Prijeđi na sadržaj

Dušni dan

Izvor: Wikipedija
Dušni dan
William Adolphe Bouguereau, Dušni dan
Slavi se u Katoličkoj Crkvi
Spomendan 2. studenoga
Portal o kršćanstvu

Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, katolički je spomendan koji se obilježava dan nakon svetkovine Svih svetih, 2. studenoga. Obilježava se i u Engleskoj, kao i u nekim evangeličkim crkvama.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Spomendan vjernih mrtvih nastao je zalaganjem benediktinskog opata iz Clunyja svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilon službeno je uveo u Opatiju Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Sveta Stolica je službeno potvrdila ovaj blagdan 1311.

Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri svete mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetoga Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu.

Uz ovaj blagdan, kao i za svetkovinu Svih svetih,[1] običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća te molitva za pokojne.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
Članci
  • Barčot, Tonko. 2018. Sunce na stolu - Svisvetski običaji na završetku toplijeg dijela godine otoka Korčule. Lanterna (2)
  • Dragić, Marko. 2013. Dušni dan u hrvatskoj katoličkoj baštini (PDF). Obnovljeni Život (3). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. studenoga 2022.)
  • Jankov, Mirko. 2011. Večernje koje se pjevaju u Vranjicu (PDF). Tusculum (1). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. studenoga 2022.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 1208.