Idi na sadržaj

London

Uredi veze
Koordinate: 51°30′26″N 0°7′39″W / 51.50722°N 0.12750°W / 51.50722; -0.12750
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
51°30′26″N 0°7′39″W / 51.50722°N 0.12750°W / 51.50722; -0.12750
London
Grad
Država  Ujedinjeno Kraljevstvo
Konstitutivna država Engleska
Regija Veliki London
Distrikt Grad i 32 boroughs
Koordinate 51°30′26″N 0°7′39″W / 51.50722°N 0.12750°W / 51.50722; -0.12750
Površina 1 572,1 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 8 278 251 (2007)
 - Metro 12 300 000 do 13 945 000
 - Grad 7 556 900 (2007)
Gustoća 4 807 /km2 
Gradonačelnik Sadiq Khan (Laburistička stranka)
Vremenska zona Zapadnoevropsko vrijeme
Poštanski broj E,
EC , N , NW , SE , SW , W , WC , BR , CR , DA , EN , HA , IG , KT , RM , SM , TN , TW,
UB
Pozivni broj 020, 01322, 01689, 01708, 01737, 01895, 01923, 01959, 01992
Veb-sajt: www.london.gov.uk

London je glavni grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva.[1] London je grad već dva milenija, otkad su ga, sredinom prvog vijeka nove ere, osnovali Rimljani pod imenom Londinium. Staro jezgro Londona, City of London, većim dijelom je zadržao svoje srednjovjekovne granice. Od 17. vijeka, ime London se odnosi i na metropolu koja se razvila oko stare jezgre. Veći dio ove konurbacije čini londonsku regiju i administrativno područje Velikog Londona, kojim upravlja gradonačelnik Londona i Londonska skupština.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

London je vodeći svjetski grad, posebno u oblastima umjetnosti, trgovine, obrazovanja, zabave, mode, finansija, zdravstva, medija, profesionalnih usluga, istraživanja, razvoja, turizma i saobraćaja. Najveći je svjetski finansijski center, zajedno sa New Yorkom[2], ima najveći bruto domaći proizvod u Evropskoj uniji, i od 500 najvećih evropskih kompanija, njih preko 100 ima svoje sjedište u Londonu. Po broju posjetioca je na prvom mjestu na svijetu, a aerodrom London Heathrow je najprometniji aerodrom na svijetu po broju međunarodnih putnika. Sveukupno 43 univerziteta čine najveću koncentraciju institucija visokog obrazovanja u Evropi. 2012. godine, London će postati prvi grad koji je tri puta bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara.

Kao multinacionalni, multikulturalni i multiregionalni centar, u njemu se govori preko 300 jezika. Prema podacima iz jula 2007, London ima 7.556.900 stanovnika unutar granica Velikog Londona, i tim je najnaseljeniji grad u Evropskoj uniji. Urbano područje Velikog Londona je drugo najveće u Evropskoj uniji, sa 8.278.251 stanovnika.

U Londonu se nalaze četiri mjesta Svjetske baštine: Tower of London, Kew vrtovi, područje Vestminsterske palate, Vestminsterske opatije i Crkva Svete Margarete, te historijsko naselje Greenwich, gdje Kraljevska opservatorija obilježava mjesto prvog meridijana (0° geografske dužine). Ostali poznati spomenici i mjesta su Buckinghamska palača, Londonsko oko, Piccadilly Cirkus, 30 St. Mary Axe (Gherkin), Katedrala Svetog Pavla, Tower Bridge i Trafalgar Square. Grad je poznat po velikom broju muzeja, galerija, biblioteka, sportskih događaja i ostalih kulturnih institucija kao što su British Museum, National Gallery, British Library, Wimbledon i 40 pozorišta. Londonska kineska četvrt je najveća u Evropi. Londonski metro je najstarija podzemna željeznica na svijetu i najraširenija poslije šangajskog metroa.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Historija Londona

Toponomija

[uredi | uredi izvor]

Etimologija Londona je nepoznata.

