Vanda Babić
Rođena u Kotoru 1967. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, dodiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a poslijediplomski studij, smjer Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Na Sveučilištu u Zadru (Filozofski fakultet) radi od 1992. kao zn. novakinja. Magistrirala 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Hrvatska srednjovjekovna tradicija u bokokotorskim pasionskim tekstovima. Doktorirala 2003. na Sveučilištu u Zagrebu disertacijom Kulturno-povijesne vrijednosti djelovanja Vicka Zmajevića u Boki kotorskoj i Zadru. Danas u zvanju redovite profesorice. Predaje (ili je predavala) sljedeće kolegije: Hrvatska usmena književnost, Teorija usmenoknjiževnih oblika, Književna stilistika Osnove filmske umjetnosti. Uvela je kolegije Mit, obred, običaj, Hrvatska kultura i književnost Boke kotorske, a nositelj je kolegija Teorija i praksa medija. Bila je vanjski suradnik na Odsjeku za kulturu i turizam gdje je predavala kolegij Metodika interpretacije prirodne i kulturne baštine.
Do ukidanja svih projekata krajem 2013. bila je voditeljica projekta Usmeno-književna baština zadarskog područja i suradnica na projektu: Kulture u doticaju: Stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti glavnog istraživačaMilorada Nikčevića. Objavila je desetak stručnih i znanstvenih knjiga. Suradnica je u mnogim znanstvenim i stručnim časopisima. Urednica je prvog zbornika Zadarskih filoloških dana te nekoliko knjiga. U uredništvu je časopisa Lingua Montenegrina. Suautorica je i scenaristica dokumentarnog filma S Hrvatima Boke, u produkciji HTV, proizvedenog 2001. Od 2007. predsjednica je Vijeća za kulturu Zadarske županije. Od lipnja 2016. članica je Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U prosincu 2011. je sudjelovala u Erassmus programu razmjene profesora te održala 5 sati na Sveučilištu u Bambergu.
Dobitnica je Godišnje nagrade Zadarske županije (2006.), Plakete HKD Napredak, Središnjice Sarajevo, za pisanu književnu i znanstvenu riječ i nakladništvo (2008.) te Srebrnu povelju Matice hrvatske za knjigu Berta K. Balabanića Radovan i Ljudmila (2008.) i poticaja za izvrsnost u znanosti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2009.).
Na Sveučilištu u Zadru (Filozofski fakultet) radi od 1992. kao zn. novakinja. Magistrirala 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Hrvatska srednjovjekovna tradicija u bokokotorskim pasionskim tekstovima. Doktorirala 2003. na Sveučilištu u Zagrebu disertacijom Kulturno-povijesne vrijednosti djelovanja Vicka Zmajevića u Boki kotorskoj i Zadru. Danas u zvanju redovite profesorice. Predaje (ili je predavala) sljedeće kolegije: Hrvatska usmena književnost, Teorija usmenoknjiževnih oblika, Književna stilistika Osnove filmske umjetnosti. Uvela je kolegije Mit, obred, običaj, Hrvatska kultura i književnost Boke kotorske, a nositelj je kolegija Teorija i praksa medija. Bila je vanjski suradnik na Odsjeku za kulturu i turizam gdje je predavala kolegij Metodika interpretacije prirodne i kulturne baštine.
Do ukidanja svih projekata krajem 2013. bila je voditeljica projekta Usmeno-književna baština zadarskog područja i suradnica na projektu: Kulture u doticaju: Stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti glavnog istraživačaMilorada Nikčevića. Objavila je desetak stručnih i znanstvenih knjiga. Suradnica je u mnogim znanstvenim i stručnim časopisima. Urednica je prvog zbornika Zadarskih filoloških dana te nekoliko knjiga. U uredništvu je časopisa Lingua Montenegrina. Suautorica je i scenaristica dokumentarnog filma S Hrvatima Boke, u produkciji HTV, proizvedenog 2001. Od 2007. predsjednica je Vijeća za kulturu Zadarske županije. Od lipnja 2016. članica je Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U prosincu 2011. je sudjelovala u Erassmus programu razmjene profesora te održala 5 sati na Sveučilištu u Bambergu.
