o protestantima kao krivovjercima, odnosno na interferenciju općih (posttridentskih) te specifičnih društveno-povijesnih okolnosti (protestantizam u Zagrebačkoj biskupiji u 18. stoljeću) u konstrukciji konfesionalnog (katoličkog) identiteta. Budući da Kratek zavjetek u sadržajnom smislu korespondira s pojedinim dijelovima nedvojbeno Mulihova katekizma Posel apoštolski (1742) koji sadrži i rasprave s pravoslavnima i muslimanima, u razmatranju se ukazuje na značajke Mulihove kontroverzije s protestantima u širem kontekstu njegove kontroverzijske misli.
Život franjevca Matije Divkovića (1563–1631) i đakovačkog župnika Ivana Grličića (oko 1670 – posl... more Život franjevca Matije Divkovića (1563–1631) i đakovačkog župnika Ivana Grličića (oko 1670 – poslije 1708), premda uz manje pouzdane podatke o Grličiću, određuje nekoliko podudarnih činjenica: rodni kraj (Jelaške, Olovo), boravak u inozemstvu (Italija) radi stjecanja filozofsko-teološkog obrazovanja te provincija djelovanja (Bosna Srebrena). U ovom se radu ipak posebno razmatra njihova uloga začetnikā katekizamske literature u kojoj do izražaja dolaze specifičnosti njihova djelovanja. Divkovićevi katekizmi – veliki Nauk krstjanski iz 1611. i mali Nauk krstjanski iz 1616. pripadaju prvom razdoblju posttridentske (katoličke) obnove i namijenjeni su prije svega bosanskome narodu, dok Grličićev katekizam Put nebeski iz 1707. ima obilježja katekizama drugog razdoblja posttridentske obnove te nosi odrednicu “prvog slavonskog katekizma”. Iako je riječ o katekizmima koji su kompilacije različitih izvora, među kojima se kao zajednički navodi katekizam Roberta Bellarmina (1542–1621), svakako treba uočiti i autorske, subjektivne doprinose unutar zadanih koncepcija i žanrovskih tipova, što se odnosi na izražavanje nekih osobnih stavova ili izdvajanje određenih tema iz svakodnevice. U radu će se, stoga, pozornost usmjeriti na diskurz o svakodnevici (vjeri, obitelji, ljudskom životu i časti, spolnosti...) prisutan u tumačenju Deset Božjih zapovijedi, te na temelju toga pokušati objasniti uloga tih katekizama u oblikovanju modela religijskoga i kulturnog identiteta posttridentskog razdoblja s obzirom na autorske, vremenske i prostorne posebnosti.
Pojava neobičnih bića nadnaravnog podrijetla i(li) djelovanja nije rijetka pojava u dubrovačkoj k... more Pojava neobičnih bića nadnaravnog podrijetla i(li) djelovanja nije rijetka pojava u dubrovačkoj književnosti ranoga novog vijeka. Supostojanje nadnaravnog i mimetičkog (zbiljskog) bez izazivanja čuđenja objašnjava se prožetošću ranonovovjekovne kulture predracionalnim načinom shvaćanja svijeta. U ovome se radu usporedbom funkcija i odnosa prema nadnaravnom (demoni, vilenice, negromanti, bahorenje) u dubrovačkim anonimnim komedijama druge polovice 17. stoljeća (smješnicama) i dubrovačkim preradbama Molièreovih komedija (frančezarijama) iz 18. stoljeća nastoji s jedne strane ukazati na postupno iščezavanje pojava nadnaravnog, odnosno na isticanje njihove drugosti u kulturi koja je sve više prihvaćala prosvjetiteljska, racionalistička strujanja, a s druge strane na njihovu ukorijenjenost u kolektivnoj svijesti koja jednu drugu (francusku) kulturu prekodira u domaću, dubrovačku.