London je drevno ime, već potvrđeno u prvom vijeku nove ere, obično u latinizovanom obliku Londinium;[3] na primjer, rukopisne rimske ploče pronađene u gradu koje potiču iz 65/70–80. godine naše ere uključuju riječ Londinio ('u Londonu')[4]

Najranije objašnjenje porijekla, danas odbačeno, pripisuje se Geoffreyu Monmouthskom u djelu Historia Regum Brittaniae, gdje se navodi da je London dobio ime po kralju Ludu, koji je navodno zauzeo grad i nazvao ga Kaerlud.

Od 1899, bilo je opće prihvaćeno da je ime London keltskog porijekla i da je značenje mjesto koje pripada čovjeku zvanom Londinos, ali je i to objašnjenje kasnije odbačeno. Richard Coates je ponudio objašnjenje 1998. da je ime izvedeno iz predkeltskog, staroevropskog izraza (p)lowonida, što znači rijeka preširoka za pregaziti, i predložio je da je taj naziv dan dijelu rijeke Temze koja protiče kroz London; a iz toga potiče keltski naziv Lowonidonjon.

Do 1889. ime "London" se službeno samo odnosilo na Grad London, ali od tad se također odnosi na Londonsku grofoviju i Veliki London.

Prahistorija i stari vijek

[uredi | uredi izvor]

Iako postoje dokazi o razbacanim britskim naseljima u tom području, prvo veće naselje su osnovali Rimljani 43. godine nove ere. Trajalo je svega sedamnaest godina i oko 61. godine, pleme Iceni, na čelu sa kraljicom Boudicom napalo je grad i spalilo ga do temelja. Obnovljeni grad je napredovao i zamijenio je Colchester kao glavni grad rimske provincije Britanije 100. godine. Na njegovom vrhuncu u 2. vijeku, Londinium je imao oko 60.000 stanovnika. Do 7. vijeka, Anglosasi su osnovali novo naselje pod imenom Lundenwic oko dva kilometra uzvodno od Londiniuma, na području današnjeg Covent Gardena.

Moguće je da je postojala i luka na ušću rijeke Fleet, koja je služila za ribolov i trgovinu. Trgovina se razvijala, sve dok Vikinzi nisu nadjačali grad i prisilili premještanje grada prema istoku, sve do lokacije rimskog Londiniuma, koji je bio zaštićen zidinama. Vikinški napadi su se nastavljali, sve do 886. kad je Alfred Veliki zauzeo London i dogovorio mir sa danskim vođom, Guthrumom. Originalni anglosaski grad Lundenwic je postao Ealdwic (stari grad), koji se danas naziva Aldwych, i nalazi se u današnjem gradu Westminsteru.

Dva nedavna otkrića pokazuju da bi London mogao biti mnogo stariji nego što se ranije mislilo. 1999, ostaci mosta iz Bronzanog doba su pronađeni na obali sjeverno od Vauxhall mosta. Ovaj most je prelazio preko Temze, ili vodio do (izgubljenog) otoka na rijeci. Starost drveta se procjenjuje na 3500 godina (iz 1500. p. n. e.).

2010. godine, na obali Temze južno od Vauxhall mosta su pronađeni temelji velike drvene građevine, koja datira od 4500. godine p. n. e. Funkcija ove mezolitske strukture je nepoznata, ali ima površinu od najmanje 100 m2, te veliki broj stubova od 30 cm se vide kada je oseka. Obje strukture su na južnoj obali, na prirodnom mjestu prelaza gdje se rijeka Effra ulijeva u Temzu, i četiri kilometra uzvodno od Londiniuma. Napor potreban da bi se nešto ovakvo izgradilo ukazuje na trgovinu, stabilnost i zajednicu od najmanje par stotina ljudi.

