Rimske Administrativne Jedinice Na Pretp PDF

UDK 902/904(05) ISSN 0581-7501 (print)
ISSN 2232-8513 (online)

ISSN 2232-8521 (CD)
GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU
HERALD OF THE NATIONAL MUSEUM OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
ARHEOLOGIJA
ARCHAEOLOGY
GZM (A) NS 54 (2012.) Str. 1-240 Sarajevo, 2017.

Izdavač/Publisher
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
National Museum of Bosnia and Herzegovina
Adresa uredništva/Address of the editor’s office

Zemaljski muzej BiH/National Museum of BH
Zmaja od Bosne 3, 71 000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina
Telefon/Phone +387 (0)33 262 710
e-mail: [email protected]
http://www.zemaljskimuzej.ba
Za izdavača/For the Publisher

Mirsad Sijarić
Glavni i odgovorni urednik/Editor in chief

Andrijana Pravidur
Uredništvo/Editorial Board
Mirsad Sijarić, Andrijana Pravidur, Ana Marić, Adnan Busuladžić (Sarajevo)
Željko Demo (Zagreb), Blagoje Govedarica (Berlin), Jacqueline Balen (Zagreb), Jana Horvat (Ljubljana), Hrvoje Potrebica
(Zagreb), Alan Rushworth (New Castle), Nikola Vukosavljević (Zagreb), Danijel Džino (Sydney), Svend Hansen (Berlin), Marjeta
Šašel Kos (Ljubljana)
Prijevod na engleski/English translation

Saba Risaluddin, Samra Čebirić (109–166), Aleksandar Jašarević (7–30)
Prijevod na BHS jezike/BCS language translation

Nedim Junuzović (7–30)
Lektura/Language Editor
Josip Raos, Aiša Softić (bosanski jezik/Bosnian, hrvatski jezik/Croatian, srpski jezik/Serbian)
Andrew Lawler (engleski jezik/English) (7–30; 109–166)
Korektura/Proofreads
Andreja Dautović, Andrew Lawler, Ana Marić, Andrijana Pravidur
Grafičko oblikovanje/Graphic design

Suad Pašić, Andrijana Pravidur, Ana Marić
Tehnički urednik/Layout
Suad Pašić
Tisak/Printed by
Štamparija Fojnica d. d.
Naklada/Issued
400 primjeraka/400 copies
Časopis je referiran u/The journal is included in

CEEOL – Central and Eastern European Online Library
EBSCO – Information services, Ipswich
Službena skraćenica časopisa je GZM BiH, n.s. A (Sarajevo)

Official abbreviation of this journal’s title is GZM BiH n.s A (Sarajevo)
UDK 902/904(05) ISSN 0581-7501 (print)
ISSN 2232-8513 (online)
ISSN 2232-8521 (CD)
GLASNIK
ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE
U SARAJEVU
HERALD
OF THE NATIONAL MUSEUM
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN SARAJEVO
ARHEOLOGIJA
ARCHAEOLOGY
NOVA SERIJA – NEW SERIES
SVESKA – VOLUME 54 – 2017.
GZM (A) NS 54 Strana 1-240 SARAJEVO 2012.
Sarajevo, 2017.
SADRŽAJ / CONTENTS
7–30 Aleksandar Jašarević

Zaboravljeni grobovi iz Donje Doline
The Forgotten Graves from Donja Dolina
31–52 Adnan Kaljanac

Probna geofizička snimanja na lokalitetu prapovijesnog naselja u Ripču
Test Geophysical Survey at the Site of the Prehistoric Settlement in Ripač
53–92 Marija Marić Baković

Rimski nadgrobni spomenici s Groblja sv. Ive u Livnu: prilog istraživanju rimskih nekropola na Livanjskome polju
Roman funerary monuments from St John’s burial ground in Livno: a contribution to the study of Roman necropolises
in the Livno polje
93–108 Almir Marić

Evidentirani augzilijari cohors III Alpinorum equitata na Humcu
Registered auxiliaries of cohors III Alpinorum equitata in Humac
109–166 Amra Šačić Beća

Rimske administrativne jedinice na pretpostavljenoj teritoriji panonskog naroda Oserijatâ:
municipium Faustinianum i Servitium
Roman administrative units on the presumed territory of the Pannonian community of the Oseriates:
municipium Faustinianum and Servitium
167-184 Ivo Dragićević

Nalazi rimskih republikanskih denara s planine Lib na Duvanjskom polju
Roman Republican denarii found on Mtn. Lib in the Duvno polje
185–208 Adnan Busuladžić

Predmeti rimske zabave i dokolice: nepublicirani astragali, talus i calcula iz antičke zbirke
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
Roman gaming boards and pieces: unpublished astragals, talus and calculi from the antiquities collection of the
National Museum of Bosnia and Herzegovina
209–226 Adis Zilić

Srednjovjekovni sepulkralni spomenici na lokaciji džamije u Pridvorici u Borču
Mediaeval tombstones from the site of the mosque at Pridvorica in Borač
227-230 Ivo Dragićević

In Memoriam Radoslav Dodig (1954. – 2016.)
In Memoriam Radoslav Dodig (1954 – 2016)
231–234 Emir O. Filipović

In memoriam – Dubravko Lovrenović (1956. – 2017.)
In memoriam – Dubravko Lovrenović (1956 – 2017)
235–239 Upute autorima

Guidelines for Contributors
Rimske administrativne jedinice na pretpostavljenoj teritoriji
panonskog naroda Oserijatâ: municipium
Faustinianum i Servitium
Roman administrative units on the presumed territory of
the Pannonian community of the Oseriates: municipium
Faustinianum and Servitium
AMRA ŠAČIĆ BEĆA

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Franje Račkog 1, 71 000 Sarajevo
[email protected]
[email protected]
Izvorni znanstveni rad

Original scientific paper
UDK/UDC: 930.27:321.013 ( 497.6 ) “00/04”
Južni dio rimske provincije Panonije (kasnije Panonije Superior i Panonije Inferior) u teritorijalnom smislu obuhvatao je veliki dio prostora današnje
sjeverne Bosne. Međutim, do sada nije napisana ni jedna studija o problematici administrativnog uređenja tog prostora u periodu rimske uprave.
Stoga će se u ovom radu prvi put ponuditi detaljna analiza pisanih i epigrafskih izvora koji omogućuju da se ostvari uvid u teritoriju Oserijata.
Koristeći se komparativnom metodom, u tekstu će se sagledati kako je relativna izoliranost od keltskog svijeta ostavila mogućnost Rimljanima da
manipulišu južnopanonskim zajednicama u zavisnosti od njihovih administrativno-pravnih potreba. Posebna pažnja u radu je posvećena dvjema
rimskim administrativnim jedinicama formiranim na prostoru Bosanske Posavine, a to su: municipium Faustinianum i Servitium. Tekst uklesan na
epigrafskim spomenicima, pisani izvori i arheološki materijal ukazuju da se malo poznati panonski municipium Faustinianum, po svemu sudeći,
nalazio u blizini ušća rijeke Une u Savu. Kada je riječ o Serviciju u radu su ponuđeni novi zaključci u vezi sa kulturno-historijskim razvojem te rimske
administrativne jedinice.
Ključne riječi: epigrafija, Panonija, Oserijati, Faustinianum, Servitium, administrativne jedinice, rano carstvo
In a territorial sense, the southern part of the province of Pannonia (subsequently Pannonia Superior and Pannonia Inferior) encompassed a
large portion of the territory of present-day northern Bosnia. However, no study has ever been written regarding the issue of the administrative
organisation of this territory in the Roman period. Therefore, this paper offers for the first time a detailed analysis of written and epigraphic sources
that enable us to obtain an insight into the territory of the Oseriates. Using the comparative method, the text will analyse the cultural and historic
circumstances that enabled the Romans to manipulate southern Pannonian communities, depending on their administrative and legal needs. The
paper particularly focuses on two Roman administrative units formed upon the territory of Bosnian Posavina - municipium Faustinianum and Ser-
vitium. Texts carved on epigraphic monuments, written sources, and archaeological material suggest that the little-known Pannonian municipium
Faustinianum was apparently located near the place where the Una river flows into the Sava. Regarding Servitium, the paper presents new findings
relating to the cultural and historical development of this Roman administrative unit.
Keywords: epigraphy, Pannonia, the Oseriates, Faustinianum, Servitium, administrative units, early Empire.
109
RIMSKE ADMINISTRATIVNE JEDINICE NA PRETPOSTAVLJENOJ TERITORIJI PANONSKOG NARODA..., GZM n.s. A, 54, 109–166
UVOD INTRODUCTION
Današnja sjeverna Bosna je u periodu ranog Carstva terito- Under the Roman Empire, the territory of present-day north-
rijalno pripadala južnoj Panoniji. U dosadašnjim naučnim ern Bosnia belonged to the southern part of the province of
istraživanjima uočava se da je panonski dio bosanskoherce- Pannonia. Previous scientific research shows that the Panno-
govačkog prostora izučavan sporadično. Razlog za pasivan nian portion of the territory of Bosnia and Herzegovina has
odnos naučnika prema problemu kulturno-historijskog ra- been the subject of a sporadic study. The reason for scholars’
zvoja sjeverne Bosne u periodu rimske uprave treba tražiti u passiveness toward the issue of the cultural and historical
činjenici da je taj prostor dosta siromašan arheološkim nala- development of northern Bosnia in the Roman period lies in
zima. Posebno to dolazi do izražaja kada se izvrši kompara- the fact that archaeological findings upon this territory are
cija sa nalazima pronađenim u dijelovima Panonije na pro- relatively scarce. This is particularly evident in a comparison
with findings uncovered in the Pannonian territory in pres-
storu današnje Slovenije, Hrvatske, Srbije i Mađarske. Tako
ent-day Slovenia, Croatia, Serbia, and Hungary. Hence, the
su najvažniji epigrafski spomenici koji omogućuju da se
most important epigraphic monuments that allow us to learn
nešto više sazna o administrativnom uređenju panonskog
something more about the administrative organisation of the
prostora južno od rijeke Save pronađeni u Hrvatskoj i Italiji.
Pannonian territory to the south of the River Sava have been
U susjednoj Hrvatskoj pronađena su tri važna spomenika za
found in Croatia and Italy. Three monuments significant for
izučavanje administrativnog uređenja južne Panonije na tlu
the study of the administrative organisation of the portion of
današnje Bosne i Hercegovine. Prvi od njih su Tabulae Dola- southern Pannonia upon the territory of present-day Bosnia
bellae, čije je čitanje danas zbog oštećenja problematično, and Herzegovina have been discovered in neighbouring Cro-
ali ranija čitanja ukazuju da se na spomeniku spominje kako atia. The first is Tabulae Dolabellae whose reading is problem-
rijeka Bathinus (Bosna) razdvaja Oserijate od Breukâ. Taj spo- atic today as it has suffered considerable damage, but earlier
menik, koji je pronađen u 19. stoljeću uzidan kao spolije u readings indicate that the monument makes a reference to
toranj splitske katedrale, je jedini latinski natpis na kojem je the Bathinus (Bosna) river that separates the Oseriates from
uklesan naziv indigeni naroda Oserijatâ. Pored ovog natpisa the Breuci. This monument, discovered in the 19th century,
Oserijate spominju još i grčko-rimski pisci Plinije Stariji i Pto- was used as spolia in the tower of the cathedral in Split, and
lemej Klaudije. Spomenuta tri izvora omogućila su autorima is the only Latin inscription carrying the name of the indige-
koji su se bavili problematikom panonskih autohtonih zajed- nous people of the Oseriates. Apart from this inscription, the
nica da daju neki pretpostavljeni okvir oserijatske teritorije. Oseriates are also mentioned by Graeco-Roman writers Pliny
Međutim, niko do sada nije pokušao dati odgovor na pitanje the Elder and Claudius Ptolemy. These three sources have
kako je interakcija sa Rimom mogla utjecati na formiranje te allowed authors dealing with the issue of Pannonian indig-
zajednice. Izvjesno je da su Rimljani utjecali na etnografsku enous communities to presume the borders of the territory
sliku južne Panonije. Stoga je u ovom radu ciljano sagledan of the Oseriates. However, no scholar has tried to answer the
rimski utjecaj na Oserijate. Komparirani su podaci iz literar- question of how the interaction with Rome could have in-
nih i epigrafskih izvora koji se odnose na Oserijate i njima fluenced the formation of this community. It is possible that
susjedne autohtone zajednice kako bi se mogao steći uvid u the Romans affected the ethnography of southern Pannonia,
teritorijalnu rasprostranjenost oserijatske civitas. and therefore, this paper attempts to specifically outline the
Roman influence on the Oseriates. The data from literary and
Druga dva epigrafska spomenika koja su pronađena
epigraphic sources about the Oseriates and their neighbour-
na prostoru današnje Hrvatske, a važni su za ovu temu,
ing indigenous communities have been compared in order to
jesu spomenici koji predstavljaju izvor za proučavanje mu-
obtain an insight into the territorial distribution of the Oser-
nicipium Faustinianum. Posebno treba izdvojiti nadgrobni
atian civitas.
spomenik Poncija Lupa (Pontius Lupus), notara iz municipija
The other two epigraphic monuments from the territory
Faustinijana, koji je pronađen u Sisku. Pored spomenika iz
of present-day Croatia that are also valuable as sources for the
Siska, detaljno su analizirana i dva spomenika na kojima se study of municipium Faustinianum. We should especially sin-
spominju pretorijanci porijeklom iz pes / municipium Fausti- gle out the tombstone to Pontius Lupus, a public notary from
nianum, iz čijeg teksta se jasno može uočiti da je ta rimska municipium Faustinianum, that has been discovered in Sisak.
administrativna jedinica bila u Panoniji Superior. Jedan od Apart from this monument from Sisak, two more monuments
ciljeva ovog rada bio je da se dâ odgovor gdje bi se nalazio mention praetorians from pes/municipium Faustinianum. The
spomenuti rimski municipij, koji literatura stidljivo povezuje text of these monuments clearly shows that this Roman ad-
sa Oserijatima. To je važno pitanje jer je do sada u nauci, usli- ministrative unit was located in Pannonia Superior. One of
jed nedovoljne istraženosti, postojalo uvriježeno mišljenje the objectives of this paper is to provide the location of the
da u sjevernoj Bosni (Bosanskoj Posavini) nikad nije zaživio aforementioned Roman municipium that references shyly
proces municipalizacije. Stoga je ovo prvi rad koji daje kon- associate with the Oseriates. This is an important question,
since the prevailing opinion in literature, largely due to a lack
110
ROMAN ADMINISTRATIVE UNITS ON THE PRESUMED TERRITORY OF THE PANNONIAN COMMUNITY..., GZM n.s. A, 54, 109–166
kretne dokaze da je na prostoru sjeverozapadne Bosne ipak of research, has been that the municipalisation process never
postojao određeni oblik municipalne organizacije. came to life in northern Bosnia (Bosanska Posavina). There-
Nasuprot municipiumu Faustinianum, druga rimska ad- fore, this is the first paper that offers specific evidence that a
ministrativna jedinica sa pretpostavljene teritorije Oserijata, certain form of municipal organisation existed upon the terri-
Servitium, pojavljuje se u pisanim izvorima (Ptolemej Klaudi- tory of north-western Bosnia.
je (Claudius Ptolemaeus), Antoninov itinerarium (Itinerarium In contrast to municipium Faustinianum, the other Ro-
Antonini), Kosmografija Anonimnog Ravenjanina (Ravenna- man administrative unit from the presumed territory of the
Oseriates, Servitium, appears in written records (Claudius
tis Anonymi Cosmographia), Noticija Dignitatum (Notitia Di-
Ptolemy (Claudius Ptolemaeus), the Antonine Itinerary (Itiner-
gnitatum) i Tabula Peutingeriana (Tabula Peutingeriana). Iako
arium Antonini), Ravenna Cosmography (Ravennatis Anonymi
je njegova lokacija arheološki utvrđena, ranija istraživanja su
Cosmographia), Notitia Dignitatum and Tabula Peutingeriana).
ostavila još mnogo otvorenih pitanja. Naime, u prethodnim
Although its archaeological location has been corroborat-
istraživanjima Servitium je proučavan samo u kontekstu rim- ed, previous research has left many unanswered questions.
skih komunikacija. U najvećem broju radova tretiran je kao Namely, in previous research, Servitium has been studied only
putna stanica, bez većeg administrativnog značaja. Među- in the context of Roman roads. The majority of papers treat
tim, pitanje opsega teritorije koja je pripadala ovoj rimskoj it as a road station (mansio) devoid of administrative impor-
administrativnoj jedinici u direktnoj je vezi sa problemom tance. However, the issue of the scope of the territory that had
međuprovincijske granice dviju Panonija (Superior i Inferior) belonged to this Roman administrative unit is directly associ-
na tlu današnje Bosne i Hercegovine. Također, razmatrana ated with the problem of the inter-provincial border between
je i mogućnost da je Castra (koja se locira na području da- the two Pannonias (Superior and Inferior) upon the territory
našnje Banjaluke) bila pod upravom Servitija. U skladu sa of present-day Bosnia and Herzegovina. Moreover, the paper
navedenim, u ovom radu su ponuđene nove teze i hipoteze considers the possibility that Castra (located upon the territo-
u vezi sa administrativnim uređenjem južne Panonije na tlu ry of present-day Banja Luka) was under the administration
današnje Bosne i Hercegovine. of Servitium. In accordance with the above, this paper offers
new theses and hypotheses regarding the administrative or-
ganization of southern Pannonia upon the territory of pres-
ETNOGRAFIJA OSERIJATÂ ent-day Bosnia and Herzegovina.
Utjecaj Rima na etnografsku sliku južne Panonije može se