U radu će pozornost biti usmjerena na iščitavanje Došenova epa Aždaja sedmoglava (Zagreb, 1768.),... more U radu će pozornost biti usmjerena na iščitavanje Došenova epa Aždaja sedmoglava (Zagreb, 1768.), koji se svojim svjetonazorskim, tematskim i stilskim značajkama uklapa u koncepcije hrvatske književnosti 18. stoljeća, te tako opravdava svoju umjetničku i književnopovijesnu vrijednost.
Odražava li i na koji način Aždaja sedmoglava slavonsku svakodnevicu 18. stoljeća – središnje je pitanje na koje ovaj rad želi ponuditi stanovite odgovore. Poetski svijet Aždaje sadrži, naime, brojne reminiscencije na materijalnu i duhovnu kulturu Slavonije 18. stoljeća koje autor oblikuje u vlastiti umjetnički iskaz. Stoga će se u radu istraživati komunikacija između svakodnevne prakse Došenova zbiljskoga svijeta i književnog diskursa Aždaje sedmoglave te tako pridonijeti osvjetljavanju i kulturološkog aspekta ovoga teksta. U istraživanju strukture svakodnevice naglasak će posebice biti stavljen na sljedeće sastavnice: stanovanje, moda i hrana.
Zbog svega navedenog za ovu će temu biti konzultirani i drugi izvori povijesnoga i kulturološkog značaja (npr. Piller, Matija – Mitterpacher, Ljudevit, 1995. Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god., s latinskog preveo i priredio Stjepan Sršen, Matica hrvatska Požega i Povijesni arhiv Osijek). Usporedbom neliterariziranih spoznaja o materijalnim manifestacijama u Slavoniji 18. stoljeća (povijesna, filološka, etnografska građa Došenovih suvremenika) s literariziranim tekstom Aždaje, uočit će se sličnosti u bilježenju određenih kulturoloških fenomena, ali i razlike (jer svakodnevica se u Aždaji najčešće zahvaća motivski selekcionirano i reducirano, kroz prizmu moralnog i didaktičkog svjetonazora).
Rad je strukturiran trodijelno. U uvodnom se dijelu (1. Književna historiografija o Antunu Bačiću... more Rad je strukturiran trodijelno. U uvodnom se dijelu (1. Književna historiografija o Antunu Bačiću) donosi sintetski prikaz bio-bibliografijskih podataka o Antunu Bačiću s poražavajućim zaključkom da su spomenuti podatci u suvremenim književnopovijesnim radovima znatno oskudniji u odnosu na ono što se o Bačiću znalo u 19. stoljeću. U drugom, središnjem dijelu rada (2. Istina katoličanska – nenabožno o nabožnome) istražuju se i interpretiraju dvije primarno nenabožne sastavnice Istine katoličanske, a to su fauna i svakodnevica. U zaključnom se dijelu sažeto naglašava kako je Antun Bačić na različite načine pokušao približiti svome neumitnu čitatelju temeljne postavke katoličke vjere i da je u te svrhe koristio i životinjski svijet i svijet svakodnevice.
U radu je pozornost usmjerena na tri katekizma bellarminovske tradicije koji su nastali u Slavoni... more U radu je pozornost usmjerena na tri katekizma bellarminovske tradicije koji su nastali u Slavoniji u 18. stoljeću. To su: Put nebeski (Venecija, 1707.) Ivana Grličića, Dušu čuvajuće pohođenje (Budim, 1750.) Jerolima Lipovčića i Satir iliti divji čovik u nauku krstjanskom ubavistit (Pešta, 1766.) Đure Rapića. Usporednim čitanjem tumačenjâ četvrte Božje zapovijedi pokušalo se ukazati na sličnosti i razlike u oblikovanju modela obitelji u katekizamskom štivu posttridentskog razdoblja. Osim što je riječ o modelu koji implicira hijerarhijske odnose u kućanstvu i široj društvenoj zajednici, htjelo se pokazati kako žanr katekizma, iako visoko normiran nabožni žanr, također podliježe subjektivnim i kontekstualnim utjecajima, što ga čini vrijednim izvorom za književnoantropološka istraživanja.
