Anakars
| Anakars ( Ἀνάχαρσις ) | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 6. vijek pne. Skitija |
| Smrt | 6. vijek pne. Skitija |
| Nacionalnost | Skit |
Anakars[α 1], skitski drevni filozof iz ranog 6. stoljeća prije Krista. Nijedno njegovo djelo nije sačuvano.
Anakars je bio Skit sa prostora današnje Ukrajine. Bio je sin skitskog poglavice Gnurusa,[1][2] i, isto po Herodotu,[3] brat skitskog kralja Saulija. Imao blagu narav i veliku žeđ za znanjem – za razliku od njegovog naroda, koji su Grci uvijek opisivali kao primitivnog i neprijateljski nastrojenog prema kulturi. Bio je napola Grk i iz mješovite helenske kulture, očito u području Kimerijskog Bospora. Napustio je rodnu zemlju da bi putovao sjevernim obalama Crnog mora u potrazi za znanjem i došao u Atenu oko 589. pr. Kr.,[2] za vrijeme 47. Olimpijade, kada je atenski arhont Solon uspostavljao nove zakonodavne mjere. Tu je ostavio veliki dojam kao otvoreni barbarin, odnosno negovornik grčkog.
Nakon dugog putovanja, vratio je se kući, a u domovini je ubijen od svog brata jer je pokušao tamo uvesti grčke orgijastičke kultove[1] a Skiti su mu zamjerili što je slavio božicu Kibelu.
Anakars može se smatrati kao preteča kinika, djelomično zbog njegove snažne te razigrane parezije[α 2], što je prešlo u izreku « skitski govor » u Ateni. Diogen spominje jednu slavnu anegdotu o njemu: jednom prilikom mu je jedan Grk zamjerio što je Skit, no on je potom odgovorio
Ako je moja zemlja predmet srama za mene, ti si onda predmet srama za tvoju zemlju.
– Diogen Laertije, Životi[2]
Često su ga drevni autori ubrajali među sedam mudraca. U klasičnoj književnosti pripisuju mu se apoftegme[α 3] i anegdote, kao i mnogi razni spisi. Nemamo izravnih pisani tragova od njegovog djela.
- (en) Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, engleski prijevod Roberta Drewa Hicksa.
- (fr) Jean-Jacques Barthélemy, Voyage du jeune Anacharsis en Grèce dans le milieu du quatrième siècle avant l'ère vulgaire, Paris, Didier, 1843, 2 vol.
- (fr) Lukijan iz Samosate, Anacharsis ou les Gymnases
- Herodot iz Halikarnasa, Historije, knj. IV, 46, 76–77.
- Marko Tulije Ciceron, Tusculanae Disputationes, knj. V, 32.
- Atenej iz Naukratije, Gozba sofista, knj. IV, 159; knj. X, 428 i 437; knj. XIV, 613.
- Claudius Ælianus, Varia Historia, knj. V, 7.
- Lukijan iz Samosate, Anacharsis (Ἀνάχαρσις ἢ Περὶ Γυμνασίων)
- Lukijan iz Samosate, Scytha (Σκύθης ἢ Πρόξενος)
- Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa (3. vijek), knj. I, 101–105.