posmatrati kroz dva modela: oserijatski i mezejski. Oba na- ETHNOGRAPHY OF THE OSERIATES
vedena etnička modela moraju se posmatrati kroz multidis-
Rome’s influence on the ethnographic image of southern
ciplinarni pristup koristeći se rezultatima istraživanja arhe-
Pannonia can be examined through two models: the Ose-
ologije, antičke historije i latinske epigrafije. Dok se Mezeji
riatian and the Maezaeian. Both ethnic models must be ex-
vežu za pitanje južne granice Panonije, kasnije Panonije Su-
amined through a multidisciplinary approach using results
perior sa Dalmacijom, Oserijati imaju dvostruki teritorijalni
obtained from the disciplines of archaeology, ancient history,
značaj. Analizom arheološke i pisane izvorne građe može se and Latin epigraphy. While the Maezaei are associated with
primijetiti da je ta politija živjela na tromeđi dvije Panonije i the issue of Pannonia’s southern border, later Pannonia Su-
Dalmacije. Plinije Stariji spominje Oserijate prilikom nabraja- perior, with Dalmatia, the Oseriates have a twofold territorial
nja panonskih naroda, pa tako kaže: „Drava teče kroz zemlju: significance. By analysing archaeological and written sources,
Serećana, Serapilaca, Jasa i Andizeta, Sava kroz zemlju Kolapi- we can observe that this polity lived at a tripoint area of the
jana i Breuka. To su glavni narodi. Osim njih, tu su: Arvijati, Aza- two Pannonias and Dalmatia. Pliny the Elder mentions the
li, Amantini, Belgiti, Katari, Kornakati, Eravisci, Herkunijati, La- Oseriates while listing peoples of Pannonia, and writes: “The
tovici, Oserijati, Varcijani, planina Klaudij, na kojoj su naprijed Drava flows through the Serretes, Serrapilli, Iasi and Andizetes;
Skordisci, a nazad Taurisci. Na Savi je otok Metubarb, najveći the Sava through the Colapiani and Breuci. These are the prin-
među riječnim otocima. Druge rijeke vrijedne spomena su Ko- cipal peoples; and there are besides the Arviates, Azali, Aman-
lapis, koja kod Siscije utječe u Savu dvama tokovima i ondje čini tini, Belgites, Catari, Cornacates, Eravisci, Hercuniates, Latovici,
otok koji zovu Segestika; druga rijeka je Bakuntij, koja u Savu Oseriates and Varciani, and Mount Claudius, in front of which
utječe kod naselja Sirmija, gdje je općina Sirmijaca i Amanti- are the Scordisci and behind it the Taurisci. In the Sava is the is-
naca. Slijedi Taurun udaljen 45 hiljada koraka, gdje se Dunav land of Metubarbis, the largest known island formed by a river.
miješa sa Savom; iznad tog područja utječu Valdas i Urpan, i Other noteworthy rivers are the Kupa, which flows into the Sava
sami ne baš neznatni“.1 Plinije jasno podvlači da rijeka Sava near Siscia, where its channel divides and forms the island called
Segestica, and another river the Bacuntius, flowing into the Sava
1 Draus per Serretes, Serapillos, Iasos, Andizetes, Saus per Colapianos Breucosque. at the town of Sirmium, the capital of the Sirmienses and Aman-
Populorum haec capita; praeterea Arviates, Azali, Amantini, Belgites, Catari, tini. From Sirmium it is 45 miles to Taurunum, where the Sava
Cornacates, Eravisci, Hercuniates, Latovici, Oseriates, Varciani, mons Claudius,
cuius in fronte Scordisci, in tergoTaurisci. Insula in Savo Metubarbis, amnicarum joins the Danube; tributaries flowing into the Danube higher up
111
protječe kroz teritoriju Kolapijana i Breuka, a ostale narode, are the Valdasus and the Urpanus, themselves also not inconsid-
među njima i Oserijate, nabraja abecednim redom.2 Plinijev erable streams.”1 Pliny clearly underlines that the River Sava
podatak iz I stoljeća nove ere najstariji je sačuvani podatak u flows through the territory of the Colapiani and Breuci, while
kojem se spominje ime ove etničke zajednice. To je neobič- he lists other peoples alphabetically, including the Oseriates.2
no ukoliko se ima u vidu da je u nauci uvriježeno mišljenje Pliny’s data, from the 1st century AD, is the oldest preserved
da su Oserijati naseljavali ogroman prostor od Une, na zapa- data that mentions the name of this ethnic community. This is
du, do Bosne, na istoku.3 Iz teritorijalnog ugla posmatrano, unusual when bearing in mind the common opinion in schol-
to bi značilo da je oserijatskoj politiji pripadao prostor veliči- arship that the Oseriates inhabited a vast area from the Una
ne onog koji su naseljavali Dezidijati ili Breuci. Veliku terito- in the west to the Bosna in the east.3 Considering this from a
rijalnu rasprostranjenost Oserijata historiografija je temeljila territorial point of view, it would mean that a region as large
as the region of the Daesitiates or Breuci belonged to the poli-
na podatku Klaudija Ptolemeja da „ispod Jasa žive Oserijati“.4
ty of the Oseriates. Historiography has based a large territorial
Ova tvrdnja se može uzeti u razmatranje u slučaju da se u
distribution of the Oseriates on the data of Claudius Ptolemy,
ranom principatu teritorija koju bi naseljavala peregrinska
according to which “the Oseriates live below the Iasi”.4 This
zajednica (civitas), objedinjena pod imenom Jasâ, prostirala
claim could be taken into consideration if the territory inhab-
od Varaždinskih Toplica do požeškog bazena.5 Jasi bi tako, a
ited by peregrine civitas, unified under the name of the Iasi,
što potvrđuje i Plinije Stariji, naseljavali dolinu Drave, a Ose-
had spread from Varaždinske Toplice to the Valley of Požega in
rijati, kao njihovi južni susjedi, Posavinu. the early Principate.5 As confirmed by Pliny the Elder, the Iasi
U arheološkom smislu kod Jasa se očituje utjecaj kulture would then inhabit the valley of the Drava, and the Oseriates,
La Tène s obzirom na to da su bili okruženi kulturama pret- as their southern neighbours, would inhabit Posavina.
postavljenog keltskog porijekla.6 Nasuprot Jasima, Oserijati From an archaeological perspective, the influence of the
su bili okruženi zajednicama panonskog porijekla. Činjeni- La Tène culture on the Iasi is evident, since they were sur-
ca je to koja nije važna samo iz arheološkog, već iz historij- rounded by cultures of supposed Celtic origin.6 Unlike the
skog ugla, jer oserijatska relativna izoliranost od keltskog Iasi, the Oseriates were surrounded by communities of Pan-
svijeta ostavila je mogućnost Rimljanima da manipulišu nonian origin. This fact is important not only from an archae-
tim južnopanonskim zajednicama zavisno od svojih admi- ological, but also from a historical point of view, since the fact
nistrativno-pravnih potreba. U skladu sa tim Oserijate je, that the relative geographic isolation of the Oseriates gave
u metodološkom smislu, najbolje posmatrati kao skupinu the Romans an opportunity to manipulate these southern
etnički sličnih južnopanonskih zajednica koje su naseljava- Pannonian communities depending on their administra-
le relativno veliki teritorij, a da nisu imale razvijen etnički tive-legal needs. Therefore, in a methodological sense, it is
identitet koji bi bio strogo vezan za peregrinsku zajednicu better to observe the Oseriates as a group of culturally sim-
ilar southern Pannonian communities inhabiting a relatively
(civitas) Oserijatâ. Vjerovatno je i ime peregrinske zajednice
large territory without having a developed cultural identity
nastalo iz administrativnih potreba Rima nakon Panonskog
strongly tied to the peregrinae civitas of the Oseriates. The
rata (Bellum Pannonicum) ili Batonovog ustanka (Bellum Ba-
name of the peregrinae civitas was probably created out of
tonianum). Spomenuti događaji su utjecali da Rim shvati
the administrative needs of Rome after Bellum Pannonicum
da je panonske zajednice teško kontrolirati ukoliko ne pre-
or Bellum Batonianum. These events made Rome realise that
duzme određene administrativne reforme. Rimljani su tako
the Pannonian communities were difficult to control unless
peregrinskoj zajednici Oserijata ime mogli dati po nekom
toponimu ili hidronimu. Druga je mogućnost da je oserijat-
1 Draus per Serretes, Serapillos, Iasos, Andizetes, Saus per Colappianos Breu-
ska peregrinska zajednica (civitas) dobila ime prema jednoj cosque. populorum haec capita; praeterea Arabiates, Azali, Amantini, Belgites,
od zajednica koje su činile tu peregrinsku zajednicu, a sa Catari, Cornacates, Eravisci, Hercuniates, Latobici, Oseriates, Varciani. mons
Claudius, cuius in fronte Scordisci, in tergo Taurisci. insula in Sao Metubarbis,
amnicarum maxima. praeterea amnes memorandi: Colapis in Saum influens
maxima. Praeterea amnes memorandi Colapis in Saum influens iuxta Sisciam iuxta Sisciam gemino alveo insulam ibi efficit, quae Segestica appellatur; alter
gemino alveo insulam ibi efficit quae Segestica appellatur, alter amnis Bacuntius amnis Bacuntius in Saum Sirmio oppido influit, ubi civitas Sirmiensium et Aman-
in Saum Sirmio oppido influit, ubi civitas Sirmiensium et Amantinorum. Inde qu- tinorum. inde XLV Taurunum, ubi Danuvio miscetur Saus. supra influunt Valda-
adraginta quinque milia Taurunum, ubi Danuvio miscetur Saus; supra influunt sus, Urpanus, et ipsi non ignobiles (Plin. 3, 147; 148). English translation by H.
Valdasus, Urpanus, et ipsi non ignobiles (Plin. 3, 147; 148) Rackham.
2 Za izučavanje ove teme Plinijev tekst ima veliku vrijednost jer za razliku od 2 Pliny’s text is valuable for the study of this topic because, unlike Strabo and
Strabona i Apijana ne koristi pojam Ilirik često, a kada to čini uglavnom je u Appian, he does not use the term Illyricum often. When he does, he primarily
smislu Augustovog Ilirika. Za razliku od pomenutih autora Plinije usredoto- uses it in terms of Augustus’s Illyricum. Unlike the aforementioned authors,
čuje svoju pažnju na administrativne provincije Dalmaciju i Panoniju. Tako Pliny focuses on the administrative provinces of Dalmatia and Pannonia.
Džino kaže da je Strabon promatrao Ilirik kao nov i još uvijek djelomično Thus Džino writes that Strabo viewed Illyricum as a new and still partially-un-
amorfan artefakt. Nasuprot njemu Plinije opisuje Ilirik posmatrajući ga u formed entity. On the other hand, Pliny describes Illyricum, observing it in
“drugoj fazi“ osvajanja, kada su provincijski se krajolici već transformirali od the “second phase” of the conquest, when the provincial landscapes were
strane instrumenta Carstva (Džino 2016, 74). being transformed by the Empire (Džino 2016, 74).
3 Marić 1964, 68–73; Čović 1987, 232–289; Benac 1987, 799; Bojanovski 1988, 3 Marić 1964, 68–73; Čović 1987, 232–289; Benac 1987, 799; Bojanovski 1988,
337–338; Domić Kunić 2006, 79–80; 2012, 35–36. 337–338; Domić Kunić 2006, 79–80; 2012, 35–36.
4 Ptol. 2, 14, 2. 4 Ptol. 2, 14, 2.
5 Schejbal 2004, 104. 5 Schejbal 2004, 104.
6 Dizdar 2012, 119. 6 Dizdar 2012, 119.
112
kojom su Rimljani najprije stupili u kontakt.7 Stoga, od svih certain administrative reforms were implemented. So the Ro-
peregrinskih zajednica koje su u antičko doba naseljavale mans could have named the peregrine civitas of the Oseriates
prostor današnje Bosne i Hercegovine, Oserijati bi najbliži after some toponym or hydronym. The other possibility is that
bili onome što postprocesualisti nazivaju „rimskim konstruk- the peregrine civitas of the Oseriates was named after one of
tom“. Ocjena da je ta peregrinska zajednica konstrukt možda the communities that constituted this peregrine civitas with
je preoštra, ali otvara mogućnost da se problematika južne which the Romans first came into contact.7 Therefore, of all
granice Panonije sagleda iz relativno drugačijeg ugla nego peregrine civitates that occupied the territory of present-day
Bosnia and Herzegovina in ancient times, the Oseriates would
što je to bilo do sada slučaj u zapadnobalkanskoj historio-
be the closest to what post-processualists would term the Ro-
grafiji.8 Peregrinskoj zajednici Oserijata u historiografiji se
man administrative construct. Assessing this peregrine civitas
davao epitet „najpanonskiji“ od svih panonskih peregrinskih
as an administrative construct may be too harsh, but it opens
zajednica, jer su naučnici na osnovu pisanja Plinija Starijeg i
the possibility of considering the issue of Pannonia’s south-
Klaudija Ptolemeja spoznali da su bili okruženi sa svih stra- ern border from a different angle than has generally been the
na panonskim zajednicama bez dodira sa nosiocima kulture case in the historiography of the Western Balkans.8 The pere-
La Tène.9 S druge strane, problematici panonskog identiteta grine civitas of the Oseriates was characterised in historiogra-
indogenih zajednica sjeverne Bosne treba pristupiti opre- phy as “the most Pannonian” out of all peregrine civitates, be-
zno. Podaci proizašli iz pisanih i materijalnih izvora ne daju cause, based on the writings of Pliny the Elder and Claudius
naznake da je postojao zajednički panonski identitet prije Ptolemy, scholars realised that they were surrounded by Pan-
rimskog osvajanja.10 Naime, kao što o Iliriku u rimskom po- nonian communities on all sides without coming into contact
ličkom diskursu ne može se govoriti prije Cezara odnosno with bearers of the La Tène culture.9 On the other hand, we
prije lex Vatinia de Caesaris Provincia - zakona kojim je rimska should carefully approach the issue of the Pannonian identity
vlast nad istočnim Jadranom konačno zakonski uobličena of indigenous communities of northern Bosnia. The data orig-
i čime je Ilirik konstruisan kao politički koncept, tako se o inating from written and material sources does not indicate a
Panoniji i Panonima ne može se govoriti prije Oktavijanove common Pannonian identity prior to the Roman conquest.10
kampanje.11 Do sukoba oko Segestike Panoni nisu bili u fo- Namely, just as Illyricum did not exist within Roman political
kusu rimskih autora jer za razliku od zajednica iz jadranskog discourse before Caesar, i.e. before lex Vatinia de Caesaris Pro-
vincia – the law which finally shaped the Roman government
priobalja nisu napadali grčke i rimske gradove niti su ima-
7 Bojanovski concluded that the Oseriates were named after an unknown to-
7 Bojanovski je iznio zaključak da su Oserijati dobili ime po nepoznatom toponym, and that the word Oseriates is the result of a Latin word formation
ponimu, te da je riječ Oserijat (Oseriates) latinske jezičke tvorbe (Bojanovski (Bojanovski 1988, 325). It is possible that their indigenous name was preser-
1988, 325). Moguće je da se Oserijatsko autohtono ime sačuvalo u nazivu ved in the name of the Usora river inhabited by the unknown communities,
rijeke Usore čije obale su naseljavale zajednice, čija teritorija bi bila izuzet- whose territory would be extremely close to that of the Breuci, one of the
no blizu teritorije Breuka, koji su bili jedni od nosilaca oba velika antirimska leaders of both large-scale anti-Roman rebellions in Pannonia. The proximity
ustanka u Panoniji. Blizina Breuka dovela je sigurno i te zajednice u intezivniji of the Breuci certainly brought these communities into more intensive con-
kontakt sa Rimom. Ipak, važno je naglasiti da se naziv Usora u pisanim izvo- tact with Rome. However, it is important to emphasise that the name Usora
rima pojavljuje tek u srednjem vijeku, pa je stoga ova teorija još uvijek u do- appears in written records only from the Middle Ages, so this theory rema-
menu hipoteze. Iz pisanja antičkih pisaca može se uočiti da Rimljani nastoje ins a hypothesis. It is noticeable from the writings of ancient authors that
pronaći određene sličnosti kod pokorenih ili kod zajednica protiv kojih ratuju the Romans sought to find certain similarities in conquered communities or
kako bi lakše izvršili etnografsku klasifikaciju. Taj proces morao je imati i odre- communities they waged war with in order to create an easier ethnographic
đeni utjecaj i na etnonime. Woolf je to precizno analizirao na primjerima Gala classification. This process must have had a certain degree of influence on et-
/ Kelta i Germana, ali se ta analiza može u metodološkom smislu primijeniti i hnonyms. Woolf made a precise analysis of this in the example of the Gauls/
na panonske zajednice. Iz Woolfove analize uočava se da su različiti autori u Celts and Germans, but this analysis can likewise be applied to Pannonian
antici, kao i danas, imali različito viđenje pojma etnografije (Woolf 2011, 111). communities in a methodological sense. Woolf’s analysis shows that different
8 Akcenat arheoloških istraživanja bio je uglavnom na keltskom naslijeđu la- ancient, as well as modern, authors had different understandings of the term
tenske kulture. Na osnovu dosadašnjih istraživanja može se primijetiti da se of ethnography (Woolf 2011, 111).
u kontekstu materijalne kulture mlađeg željeznog doba u Hrvatskoj najviše 8 Archaeological research has primarily focused on the Celtic legacy of the
pažnje pridavalo proučavanju odnosa dvije keltske zajednice: Skordiska i La Tène culture. It is noticeable from the research conducted so far that, in
Tauriska. Izuzetak predstavlja groblje u Zvonimirovu kod Suhopolja (Virovi- the context of the material culture of the Late Iron Age in Croatia, attention
tičko-podravska županija) kao do sada jedino sistematsko istraženo groblje has been mostly paid to studying the relationships between the two Celtic
latenske kulture u sjevernoj Hrvatskoj, na kojem su izdvojeni nalazi koji se communities of the Scordisci and Taurisci. The exception is the cemetery in
mogu povezati sa Tauriscima, Skordiscima i Panonima, odnosno zajednicama Zvonimirovo, near Suhopolje (Virovitica-Podravina County), as so far the only
koje su u periodu prije uspostave rimske vlasti naseljavale prostor u međuri- systematically researched cemetery of La Tène culture in Croatia with finds
ječju Save, Drave i Dunava (Dizdar 2013, 15). that can be linked to the Taurisci, Scordisci, and Pannonians, i.e. the commu-
9 Domić Kunić 2006, 80. nities that inhabited the region between the rivers Sava, Drava and Danube
10 Rim je, čini se, etnografsku percepciju Panonije vjerovatno preuzeo iz hele- in the period before Roman rule (Dizdar 2013, 15).
nističkog svijeta, koji je Panone posmatrao kao labavu skupinu etničkih 9 Domić Kunić 2006, 80.
grupa naseljenih u dolini Save. Naučnici ne odbacuju mogućnost da je do 10 It seems that Rome adopted its ethnographic viewpoint of Pannonia from
zajedničkog interesnog i kulturnog spajanja (habitusa) moglo doći u vrijeme the Hellenic world, according to which the Pannonians were a loose aggre-
Batonovog ustanka, ali samo kao posljedica historijskog sjećanja na sukobe gation of ethnic groups inhabiting the Sava valley. Scholars do not reject the
sa Rimom u Oktavijanovim pohodima i Panonskom ratu (Bellum Pannonicum) possibility of merging for the purpose of mutual interests and culture at the
(Džino 2010, 161; Džino, Domić Kunić 2013, 100). U geografskom smislu za time of the Bellum Batonianum, but only as a consequence of historical re-
Rimljane sve ono što se nalazi sjeverno od Dinarida i „gleda prema Dunavu“ miniscence of conflicts with Rome during Octavian’s conquests and Bellum
pripada Panoniji, dok dio koji je usmjeren ka Jadranskom moru pripada Dal- Pannonicum (Džino 2010, 161; Džino, Domić Kunić 2013, 100). In geographi-
maciji. Jasno se to vidi iz Plinijevog teksta: „quae pars ad mare Hadriaticum cal terms, the Romans consider everything to the north of the Dinaric Alps
spectat, appellatur Delmatia et Illyricum supra dictum; ad septentriones Panno- and “facing the Danube” as belonging to Pannonia, while the part facing the
nia vergit finitur inde Danuvio.“ (Plin. 3, 147). Adriatic Sea as belonging to Dalmatia. This is clearly visible in Pliny’s text:
11 Šašel Kos 2005, 224–246, 484–485; Džino, Domić Kunić 2012, 98; Kovács “quae pars ad mare Hadriaticum spectat, appellatur Delmatia et Illyricum supra
2014, 24; Džino 2016, 71–72. dictum; ad septentriones Pannonia vergit. finitur inde Danuvio” (Plin. 3, 147).
113
li kao narodi sa juga jake trgovačke veze sa grčko-rimskim over the Eastern Adriatic Sea, and which shaped Illyricum as
svjetom.12 Kako se teritorijalno širila rimska vlast tako se širi- a political concept – in the same way Pannonia and the Pan-
lo i panonsko ime na zajednice istočno od Segestike, slično nonians did not exist before Octavian’s campaign.11 Prior to
kao što se ilirsko ime širilo sa juga ka sjeveru. Za Rimljane pe- the conflict around Segestica, Roman authors did not focus
regrinska zajednica (civitas) Oserijatâ bila je panonska jer je on the Pannonians because, unlike the communities from the
bila slična indogenim zajednicama koje su činile Kolapijane, Adriatic coast, they did not attack Greek and Roman cities, nor
Jase, Mezeje i Breuke, a različita u odnosu na zajednice koje did they have strong trading relations with the Graeco-Ro-
man world.12 As Roman rule expanded territorially, so did the
su ulazile u sastav Tauriska i Skordiska, koje su definirane od
Pannonian name for the communities eastwards from Seges-
strane antičkih autora kao keltske.
tica, similarly to the expansion of the Illyrian name from the
Istraživanje Oserijata predstavlja složen proces jer, za
south to the north. The peregrine civitas of the Oseriates was
razliku od njihovih pretpostavljenih susjeda Jasa ili Meze-
considered Pannonian by the Romans because it was similar
ja, njihov spomen na epigrafskoj građi je neznatan. Naime, to the indigenous communities consisting of the Colapiani,
jedini natpis na kojem se do sada, prema pretpostavkama Iasi, Moesi, and Breuci, but different to the communities that
naučnika, spominje peregrinska zajednica jeste takozvani were part of the Taurisci and Scordisci, which were defined by
Solinski natpis. U tekstu tog natpisa, koji potječe iz vremena ancient authors as Celtic.
namjesništva Tiberijevog legata Publija Kornelija Dolabele Research into the Oseriates represents a complex process
(Publius Cornelius Dolabella), postoje indicije da se navode because, unlike their presumed neighbours the Iasi and the
Oserijati, koje od Breuka razdvaja rijeka Bathinus.13 Među- Moesi, reference to them in epigraphic materials is negligi-
tim, taj dio natpisa je danas u potpunosti uništen i samim ble. Namely, scholars assume that the only inscription that, to
tim nečitljiv, te se njegov sadržaj analizira na osnovu rekon- date, is known to mention this peregrine civitas is the so-called
strukcija ranijih autora.14 To zahtijeva i određenu opreznost Solin inscription. In the text of this inscription, originating
pri donošenju zaključaka, jer eventualne ranije pogreške u from the governorship of Tiberius’s legate Publius Cornelius
rekonstrukciji spomenika mogu se odraziti loše na spoznajni Dolabella, there are indications that the Oseriates are men-
proces u kontekstu razumijevanja teritorija i granica ovih in- tioned as being separated from the Breuci by the Bathinus
dogenih panonskih zajednica. Primjetno je, ipak, da i arheo- river.13 However, this part of the inscription is completely il-
legible today, so its content has been analysed on the basis of
logija ukazuje na postojanje razgraničenja između breučkih
reconstructions of previous authors.14 This requires a certain
i pretpostavljeno oserijatskih zajednica.
amount of cautiousness when drawing conclusions, since
Arheološka istraživanja potvrđuju da su se već u pra-
potential previous errors in monument reconstructions can
historiji pojavile određene razlike u sahranjivanju između
have a negative impact on the understanding of territories
sjeverozapadne i sjeveroistočne Bosne. Naravno problemu and borders of these indigenous Pannonian communities.
političke ili etničke identifikacije na osnovu arheološkog ma- However, it is worthwhile mentioning that archaeological ev-
terijala treba pristupiti kranje oprezno.15 Interesantno je da idence points to the existence of a demarcation between the
12 Šašel Kos 2005, 375–383, Kovács 2014, 23. communities of the Breuci and presumably the Oseriates.
13 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(i- Archaeological research confirms that certain differences
mus) / trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III / viam a Salonis ad Hedum ca-
stel(lum)5/ Daesitiatium per mill[i]a(---) passuum / CLVI munit / et idem viam ad
in burial customs between north-western and north-eastern
Batinum flumen / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus / a Salonis munit per mi[lli]a Bosnia had already appeared in prehistoric times. It is unde-
passuum 10/ CLVIII / [et idem viam ---] / munit ad imum montem Ditionum / Ulci-
rum per millia(!) passuum / a Salonis LXXVIID / P(ublio) Dolabella leg(ato) pro 15/
niable that we need to approach the issue of political or eth-
pr(aetore) (CIL 03, 3198b (p 2275, 2328, 19) = CIL 03, 10156b = ILJug I, 263). nic identification based on material from the archaeological
14 Prije svih tu se misli na Alföldija, čije se čitanje i danas može smatrati najrele- record with utmost caution.15 However, it is interesting that
vantijim kada je u pitanju ovaj spomenik (Alföldy 1965a, 108–112). U kontek-
stu novije literature treba istaknuti Schmidtov Regional Development under
Tiberius and the Tabulae Dolabellae (Schmidt, 2006, 423–440). Za razliku od 11 Šašel Kos 2005, 224–246, 484–485; Džino, Domić Kunić 2012, 98; Kovács
Alföldyja Schmidt smatra da se na natpisu spominju Dezidijati a ne Oserijati. 2014, 24; Džino 2016, 71–72.
15 Krajem bronzanog doba autohtone zajednice sjeverozapadne Bosne poči- 12 Šašel Kos 2005, 375–383; Kovács 2014, 23.
nju da se sahranju tako što su spaljene ostatke mrtvih stavljali u zemljane 13 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(i-
urne i poklapali ih zemljanim zdjelama. Takav način sahranjivanja uočen je mus) / trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III / viam a Salonis ad Hedum ca-
u starijim nekropolama sjeverozapadne Bosne otkrivenim u Mahovljanima stel(lum)5/ Daesitiatium per mill[i]a(---) passuum / CLVI munit / et idem viam ad
blizu Laktaša, Radosavskoj koja se nalazi između Banja Luke i Prijedora, a isti Batinum flumen / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus / a Salonis munit per mi[lli]a
ritual se pojavljuje i u mlađim nekropolama u Donoj Dolini, Sanskom Mostu, passuum 10/ CLVIII / [et idem viam ---] / munit ad imum montem Ditionum / Ulci-
Čarakovu kod Prijedora. U sjeveroistočnoj Bosni, u blizini Doboja, Gračanice i rum per millia(!) passuum / a Salonis LXXVIID / P(ublio) Dolabella leg(ato) pro 15/
Bijeljine otkrivene su nekropole koje pripadaju nešto reduciranijem ritusu jer pr(aetore) (CIL 03, 3198b (p 2275, 2328, 19) = CIL 03, 10156b = ILJug I, 263).
urni u pravom smislu nema, a izgoreni ostaci pokojnika stavljani su u jamu 14 This primarily refers to Alföldy, whose reading even today can be considered
ukopanu dosta plitko u zemlju, poklapani zemljanom zdjelom i zatim zatr- the most relevant reading of this monument (Alföldy 1965a, 108–112). In the
pani (Čović 1976, 174). U stručnoj literaturi nalazi iz sjeveroistočne Bosne se context of more recent literature, we should note Schmidt’s Regional Deve-
definiraju kao prahistorijska kulturna grupa Barice - Gređani. Ta kulturna gru- lopment under Tiberius and the Tabulae Dolabellae (Schmidt, 2006, 423–440).
pa kasnog brončanog doba je na jugu graničila sa srednjobosanskom kultur- Unlike Alföldy, Schimidt believes that the Daesidiates are mentioned on the
nom grupom (Kaljanac, Šaković 2009, 86). Pitanje srednjobosanske kulturne monument, and not the Oseriates.
grupe koja se veže za Dezidijate je dosta kompleksno jer „postojanje odre- 15 At the end of the Bronze Age, the indigenous communities of north-western
đene željeznodobne skupine koju nauka naziva srednjobosanskom ne implicira Bosnia started to bury their dead by placing cremated remains into clay urns
samo za sebe postojanje zajedničkog etniciteta ili snažno izraženog specifičnog and covering them with clay bowls. Such burial rites have been observed
skupnog identiteta“ (Džino 2009, 82). Sličan pristup može se primjeniti i kod among older necropolises of north-western Bosnia discovered in Mahovlja-
114
se pojava tih razlika poklapa sa granicama rimskih provincija the appearance of differences in burial customs corresponds
Gornje i Donje Panonije, koje su nastale stoljećima kasnije. Iz to the appearance of borders of Roman provinces of Panno-
toga se vidi da se diferencijacija između zapadnobalkanskih nia Superior and Inferior, which were established centuries
zajednica, kojima bi pripadali Oserijati, i pretpostavljenih later. This shows that the differentiation between Western
breučkih zajednica javlja dosta rano i da je u periodu ranog Balkan communities, to which the Oseriates belonged, and
principata taj proces bio u potpunosti završen. Stoga su the presumed Breuci communities appears quite early on,
Rimljani mogli prepoznati sličnosti kod zajednica koje bi u and that this process was completed in the late Principate
period. Therefore, the Romans could have noticed similarities
njihovoj administrativnoj strukturi mogle činiti peregrinsku
in communities which could have formed the basis the pere-
zajednicu Oserijatâ, koja je na istoku graničila sa Breucima.16
grine civitas of the Oseriates in their administrative structure
Planina Vučjak bi mogla predstavljati prirodnu granicu izme-
that bordered the Breuci in the east.16 Vučjak mountain could
đu spomenutih indogenih panonskih zajednica. To bi upu-
also represent a natural border between the aforementioned
ćivalo na to da su Breuci u potpunosti kontrolisali donji tok indigenous Pannonian communities. This would therefore
rijeke Bosne. Ne treba odbaciti mogućnost da je prije mu- potentially suggest that the Breuci completely controlled the
nicipalizacije Panonije ili njene podjele na dvije provincije lower course of the Bosna. We should not dismiss the possibil-
teritorija peregrinske zajednice Oserijatâ eventualno obu- ity of the territory of the Oseriates eventually encompassing
hvatala i manji dio lijeve obale rijeke Bosne (Bathinus) u di- a smaller part of the left bank of the Bosna (Bathinus) where
jelu njenog toka gdje se Bosna ulijeva u Savu. Ta mogućnost it flows into the Sava, before the municipalisation of Panno-
je ipak malo vjerovatna jer jedini dokaz za takvo lociranje nia or its division into two provinces. However, this possibility
granice dviju peregrinskih zajednica jeste nesigurna rekon- is less likely since the only evidence for locating the borders
strukcija teksta Solinskog natpisa. Ako se teritorija peregrin- between the two peregrine civitates in this way is the uncer-
ske zajednice Oserijatâ prostirala do ušća Bosne, to ne mora tain reconstruction of the text of the Solin inscription. If the
značiti da je u procesu municipalizacije taj prostor pripao territory of the peregrine civitas of the Oseriates extended as
pod ingerenciju Servitiuma, za koji se može pretpostaviti da far as the mouth of the Bosna, this does not have to mean
je većim dijelom bio naseljen zajednicama koje su činile pe- that this territory fell under the jurisdiction of Servitium
regrinsku zajednicu Oserijatâ. Stoga je važno jasno razdvojiti during the municipalisation process. It can be assumed that
Servitium was largely inhabited by communities which con-
pojam municipija od pojma peregrinske zajednice. Ukoliko
stituted the peregrine civitas of the Oseriates. If the territory
je teritorija peregrinus civitas Oseriates, što je malo vjerovat-
of the peregrine civitas of the Oseriates had extended as far
no, dosezala do Bosne, onda su neke od zajednica koje su
pripadale toj peregrinskoj zajednici u procesu municipali-
ni near Laktaši, Radosavska between Banja Luka and Prijedor, and the same
zacije došle u administrativno-pravnom smislu pod upravu ritual appears in newer necropolises in Donja Dolina, Sanski Most, and Čara-
Marsonije (Marsonia). Administrativne promjene koje su se kovo near Prijedor. In north-eastern Bosnia, near Doboj, Gračanica, and Bije-
ljina, necropolises have been found that belong to somewhat reduced burial
dešavale od vremena vladavine cara Tiberija do vremena ca- rites, because there are no actual urns, and burnt remains of the dead were
reva Trajana i Hadrijana morale su se reflektirati na etnograf- placed in a shallow pit and covered with clay bowls and earth (Čović 1976,
174). The finds from north-eastern Bosnia are attributed in the scholarship to
sku sliku sjeverne Bosne. Formiranjem jedinica municipalne the prehistoric cultural group Barice-Gređani. In the south, this cultural gro-
up bordered with a Central-Bosnia cultural group from the late Bronze Age
organizacije počinje da se u administrativnom smislu gubi (Kaljanac, Šaković 2009, 86). The issue of north Bosnian cultural group asso-
etnički karakter koji su imale peregrinske zajednice, jer je cilj ciated with the Daesitiates is a rather complex issue because “the existence
of a certain Iron Age group called a Central Bosnian group by the scholars does
municipalizacije povećanje broja rimskih građana u provin- not imply the existence of a common ethnicity or strongly pronounced specific
cijama, a smanjivanje peregrina (uslovno rečeno: stranaca). group identity” (Džino 2009, 82). Similar approach can be observed among
other pre-Roman communities upon the territory of present-day Bosnia and
Herzegovina whose study is associated with a certain archaeological culture.
drugih predrimskih zajednica na tlu današnje Bosne i Hercegovine čije izu- Thus, this text emphasises that the problem of political or ethnic identifi-
čavanje se veže za određenu arheološku kulturu, pa je stoga u tekstu ovog cation based on archaeological material in the case of Oseriates should be
rada naglašeno da se problemtici političke ili etničke identifikacije na osnovu approached with caution, i.e. hypothetically.
arheološkog materijala u slučaju Oserijata pristupa oprezno odnosno hipo- 16 Bojanovski identified the border of the peregrine civitates of the Oseriates and
tetički. Breuci with the border of the two Pannonias, and concluded that their terri-
16 Bojanovski je granicu peregrinskih zajednicâ Oserijata i Breuka izjednačio sa tories were delineated between Srbac and Slavonski Brod (Bojanovski 1988,
granicom dviju Panonija, te zaključio da su se njihove teritorije razgraniča- 336; fn. 66). Domić Kunić placed the western border of the Breuci between
vale između Srpca i Slavonskog Broda (Bojanovski 1988, 336 bilj. 66). Domić the mouth of the river Orljava and Stara, i.e. Bosanska Gradiška (Domić Kunić
Kunić zapadnu granicu Breuka smješta između ušća Orljave i Star, odnosno 2003, 273). In her recent work, Domić Kunić specified the confluence of the
Bosanske Gradiške (Domić Kunić 2003, 273). U novijim radovima Domić Ku- Bosna into the Sava as a possible border between the Breuci and Oseriates.
nić precizira moguću granicu Breuka i Oserijata na ušću Bosne u Savu. I Do- Domić Kunić also questions the accuracy of the interpretation of the Solin
mić Kunić također iznosi sumnju u tačnost rekonstrukcije Solinskog natpisa inscription (Domić Kunić 2012, 35–36, 43). With the exception of the afore-
(Domić Kunić 2012, 35–36, 43). Ako se izuzmu navedeni radovi, primjetno je mentioned works, it can be observed that this issue is neglected in contem-
to da je ovo pitanje u savremenoj literaturi zanemareno, pa se većina mišlje- porary scholarship, and therefore the majority of views are founded on the
nja zaniva na zaključcima Alföldyja i Mócsyja, koja datiraju iz sredine prošlog conclusions made by Alföldy and Mócsy from the mid 20th century. One gets
stoljeća. Stiče se dojam da se u literaturi pojam granica teritorija peregrinskih the impression that the concept of the border of peregrine civitates terri-
zajednica izjednačava sa pojmom međuprovincijske granice, zatim se izme- tories is identified with the concept of an inter-provincial border; therefore
đu pojma peregrinus civitas i municipija neopravdano stavlja znak jednakosti. meaning the concepts of peregrine civitas and municipium are unduly iden-
U konačnici, to je rezultiralo da se pitanje međuteritorijalnih granica pere- tified. In the end, this results in the treatment of the issue of borders between
grinskih zajednica u južnoj Panoniji treba tretirati ne samo kao faktografsko territories of peregrine civitates in southern Pannonia not only as a factual
već i kao metodološko pitanje. but as a methodological issue.
115
Iz ugla epigrafije spoznaje se da Oserijatima na sjeveru as the Bosna, which is less likely, then some of the communi-
nije mogao pripadati prostor kalničkog, bilogorskog i mo- ties that belonged to this peregrine civitas would have fallen
slovačkog kraja, koji su bogati termalnim izvorima. Na tom under the administrative and legal jurisdiction of Marsonia in
prostoru su nađene epigrafske potvrde koje ga dovode u the process of municipalisation. The administrative reforms
vezu sa peregrinskom zajednicom Jasâ. Riječ je o četiri javna that were implemented from the period of the rule of Em-
i jednom privatnom spomeniku.17 peror Tiberius to that of Emperors Trajan and Hadrian must
U dijelu Panonije koji su naseljavali Jasi, a za koji se može have reflected on the ethnographic image of northern Bos-
nia. Through the formation of units of municipal organisation,
reći da je pretpostavljeni granični prostor sa Oserijatima,
peregrine civitates started to lose their ethnic character in an
municipalna organizacija se javlja tek u prvoj polovini II
administrative sense, because the aim of such municipalisa-
stoljeća, što bi značilo da se peregrinska organizacija dosta
tion was to increase the number of Roman citizens in provinc-
dugo zadržala. Na to bi prvenstveno ukazivala epigrafska
es, thereby reducing the proportion of peregrine civitates (free
građa. Iz te perspektive, kada se posmatra u metodološ- population without Roman citizenship).
kom smislu, posebno je važan spomenik koji daje podatke o Epigraphy shows that the area of Kalnik, Bilogora and Mo-
municipalnoj upravi i municipalnim zvaničnicima iz toplica slavina, rich in hot springs, could not have belonged to the
Aquae Balissae.18 Kada je spomenik podignut, Aquae Balissae Oseriates in the north. Evidence in the form of four public and
su se nalazile u sastavu administrativno-pravne jedinice mu- one private monument found in this area associate it with the
nicipium Iasorum, a sudeći prema tekstu spomenik se može peregrine civitas of the Iasi.17 Municipal organisation in the
datirati u vrijeme vladavine cara Hadrijana (Caesar Publius part of Pannonia inhabited by the Iasi, which can be assumed
Aelius Traianus Hadrianus Augustus 117.–138.). Relativno to border with the Oseriates, appears only in the first half
precizna datacija je moguća jer se institucija kvatuorivira- of the 2nd century, meaning that the peregrine organisation
ta (quattuorviri) javlja prvi put u municipijima u Panoniji u had maintained for a very long time, as primarily suggested
vrijeme Hadrijanove vladavine.19 Postojanje ove institucije by epigraphic materials. In a methodological sense, a monu-
u vrijeme Hadrijanove vladavine može se dvojako tumačiti. ment revealing information about municipal administration
Rim najprije želi lokalnu aristokratiju privući na svoju stra- and municipal officials from Aquae Balissae is of particular
nu dajući im novi položaj i obezbjeđujući im nove pozicije importance.18 At the time when the monument was erect-
ed, Aquae Balissae was part of the administrative-legal unit
vlasti unutar lokalnog sistema uprave. Premda Hadrijan, za
of Municipium Iasorum, and, judging by the text, the monu-
razliku od svog prethodnika, nije vodio osvajačku politiku i
ment could be dated to the period of the reign of Emperor
njemu je radi održavanja limesa bilo potrebno mirno zale-
Hadrian (Caesar Publius Aelius Traianus Hadrianus Augustus,
đe, a to mu je mogla obezbijediti lokalna aristokracija. Ne
117-138). A relatively precise dating is possible because the
znači nužno da je u sastavu municipium Iasorum bila samo institution of quattuorviri appears for the first time in muni-
jedna peregrinska zajednica Jasa. Zajednice koje su ima- cipia in Pannonia under Hadrian.19 The existence of this insti-
le sličnosti sa Jasima, u prvom redu oserijatske, mogle su tution under Hadrian can be interpreted in two ways: Rome
biti dio građanstva municipium Iasorum tim prije što se na primarily wanted to win over the local aristocracy by giving
osnovu rimskih itinerarija i nadgrobnog spomenika Ulpija them a new status and positions of authority within the lo-
Kokeja (Ulpius Cocceius) može uočiti da je teritorija Aquae cal system of government. Hadrian, unlike his predecessor,
Balissae bila organizaciono podijeljena na paguse i vikuse, did not advocate the politics of conquest, and wished for a
odnosno gradove (općine) i sela.20 U konkretnom slučaju se peaceful hinterland in order to maintain limes, which could
iz teksta nadgrobnog natpisa Ulpija Kokeja može zaključiti be provided by local aristocracy. However, this does not nec-
da je Ulpije Kokej rođen u municipiju Aquae Balissae, općini essarily mean that Municipium Iasorum consisted of only one
(pagi) Iovista u selu (vici) Cocconetes.21 Iz teksta spomenika peregrine civitas of the Iasi. The communities which shared
similarities with the Iasi, primarily the Oseriates, could have
17 CIL 03, 0400; AE 2007, 01144; AE 1912, 00130; AE 1912, 00131. been part of Municipium Iasorum especially since Roman itin-
18 D(is) M(anibus) / P(ublio) Ael(io) P(ubli) fil(io) / Aeliano scri -/bae dec(urioni) IIIIvi- eraries and the tombstone to Ulpius Cocceius show that the
r(o) 5/ m(unicipii) Iasorum / an(norum) XLV Ael(lius) / Laelianus / patri piissimo /
f(aciendum) c(uravit) (ILJug II, 01132 = AE 1964, 00011). territory of Aquae Balissae was divided into pagi and vici, i.e.
19 Schejbal 2004, 108. parishes (districts) and villages.20 The tombstone of Ulpius
20 D(is) M(anibus) / Ulpius Cocceius eq(ues) s(ingularis) d(omini) n(ostri) / castris
nov(is) t(urma) Kasti ex Pan(nonia) / sup(eriore) natus ad Aquas Balizas 5/ pago
Iovista vic(o) Coc[co]-/netibus stip(endiorum) XII ann(orum) XXX [- - -] / Victor 17 CIL 03, 0400; AE 2007, 01144; AE 1912, 00130; AE 1912, 00131.
frater et Iul(ius) Proc[- - -] / [he]r(e)d(es) feceru[nt] (CIL 06, 3297). 18 D(is) M(anibus) / P(ublio) Ael(io) P(ubli) fil(io) / Aeliano scri /bae dec(urioni) IIIIvi-
Ipak treba naglasiti da je administrativno-pravnu terminologiju teško prila- r(o) 5/ m(unicipii) Iasorum / an(norum) XLV Ael(lius) / Laelianus / patri piissimo /
goditi savremenoj leksici jer u osnovi nema isto značenje, već samo približno. f(aciendum) c(uravit) (ILJug II, 01132 = AE 1964, 00011).
21 Prema Schejbalu vicus Coccontis je identificirano na prostoru današnjeg sela 19 Schejbal 2004, 108.
Špišić Bukovica u okolini Virovitice, dok je pagus Iovista, u stvari, mutatio Iovia, 20 D(is) M(anibus) / Ulpius Cocceius eq(ues) s(ingularis) d(omini) n(ostri) / castris
koji se može locirati na širem prostoru sela Otrovanec, Prugovec, Sedlarica nov(is) t(urma) Kasti ex Pan(nonia) / sup(eriore) natus ad Aquas Balizas 5/ pago
(Schejbal 2004, 102). Naselja su se nalazila sjeverno od saobraćajnice Poeto- Iovista vic(o) Coc[co]/netibus stip(endiorum) XII ann(orum) XXX [---] / Victor fra-
vio - Mursa. Važno je napomenuti da se mutatio / civitas Iovia javlja u rimskim ter et Iul(ius) Proc[---] / [he]r(e)d(es) feceru[nt] (CIL 06 3297).
izvorima pod dva imena, Iovia i Botivo. Hronološki je teško datirati koji je na- However, it is important to emphasise that it is difficult to adapt administrati-
ziv stariji. U nauci postoje pretpostavke da je pojam Botivio stariji te da se ve-legal terminology to contemporary language, because it essentially does
116
je uočljivo da su municipiji, kao očigledan rimski konstrukt, Cocceius shows that he was born in municipium Aquae Balis-
imali dosta razvijenu administrativno-pravnu mrežu, u koju sae, Iovista parish (pagus), in the village (vicus) of Coccone-
su mogle ulaziti različite zajednice, te treba odbaciti znak tes.21 It is evident from the monument’s text that municipia,
jednakosti između peregrinske zajednice i municipija. Kako as an obvious Roman administrative construct, had a fairly
bi Rimljani lakše ostvarili svoju kontrolu u ranom carstvu, u developed administrative-legal network which could include
sastav jednog municipija, kolonije ili res - publike ulazili su different communities, and peregrine civitates and municipia
vjerovatno pagusi i vikusi, čije stanovništvo nije nužno mo- should not be paralleled. In order for the Romans to achieve
better control in the early Empire, pagi and vici were proba-
ralo pripadati indigenoj zajednici, koja je bila nosilac muni-
bly part of one municipium, colony or res publica, and their
cipaliteta. Ukoliko su, naprimjer, određene zajednice unutar
citizens did not necessarily have to belong to the indigenous
Oserijata gravitirale iz ekonomskih razloga Jasima, za Rim bi
community that led the municipality. For example, if certain
iz geopolitičkih razloga bilo najpraktičnije da njihove gra-
communities within the Oseriates were more inclined toward
dove i sela pripoji municipiju Jasâ. Moguće je da je Rim više the Iasi for economic reasons, then the most practical solution
sličnih zajednica iz administrativno-pravih razloga objedinio for Rome (for geopolitical reasons) would be to incorporate
u jednu, koju izvori prepoznaju pod imenom Oserijata, koja their parishes and villages into Municipium Iasorum. It is pos-
je kasnije, u toku rimske administrativne reforme prošla kroz sible that, due to administrative-legal reasons, Rome merged
određeno geostrateško raščlanjivanje. Javni spomenici iz ka- many similar communities into one under the name known
snijeg razdoblja posvetnog su karaktera. Oni su važni zbog in the sources as the Oseriates, which went through a certain
komparacije razvoja administrativnog aparata u kasnijem geostrategic breakdown during the subsequent Roman ad-
razdoblju koji je morao imati odraz iz ranijeg razdoblja. Res ministrative reform. Public monuments from the later period
publica Iasorum te spomenike podiže u čast rimskih careva have a dedicatory character, and they are very important for
i članova njihove porodice. Na spomenicima koji se podižu the comparison of the development of administrative appa-
u čast rimskih careva Komoda (Marcus Aurelius Commodus ratus during this time, which must have borne repercussions
Antoninus Augustus, 177. – 192.), Karakale (Marcus Aurelius from the earlier period. Res publica Iasorum erected these
Severus Antoninus Augustus, 198. – 217.) i Gordiana III (Mar- monuments in honour of Roman emperors and their family
cus Antonius Gordianus Pius Augustus, 238. – 244.) umjesto members. Instead of municipia Iasorum, the term res publica
Iasorum appears on these monuments erected in honour of
pojma municipia Iasorum pojavljuje se pojam res publica Ia-
Emperors Commodus (Marcus Aurelius Commodus Anton-
sorum.22 Ti spomenici se mogu datirati u posljednje godine
inus Augustus 177-192), Caracalla (Marcus Aurelius Severus
vladavine Komoda. Podaci iz epigrafije ukazuju na to da Rim
Antoninus Augustus 198-217), and Gordian III (Marcus Anto-
zbog sve većih sukoba na Dunavu sa Markomanima, Kvadi-
nius Gordianus Pius Augustus 238-244).22 These monuments
ma i drugim germanskim zajednicama teži da ojačava lo- could be dated to the final years of Commodus’s reign. The
kalnu samoupravu u Panoniji. Iako se ovi podaci ne odnose epigraphic data suggests that, due to increasing conflicts
direktno na rano Carstvo, kada se formiraju i egzistiraju civi- with the Marcomanni, Quadi and other Germanic commu-
tates peregrinae kao oblik rimskih administrativnih jedinica,
važno je naglasiti da su slični vanjski faktori mogli utjecati i not have an equivalent, but instead only an approximate meaning.
21 According to Schejbal, vicus Coccontis is located upon the territory of today’s
na procese administrativno-pravne prirode i u ranom princi- village of Špišić Bukovica near Virovitica, while pagus Iovista is in fact mutatio
patu.23 Zanimljivo je da stanovnici administrativne jedinice Iovia, which can be located in the broader region of the villages of Otrovanec,
Prugovec, and Sedlarica (Schejbal 2004, 102). The settlements were located
north from the road Poetovio – Mursa. It is important to note that mutatio/
veže za autohtono stanovništvo, a da naziv Iovia potječe iz mlađeg vremena i civitas Iovia appears in Roman sources under two names: Iovia and Botivo. It
rezultat je toponomastičke politike koju je predvodila tetrarhija. Povezivanje is also difficult to specify which name is older chronologically. Hypotheses
naziva Iovia sa tetrarhijskim toponomastičkim naslijeđem treba uzeti sa re- have been put forward that the name Botivo is older, and that it refers to the
zervom zbog toga što Itinerarium Antonini Augusti spominje dva mjesta koja indigenous population, while the name Iovio is older and it is the result of a
nose taj naziv. Po svemu sudeći, ti podaci o imenu Iovia potječu iz vremena toponomastic policy implemented by the tetrarchy. The association of the
prije uspostave tetrarhije (Gregl, Migotti 2004, 133). U nauci su postojale in- name Iovio with tetrarchic toponomastic heritage should be taken lightly,
dicije da se naziv civitas Iovia povezuje sa Jupiterom Kapitolskim. Iako, eti- because Itinerarium Antonini Augusti mentions two places with this name.
mološki gledano, u nazivu mjesta postoje sličnosti sa imenom Jupitera (Iovi), Apparently, the information about the name Iovio originates from the period
nedostatak votivnih i kultnih spomenika posevećenih tom božanstvu na tom before the establishment of the tetrarchy (Gregl, Migotti 2004, 133). There
prostoru ne potvrđuje navedenu pretpostavku. Na teritoriju zajednice nije had been indications in the scholarship that the name civitas Iovia is associa-
pronađen ni jedan Jupiterov spomenik, što je i pomalo neuobičajno budući ted with Jupiter Capitolinus. Although, from an etymological point of view,
da je to božanstvo najviše zastupljeno na votivnim spomenicima, tako da se the placename has some similarities with the name of Jupiter (Iovi), the lack
naziv Iovia može prije povezati sa imenom neke lokalne zajednice nego sa of votive and iconic monuments dedicated to this deity upon this territory
Jupiterom. does not corroborate this hypothesis. Not a single monument dedicated to
22 Divo / Commo -/ do res pu- / blica Ia -5/ soru(m) (CIL 03, 04000); [[[F]ulviae]] / Jupiter has been found upon the territory of civitas Iovia, which is somewhat
[[Plau[ti]l]] / [[[l]ae [Aug(ustae)]]] / [[sponsae]] 5/ Imp(eratoris) Mar -/ci Aure[li] / unusual given that this deity is most commonly represented on votive monu-
Anto[ni] -/ ni res [pu]- / blica Ia[s(orum)] (AE 2007, 01144); Imp(eratori) Caes(ari) ments, and therefore the name Iovia can more likely be associated with the
M(arco) Ant(onio) / Gordiano Pio / Felici Aug(usto) r(es) p(ublica) Ias(orum) (AE name of some local community than with Jupiter.
1912, 00130); Sabin i-/ ae Tran / quilli- / nae 5/ Aug(ustae) / r(es) p(ublica) Ia- 22 Divo / Commo- / do res pu- / blica Ia -/ soru(m) (CIL 03, 04000); [[[F]ulviae]] /
s(orum) (AE 1912, 00131). [[Plau[ti]l]] / [[[l]ae [Aug(ustae)]]] / [[sponsae]] 5/ Imp(eratoris) Mar- /ci Aure[li] /
23 Stoga su se i Panonski rat i Batonov ustanak morali odraziti puno više na ad- Anto[ni] -/ ni res [pu]- / blica Ia[s(orum)] (AE 2007, 01144); Imp(eratori) Caes(ari)
ministrativno-pravno uređenje indogenih zajednica nego što se to ranije u M(arco) Ant(onio) / Gordiano Pio / Felici Aug(usto) r(es) p(ublica) Ias(orum) (AE
historiografiji mislilo. Tim više što su ti događaji bili direktno vezani za matični 1912, 00130); Sabini- / ae Tran / quilli- / nae 5/ Aug(ustae) / r(es) p(ublica) Ia-
teritorij tih zajednica. s(orum) (AE 1912, 00131).
117
Respublike Jasâ u trećem stoljeću podižu spomenike u čast nities on the Danube, Rome sought to strengthen the local
ne samo careva već i njihovih supruga i zaručnica, čime se u self-government in Pannonia. Although this evidence does
potpunosti pridržavaju osnovnih postulata rimskog proto- not directly refer to the early Empire when peregrine civitates
kola koji je u tom trenutku važeći u Carstvu.24 To je još jedan were formed and existed as a form of Roman administrative
od dokaza da se municipalizacija ne treba posmatrati kao unit, it is important to emphasise that similar external factors
proces, već kao reformu koju prema unaprijed definiranom could have influenced administrative-legal processes even in
administrativnom planu Rim provodi u provincijama radi us- the early Principate.23 It is interesting that in the 3rd century,
the citizens of res publica Iasorum erected monuments dedi-
postavljanja efikasnijeg modela lokalne samouprave.
cated not only to emperors but to their wives and betrothals,
Dok su peregrinske zajednice (civitates) za Rimljane ba-
thereby completely adhering to the ruling postulates of the
rem djelomično imale etničko obilježje, dotle su jedinice
Roman protocol of that time.24 This is further evidence that
municipalne organizacije prvenstveno imale ekonomski ka-
municipalisation should not be observed as a process, but
rakter. Logično bi bilo očekivati da zajednice koje se bave as a provincial reform which Rome carried out following a
određenom granom privrede bez obzira na njihovo etničko pre-defined administrative plan in order to establish a more
porijeklo pripadaju najbližem municipiju koji je usmjeren na efficient model of local self-government.
tu granu privrede. Stoga ne treba odbaciti mogućnost da su While for the Romans peregrine civitates had an (at least
manje zajednice koje Plinije i Klaudije Ptolemej prepoznaju partially) ethnic characteristic, units of municipal organi-
kao oserijatske mogle u administrativnom smislu pripadati sation primarily had an economic basis. It is reasonable to
municipium Iasorum. Ostatak Oserijata vjerovatno je dobio expect the communities involved in some form of industry,
građanstvo drugih municipalnih jedinica na prostoru današ- regardless of their ethnic origin, to belong to the closest mu-
nje Slavonije, Pounja i Bosanske Posavine. Prije svega to se nicipium focused on that industry. Therefore, we should not
odnosi na municipium Faustinianum i Servitium. dismiss the possibility of smaller communities, such as those
recognised as the Oseriates by Pliny and Claudius Ptolemy,
belonging to municipia Iasorum in an administrative sense.
MUNICIPIJ FAUSTINIJAN The remainder of the Oseriates probably obtained citizenship
(MUNICIPIUM FAUSTINIANUM) of other municipal units upon the territory of present-day Sla-
vonia, Una Valley, and Bosnian Posavina. This primarily refers
Epigrafija ukazuje da bi se municipium Faustinianum mogao to municipium Faustinianum and Servitium.
dovesti u vezu sa indogenim zajednicama koje je Rim u ra-
nom principatu objedinio pod imenom peregrinus civitas
Oseriates. Taj municipij je nepoznate ubikacije, a spominje
MUNICIPIUM FAUSTINIANUM
se na tri epigrafska spomenika iz čijih tekstova se može za- Epigraphic evidence suggests that municipium Faustinianum
ključiti da se nalazio u Panoniji Superior, da je bio u blizini could be associated with indigenous communities which
agera Siscije i da mu je stanovništvo u etničkom smislu bilo Rome merged together under the peregrine civitas of the Ose-
panonsko.25 Moguće je da je ova rimska administrativna je- riates in the early Principate. The location of this municipium
dinica prošla kroz više teritorijalnih i administrativnih faza is unknown, and it is mentioned on three separate epigraphic
razvoja. Na epigrafskim spomenicima Faustinianum se naj- monuments, whose texts reveal that its location was in Pan-
prije pojavljuje kao pes, a potom municipium. Teško je odre- nonia Superior, near the ager of Siscia, and that its population
diti šta bi u administrativnom smislu označavao pojam pes. was ethnically Pannonian.25 It is possible that this Roman ad-
U Rimu je taj pojam označavao mjernu jedinica za daljinu, ali ministrative unit underwent many territorial and administra-
i zemljište, tlo, prostor. U skladu sa tim riječ pes bi mogla biti tive developmental phases. On the epigraphic monuments
sinonim za teritorij (territorium). Rimljani su pojam territori- Faustinianum first appears as pes, and then as municipium. It
um rijetko koristili, ali su imali puno sinonima za taj izraz.26 is difficult to determine what the term pes could mean in the
Posebno je to izraženo u epigrafiji.27 U konkretnom slučaju 23 Bellum Pannonicum and Bellum Batonianum must have had a bigger impact
on the administrative-legal organisation of indigenous communities than it
24 Podatak se odnosi na Gordijanovu suprugu Trankvilinu (Tranquillina) i Fulvi- was considered previously in historiography; even moreso since these events
ju Plautilu (Publia Fluvia Plautilla), koja je na jednom spomeniku iz Daruvara were directly associated with the mother territory of these communities.
označena kao sponsa, odnosno zaručnica cara Karakale. 24 This information refers to Gordian’s wife Tranquillina and Publia Fluvia Plau-
25 Mócsy smatra da je to što je natpis u kojem se spominje municipium Fausti- tilla, who was identified as a sponsa, i.e. betrothal of Emperor Caracalla, on a
nianum samo po sebi dovoljno svjedočanstvo koje ukazuje na to kako muni- monument from Daruvar.
cipij treba tražiti negdje u blizini Siscije. Kako je prema njegovom mišljenju 25 Mócsy argues that the inscription mentioning municipium Faustinianum is
dolina Save iznad Siscije već potpuno muncipalizirana, samo dolina Save is- sufficient evidence in and of itself to suggest that the municipium should be
pod Siscije dolazila bi u obzir za lokaciju municipija Faustinijana. Za Mócsyja located somewhere near Siscia. Since he believes that the valley of the Sava
je Siscija bila glavno administrativno središte tog prostora kojem su gravitirali above Siscia had already been completely municipalised, only the valley of
mali panonski gradovi (Mócsy 1974, 222). I Kovács dovodi Municipium Fausti- the Sava below Siscia should be taken into consideration when determining
nianum u vezu sa Oserijatima kada pokušava gradove u Panoniji povezati sa the location of municipium Faustinianum. For Mócsy, Siscia was the main ad-
određenim peregrinskim civitates (Kovács 2013,135). ministrative centre of this region to which small Pannonian towns gravitated
26 Leveau 1993, 465–466. (Mócsy 1974, 222). Kovács also associates municipium Faustinianum with the
27 Tako, naprimjer, na jednom natpisu iz Rima teritorij Kolonije Sirmij (colonia Oseriates when trying to associate Pannonian towns with certain peregrine
Sirmium) označava se sa pes Sirmiensis (CIL 06 32713). civitates (Kovács 2013, 135).
118
pes Faustinianum čak je mogao označavati i malo naselje. administrative sense. In Rome, this term represented a unit of
Moguće je, također, da je Faustinianum, dok je imao measurement for distance, as well as for land, space, extent
status pes (u značenju malog naselja), bio u sklopu kolonije of ground. Accordingly, the term pes could be a synonym for
Siscije (Colonia Flavia Siscia), da bi kasnije prerastao u mu- territory (territorium). The Romans rarely used the term terri-
nicipij, o čemu svjedoči natpis scriba Pontiusa Lupusa.28 On torium, but they had many synonyms for it.26 This is especially
je obavljao dužnost javnog bilježnika (scriba) u municipiju prominent in epigraphy.27 In this case, pes Faustinianum could
Faustinianum i bio augustal u Sisciji. Ta administrativna po- have also signified a small settlement.
vezanost mogla bi potjecati iz vremena kada je Faustinia- It is also possible that while having the status of pes
num imao status grada (pes). Municipij se u kontekstu: „pes (meaning a small settlement), Faustinianum was part of the
colony of Siscia (Colonia Flavia Siscia), and later on turned into
Faustinianum“ spominje samo na jednom epigrafskom spo-
a municipium as witnessed by inscription Pontius Lupus.28 He
meniku. Riječ je o nadgrobnom spomeniku umrlog vojnika
was a public notary (scriba) in municipium Faustinianum and
pronađenom na teritoriju grada Rima. Iz sepulkralnog nat-
an Augustalis in Siscia. This administrative relationship could
pisa jasno se vidi da je porijeklo pokojnika Julija Nerona iz
originate from the times when Faustinianum had the status of
provincije Gornje Panonije (Pannonia Superior) i grada Fau- pes. In the context of “pes Faustinianum”, municipium is men-
stinianuma.29 tioned on only one epigraphic monument, i.e. on the tomb-
Panonski identitet se očituje i na trećem natpisu, na ko- stone of a soldier found in the territory of the City of Rome.
jem se spominje municipium Faustinianum.30 Vojnik (equiti The sepulchral inscription clearly shows that the origin of the
numeri singularium) Klaudio Valentino naglašava da je gra- deceased, Julius Nero, is the province of Pannonia Superior
đanin Faustinijana i da je nacionalnosti panonske (natione and the town of Faustinianum.29
Pannonio). Pannonian identity is also revealed in a third inscription
Pojam natione u ovom tekstu treba shvatiti kao admi- referring to municipium Faustinianum,30 whereby the soldier
nistrativnu odrednicu u smislu provincijalne pripadnosti, a (equiti numeri singularium) Candidius Valentinus stresses
nikako etničke.31 Naime, formiranje Panonije kao jedinstve- that he is a citizen of Faustinianum and that his nationality is
nog i osebujnog prostora u rimskoj administrativnoj shemi Pannonian (natione Pannonio). The term natione in this text
imao je velike posljedice za formiranje panonskog identiteta should be understood as an administrative element in terms
kod stanovništva tog dijela Carstva. Panonski identitet je bio of provincial affiliation, and not an ethnic one.31 Namely, the
formation of Pannonia as a unique and distinctive territory
puno više naglašen kod osoba koje su živjele van matične
in the Roman administrative scheme had immense conse-
provincije, pa se stoga natione Pannonio uglavnom javlja na
quences on the shaping of Pannonian identity among the
vojnim natpisima kao što je ovaj.32 Pored zajednica koje su
citizens of this part of the Empire. The Pannonian identity was
more pronounced among the persons living outside of their
28 D(is) M(anibus) / Pontio Lupo Aug(ustali) col(oniae) / Sisc(ianorum) scribae mu-
nic(ipii) Faust(iniani) / Pontia Victorina soror 5/ et Domit(ius) Crescens (CIL 03, home province, thus natione Pannonio primarily appears on
03974). military inscriptions such as this one.32
29 D(is) M(anibus) / Iul(ius) Nero / mil(es) coh(ortis) III pr(aetoriae) / (centuria) Victo-
ris 5/ vix(it) an(nos) XXXVI / mil(itavit) an(nos) XIII / oriundus in / Pannonia supe -/
riore pede 10/ Faustiniano / Aur(elius) Dassius / e[t] Iulius / Valerianus / her(e)d(es) 26 Leveau 1993, 465–466.
b(ene) m(erenti) 15/ f(e)c(e)r(unt) (CIL 06, 2494a). 27 For example, in one inscription from Rome, the territory of the colony of Sir-
30 D(is) M(anibus) / Candidio Valentino equiti numeri / sing(ularium) nat(ione) mium (colonia Sirmium) is marked as pes Sirmiensis (CIL 06, 32713).
Pann(onio) [c]ivi Fausti(ni)ano / castris prioribus turma Maximi 5/ stip(endiorum) 28 D(is) M(anibus) / Pontio Lupo Aug(ustali) col(oniae) / Sisc(ianorum) scribAE mu-
XII qui vixit ann(os) XXXII Arrius / Latianus mil(es) coh(ortis) IIII pr(aetoriae) et nic(ipii) Faust(iniani) / Pontia Victorina soror 5/ et Domit(ius) Crescens (CIL 03,
Flavius Vi-/talis mil(es) coh(ortis) X pr(aetoriae) heredes amico / bene merenti 03974).
memoriam fecerunt (CIL 06, 3241). 29 D(is) M(anibus) / Iul(ius) Nero / mil(es) coh(ortis) III pr(aetoriae) / (centuria) Victo-
31 Panonski identitet prije uspostave rimske vlasti nije postojao kod zajednica ris 5/ vix(it) an(nos) XXXVI / mil(itavit) an(nos) XIII / oriundus in / Pannonia supe10/
koje se po svom arheološkom materijalu mogu definirati kao Panoni i razli- riore pede / Faustiniano / Aur(elius) Dassius / e[t] Iulius 15/ Valerianus / her(e)d(es)
kuje se od njima susjednih Tauriska i Skordiska. Džino navodi da samo to- b(ene) m(erenti) / f(e)c(e)r(unt) (CIL 06, 2494a).
kom Batonovog ustanka (Bellum Batonianum) 6. – 9. god. Panoni pokazuju 30 D(is) M(anibus) / Candidio Valentino equiti numeri / sing(ularium) nat(ione)
određenu političku koherentnost, te da tada prvi put dolazi do organizovane Pann(onio) [c]ivi Fausti(ni)ano / castris prioribus turma Maximi / stip(endiorum)
političke infrastrukture unutar i između pojedinih zajednica (Džino 2010, 43). XII qui vixit ann(os) XXXII Arrius 5/ Latianus mil(es) coh(ortis) IIII pr(aetoriae) et
Iz arheološkog ugla posmatrano Oserijati i drugi njima srodni Panoni nisu Flavius Vi-/talis mil(es) coh(ortis) X pr(aetoriae) heredes amico / bene merenti
imali tako jako izgrađene centre kao što su imale zajednice poput Delmata ili memoriam fecerunt (CIL 06, 3241).
Desidijata, na jugu. To se odrazilo na njihovu epigrafiju u periodu principata, 31 Before the establishment of Roman rule, Pannonian identity had not existed
jer dok se na natpisima koji se vežu za pripadnike južnih naroda pojavljuju in communities which can be identified as Pannonians according to the-
naglašeni nazivi tih lokalnih zajednica, autohtone panonske zajednice svoj ir archaeological material, in contrast to their neighbours, the Taurisci and
identitet vežu za naziv provincije. Scordisci. Džino states that only during Bellum Batonianum (6-9 AD) did the
32 Džino i Domić Kunić primjećuju da su mornari iz Misenske i Ravenske flote Pannonians show a certain political coherence, and that an organised politi-
razvili specifičan identifikacijski narativ o Panonima - autohtonih pomoraca cal infrastructure within and between certain communities then appeared
koji su prihvatili vanjsku oznaku identiteta i preoblikovali je tako da su na for the first time (Džino 2010, 43). From an archaeological point of view, the
neki način konstruisali panonski identitet. Administrativna podjela na Pano- Oseriates and other related Pannonians did not have such strong centres as
niju i Dalmaciju utjecala je tako da su potomci Dezidijata, Mezeja i Pirusta communities such as the Delmatae or Daesitiates in the south. This reflected
počeli oblikovati svoj identitet na drugačiji način odnosno vezati ga za pro- on their epigraphy in the Principate period, because while inscriptions asso-
vinciju Dalmaciju, dok su panonski identitet gradile zajednice koje su nasta- ciated with members of southern peoples contain names of those local com-
njivale prostor između Save i Drave skupa sa zajednicama u zapadnoj Pano- munities, indigenous Pannonian communities associated their identity with
niji kao što su Boji ili Eravisci. Panonski identitet također je izražen u skladu sa the name of the province.
stereotipima o Panoncima. Tako Džino i Domić Kunić navode primjer jednog 32 Džino and Domić Kunić observed that the sailors in the Misene and Ravenna-
Murranusa koji se nazivao “barbarom iz Panonije” (Džino, Domić Kunić 2012, te fleet developed a specific identitiy narrative of the Pannonians – indigeno-
119
prije uspostave municipija pripadale peregrinskoj zajednici Apart from communities that belonged to the peregrine
Oserijata, građanstvo municipija Faustinianum mogao je do- civitas of the Oseriates before the establishment of municip-
biti i istočni dio Kolapijana. Teritoriju municipalne jedinice ium, the eastern part of the Colapiani could also obtain the
Faustinianum, ukoliko je bila južno od Save, po svemu su- citizenship of municipium Faustinianum. It seems that the ter-
deći, treba tražiti na tromeđi između Servitiuma, municipium ritory of the municipal unit of Faustinianum, if it were located
Iasorum i kolonije Siscije. Na jugu je taj municipij mogao south of the Sava, should be located in the tripoint region
dosezati do planine Kozare, te mu je pripadao donji tok rije- between Servitium, municipia Iasorum, and the colony of Sis-
cia. In the south, this municipium could have reached as far as
ke Une kao i dio Bosanske Posavine od granice sa Sisačkim
Kozara Mountain, and it included the lower course of the Una
agerom, na zapadu, pa do teritorije Servitiuma, na istoku;
and the part of Bosnian Posavina from the border with the
to bi značilo, rječnikom savremene geografije, da je teritorij
Siscian ager in the west as far as the territory of Servitium in
municipija Faustinianum u tom slučaju obuhvatao prostor
the east. In the words of modern geography, this means that
od Zrinske gore, na zapadu, do planine Prosare, na istoku. the territory of municipium Faustinianum, in this case, covered
Ukoliko se, pak, ager Siscije protezao zapadnije od ušća Une the region from Zrinska Gora in the west to Prosara Mountain
u Savu, onda ne treba odbaciti mogućnost da su taj dio teri- in the east. However, if the ager of Siscia extended west from
torija spomenutog agera naseljavale oserijatske zajednice. U the mouth of the Una into the Sava, then one should not dis-
tom slučaju municipium Faustinianum treba tražiti južno od miss the possibility that this part of the territory of this ager
Save. Ako je Faustinanum bio južno od Save, onda bi pret- was inhabited by the Oseriatian communities. In this case,
postavljena lokacija bila ispod planinskog masiva Prosare. municipium Faustinianum should be located south of the
Druga mogućnost, koja je već naglašena ranije u radu, jeste Sava. If Faustinianum was located south of the Sava, then its
da je municipium Faustinianum izdvojen iz agera Siscije. assumed location would be at the foot of the Prosara moun-
Činjenica da je Pontius Lupus, svećenik carskog kulta iz tain range. The other possibility already emphasised in the
Siscije, obavljao dužnost javnog bilježnika (scriba) u munici- paper is that municipium Faustinianum was created through
piju Faustinianum očituje da je u pravnom sistemu postojala secession from the ager of Siscia.
povezanost između Siscije i Faustinijana, pa se lociranje tog The fact that Pontius Lupus, a priest to the Imperial cult
municipija u blizini sisačkog agera čini opravdanim. Eventu- (Augustali) from Siscia, was a public notary (scriba) in munic-
ipium Faustinianum shows that there was a legal connection
alno lociranje spomenutog municipija na prostor Bosanske
between Siscia and Faustinianum, so identifying the location
Posavine ukazivao bi da je taj prostor u administrativnom
of this municipium near the Siscian ager seems justifiable. If
smislu bio puno bolje organiziran nego što se do sada u
the location of the aforementioned municipium is upon the
nauci smatralo. Stiče se dojam da municipium Faustinianum
territory of present-day Bosnian Posavina, then this region
nije posmatran kao jedna od mogućih administrativnih jedi- would be better organised administratively than has been
nica na tlu BiH iz razloga što se ne pojavljuje ni na jednom postulated to date in academic literature. We get the impres-
rimskom itinerariju. Praksa je pokazala da davanje prednosti sion that municipium Faustinianum was not considered as an
itinerarijima ispred materijalne građe nije uvijek ispravno. administrative unit because it does not appear in a single Ro-
Kao što municipium Faustinianum nije ucrtan ni na jednom man itinerary. However, experience has shown that it is not
rimskom itinerariju, niti ga spominju pisani izvori, takav je always correct to put itineraries ahead of material sources.
slučaj sa važnim administrativno-pravnim sjedištem Aquae, Just as municipium Faustinianum was not drawn on any Ro-
koje se nalazilo u srednjoj Bosni. Aquae je administrativna man itinerary or mentioned by written sources, the same
jedinica koja je prošla sve faze municipalizacije i potvrđena applies for an administrative-legal centre of Aquae that was
je na dva epigrafska spomenika, kroz sistematska arheološ- located in central Bosnia. Aquae is an administrative unit that
ka istraživanja, ali se poput Faustinianuma ne pojavljuje ni passed through all phases of municipalisation, and through
na jednom itinerariju. Stoga se čini nepravilnim izjednača- systematic archaeological research, its mentioning has been
vati putne stanice sa administrativno-pravnim jedinicama. confirmed upon two epigraphic monuments; however, like
Faustinianum, it does not show up in any itinerary. Therefore,
U određenim slučajevima putne stanice imaju nazive poput
it seems incorrect to identify road stations with administra-
administrativnih središta pored kojih prolaze, ali ukoliko bi
tive-legal units. In certain cases, road stations shared names
putna stanica bila udaljena od važnijeg administrativnog
centra, ona bi mogla imati i neko lokalno ime. us sailors who accepted the “outside identity-label” and reshaped it to form
Materijalna građa dokazuje kontinuitet života na prosto- their own Pannonian identity. The influence of the administrative division
into Pannonia and Dalmatia was such that the descendents of the Daesi-
ru koji bi mogao činiti teritoriju municipiuma Faustinianuma tiates, Maezaei and Pirustae started to reshape their identity in a different
od kasnog željeznog doba do kasne antike. Tako su na pro- way, i.e. they started to associate themselves with the province of Dalmatia.
On the other hand, the communities that lived upon the territory between
storu koji bi bio pretpostavljena teritorija municipalne jedi- the Sava and the Drava, together with the communities in western Panno-
nice Faustinianum pronađeni ostaci rimskog groblja u Hrvat- nia, such as the Boii or Eravisci, started to build their Pannonian identity. This
identity is also expressed in line with stereotypes of the Pannonians. Thus,
Džino and Domić Kunić give an example of a Murranus who referred to him-
103–104). self as the “Barbarian from Pannonia” (Džino, Domić Kunić 2012, 103–104).
120
skoj Dubici, na lijevoj obali Une.33 Iako ne pripada razdoblju with administrative centres they passed through, but if a road
ranog Carstva, u kontekstu teme potrebno je spomenuti i station were further away from an important administrative
miljokaz koji je pronađen na području Baćina kod Hrvatske centre, then it could also have had a local name.
Dubice.34 Miljokaz iz vremena vladavine careva Valentinijana Material sources demonstrate continued habitation in
(Flavius Valentinianus Augustus, 364. – 375.) i Valensa (Flavius the region that could form the territory of municipium Faus-
Julius Valens Augustus, 364. – 378.) koji se može datirati u pe- tinianum from the late Iron Age to the late Imperial period.
riod 364. – 375. godine dokazuje da je kroz teritoriju između Thus, the remains of a Roman cemetery in Hrvatska Dubica
on the left bank of the Una were found in the area which is
Zrinske gore, na zapadu, i planine Prosare, na istoku, prola-
presumed to be within the territory of municipium Faustin-
zila rimska cesta koja je povezivala Sisciju sa Donjom Pano-
ianum.33 Although not from the early days of the Empire, a
nijom.35 Taj prostor je morao, svakako, biti komunikativno
milestone found in Baćine near Hrvatska Dubica is also worth
dobro povezan sa velikim urbanim centrima Panonije jer je
mentioning for the sake of the topic.34 The milestone, dating
pretpostavljena teritorija municipija Faustinianuma na jugu from the period of emperors Valentinian (Flavius Valentinianus
graničila sa rudarskim bazenom Sane i Japre. Arheološki na- Augustus 364-375) and Valens (Flavius Julius Valens Augustus,
lazi poput alatki za obradu metala, amorfne grude željeza i 364-378), can be dated to the period 364-375, and attests to
ingoti (prizmatične željezne poluge) upućuju na povezanost a Roman road passing between Zrinska Gora in the west and
tog prostora u ekonomskom smislu sa rudarskim bazenima Prosara Mountain in the east connecting Siscia with Panno-
sjeverozapadne Bosne. nia Inferior.35 This area must have had good communications
Na širem postoru koji se definira kao Bosansko Pounje with the larger urban centres of Pannonia due to the fact the
pronađeni arheološki materijal također svjedoči o kontinu- presumed territory of municipium Faustinianum bordered
itetu života od prahistorije do kasne antike. Tako lokalitet with the mining basin of the valley of the Sana and Japra riv-
Donja Slabinja potvrđuje da je željeznodobni fortifikacijski ers in the south. Archaeological finds such as tools for metal
objekat korišten vjerovatno u iste ili slične svrhe i u periodu processing, amorphous lumps of iron, and ingots (prismatic
principata.36 U period ranog Carstva može se datirati i rim- iron bars) suggest that this region had an economic relation-
sko naselje na lokalitetu Alilbašića Brdo u blizini Bosanke ship with the mining basins of north-western Bosnia.
Dubice.37 The archaeological materials in the broader region de-
fined as Bosnian Pounje also bear witness to human habita-
Posebno važan lokalitet na desnoj obali Une jeste lo-
tion from prehistory to the late Imperial period. Research at
kalitet Suvaje kod Bosanske Dubice, koji obiluje sitnim ar-
the site of Donja Slabinja corroborates that the Iron Age for-
heološkim nalazima kao što su novac, staklo, keramika. Na
tification there was also used during the Principate for prob-
tom lokalitetu je pronađen i jedan veliki agrokompleks koji
ably the same or similar purposes.36 The Roman settlement at
je prošao razvojni proces od male rustične vile do carskog the site of Alilbašića Brdo, near Bosanska Dubica, could also
posjeda. Taj proces je započeo u ranom carstvu, te ukazuje be dated to the period of the late Empire.37
na ekonomski prosperitet tog prostora.38 Postojanje kourba- An especially important site on the right bank of the Una
nih cjelina može se dovesti u vezu sa povoljnim uslovima za is the Suvaja site, near Bosanska Dubica, which is rich in small
život na tom teritoriju, što bi ukazivalo na mogućnost velike archaeological finds such as coins, glass, and pottery. A large
gustine naseljenosti, a što bi samo po sebi impliciralo po- agricultural complex was discovered at this site that went
from being a small villa rustica to an imperial holding. This
33 Leleković, Rendić-Miočević 2012, 302.
process began in the early Empire, hinting to the economic
34 Pro felicitate [domi]-/norum nostr[orum] / Valentinian(i) et [Valentis] / Aug(usto- prosperity of the region.38 The existence of a certain form of
rum) a Sisc(ia) 5/ p(assuum) X(L)II (CIL 03, 15200).
35 Bojanovski je pretpostavio da bi se tu mogla nalaziti putna stanica Ad Praeto- 33 Leleković, Rendić-Miočević 2012, 302.
rium (Bojanovski 1984, 161–166). Putna stanica Ad Praetorium ucrtana je na 34 Pro felicitate [domi]-/norum nostr[orum] / Valentinian(i) et [Valentis] / Aug(usto-
Tabuli Peutingeriani (Tab. Peut. 5, 5 do 6,4) kao jedna od putnih stanica na rum) a Sisc(ia) 5/ p(assuum) X(L)II (CIL 03, 15200).
relaciji Siscija - Sirmium. U novijoj literaturi primjetno je da ovo pitanje nije 35 Bojanovski assumed that the road station Ad Praetorium could be located
dovoljno obrađeno, te da se autori u najvećoj mjeri pozivaju na Bojanovskog. there (Bojanovski 1984, 161–166). The road station Ad Praetorium is drawn in
36 Ćović 1988, 39. the Peutinger Map (Tab. Peut. 5, 5 to 6, 4) as one of the road stations on the
37 Marijan 1988, 34. route Siscia – Sirmium. It is worth noting that this issue has been insufficiently
38 Socijalni razvoj agrokompleksa sa lokaliteta Suvaja odražava procese u sa- dealt within recent works, and that authors largely refer to Bojanovski.
mom društvu koji su obilježeni propadanjem slobodnog seljaštva i jačanjem 36 Ćović 1988, 39.
velikih posjeda. Busuladžić ističe da je značaj ovog posjeda došao do izražaja 37 Marijan 1988, 34.
krajem IV stoljeća, kada su veliki rimski posjedi u današnjoj Mađarskoj bili 38 The social evolution of the agricultural complex from the site of Suvaja re-
direktno ugroženi od barbarskih napada. Položaj vile u Suvaji bio je zaštićen flects the changes in society as a whole, marked by the decline in free pea-
tokovima rijeka Drave, Save i Une, pa se zahvaljući tome razvio bogati agri- santry and growth of large estates. Busuladžić emphasised that this estate
kulturni upravni centar državnog imanja (Busuladžić 2011, 120–121). Značaj became particularly significant at the end of the 4th century, when large Ro-
agrokompleksa iz Suvaje ukazuje da je taj prostor imao povoljne ekonomske man estates in present-day Hungary came under direct threat from barbaric
uslove za razvoj kourbanih cjelina i u razdoblju ranog Carstva. Kasnoantički attacks. The villa in Suvaja was well protected by the rivers Drava, Sava and
podaci često ukazuju na višestoljetni kontinuitet života na određenom pro- Una, and this was the reason for a rich administrative centre of a state-owned
storu u periodu rimske uprave. Objekat je prošao, kako to navodi Busuladžić, estate having developed (Busuladžić 2011, 120–121). The significance of the
dugotrajnu fazu funkcionalnih promjena. Važno je naglasiti da objekat nika- agricultural complex from Suvaja suggests that this region had favourable
da nije u potpunosti istražen, već samo njegova petina ili šestina (Busuladžić economic conditions for the development of suburbs in the period of early
2011, 165). Nedovršena sistematska istraženost objekta ostavlja otvorenu Empire. Data from the late Imperial period frequently indicates that people
mogućnost da je riječ o nalazu starijem nego što se sada smatra. continually lived for centuries in a certain region in the Roman period. The
121
trebu za administrativno-pravnom jedinicom. Uz agrokom- urban settlement can be correlated with favourable living
pleks na prostoru Suvaja pronađeni su ostaci objekta koji bi conditions in this territory, suggesting a high population
mogli označavati da su se tu nalazile rimske terme.39 Kupali- density that requires an administrative-legal unit. In addition
šte je relativno velikih dimenzija i fizički je bilo odvojeno od to the agricultural complex, remains of Roman baths (ther-
privrednog kompleksa u Suvaji.40 U nauci postoje mišljenja mae) were also discovered at Suvaja.39 The baths are relative-
da se te terme mogu poistovjetiti sa nazivom Praetorium ako ly large, and were physically separated from the commercial
se Ad Praetorium putna stanica locirana u Hrvatskoj Dubici complex.40 Scholars believe that these baths can be identified
with the name Praetorium if the road station located in Hr-
izjednačava sa Ad Praetorium.41
vatska Dubica were to be identified with Ad Praetorium.41
Štoviše iako se u Suvaji kod Bosanke Dubice nisu nalazile
Even if city baths were not found in Suvaja near Bosanska
gradske terme, već obična kupatila za svakodnevnu upo-
Dubica, but instead ordinary bathing houses for the everyday
trebu vlasnika villae rusticae, pretpostavka da se Praetorium
use of the owner of the villa rustica, it is justifiable to assume
tu locira čini se opravdanom. Naime, pojam Praetorium ne that this is the location of Praetorium. Namely, the term Prae-
mora nužno označavati civilno naselje sa pretorijem kao torium does not necessarily have to signify a civilian settle-
centrom, već se može odnositi na glavni stambeni kompleks ment with a praetorium as the centre, instead, it can refer to
na veleposjedu, sjedište ili stan visokih državnih službenika, the main residential complex on the estate, the headquarters
terme, kao i putničko konačište.42 Moguće je da je cesta Sis- or the residence of high state officials, thermae, and also lodg-
cia - Sirmium prelazila na prostor južno od Save jer je dolina ing for travellers.42 It is possible that the road Siscia – Sirmium
te rijeke u njenom srednjem toku jako močvarna. To je omo- crossed over to the area south of the Sava because the valley
gućilo i određeni ekonomski prosperitet, što bi u konačnici of this river in its middle course is very marshy. The road was
moglo dovesti do pretpostavljenog izdvajanja municipiuma probably built early on, possibly immediately after the divi-
Faustinianuma od agera Siscije. Cesta je vjerovatno nastala sion of of Illyricum. However, economic prosperity resulting
dosta rano, možda odmah nakon podjele provincije Ilirik, in a new administrative unit, such as municipium Faustini-
kada Rimljani nastoje pacificirati dio Ilirika na kojem je usta- anum, could not have started so soon, as corroborated by
nak i počeo. Ipak, tako rano nije moglo doći do ekonomskog archaeological evidence. Findings create an impression of a
prosperiteta koji bi rezultirao stvaranjem administrativne mutual relationship between settlements upon the territories
of present-day Hrvatska Dubica and Bosanska Dubica, imply-
jedinice kao što je municipium Faustinianum. To potvrđuju
ing the existence of a certain administrative unit.
i materijalni ostaci. Naime, arheološki nalazi stvaraju dojam
If municipium Faustinianum was located at the headwa-
međusobne povezanosti naselja na prostoru Hrvatske Dubi-
ters of the Una, then the date of its establishment should be
ce i Bosanke Dubice, što samo po sebi implicira mogućnost
pinpointed as being during the rule of Emperors Trajan or
postojanja određene administrativne jedinice. Hadrian, when administrative reforms were confirmed in oth-
Ako se municipium Faustinianum nalazio u gornjem toku er parts of Pannonia as well. One should certainly not dismiss
Une, dataciju njegovog nastanka treba tražiti u vremenu vla- the possibility that it already had the status of municipium
davine Trajana ili Hadrijana, kada su administrativne reforme under the Flavian dynasty, when, due to the strengthening
potvrđene i u ostalim dijelovima Panonije. Svakako, ne treba of limes, the army was increasingly present in Pannonia, with
odbaciti mogućnost da je status municipija imao već za vri- a subsequent need to strengthen the local economy to meet
jeme vladavine flavijevaca, kada zbog jačanja limesa vojska the needs of the army for sustenance and clothing. On the
biva sve prisutnija u Panoniji i javlja se potreba za jačanjem
lokalne ekonomije koja bi mogla vojsci da omogući zado- estate underwent a long-term phase of functional alterations, as noted by
Busuladžić. It is important to stress that it has never been completely investi-
voljavanje određenih potreba za hranom, pićem i odjećom. gated, with only a fifth or sixth of its entirety having been studied (Busuladžić
S druge strane, njegovo ime Faustinianum moglo bi se po- 2011, 165). The incomplete systematic research of the estate leaves open the
possibility of it being older than has so far been assumed.
vezati sa suprugom cara Marka Aurelija Faustinom Mlađom. 39 Marijanović 1988, 39.; Bojanovski 1984, 164; Busuladžić 2011, 63–64.
40 Busuladžić notes that, due to the large dimensions of the complex, as well
39 Marijanović 1988, 39.; Bojanovski 1984, 164.; Busuladžić 2011, 63–64. as due to the isolation of the baths, these baths could be defined as termae
40 Konceptualno - arhitektonsko rješenje otvara mogućnost da se banja definira intended for public use (Busuladžić 2011, 63–64).
kao terme koje imaju javni karakter (Busuladžić 2011, 63–64). 41 According to Bojanovski, the exact locations of station Ad Praetorium in Ba-
41 Prema Bojanovskom tačna lokacija stanice Ad Praetorium u Baćini kod Hr- ćina, near Hrvatska Dubica, and Praetorium in Suvaja, near Bosanska Dubica,
vatske Dubice i Praetoriuma u Suvaji kod Bosanke Dubice potvrđuju dionicu confirm the path of the XXX Servitio section (about 45 km), which is the actual
iduće dionice XXX Servitio (oko 45 km), što je i stvarna razdaljina od Bosanske distance from Bosanska Gradiška (Servitium) to Baćina, near Hrvatska Dubi-
Gradiške (Servitiuma) do Baćina kod Hrvatske Dubice. Po njemu lokacija se ca. According to Bojanovski, the location fits well in the total distance from
dobro uklapa i u zbirnu distancu Siscia - Servitium (oko 95 km) (Bojanovski Siscia to Servitium (about 95 km) (Bojanovski 1984, 165). Gračanin concurs
1984, 165). Sa mišljenjem Bojanovskog slaže se i Gračanin (Gračanin 2010, with Bojanovski (Gračanin 2010, 17). It should be noted that contemporary
17). Primjetno je da savremena antička historiografija i arheologija ne daju ancient historiography and archaeology have not offered revisionist views
revizionistička mišljenja o ovom pitanju. on this issue.
42 U Rimskom carstvu postojalo je više naselja koja su se tako zvala. U Panoniji 42 There were many settlements with this name in the Roman Empire. Prae-
Superior poznato je mjesto Praetorium Latobicorum, koje se locira u Trebnju torium Latobicorum is a well-known place in Pannonia Superior located in
(sjeverozapadno od Novog mesta). Ovo naselje se ne može dovesti u vezu sa Trebnje (northwest from Novo mesto, Slovenia). This settlement cannot be
Praetoriumom koji se, prema tekstu Tabule Peutingeriane, treba locirati izme- associated with Praetorium, which should be located between Ad Praetorium
đu naselja Ad Praetorium i Servitiuma (Domić Kunić 2003, 565; Gračanin 2010, and Servitium, according to the text from the Peutinger Map (Domić Kunić
34.) 2003, 565; Gračanin 2010, 34).
122
Naime, u drugom i trećem stoljeću majke i supruge careva other hand, its name Faustinianum could be associated with
pojavljuju se na natpisima kao mater coloniae ili mater mu- the wife of Emperor Marcus Aurelius, Faustina the Younger.
nicipii u gradovima centralne Italije, Balkana i Podunavlja.43 Namely, mothers and wives of emperors appear as mater co-
Stoga ne bi bilo neobično da je municipium Faustinianum loniae or mater municipii in the cities of central Italy, the Bal-
dobio ime po Faustini Mlađoj. U skladu sa navedenim pri- kans, and the Danubian provinces in the 2nd and 3rd century.43
mjetno je da je teško hronološki prezicirati za vrijeme kojeg Therefore, it wouldn’t be unusual that municipium Faustini-
vladara bi Faustinianum dobio status municipija. anum was named after Faustina the Younger. In accordance
with the aforementioned, it is noticeable that it is difficult to
Na kraju, treba istaći da je lociranje municipija Fausti-
chronologically specify during whose reign Faustinianum ob-
nianum na teritoriju sjeverozapadne Bosne jedan od poka-
tained the status of municipium.
zatelja da je i taj dio Panonije Superior imao municipalnu
Finally, it should be noted that locating municipium Faus-
organizaciju. Njegov strateški značaj se ogleda u tome što je
tinianum up the territory of north-western Bosnia can be tak-
donjim tokom rijeke Une bio povezan sa rudarskim distrik- en as an indicator that even this part of Pannonia Superior
tom sjeverozapadne Bosne, a cestom Siscia – Sirmium bio je had a municipal organisation. Its strategic importance can be
povezan sa ta dva značajna panonska ekonomska centra. seen in the fact that it was connected with the mining dis-
trict of north-western Bosnia in the lower course of the Una,
SERVICIJ (SERVITIUM) and, through the road Siscia – Sirmium, it was connected with
these two important Pannonian economic centres.
Najznačajnija administrativno-pravna jedinica koja je formi-
rana u bosanskohercegovačkom dijelu Panonije Superior je-
SERVITIUM
ste Servicij (Servitium). Koji je administrativno-pravni status
Servitium imao u administrativnoj mreži Gornje Panonije još The most important administrative-legal unit formed in the
uvijek nije jasno. Iz teksta kasnoantičkih izvora: Itinerarium part of Pannonia Superior upon the territory of present-day
Antonini, Ravennatis Anonymi Cosmographia i Tabula Peutin- Bosnia and Herzegovina is Servitium. However, the adminis-
geriana, stiče se dojam da je riječ o putnoj stanici. Međutim u trative-legal status of Servitium in the administrative network
tim djelima u kontekstu putnih stanica spominju se i Mursa, of Pannonia Superior remains unclear. Analysing sources from
Cibalae i Marsonia, koji nisu bili samo putne stanice, već su the late imperial period such as Itinerarium Antonini, Raven-
imali određeni administrativni status. Shodno tome, može natis Anonymi Cosmographia and Tabula Peutingeriana, we
se pretpostaviti da je i Servitium imao veći administrativni get the impression that this took the form of a road station.
rang od obične putne stanice. Notitia Dignitatum potvrđuje However, in the context of road stations, these works men-
viši administrativni status Servicija (Servitium), jer je prema tion Mursa, Cibalae, and Marsonia, which were not only road
tom dokumentu Servitium označen kao praefectus classis stations, but also had a certain administrative status. Accord-
ingly, it can be assumed that Servitium likewise had a high-
primae Pannonicae, Seruitii.44 Ta administrativna jedinica se
er administrative rank than that of an ordinary road station.
nalazila otprilike na pola puta od Siscije i Sirmija, te je pred-
Notitia Dignitatum confirms the higher administrative status
stavljala značajno mjesto uz rimsku cestu koja je povezivala
of Servitium, since this document labels Servitium as prae-
ta dva značajna centra Panonije.
fectus classis primae Pannonicae, Seruitii.44 This administrative
Stiče se dojam da je Servitium, vjerovatno iz ekonomskih
unit was located approximately half-way between Siscia and
razloga, bio naročito usmjeren prema Sisciji, jednom od naj-
Sirmium, and it represented an important location along the
većih trgovačkih i vojnih središta Panonije Superior. Stoga, Roman road that connected these two important Pannonian
čak i uz pretpostavku da se između njih nalazio municipium centres.
Faustinianum, izvjesno je da su Servitium i Siscia bili komu- The impression is that, for economic reasons, Servitium
nikacijski i ekonomski povezani. Ta povezanost vjerovatno was primarily oriented towards Siscia, one of the biggest
potječe iz vremena prije uspostave rimske vlasti. Bojanovski trade and military centres in Pannonia Superior. Therefore,
je, koristeći se pisanim izvorima i antičkim itinerarijima, loci- even with the hypothesis that municipium Faustinianum was
rao Servitium na prostor današnje Bosanske Gradiške. Danas located between them, it is likely that Servitium and Siscia
je u nauci općenito prihvaćeno to mišljenje kao najrelevan- were connected through road communication and economy,
tnije.45 Lokacija Servicija (Servitium) u Bosanskoj Gradišci probably even prior to the imposition of Roman administra-
ukazuje da povezanost Siscije i Servicija (Servitium) baštini tion. Using written sources and ancient itineraries, Bojanovs-
tradiciju dinamičnih veza i komunikacija između prahisto- ki located Servitium in the territory of present-day Bosanska
rijskog lokaliteta Donja Dolina i Pogorelca (pretpostavljene Gradiška. Today, scholars generally take this view as the most
plausible.45 The location of Servitium in Bosanska Gradiška
43 Hemelrijk 2012, 203. 43 Hemelrijk 2012, 203.