Books by Ivana Mikulić
Koautorska knjiga Zlate Šundalić i Ivane Pepić naslovlje- na „O smješnicama & smješnice“ monograf... more Koautorska knjiga Zlate Šundalić i Ivane Pepić naslovlje- na „O smješnicama & smješnice“ monografski je uradak u ko- jemu su središnji predmet bavljenja anonimne hrvatske kome- dije u prozi druge polovice 17. stoljeće, poznate u literaturi još i kao smješnice. Knjiga je strukturirana na sljedeći način: Predgovor ili kako je knjiga nastala I. O smješnicama, 1. Kako je započela priča o smješnicama, 1.1. Komedija u prozi / smješnica / ridiculosa / bufonarija, 1.2. Autorstvo, 1.3. Vrijeme nastanka / izvođenja, 1.4. Književna tradicija, 2. Kako bi se mogla nastaviti, 2.1. Kroz smijeh (lik), 2.2. Kroz svakodnevicu,
2.2.1. Kroz svakodnevicu „prve“ hrvatske smješnice (Hvarki- nja), Ljudi, Materijalna kultura, Nematerijalna kultura, 2.2.2. Kroz svakodnevicu hrvatskih smješnica (živjeti u Gradu, biti s dvora), Stranci (furistijeri) i/ili domaći, Sluge i žene izvan ku- će, 3. Kako bi se mogla završiti, 4. Bibliografijska napomena,
5. Skraćenice, 6. Literatura, II. Smješnice, Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukre- cija ili Trojo, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija (Robinja),
Pijero Muzuvijer, Sin vjerenik jedne matere (rukopis na CD-u),
III. Rječnik, IV. Sažetak, V. O autoricama.
Knjiga je globalno gledajući dvodijelno komponirana i to tako da je prvi dio monografskoga karaktera u kojemu se go- vori književnopovijesno i književnoteorijski o smješnicama, dok je drugi dio antologijskoga karaktera jer se u njemu dono- se cjeloviti tekstovi devet smješnica, dok je jedan rukopisni priložen kao preslika na CD-u. U monografskom se dijelu po- kušava odgovoriti na tri pitanja: prvo – kako je započela priča o hrvatskim smješnicama (odnosno kada su nastale, kada su pronađene i prvi put tiskane, što je književna historiografija u njima istraživala – problem autorstva, književne tradicije na koje se naslanjaju), drugo – kako bi se priča o smješnicama mogla nastaviti (kroz istraživanje kategorije smijeha i svako- dnevice) i treće – kako bi se priča o njima mogla završiti
(njihovim objavljivanjem). Monografski dio sadrži pored poja- šnjenja korištenih skraćenica i popisa korištene literature i Bib- liografijsku napomenu kojom se čitatelja podsjeća na „sudbi- nu“ svakog odnosnog teksta (tko ga je i kada pronaša, gdje, kada i pod kojim nazivom tiskao, gdje je detaljno parafraziran sadržaj komedije i koja se inačica teksta uzima kao predložak za knjigu „O smješnicama & smješnice“).
Tekstove smješnica prati i Rječnik manje poznatih riječi kako bi sadržajna prohodnost bila što bolja.
U ovoj se knjizi autorice bave smješnicama na temelju onoga što one jesu, a ne na temelju onoga što one sve nisu, nudeći čitatelju istovremeno na jednom mjestu tekstove svih deset smješnica koliko ih do danas poznaje hrvatska književna historiografija.