Srednji vijek

[uredi | uredi izvor]

Sa raspadom rimske vlasti početkom 5. vijeka, London je postao napušten. Međutim, od 6. vijeka anglosasko naselje poznato pod imenom Lundenwic se razvilo zapadno od starog rimskog grada, oko današnjeg Covent Gardena i Stranda, sa oko deset do dvanaest hiljada stanovnika. U 9. vijeku London je bio pod stalnim napadima Vikinga, što je dovelo do premještanja grada na lokaciju rimskog Londoniuma, da bi koristili rimske zidine kao zaštitu. Nakon ujedinjenja Engleske u 10. vijeku, London, koji je već bio najveći grad i najvažniji trgovački grad u zemlji, postajao je sve važniji kao politički centar, iako mu je konkurencija bio Winchester, tradicionalni center Kraljevine Wessex.

U 11. vijeku, kralj Eduard Ispovjednik je ponovo izgradio Vestminstersku opatiju i Westminster uzvodno od Londona, i to mjesto je postalo odabrana kraljevska rezidencija. Od tada pa nadalje, Westminster je lagano potisnuo Grad London kao mjesto za sastanke državne vlasti.

Nakon njegove pobjede u bici kod Hastingsa, Vilim, vojvoda Normandije, je krunisan za kralja Engleske u tek završenoj Vestminsterskoj opatiji na Božić 1066. godine. Vilim je izgradio Tower of London, prvi od mnoštva normanskih dvoraca u Engleskoj koji će biti izgrađeni od kamena tokom sljedećih godina, na jugoistočnom uglu grada da bi zastrašili domaće stanovništvo. 1097, Vilim II je započeo gradnju Vestminsterske dvorane, blizu istoimene opatije. Dvorana je postala osnova nove Vestminsterske palače.

Tokom 12. vijeka, institucije centralne vlasti, koje su do tada pratili kraljevski sud koji je povremeno mijenjao grad, kako su postale veće i sofisticiranije postale su vezane za jedno mjesto. U većini slučajeva to je bio Westminster, iako je kraljevski trezor, koji je premješten iz Winchestera, ostao u Toweru. Dok se grad Westminster razvio u pravu prijestolnicu u upravnom pogledu, grad London je ostao najveći grad i najveći trgovački centar u Engleskoj i razvijao se pod svojom administracijom, londonskom korporacijom. 1100. godine London je imao oko 18.000 stanovnika, a do 1300. u Londonu je živjelo skoro 100.000 ljudi.

Katastrofa je pogodila London tokom crne smrti sredinom 14. vijeka, kad je London izgubio skoro trećinu svoje populacije. Bio je središte Seljačkog ustanka 1381.

Rani novi vijek

[uredi | uredi izvor]
Veliki londonski požar je uništio veći dio grada 1666.
London 1806. godine

Tokom perioda Tudora, Reformacija je dovela do postepenog prelaza stanovništva na protestantizam, zajedno sa prelazom sa crkvenih na privatna vlasništva.[5] Merkantilizam je rastao i osnivane su monopolističke trgovačke kompanije kao što je Istočnoindijska kompanija, dok se trgovina širila sve do Novog svijeta. London je postao glavna luka Sjevernog mora, sa imigrantima koji su dolazili iz drugih dijelova Engleske i inostranstva. Broj stanovnika je porastao sa procijenjenih 50.000 1530. godine na 225.000 1605. godine.[5]

U 16. vijeku, William Shakespeare i njegovi savremenici su živjeli u Londonu u vrijeme protivljenja razvoju teatra. Do kraja perioda Tudora 1603, London je i dalje bio veoma zbijen. Desio se i pokušaj ubistva kralja Jakova I u Westminsteru 5. novembra 1605, kao dio barutne urote.[6] Grad je pogođen epidemijama početkom 17. vijeka,[7] što je kulminiralo velikom kugom 1665. i 1666. i smrću oko 100.000 ljudi, tj. petine ukupnog stanovništva.[8]

Veliki londonski požar je izbio 1666. u ulici Pudding Lane i ubrzo se proširio na veliki dio grada.[9] Popravak štete i renoviranje je trajalo preko 10 godina, što je rukovodio Robert Hooke[10][11][12] kao londonski nadzornik.[13] 1708. je završeno remek-djelo Christophera Wrena, Katedrala Svetog Pavla. Za vrijeme Georgijanskog perioda na zapadu je osnovan novi distrikt Mayfair, te izgrađeni novi mostovi preko Temze koji su pomogli razvoju Južnog Londona. Na istoku, Londonska luka se proširila nizvodno.