Dobitnica je Godišnje nagrade Zadarske županije (2006.), Plakete HKD Napredak, Središnjice Sarajevo, za pisanu književnu i znanstvenu riječ i nakladništvo (2008.) te Srebrnu povelju Matice hrvatske za knjigu Berta K. Balabanića Radovan i Ljudmila (2008.) i poticaja za izvrsnost u znanosti od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2009.).
less
Interests
Uploads
Books by Vanda Babić
Upravo se ta poveznica vidi u radu Darsa iz Kotora – Držić u Kotoru ili Likovi Bokelja u komedijama Marina Držića gdje se željelo posebno istaknuti višeznačnost likova Bokelja koji i danas prenose određenu poruku i mogu se promatrati kao kulturnomemorijski kod pamćenja u književnosti gdje se književni tekst razumijeva kao naročiti oblik reprezentacije bilo kolektivnog, bilo individualnog pamćenja izvanknjiževne zbilje, ali i kao osobeni oblik “samopamćenja” pa govorimo o sistemskom objedinjavanju, prepletanju i podudarnosti te će kao takvi biti posebnog značaja. (Kodrić, 2012:45-46)
Teorije kulturalnog pamćenja su već odavno prisutne u znanosti o književnosti gdje je posebno Assmannov koncept kulturalnog pamćenja izazvao veliki interes za društvene, kulturalne i medijske dimenzije individualnog i kolektivnog pamćenja. To je rezultiralo otvaranjem novih pitanja poput društvene, kulturalne i političke dimenzije “kulture sjećanja” te preispitivanja odnosa i veza između prošlosti i sadašnjosti, pri čemu se posebno ističe da je kulturalno pamćenje pojedinog društva uvijek odraz njegovih sadašnjih interesa, potreba te razine iskustava što opet skreće pažnju na ono što određuje način na koji se društvo odnosi prema svojoj prošlosti kao i na oblike kultura sjećanja. (Kodrić, 2012:44) Sve to možemo pokušati primijeniti na ovdje obrađene teme pa i na Dvije književne zbirke Vicka Zmajevića i Boka kotorska u Danici ilirskoj, Zori dalmatinskoj i Vijencu i to zapažanjem da individualno pamćenje za koje se veže individualna literarna praksa i uopće literarno predočavanje stvarnosti nužno uključuje procese svjesnog ili nesvjesnog biranja onog što će se zapamtiti, vrednovanja sjećanja i dakako, izbora da se zaborave izvjesne osobe, stvari, događaji ili aktivnosti zbog čega je sjećanje nepouzdana spoznajna aktivnost s nepredvidljivim učincima ili pak sa stanovišta da sama ideja pamćenja funkcionira i kao “interdisciplinarno sučelje koje povezuje književnu povijest s kulturnom poviješću.” (Kodrić, 2012:44-45) Sjećajna prisutnost prošlosti javlja se u mnogim oblicima i služi mnogim svrhama – od svjesnog prisjećanja do nesmišljenog pojavljivanja, od nostalgične čežnje za onim što je nestalo do polemičke upotrebe prošlosti s ciljem oblikovanja sadašnjosti. (Kodrić, 2012:45) Književnost kao medij ili kao čin kulturalnog pamćenja kao mnemotehnička umjetnost par excellence koja utemeljuje pamćenje kulture, upisujući se u prostor pamćenja koji se sastoji od tekstova, jedan je od pristupa književnosti i njezinoj kulturi (Lachmann, 2001:209), a sličnu ideju zastupao je u svojim radovima, djelovanju kao admiral Bokeljske mornarice, ali i u svojoj poeziji Miloš Milošević pa u tom smislu je i rad Čovjek na palubi Boke – bokeljska arabeska kulturalnog pamćenja.
Drugo poglavlje Plačnim glasom svih vas molju donosi iscrpan pregled bokokotorske pasionske baštine s detaljnom analizom međusveza plačeva na području od Raba do Budve. Iako je dio već objavljivan, ovdje se ponavlja cjelovita analiza jer je krucijalna u proučavanju ove tematike. Drugi dio donosi nova saznanja, usporedbu svi bokokotorskih plačeva međusobno i u odnosu na ostale, ranije tekstove dok se na samom kraju daje dopunjena transkribirana Balovićeva pjesmarica koja nije do sada u cijelosti objavljivana, a izvornik se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu.
Ona se možda najmanje usustavljuje u glavni naslov tj. kulturalno pamćenje, ali i u drugim hrvatskim središtima toga doba i u Kotoru i diljem Boke njegovale su se pasionske igre, usavršavale, razvijale u pokretu i izrazu, vezivale se za konkretne povode od blagdana Isusova rođenja do Uskrsnuća, također i na dan Sv. Tripuna, kada su i same mletačke vlasti simbolički predavale ključeve grada Kotorskoj mornarici pa i ovdje teorija o kulturalnom pamćenju pronalazi plodno tlo. Svaka od ovdje obrađenih tema bit će dio buduće studije koja će iscrtati novu i drugačiju književnu povijest Boke i kao takva neće se ničim ogriješiti o tradicionalno nacionalni diskurs i njezino mjesto unutar hrvatske književnosti i kulture, kao i sveukupne književne i kulturne baštine Crne Gore.