Conferences: Calls for Papers, Programmes by Ivana Mikulić
Uploads
Papers by Ivana Mikulić
Odražava li i na koji način Aždaja sedmoglava slavonsku svakodnevicu 18. stoljeća – središnje je pitanje na koje ovaj rad želi ponuditi stanovite odgovore. Poetski svijet Aždaje sadrži, naime, brojne reminiscencije na materijalnu i duhovnu kulturu Slavonije 18. stoljeća koje autor oblikuje u vlastiti umjetnički iskaz. Stoga će se u radu istraživati komunikacija između svakodnevne prakse Došenova zbiljskoga svijeta i književnog diskursa Aždaje sedmoglave te tako pridonijeti osvjetljavanju i kulturološkog aspekta ovoga teksta. U istraživanju strukture svakodnevice naglasak će posebice biti stavljen na sljedeće sastavnice: stanovanje, moda i hrana.
Zbog svega navedenog za ovu će temu biti konzultirani i drugi izvori povijesnoga i kulturološkog značaja (npr. Piller, Matija – Mitterpacher, Ljudevit, 1995. Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god., s latinskog preveo i priredio Stjepan Sršen, Matica hrvatska Požega i Povijesni arhiv Osijek). Usporedbom neliterariziranih spoznaja o materijalnim manifestacijama u Slavoniji 18. stoljeća (povijesna, filološka, etnografska građa Došenovih suvremenika) s literariziranim tekstom Aždaje, uočit će se sličnosti u bilježenju određenih kulturoloških fenomena, ali i razlike (jer svakodnevica se u Aždaji najčešće zahvaća motivski selekcionirano i reducirano, kroz prizmu moralnog i didaktičkog svjetonazora).
Books by Ivana Mikulić
2.2.1. Kroz svakodnevicu „prve“ hrvatske smješnice (Hvarki- nja), Ljudi, Materijalna kultura, Nematerijalna kultura, 2.2.2. Kroz svakodnevicu hrvatskih smješnica (živjeti u Gradu, biti s dvora), Stranci (furistijeri) i/ili domaći, Sluge i žene izvan ku- će, 3. Kako bi se mogla završiti, 4. Bibliografijska napomena,
5. Skraćenice, 6. Literatura, II. Smješnice, Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukre- cija ili Trojo, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija (Robinja),
Pijero Muzuvijer, Sin vjerenik jedne matere (rukopis na CD-u),
III. Rječnik, IV. Sažetak, V. O autoricama.
Knjiga je globalno gledajući dvodijelno komponirana i to tako da je prvi dio monografskoga karaktera u kojemu se go- vori književnopovijesno i književnoteorijski o smješnicama, dok je drugi dio antologijskoga karaktera jer se u njemu dono- se cjeloviti tekstovi devet smješnica, dok je jedan rukopisni priložen kao preslika na CD-u. U monografskom se dijelu po- kušava odgovoriti na tri pitanja: prvo – kako je započela priča o hrvatskim smješnicama (odnosno kada su nastale, kada su pronađene i prvi put tiskane, što je književna historiografija u njima istraživala – problem autorstva, književne tradicije na koje se naslanjaju), drugo – kako bi se priča o smješnicama mogla nastaviti (kroz istraživanje kategorije smijeha i svako- dnevice) i treće – kako bi se priča o njima mogla završiti
(njihovim objavljivanjem). Monografski dio sadrži pored poja- šnjenja korištenih skraćenica i popisa korištene literature i Bib- liografijsku napomenu kojom se čitatelja podsjeća na „sudbi- nu“ svakog odnosnog teksta (tko ga je i kada pronaša, gdje, kada i pod kojim nazivom tiskao, gdje je detaljno parafraziran sadržaj komedije i koja se inačica teksta uzima kao predložak za knjigu „O smješnicama & smješnice“).
Tekstove smješnica prati i Rječnik manje poznatih riječi kako bi sadržajna prohodnost bila što bolja.
U ovoj se knjizi autorice bave smješnicama na temelju onoga što one jesu, a ne na temelju onoga što one sve nisu, nudeći čitatelju istovremeno na jednom mjestu tekstove svih deset smješnica koliko ih do danas poznaje hrvatska književna historiografija.