44 Not. dig. Occ. 32, 55. 44 Not. dig. Occ. 32, 55.
45 Bojanovski 1974, 102–103; Kos, Šašel Kos 1995, 296. 45 Bojanovski 1974, 102–103; Kos, Šašel Kos 1995, 296.
123
Segestike).46 Izvjesno bi bilo da je i u periodu ranog carstva suggests that the relationship between Siscia and Servitium
povezanost Siscije i Servicija bila od općeg značaja za rimsku involved dynamic connections and communications be-
provincijalnu politiku. To bi bila svojevrsna kontaktna zona tween the prehistoric site of Donja Dolina and Pogorelec (pre-
koja bi povezivala ne samo južnu Panoniju već i unutrašnjost sumed Segestica).46 It is likely that even in the period of the
Dalmacije sa razvijenim centrima zapadnih rimskih provinci- early Empire the relationship between Siscia and Servitium
ja i Podunavlja. Potvrda ove teze može se naći i u historijskim was of general importance to the Roman provincial policy.
izvorima. Historical sources corroborate the hypothesis that this act-
ed as a ‘contact zone’ that would connect not only southern
Analiza zasnivana na kritici izvora koji spominju Servi-
Pannonia but also the interior of Dalmatia with the developed
tium, poput Ptolemeja Klaudija (Claudius Ptolemaeus), An-
centres of the western Roman and Danubian provinces.
toninovog itinerarija (Antonini Itinerarium), Kosmografije
The analysis of sources mentioning Servitium, such as
Anonimnog Ravenjanina (Ravennatis Anonymi Cosmograp-
Claudius Ptolemy (Claudius Ptolemaeus), Antonine Itinerary
hia), Noticije Dignitatum (Notitia Dignitatum) i Tabule Peu- (Antonini Itinerarium), the Ravenna Cosmography (Ravennatis
tingeriane (Tabula Peutingeriana) pokazatelj je da bi lociranje Anonymi Cosmographia), the Notitia Dignitatum, and the Peu-
Servicija u blizini ušća Vrbasa u Savu (Bosanska Gradiška) bilo tinger Map (Tabula Peutingeriana), indicates that it would be
opravdano.47 Treba naglasiti da antički izvori, a posebno iti- reasonable to locate Servitium near the joining of the Vrbas
nerariji, nisu uvijek pouzdani, ali mogu pružiti podatke koji into the Sava (Bosanska Gradiška).47 It should be noted that
omogućavaju orijentaciju unutar antičke teritorijalne topo- ancient sources, especially itineraria, are not always reliable,
grafije. Servitium je bio saobraćajni čvor za ceste koje su išle but they can enable orientation within the ancient territorial
iz Salone prema panonskim centrima, te saobraćajni čvor za topography. Servitium was a traffic hub for roads from Salona
panonsku cestu, koja je išla iz Siscije prema Sirmiju. heading toward Pannonian centres, as well as a traffic hub for
Prateći tekst Tabule Peutingeriane čini se opravdanim the Pannonian road from Siscia towards Sirmium.
tražiti Servitium na desnoj obali Save. Naime, Peutingeria- Following the text of the Peutinger Map, it seems reason-
nova tabula bilježi ovu cestu na sljedeći način Novioduni - able to locate Servitium on the right bank of the Sava. Name-
Romula X - Quadrata XIIII - Ad Fines XIIII - Siscia - Ad Pretorium ly, this itinerary records this road in the following way: Nov-
- Servitio XXX - Urbate XXIII - Marsonie - Ad Basante XXXIII - Sal- ioduni – Romula X – Quadrata XIIII – Ad Fines XIIII – Siscia – Ad
Pretorium – Servitio XXX – Urbate XXIII – Marsonie – Ad Basante
dis XX - Drinum fl(umen).48 Miljacija koja je navedena u izvoru
XXXIII – Saldis XX – Drinum fl(umen).48 The number of miles in-
opravdava argument da je cesta koja je išla iz Siscije prema
dicated in the source supports the argument that the road
Sirmiju vjerovatno kod ušća Une u Savu prelazila na desnu
from Siscia towards Sirmium probably crossed to the right
obalu Save.49
bank of the Sava at the confluence of the Una and the Sava.49
Kao dokaz za ovu tezu može poslužiti miljokaz cara Ela- The milestone of Emperor Elagabalus, discovered in Jablan-
gabala pronađen u Jablanici kod Bosanske Gradiške.50 Spo- ica, near Bosanska Gradiška, could serve to corroborate this
menik je nađen in situ i to je važno jer činjenica da je miljo- hypothesis.50 It is important that the monument was found
kaz nađen na prvobitnoj lokaciji pokazuje da rimska cesta in situ because this suggests that the Roman road from Sis-
iz Siscije prema Serviciju nije išla uz obalu rijeke Save već se cia towards Servitium did not go along the Sava, but instead
spuštala do planine Prosare i doline Vrbasa.51 Potom bi cesta ran down to Prosara Mountain and the Vrbas valley.51 Then,
na ušću Vrbasa prelazila iznova na lijevu obalu Save prema at the mouth of the Vrbas, the road would again cross to the
Marsoniji, za koju se može pretpostaviti da se nalazila na left bank of the Sava towards Marsonia, whose assumed loca-
širem prostoru današnjeg Slavonskog Broda.52 To je dobar tion is the broader territory of present-day Slavonski Brod.52 It
46 Potrebica 2003, 230; Radman-Livaja 2014, 152.
46 Potrebica 2003, 230; Radman-Livaja 2014, 152. 47 Ptol. 2, 15, 4.
47 Ptol. 2, 15, 4. Itn. Ant. 268, 9.
Itn. Ant. 268, 9. Not. dig. Occ. 32, 55.
Not. dig. Occ. 32, 55. Tab. Peut, 5, 5-7, 1.
Tab. Peut, 5, 5–7, 1. 48 Tab. Peut, 5, 5-7, 1.
48 Tab. Peut, 5, 5–7, 1. 49 Research regarding epigraphic materials from the territory of Slovenia has
49 Istraživanja epigrafske građe sa prostora Slovenije potvrdila su tačnost Tabu- corroborated the accuracy of the Peutinger Map. Such research conducted in
le Peutengerijane. Za tematiku rimske ceste koja je povezivala Servitium sa other parts of Pannonia where the Roman road connects Servitium with the
ostatkom Panonije važna su istraživanja koja su vršena i u drugim dijelovima rest of Pannonia is important for this topic. This especially refers to the terri-
Panonije kroz koje je prolazila ta cesta. Posebno se to odnosi na prostor an- tory of ancient Neviodunum (Municipium Flavium Latoboricum), where the
tičkog Neviodunuma (Municipium Flavium Latoboricum), gdje su posljednja most recent research has resulted in the discovery and publication of new
istraživanja rezultirala pronalaskom i objavljivanjem novih miljokaza (ILSI, 1; milestones (ILSI, 1; Lovenjak 2003, 93–95).
Lovenjak 2003, 93–95). 50 [Imp(erator) Caes(ar) divi Anto]ni[ni] Magni fil(ius) / [divi Sever]i Pii nepo[s]
50 [Imp(erator) Caes(ar) divi Anto]ni[ni] Magni fil(ius) / [divi Sever]i Pii nepo[s] ([M(arcus) Aur(elius) A]n[to]nin(us) P(ius) F(elix) / [Aug(ustus) p(ontifex) m(axi-
([M(arcus) Aur(elius) A]n[to]nin(us) P(ius) F(elix) / [Aug(ustus) p(ontifex) m(aximus) tr(ibunicia) pot(estate)] III [co(n)s(ul) II p(ater)] p(atriae) / [------ ] (AE 1973,
mus) tr(ibunicia) pot(estate)] III [co(n)s(ul) II p(ater)] p(atriae) / [------ ] (AE 1973, 0441).
0441). 51 Bojanovski 1973, 163; Gračanin 2010, 17.
51 Bojanovski 1973, 163.; Gračanin 2010, 17. 52 It is to be noted that Bojanovski was the most active scholar in locating road
52 Primjetno je da se u nauci lociranjem putnih stanica u unutrašnjosti Ilirika stations in the interior of Illyricum during the 1970s and 1980s, while con-
najviše bavio Bojanovski, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog sto- temporary authors have mostly based their works on his papers. According
ljeća, dok savremeni autori svoja pisanja o toj tematici uglavnom baziraju to Bojanovski, the main indicator that Servitium should be located on the
124
pokazatelj da ekonomska središta, iz kojih su se razvila i adis a good indicator that economic centres, which developed
ministrativna središta, u Posavini treba tražiti na ušćima pri- into administrative centres, should be located in Posavina at
toka rijeke Save. U skladu s tim izvjesno je da su ekonomska the confluences of tributaries with the Sava. Accordingly, it
središta usko vezana za lokalne puteve, a ne samo za rimske is likely that such economic centres were closely related to
ceste. Lokalni putevi su vjerovatno išli iz unutrašnjosti doli- local roads, and not only Roman roads. Local roads probably
nama pritoka omogućujući autohtonim zajednicama iz unu- came from the interior along tributary valleys, thus enabling
trašnjosti da transportuju robu ka panonskim centrima, što indigenous communities from the interior to transport goods
towards Pannonian centres, which brought about the de-
je dovelo do razvoja naselja kao što je Servicij. Shodno tome
velopment of settlements such as Servitium. Consequently,
čini se opravdanim locirati Servitium u blizini ušća Vrbasa u
it seems reasonable to locate Servitium near the confluence
Savu, na prostor današnje Bosanske Gradiške. Samo naselje
of the Vrbas with the Sava, upon the territory of present-day
Servitium nije bilo izgrađeno na ušću Vrbasa u Savu. Među-
Bosanska Gradiška. The settlement of Servitium itself was not
tim, prostor oko ušća Vrbasa je, po svemu sudeći, bio pod built at the confluence of the Vrbas with the Sava, however, al-
ingerencijom Servicija, koji se nalazio zapadnije. though the territory around the confluence of the Vrbas was
Može se pretpostaviti da se Servitium nalazio na jednom by all indications under the jurisdiction of Servitium, which
kraku nekadašnjeg prahistorijskog jantarskog puta koji je was located to the west of this territory.
prolazio kroz Posavinu. Na takav zaključak navodi podatak It can be assumed that Servitium was located on one ex-
Ptolemeja Klaudija da je Servitium (Serbinon) nalazi na 41° tension of the former prehistoric Amber Route which passed
20’ geografske dužine u blizini Bebijskih planina.53 Ova raz- through Posavina. Such inference is possible due to informa-
daljina, iako u potpunosti nije tačna, pokazuje da je tačka tion offered by Claudius Ptolemy, according to whom Servi-
mjerenja bio Dirahij, koji je ujedno bio i jedan od najznačaj- tium (Serbinon) is located at 41°20’, near the Bebion Moun-
nijih tačaka jantarskog puta.54 Ukoliko se, pak, jantarski put tains.53 This distance, although not completely accurate,
ne može dovesti u vezu sa određivanjem udaljenosti Servi- shows that the point of measurement was Dyrrachium, which
cija od Dirahija, onda razlog treba tražiti u helenističkoj tra- was at the same time one of the most important locations
diciji za koju je Dirahij, odnosno Epidamnos, bio najvažniji along the Amber Route.54 In the event that the Amber Route
grad Ilirik pa je zbog toga Ptolemeju poslužio kao početna cannot be associated with the distance between Servitium
and Dyrrachium, then an explanation should be sought in
tačka.55
the Hellenistic tradition in which Dyrrachium, or Epidamnos,
Spomen Bebijskih planina u blizini Servitiuma ukazivao
was the most important city in Illyricum, therefore serving as
bi da bi tu planinu trebalo tražiti na teritoriju sjeverozapadne
a starting point for Ptolemy.55
Bosne. Budući da izvor donosi naziv planina u množini, čini
The mention of the Bebion Mountains near Servitium
se opravdanim pretpostaviti da je riječ o planinskom lancu would suggest that this mountain should be located in the
iz reda Dinarida. Tim više što Ptolemejeva sintagma da za- territory of north-western Bosnia. Given that the source
na njegovim radovima. Prema Bojanovskom, osnovni pokazatelj da Serviti- banks of the Sava is the fact that Notitia Dignitatum mentions Servitium as
um treba tražiti na obalama Save jeste to što Notitia Dignitatum kaže da je u the headquarters of commanders of the Pannonian fleet “praefectus classis
Serviciju bilo sjedište zapovjednika panonske flote „praefectus classis primae primae Pannoniacae, Seruittii” (Not. dig. Occ. 32, 55.) (Bojanovski 1988, 338).
Pannoniacae, Seruittii“ (Not. dig. Occ. 32, 55.), (Bojanovski 1988, 338). Potom According to the Peutinger Map, the position of Servitium could be the
bi se položaj Servitiuma prema tabuli Peutingeriani mogao posmatrati na sli- following: Urbate is located 23 Roman miles to the east, and Ad Praetorium
jedeći način: 23 rimske milje prema istoku je Urbate, a 30 milja prema zapadu is located 30 Roman miles to the west. Bojanovski located Ad Praetorium in
je Ad Praetorium. Bojanovski je Ad Praetorium locirao na prostor Baćine kod the territory of Baćine, near Hrvatska Dubica, and Urbate, in the broader terri-
Hrvatske Dubice, a Urbate locira na širem području Srpca (Bojanovski 1974, tory of Srbac (Bojanovski 1974, 102). The locating of the Ad Praetorium road
102). Tačna lokacija putne stanice Ad Praetorium u Baćini poklapa se sa po- station in Baćina agrees with the information that this station is 30 Roman
datkom da je ta stanica udaljena od Servitiuma 30 milja (oko 45 kilometara), a miles away from Servitium (about 45 kilometres), which is the actual distance
što je stvarna udaljenost Bosanske Gradiške i Baćine kod Hrvatske Dubice. Lo- between Bosanska Gradiška and Baćine, near Hrvatska Dubica. The location
kacija se dobro uklapa i u zbirnu distancu Siscia (Sisak) - Servitium (Bosanska fits well into the total distance of Siscia (Sisak) – Servitium (Bosanska Gradiš-
Gradiška), koja iznosi oko 95 kilometara (Bojanovski 1984, 165). U savremenoj ka), which is about 95 kilometres (Bojanovski 1984, 165). The prevailing view
nauci također preovladava mišljenje da se Servitium može locirati na prostor in the contemporary scholarship is that Servitium could be located upon the
Bosanske Gradiške (Schejbal 2004, 103; Buzov 2005, 129; Mesihović 2009, territory of Bosanska Gradiška (Schejbal 2004, 103; Buzov 2005, 129; Mesi-
172; Gračanin 2010, 17; Miggotti 2012, 4; Domić Kunić 2012, 35; Leleković, hović 2009, 172; Gračanin 2010, 17; Miggotti 2012, 4; Domić Kunić 2012, 35;
Rendić-Miočević 2012, 306). Leleković, Rendić-Miočević 2012, 306).
53 Ptol. 2, 15, 4. 53 Ptol. 2, 15, 4.
54 Raznovrsni i importovani materijal, u koji se može ubrojati i jantar pronađen 54 Diverse and imported material, including amber discovered in Middle Iron
u kneževskim nekropolama srednjeg željeznog doba (Duvalija, Trebenište, Age elite necropolises (Duvalija, Trebenište, Atenica, Novi Pazar), proves that
Atenica, Novi Pazar), dokazuje da je između zajednica u unutrašnjosti Balka- there was a strong trade-based cultural relationship between communities
na i grčkih naseobina i apoikija na Crnom i Jadranskom moru postojala čvrsta in the Balkan interior and Greek settlements and apoikia along the Black Sea
kulturološka veza utemeljena na trgovačkoj razmjeni (Palavestra 1984, 73). and Adriatic Sea (Palavestra 1984, 73). Archaeological material proves that
Arheološki materijal potvrđuje da je jantar različitim putevima dospijevao do amber reached Greece and the Eastern Mediterranean via different routes.
Grčke i istočnog Sredozemlja. Ti putevi nisu uvijek morali biti pomorski, jer, They were not necessarily sea routes, because, according to Srejović, findings
prema Srejoviću, nalazi sa prostora Podrinja i centralnog Balkana pokazatelj from Podrinje and the central Balkans are an indicator of a continental route
su postojanja kontinentalnog puta u tom dijelu Evrope (Palavestra 1997, 188 in this part of Europe (Palavestra 1997, 188 -189.). This prehistoric continental
-189.). Taj prahistorijski kontinentalni put, koji je povezivao sjevernu Europu route, connecting northern Europe with the central Balkans and the Aege-
sa centralnim Balkanom i Egejom, moguće je da je u ranom carstvu postao an Sea, could have become a part of the Roman capita viarum in the early
dio rimske capite viarum, koja je povezivala Servitium s dalmatinskim komu- Empire that connected Servitium to Dalmatian road communications to the
nikacijama na jugu i Sirmiumom u Podunavlju. south, and Sirmium in the Danubian provinces.
55 Fehér 2005, 78. 55 Fehér 2005, 78.
125
padna granica vodi „preko Albanskih planina sve do Bebijskih gives the plural form of the name of the mountain, it can be
planina i granice s Donjom Panonijom“ potvrđuje povezanost assumed that it is a sub-range of the Dinaric Alps. Ptolemy’s
Bebijskih planina sa Albanskim planinama, a Albijske plani- phrase that the western border leads “over the Albion Moun-
ne se mogu izjednačiti, kada se govori o zapadnom Balkanu, tain all the way to the Bebion Mountains and the border with
sa nekim grupnim imenom za veći dio Dinarida. Ako se Be- Pannonia Inferior” supports the relationship between the
bijske planine posmatraju u kontekstu Servitiuma, onda bi Bebion Mountains and Albion Mountain, and, when speaking
se taj antički pojam mogao izjednačiti sa Kozarom, koja je about the Western Balkans, Albion Mountain can be associ-
ated with a group name for a larger area of the Dinaric Alps.
mogla predstavljati prirodnu granicu između teritorija mu-
In the context of Servitium, the ancient term Bebion could be
nicipija Faustiniana ili agera Siscije sa rudarskim distriktom
identified with Kozara Mountain, which could have represent-
sjeverozapadne Bosne.56 Iako se često u historiografiji zastu-
ed a natural border between municipium Faustinianum or the
pa mišljenje da Bebijske planine prema Ptolemeju predstav-
ager of Siscia and the mining district of north-western Bos-
ljaju granicu između dvije Panonije, iz samog teksta izvora nia.56 Although it is a common view in historiography that, ac-
se ne može tako nešto zaključiti. Tekst koji Ptolemej dono- cording to Ptolemy, the Bebion Mountains represented a bor-
si u drugoj knjizi pokazuje samo da granica ide planinskim der between the two Pannonias, such a conclusion cannot be
lancem Dinarida. Taj lanac panonskih (unutrašnjih) Dinarida drawn from the source text itself. Ptolemy’s text in the second
mogao bi se nastavljati preko Kozare na Uzlomac, Borju i book only indicates that the border passes along the Dinaric
druge planine koje se nalaze istočno od Kozare. Alps. This sub-range of the Pannonian (interior) Dinaric Alps
Da je Servicij bio jedno od važnijih putnih čvorišta u could continue across Kozara to Uzlomac, Borja, and other
kontekstu povezivanja panonskih komunikacija sa Dalmaci- mountains east of Kozara.
jom potvrđuju i Tabula Peutingeriana i Antoninov Itinerarij. The Peutinger Map and Antonine Itinerary attest that
Servitium se spominje na Antoninovom Itinerariju kao jedna Servitium was one of the most important traffic hubs in the
od putnih stanica na cesti koja je povezivala Sirmij sa Salo- context of Pannonian communication with Dalmatia. In the
nom: Budalia VIII – Spaneta VIII – Ulmo X – Cibalis XXII – Cirtisia Antonine Itinerary, Servitium is mentioned as one of the road
XXIV – Urbate XXV – Servitii XXIV – ad Ladios XXIV – Aemate stations on the road that connected Sirmium with Salona: Bu-
XIX – Leusaba XIII – Sarnade XVIII – Silviae XXIV – Pelva XVIII – dalia VIII – Spaneta VIII – Ulmo X – Cibalis XXII – Cirtisia XXIV – Ur-
bate XXV – Servitii XXIV – ad Ladios XXIV – Aemate XIX – Leusaba
Aequo XVII – Salonas XXI.57 Trasa rimske ceste, koja je preko
XIII – Sarnade XVIII – Silviae XXIV – Pelva XVIII – Aequo XVII – Sa-
Servitiuma povezivala Panoniju sa Dalmacijom, prema Tabu-
lonas XXI.57 According to the Peutinger Map, the route of the
li Peutingeriani imala je sljedeće putne stanice: Seruitio XVI
Roman road that connected Pannonia and Dalmatia through
– Ad Fines XIII – Castra XII – Lamatis X – Leusaba XII – Baloie V
Servitium had the following road stations: Seruitio XVI – Ad
– Indenea VII Sarute VIII – Aequo XVI – Salon.58 Komparacijom Fines XIII – Castra XII – Lamatis X – Leusaba XII – Baloie V – Inde-
podataka iz Tabule Peutingeriane i Antoninovog Itinerarija nea VII Sarute VIII – Aequo XVI – Salon.58 After comparing the
primjetno je da je Servicij bio svojevrsna raskrsnica gdje su
se ukrštali putevi koji su išli iz Sirmija prema Saloni i putevi iz
56 Without making a detailed topographic analysis of the term Bebion Moun-
Siscije prema rudarskom središtu Argentarije. Ako se Urbas tains, Domić Kunić locates this mountain range at the northern slopes of
Velebit (Domić Kunić 2003, 258). One gets the impression that such iden-
56 Domić Kunić, iako ne ulazi u detaljnu topografsku analizu pojma Bebijske tification is quite widespread in Croatian historiography and archaeology.
planine, taj planinski lanac locira na sjeverne obronke Velebita (Domić Ku- Accordingly, Olujić believes that the Bebion Mountains should be located
nić 2003, 258). Stiče se dojam da je takvo izjednačavanje dosta rašireno u upon the territory surrounding Velebit. He even mentions the view of Patsch
hrvatskoj historiografiji i arheologiji. Shodno tome, Olujić smatra da Bebijske from the beginning of the 20th century, according to whom it is possible
planine treba tražiti na prostoru oko Velebita. Čak navodi i mišljenje Patscha that Ptolemy confused the Bebion Mountains with the road station Bibium
sa početka dvadesetog stoljeća da je moguće da je Ptolemej pomiješao Be- drawn in the Antonine Itinerary (Olujić 2007, 120). When it comes to etymo-
bijske planine sa putnom stanicom Bibium, koja je ucrtana na Antoninovom logy, Ivšić stated that different theories exist: According to one theory, the
Itinerariju (Olujić 2007, 120). Što se tiče etimologije imena, Ivšić je navela da Bebion Mountains were named after the Roman military leader Baebius who
su u nauci postojale različite teorije. Prema jednoj od teorija Bebijska plani- was defeated by the Delmatae in 44 BC. However, this theory is no longer
na je dobila ime po rimskom vojskovođi Baebiusu, koji je 44. godine pr. n. e. acceptable, because it does not make sense to name a mountain after a defe-
doživio poraz od Delmata. Međutim, ta teorija danas nije prihvaćena jer ne ated person and thus have a constant reminder of a disgraceful episode in
bi imalo smisla dati ime planini po osobi koja je doživjela poraz i time stalno Roman history (accordingly, naming the road Via Gabiniana after Gabinius,
podsjećati na tu sramotnu epizodu u rimskoj historiji (u skladu s tim danas su who was defeated by the Delmatae, is also rejected as a theory). According
odbačene i teorije da se cesta Via Gabiniana zove po Gabiniju kojeg su pobi- to the second theory, the mountain’s name originates from the Latin word
jedili Delmati). Druga teorija jeste da naziv planine potječe od latinske riječi bivium, meaning a crossroad. This interpretation should also be approached
bivium, što bi značilo: raskršće. I takvo tumačenje treba uzeti sa rezervom. with a degree of scepticism, however. While failing to specify the mountain
Ivšić, iako nije precizirala planinu koja bi mogla biti Bebia, iznijela je jednu which could be Bebia, Ivšić put forward an interesting hypothesis, according
zanimljivu pretpostavku da bi se ta planina / planinski lanac mogla locirati to which this mountain (or range) could be located between Kozara and
čak između Kozare i Velebita (Alföldy 1965a, 27; Ivšić 2013, 103). Ukoliko bi Velebit (Alföldy 1965a, 27; Ivšić 2013, 103). If the Bebion Mountains are fo-
se Bebijske planine nalazile između Kozare i Velebita, onda bi njihovo locira- und there, then these mountains could be identified with Grmeč, which is
nje išlo u smjeru Grmeča, što u konačnici nije nemoguće. Mađarska naučnica ultimately possible. Nagy identified the Bebion Mountains with Kozara after
Nagy identificira Bebijske planine sa Kozarom; do tog je zaključka došla vršeći carrying out internal criticism of Ptolemy’s “Geography”. According to Nagy, if
unutarnju kritiku Ptolemejeve „Geografije“. Prema njenom mišljenju: ako su the distance between Sirmium and Servitium is correct (and Nagy believes it
koordinate udaljenosti Sirmiuma od Servitiuma tačne (a Nagy smatra da su is more accurate than in the case of Salona), then the Bebion Mountains are
puno tačnije u odnosu na koordinate Salone), onda su Bebijske planine da- present-day Kozara (Nagy 2005, 58, commentary and translation of Ptolemy’s
našnja Kozara (Nagy 2005, 58, komentar i prevod Ptolemejeve „Geografije“). “Geography”).
57 Itin. Ant. 267. 13.–269. 7. 57 Itin. Ant. 267. 13.–269. 7.
58 Tab. Peut, 5, 2. 58 Tab. Peut, 5, 2.
126
(Urbate) izjednači sa Srpcem na ušću Vrbasa u Savu, onda u data from the Peutinger Map and Antonine Itinerary, we can
tom dijelu bosanske Posavine treba tražiti most koji je pove- come to a conclusion that Servitium was essentially an inter-
zivao bosansku Posavinu sa današnjom Slavonijom.59 Ipak, section where roads from Sirmium toward Salona and roads
arheoloških potvrda o postojanju tog pretpostavljenog mo- from Siscia toward the mining centre of Argentaria met. If Ur-
sta za sada nema. Nažalost, izuzev Antoninovog Itinerarija bas (Urbate) is identified with Srbac at the confluence of the
drugi antički izvori ne spominju Urbas.60 Vrbas with the Sava, then a bridge which connected the pres-
Dobra komunikacijska povezanost Servicija sa obje Pa- ent-day regions of Bosnian Posavina and Slavonia should be
located in this part of Bosnian Posavina.59 Nevertheless, so far
nonije i Dalmacijom uslovila je mogućnost da se radi o svo-
there has been no archaeological evidence found to corrobo-
jevrsnom privrednom središtu bosanske Posavine.61 Razvoj
rate the existence of such a bridge. Unfortunately, beside the
rimskog naselja Servitiuma može se na osnovu arheoloških
Antonine Itinerary, no other ancient sources mention Urbas.60
nalaza pratiti od perioda ranog Carstva. August i njegovi na-
Since Servitium had a well-established road connection
sljednici nisu narušavali privredni sistem koji su bile izgradile with both Pannonias and Dalmatia, there is a possibility of it
prahistorijske zajednice, već su kroz cestovnu mrežu omo- having been an economic centre of Bosnian Posavina.61 On
gućili Serviciju da i dalje ostane poveznica između Dalmacije the basis of archaeological findings, we can trace the devel-
i Panonije. Ovu tezu donekle potvrđuje i arheološki materi- opment of the Roman settlement of Servitium to the period
jal. Pored keramike, najzastupljeniji rimski materijal na širem of the early Empire. Augustus and his successors did not dis-
prostoru Bosanske Gradiške jeste rimski novac.62 Iako novac, rupt the economic system established by prehistoric commu-
naravno, kao eventualni dokaz uvijek treba uzimati krajnje nities, instead enabling Servitium to remain a link between
oprezno iz razloga što je to pokretni materijal, indikativno Dalmatia and Pannonia through a road network. Archaeolog-
je da je na prostoru koji se veže za lokaciju Servicija nađeno ical material confirms this thesis to some extent. Beside pot-
dosta carskog novca. Čak bi se moglo reći da je na tom pro- tery finds, the most common Roman material in the broader
storu nađeno najviše rimskog novca u poređenju sa drugim territory of Bosanska Gradiška is coinage.62 Although coins as
dijelovima teritorija Panonije koji su se nalazili na prostoru evidence for hypotheses should always be considered care-
današnje Bosne i Hercegovine.63 fully because of their portableness, it is suggestive that large
Među novcima iz prvog stoljeća nove ere pojavljuju se quantities of Imperial coins have been discovered upon the
territory which is associated with the location of Servitium.
monete gotovo svih julijevaca-klaudijevaca, te dvije flavije-
It could be even claimed that, in comparison to other parts
vaca. Naime, do sada je pronađen Augustov, Germanikov,
of the territory of Pannonia in present-day Bosnia and Herze-
Kaligulin, Klaudijev, Neronov, Vespazijanov i Dominicijanov
govina the greatest quantity of Roman coins have been dis-
novac.64 Najviše nalaza rimskog novca iz ranog carstva, koji
covered in this area.63
se u širem kontekstu mogu dovesti u vezu sa Servicijem, na- Among the coins dated to the 1st century, almost all cur-
rencies of the Julio-Claudian dynasty and two Flavians are
59 Broj rimskih milja koji je naveden na oba itinerarija: 30, odnosno 25, (u)koliko
bi iznosila udaljenost između Urbasa i Servitiuma, ne poklapa se sa današ- 59 The number of Roman miles between Urbas and Servitium indicated in both
njom udaljenošću Bosanske Gradiške (Servitium) i Srpca (Urbas). Međutim, itineraries – 30 and 25 respectively – does not coincide with the present-day
iako danas nije arheološkim nalazima u potpunosti potvrđena trasa rimske distance between Bosanska Gradiška (Servitium) and Srbac (Urbas). Howe-
ceste koja je išla ovim dijelom Panonije, čini se opravdanim lociranje Urbasa ver, although the route of the Roman road which passed through this part
u Srbac. Naime, vrlo je moguće da je cesta, zbog evidentne velike vlažnosti tla of Pannonia has not been fully corroborated through archaeological findin-
u Posavini, išla južnije od doline rijeke Save. Moguće je da je zaobilaženje naj- gs, it seems reasonable to locate Urbas in Srbac. Namely, it is very plausible
kraćeg puta, kako bi se izbjegla vlažnost tla, rezultiralo srazmjerno velikom that the road travelled south from the valley of the Sava, due to the marshy
udaljenošću (Bojanovski 1974, 102). Bojanovski primjećuje i vezu između environment of much of Posavina. It is possible that a bypass to avoid these
imena naselja Urbas i naziva rijeke Urpanus (Bojanovski 1984, 174). Sa mišlje- marshes resulted in a longer distance (Bojanovski 1974, 102). Bojanovski also
njem Ive Bojanovskog slažu se i Peter Kos i Marjeta Šašel Kos (Kos, Šašel Kos notices a connection between the names of the settlement Urbas and the
1995, 297) Također ne treba odbaciti mogućnost da je broj milja naveden u river Urpanus (Bojanovski 1984, 174). Peter Kos and Marjeta Šašel Kos concur
izvorima netačan iz razloga što su ti izvori neupitno puno puta prepisivani i on this point with Bojanovski (Kos, Šašel Kos 1995, 297). Moreover, it is possi-
primjeri koji su danas prisutni u nauci puno su mlađi u odnosu na vrijeme ble that the number of miles indicated by the sources is inaccurate because
nastanka izvora. these sources were rewritten countless times, and sources used today are
60 Bojanovski je iznio netačnu tezu da se Urbate (Urbas u nominativu) spominje ‘copies of copies of copies’, so to speak.
i u Justinijanovim Novelama (Bojanovski 1988, 338). Koristio se prijevodom iz 60 Bojanovski brought forth an incorrect thesis that Urbas is mentioned in Ju-
1567. godine, gdje je tekst pogrešno pročitan Pars II Pannoniae que Urbanten- stinian’s Novels (Bojanovski 1988, 338). He used a translation dating to 1567,
si est civitate, umjesto et pars secundae Pannoniae, quae in Bacensi est civitate where the text was misinterpreted as Pars II Pannoniae que Urbantensi est civi-
(Iustin. Novellae, 11, fr.(535). Na osnovu izdanja Wilhelma Krolla jasno se vidi tates instead of et pars secundae Pannoniae, quae in Bacensi est civitate (Iustin.
da se taj dio teksta iz Novella odnosi na Basijanu, naselje koje se locira na Novellae, 11, fr. (535). The edition of Wilhelm Kroll clearly shows that this part
sjeveru Srbije, a ne Urbas. of the text from Novels refers to Basijana, a settlement located in the north of
61 Pojam „važan“ treba shvatiti uslovno. Servitium nije imao globalni značaj za present-day Serbia, and not Urbas.
Carstvo kao što su to imali Sirmium ili Siscia, već je bio važan na lokalnom 61 The term “important” should be considered tentatively. Servitium was not of
nivou, poput Cibalae ili Marsonije. Ujedno on je najznačajniji urbani centar global significance for the Empire, like Sirmium or Siscia, and instead it was
Bosanske Posavine, stoga ima i veliki značaj za administrativnu historiju onog of local importance, like Cibalae or Marsonia. At the same time, it is the most
dijela Panonije koji se može locirati na teritoriju današnje Bosne i Hercegovi- important urban centre of Bosnian Posavina, hence its importance for the
ne. administrative history of the part of Pannonia on the territory of present-day
62 Paškvalin 1988, 47; 53; Đurđević 1988, 48; Marijan 1988, 49; Kraljivić 1988, 53. Bosnia and Herzegovina.
63 Pašalić, koji je vršio hodološka istraživanja na prostoru sjeverne Bosne, za- 62 Paškvalin 1988, 47; 53; Đurđević 1988, 48; Marijan 1988, 49; Kraljivić 1988, 53.
bilježio je da su u Bosanskoj Gradišci bili česti nalazi rimskog novca, ali da je 63 During his field research in northern Bosnia, Pašalić registered frequent finds
mali broj kovanica dospio u muzej (Pašalić 1960, 27). of Roman coins in the vicinity of Bosanska Gradiška, but only a small number
64 Kraljević 1979, 137. of coins ended up in museums (Pašalić 1960, 27).
127
đeno je u Bosanskoj Gradišci, na lokalitetu gdje se nalazila represented. Namely, the coins discovered belong to the
nekadašnja osmanska tvrđava Berbir.65 Zanimljivo je da su reigns of Augustus, Germanicus, Caligula, Claudius, Nero,
na tom lokalitetu, u različitim slojevima, nađeni ostaci pra- Vespasian, and Domitian.64 The largest hoard of Roman coins
historijskog, antičkog, srednjovjekovnog i osmanskog mate- from the early Empire, which in the broader context can be
rijala, što ukazuje da je zbog povoljnog geostrateškog polo- associated with Servitium, was found in Bosanska Gradiška,
žaja taj prostor imao kontinuitet naseljenosti. Pored novca, at the site of the Ottoman-era Berbir fortress.65 It is interesting
na lokalitetu Berbir pronađeni su od rimskog materijala još that artefacts dating to prehistoric, ancient, medieval and Ot-
toman periods were found at this site in different stratigraph-
i fragmenti keramike, ostaci podne i krovne cigle, kasnoan-
ic layers, suggesting that this region was continually inhab-
tičke fibule i zemljane svjetiljke.66 U nauci preovladava mi-
ited due to its favourable geo-strategic position. Apart from
šljenje da bi se lokalitet Berbir u gradu Bosanska Gradiška
the coins found at Berbir, other Roman materials discovered
trebao prepoznati kao lokacija Servicija 67 Ipak treba podvući
include pottery fragments, floor and roof bricks, fibulae of the
da se on ne treba posmatrati samo kao grad, odnosno muni- late Imperial period, and clay lamps.66 The prevailing view in
cipium. Servitium je administrativna jedinica koja je vjerovat- literature is that Berbir in Bosanska Gradiška should be rec-
no imala neki manji urbani centar u kojem je bio smješten ognised as the location of Servitium.67 However, it should be
birokratski aparat, dok teritorij koji je bio pod nadležnošću emphasised that Servitium should not be viewed exclusively
Servicija obuhvata cio prostor od Motajice do Prosare, na as a town, i.e. municipium, but also as an administrative unit
sjeveru, na jugu bi pod njegovom ingerencijom možda mo- which probably had a smaller urban centre housing bureau-
gao biti prostor do Čemernice i Vlašića. cratic apparatus, whereas the territory under the jurisdiction
Do sada nije bilo značajnih nalaza koji bi mogli Servitium of Servitium encompassed the entire region from Motajica to
povezati sa vojskom, za razliku od drugih administrativnih Prosara mountain in the north, and the region spreading to
središta Panonije. Istina, na desnoj obali Save, na prostoru Čemernica and Vlašić mountains in the south.
Bosanske Gradiške, pronađena je rimska kaciga sa natpisom Unlike other administrative centres of Pannonia, so far
M(arci)Veroni (centuria) L. Atili. coh. Octa(va).68 Budući da je there have been no significant findings to associate Servitium
riječ o pojedinačnom nalazu, izvjesnijom se čini mogućnost with the military. Although a Roman helmet with the inscrip-
da je riječ o nekoj robnoj razmjeni ili izgubljenom predmetu tion – M(arci)Veroni (centuria) L. Atili. coh. Octa(va) – was found
on the right bank of the Sava, upon the territory of Bosanska
nego o definitivnoj potvrdi boravka vojne jedinice Cohors
Gradiška,68 given that it is an individual find, it is more likely
VIII voluntariorum civium Romanorum na prostoru Serviciju-
to represent a commodity exchange or a lost object than be
ma. Kako je u izvorima potvrđeno da je ta kohorta u drugom
a definitive corroboration of the presence of Cohors VIII vol-
i trećem stoljeću boravila u Panoniji, ne treba odbaciti mo-
untariorum civium Romanorum in Servitium. Since sources
gućnost da je ova kaciga izgubljena prilikom eventualnog have confirmed that this cohort resided in Pannonia in the
prolaska pripadnika ove kohorte kroz Bosansku Posavinu. 2nd and 3rd centuries, one should not dismiss the possibility
Također je poznato, iz kasnoantičkih izvora, kao što je Notitia of this helmet being lost during the potential advance of Co-
Dignitatum, da se u Servitiumu nalazila značajna luka u kojoj hors VIII voluntariorum through present-day Bosnian Posavi-
je bilo zapovjedništvo savske flote „praefectus classis primae na. Moreover, sources from the late Imperial period, such as
Pannonicae, Seruitii“.69 Luka se vjerovatno nalazila na desnoj Notitia Dignitatum, show that Servitium was the location of
obali Save kod Gradiške i u ranom Carstvu.70 Tim više pojedi- an important port for the command of the Sava fleet “praefec-
načne nalaze treba uzeti sa rezervom i posvetiti više pažnje tus classis primae Pannonicae, Seruitii”.69 The port was probably
kontekstu u kojem su takvi nalazi pronađeni. located on the right bank of the Sava, near Gradiška, even in
S opreznošću se stoga treba pristupiti i sepulkralnom the early Empire.70 Therefore, one should not develop a hy-
spomeniku pronađenom u selu Donji Podgradci kod Bo- pothesis on the basis of isolated finds, but instead pay atten-
sanske Gradiške.71 Riječ je o jedinom do sada pronađenom tion to the context in which such finds were discovered. Thus,
antičkom nadgrobnom spomeniku sa prostora koji bi se mo- one should also carefully approach the sepulchral monument
discovered in the village of Donji Podgradci near Bosans-
gao definirati kao uži teritorij Servitiuma.72 Na ulomku nad-
65 Kraljević 1979, 137; Paškvalin 1988, 47.
66 Paškvalin 1988, 47. 64 Kraljević 1979, 137.
67 Paškvalin 1988, 47., Bojanovski 1988, 381. 65 Kraljević 1979, 137; Paškvalin 1988, 47.
68 Bojanovski 1984, 192, bilj. 39.; 1988, 357. 66 Paškvalin 1988, 47.
69 Not. dig. Occ. 32, 55. 67 Paškvalin 1988, 47.; Bojanovski 1988, 381.
70 Pored činjenice da je u Servitiumu bio upravitelj savske flote, o čemu svjedoči 68 Bojanovski 1984, 192, fn. 39; 1988, 357.
Notitia Dignitatum, prosperitet Servitiuma u kasnoj antici potvrđuje i ostava 69 Not. dig. Occ. 32, 55.
novca sa lokaliteta Mokrice kod Bosanske Gradiške. Tu je pronađeno 2000 70 Apart from the fact that the prefect of the Sava fleet was in Servitium, as
rimskih novčića u najvećem broju iz vremena careva Valentinijana i Valensa. witnessed by Notitia Dignitatum, coins discovered at the site of Mokrice,
Gotovo svi kasnoantički novci su potjecali iz kovnice u Sisciji, dok oni iz prin- near Bosanska Gradiška, give testimony to Servitium’s prosperity in the late
cipata su kovani u kovnicama prijestolnice, Rimu (Kraljević 1979, 138) Imperial period. A total of 2,000 Roman coins have been discovered there,
71 D(is) M(anibus) / Ursioni e[t] / Sirmiae Po -/ tamilia Proba 5/fratri et sorori / pien- mostly dating to the period of emperors Valentinian and Valens. Almost all
tissimis / et [--]ma[--]matri (AIJ 00591). coins from the late Imperial period were minted in Siscia, while those from
72 Pašalić je zabilježio da se zna za postojanje natpisa iz rimskog perioda na lo- the Principate were minted in Rome (Kraljević 1979, 138).
128
grobne stele se spominju članovi porodice Potamilius, čiji bi ka Gradiška.71 This is the only ancient tombstone hitherto
italski nomen mogao ukazivati da se radi o doseljenicima discovered in the area that could be defined as the narrow-
ili čak oslobođenicima. Ipak, treba podvući da se iz teksta er territory of Servitium.72 The fragment of tombstone stela
samog spomenika ne može odrediti kojem su društvenom mentions members of the Potamilius family, whose Italic no-
sloju pripadali članovi spomenute porodice. Jedna članica men could suggest immigrants or even freedmen. However, it
porodice ima praenomen Sirmia, što navodi na pretpostavku should be noted that the social class of these family members
da bi mjesto njenog rođenja mogao biti Sirmium, odnosno cannot be determined on the basis of the tombstone’s text.
One family member has praenomen Sirmia which leads to the
moguće je čak i da je cijela porodica potjecala iz tog panon-
assumption that Sirmium could be her birthplace, and like-
skog grada73. Stela je nađena u blizini arheološkog lokaliteta
wise it is possible that even the entire family came from this
za koji u nauci postoji pretpostavka da je to rimska naseobi-
Pannonian town.73 The stela was found near an archaeologi-
na.74 U ovom konkretnom slučaju radilo se o seoskom ima-
cal site which has been assumed to be a Roman settlement,74
nju iz perioda ranog Carstva.75 Takva naselja su bila česta u namely a country estate dating to the early Imperial period.75
Panoniji, gdje se stanovništvo više bavilo poljoprivredom u Such settlements were common in Pannonia where inhabi-
poređenju sa Dalmacijom, gdje je osnovna grana privrede tants were more involved in agriculture, unlike in Dalmatia,
bilo stočarstvo. Seoska naselja, poput navedenog iz Donjih where the main economic sector was animal husbandry.
Podgradaca, koja su geografski bila blizu Servicija, vjerovat- Rural settlements, such as the aforementioned one in Donji
no su i u administrativnom smislu bila vezana za tu rimsku Podgradci, geographically close to Servitium, were probably,
administrativno-pravnu jedinicu. in an administrative sense at the very least, connected to this
Nedostatak epigrafske građe na užem prostoru oko sre- Roman administrative-legal unit.
dišta Servitiuma može biti uslovljen sa nekoliko različitih, ali The lack of epigraphic materials in the narrower territory
i povezanih faktora. Na prvom mjestu je značajna činjenica around the centre of Servitium can be attributed to several
da bosanska Posavina, u odnosu na ostatak Bosne i Herce- different but related factors. First, it is significant that Bosnian
govine, uveliko oskudijeva u dostupnom kamenu, što je kao Posavina, compared to the rest of the territory of present-day
konsekvencu moglo imati intenzivniju sekundarnu upotre- Bosnia and Herzegovina, was short of accessible stone, there-
bu dostupnog materijala, u krajnjoj instanci dostupnih i lako fore, the consequence could be the intensive secondary usage
of available materials, and, ultimately, of existing epigraphic
preoblikovanih postojećih epigrafskih spomenika, čime se
monuments that could be easily reworked, due to which their
njihov broj tokom vremena kontinuirano reducirao. Drugi
number gradually reduced over time. Second, such historical
razlog za nedostatak te vrste historijskih izvora treba tražiti
sources are absent because indigenous inhabitants could
u mogućnosti da je autohtono stanovništvo zadržalo i na-
have retained and continued practising old traditions, as well
stavilo primjenjivati starije tradicije, te su i tokom perioda as because old burial rites continued to have a significant
ranog Carstva značajnu ulogu imali pogrebni običaji starijih role in the early Empire, connected through the veneration
vremena koji su povezani kroz kult predaka.76 To je naizgled of the dead.76 That is seemingly completely logical sequence
i potpuno logičan slijed geneze duhovne kulture. Naime, na of the genesis of spiritual culture. Namely, a prehistoric and
lokalitetu Donji Laminci kod Bosanske Gradiške pronađena Roman necropolis has been discovered in Donji Laminci near
je prahistorijska i rimska nekropola, gdje se uočava kontinui- Bosanska Gradiška where a continuity in burial practices can
tet u sahranjivanju od mlađeg željeznog doba do razvijenog be observed from the Late Iron Age to the Roman period.
rimskog perioda. I u prahistorijskim urnama, kao i rimskim Grave goods have been found in prehistoric urns, as well as
grobovima, pronađeni su grobni prilozi, čije prisustvo nije in Roman graves, whose presence is not a common charac-
ustaljena karakteristika rimske populacije, što bi moglo pred- teristic of the Roman population, which could corroborate
stavljati potvrdu određenog kontinuiteta u sepulkralnim a certain degree of continuity in sepulchral customs. On the
običajima. S druge strane, iako se radi o rimskom materijalu,
njegove osnovne karakteristike su provincijalnog karaktera, 71 D(is) M(anibus) / Ursioni e[t] / Sirmiae Po / tamilia Proba 5/fratri et sorori / pien-
tissimis / et [--]ma[--]matri (AIJ 00591).
kao što su rimske provincijalne fibule, narukvice, igle, bron- 72 Pašalić recorded that the existence of inscriptions dating to the Roman peri-
od from the site of Gornji Kijevci, south-west from Bosanskaof Gradiška, is a
kalitetu Gornji Kijevci, jugozapadno od Bosanske Gradiške (Pašalić 1960, 27). well-known fact (Pašalić 1960, 27). However, these inscriptions are lost today.
Međutim, ti natpisi su danas izgubljeni. Čitajući Pašalićev tekst stiče se dojam Reading Pašalić’s text, one gets the impression that he himself had not seen
da i on sam nije vidio te spomenike, pa stoga ovom podatku treba pristupiti those inscriptions, so this information should be approached with caution.
oprezno. 73 Similar to the inscription from Dalj (assumed Roman Teutoburgium), Panno-
73 Slično kao u slučaju natpisa iz Dalja (pretpostavljeni rimski Teutoburgium), Pa- nia Inferior, where a woman bears the name Ulpia Siscia according to her birt-
nonija Inferior, gdje ženska osoba nosi ime Ulpia Siscia prema mjestu rođenja, hplace, i.e. Siscia (CIL 03, 03272 = CIL 03, 10257).
odnosno Sisciji (CIL 03, 03272 = CIL 03, 10257). 74 Paškvalin 1988, 53.
74 Paškvalin 1988, 53. 75 In accordance with Arheološki leksikon BiH, the settlement should be dated
75 Prema Arheološkom leksikonu BiH naselje se treba datirati u razdoblje od 1. to the period from the 1st to the 3rd century (Paškvalin 1988, 53).
do 3. stoljeća (Paškvalin 1988, 53). 76 Nine tombs were found under the stilt house settlement in Donja Dolina,
76 Ispod sojeničkog naselja u Donjoj Dolini nađeno je devet grobova ukupanih buried directly below the houses. Čović associated this with the veneration
ispod samih kuća. Čović ovu pojavu dovodi u vezu sa kultom predaka čiji su of the dead, as the descendents, who buried their dead in this way, wanted
živi potomci sahranjući ih na ovaj način željeli im osigurati mjesto u svakod- to ensure that the dead had their place in the everyday life of the settlement
nevnom životu naselja (Čović 1976, 176–177). (Čović 1976, 176–177).
129
čani i srebreni nakit, staklene perle i posuđe. U grobovima iz other hand, although such material is definitively Roman, its
rimskog perioda pojavljuju se i nalazi oružja: koplja, sulice, basic features have a provincial character, such as Roman fib-
noževi, umba sa rimskih štitova itd.77 Međutim, ukoliko se ulae, bracelets, pins, bronze and silver jewellery, glass beads,
odbace provincijalne karakteristike materijala, s obzirom na and dishes. Graves from the Roman period often contain
to da je ipak i stvarni rimski kolonista tokom života koristio weapons: spears, javelins, knives, shield bosses (umbo), etc.77
dostupni, provincijalni materijal, kao pokazatelj određenog However, if provincial characteristics of the materials are to
kontinuiteta, karakterističan ukop sa brojnim prilozima koji be dismissed, and it is likewise assumed that Roman colonists
used accessible provincial materials during their lifetimes, as
reprezentiraju adekvatnu kompenzaciju za starije, prahisto-
an indicator of a certain continuity, distinctive burial process
rijske grobne priloge može predstavljati solidno uporište za
with numerous goods that stand as adequate compensation
podršku hipoteze o jasnoj prisutnosti lokalnih populacija. To
for older prehistoric grave goods can represent a firm point of
bi mogao biti dokaz da je indogeno stanovništvo i u rimsko
reference to support the hypothesis of an obvious presence
doba zadržalo neke svoje autohtone karakteristike u načinu of local populations. This could furthermore be evidence that
sahranjivanja. Također, ne treba odbaciti mogućnost da se u the indigenous population retained its autochthonous char-
Donjim Lamincima nalazila nekropola onog dijela građana acteristics regarding burial customs into the Roman period.
Servitiuma koji su živjeli u urbanom centru te administra- Moreover, we should not dismiss the possibility that Donji
tivne jedinice.78 Naime, poznato je da su se u rimsko doba Laminci was home to a necropolis for those citizens of Servi-
groblja nalazila van grada. Ipak ovi nalazi se ne mogu sa si- tium who lived in its urban centre.78 Namely, it is a well-known
gurnošću povezati sa Servicijem. Predmeti poput fibula, na- fact that cemeteries were located outside of city limits in the
rukvica, igli, kopalja, sulica nose određene poruke o ljudima Roman period. However, these finds cannot be associated
koji su se njima koristili, ali je iz njih teško definirati društveni with Servitium with any degree of certainty. Objects such as
proces bez sagledavanja cjelokupnog konteksta u kojem su fibulae, bracelets, pins, spears and javelins carry certain mes-
ti predmeti korišteni.79 Ti nalazi jedino u konačnici mogu dati sages about the people who used them, but it is difficult to
potvrdu o tome da je u blizini rimske nekropole u Donjim La- define the social processes involved without putting them
mincima vjerovatno bilo veće naselje koje se u komparaciji into the overall context in which they were used.79 These finds
sa pisanim izvorima može izjednačiti sa Servitiumom. can, therefore, only confirm that there was probably a larg-
er settlement near the Roman necropolis in Donji Laminci
U nauci je još uvijek otvoreno pitanje na koji se dio južne
which, when compared to written sources, can be identified
Panonije u Bosni odnosi pojam ad fines provinciae Illyrici sa
with Servitium.
Dolabelinog natpisa iz Salone. Etimološki gledano, pojam
The question about which part of southern Pannonia in
ad fines označava granicu, razgraničenje. Podatak sa Solin-
Bosnia the term ad fines provinciae Illyrici from Dolabella’s
skog natpisa da je ad fines provinciae Illyrici udaljena od Sa- inscription from Salona refers to still remains open. From an
lone 167 rimskih milja navodi na zaključak da je to broj milja etymological point of view, ad fines signifies a border or de-
koji označava udaljenost prijestolnice Dalmacije od njene marcation. The information from the Solin inscription that ad
granice prema Panoniji.80 Ukoliko se uzme kao tačna pret- fines provinciae Illyrici is 167 Roman miles away from Salona
postavka da je rimska milja iznosila oko 1450 metara, a da je brings us to the conclusion that this is the number of miles
današnja udaljenost od Salone do Servitiuma (pretpostavlje- from Dalmatia’s capital to its border towards Pannonia.80 If the
na lokacija Bosanska Gradiška) oko 318 kilometra (oko 219 assumption that 1 Roman mile was 1450 metres is accurate,
rimskih milja) onda se uočava da je ova cesta bila kraća za and that the present-day distance from Salona to Servitium
oko 70 kilometara ili 48 rimskih milja. To bi značilo da se ad (in the presumed location of Bosanska Gradiška) is about 318
fines provinciae Illyrici ne treba izjednačavati sa Servitiumom, kilometres (about 219 Roman miles), then we can notice that
77 Truhelka 1901, 227–287; 1903, 143 - 152, 519–539; Marić 1964, 5–128; Mari- 77 Truhelka 1901, 227–287; 1903, 143–152, 519–539; Marić 1964, 5–128; Marijan
jan 1988, 49. 1988, 49.
78 U radu „Rimska cesta između Banja Luke i Bosanske Gradiške“ objavljenom 78 In the paper “Roman road between Banja Luka and Bosanska Gradiška” pu-
1957. godine u časpisu Naše starine, Esad Pašalić je naveo da je tokom borav- blished in the journal Naše starine in 1957, Esad Pašalić wrote that he found
ka u Bosanskoj Gradišci 1954. i 1955. godine došao do podataka o rimskom information about Roman materials in Bosanska Gradiška in 1954 and 1955
materijalu čije postojanje je sačuvano u bilješkama lokalnog općinskog bi- whose existence was preserved in the notes of a local municipal notary. Mo-
lježnika. Također, Pašalić ističe da su on i Đuro Basler u sondama koje su otvo- reover, Pašalić noted that he and Đuro Basler found the remains of roof and
rili 1955. godine na lokalitetu, na kojem je kasnije izgrađena škola, pronašli floor brick, Roman glass, ceramics, and one millstone in probe trenches ope-
fragmente krovne i podne opeke, te ostatke rimske keramike, stakla i jedan ned in 1955 at a site on which a school was later built (Pašalić 1957, 63–74;
mlinski žrvanj (Pašalić 1957, 63–74; Pašalić 1975, 83). Iako rimski kulturni slo- Pašalić 1975, 83). Although Roman cultural layers discovered in Bosanska
jevi koji su pronađeni u Bosanskoj Gradišci nikada nisu sistematski istraženi u Gradiška have never been sufficiently systematically investigated to corro-
onoj mjeri u kojoj bi potvrdili postojanje urbanog naselja, na osnovu navede- borate the existence of an urban settlement, based on the aforementioned
nog opravdano je pretpostaviti da se ono tu nalazilo. facts we can conclude that one was located here.
79 Džino, Domić Kunić 2013, 19. 79 Džino, Domić Kunić 2013, 19.
80 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(i- 80 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(i-
mus) / [trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II / [viam] a colonia Salonitan[a] 5/ mus) / [trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II /5 [viam] a colonia Salonitan[a]
[ad f]in[es] provinciae Illyrici ] / cuius viae millia pasuus sunt / CLXVII munit per / [ad f]in[es] provinciae Illyrici ] / cuius viae millia pasuus sunt / CLXVII munit per
vexillarios / leg(ionum) VII et XI /10 item viam Gabinianam / ab Salonis Andetri- vexillarios / leg(ionum) VII et XI /10 item viam Gabinianam / ab Salonis Andetri-
um aperuit 10/ et munit per leg(ionem) VII. (CIL 03, 3198a (p 2275, 2328,19) = CIL um aperuit / et munit per leg(ionem) VII (CIL 03, 3198a (p 2275, 2328,19) = CIL
03, 10156 = CIL 03, 3200 (p 2328,19) = CIL 03, 10158 = ILJug I, 262). 03, 10156 = CIL 03, 3200 (p 2328,19) = CIL 03, 10158 = ILJug I, 262).
130
već bi ad fines provinciae Illyrici mogao biti južno, možda oko this road was shorter by a distance of about 70 kilometres, or
današnje Banjaluke ili čak još južnije, oko Čemernice i Vlaši- 48 Roman miles. This would indicate that ad fines provinciae
ća.81 Svakako treba imati u vidu da se sa sigurnošću ne može Illyrici should not be identified with Servitium, and instead
trasirati rimska cesta, pa su odstupanja od današnje trase it would be located further to the south, possibly in the vi-
ceste mogla biti velika, a što se, u konačnici, odražavalo i na cinity of present-day Banja Luka, or even further to the south
miljaciju. U skladu sa navedenim čini se opravdanim ad fines around Čemernica and Vlašić mountains.81 We should defin-
provinciae Illyrici tražiti južnije od Bosanske Posavine. itively bear in mind that the Roman road cannot be traced
with certainty, so deviations from present-day routes could
Iako nije nemoguće da je Oktavijan već 33. godine zau-
have been significant, affecting the number of miles. Accord-
zeo veći dio Bosanske Posavine, kako kaže Apijanov tekst,
ingly, it is reasonable to locate ad fines provinciae Illyrici to the
ipak neki oblik administrativne uprave se tu formirao tek
south of Bosnian Posavina.
nakon Bellum Pannonicum 11. god. pr. n. e..82 Da je moguće
There is a possibility that Octavian occupied Bosnian
da je u vrijeme velike Oktavijanove kampanje rimska vojska Posavina in 33 BC, indirectly according to Appian’s text, still
došla u Posavinu ne negira ni Oktavijan, jer on kaže da prije some form of administrative authority was formed there only
njega, Oktavijana, rimska vojska nije bila tu, ali ne kaže da je after Bellum Pannonicum in 11 BC.82 Octavian does not refute
Tiberije prvi koji je tamo doveo vojsku.83 Može se pretposta- that the Roman army came to Posavina during Octavian’s
viti da je nakon Oktavijanove kampanje u međurječju Save campaign because he says that before Octavian the Roman
i Drave uspostavljena zona savezničkih politija koje su činile army was not present there, but he does not say that Tiberius
indogene zajednice koje su Rimljani percipirali kao “Panon- was the first one to bring the army there.83 We can assume
ce“.84 Međutim, administrativna kontrola nad Breucima ili that after Octavian’s campaign in the area between the riv-
njima srodnim zajednicama koje su živjele zapadno od njih ers Sava and Drava a zone of allied polities was established
i koje se možda mogu izjednačiti sa Plinijevim i Ptolemeje- which were comprised of indigenous communities perceived
vim Oserijatima vjerovatno je uspostavljena nakon Bellum by the Romans as the “Pannonians”.84 However, the adminis-
Pannonicum.85 Također, on jasno odvaja panonske narode trative control over the Breuci, or over related communities
(gentes, ethne) od pojma Ilirika. Stoga, ako je i postojao takav that lived to the west and that can possibly be identified with
konstrukt u rimskom poimanju Ilirika, onda „uži Ilirik“ treba Pliny’s and Ptolemy’s Oseriates, was probably established af-
ter Bellum Pannonicum.85 Moreover, he clearly distinguishes
tražiti južno od Panonije, odnosno u Dalmaciji.
the Pannonian peoples (gentes, ethne) from those encapsu-
Da Dalmaciju Rimljani više vežu za Ilirik u odnosu na Pa-
lated by the term Illyricum. Therefore, if such a construct ex-
noniju uočava se i iz Ptolemejevog opisa: „ Ilirija je okružena
isted in the Roman understanding of Illyricum, then “narrower
na sjeveru sa obje Panonije, već naznačenih granica, a na za-
Illyricum” should be located to the south of Pannonia, i.e. in
padu sa Istrom.“86 U poređenju sa epigrafskim spomenikom Dalmatia.
iz Epidauruma (Cavtat), na kojem je uklesan tekst sa spome- The fact that the Romans associated Dalmatia more with
nom Publija Kornelija Dolabele kao namjesnika provincije Illyricum than with Pannonia can be noted, among others,
Gornji Ilirik (Illyricum Superius), stiče se dojam da se izraz ad in Ptolemy’s description: “In the south, Illyria is surrounded by
fines provinciae Illyrici odnosi na granicu dvije provincije.87 both Pannonias, of already indicated borders, and by Istra in the
Ukoliko je rekonstrukcija teksta natpisa iz Epidauruma tač- west.”86 After comparison with the epigraphic monument from
na, onda ad fines provinciae Illyrici ima administrativno-prav- Epidaurum (Cavtat) that contains a carved text mentioning
81 Ad fines provinciae Illyrici i Servicij izjednačavaju se kod naučnika koji preuzi- 81 Servitium is identified with ad fines provinciae Illyrici by scholars who have
maju tezu Bojanovskog prema čijem se mišljenju cesta Salona - Ad fines pro- adopted Bojanovski’s thesis according to which the road Salona-ad fines
vinciae Illyrici završavala na rijeci Savi (Bojanovski 1974, 43; Migotti 2000, 196; provinciae Illyrici ended at the Sava (Bojanovski 1974, 43; Migotti 2000, 196;
Glicksman 2005, 217; Džino 2010, 171). Bojanovski je kasnije revidirao svoje Glicksman 2005, 217; Džino 2010, 171). Bojanovski later on revised his view
mišljenje, te je ad fines provinciae Illyrici, umjesto sa Servicijem, identificirao when he, instead of Servitium, identified ad fines provinciae Illyrici with the
sa putnom stanicom Ad Fines, koja se prema Tabuli Peutingeriani nalazila ot- road station Ad Fines, which was about 24 kilometres (or 16 Roman miles)
prilike 24 kilometra ili 16 rimskih milja južnije od Servitiuma, na Savi. Prema south from Servitium, upon the banks of the Sava, according to the Peutin-
navedenoj miljaciji, Ad Fines bi odgovarao prostoru oko Laktaša kod Banjalu- ger Map. According to this, Ad Fines would be located in the territory around
ke. To bi značilo je i Bojanovski južnu granicu provincije Panonije pomjerio Laktaši near Banja Luka, meaning that even Bojanovski shifted the southern
prema jugu (Bojanovski 1988, 326). I Kovács smatra da se ad fines provinciae Pannonian border to the south (Bojanovski 1988, 326). Kovács also believes
Illyrici treba izjednačiti sa putnom stanicom Ad Fines (Kovács 2008, 247). that ad fines provinciae Illyrici should be identified with the road station Ad
82 App. 22, 65. Fines (Kovács 2008, 247).
83 Pannoniorum gentes, qua[s a]nte me principem populi Romani exercitus nunqu- 82 App. 22, 65.
am adit, devictasper Ti(berium) [Ne]ronem, qui tum erat privignus et legatus 83 Pannoniorum gentes, qua[s a]nte me principem populi Romani exercitus nunqu-
meus, imperio populi Romani su[bie]ci protulique fines Illyrici ad r[i]pam fluminis am adit, devictasper Ti(berium) [Ne]ronem, qui tum erat privignus et legatus
Dan[u]i. (Res gestae divi Augusti, 30, 1) „Podložio sam vlasti rimskog naroda pa- meus, imperio populi Romani su[bie]ci protulique fines Illyrici ad r[i]pam fluminis
nonske narode, među koje prije negoli sam ja bio prvakom nikada vojska rim- Dan[u]i (Res gestae divi Augusti, 30, 1). “I subjected the Pannonian peoples under
skog naroda nije ušla i koje je porazio Tiberije Neron, koji je tada bio moj pastorak the rule of the Roman peoples, among which before my principate no army of
i izaslanik, i pomaknuo sam granice Ilirika naprijed na obalu rijeke Dunav“ (pre- the Roman people had entered, and which were defeated by Tiberius Nero, who
vod R. Matijašić). was then my step-son and emissary, and I extended the borders of Illyricum to
84 Džino, Domić Kunić 2013, 183. the shores of the river Danube (English translation by Thomas Bushnell)
85 Plin. 3, 147; 148; Ptol.2, 14, 2. 84 Džino, Domić Kunić 2013, 183.
86 Ptol. 2, 16, 1. 85 Plin. 3, 147; 148; Ptol. 2, 14, 2.
87 CIL 03, 1741. 86 Ptol. 2, 16, 1.
131
no, a ne geografsko-etnografsko značenje.88 Međutim, čak Publius Cornelius Dolabella as the governor of the province
i da rekonstrukcija teksta natpisa nije tačna, teško da izraz of Illyricum Superius, one gets the impression that the term
Illyricum može imati neko etničko značanje, jer rimski Ilirik ad fines provinciae Illyrici refers to the border between the two
nije etnička, već administrativna kategorija.89 Tim više što se provinces.87 In the event of an accurate textual reconstruction
na etnicitet danas u nauci gleda kao na nestabilan, stalno of the inscription on the monument from Epidaurum, then
promjenjiv koncept, uslovljen interesima zajednica koje ga ad fines provinciae Illyrici has administrative-legal, as opposed
stvaraju.90 Koncept Ilirika, Dalmacije i Panonije jeste rezultat to geographic-ethnographic, meaning.88 However, even if the
textual reconstruction is indeed accurate, the term Illyricum
administrativnih potreba Rima, a ne habitusa autohtonih za-
can hardly have an ethnic meaning, because Roman Illyricum
jednica koje su naseljavale jugoistočnu Europu.91 Treba imati
was not an ethnic but an administrative category.89 Today’s
na umu da Rimsko carstvo vrši administrativne promjene
scholarship views ethnicities as unstable, constantly variable
kako bi zadovoljilo svoje potrebe i interese. To znači da pre-
concepts formed by the interests of the communities that cre-
krajanje granica samo po sebi iziskuje eventualne podjele ate them.90 The concept of Illyricum, Dalmatia, and Pannonia
postojećih ili objedinjavanje novih zajednica.92 U konačnici, is the result of Rome’s administrative needs and not the habi-
to znači da su administrativne promjene koje su vršene u ratus of indigenous communities across Southeastern Europe.91
nom carstvu mogle stvoriti nove društvene kategorije koje It should be borne in mind that the Roman Empire carried out
nisu postojale prije, a istovremeno negirati postojeće. administrative reforms in order to satisfy its needs and inter-
Svakako treba istaći da u savremenoj nauci postoje ne- ests, meaning that redrawing borders required potential divi-
slaganja u kom kontekstu treba tretirati ranije spomenuti sions of existing communities or the merging of new ones.92
pojam Illyricum Superius. Mađarski naučnik Kovács zastupa In the end, this meant that administrative reforms in the early
tezu da je u vrijeme Tiberija Ilirik podjeljen na dvije civilne Empire could have created new social categories, while at the
provincije Dalmaciju i Panononiju, te da je Illyricum Superius same time negating the existing ones.
rimska provincija Dalmacija.93 Nasuprot tome, prema mišlje- We should certainly point out that there are discrepancies
in modern scholarship regarding the previously mentioned
88 Kada je riječ o ovom natpisu, treba biti oprezan jer je riječ o jedinom natpisu term Illyricum Superius. Kovács believes that, under Tiberius,
do sada na kojem se spominje Gornji Ilirik. Rekonstrukcija teksta ovog spo-
menika poznata je samo iz prepisa koji potječe iz sredine šesnaestog stolje-
Illyricum was divided into two civilian provinces, Dalmatia
ća (Šašel Kos 2010, 126). Pitanje podjele provincije Ilirik jedno je od važnijih and Pannonia, and that Illyricum Superius is the Roman prov-
administrativnih pitanja te će u ovom radu biti analizirano unutar posebnog ince of Dalmatia.93 On the other hand, J. Šašel and M. Šašel Kos
poglavlja posvećenog problemu granice Panonije i Dalmacije na tlu Bosne i
Hercegovine.
89 Rimska perspektiva se donekle razlikovala od grčke. To se vidi iz Apijanovog 87 CIL 03, 1741.
teksta. Naime, Apijan definiše Ilirik kroz dvije različite perspektive. Prva je 88 This inscription should be approached with caution, since it is the only ins-
grčka etnografska perspektiva koja izmišlja etnički termin „Iliri“. Druga per- cription mentioning Upper Illyricum discovered to date. The text reconstru-
spektiva je rimska i za Džinu je to kolonijalni konstrukt zasnovan na grčkoj ction can only be made from a transcript originating from the mid-16th cen-
terminologiji. Prema istom autoru Rimljani su grčku terminologiju koristili tury (Šašel Kos 2010, 126). The matter of the division of Illyricum is one of the
kao „taksonomsku oznaku“ za prostor nad kojim su imali političku domina- more important administrative issues to be dealt with.
ciju (Džino 2016, 78). 89 The Roman perspective was somewhat different to the Greek one. This can
90 Jones 1997, 34; Džino, Domić Kunić 2013, 15. be seen in Appian’s text. Namely, Appian defines Illyricum through two di-
91 Koncept habitusa je teoretski koncept koji je razvio Francuz Pierre Bourdieu, fferent perspectives. The first one is Greek ethnographic perspective that in-
koji se danas u arheologiji i antičkoj historiji koristi za zajednice koje nemaju vents the ethnic term “Illyrians”. The second is the Roman, which for Džino is
pisanu historiju. Prema njemu, strukture koje tvore određenu vrstu okruženja a colonial construct founded on Greek terminology. According to this author,
(npr. materijalni uvjeti postojanja obilježavaj stanja klase) proizvode habitus the Romans used the Greek terminology as a “taxonomic label” for the area
(Bourdieau 1977, 72). Etnicitet predrimskih zajednica, uslovno rečeno, bio they politically dominated (Džino 2016, 78).
je predodređen interakcijom različitih habitusa. Budući da habitus odraža- 90 Jones 1997, 34; Džino, Domić Kunić 2013, 15.
va skup nesvjesnih, ali trajnih predodređenosti, kao što je jezik ili porodični 91 Habitus is a theoretical concept developed by Pierre Bourdieu. It is used to-
odnosi, habitus je bio važan faktor u konstrukciji identiteta zajednice (Džino, day in archaeology and ancient history for the communities devoid of a wri-
Domić Kunić 2013, 15–16). tten history. According to Bourdieu, structures which make up a certain type
92 Derks 2009, 240. of environment (for example, material conditions of existence representing
93 Kovács kao jedan od dokaza za svoju tvrdnju navodi činjenicu da prema an- the characteristics of the state of class) produce a habitus (Bourdieu 1977,
tičkim izvorima (Vel. Pat. 2, 125, 5; Tac. Ann. 1, 16, 1–2; Dio. 57. 4, 1–2) legije iz 72). The ethnicity of pre-Roman communities, tentatively speaking, was pre-
Dalmacije nisu učestvovale 14. godine u ustanku tri rimske legije u Panoniji. determined by interaction of different habitus. Given that habitus reflects a
Pored toga, za Kovácsa su natpis iz Cavtata (Epidaura) i solinski natpis (Tabu- group of unconscious but lasting dispositions, such as language or family re-
lae Dolabellae) epigrafske potvrde o administrativnoj podjeli Ilirika u periodu lations, habitus is an important factor in constructing a community’s identity
dok je najmjesnik u Dalmaciji bio Tiberijev legat Dolabela. Isti autor podsjeća (Džino, Domić Kunić 2013, 15–16).
da je Scribonianus bio namjesnik Dalmacije u vrijeme Klaudija (41–54). Nai- 92 Derks 2009, 240.
me, Skribonijana, koji se pobunio protiv Klaudija 42. godine, Svetonije i Dion 93 As one of the proofs for his claim, Kovács mentions the fact that, according
Kasije nazivaju namjesnikom Dalmacije (Suet. Claud. 13, 2; Dio. 60. 15, 2–3) to ancient sources (Vel. Pat. 2, 125, 5; Tac. Ann. 1, 16, 1-2; Dio. 57. 4, 1–2),
(Kovács 2008, 243–253). Tekst spomenutih rimskih pisaca za Kovácsa jasno the Dalmatian legions participated in the rebellion of three Roman legi-
implicira da je u vremenu prije Klaudijeve vladavine, odnosno za vrijeme ons in Pannonia in 14 AD. Moreover, the inscription from Cavtat (Epidaur)
Tiberija, došlo do podjele Ilirika na dvije provincije. Tezu o podjeli Ilirika za and Solin (Tabulae Dolabellae) are, for Kovács, epigraphic corroborations of
vrijeme Tiberijeve vladavine Kovács zastupa i u svojoj monografiji A history the administrative division of Illyricum in the period when the governor of
of Pannonia during the Principate gdje iznosi mogućnost da je Ilirik podijeljen Dalmatia was Tiberius’s legate Dolabella. The same author reminds us that
tokom posjete Tiberijevog sina Druza Iliriku (Kovács 2014, 57). S druge strane, Scribonianus was the governor of Dalmatia under Claudius (41–54 AD). Na-
Šašel Kos smatra da je u vrijeme pobuna legija u panonskom dijelu Ilirika taj mely, Scribonianus, who rebelled against Claudius in 42 AD, was referred to
prostor bio administrativno dio jedinstvene provincije Ilirik. Tako prema Šašel as the governor of Dalmatia by Suetonius and Cassius Dio (Suet. Claud. 13,
Kos, Ilirik je u prvoj polovini prvog stoljeća nove ere bio podjeljen samo na 2; Dio. 60. 15, 2–3) (Kovács 2008, 243–253). According to Kovács, the text of
dvije vojne oblasti kao Germanija do Domicijana (81 - 96). Ime Panonija je these Roman authors clearly implies that under Claudius, i.e. under Tiberius,
bilo prisutno u neformalnoj komunikaciji još od Tiberijevog vremena, ali se Illyricum was divided into two provinces. The author presented this thesis in
do 69. godine ne pojavljuje u zvaničnim dokumentima. Zbog te neformalne his monograph A history of Pannonia during the Principate, where the possi-
132
nju J. Šašela i M. Šašel Kos o podjeli Ilirika na civilne provincije believe that Illyricum was not divided into the civilian prov-
Panoniju i Dalmaciju ne može se govoriti prije Vespazijanove inces of Pannonia and Dalmatia before Vespasnian’s rule (60-
vladavine (69 - 79), a da natpis iz Cavtata gdje se spominje 79 AD), and that the inscription from Cavtat mentioning Up-
Gornji Ilirik (Illyricum Superius) dokazuje postojanje vojnih per Illyricum (Illyricum Superius) corroborates the existence of
oblasti Illyricum Superius i Illyricum Inferius.94 the military areas of Illyricum Superius and Illyricum Inferius.94
Administrativne promjene nisu morale podrazumijevati Administrative reforms were not only applied to borders,
samo granice, već i ustrojstva teritorija zajednica. Iz Plinije- but also to the organisation of territories of certain communi-
ties. One learns from Pliny’s text that communities in Dalmatia
vog teksta može se spoznati da su zajednice u Dalmaciji bile
were organised into decuriae, more specifically into some form
organizirane u dekurije, tačnije u neki oblik poreznih jedi-
of recruitment districts.95 Unfortunately, sources do not record
nica.95 Nažalost, u izvorima nije zabilježeno koji su porezni
which taxation model the Romans applied in Pannonia.
model Rimljani primijenili u Panoniji.
In in the context of Servitium, an analysis of an ethno-geo-
U kontekstu Servicija potrebno je izvršiti i analizu etno- graphic image of the Oseriates should be made. Namely,
geografske slike Oserijata. Naime, Servitium kao administra- Servitium, as an administrative unit, was located within a
tivna jedinica nalazio se na etničkom teritoriju tog indoge- territory of this indigenous people. It is possible that in the
nog naroda. Moguće je da je u slučaju Oserijata došlo do case of the Oseriates, a large number of related communities
spajanja većeg broja srodnih zajednica, što bi išlo u prilog were merged, which should support the already presented
već iznesenoj tezi o Oserijatima kao rimskom konstruktu. thesis about the Oseriates as a Roman construct. Namely, in
Naime, zapadnobalkanske, autohtone zajednice u perio- the period of the early Empire, the indigenous communities
du ranog Carstva još uvijek baštine određene identitetske of the Western Balkans had already inherited certain identity
obrasce koji su postojali prije konačne uspostave rimske vla- patterns that had existed before the final establishment of
sti 9. godine nove ere. Roman rule in 9 AD.
Inkorporiranje u rimsku kulturu bio je proces koji je tra- The adoption of Roman culture was a process which
jao stoljećima i možda u potpunosti nikada nije bio okon- lasted for centuries and probably never completely ended.
čan. Stoga je važno spoznati činjenicu da panonske zajed- Therefore, it is important to realise that Pannonian com-
nice sjeverozapadne Bosne prije uspostave rimske vlasti ne munities of north-western Bosnia were not a coherent unit
prior to the Romans, and that they evidently differed in the
čine koherentnu cjelinu, da između njih postoje očigledne
construction of their settlements: stilt-houses, hillforts (gradi-
razlike koje se ogledaju u načinu gradnje naselja: sojenička,
nas), and open lowland settlements.96 Certainly, it should be
gradinska i otvorena ravničarska.96 Naravno, treba imati u
noted that settlement construction is constrained by terrain
vidu da je gradnja naselja uslovljena i konfiguracijom tere-
configuration. Therefore, settlement appearance should be
na. Stoga izgled naselja treba sa određenim oprezom uzeti interpreted as an identity indicator with a certain degree of
kao jedan od pokazatelja identiteta, jer, pored konfiguracije caution, because, in addition to topographical factors, the
terena, oblik i struktura naselja mogu biti uslovljeni i privred- shape and structure of settlements could also be determined
nom djelatnošću zajednice. Rim je, pak, u skladu sa svojim by a community’s economic activity. However, in accordance
administrativnim potrebama mogao objediniti pretpostav- with its administrative needs, Rome could have merged the
ljene različite zajednice u jednu peregrinsku zajednicu (ci- assumed different communities into one peregrine civitas,
vitas) koja bi u ovom konkretnom slučaju bila oserijatska. which in this specific case would be the Oseriates. Natural-
Naravno, i prije Rima postojala je određena interakcija iz- ly, the interaction between these communities, based on
među tih zajednica zasnovana na određenim ekonomskim
interesima.97 Na osnovu arheoloških istraživanja koja su bility that Illyricum was divided during the visit of Tiberius’s son Drusus to
Illyricum (Kovács 2014, 57) is also noted. On the other hand, Šašel Kos be-
upotrebe često su pojam Panonija koristili rimski pisci kada su opisivali do- lieves that during the rebellion of legions in the Pannonian part of Illyricum,
gađaje prije zvanične podjele Ilirika (Šašel Kos 2010, 123–130). U ovom radu this territory was an administrative part of one province of Illyricum. Thus,
neće se ulaziti u detaljnu analizu ovog naučnog pitanja budući da komplek- according to Šašel Kos, Illyricum was divided into only military areas, as was
snost samog problema zahtjeva sistematičnije istraživanje. Germania until Domitian’s reign (81-96 AD) in the first half of the 1st centu-
94 U zvaničnim dokumentima, kao što su vojne diplome, do Vespazijanove vla- ry. The name Pannonia could be heard in informal communication from the
davine, Ilirik se javlja kao jedna provincija (Šašel 1989, 57–61; Šašel Kos 1986, time of Tiberius, but it does not appear in official documents until 69 AD. Due
188–190; 1997, 33–42; 2010, 123–130). to this informal usage, Roman authors frequently used the term Pannonia
95 Plinije je podatke o broju dekurija u tri dalmatinska konventa preuzeo, kako when describing events before the official division of Illyricum (Šašel Kos,
sam kaže, od Marka Terencija Varona „M. Varro LXXXIX civitates eo ventitasse 2010, 123–130). This paper will not analyse this issue in more detail, since its
auctor est“ (Plin. 3, 143.). Marko Terencije Varon se može smatrati vjerodo- complex character demands a more systematic investigation.
stojnim izvorom, jer je Varon lično, kao rimski oficir boravio u Dalmaciji, gdje 94 In official documents, such as military diplomas, Illyricum appears as anot-
se mogao lično upoznati sa prilikama u tom dijelu Ilirka (Domić Kunić 2004, her province until the time of Vespasian (Šašel 1989, 57–61; Šašel Kos 1986,
153). 188–190; 1997, 33–42; 2010, 123–130).
96 Čović 1987, 278. 95 Pliny adapted the information about the number of decuriae in three Dal-
97 Te zajednice se mogu podijeliti u nekoliko kategorija: zajednice koje su nase- matian conventus, as he says himself, from Marcus Terentius Varro “M. Varro
ljavale prostor oko rudarskih bazena Sane i Japre i čija je privreda bila usko LXXXIX civitates eo ventitasse auctor est” (Plin. 3, 143). Marcus Terentius Varro
vezana za rudarstvo, poljoprivredne zajednice Posavine i donjeg toka Vrbasa, can be considered a credible source, because during his term as a Roman
te zajednice sa obala Save, koje su se vjerovatno bavile trgovinom. Proizvod- officer he resided in Dalmatia, were he could have personally familiarised
nja i plasman željeza potjecali su trgovinu i razmjenu roba, pa je tako dolazilo himself with circumstances in this part of Illyricum (Domić Kunić 2004, 153).
do intenzivnih kontakata između tih zajednica, te je tako postojala određe- 96 Čović 1987, 278.
133
potvrdila postojanje stotinu prahistorijskih naselja može se certain economic interests, existed before Rome.97 Based on
zaključiti da je prostor koji je pripadao južnoj Panoniji bio archaeological research that has confirmed the existence of
relativno dobro naseljen.98 Međutim, u pisanim izvorima koji around 100 prehistoric settlements, it can be concluded that
govore o rimskom osvajanju Panonije nema spomena o ne- the region of southern Pannonia was relatively well populat-
kom eventualnom političkom savezu tih zajednica. Oserijati ed.98 The Oseriates are mentioned only from the 1st century
se spominju tek u prvom stoljeću nove ere, nakon uspostave AD, after the establishment of Roman rule, and this fact could
rimske vlasti. Ta činjenica u vezi sa kasnim spomenom Oseri- possibly indicate that some pre-Roman alliance of Pannonian
communities under that name did not exist since their west-
jata u antičkim izvorima mogući je pokazatelj da se o nekom
ern and eastern assumed neighbours, the Maezaei and Breu-
predrimskom savezu panonskih zajednica pod tim imenom
ci, were mentioned in written sources referring to the Roman
teško može govoriti. Tim više što su njihovi zapadni i istočni
conquest of Pannonia.99
pretpostavljeni susjedi, Mezeji i Breuci, spomenuti u pisanim
It is possible that some communities from Bosnian Posav-
izvorima koji se odnose na rimsko osvajanje Panonije.99 ina offered resistance to Rome, but not as a coherent Oseria-
Nije nemoguće da su neke od zajednica iz Bosanske Po- tian unit. Since the Breuci and Moesi, and even the Iasi, should
savine pružale otpor Rimu, ali ne kao koherentna oserijatska be considered more as alliances of Pannonian communities
cjelina. Kako Breuke i Mezeje, pa i Jase, treba posmatrati više than a single people, it is possible that their anti-Roman alli-
kao saveze panonskih zajednica, a ne kao jedan narod, nije ances incorporated communities that were named Oseriates
nemoguće da su u okviru njihovih antirimskih saveza bile in- civitas subsequent to the establishment of Roman rule. On the
korporirane i zajednice koje su u periodu nakon uspostave other hand, it is possible that some of the communities that
rimske vlasti označene kao Oseriates civitas. Nasuprot tome, were part of the Oseriatian civitas in the early Empire were
moguće je da su neke od zajednica koje su u ranom Carstvu Roman allies in the battles against the Pannonians.100 Finding
činile oserijatsku zajednicu bile rimski saveznici u borbama the best solution to fit their administrative and tax system in
protiv Panonaca.100 Za formiranje peregrinske zajednice (ci- order to form a peregrine civitas was crucial for Rome. In the
vitas) Rimu je bilo presudno da nađe najbolje rješenje koje end, Rome aspired to merge as many prehistoric communi-
bi se uklopilo u njegov administrativni i porezni sistem. U ties as possible into one peregrine civitas and, therefore, avoid
konačnici, Rim je težio da što više prahistorijskih zajednica hiring numerous military prefects (praefectus civitatis) and
other military-administrative officers.101 After Bato’s rebellion
objedini u jednu peregrinsku zajednicu, čime bi se izbjegao
(Bellum Batonianum), the primary goal of the Romans in new-
angažman većeg broja vojnih prefekata (praefectus civitatis)
ly conquered territories was to achieve adequate military and
i drugih vojno-administrativnih činovnika.101 Nakon Velikog
civil authority.
ilirskog ustanka (Bellum Batonianum) Rimljanima je bio pri-
marni cilj da na novoosvojenim teritorijama ostvare ade- 97 These communities can be divided into several categories: communities
kvatnu vojnu, a potom i civilnu vlast. which inhabited the territory around the mining basin of the Sana and Japra
and whose economy was tied to mining, agricultural communities of Posa-
U prelaznom vremenu, koje se može označiti kao period vina and the lower course of the Vrbas, and communities from the banks of
uspostave rimske vlasti, peregrinske zajednice (civitates) su the Sava which were probably involved in trade. Iron production stimulated
trade and commodity exchange, thus causing intensive contacts between
bile pod vlašću vojnog prefekta. Tu dužnost je obično vršio these communities, and a certain interaction of habitus. Namely, commodity
exchange probably exerted certain influence over the language and material
culture. According to Čović, it is not easy to define, not even in the form of an
na interakcija habitusâ. Naime, robna razmjena je sigurno imala određenog informal hypothesis, the political relationships between certain settlements
utjecaja na jezik i materijalnu kulturu. Prema Čoviću, nije lako definirati, čak or groups of close settlements, between certain brotherhoods and commu-
ni u obliku neobavezne hipoteze, kakvi su bili politički odnosi između poje- nities with over one hundred determined and undetermined agglomerati-
dinih naselja ili grupa bliskih naselja, između pojedinih bratstava i zajednica ons (Čović 1987, 279).
kojima je pripadalo tih preko stotinu utvrđenih i neutvrđenih aglomeracija 98 Marić 1964, 68–78; Čović 1976, 170; 1987, 279.
(Čović 1987, 279). 99 Dio. 29, 3; Dio. 50, 32; Dio. 55, 34; Suet, Tib. 9; Vel. Pat. 2, 114.
98 Marić 1964, 68–78; Čović 1976, 170; 1987, 279. 100 The fact that some communities were possibly Rome’s allies did not prevent
99 Dio. 29, 3; Dio. 50, 32; Dio. 55, 34; ; Suet, Tib. 9; Vel. Pat. 2, 114. Rome from implementing its best administrative model at hand at that par-
100 To što su neke zajednice bile eventualno saveznici Rimu nije sprečavalo Rim ticular moment. That implied merging Rome’s loyal communities into the
da primijeni najbolji administrativni model za njega u tom trenutku. To je po- same peregrine civitas as those communities which waged war with the Breu-
drazumijevalo spajanje Rimu lojalnih zajednica u istu peregrinsku zajednicu ci or Maezaei against Rome. Examples from other parts of the Empire support
sa onima koje su ratovale sa Breucima ili Mezejima protiv Rima. Teza da Rim the thesis that in the period of the early Empire, Rome only took care of its
u periodu ranog Carstva vodi računa isključivo samo o svojim prioritetima own priorities. For example, oppidum Alesia, the capital of the Mandubii, the
može se argumentirati i na primjerima iz drugih dijelova Carstva. Na primjer: Gallic tribe, where Vercingetorix’s allies offered resistance against the military
Oppidum Alesia, središte galskog naroda Manudubija, gdje su Vercingetorik- troops of Gaius Julius Caesar, was one of the most important cities in Gaul in
sovi saveznici pružili posljednji jak otpor vojnim trupama Gaja Julija Cezara, Roman times. On the other hand, Bibracte, the capital of the Roman allies the
u rimsko doba je bio jedan od najznačajnijih gradova u Galiji. Nasuprot tome, Aedui, was deserted soon after the establishment of Roman rule (Collis 1997,
Bibracte, glavni centar rimskih saveznika Edua (Aedui) bio je napušten vrlo 175).
brzo nakon uspostave rimske vlasti (Collis 1997, 175). 101 The Romans learned from their previous experience in conquests (especially
101 Rimljani su primjenjivali iskustva iz prethodnih osvajanja (prvenstveno se to during the Gallic wars), resulting in a preconceived model which could have
odnosi na ratove u Galiji), što je rezultiralo postojanjem unaprijed zamišlje- been applied to southern Pannonia and even to the interior of Dalmatia.
nog modela koji se mogao primijeniti i u južnoj Panoniji, pa i unutrašnjosti When it comes to the Pannonian communities, it is best to compare them
Dalmacije. Kada je riječ o panonskim zajednicama, njih je najbolje komparira- with communities from Gaul, Germania and Britain, because, for the Romans,
ti sa zajednicama iz Galije, Germanije i Britanije, jer su one za Rimljane, koji su as experts in administrative reforms, their structure is similar. Collis’s compa-
nosioci administrativnih reformi, slično struktuirane. Collisova komparacija rison of Gaul with Britain and Germania seems to be a good methodological
Galije sa Britanijom i Germanijom čini se kao dobar metodološki pristup koji approach which can also be applied in the case of Pannonia (Collis 1997,
se može primijeniti i za Panoniju (Collis 1997, 175). 175).
134
rimski oficir, ali postoje primjeri gdje su tu dužnost vršili i During the transitional period, which can be charac-
domaći ljudi.102 Iako nema do sada pronađenih epigrafskih terised as the period during which Roman governance was
spomenika na kojima bi se spominjao vojni prefekt pod či- established, peregrine civitates were under the authority of
jom je ingerencijom bila oserijatska zajednica u komparaciji a military prefect. A Roman officer usually performed that
sa panonskim peregrinskim civitasima i sličnim primjerima duty, but there are examples of domestic officers assuming
širom Carstva, može se pretpostaviti da je i u slučaju Oseri- the role.102 Although to date no epigraphic monuments have
jata primijenjen isti model uprave.103 Ako je Oserijatska pe- been found mentioning a military prefect governing the
Oseriates civitas in comparison with the Pannonian peregrine
regrinska zajednica (civitas) rimski administrativni konstrukt
civitas and similar examples across the Empire, it can be as-
nastao spajanjem manjih autohtonih panonskih zajednica,
sumed that the same model of administration was applied in
onda bi teritorija peregrina objedinjenih u zajednicu Oseria-
the case of the Oseriates.103 If the Oseriates peregrine civitas is
tes civitas u ranom principatu mogla biti čak veća nego što
a Roman administrative construct, created by joining smaller
se do sada u nauci smatralo. Naime, vodeći se Plinijevim po- indigenous Pannonian communities, then the territory of per-
datkom da su Oserijati jedan od naroda koji živi u Posavini, egrine civitates merged into Oseriates civitas in the early Em-
arheolozi i historičari su njihovu teritoriju locirali otprilike od pire could have been even larger than has been assumed by
ušća Jablanice u Savu do Motajice, na istoku, sa središtem u scholars thus far. Namely, by taking into account Pliny’s infor-
Donoj Dolini kod Bosanske Gradiške.104 Međutim, radi lakše mation that the Oseriates are one of the peoples from Posav-
organizacije administrativnog sistema čini se opravdanijim ina, archaeologists and historians have located their territory
pretpostaviti da su Rimljani pod pojmom Oseriates civitas somewhere between the confluence of the Jablanica and the
podrazumijevali, po rimskom modelu, objedinjene autoh- Sava and Motajica to the east, with its main settlement locat-
tone zajednice naseljene od istočnih obronaka Vučjaka do ed in Donja Dolina, near Bosanska Gradiška.104 However, for
zapadnih obronaka Prosare. Ne treba odbaciti mogućnost the purpose of an easier organisation of the administrative
da su Motajica, Požeška gora i Prosara predstavljale sjever- system, it seems reasonable to assume that the Romans used
nu granicu teritorija tog panonskog gensa / peregrinske za- the term Oseriates civitas to imply, under the Roman model,
jednice. Moguće je da su planinski vijenci Dinarida (Kozara, integrated indigenous communities who inhabited the area
Čemernica, Ranč, Vlašić i Borja) predstavljali južnu granicu. from the eastern slopes of Vučjak Mountain to the western
slopes of Prosara Mountain. The possibility of Motajica, Požeš-
U hidrografskom smislu bi donji tok rijeke Vrbas (Urpanus)
ka Gora and Prosara representing the northern border of the
i gornji tok rijeka Usore i Ukrine pripadao teritoriju pretpo-
territory of this Pannonian gens/peregrine civitas should not
stavljene peregrinske zajednice. Naravno, ovakvo lociranje
be dismissed. It is possible that the sub-ranges of the Dinaric
treba uzeti sa velikom rezervom jer je i pitanje teritorijalnih
Alps (Kozara, Čemernica, Ranč, Vlašić, and Borja) appeared
granica Oserijatima susjednih peregrinskih zajednica (civi- as the southern border. In a hydrographic sense, the lower
tates) Jasa, Mezeja, Breuka također otvoreno. Čak se u vezu course of the Vrbas (Urpanus), and the upper courses of the
sa granicom peregrinske zajednice Oserijata može dovesti i Usora and Ukrina rivers, would belong to the territory of the
desidijatska peregrinska civitas, budući da se i za nju može assumed peregrine civitas. Of course, this location should not
pretpostaviti da joj je u teritorijalnom smislu pripadao gornji be considered definitive because the question of territorial
i srednji tok Bosne.105 Ipak, treba naglasiti da jedino na što pi- borders of the Oseriates’ neighbours, the Iasi, Moesi, Breuci,
sani izvori u vezi sa Oserijatima sa sigurnošću upućuju jeste also remains open. Even the Daesitiatian peregrine civitas can
to da je dio toka Save pripadao teritoriju te panonske zajed- also be associated with the border of the Oseriatian peregrine
nice. U pitanju je vjerovatno dio toka koji sa sjevera zatvara civitas, given that the upper and middle courses of the Bos-
Požeška gora, a sa juga Prosara i Motajica.106 na are assumed to have belonged to this civitas in territorial
Ni veliko i razvijeno prahistorijsko naselje u Donoj Dolini terms.105 However, it should be emphasised that the only defi-
koje se nalazilo na pretpostavljenom teritoriju peregrinske nite reference to the Oseriates in written sources is the fact
zajednice Oserijata ne treba posmatrati kao etničko središte that a part of the Sava ran through their territory. This is prob-
ably the part of the river course enclosed by Požeška Gora to
Oserijata.107 Naime, to veliko prahistorijsko, odnosno pre-
the north and by Prosara and Motajica to the south.106
102 CIL 03, 1329. Moreover, a large and developed prehistoric settlement
103 Bojanovski 1988, 267; Domić Kunić 2003, 499–500; Whittaker 2009, 193.
104 Mócsy 1959, 26; Alföldy 1965a, 112; Marić 1964, 73; Mócsy 1974, 61; Čović in Donja Dolina, which was located in the supposed territory
1976, 172; 1987, 286; Benac 1987, 799; Bojanovski 1988, 337–338; Šašel Kos of the Oseriatian peregrine civitas, should not be considered
2005, 438; Domić Kunić 2006, 78–79; Mesihović 2011b, 337; Domić Kunić
2012, 34–35.
105 Bojanovski 1988, 144–155; Paškvalin 2000, 194; Mesihović 2011b, 76. 102 CIL 03, 1329.
106 Plin. 3, 148; Ptol. 2, 14,2. 103 Bojanovski 1988, 267; Domić Kunić 2003, 499–500; Whittaker 2009, 193.
107 Važno je naglasiti da na prostoru sjeverozapadne Bosne nije još uvijek defi- 104 Mócsy 1959, 26; Alföldy 1965a, 112; Marić 1964, 73; Mócsy 1974, 61; Čović
nirana kulturna grupa željeznog doba. Lokalitet Donja Dolina pripada kul- 976, 172; 1987, 286; Benac 1987; 799; Bojanovski 1988, 337–338; Šašel Kos
turnoj grupi koja je dobila ime prema dva glavna nalazišta: Donja Dolina – 2005, 438; Domić Kunić 2006, 78–79; Mesihović 2011b, 337; Domić Kunić
Sanski Most. Međutim, Čović primjećuje da izjednačavanje kulturne grupe 2012, 34–35.
sjeverozapadne Bosne sa dva glavna eponima: Sanskim Mostom i Donjom 105 Bojanovski 1988, 144–155; Paškvalin 2000, 194, Mesihović 2011b, 76.
Dolinom nije u potpunosti ispravno, jer su u toku razvijenog željeznog doba 106 Plin. 3, 148; Ptol. 2, 14, 2.
135
drimsko naselje moglo se eventualno nalaziti na teritoriju as their political capital.107 Namely, this large prehistoric – i.e.
jedne od prahistorijskih zajednica koje su u ranom Carstvu pre-Roman – settlement, could have been located upon the
činile peregrinsku zajednicu Oserijata. Međutim, ništa ne territory of one of the prehistoric communities that constitut-
ukazuje na neko etničko središte. Donja Dolina je prije uspo- ed the Oseriatian peregrine civitas in the early Empire. How-
stave rimske vlasti, sudeći prema arheološkim nalazima, bila ever, there is nothing to point to an ethnic capital. Judging
distribucijsko i komunikacijsko središte. To sojeničko naselje by the archaeological findings, Donja Dolina was a distribu-
se nalazilo na drevnoj komunikaciji koja je povezivala Alpe tion and communication hub in the pre-Roman period. This
stilt-house settlement was part of an ancient road commu-
sa Podunavljem.108 Drevna komunikacijska povezanost tog
nication between the Alps and Danubian provinces.108 The
prostora sa jugom mogla bi biti razlog što Ptolemej navo-
ancient communication established between this region and
di udaljenost Servitiuma, uslovno rečeno nasljednika Donje
the south could be the reason for Ptolemy’s noting of the dis-
Doline, od Dirahiuma.109 U zaleđu Donje Doline, u rudarskim
tance between Servitium, tentatively speaking the successor
bazenima Sane i Japre, bila je razvijena metalurgija, pa je so- of Donja Dolina and Dyrrachium.109 Metallurgy was well de-
jeničko naselje na Savi vjerovatno imalo i ulogu posrednika veloped in the Donja Dolina hinterland, in the mining basins
za metalne proizvode autohtonog stanovništva. of the Sana and the Japra, and therefore the stilt-house set-
Premda se naselje u Donjoj Dolini ne spominje u pisanim tlement on the Sava could also have had the role of mediator
izvorima, nestanak tog naselja se u nauci često povezuje sa in the trade of metal products by the indigenous population.
Panonskim ratom (Bellum Pannonicum) i Velikim ilirskim Although the written sources do not mention the settle-
ustankom (Bellum Batonianum).110 Argumentacija za unište- ment in Donja Dolina, its disappearance is commonly associ-
nje naselja u Donjoj Dolini za vrijeme jedne od gore navede- ated with the Pannonian War (Bellum Pannonicum) and Bato’s
nih rimskih vojnih kampanja temelji se na podudaranju vre- rebellion (Bellum Batonianum).110 The argument supporting
mena naglog prekida života u naselju i prestanka formiranja the destruction of the settlement in Donja Dolina during one
kulturnih slojeva u vremenu oko početka prvog stoljeća of the aforementioned Roman military campaigns is based on
nove ere. Međutim, sistematska arheološka istraživanja vr- the fact that the time of the sudden end of human habitation
šena u dvadesetom stoljeću nisu zabilježila da u vertikalnom of the settlement and the time of discontinuation of the for-
sloju postoje naznake paljevine koje bi se odnosile na profil mation of cultural layers coincided with the beginning of the
1st century AD. However, systematic archaeological investi-
kulturnog sloja hronološki datiranog od 125. god. pr. n. e.
gation of the site in the 20th century did not record any signs
do početka rimske vlasti.111 Nepostojanje ostataka paljevine
of a fire in the stratigraphic layer corresponding to a cultural
iz posljednje faze naseljenosti Donje Doline mogao bi biti
layer dating from 125 BC to the beginning of Roman gover-
još jedan od argumenata da naselje nije fizički uništeno od
nance.111 The lack of any evidence of burning from the last
strane Rima. Ovom argumentu treba ipak pristupati sa opre- phase of habituation in Donja Dolina could provide another
zom iz razloga što svako fizičko uništenje ne mora nužno biti argument in favour of the idea that the settlement was not
popraćeno spaljivanjem naselja. Također, izostanak savre- physically destroyed by Rome. This argument should, never-
menih istraživanja koja bi uključivala C14 metodu datiranja theless, be approached carefully because not every sacking
iziskuje da se pitanju odnosa rimske vlasti prema naselju u or destruction is necessarily followed by the incineration of
Donjoj Dolini pristupi sa rezervom. a settlement. Moreover, the lack of contemporary research
Ono što treba imati u vidu jeste da su pod rimsku vlast, employing C14 dating techniques also means that additional
tokom Germanikove ofanzive 7. godine nove ere, vjerovat- caution is required when approaching the issue of the be-
no potpali rudnici iz doline Sane i Japre.112 To su rudnici koje haviour of the Roman government towards the settlement in
Donja Dolina.
postojale određene razlike između oba glavna, navedena eponimna nalazi-
šta (Čović 1987, 234). Za historičare i arheologe koji se bave teritorijalnim i 107 It is important to highlight that the Iron Age cultural group present upon
administrativnim uređenjem sjeverozapadne Bosne u ranom Carstvu ovakva the territory of north-western Bosnia has still not been defined. The site of
arheološka spoznaja je važna jer ukazuje na opravdanost različite rimske or- Donja Dolina belongs to the cultural group named after the two main find
ganizacije tog prostora. Kako su se u arheološkom smislu zajednice iz doline sites; Donja Dolina-Sanski Most. However, Čović observed that identifying
rijeka Sane i Japre razlikovale od zajednica u Posavini, moguće je pretposta- the cultural group of north-western Bosnia with the two main eponyms San-
viti da se to odrazilo na rimsko teritorijalno i administrativno uređenje pro- ski Most and Donja Dolina is not completely accurate, because during the
vincije Panonije u ranom Carstvu. developed Iron Age there were certain differences between both eponyms
108 Potrebica 2003, 222. (Čović 1987, 234). Historians and archaeologists who study the territorial and
109 Ptol. 2, 15, 4. administrative organisation of north-western Bosnia in the early Empire find
110 Marić 1964, 168; Čović 1978, 172; Domić Kunić 2006, 106; Mesihović 2011b, such archaeological insights very important, because they explain the dissi-
294. milarity of Roman organisation of this territory. Since the material culture of
111 Marić 1964, 10–19; Čović 1987, 266–267. the communities from the valley of the Sana and the Japra differs from that
112 Domić Kunić smatra da je Donja Dolina mogla biti uništena prilikom Germa- of the communities in Posavina in an archaeological sense, it can be assumed
nikovog prodiranja iz Siscije prema Saloni. Argumentaciju temelji na izvornoj that this reflected on the Roman territorial and administrative organisation of
građi. Naime, na Germanikovom putu, nakon što je 7. godine opustošio me- the province of Pannonia in the early Empire.
zejski teritorij, našla su se tri toponima koja spominje Dion Kasije: Splonum, 108 Potrebica 2003, 222.
Serretium i Raetinum. (Dio. 56, 11; Dio. 56, 12). Iako se ti toponimi ne vežu za 109 Ptol. 2, 15, 4.
pretpostavljenu teritoriju Oserijata, Domić Kunić ne odbacuje mogućnost da 110 Marić 1964, 168; Čović 1978, 172; Domić Kunić 2006, 106; Mesihović 2011b,
bi naselje u Donjoj Dolini moglo biti uništeno u istoj vojnoj kampanji u kojoj 294.
su uništena i spomenuta naselja na pretpostavljenom teritoriju Mezeja, Japo- 111 Marić 1964, 10–19; Čović 1987, 266–267.
136
su kontrolisale mezejske zajednice.113 Rudnici željeza su bili It should be noted that the mines from the valley of the
brzo obnovljeni u svojstvu vlasništva rimske države, te je ne- Sana and the Japra probably fell under Roman authority
minovno moralo doći do upotrebe novih tehnologija koje during Germanicus’s onslaught in 7 AD.112 These mines were
su ugušile domaću, primitivniju proizvodnju. Ta promjena u under the control of the Maezaeian communities.113 The iron
vlasništvu rudnika željeza sa prostora Sane i Japre mogla se mines were soon renovated by the Romans, so the inevitable
odraziti na lokalne trgovačke centre, kao što je bio onaj u use of modern technology suppressed the primitive domestic
Donjoj Dolini.114 Nije nemoguće, također, da je Rim iz strateš- production. The change of ownership of iron mines in this val-
ley could have had an impact on the local trade centres, such
kih razloga forsirao trgovačku razmjenu sa njemu važnijim
as that at Donja Dolina.114 Moreover, it is possible that Rome
trgovačkim sjedištima, što je utjecalo na opadanje trgovine i
forced commodity exchange with its strategically important
nestanak trgovačkog naselja u Donjoj Dolini.
trade centres, thus causing a drop in trade and disappearance
Tiberije je prilikom svog pohoda 12. - 11. god. pr. n. e., po
of the trading settlement at Donja Dolina.
svemu sudeći, napao Breuke krećući se sa zapada, iz pravca During his campaign of 12-11 BC, Tiberius apparently in-
Siska, te su rimske legije vjerovatno prešle preko teritorija vaded the Breuci by moving from the west, from Sisak, and
zajednica koje su kasnije činile oserijatsku peregrinsku za- therefore his Roman legions probably crossed the territory
jednicu. Međutim, iz teksta izvora ne može se zaključiti da of the communities which later on constituted the Oseriatian
li je naselje u Donjoj Dolini tada uništeno.115 Premda se na civitas. However, we cannot conclude from the source text
prvi pogled čini neobičnim da Tiberije nije pokorio Oserijate whether the settlement in Donja Dolina was destroyed during
koji su se nalazili između Kolapijana, pokorenih od Oktavi- this campaign.115 Although it seems unusual that Tiberius did
jana 35. god. pr. n. e. i Breuka, sa kojima je Tiberije ratovao not subjugate the Oseriates who were located between the
12–11. god. pr. n. e., postoji mogućnost da su neke od zajed- Colapiani, subjugated by Octavian in 35 BC, and the Breuci,
nica sjeverozapadne Bosne preko svojih elita imale pozitiv- with whom Tiberius waged war from 12 to 11 BC, there is a
nu interakciju sa Rimom. Pojedine zajednice koje su nakon 9. possibility that some of the communities from north-western
godine označene kao oserijatske, kako je već rečeno, mogle Bosnia maintained a positive interaction with Rome through
su ratovati sa breučkim savezom protiv Rima, dok su druge their elites. Certain communities labelled as the Oseriatian,
na Rim gledale kao na potencijalnog saveznika u sukobu sa as already stated, could have waged war against Rome in the
Breuci alliance, while other communities considered Rome to
drugom zajednicom. Rimu je, svakako, takva politika odgo-
be a potential ally in conflicts with other communities. Rome
varala, jer to je bila država koja je svoju teritoriju često širila
was definitely pleased with such a policy because it was a
politikom divide et impera. Pojedinačni rimski nalazi, poput
state that commonly expanded its territory through a policy
vrška rimskog piluma, ukazivali bi prije na trgovački karakter
of divide et impera. Individual Roman finds, such as the tip of a
naselja u Donjoj Dolini nego na rimsku vojnu intervenciju u Roman pilum, would be more suggestive of a trading charac-
tom naselju.116 ter of the settlement in Donja Dolina than of Roman interven-
Pitanje elita u ranocarskim peregrinskim zajednicama tion at the settlement.116
posebno je važno jer su one nosioci interakcije autohtone The issue of elites in the early Empire civitates is especially
zajednice sa Rimom. Moguće je da u pisanim izvorima nema important, because they headed up interactions of an indig-
puno podataka o zajednicama sjeverozapadne Bosne zato enous community with Rome. The explanation for the lack
što zajednice nisu uspjele ostvariti veliki antirimski, nadet- of information about north-western Bosnian communities in
nički savez, kao što je slučaj sa Breucima, Delmatima ili De- written records could lie in the fact that these communities
sidijatima u Iliriku.117 Činjenica je, zaista, da su antički pisci were unable to achieve a large-scale anti-Roman alliance, as in
najviše podataka o autohtonim zajednicama zabilježili kroz the case of the Breuci, Delmatae or Daesitiates in Illyricum.117
percepciju ratovanja. Tako su, zahvaljujući ratovima, Genci-
112 Domić Kunić believes that Donja Dolina could have been destroyed when
Germanicus penetrated from Siscia towards Salona. She based her argument
da ili Serdata (Domić Kunić 2003, 486). on source materials. Namely, on his path after desolating the Maezaei terri-
113 Dio. 55, 32. tory in 7 AD, Germanicus found three toponyms mentioned by Cassius Dio:
114 Ne treba odbaciti ni mogućnost da su neki od rudnika sa tog područja pod Splonum, Serretium, and Raetinium (Dio. 56, 11; Dio. 56, 12). Although these
rimsku vlast došli još u vrijeme Oktavijanog pohoda protiv Japoda 35. godine toponyms are not associated with the supposed territory of the Oseriates,
pr. n. e. Domić Kunić does not dismiss the possibility that the settlement in Donja
115 Dio. 54, 31; Suet. Tib. k9. Dolina could have been destroyed in the same military campaign as the afo-
116 Domić Kunić 2006, 106. rementioned settlements in the supposed territory of the Maezaei, Iapodes,
117 Zajednice koje nisu imale isti etnički identitet mogle su na Rim ostavljati do- or Serdati (Domić Kunić 2003, 486).
jam kako se radi o srodnim zajednicama. Naime, moguće je da su određeni 113 Dio. 55, 32.
stilovi bili izraz mode čija su upotreba i usvajanje odražavali status zajednice. 114 One should not dismiss the possibility that some of the mines from this terri-
U regionalnim odnosima time bi zajednica kroz široku upotrebu određenog tory fell under Roman rule during Octavian’s campaign against the Iapodes
stila naglašavala svoj status, stepen razvijenosti i svoje prisustvo kao rav- in 35 BC.
nopravnog ili konkurentnog u okruženju (Kaljanac 2013, 65). Elite su u svo- 115 Dio. 54, 31; Suet. Tib. 9.
joj težnji da se izdvoje od „običnih“ sunarodnika u svom načinu odijevanja i 116 Domić Kunić 2006, 106.
ponašanja više sličile jedna drugoj nego zajednicama koje su predstavljale. 117 Communities without the same ethnic identity could have been perceived
Budući da je Rim sa elitama imao najjaču interakciju, moguće je da su i zajed- by Rome as related communities. Namely, it is possible that certain styles
nice koje su predstavljali počeo posmatrati u kontekstu sličnosti i na taj način were part of a fashion statement whose usage and adoption reflected the
formirati određene peregrinske zajednice poput Oserijatâ. community’s status. In terms of regional relations, through a widespread use
137
je, Vercingetoriks, Baton i Arminije postali dio rimske pisa- It is a fact that ancient authors wrote most information about
ne historije kao najznačajniji predstavnici regionalnih, pa, indigenous communities from a warfare perspective. As a
uslovno rečeno, i etničkih elita. Zajednice sjeverozapadne result of wars, Gentius, Vercingetorix, Bato, and Arminius be-
Bosne, koje su u ranom Carstvu činile peregrinsku zajednicu came part of the Roman written history as the most import-
(civitas) ili gens Oserijatâ, morale su imati lokalnu elitu, koja je ant representatives of regional and, tentatively speaking, eth-
obavljala određene administrativne poslove za Rim. Naime, ic elites. North-western Bosnian communities that comprised
sve osim vanjskih poslova, plaćanja poreza i vojnih pitanja u peregrine civitas or gens of the Oseriates in the early Empire
had to have had a local elite which carried out certain admin-
periodu ranog Carstva bilo je u rukama lokalne elite.118 Iako
istrative duties for Rome. Namely, everything except foreign
nema dokaza za ovu tvrdnju u slučaju Oserijata, to se može
affairs, tax payment, and military issues in the early Empire
zaključiti na osnovu komparacije sa spomenicima s teritorije
remained in the hands of the local elites.118 Although there is
drugih peregrinskih zajednica iz Ilirika, poput Liburna, Da-
no evidence to support this assertion in the case of the Ose-
orsa ili Desidijata.119 U ovom kontekstu panonske zajednice, riates, we can infer this from a comparisons from monuments
poput dalmatinskih, mogu se navesti kao peregrinska civi- upon the territory of other civitates from Illyricum, such as the
tas iako pisani izvori Oserijate i druge Panonce označavaju Daorsi or Daesitiates.119 In this context, the Pannonian com-
pojmom gens. Prema Langhammeru, termin civitas može se munities, such as the Dalmatian ones, can be characterised as
koristi za svaku zajednicu koja nema rimsko građanstvo.120 U peregrine civitates although written sources characterise the
slučaju Oserijata, termin peregrinska zajednica (civitas) čini Oseriates and other Pannonians as gens. According to Lang-
se adekvatnijim budući da više ukazuje na administrativnu, hammer, the term civitas can be used for every community
a ne etničku kategoriju u odnosu na pojam gens. without Roman citizenship.120 In the case of the Oseriates, the
Nestanak naselja u Donjoj Dolini u konačnici bi se mo- term peregrine civitas seems to be the most appropriate one
gao dovesti u vezu sa Servicijem. Kako je Servitium bio rim- since it indicates an administrative rather than ethnic catego-
sko administrativno središte u kojem je bila stacionirana i ry, unlike the term gens.
savska flota, nije nemoguće da je preuzeo primat u tom di- The loss of the settlement in Donja Dolina could ultimate-
jelu Posavine kada se radilo o trgovini. Naravno, Servicij u ly be associated with Servitium. Since Servitium was a Roman
ekonomskom smislu nikada nije dosegao nivo koji je imala administrative centre where the Sava fleet was stationed, it is
possible that it became the foremost trading station in this
Donja Dolina u prahistoriji, jer su u rimsko doba trgovački
part of Posavina. Of course, in terms of economy, the prehis-
centri ipak bili u velikim gradovima poput Siscije, Akvinku-
toric Servitium never attained the level of Donja Dolina due
ma ili Sirmija.
to the fact that in Roman times trade centres were located in
Treba, ipak, još jednom podvući da je, bez sumnje, Ser-
large cities such as Siscia, Aquincum, or Sirmium.
vicij bio najznačajnije naselje u dijelu južne Panonije koje se It should be re-emphasised that Servitium was undoubt-
nalazi na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Međutim, edly the most significant settlement in the part of southern
on nije bio jedino naselje u bosanskom dijelu Panonije koje Pannonia which lay on the territory of present-day Bosnia
je nakon Trajanove podjele pripalo Panoniji Superior. Uz ko- and Herzegovina. However, it wasn’t the only settlement in
munikaciju Salona - Servitium na širem prostoru današnje this part of Pannonia that became part of Pannonia Superior
Banjaluke nalazila se putna stanica i naselje Castra.121 Lo- after Trajan’s division. Along the Salona – Servitium road, in
ciranje tog naselja na prostor današnje Banjaluke može se the broader territory of present-day Banja Luka, there was the
izvršiti na osnovu arheoloških i epigrafskih nalaza, te teksta road station and settlement Castra.121 Pinpointing the precise
Tabule Peutingeriane. location of this settlement can be done on the basis of ar-
U kontekstu administrativno-pravne historije važno je chaeological and epigraphic findings, as well as the Peutinger
naglasiti da se ne zna kakav je upravni status imala Kastra Map.
(Castra). Međutim, nije nemoguće da naselje nije imalo In the context of administrative-legal history, it is import-
status municipija, već da je bilo pod upravom Servitiuma. ant to emphasise that the administrative status of Castra is
unknown. However, it is possible that it did not have the sta-
Rimski municipiumi su imali teritorijalnu fleksibilnost, te su
tus of municipium, but that it was under the administration
granice municipija često pravljene kako bi zadovoljile ne
samo sistem uprave već određene ekonomske parametre.122
of a certain style, a community would emphasise its status, level of develop-
U vezi s tim treba istaći da arheološki nalazi potvrđuju da ment, and its presence as an equal or competitive community in the region
su se u blizini pretpostavljene lokacije Kastre (Castra) nalazili (Kaljanac 2013, 65). In their tendency to separate themselves from “ordinary”
citizens, the elites were more similar to each other in the way they dressed
and behaved than to the communities they represented. Given that Rome
maintained strongest interactions with the elite, it is possible that even the
118 Džino 2010, 165. communities they represented started to perceive similarities, and in this
119 CIL 03, 1329; ILJug I, 117; AE 1980, 0677 = AE 1939, 0300 = ILJug III, 1740; ILJug way form certain civitates, such as the Oseriates.
III, 1591. 118 Džino 2010, 165.
120 Langhammer 1973, 7. 119 AE 1980, 0677 = AE 1939, 0300 = ILJug III, 1740; ILJug III, 1591.
121 Bojanovski 1977, 152; 1988, 302. 120 Langhammer 1973, 7.
122 Langhammer 1973, 12. 121 Bojanovski 1977, 152; 1988, 302.
138
metalurški pogoni za obradu željeza.123 Metal koji se u tim of Servitium. Roman municipia had territorial flexibility, and
pogonima obrađivao vjerovatno je transportovan u Serviti- their borders were usually established so as not only to meet
um, koji je po svemu sudeći bio, pored administrativnog i the requirements of the administration system but also cer-
trgovačko središte Bosanske Posavine i njenog zaleđa. Servi- tain economic parameters.122 In this regard, it should be point-
tium i Castra su bili povezani rimskim putem koji je iz Salone ed out that archaeological findings bear witness to the fact
išao prema Serviciju. Postojanje te komunikacije potvđuje that metal processing plants were located near the assumed
Tabula Peutingeriana: Salona – Aequo – in Alperio – Bariduo location of Castra.123 Metal processed in these plants was
probably transported to Servitium, which was apparently not
– Ionaria – Saritte – Indenea – Baloie – Leusaba – Lamatis – Ca-
only an administrative centre but also a trade centre of Bos-
stra – ad Fines – Servitio.124 Geografski položaj koji ima Banja-
nian Posavina and its hinterland. Servitium and Castra were
luka i njena okolina idu u prilog tezi da tu treba tražiti loka-
connected through a Roman road from Salona towards Servi-
ciju Kastre, jer se kod Banjaluke (Gornji Šeher) otvarao jedini
tium. The Peutinger Map confirms this road communication:
prirodni prolaz s juga ka sjeveru, kuda bi mogla da prolazi Salona – Aequo – in Alperio – Bariduo – Ionaria – Saritte – Inde-
itinerarska cesta Salona - Servitium.125 nea – Baloie – Leusaba – Lamatis – Castra – ad Fines – Servitio.124
Kako u Serviciju nema značajnijih arheoloških potvrda The geographic position of Banja Luka and its surroundings
prisustva rimske vojske, može se pretpostaviti da je Serviti- support the thesis that this is the location of Castra, because
um bio civilno središte. Javni red i mir su vjerovatno održa- the only natural passage from the south to the north, through
vali konzularni beneficijari, koji su mogli bili stacionirani na where itinerary road Salona – Servitium could have passed,
prostoru današnje Banjaluke. Naime, ime naselja Kastra (Ca- was open near Banja Luka (Gornji Šeher).125
stra) upućivalo bi na vojni karakter. Očigledno je naselje ili Since there have been no significant archaeological dis-
putna stanica dobilo ime po vojnom logoru. Taj vojni logor coveries to confirm the presence of the Roman army in Ser-
se, po svemu sudeći, nalazio na mjestu današnjeg Kastela u vitium, it can be assumed that it was a civilian centre. Public
Banjaluci. Na tom lokalitetu nađeni su ostaci rimskih zidova, peace and order might have been maintained by beneficiarii
bronzane fibule, brojni nalazi rimskog novca i votivna ara consularis who could have been stationed upon the territory of
konzularnog beneficijara Panonije Superior.126 Za admini- present-day Banja Luka. Namely, the name of the settlement,
strativno-pravnu problematiku posebno je važan posljednji Castra, would suggest a military character. It is obvious that
the settlement or the road station was named after a military
navedeni nalaz. Radi se o votivnom spomeniku koji podiže
encampment, which was apparently located in present-day
Lucije Sicinije Makrin geniju mjesta. Dedikant spomenika
Kastel in Banja Luka. The remains of Roman walls, bronze fib-
Lucije Sicinijus Makrin bio je konzularni beneficijar Pano-
ulae, Roman coins and a votive altar of the beneficiarius con-
nije Superior.127 Činjenica da je spomenik posvećen geniju
sularis of Pannonia Superior were found at this site.126 This last
mjesta (Genio loci) još više naglašava da lokaciju stanice discovery is especially important for the administrative-legal
konzularnih beneficijara treba tražiti na prostoru današnje issue. The votive altar was erected by Lucius Sicinius Macrinus
Banjaluke. U prilog ovoj tezi ide i podatak da je natpis pro- to genius loci (spirit of the place). Lucius Sicinius Macrinus was
nađen in situ.128 Na ari nije precizirano geniju kojeg mjesta a beneficiarius consularis to Pannonia Superior.127 The fact that
je posvećen natpis, što bi mogao biti jedan od argumenata the monument was dedicated to genius loci further suggests
za ranije iznesenu tezu da Kastra (Castra) nije imala status that the station of beneficiarii consularis should be located
municipija, već da je bila pod upravom Servicija. Spomenik upon the territory of present-day Banja Luka. This thesis is
se prema onomastičkim karakteristikama može datirati u
122 Langhammer 1973, 12.
123 So far, three localities which have, tentatively speaking, an industrial chara-
123 Do sada su locirana tri lokaliteta koji imaju, uslovno rečeno, industrijski karak- cter have been discovered. A Roman metallurgical plant was discovered at
ter. Tako na lokalitetu Gromile (Gornji Vilusi - Zeljkovići) kod Banjaluke prona- the site of Gromila (Gornji Vilusi – Zeljkovići) near Banja Luka. The remains
đen je rimski metalurški pogon. Pronađeni su ostaci pet rimskih građevina of five Roman buildings with smelting furnaces have also been discovered.
sa topioničkim pećima. U naselju Bronzani Majdan, pored ostataka antičkih Apart from the remains of ancient settlements, archaeologists have confir-
nastambi, arheolozi su utvrdili postojanje metalurškog centra koji baštini med the existence of metallurgical centres that had existed from prehistoric
kontinuitet obrade metala još iz prahistorije. Treći lokalitet na kojem se mogu times in the settlement of Bronzani Majdan. The third site containing the
uočiti ostaci rimske obrade metala jeste lokalitet Čardačište kod Banjaluke remains of Roman metal processing is Čardačište, near Banja Luka (Miletić
(Miletić 1988, 128; Graljuk 1988, 128: Paškvalin 1988, 130.). 1988, 128; Graljuk 1988, 128: Paškvalin 1988, 130.).
124 Tab. Peut, 5, 2. 124 Tab. Peut, 5, 2.
125 Bojanovski je u svojoj monografiji „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji 125 In his monograph “Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji”, Bo-
Dalmaciji“ iznio prihvatljivu argumentaciju zašto bi Castru trebalo izjednačiti janovski presented an acceptable hypothesis about why Castra should be
sa Banjalukom. Od Krupe na Vrbasu, gdje je locirao Aemate (Lamatis) do Ba- identified with Banja Luka. The distance between Krupa na Vrbasu, where
njaluke razdaljina je 25 km, dok po Tabuli Peuntingeriani ona iznosi 18 rimskih he located Aemate (Lamatis), and Banja Luka is 25 km, while according to
milja (Bojanovski 1974, 94). Ako se uzme da je rimska milja iznosila oko 1450 the Peutinger Map it is 18 Roman miles (Bojanovski 1974, 94). If 1 Roman
m, ovo lociranje se čini dosta preciznim. Također, prema Tabuli udaljenost mile was about 1450 metres, such a location seems quite precise. Moreover,
Servitiuma od Castre iznosi 29 rimskih milja, što bi približno odgovaralo uda- according to the Peutinger Map, the distance between Servitium and Castra
ljenosti Bosanske Gradiške od Banjaluke. is 29 Roman miles, which would approximately match the distance between
126 Arheološki leksikon BiH, tom 2, 130. Bosanska Gradiška and Banja Luka.
127 I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / et Genio / loci L(ucius) / Sicinius 5/ Macrinus /b(ene) f(i- 126 Graljuk 1988, 130.
ciarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) / s(uperioris) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito) 127 I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / et Genio / loci L(ucius) / Sicinius 5/ Macrinus /b(ene)
(CIL 03, 14221). f(iciarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) / s(uperioris) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(eri-
128 Patsch 1895, 575. to) (CIL 03, 14221).
139
drugo stoljeće. Lucije Sicinije Makrin je, sudeći prema tekstu also supported by the fact that the inscription was discovered
natpisa, služio pod komandom namjesnika (legata) Gornje in situ.128 The altar does not specify the genius loci to which
Panonije. Naravno, ne smije se zanemariti i činjenica da su it was dedicated, which could be one of the arguments sup-
panonske legije popunjavale iz svog sastava officium car- porting the previous thesis that Castra was not a municipium,
skog namjesnika i u Dalmaciji nakon povlačenja legija iz te but was instead under the administration of Servitium. Based
provincije. Pored toga, treba imati u vidu da je riječ o poje- on onomastic characteristics, the monument can be dated
dinačnom nalazu, s tim da se njegova vjerodostojnost može to the 2nd century. Judging by the text of the monument, Lu-
cius Sicinius Macrinus served under the governor (legate) of
donekle opravdati činjenicom da je pronađen in situ. Ujed-
Pannonia Superior. The fact that the Pannonian legions were
no, to je jedini epigrafski spomenik pronađen na prostoru
reinforced from the lines of officium of the imperial governor
današnje Bosne i Hercegovine na kojem se spominje Pano-
in Dalmatia even after the retreat of legions from that prov-
nija Superior u vojnom i administrativnom značenju.
ince should not be ignored. Moreover, it should be noted that
Prisustvo konzularnih beneficijara u pretpostavljenom this was an isolated find, although, at the same time, it is the
naselju Kastra treba posmatrati više iz strateško-ekonom- only epigraphic monument discovered upon the territory of
skih, a manje iz administrativno-pravnih razloga. Ukoliko present-day Bosnia and Herzegovina that refers to Pannonia
je beneficijarska stanica (stationes) konzularnih beneficijara Superior in military and administrative context.
Panonije Superior bila na prostoru današnje Banjaluke, njen The presence of beneficiarii consularis in the assumed set-
osnovni zadatak je bio da štiti rudarske i metalurške pogone tlement of Castra should be interpreted as being more the re-
sjeverozapadne Bosne. Pored toga, konzularni beneficijari sult of strategic-economic than administrative-legal reasons.
iz Kastre imali su zadatak i da vode računa o bezbjednosti If the station (stationes) of beneficiarii consularis of Pannonia
na važnim komunikacijama koje su povezivale Dalmaciju i Superior was located upon the territory of present-day Banja
Panoniju. Luka, then its main task was to protect the mining and metal-
Pitanje etničkog identiteta zajednica ili zajednice na čijoj lurgy plants of north-western Bosnia. Furthermore, beneficia-
se pretpostavljenoj teritoriji locira Castra, teško je odrediti. rii consularis from Castra were tasked with taking care of the
Riječ je vjerovatno o panonskim zajednicama koje su bile security issues on important road communications between
po svom habitusu slične mezejskim. Njihov habitus je, kao Dalmatia and Pannonia.
It is difficult to determine the ethnic identity of the com-
i kod mezejskih zajednica, vjerovatno bio uslovljen granom
munity or communities living upon the supposed territory of
privrede kojom su se bavile, a to je metalurgija. Moguće je
Castra. These were probably Pannonian communities which
da se na te zajednice iz doline Vrbasa odnosi Strabonov po-
were similar to the Maezaei in their habitus, being largely de-
datak kada Mezeje ubraja u panonske narode.129 Druga mo-
termined by the economic sector, i.e. metallurgy. It is possible
gućnost, koja se čini izvjesnijom, jeste da su te zajednice u that Strabo’s information, where he lists the Maezaei among
prvom stoljeću uvrštene u peregrinsku zajednicu Oserijata. the Pannonian peoples, refers to these peoples from the val-
Nažalost, o autohtonom stanovištvu koje je živjelo oko sred- ley of the Vrbas.129 The second possibility, which seems more
njeg toka Vrbasa jako se malo zna. Jedan od razloga za to likely, is that these communities were incorporated into the
jeste nedostatak epigrafske građe. Na osnovu pojednačnih peregrine civitas of the Oseriates in the 1st century. Unfortu-
nalaza stiče se dojam da je proces širenja rimskog građan- nately, due to the lack of epigraphic materials, we cannot
stva započeo u vrijeme Hadrijanove vladavine. Međutim, know much about the indigenous population living along
ta pretpostavka nije naučno utemeljena jer se zasniva na the middle course of the Vrbas. Based on individual finds,
jednom nalazu. U pitanju je epigrafska urna jedne porodice one gets the impression that the process of expansion of
koja ima elijevski nomen.130 Spomenik je pronađen na lo- Roman citizenship began under Hadrian. However, there are
kalitetu Čokari kod Banjaluke. Na spomeniku se pojavljuju no scientific grounds to support this assumption, because
onomastički elemeti Epicati i Edanus. Premda ime Epicati ima it is based on a single find, i.e. an epigraphic urn of a family
sličnosti sa domaćim imenima iz Dalmacije poput Epicada, with the Aelius nomen.130 The monument was discovered at
the site of Čokari, near Banja Luka. The onomastic elements
ipak je teško precizirati da li je riječ o autohtonom imenu ka-
Epicati and Edanus appear on the monument. Although the
rakterističnom za zajednice sa prostora jugoistočne Europe.
name Epicati bears similarities to domestic names from Dal-
Iz teksta Tabule Peutingeriane i Antoninovog Itinerarija
matia, such as Epicada, it is difficult to specify whether this
primjetno je da se južno od Servitiuma, a sjeverno od Kastre
could be an indigenous name typical of communities from
(Castre), nalazila putna stanica Ad Fines. Razdaljina od 13 rim- south-eastern Europe.
skih milja između Kastre (Castre) i putne stanice Ad Fines koja It is noticeable from the Peutinger Map and the Antonine
je navedena na Tabuli Peutingeriani, odgovara udaljenosti iz- Itinerary that the road station Ad Fines was located south from
128 Patsch 1895, 575.