1762. godine kralj George III je kupio Buckinghamsku palaču koja je proširena unutar narednih 75 godina. Tokom 18. vijeka, London je bio pogođen kriminalom te su 1750. godine osnovani Bow Street Runners, kao prva profesionalna londonska policija.[14] Više od 200 prijestupa je bilo kažnjivo smrću,[15] i žene i djeca su bili vješani za manje krađe.[16] Preko 74 % djece rođene u Londonu je umrlo prije pete godine.[17] Kafane su postale popularno mjesto za nove ideje, i rastom stope pismenosti i razvojem štamparske prese vijesti su postali lahko dostupne; a Fleet Street je postala centar Britanske štampe.

Kasni moderni i savremeni

[uredi | uredi izvor]

Sa početkom industrijske revolucije u Britaniji, došlo je do neviđenog rasta urbanizacije, a broj glavnih ulica (primarne ulice za maloprodaju u Britaniji) brzo je rastao.[18][19] London je bio najveći grad na svijetu od otprilike 1831. do 1925.[20] sa gustinom naseljenosti od 325 po hektaru.[21] Pored sve većeg broja prodavnica koje prodaju robu kao što je Harding, Howell & Co. na Pall Mall -u — konkurentu za prvu robnu kuću — na ulicama je bilo mnoštvo uličnih prodavača koji su glasno reklamirali svoju robu i usluge.[18] Prenaseljeni uslovi u Londonu doveli su do epidemije kolere[22] koja je odnijela 14.000 života 1848. i 6.000 1866.[23] Sve veće gužve u saobraćaju dovele su do stvaranja prve lokalne urbane željezničke mreže na svijetu. Metropolitan Board of Works nadgledao je proširenje infrastrukture u glavnom gradu i nekim okolnim okruzima; ukinut je 1889. godine kada je stvoreno Vijeće okruga Londona od okružnih područja koja okružuju glavni grad.[24]

Administracija

[uredi | uredi izvor]

Lokalna uprava

[uredi | uredi izvor]
Grb Korporacije Londonskog Sitija : srebrni, crveni krst u prvoj četvrtini, mač blijedim vrhom prema gore od posljednje; podrška: dva zmaja sa uzdignutim krilima i dodanim srebrnim na svakom krilu crvenim krstom; grb : na zmajevom krilu prikazan zlokobni crveni krst.[25]

Administracija Londona se sastoji od dva nivoa: gradskog, strateškog i lokalnog nivoa. Gradsku upravu koordinira Uprava Velikog Londona (GLA), dok lokalnu administraciju provode 33 manje vlasti.[26] GLA se sastoji od dvije izabrane komponente: gradonačelnika Londona, koji ima izvršna ovlaštenja, i londonske skupštine, koja razmatra odluke gradonačelnika i može prihvatiti ili odbiti gradonačelnikove prijedloge budžeta svake godine.

Politika

[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik:

Skupština: Konzervativna partija 9, Laboristička partija 7, Liberalna demokratska partija 5, Zelena partija 2, Veritas (desničari) 2

London je podijeljen u 32 kvarta (borough).