Conferences: Calls for Papers, Programmes by Ivana Mikulić
Odražava li i na koji način Aždaja sedmoglava slavonsku svakodnevicu 18. stoljeća – središnje je pitanje na koje ovaj rad želi ponuditi stanovite odgovore. Poetski svijet Aždaje sadrži, naime, brojne reminiscencije na materijalnu i duhovnu kulturu Slavonije 18. stoljeća koje autor oblikuje u vlastiti umjetnički iskaz. Stoga će se u radu istraživati komunikacija između svakodnevne prakse Došenova zbiljskoga svijeta i književnog diskursa Aždaje sedmoglave te tako pridonijeti osvjetljavanju i kulturološkog aspekta ovoga teksta. U istraživanju strukture svakodnevice naglasak će posebice biti stavljen na sljedeće sastavnice: stanovanje, moda i hrana.
Zbog svega navedenog za ovu će temu biti konzultirani i drugi izvori povijesnoga i kulturološkog značaja (npr. Piller, Matija – Mitterpacher, Ljudevit, 1995. Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god., s latinskog preveo i priredio Stjepan Sršen, Matica hrvatska Požega i Povijesni arhiv Osijek). Usporedbom neliterariziranih spoznaja o materijalnim manifestacijama u Slavoniji 18. stoljeća (povijesna, filološka, etnografska građa Došenovih suvremenika) s literariziranim tekstom Aždaje, uočit će se sličnosti u bilježenju određenih kulturoloških fenomena, ali i razlike (jer svakodnevica se u Aždaji najčešće zahvaća motivski selekcionirano i reducirano, kroz prizmu moralnog i didaktičkog svjetonazora).
2.2.1. Kroz svakodnevicu „prve“ hrvatske smješnice (Hvarki- nja), Ljudi, Materijalna kultura, Nematerijalna kultura, 2.2.2. Kroz svakodnevicu hrvatskih smješnica (živjeti u Gradu, biti s dvora), Stranci (furistijeri) i/ili domaći, Sluge i žene izvan ku- će, 3. Kako bi se mogla završiti, 4. Bibliografijska napomena,
5. Skraćenice, 6. Literatura, II. Smješnice, Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukre- cija ili Trojo, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija (Robinja),
Pijero Muzuvijer, Sin vjerenik jedne matere (rukopis na CD-u),
III. Rječnik, IV. Sažetak, V. O autoricama.
Knjiga je globalno gledajući dvodijelno komponirana i to tako da je prvi dio monografskoga karaktera u kojemu se go- vori književnopovijesno i književnoteorijski o smješnicama, dok je drugi dio antologijskoga karaktera jer se u njemu dono- se cjeloviti tekstovi devet smješnica, dok je jedan rukopisni priložen kao preslika na CD-u. U monografskom se dijelu po- kušava odgovoriti na tri pitanja: prvo – kako je započela priča o hrvatskim smješnicama (odnosno kada su nastale, kada su pronađene i prvi put tiskane, što je književna historiografija u njima istraživala – problem autorstva, književne tradicije na koje se naslanjaju), drugo – kako bi se priča o smješnicama mogla nastaviti (kroz istraživanje kategorije smijeha i svako- dnevice) i treće – kako bi se priča o njima mogla završiti
(njihovim objavljivanjem). Monografski dio sadrži pored poja- šnjenja korištenih skraćenica i popisa korištene literature i Bib- liografijsku napomenu kojom se čitatelja podsjeća na „sudbi- nu“ svakog odnosnog teksta (tko ga je i kada pronaša, gdje, kada i pod kojim nazivom tiskao, gdje je detaljno parafraziran sadržaj komedije i koja se inačica teksta uzima kao predložak za knjigu „O smješnicama & smješnice“).
Tekstove smješnica prati i Rječnik manje poznatih riječi kako bi sadržajna prohodnost bila što bolja.
U ovoj se knjizi autorice bave smješnicama na temelju onoga što one jesu, a ne na temelju onoga što one sve nisu, nudeći čitatelju istovremeno na jednom mjestu tekstove svih deset smješnica koliko ih do danas poznaje hrvatska književna historiografija.