129 Strabon, VII, 5, 3, 314. 129 Strabon, VII, 5, 3, 314.
130 P(ublio) Ael(io) Epicati (filio) Ed -/ano d(efuncto) an(norum) LXV P(ublia) Ael(ia)/ 130 P(ublio) Ael(io) Epicati (filio) Ed-/ano d(efuncto) an(norum) LXV P(ublia) Ael(ia)/
Mo(---) coniux p(i)o p(osuit) (AE 2004, 1111). Mo(---) coniux p(i)o p(osuit) (AE 2004, 1111).
140
među Banjaluke i Laktaša.131 U prilog lociranju ove stanice Servitium and north from Castra. The distance of 13 Roman
kod Laktaša išla bi arheološka istraživanja koja su potvrdila miles between Castra and Ad Fines, as indicated in the Peu-
postojanje rimske utvrde u Bakincima kod Laktaša.132 Danas tinger Map, matches the distance between the present-day
je, također, u nauci općenito prihvaćeno lociranje Laktaša towns of Banja Luka and Laktaši.131 Archaeological investiga-
kao prostora na kojem se nalazila putna stanica Ad Fines. tion has confirmed the existence of a Roman fort in Bakinci
Iako lokacija nije upitna, ono što je još uvijek nepoznanica near Laktaši, supporting the theory of the location of Ad Fines
jest: zašto ta stanica u svom imenu sadrži pojam granice. being in Laktaši.132 Modern scholarship accepts Laktaši as the
location of the Ad Fines road station. Although the location
Ipak, po svemu sudeći, putna stanica Ad Fines nije mo-
is not in question here, it remains unknown why this station
gla predstavljati granicu između Panonije i Dalmacije jer
contains the notion of a border in its name.
je njena lokacija dosta sjevernije od pretpostavljene južne
Nevertheless, it seems that the Ad Fines road station could
granice Panonije.133 Također, malo je vjerovatno da Ad Fines
not have represented the border between Pannonia and Dal-
predstavlja neku etničku granicu u Panoniji. Gledano iz per- matia because it is located much too far to the north of the
spektive Rimljana, koji teže stvaranju efikasnijeg administra- supposed southern border of Pannonia.133 Also, it is less likely
tivnog sistema, zadržavanje nekih predrimskih granica i nji- that Ad Fines represents an ethnic border in Pannonia. From
hovo uvrštavanje u sistem putne mreže ne bi imalo smisla. the point of view of the Romans, who aspired to create an
Tim više što bi Ad Fines, koji se nalazio u sjevernoj Bosni, po efficient administrative system, retaining pre-Roman borders
logici etničke granice, trebao razdvajati etničke nekoheren- and incorporating them into the road network system would
tne cjeline Oserijata i Mezeja. Ukoliko se odbaci etnička i me- not make sense. As an ethnic border, Ad Fines in northern Bos-
đuprovincijska granica, čini se najlogičnijim da je Ad Fines iz nia would divide ethnic non-coherent units of the Oseriates
sjeverne Bosne predstavljao administrativnu granicu koja je and Moesi. If an ethnic and inter-provincial border is to be
razdvajala rudarski distrikt sjeverozapadne Bosne od terito- dismissed, Ad Fines as an administrative border separating
rija Servitiuma. Prostor Laktaša je relativno blizu Kozare, koja the mining district in north-western Bosnia from the territo-
je, po svemu sudeći, bila i prirodna granica između spome- ry of Servitium seems more logical. The territory of Laktaši is
nute dvije rimske administrativne oblasti. relatively close to Kozara Mountain, which seems to act as a
natural border between the two aforementioned Roman ad-
ministrative territories.
ZAKLJUČAK
Na temelju izloženog može se zaključiti da bi, u metodološ- CONCLUSION
kom smislu, Oserijate bilo najbolje posmatrati kao skupinu
We can thus conclude that – in a methodological sense –
etnički sličnih južnopanonskih zajednica koje su naselja-
we can observe the Oseriates as a group of culturally similar
vale relativno veliki teritorij a da nisu imale razvijen etnički
south Pannonian communities that inhabited a relatively
identitet koji bi bio strogo vezan za peregrinsku zajednicu
small territory without having a developed ethnic identity
(civitas) Oserijata. Ne treba odbaciti mogućnost da je i nji-
that would be strictly associated with the peregrine civitas of
hovo ime produkt rimske administrativne politike. Postoji the Oseriates. We should not dismiss the possibility that their
mogućnost da su Rimljani peregrinskoj zajednici Oserijata name is a product of a Roman administrative policy. There is
ime mogli dati po nekom toponimu ili hidronimu. S druge a possibility that the Romans named the peregrine civitas of
strane, moguće je da je oserijatska peregrinska civitas dobila the Oseriates after some toponym or hydronym. On the other
ime prema jednoj od zajednica koje su činile tu peregrinsku hand, it is possible that the peregrine civitas of the Oseriates
zajednicu (civitas), a sa kojom su Rimljani najprije stupili u was named after one of the communities that were part of
kontakt. To bi mogao biti razlog zašto se narod sa dosta veli- this peregrine civitas with whom the Romans first came into
kom teritorijom samo sporadično javlja u literarnim vrelima contact. This could be the reason for a community with such a
i latinskim natpisima. large territory only sporadically appearing in literary sources
Zahvaljujući epigrafskim spomenicima utvrđeno je da je and Latin inscriptions.
između Servicija, municipija Jasâ i kolonije Siscije postojao With the help of epigraphic monuments, it has been de-
još jedan municipij – municipium Faustinianum. Taj municipij termined that another municipium existed between Servi-
se spominje na tri različita epigrafska spomenika. Posebno tium, municipium Iasorum, and the colony of Siscia - munic-
ipium Faustinianum. This municipium is mentioned on three
131 Bojanovski 1974, 97; Kos, Šašel Kos 1995, 287. 131 Bojanovski 1974, 97; Kos, Šašel Kos 1995, 287.
132 Đurđević 1988, 50. 132 Đurđević 1988, 50.
133 Bojanovski je pretpostavio da je Ad Fines predstavljala predrimsku, plemen- 133 Bojanovski assumed that Ad Fines represented a pre-Roman tribal border. He
sku granicu. Po njemu bi to bila granica između Oserijata i Mezeja. Svoju ar- believes that it could be the border between the Oseriates and Moesi, basing
gumentaciju zasniva na analizi pojma Ad Fines u Makedoniji, Galiji i Panoniji. his argument on the analysis of the term Ad Fines in Macedonia, Gaul, and
Jedan od primjera koji navodi jeste da su izraz Ad Fines Rimljani koristili u Pannonia. One of the examples he gave is the fact that the term Ad Fines was
pograničnom prostoru između Dardanaca i Peonaca (Bojanovski 1976, 310– used by the Romans in the border area between the Dardani and Paeonians
315). (Bojanovski 1976, 310–315).
141
je važno naglasiti da je jedan od tih spomenika pronađen u different epigraphic monuments. It is worthwhile noting that
današnjem Sisku. Riječ je o nadgrobnom spomeniku sveće- one of these monuments was discovered in present-day Si-
nika carskog kulta iz Siscije Poncija Lupa (Pontius Lupus), koji sak. This is a tombstone to a priest of an imperial cult from
je obavljao dužnost javnog bilježnika (scriba) u municipiju Siscia, Pontius Lupus, who was also a public notary (scriba) in
Faustinianum. Iz teksta tog natpisa vidi se da je postojala municipium Faustinianum. The inscription on this monument
određena povezanost između Siscije i Faustinijana, pa se lo- shows that Siscia and Faustinianum were connected in some
ciranje tog municipija u blizini sisačkog agera čini opravda- way, and thus locating this municipium near the ager of Sis-
cia seems justifiable. The other two monuments mentioning
nim. Druga dva spomenika na kojima se spominje ovaj mu-
this municipium are tombstones to praetorians that have
nicipij jesu nadgrobni spomenici pretorijanaca pronađeni u
been discovered in Rome. Both of these monuments from
Rimu. Na oba spomenika iz Rima Faustinianum se spominje
Rome mention Faustinianum in the context of a settlement
u kontekstu naselja u Panoniji. Na jednom od spomenika
in Pannonia. One of the monuments even specifies that this is
je čak precizirano da je riječ o Panoniji Superior. Imajući u a settlement in Pannonia Superior. Keeping in mind the terri-
vidu teritorijalnu organizaciju Panonije Superior, nameće se torial organisation of Pannonia Superior, we can logically con-
logičan zaključak da se taj municipium treba locirati na pro- clude that this municipium should be located in the territory
storu između Zrinske gore i Prosare. Može se pretpostaviti between Zrinska gora and Prosara. We can assume that the
da je administrativno središte ovog municipija bilo u blizini administrative centre of this municipium was near the place
ušća Une u Savu (u Suvaji, blizu Bosanske Dubice), gdje su where the Una river joins the Sava (in Suvaja, near Bosanska
pronađeni ostaci građevina i ceste iz rimskog perioda. Taj Dubica), where the remains of Roman buildings and roads
prostor je imao povoljan geografski položaj za formiranje have been found. This territory had a favourable geographic
većeg naselja budući da je tu prolazila cesta koja je povezi- positioning for the establishment of a larger settlement, since
vala Sirmij i Sisciju, a u blizini je bio i bogati rudarski distrikt it was located near a road that connected Sirmium and Siscia
sjeverozapadne Bosne. Treba podvući da do sada u literaturi as well as near a rich mining district of north-western Bosnia.
nije ponuđeno lociranje teritorija municipium Faustinianum. It should be noted that the location of the territory of munic-
Teritorij Servicija treba tražiti zapadno od municipiuma ipium Faustinianum has not been previously proposed in the
Faustinianuma. Literarni izvori i arheološka istraživanja do- referenced texts.
The territory of Servitium should be sought to the west of
sta precizno ukazuju da se administrativno središte Servicija
municipium Faustinianum. Literary sources and archaeolog-
nalazilo u blizini ušća Vrbasa u Savu (Bosanska Gradiška). Ne-
ical investigations suggest quite precisely that the adminis-
dostatak epigrafskih spomenika onemogućava određivanje
trative centre of Servitium had been located near the place
administrativnog statusa Servicija. Po svemu sudeći, u pita-
where the Vrbas joins the Sava (Bosanska Gradiška). The lack
nju je administrativna jedinica, a ne obična putna stanica. of epigraphic monuments prevents us from determining the
To se može zaključiti poredeći položaj Servicija sa položajem administrative status of Servitium. It might have been an ad-
drugih panonskih naselja Murse, Cibala i Marsonije. Pored ministrative unit and not merely a road station. This can be
toga, Servicij (Servitium) je rimsko naselje najzastupljenije u concluded by comparing the position of Servitium with the
izvornoj građi koja se odnosi na južnu Panoniju na tlu Bo- position of other Pannonian settlements - Mursa, Cibalae,
sne i Hercegovine. Zaključeno je da je teritorij koji je bio pod Marsonia. Moreover, Servitium is the Roman settlement that
nadležnošću Servicija obuhvatao cio prostor od Motajice do is mentioned most frequently in the source materials regard-
Prosare, na sjeveru; na jugu, pod njegovom ingerencijom bi ing the portion of southern Pannonia upon the territory of
možda mogao biti prostor do Čemernice i Vlašića. present-day Bosnia and Herzegovina. It can therefore be con-
cluded that the territory under the jurisdiction of Servitium
encompassed the entire territory from Motajica to Prosara in
the north, and possibly the territory as far as Čemernica and
Vlašić in the south.
142
KATALOG CATALOGUE
Kat. 1. Votivna ara za Jupitera, Najvećeg i Najboljeg i genija mje- Cat.1. Votive altar for Jupiter, Best and Greatest, and genius loci
sta od konzularnog beneficijara Panonije Gornje Lucija Sicinija from beneficiarius consularis of Pannonia Superior Lucius Sicin-
Makrina (T. 1: 1) ius Macrinus (Pl. 1: 1)
Votivni spomenik pronađen je 1895. godine u Banjaluci. Ara je pronađe- This votive altar was discovered in 1895 in Banja Luka. The altar was acci-
na slučajno, prilikom izgradnje mosta preko potoka Crkvine. Izgleda da je dentally discovered during the construction of a bridge over the Crkvine
stream. The altar was apparently discovered in situ. The name of the site
ara nađena in situ na spomenutom lokalitetu. Ime lokaliteta samo po sebi
itself implies that the local population already knew about the existence of
implicira da je već ranije lokalno stanovništvo znalo da se tu nalaze ostaci
the remains of some old building. According to Patsch, this was undoubt-
neke stare građevine. Prema Patschovom mišljenju nije bilo sumnje da je to
edly the altar’s original location, and the shrine was devoted to Jupiter.134
bila arina prvobitna lokacija i da je tu bilo Jupiterovo svetilište.134Vapnenac
The altar is made of limestone. There are two volutes carved in its upper
je materijal od kojeg je ara napravljena. Na gornjem dijelu uklesane dvije
portion, and the tympanum and base are moulded. The inscription field
volute, a zabat i postolje su profilirani. Natpisno polje nije profilirano. Slova is not moulded. The letters are of equal height and carved in square cap-
jednake visine i uklesana u pravilnoj kapitali. Tekst uklesan u sedam redova itals. The text is carved in seven lines, and is preserved in its entirety. The
i u potpunosti očuvan. Ova Jupiterova ara se danas čuva u lapidariju Ze- altar is today kept in the lapidarium of the National Museum of Bosnia and
maljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Herzegovina.
Dimenzije: Visina: 112 cm, širina: 41 cm, debljina: 30. Visina slova: —. Dimensions: Height: 112 cm, Width: 41 cm, Depth: 30 cm, Letter height: -
CIL 03, 14221 EDCS-32201030 = EHD 052469 = lupa 23709 CIL 03, 14221; EDCS-32201030 = EHD 052469 = lupa 23709.
Literatura: Patsch 1895, 574–575; Imamović 1977, 382–383; Bojanovski Bibliography: Patsch 1895, 574–575; Imamović 1977, 382–383; Bojano-
1988, 302; Corpus der griechischen und lateinischen Beneficiarier-Inschrif- vski 1988, 302; Corpus der griechischen und lateinischen Beneficiarier-In-
ten des römischen Reiches, 1990, 340–350; Škegro 1997, 101; Mesihović schriften des römischen Reiches 1990, 340–350; Škegro 1997, 101; Mesi-
2011a, 644. hović 2011a, 644.
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) I(ovi) O(ptimo) M(aximo)