Panorama Londona sa Katedrale Svetoga Paula

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "London | History, Maps, Population, Area, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 16. 6. 2023. Pristupljeno 16. 6. 2023.
  2. ^ "The Competitive Position of London as a Global Financial Centre, CityOfLondon.gov.uk, novembar 2005" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 11. 2006. Pristupljeno 9. 5. 2008.
  3. ^ Mills, Anthony David (2001). A Dictionary of London Place Names. Oxford University Press. str. 139. ISBN 9780192801067. OCLC 45406491.
  4. ^ "UK's oldest hand-written document 'at Roman London dig'". BBC News. 1. 6. 2016. Pristupljeno 1. 6. 2016.
  5. ^ a b Nikolaus Pevsner, London I: The Cities of London and Westminster rev. edition,1962, Introduction p 48.
  6. ^ Durston, Christopher (1993). James I. London: Routledge. str. 59. ISBN 978-0-415-07779-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  7. ^ "A List of National Epidemics of Plague in England 1348–1665". Urbanrim.org.uk. 4. 12. 2009. Arhivirano s originala, 4. 5. 2009. Pristupljeno 3. 5. 2010.
  8. ^ Story of the plague. Channel 4. Arhivirano 16. 8. 2011. na Wayback Machine
  9. ^ Pepys, Samuel (2. 9. 1666) [1893]. Mynors Bright (decipherer); Henry B. Wheatley (ured.). The Diary of Samuel Pepys. 45: August/September 1666. ISBN 978-0-520-22167-3. Arhivirano s originala, 19. 5. 2011. Pristupljeno 10. 8. 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  10. ^ Schofield J (januar 2001). "London After the Great Fire: Civil War and Revolution". BBC. Arhivirano s originala, 19. 5. 2011. Pristupljeno 28. 4. 2008.
  11. ^ "Museum of London — Rebuilding after the fire". Museum of London. Arhivirano s originala, 1. 2. 2008. Pristupljeno 27. 4. 2008.
  12. ^ The Rebuilding of London After the Great Fire. Thomas Fiddian. 1940. Pristupljeno 27. 4. 2008.
  13. ^ The curious life of Robert Hooke, the man who measured London by Lisa Jardine
  14. ^ "Thief Taker, Constable, Police". Public Broadcasting Service (PBS). Arhivirano 12. 10. 2011. na Wayback Machine
  15. ^ "Rough justice – Victorian style". BBC News. 3 August 2009. Arhivirano 5. 11. 2011. na Wayback Machine
  16. ^ National Affairs: Capital punishment: a fading practice. TIME. 21 March 1960. Arhivirano 11. 10. 2011. na Wayback Machine
  17. ^ BBC – History – The Foundling Hospital. Published: 1 May 2001. Arhivirano 13. 10. 2011. na Wayback Machine
  18. ^ a b White, Matthew. "The rise of cities in the 18th century". British Library. Arhivirano s originala, 22. 5. 2022. Pristupljeno 11. 6. 2022.
  19. ^ Christopher Watson (1993). K.B. Wildey; Wm H. Robinson (ured.). Trends in urbanisation. Proceedings of the First International Conference on Urban Pests. CiteSeerX 10.1.1.522.7409.
  20. ^ "London: The greatest city". Channel 4. Arhivirano s originala, 19. 4. 2009. Pristupljeno 25. 3. 2021.
  21. ^ Bertaud, Alain (2018). Order without Design: How Markets Shape Cities. The MIT Press. ISBN 978-0262038768.
  22. ^ "Hidden extras: cholera comes to Victorian London". London: The Science Museum. Arhivirano s originala, 13. 12. 2011. Pristupljeno 13. 12. 2011.
  23. ^ Brown, Robert W. "London in the Nineteenth Century". University of North Carolina at Pembroke. Arhivirano s originala, 30. 12. 2011. Pristupljeno 13. 12. 2011.
  24. ^ Pennybacker, Susan D. (2005). Vision for London, 1889–1914. Routledge. str. 18.
  25. ^ "The Heraldic Dragon". Sacred-texts.com. Arhivirano s originala, 28. 5. 2017. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  26. ^ "Who runs London – Find Out Who Runs London and How". London Councils. Pristupljeno 28. 3. 2021.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: London
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=London&oldid=3631606"