Papers by Vanda Babić
Upravo se ta poveznica vidi u radu Darsa iz Kotora – Držić u Kotoru ili Likovi Bokelja u komedijama Marina Držića gdje se željelo posebno istaknuti višeznačnost likova Bokelja koji i danas prenose određenu poruku i mogu se promatrati kao kulturnomemorijski kod pamćenja u književnosti gdje se književni tekst razumijeva kao naročiti oblik reprezentacije bilo kolektivnog, bilo individualnog pamćenja izvanknjiževne zbilje, ali i kao osobeni oblik “samopamćenja” pa govorimo o sistemskom objedinjavanju, prepletanju i podudarnosti te će kao takvi biti posebnog značaja. (Kodrić, 2012:45-46)
Teorije kulturalnog pamćenja su već odavno prisutne u znanosti o književnosti gdje je posebno Assmannov koncept kulturalnog pamćenja izazvao veliki interes za društvene, kulturalne i medijske dimenzije individualnog i kolektivnog pamćenja. To je rezultiralo otvaranjem novih pitanja poput društvene, kulturalne i političke dimenzije “kulture sjećanja” te preispitivanja odnosa i veza između prošlosti i sadašnjosti, pri čemu se posebno ističe da je kulturalno pamćenje pojedinog društva uvijek odraz njegovih sadašnjih interesa, potreba te razine iskustava što opet skreće pažnju na ono što određuje način na koji se društvo odnosi prema svojoj prošlosti kao i na oblike kultura sjećanja. (Kodrić, 2012:44) Sve to možemo pokušati primijeniti na ovdje obrađene teme pa i na Dvije književne zbirke Vicka Zmajevića i Boka kotorska u Danici ilirskoj, Zori dalmatinskoj i Vijencu i to zapažanjem da individualno pamćenje za koje se veže individualna literarna praksa i uopće literarno predočavanje stvarnosti nužno uključuje procese svjesnog ili nesvjesnog biranja onog što će se zapamtiti, vrednovanja sjećanja i dakako, izbora da se zaborave izvjesne osobe, stvari, događaji ili aktivnosti zbog čega je sjećanje nepouzdana spoznajna aktivnost s nepredvidljivim učincima ili pak sa stanovišta da sama ideja pamćenja funkcionira i kao “interdisciplinarno sučelje koje povezuje književnu povijest s kulturnom poviješću.” (Kodrić, 2012:44-45) Sjećajna prisutnost prošlosti javlja se u mnogim oblicima i služi mnogim svrhama – od svjesnog prisjećanja do nesmišljenog pojavljivanja, od nostalgične čežnje za onim što je nestalo do polemičke upotrebe prošlosti s ciljem oblikovanja sadašnjosti. (Kodrić, 2012:45) Književnost kao medij ili kao čin kulturalnog pamćenja kao mnemotehnička umjetnost par excellence koja utemeljuje pamćenje kulture, upisujući se u prostor pamćenja koji se sastoji od tekstova, jedan je od pristupa književnosti i njezinoj kulturi (Lachmann, 2001:209), a sličnu ideju zastupao je u svojim radovima, djelovanju kao admiral Bokeljske mornarice, ali i u svojoj poeziji Miloš Milošević pa u tom smislu je i rad Čovjek na palubi Boke – bokeljska arabeska kulturalnog pamćenja.
Drugo poglavlje Plačnim glasom svih vas molju donosi iscrpan pregled bokokotorske pasionske baštine s detaljnom analizom međusveza plačeva na području od Raba do Budve. Iako je dio već objavljivan, ovdje se ponavlja cjelovita analiza jer je krucijalna u proučavanju ove tematike. Drugi dio donosi nova saznanja, usporedbu svi bokokotorskih plačeva međusobno i u odnosu na ostale, ranije tekstove dok se na samom kraju daje dopunjena transkribirana Balovićeva pjesmarica koja nije do sada u cijelosti objavljivana, a izvornik se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu.
Ona se možda najmanje usustavljuje u glavni naslov tj. kulturalno pamćenje, ali i u drugim hrvatskim središtima toga doba i u Kotoru i diljem Boke njegovale su se pasionske igre, usavršavale, razvijale u pokretu i izrazu, vezivale se za konkretne povode od blagdana Isusova rođenja do Uskrsnuća, također i na dan Sv. Tripuna, kada su i same mletačke vlasti simbolički predavale ključeve grada Kotorskoj mornarici pa i ovdje teorija o kulturalnom pamćenju pronalazi plodno tlo. Svaka od ovdje obrađenih tema bit će dio buduće studije koja će iscrtati novu i drugačiju književnu povijest Boke i kao takva neće se ničim ogriješiti o tradicionalno nacionalni diskurs i njezino mjesto unutar hrvatske književnosti i kulture, kao i sveukupne književne i kulturne baštine Crne Gore.