et Genio et Genio
loci L(ucius) loci L(ucius)
Sicinius Sicinius
5
Macrinus
5
Macrinus
b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis) P(annoniae)
s(uperioris) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). s(uperioris) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).
Jupiteru najboljem najvećem i geniju mjesta, Lucije Sicinije Makrin od be- To Jupiter, Best and Greatest, and genius loci (spirit of the place), Lucius
neficijara (namjesnika) konzularnog ranga namjesnika konzularnog ranga Sicinius Macrinus, beneficiarius consularis of Pannonia Superior, (he) will-
ingly and deservedly fulfilled his vow.
Panonije Gornje, zavjet ispunio rado zaslužno.
L.1: The words are abbreviated. – L.2: ET is carved in ligature. The letter O at
R. 1: Riječi uklesane kao abrevijacije. - R. 2: ET u ligaturi, a O na kraju
the end of the line is smaller. – L.3: The first word is carved in its full form,
reda umanjeno. - R. 3: Prva riječ uklesana u punom obliku, a druga kao
while the second is carved as an abbreviation. There are triangular punc-
abrevijacije. Između riječi znak interpunkcije u obliku trokuta (triangulum
tuation marks (triangulum distinguens) between the words. – L.4–5: The
distinguens). - R. 4 - R. 5: Riječi uklesane u punom obliku. U riječi Macrinus words are carved in full form. The letter V of the word Macrinus is smaller.
slovo V uklesano umanjeno. - R. 6 - R. 7: Riječi uklesane kao uobičajene – L. 6–7: The words are carved as common abbreviations. There are punctu-
skraćenice. Između riječi uklesana interpunkcija (triangulum distinguens). ation marks (triangulum distinguens) between the words.
Datacija: 2 – 3. stoljeće. Dating: 2nd – 3rd century.
Votivni spomenik podignut u čast Jupitera, Najvećeg, Najboljeg i geniju The votive monument was erected in honour of Jupiter, Best and Greatest,
loci (duhu mjesta). Treba naglasiti da su abreviacije uobičajene, te izuzev u and genius loci (spirit of the place). It should be noted that the abbrevia-
slučaju praenomena, njihovo čitanje nije upitno. Ipak čitanje praenomena tions are common and, except in the case of praenomen, their reading is
u obliku L(ucius) na ovom natpisu čini se opravdanim, jer sigla L obično not questionable. Nevertheless, the reading of praenomen in the form of
se odnosila na to najčešće rimsko ime koje je počinjalo sa slovom L.135Kao L(ucius) on this monument seems reasonable because the siglum L usually
terminus post quem nastanka spomenika može se uzeti 107. godina, kada referred to this common Roman name with the initial letter L.135 The year
je Panoniju car Trajan podijelio na dvije provincije, dok bi terminus ante 107 AD can be taken as terminus post quem non of the monument’s ori-
quem bilo početak četvrtog stoljeća, kada je prostor Panonije Superior gin, when Emperor Trajan divided Pannonia into two provinces, while the
beginning of the 4th century would be terminus ante quem non when the
ušao u sastav novoformirane Dioklecijanove provincije Pannonia Savia.
territory of Pannonia Superior became part of the newly-formed province
Troimeni imenski obrazac (tria nomina) puno je češći u drugom nego u
of Pannonia Savia under Diocletian. A three-names-name, or tria nomi-
134 Patsch 1895, 575. 134 Patsch 1895, 575.

135 Hüttenbach 1989, 95. 135 Hüttenbach 1989, 95.
143
trećem stoljeću pa se čini opravdanim ovaj spomenik datirati u drugo sto- na,is more common in the 2nd than in the 3rd century, so it seems justifiable
ljeće. Gentilni nomen konzularnog beneficijara Sicinius je relativno rijedak, to date this monument to the 2nd century. The nomen gentilicium of bene-
javlja se na svega nekoliko natpisa u Carstvu i to najviše u Italiji, što bi mo- ficiarius consularis Sicinius is relatively rare; it appears on barely a handful
gao, ali ne mora biti pokazatelj da je riječ o Italiku.136 Cognomen Macrinus of inscriptions throughout the Empire, generally in Italy, which could, but
je prisutan na natpisima u skoro svim dijelovima carstva.137 necessarily, suggest an Italic person.136 Cognomen Macrinus is present in
inscriptions in almost every corner of the Empire.137
Premda nema nikakvih onomastičkih specifikuma na spomeniku, vrijed-
Although there are no onomastic specifications on the monument, this in-
nost ovog natpisa je velika za administrativno-pravnu historiju jer ukazuje
scription is valuable for administrative-legal history since it indicates the
na mogućnost da južnu granicu Panonije Superior treba tražiti južnije od
possibility that the southern border of Pannonia Superior could be locat-
Bosanske Posavine, prema planini Čemernici i Vlašiću. Može se smatrati
ed south of Bosnian Posavina toward Čemernica and Vlašić mountains. It
dokumentom službenog kulta koji potvrđuje da se na prostoru današnje
can be considered a document of an official cult which confirms that the
Banjaluke nalazila stanica konzularnih beneficijara.Vojni karakter naselja,
station of beneficiarii consularis was located upon the territory of pres-
koje je možda bilo i najjužnija tačka Panonije Superior, potvrđuje i naziv ent-day Banja Luka. According to the Peutinger Map, the name of the set-
naselja Castra, prema Tabuli Peuntingeriani.138 Premda ara jednog kon- tlement Castra confirms the military character of the settlement, which
zularnog beneficijara predstavlja pojedinačan nalaz, ona se može smatrati may have been the southernmost point of Pannonia Superior.138 Although
jednim od pokazatelja da je prostor do planine Čemernice pripadao Pano- this altar of a beneficiarius consularis represents an individual find, it could
niji Superior jer je na natpisu naglašen administrativni pojam, odnosno ime be viewed as an indicator that the region up to Čemernica mountain had
rimske provincije Panonije Superior. Prema Bojanovskom, time se jasno že- belonged to Pannonia Superior, because the inscription includes an admin-
ljelo istaknuti da se taj prostor nalazio pod upravom namjesnika (legata) istrative term, i.e. the name of the Roman province of Pannonia Superior.
Gornje Panonije.139 Činjenica je da su panonske legije popunjavale iz svog According to Bojanovski, the aim was, therefore, to clearly emphasise that
sastava officium carskog namjesnika u Dalmaciji i nakon povlačenja legija this region was under the administration of the governor (legate) of Pan-
iz Dalmacije u prvom stoljeću ne umanjuje značaj ovog natpisa u kontekstu nonia Superior.139 The fact that the Pannonian legions were reinforced from
određivanja južne granice Panonije.140 Castra je vjerovatno bila vezana za the lines of officium of the imperial governor in Dalmatia even after the
Servitium i konzularni beneficijari stacionirani u njoj imali su zadatak da retreat of legions from Dalmatia in the 1st century does not lessen the im-
portance of this inscription when determining the southern border of Pan-
štite lokalne puteve koji su dolinom Vrbasa išli prema Serviciju.
nonia.140 Castra was probably tied to Servitium and beneficiarii consularis
stationed there were tasked with protecting local roads towards Servitium
Kat. 2. Građevinski / počasni natpis za cara Tiberija od Publija across the Vrbas valley.
Kornelija Dolebele, namjesnika provincije Dalmacije (T. 1: 2–4)
Tabulae Dolabellae je moderni termin izveden iz imena namjesnika Cat. 2. Building/honorary inscription for Emperor Tiberius from
provincije Illyricum Superius Publija Kornelija Dolabele. Spomenik se Publius Cornelius Dolabella, Governor of the province of Dalma-
sastoji od četiri ploče (tabulae). Na osnovu teksta spomenik je podijeljen tia (Pl. 1: 2–4)
na dva natpisa, koji su kao takvi evidentirani u zbirkama latinskih
Tabulae Dolabellae is a modern term that originates from the name of
natpisa. U ovom radu analiziran je tekst sa donje dvije ploče budući da the governor of the province Illyricum Superius – Publius Cornelius Dola-
su tu zabilježene tri ceste koje su prolazile kroz teritorij današnje Bosne bella. The monument consists of four slabs (tabulas). The monument was
i Hercegovine. Spomenik je pronađen u Solinu kod Splita u 19. stoljeću. divided into two inscriptions, registered as such in collections of Latin in-
Korišten je u sekundarnoj upotrebi u lokalnoj katoličkoj katedrali u Splitu. scriptions. This paper analyses the text on the two lower slabs, since they
Lijevi gornji ugao odlomljen prilikom sekundarne upotrebe. Na natpisnom record three roads that passed through the territory of present-day Bosnia
polju također se uočavaju oštećenja. Površina kamena hrapava, a natpisno and Herzegovina. The monument was discovered in Split in the 19th cen-
polje je bilo uokvireno. Međutim danas su sačuvani samo tragovi bordure tury. It seems that it originates from Salona (present-day Solin, near Split).
tog okvira. Slova uklesana u pravilnoj kapitali. Visina slova se smanjuje od It was re-used for building stone in Split’s cathedral, with the upper left
vrha prema dnu. Izutetak predstavlja kraj natpisa, gdje je ime namjesnika corner being broken off as the result of this secondary usage. There are also
uklesano krupnim slovima. Treba naglasiti da je do oštećenja teksta došlo i noticeable damages to the inscription field. The stone’s surface is coarse,
nakon njegovog objavljivanja. Naime, neka slova koja su se mogla pročitati and the inscription field is framed. However, only traces of this border are
prije sto ili manje godina danas se, nažalost, ne vide na spomeniku. Tabulae visible today. The letters are carved in square capitals. The size of the letters
decreases from top to bottom. The exception is the end of the inscription,
Dolabellae se danas čuvaju u lapidarijumu Arheološkog muzeja u Splitu.
where the governor’s name is carved in large letters. It should be noted
Dimenzije: Visina: 28,5 cm, širina: 105 cm, debljina: 28, 7cm. Visina slova: that the text was further damaged following its discovery. Namely, some
—. letters that were legible one century (or even less) ago are – unfortunately
136 Mócsy 1983, 265.

136 Mócsy 1983, 265. 137 Mócsy 1983, 172.
137 Mócsy 1983, 172. 138 Bojanovski 1988, 343.
138 Bojanovski 1988, 343. 139 Bojanovski 1988, 302.
139 Bojanovski 1988, 302. 140 The inscription from Runović, near Senj (ancient Novae), is another confirma-
140 Jedna od potvrda da su panonske legije popunjavale iz svog sastava officium tion that the Pannonian legions were reinforced from their lines of officium
carskog namjesnika jeste i natpis iz Runovića kod Senja (antički Novae) : of the Imperial governor:
-----] / [---]O[---] / I(?)Ca b(ene)f(iciarius) c[o(n)s(ularis)] / [p]ro(vinciae) P(anno- -----] / [---]O[---] / I(?)Ca b(ene)f(iciarius) c[o(n)s(ularis)] / [p]ro(vinciae) P(anno-
niae) super(ioris) [po]-5/s(u)it VII Idus [Iu]-/nias Scapu[la] / Prisco et [Ti]-/ne(i)o niae) super(ioris) [po]5/s(u)it VII Idus [Iu]-/nias Scapu[la] / Prisco et [Ti]-/ne(i)o
Clemen-/te co(n)s(ulibus) (CIL 03, 12802; CIL 03, 12802 add. p. 2328, 122). Clemen-/te co(n)s(ulibus) (CIL 03, 12802; CIL 03, 12802 add. p. 2328, 122).
144
CIL 03, 3198b (p. 2275, 2328, 19) = CIL 03, 10156b = CIL XVII / 4 (p. 130 - – nowadays illegible. Tabulae Dolabellae is today kept in the lapidarium of
122), Tab. III - IV (= III 3201, 10159 cf. p. 232819) = ILJug I, 263 = AE 2006, the Museum of Archaeology in Split.
1004; EDCS - 54900235 = EHD 018013 = lupa 24429.
Dimensions: Height: 28.5 cm, Width: 105 cm, Depth: 28.7 cm, Letter
Literatura: Alföldy 1965a, 108–112; Bojanovski 1974, 39; Mesihović height: -.
2011a, 13; Schmid 2006, 423 - 440, Kolb 2014, 650–651. CIL 03, 3198b (p. 2275, 2328, 19) = CIL 03, 10156b = CIL XVII / 4 (p. 130-122),
[Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) Tab. III-IV (= III 3201, 10159 cf. p. 232819) = ILJug I, 263 = AE 2006, 1004;
EDCS-54900235 = EHD 018013 = lupa 24429.
[A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus)
trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III Bibliography: Alföldy 1965a, 108–112; Bojanovski 1974, 39; Mesihović
viam a Salonis ad He[dum] castel(lum) 2011a, 13; Schmid 2006, 423–440; Kolb 2014, 650–651.
5
Daesitiatium per mill[i a pass]uum [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius)
CLVI munit [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus)
et idem viam ad Bath[inum flu]men trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III
quod dividit B[r]e[ucos Oseriat?]ibus viam a Salonis ad He[dum] castel(lum)
a Salonis munit per [millia p]assuum 5
Daesitiatium per mill[i a pass]uum
10
CLVIII CLVI munit
[et idem viam ---] et idem viam ad Bath[inumflu]men
munit ad imum montem Ditionum quod dividit B[r]e[ucosOseriat?]ibus
Ulcirum per millia passuum a Salonis munit per [millia p]assuum
a Salonis LXXVIID 10
CLVIII
15
P(ublio) Dolabella leg(ato) pro [et idem viam ---]
pr(aetore). munit ad imum montem Ditionum
Tiberije Cezar, božanskog Augusta sin, August, imperator, vrhovni svećenik, Ulcirum per millia passuum
tribunske moći 21, konzul triput od Salone do dezitijatskog kastela Heduma a Salonis LXXVIID
od 156 milja izgradi, i isto put do rijeke Bosne, koja razdvaja Breuke i 15
P(ublio) Dolabella leg(ato) pro
Oserijate, od Salone izgradi u 158 milja ... izgradi do podnožja Dicionske pr(aetore).
Ulcirske planine u 77 milja od Salone, Publije Dolabela, legat propretor.
Tiberius Caesar, son of the divine Augustus, Augustus, imperator, the Pon-
Danas se na salonitanskom natpisu može rekonstruisati slijedeći tekst : tifex Maximus (high priest), tribunician powers (for) 21 (times), consul three
(times), built the 156 (Roman) miles (long) road from Salona to the Daesi-
[Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) tiates’ fort Hedum, and built the 158 (Roman) miles (long) road to the river
[A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) Bathinus (Bosna) that separates the Breuci and Oseriates from Salona…
trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III built the 77 (Roman) miles (long road) to the foothill of the Ditione Ulcirus
viam a Salonis ad H[edum] [c]astel(lum) mountain from Salona, Publius Dolabella, legate proprietor.
5
Daesitiatium per mill[i a pass]uum Today the following text can be reconstructed from the inscription from
CLVI munit Salona:
et idem viam ad B [--- flu]men
[Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius)
quod dividit B[ --- ] [---]ibus
[A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus)
a Salonis munit per [millia p]assuum
trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III
10
CLVIII / [et idem viam….]
viam a Salonis ad H[edum] [c]astel(lum)
munit ad imum montem Ditionum
5
Daesitiatium per mill[i a pass]uum
Ulcirum per millia passuum
CLVI munit
a Salonis LXXVIID
et idem viam ad B [---flu]men
15
quod dividit B[ --- ] [---]ibus

pr(aetore).
a Salonis munit per [millia p]assuum
R.1: Prva riječ napisana u skraćenom obliku u potpunosti uništena. Također 10
CLVIII / [et idem viam….]
je uništeno i slovo u C u riječi Caesar. - R. 2–3: Nedostaje slovo A u prvoj munit ad imum montem Ditionum
riječi, koja je napisana u punom obliku, dok su ostale riječi u ovom redu na-
Ulcirum per millia passuum
pisane uobičajenom skraćenom obliku. Iznad brojeva se vidi horizontalna
a Salonis LXXVIID
linija. - R. 4: U vrijeme prvih objava ovog natpisa od riječi hedum bila su sa- 15
čuvana prva dva slova HE, danas se može pročitati samo slovo H. Oštećenje
pr(aetore).
je također pretrpjela i riječ castelum. Danas se ne može pročitati početno
slovo C. - R. 5: Sve su riječi bile uklesane u punom obliku. Riječ Daesitiatium L.1: The first abbreviated word is completely illegible. The letter C of the
sačuvana bez oštećenja, dok se slova u drugim riječima jedva naziru. Prva word Caesar is also illegible. – L. 2–3: The letter A in the first word carved in
četri slova u riječi PASS uništena. - R. 6: Tekst uklesan na sredini natpisnog its full form is missing, while the other words in this line are carved in usual
145
polja. Iznad broja nema horizontalne linije koja, služi da razdvaja rimsku abbreviated fashion. There is a visible horizontal line above the numbers.
numeraciju od riječi. - R. 7: Od riječi Bathinus danas se može pročitati samo – L.4: In the period of the first publications of this inscription, only the first
prvo slovo, dok je u ranijem periodu moguće bilo pročitati čak četiri slova. two letters HE of the word hedum were preserved; today only the letter H
Ta riječ, kao i sve u ovom redu, bila je uklesana u punom obliku. Također, is legible. Moreover, the word castelum was also eroded. Today, only the
nedostaju i prva tri slova iz riječi flumen. - R. 8: Ovaj dio teksta pretrpio je initial letter C is legible. – L.5: All the words were carved in their full forms.
najveća oštećenja: od riječi Breuci danas se vidi samo početno slovo B, dok The word Daesitiatium has been preserved without damage, but the let-
ters in other words are barely visible. The first four letters in the word are
se u prvim objavama natpisa vidjelo i slovo O. Od imena drugog naroda
destroyed. – L.6: The text is carved in the middle of the inscription field.
sačuvan samo padežni nastavak ibus. Međutim, prema rekonstrukciji Alföl-
There are no horizontal lines above the numbers that serve to distinguish
dya, koja je urađena na osnovu detaljne analize površine kamena, na tom
Roman numbers from words. – L.7: Only the first letter of the word Bathi-
dijelu natpisnog polja bilo je uklesano ime naroda Oserijata. U nauci je ta
nus can be read today, whereas previously almost four letters were fully
rekonstrukcija općenito prihvaćena. - R.9: Prve tri riječi dobro očuvane. Ri-
legible. This word, as well as all others in this line, was carved in full form.
ječ millia u potpunosti uništena kao i slovo p u riječi passuum. - R. 10: Slova Moreover, the first three letters from the word flumen are missing. – L.8:
sitno uklesana na sredini reda. - R. 11: Cijeli tekst iz ovog reda je izgubljen This part of the text suffered the heaviest damage. Only the letter B of the
budući da je bio uklesan na dnu ploče i prilikom sekundarne upotrebe je word Breuci is visible today. In earlier publications, the letter O was also
uništen. - R. 12: Ovo je prvi red na narednoj ploči ovog natpisa (ukupno visible. Only the case ending –ibus has been preserved of the name of the
četvrtoj). Slova sitna i zbijena, a riječ uklesana u punom obliku. - R. 13–14: other people. However, according to Alföldy’s reconstruction, which was
Riječi uklesane u punom obliku bez skraćivanja. - R. 15: Ime namjesnika made on the basis of a detailed analysis of the stone’s surface, the name
provincije uklesano krupnim slovima. Pojavljuju se uobičajne abreveracije of the Oseriates was carved in this part of the inscription field. This recon-
osim u kognomenu koji je uklesan kao cijela riječ. - R.16: Uklesana jedna struction is generally accepted within the literature. – L.9: The first three
riječ kao abrevijacije. words are well preserved. The word milia is completely destroyed, as well
as the letter P in the word passum. – L.10: The letters are smaller in the mid-
Datacija: Natpis nastao između 14. i 20. godine. dle of the line. – L.11: The entire text in this line has been lost, since it was
Počasni natpis nađen na području Splita koji govori o procesu gradnje ce- carved on the bottom of the slab that was destroyed during processing for
ste od Salone prema unutrašnjosti Ilirika. U stručnoj literaturi spomenik se re-use. – L.12: This is the first line on the following slab (the fourth slab in
total). The letters are small and compacted, and the word is carved in its full
označava kao Salonitanski natpis ili Tabulae Dolabellae. Natpis se sastoji iz
form. – L. 13–14: The words are carved in full form without abbreviations.
četiri dijela, od toga su na dvije ploče zabilježene trase tri rimske ceste koje
– L.15: The Governor’s name was carved in large letters. There are common
su išle kroz prostor današnje Bosne i Hercegovine. Za izučavanje admini-
abbreviations except in cognomen which is carved as a full word. – L.16:
strativno-pravne historije bosanskohercegovačkog dijela Panonije i Dalma-
One word was carved as an abbreviation.
cije veću vrijednost ima druga ploča, koja je ovdje navedena. U savremenoj
nauci pojavljuju se teze koje negiraju počasni karakter natpisa. Tako, na- Dating: The inscription was created between 14 and 20 AD.
primjer, Schmidt smatra da se ovaj natpis treba uvrstiti među građevinske This is an honorary inscription discovered upon the territory of Split which
natpise. Isti naučnik također ističe mogućnost da je riječ o nekoj vrsti tri- speaks of the process of road construction from Salona towards the interior
jumfalnog spomenika, jer su na njemu navedena važna mjesta i pojmovi of Illyricum. The monument is labelled in the professional literature as the
koji se odnose na rimsku pobjedu 9. godine u Batonovom ustanku kao što Salona Inscription or Tabulae Dolabellae. The inscription consists of four
su Andetrium, rijeka Bathinus i Dezidijati (Hedum castellum Daesitiatiu- parts, of which two slabs contain information about three Roman roads
m).141 Po svemu sudeći solinski natpis jeste bio ugrađen u neki građevinski that pass through the territory of present-day Bosnia and Herzegovina. The
kompleks iz kojeg je kasnije prenesen radi korištenja u sekundarne svrhe, second slab, mentioned herein, is of greater importance for the study of
pa tako da se natpis može svrstati u grupu natpisa na građevinama. Tekst the administrative-legal history of the portion of Pannonia and Dalmatia
natpisa jasno pokazuje da postoje elementi da se spomenik tretira kao that lay upon the territory of present-day Bosnia and Herzegovina. There
počasni natpis u čast Tiberija za vrijeme čije vladavine je Publije Kornelije are, however, theses in contemporary scholarship that deny the honorary
character of this inscription. Thus, for example, Schmidt believes that this
Dolabela bio glavnokomandujući legijama koje su gradile rimske ceste u
inscription should be considered a type of building inscription. He adds
Dalmaciji.142 Shodno navedenom, u ovom radu solinski natpis se tretira kao
that it could possibly be some form of victory monument, as it mentions
počasni / građevinski natpis.
important names and terms that refer to the Roman victory in 9 AD during
141 Schmidt 2006, 431. Bato’s rebellion, such as Andetrium, the river Bathinus and the Daesitiates
142 Zanimljiva je teza koju je u vezi sa ovim problemom iznio Schmidt. Prema (Hedum castellum Daesitiatium).141 The inscription from Solin was appar-
njegovom mišljenju Tabulae Dolabellae je skica putne mreže u Dalmaciji i nije
ently built into a construction, from which it was later transferred for sec-
kompaktibilna sa putnom mrežom koja je kasnije nastala u Dalmaciji. Smatra
da je bio dvojak cilj Tiberijeve gradnje putne mreže u Dalmaciji. Prvi cilj je ondary use. Therefore, we can categorize this inscription as an inscription
bio uspostava vojne discipline, jer su rimske legije (VII i IX gradile su te ceste) incorporated into a building. The inscription’s text shows clear elements for
bile zadužene za gradnju cesta. Na taj način su se izbjegle pobune vojske
poput one do koje je došlo u Panoniji nakon Augustove smrti. Drugi razlog
treating this monument as an honorary inscription in honour of Tiberius.
je taj da se na taj način kotrolisalo autohtono stanovništvo. Prisustvo vojske During his rule, Publius Cornelius Dolabella was the leading commander
na terenu moralo se odraziti i na međusobne sukobe autohtonih zajednica. of the legions that built Roman roads in Dalmatia.142 Therefore, this paper
Schmidt podvlači da je izgradnja više od 500 rimskih milja za šest godina bio
program koji je imao za cilj pacifikaciju unutrašnjosti što se jasno vidi prema treats the Solin inscription as an honorary/building inscription.
nazivma cesta od kojih neke u svom nazivu imaju sjećanje na ustanak u Ili-
riku kao što su Bathinum flumen i ad Hedum castellum Daesitiatium (Schmidt 141 Schmidt 2006, 431.
2006, 422–423). Međutim, prilikom iznošenja svoje teze da ova putna mreža 142 Schmidt has put forward an interesting thesis regarding this subject. Accor-
nije kompaktibilna sa putnom mrežom koja je kasnije nastala u Dalmaciji, ding to him, Tabulae Dolabellae is a snapshopt of the road network in Dal-
Schmidt je zanemario rezultate istraživanja do kojih je došao Bojanovski koji matia, and is not compatible with the road network that was later created
se, iako je od njegovog rada prošlo gotovo pola stoljeća, i dalje se može sma- across the same territory. He believes that Tiberius’s construction of a road
146
Za izučavanje administrativno-pravne historije bosanskohercegovačkog The first slab mentions only one road, Salona – Ad fines provinciae Illyri-
dijela Panonije i Dalmacije veću vrijednost ima druga ploča koja je ovdje ci, which can refer to the territory of present-day Bosnia and Herzegovina,
navedena. Na prvoj ploči spominje se samo jedna cesta Salona - Ad fi- while the other road, Via Gabiniana, did not pass through this territory.143
nes provinciae Illyrici, koja se može odnositi na prostor današnje Bosne Namely, the road Via Gabiniana began in Salona and went towards Ande-
i Hercegovine, dok druga cesta, Via Gabiniana nije prolazila teritorijom trium which can be located in present-day Muć, Croatia.144 The phrase Ad
današnje Bosne i Hercegovine.143 Naime, cesta Via Gabiniana je išla od fines provinciae Illyrici refers to the border of the province of Illyricum Su-
perior (Dalmatia), but it would be incorrect to associate it with any specific
Salone prema Ad Andetriumu, koji se može locirati u Muću.144 Sintagma
settlement.145 The northernmost point of Illyricum Superior should be lo-
Ad fines provinciae Illyrici odnosi se na granicu provincije Illyricum Supe-
cated along the mountain ranges of northern Bosnia in a place that would
rior (Dalmacija), ali bi bilo pogrešno povezivati je sa bilo kojim konkretnim
correspond to the number of miles between Salona and the province’s bor-
naseljem.145 Krajnju sjevernu granicu Illyricum Superior treba tražiti u pla-
der as indicated on the monument.
ninskim lancima sjeverne Bosne, što bi odgovaralo i miljaciji navedenoj na
spomeniku o udaljenosti Salone od granice provincije. Although the monument, which is currently stored in the Archaeological
Museum in Split, has been subjected to considerable damage, it represents
Iako je primjetno da je spomenik koji se danas čuva u Arheološkom muzeju one of the most important sources for the study of the topography and
u Splitu djelimično oštećen, on predstavlja jedan od najvažnijih izvora za ethnography of the territory of present-day Bosnia and Herzegovina in the
izučavanje topografije i etnografije prostora današnje Bosne i Hercegovine early Empire. Based on Tiberius’s cursus honorum carved on the monu-
u ranom carstvu. Na osnovu Tiberijevog cursus honoruma, koji je uklesan ment, the inscription can be dated to 19/20 AD when Tiberius was granted
na spomeniku, natpis se može datirati u 19 / 20. godinu, kada je Tiberije 21. tribunicia potestas for the 21st time.
put dobio položaj tribunicia potestas.
Owing to the monument’s damaged state, today’s reading of the inscrip-
Zbog oštećenosti spomenika današnje čitanje se zasniva na dosta nesi- tion is based largely upon a relatively uncertain reconstruction made by
gurnoj Alföldyjevoj rekonstrukciji. Danas se sa sigurnošću ne može tvrditi Alföldy. It cannot be claimed with any certainty that the seventh line of
da li se u sedmom redu spomenika spominje rijeka Bathinus. Istina, još the monument mentions the river Bathinus. The letter B, however, can still
uvijek se u tom dijelu teksta natpisa nazire slovo B. Moguće je da je tekst be discerned in this portion of the text today. The text could have been
uslijed meteoroloških utjecaja uništen. Do oštećenja teksta je moglo lahko damaged as a result of weather conditions. Reduction in legibility could
have easily occurred due to the fact that the letters were originally carved
doći jer je primjetno da su slova izvorno bila plitko uklesana. Bojanovski je
70-ih godina prošlog stoljeća zabilježio da se na tom dijelu natpisa mogu
nazrijeti prva dva slova od riječi Bathinus te vodoravna crta od slova H.146 network in Dalmatia had two objectives. The first was to establish military
discipline, because Roman legions (the VII and IX Legions built these roads)
Od čitave sintagme Bathinum flumen danas se samo jasno na natpisu vidi were in charge of road construction. This avoided army rebellions, such as the
zadnji slog riječi flumen. one which arose in Pannonia following the death of Augustus. The second
objective was to control the indigenous population. The presense of an army
had to reflect a mutual conflict between indigenous communities. Schmidt
U osmom redu čitanje je još problematičnije. Danas se, izuzev naziranja
underlines that the construction of more than 500 Roman miles of roads in
slova B, koje bi se prema Alföldyjevoj rekonstrukciji odnosilo na Breuke i six years was a programme whose goal was the pacification of the inland, as
padežni nastavak – ibus, koje je mađarski naučnik povezao sa Oserijatima, clearly seen in the names of roads. Some of these roads are reminiscent of the
rebellion in Illyricum, such as Bathinum flumen and ad Hedum castellum Dae-
ostatak teksta ne može pročitati.147 Međutim, takvo lociranje spomenutih sitiatium (Schmidt 2006, 422–423). However, when presenting the thesis that
this road network is not compatible with the road network that was later cre-
trati najboljim poznavateljem Dolabelinog sistema cesta u rimskoj provinciji ated in Dalmatia, Schmidt neglected the research results obtained by Boja-
Dalmaciji. Bojanovski je podatke zabilježene na Tabulae Dolabellae kompari- novski, who, although his work is almost half a century old, is still considered
rao sa rimskim itinerarijima, te epigrafskim materijalom. Njegova istraživanja to be one of the greatest sources of knowledge on Dolabella’s road system in
potvrdila su kontinutet gradnje i postojanja Dolabelinog sistema cesta (Boja- the Roman province of Dalmatia. Bojanovski compared the data from Tabu-
novski 1974; 1976, 307–321; 1977, 147–154; 1988). lae Dolabellae with Roman itineraries and epigraphic material. His research
143 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(i- has corroborated the continuity of construction and existence of Dolabella’s
mus) / [trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II / [viam] a colonia Salonitan[a] 5/ road system (Bojanovski 1974; 1976, 307–321; 1977, 147–154; 1988).
[ad f]in[es] provinciae Illyrici ] / cuius viae millia pasuum sunt / CLXVII munit per 143 [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(i-
vexillarios / leg(ionum) VII et XI / item viam Gabinianam 10/ ab Salonis Andetrium mus) / [trib(unicia)]potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II /5 [viam] a colonia Salonitan[a] /
aperuit / et munit per leg(ionem) VII. (CIL 03, 3198a (p 2275, 2328,19) = CIL03, [ad f]in[es] provinciae Illyrici ] / cuius viae millia pasuum sunt / CLXVII munit per
10156 = CIL 03, 3200 (p 2328,19) = CIL03, 10158 = ILJug I, 262). vexillarios / leg(ionum) VII et XI /10 item viam Gabinianam / ab Salonis Andetrium
144 Bojanovski 1974, 130.; Tončinić 2011, 115. aperuit / et munit per leg(ionem) VII (CIL 03, 3198a (p 2275, 2328, 19) = CIL 03,
145 Primjetno je da se u savremenoj historiografiji Ad fines provinciae Illyricina- 10156 = CIL 03, 3200 (p 2328, 19) = CIL 03, 10158 = ILJug I, 262).
stoji povezati sa Servitiumom. Tako Glicksman pretpostavlja da se taj podatak 144 Bojanovski 1974, 130; Tončinić 2011, 115.
odnosi na Servitium, a svoju argumentaciju temelji na tvrdnji da je rijeka Sava 145 It is evident that the contemporary historiography tries to associate Ad fines
predstavljala granicu između panonskih i ilirskih naroda. Stoga, prema nje- provinciae Illyrici with Servitium. Glicksman therefore assumed that this infor-
nom mišljenju, Ad fines provnciae Illyrici predstavlja prije etničku nego admi- mation refers to Servitium, and based her argument on the claim that the
nistrativnu granicu (Glicksman 2005, 217). Ovakvo mišljenje je dosta neute- Sava represented a border between the Pannonian and Illyrian peoples. Ac-
meljeno jer se rijeka Sava ne treba smatrati bilo kakvim graničnim faktorom, cording to her opinion, Ad fines provinciae Illyrici represents more of an ethnic
ni etničkim ni administrativnim. Izvjesno je, naprimjer, da su Breuci kontro- than administrative border (Glicksman 2005, 217). Schmidt also accepted the
lisali obje obale rijeke Save u jednom dijelu njenog donjeg toka. Servitium location of Ad fines provinciae Illyrici in the territory of Bosanska Gradiška, i.e.
se izjednačava sa: Ad fines provinciae Illyrici i u novom izdanju CIL-a (Miliaria Servitium (Schmidt 2006, 425–426). Such opinion is quite unsubstantiated,
Imperii Romani: Illyricum et Provinciae Europae Graecae (Corpus Inscriptionum because the Sava should not form any type of border, ethnic or administra-
Latinarum), 2012, 131.). Urednici su tu tvrdnju preuzeli od Mommsena i Pats- tive. For example, the Breuci undoubtedly controlled both banks of the ri-
cha. Primjetno je da je to dosta arhaično mišljenje koje je bilo utemeljeno na ver Sava in one part of its lower course. Servitium is identified with Ad fines
naučnim dostignućima devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća i nije u provinciae Illyrici in the most recent edition of CIL (Miliaria Imperii Romani:
skladu sa mišljenjem moderne naučne misli, uza sve uvažavanje velikih nauč- Illyricum et Provinciae Europae Graecae (Corpus Inscriptionum Latinarum) 2012,
nih autoriteta, kakvi su, bez sumnje, Mommsen i Patsch. 131). Editors have adopted this argument from Mommsen and Patsch. It is
146 Bojanovski 1974, 195. noticeable that this is a rather archaic view based on scientific works from the
147 Alföldy smatra da je najlogičnije pretpostaviti da, ako je Bathinus rijeka Bo- 19th and the beginning of the 20th century, and is not in accordance with the
sna, onda Breuci i Oserijati kao dvije panonske zajednice (civitates), koje žive views of modern scholarship, with utmost respect intended to great scholar-
blizu granice sa Dalmacijom, graniče na donjem toku te rijeke. Pri tome se ly authorities such as Mommsen and Patsch.
147
panonskih peregrinskih zajednica ne poklapa se sa pisanim izvorima, prije to a shallow depth. Bojanovski recorded in the late 1970s that the first two
svih sa Ptolemejem Klaudijem, koji Oserijate ubraja u narode Panonije Su- letters of the word BATHINVS could be discerned in this part of the inscrip-
perior, dok su Breuci bili civitas u Panoniji Inferior.148 Ipak, treba imati u vidu tion, as well as the horizontal line on the letter H.146 From the entire phrase
da Ptolemej Klaudije piše sa hronološkom distancom dužom od stoljeća Bathinum flumen, only the last syllable of the word flumen is clearly visi-
u odnosu na vrijeme nastanka ovog natpisa. Administrativno uređenje u ble in the inscription.
Panoniji pretrpjelo je značajne promjene u odnosu na vrijeme vladavine The reading becomes even more difficult in the eighth line. Today, beside
julijevsko-klaudijevske dinastije, kada je spomenik nastao, u poređenju sa the letter B, which, according to Alföldy, would refer to the Breuci, and case
vremenom Antonina, kada je pisao Ptolemej Klaudije. Ukoliko je Alföldyje- suffix –ibus which he associated with the Oseriates, the text is illegible.147
va rekonstrukcija teksta tačna, onda bi ovaj spomenik mogao poslužiti kao However, locating the aforementioned Pannonian peregrine civitates in
potvrda da je pogrešno izjednačavati pojam peregrinskih zajednica (civi- this way does not correspond to written sources, primarily Claudius Ptole-
tas) sa jedinstvenim, kohezionim etničkim korpusom. Nije nemoguće da su my, who considered the Oseriates as the peoples of Pannonia Superior,
zajednice koje su živjele oko rijeke Bosne, a koje su od strane Rima objedi- while the Breuci were civitas in Pannonia Inferior.148 Nevertheless, one
njene u peregrinsku zajednicu Oserijata, zapravo bile dio breučkog saveza. should keep in mind that Claudius Ptolemy wrote with the chronological
Kako bi oslabio Breuke nakon Velikog ilirskog ustanka, Rim je vjerovatno distance of more than a century from the production of this inscription. The
dio zajednica koje su činile breučki savez pripojio susjednim peregrinskim administrative organisation in Pannonia went through significant changes
in the period under the Julio-Claudian dynasty when the monument was
zajednicama. Logično bi bilo da su Breuci kontrolisali obje obale rijeke Bo-
made, compared to the period under Antoninus, when Claudius Ptolemy
sne u njenom donjem toku i, ukoliko se na natpisu spominju Oserijati, onda
wrote his texts. If Alföldy’s reconstruction is correct, then this monument
se to odnosi na administrativno uređenje, a nikako na etnički pojam. Nakon
could serve as a confirmation that it is incorrect to identify the term per-
podjele Panonije na dvije provincije, obje obale gornjeg toka rijeke Bosne
egrine civitates with a united, cohesive corpus. It is possible that the com-
su, najvjerovatnije, pripale Panoniji Inferior, što je pokazatelj da ni Rim nije munities that lived near the Bosna, and were merged into the peregrine
smatrao rijeku Bosnu za adekvatnom granicom. U ovom slučaju, ukoliko se civitas of the Oseriates by Rome, were in fact a part of the Breuci alliance.
na natpisu spominju zajednice (civitates) Breuka i Oserijata, rijeka Bosna In order to weaken the Breuci after the Great Illyrian Revolt, Rome probably
bi označavala granicu koja je oslikavala rimsku potrebu da oslabi Breuke i merged parts of communities that were part of the Breuci alliance with
spriječi nove eventualne pobune. neighbouring peregrine civitates. It would be reasonable if the Breuci kept
both banks of the Bosna in its lower course under their control, and if the
Ono što nije upitno u tekstu natpisa jeste spominjanje mogućeg naselja
Oseriates were mentioned in the inscription, then it would be a reference
Hedum castellumDaesitiatium. Tekst u djelu gdje se spominje desidijat-
to an administrative organisation, and not an ethnic term. After Pannonia
sko sjedište dobro je očuvan i čitljiv. Hedum castellum Daesitiatium se
was divided into two provinces, it appears that both banks of the upper
može locirati na prostor središnje Bosne.149 Takvu lokaciju potvrđuje na- course of the Bosna became part of Pannonia Inferior, indicating that not
vedena miljacija na natpisu kao i komparacija sa Tabulom Peuntingeria- even Rome considered the Bosna to be an adequate border. In this case, if
nom i epigrafskim miljokazima koji se mogu povezati sa cestom Salona civitates of the Breuci and Oseriates are mentioned in the inscription, then
- Argentarija. 150 Šta bi Hedum sam po sebi predstavljao u nauci postoje the Bosna would mark the border which reflected the need of the Romans
različita mišljenja, ovisno o tome da li se Desidijati posmatraju kao jedin- to weaken the Breuci and prevent a new rebellion.
stven etnički kompleks ili savez zajednica. Ukoliko se Desidijati posmatraju
The mention of Hedum castellum Daesitiatium on the monument re-
kao koherentna etnička zajednica, onda bi Hedum castellum Daesitiatium
mains undisputable. The text mentioning the main settlement of the Dae-
predstavljao sjedište njihove politije.151 Nasuprot tome, postoje mišljenja
sitiates is well preserved and legible. Hedum castellum Daesitiatium can
koja zastupaju stanovište da ne postoji jedinstven identitetski narativ kod
be located in central Bosnia.149 This location is corroborated by the number
Desidijata.152 Međutim, tekst spomenika najprije bi ukazivao da Hedum
castellum Daesitiatium treba posmatrati kao jednu odredišnu tačku koja 146 Bojanovski 1974, 195.
147 Alföldy believes that it is reasonable to assume that if the Bathinus is the
je bez sumnje bila na teritoriji peregrinske zajednice Desidijata, ali malo je Bosna, then the Breuci and Oseriates, as two Pannonian civitates living close
to the border with Dalmatia, border along the lower course of this river. At
the same time, he refers to Mócsy, as well as to his own view that the bor-
on poziva na Mócsyja, ali i na svoje mišljenje da se granica Panonije između der between Pannonia and Dalmatia was at the territory around present-day
Dalmacije nalazila na prostoru oko današnjeg Doboja. (Alföldy 1965a, 112). Doboj (Alföldy 1965a, 112). Schmidt assumes that the Daesitiates are men-
Schmidt pretpostavlja da se se umjesto Oserijata na spomeniku spominju tioned in the inscription, and not the Oseriates. He based this argument on
Dezidijati. Svoju argumentaciju temelji na Velejevom podatku o Batonovoj the information presented by Velleius Paterculus regarding Bato’s surrender
predaji na rijeci Bathinus (Vel. 2, 114). Iako je u pitanju predaja Breučkog at the river Bathinus (Vel. 2, 114). Although this is a surrender of the lead-
vođe, pretpostavlja se da bi na toj rijeci trebalo tražiti granicu sa drugim er of the Breuci, it is assumed that this river forms the border with another
velikim narodom kao što su Dezdijati. Izvjesno je da Schmidt ovdje ne ulazi people, such as the Daesitiates. It is likely that Schmidt did not undertake an
u epigrafsku analizu već ovaj dio natpisa analizira u kontekstu svoje teze o epigraphic analysis, but instead only analysed the inscription in the context
tome kako je solinski natpis svojevrsni Tiberijev trijumfalni natpis (Schmidt of his thesis that the inscription of Solin is a form of victory inscription for
2006, 428). Tiberius (Schmidt 2006, 428).
148 Pišući o Panoniji Superior Ptolemej Klaudije kaže: „Tu provinciju drže Azali na 148 Writing about Pannonia Superior, Claudius Ptolemy states: “The Azoli occupy
krajnjem sjeverozapadu, Kitni na sjeveroistoku, na jugu Latobici ispod Norika, the province to the north, while to the west the Cutini and to the east, and to the
Varcijani prema sjeveru, a između Boji prema zapadu i ispod njih Kolapijani, Jasi south the Latobici while (in that part of the territory which is) below Noricum,
prema istoku i ispod njih Oserijati“ (Ptol. 2, 14, 2.), dok je Breuke uvrstio u za- the Varciani and towards the east, in between the Boioi while to the west, below
jednice Panonije Inferior: „Čitavu tu provinciju drže na sjeverozapadu Amantini, these the Coletiani or Colaitiani, the Iassioi towards the east, and below these the
ispod njih Herkunijati, zatim Andizeti, pa Breuci. Na sjeveroistoku su Eravisci, a Oseriates” (Ptol. 2, 14, 2), whereas he included the Breuci in the communities
na jugu Skordisci“ (Ptol. 2, 15, 2.) of Pannonia Inferior: “The province itself is occupied in the western part by the
149 Bojanovski 1974, 183.; Paškvalin 2000, 193; Džino 2010, 171; Schmidt 2006, Amantini towards the north, below these the Ercuniates, then the Andiantes,
427–428.. then the Breuci: in the eastern part, towards the north, are the Arabisci, towards
150 Bojanovski 1974, 183–184. the south the Scordisci” (Ptol. 2, 15, 2).
151 Mesihović 2011b, 124–125. 149 Bojanovski 1974, 183; Paškvalin 2000, 193; Džino 2010, 171; Schmidt 2006,
152 Džino 2009, 82. 427–428.
148
vjerovatno da je bila neki oblik etničke prijestolnice, iako riječ castellum of miles indicated in the inscription, as well as by comparison with the Peu-
može ukazivati na postojanje predrimskog naselja. tinger Map and epigraphic milestones that can be associated with the road
Salona – Argentaria.150 There are different scholarly views on what Hedum
U dvanaestom redu se spominje još jedna peregrinska zajednica, za koju
should represent depending on whether the Daesitiates are considered to
se može pretpostaviti da je u periodu ranog carstva živjela na prostoru be a single ethnic complex or an alliance of communities. If the Daesitiates
današnje Bosne i Hercegovine. Riječ je o Dicionima, koji se prema tekstu are viewed as a coherent ethnic community, then Hedum castellum Dae-
natpisa mogu locirati kod Ulcirske planine. Taj antički toponim bi se mo- sitiatium would represent the main settlement of their polity.151 On the
gao izjednačiti sa planinom Ilicom (Uilicom), preko koje je vodio put što je other hand, there are views according to which a unified identity-discourse
povezivao Grahovo polje sa Dalmacijom.153 Miljacija navedena na spome- existed among the Daesitiates.152 However, the text on the monument
niku ukazuje da se Dicioni mogu locirati na prostor Grahovog polja. Pored would primarily suggest that Hedum castellum Daesitiatium should be
miljacije na Solinskom natpisu takvo lociranje Diciona potvrđuje i podatak observed as one destination point which was undoubtedly in the territory
Plinija Starijeg da su ranom carstvu bili pod ingerencijom Salonitanskog of the peregrine civitas of the Daesitiates, but it is less likely that it was a
konventa.154 Za razliku od sedmog i osmog reda, gdje se prema Alföldyjevoj form of ethnic capital, although the word castellum could imply the exist-
rekonstrukciji spominju rijeka Bathinus, Breuci i Oserijati, dio natpisa na ence of a pre-Roman settlement.
kojem se spominje peregrinska zajednica Diciona i planina Ulcirum relativ- The twelfth line mentions another peregrine civitas, assumed to have lived
no je dobro očuvan i čitljiv. upon the territory of present-day Bosnia and Herzegovina in the time of
the early Empire. The Ditiones were located in the vicinity of Ulcirus moun-
Spomenik je važan izvor za administrativno-pravnu historiju jer jasno po-
tain, according to the monument’s text. This ancient toponym could be
kazuje da je Rim nakon Velikog ilirskog ustanka otpočeo intenzivniji proces
identified with Ilica (Uilica) mountain, where a road connected Grahovo
integracije unutrašnjosti Ilirika u rimski sistem uprave. Jasno se nazire da
polje with Dalmatia.153 The number of miles indicated on the monument
se u periodu Dolabelinog namjesništva, koje je uslijedilo tri godine nakon
suggests that the Ditiones could be located upon the territory of Grahovo
gušenja Batonovog ustanka (Bellum Batonianum), težilo za jačom us- polje. Apart from the number of miles distant from Solin according to the
postavom centralne vlasti u Iliriku. Pogrešno bi bilo taj proces integracije inscription, Pliny the Elder corroborated their location when stating that
izjednačiti sa romanizacijom jer je to bila prva faza kulturnog približavanja the Ditiones were under the jurisdiction of the judicial conventus based in
Ilirika nakon vojne pacifikacije koja je uslijedila odmah nakon 9. godine i Salonae in the early Empire.154 Unlike the seventh and eighth lines, where
gušenja ustanka. the Bathinus river, the Breuci and Oseriates are mentioned according to
Alföldy’s reconstruction, the part of the inscription mentioning the per-
Kat. 3. Nadgrobni spomenik vojnika kohorte treće pretorijanske
egrine civitas of the Ditiones and Ulcirus mountain is relatively well pre-
Julija Nerona iz mjesta koje je na natpisu navedeno kao pes Fau-
served and legible.
stinianum
The monument represents an important source for administrative-legal
Sepulkarni spomenik napravljen od mramora pronađen je u gradu Rimu.
history, because it clearly shows that after the Great Illyrian Revolt, Rome
Ovaj spomenik se po svojim karakteristikama ubraja u kategoriju tabula. commenced a more intensive process of integration of the interior of Il-
Natpisno polje dobro očuvano. Tekst uklesan u petnaest redova. Slova lyricum into the Roman administrative system. It clearly shows that the
simetrična i uklesana u pravilnoj kapitali. Sve riječi razdvojene znakom aim was to establish a stronger central government in Illyricum under Do-
interpunkcije u obliku tačke (punctum distinguens). labella’s governorship, three years subsequent to the quelling of Bellum
Batonianum.
Dimenzije: Visina: —, širina: —, debljina: —. Visina slova: —.
Cat. 3. Funerary monument of a soldier of the Third Praetorian
CIL 06, 2494a (1); EDCS - 18800430 = EDR 104357.
Cohort Julius Nero from pes Faustinianum
Literatura: Mócsy 1974, 222; Dobó 1975, 24; Kovács 2013, 151.
A sepulchral monument made of marble was discovered in the city of
D(is) M(anibus). Rome. This monument is best characterised as a tabula. The inscription
Iul(ius) Nero field is well preserved. The text is carved in fifteen lines. The letters are sym-
<mil(es) coh(ortis) III pr(aetoriae) metrical, and carved in square capitals. All of the words are separated by
(centuria) Victoris punctuation marks in the form of a dot (punctum distinguens).
5
vix(it) an(nis) XXXVI Dimensions: Height: -, Width: -, Depth: -, Letter height: -.
mil(itavit) an(nis) XIII
oriundus in CIL 06, 2494a (1); EDCS-18800430 = EDR 104357.
Pannonia Supe Bibliography: Mócsy 1974, 222; Dobó 1975, 24; Kovács 2013, 151.
riore, pede
D(is) M(anibus).
10
Faustiniano.
Aur(elius) Dassius Iul(ius) Nero
êt Iulius mil(es) coh(ortis) III pr(aetoriae)
Valerianus (centuria) Victoris
her(e)d(es) b(ene) m(erenti)
15
f(e)c(e)r(unt). 150 Bojanovski 1974, 183–184.
151 Mesihović 2011b, 124–125.
152 Džino 2009, 82.
154 Plin. 3, 142. 154 Plin. 3, 142.
149
Bogovima Manima. Julije Neron, vojnik kohorte treće pretorijanske, 5

vix(it) an(nis) XXXVI
centurija Viktoris, živio godina trideset i šest, služio vojni rok trinaest mil(itavit) an(nis) XIII
godina, porijeklom iz Gornje Panonije, pes Faustinianum. Aurelije Dasius i oriundus in
Julije Valerijanus, nasljednici dobrom zaslužnom podigoše. Pannonia Supe
R. 1: Riječi uklesane kao abrevijacije na sredini natpisnog polja. Slova riore, pede
sitnija u odnosu na slova u drugom redu. - R. 2: Nomen Iulius uklesan u
10
Faustiniano.
skraćenom obliku, dok je kognomen naveden kao cijela riječ. - R. 3: Sve Aur(elius) Dassius
riječi napisane u običajnom skraćenom obliku. Iznad broja nije uklesana êt Iulius
horizontalna linija. I u ostalim redovima gdje se pojavljuju brojevi nema Valerianus
iznad njih horizontalne linije. - R. 4: Na početku reda uklesan simbol koji her(e)d(es) b(ene) m(erenti)
označava centuriju. Ime centurije uklesano u punom obliku. - R. 5 –6: Sve 15
f(e)c(e)r(unt).
riječi uklesane u skraćenom obliku. Ni jedno slovo nije navedeno u ligaturi,
To the Spirits of the Departed, to Julius Nero, a solider of the Third Prae-
što se također odnosi na cijeli tekst. - R. 7: Obje riječi uklesane bez skra-
torian Cohort from centuria Victoris, (he) lived for 36 years, served in the
ćivanja. - R. 8–9: Prva riječ uklesana u punom obliku, druga se prenosi u army for 13 years, native to Pannonia Superior, pes Faustinianum, heirs
naredni red. Riječ pes uklesana u ablativu jednine. - R. 10: Cio red zauzima Aurelius Dassius and Julius Valerianus erected (the monument) to (him)
riječ Faustinianum uklesana u ablativu jednine. Slova uklesana sa jedna- well deserved.
kim razmakom. - R. 11–13: Riječi, uključujući i veznik ET, uklesane u punom
L.1: The words are carved as abbreviations in the middle of the inscription
obliku. Izuzetak predstavlja samo nomen Aurelius sa početka jedanaestog
field. The letters are smaller in comparison to the letters of the second line.
reda, koji je uklesan u skraćenom obliku. Primjećuje se da je riječ Valeria-
– L.2: Nomen Iulius is carved as an abbreviation, while the cognomen is
nus uklesana na isti način kao riječ Faustinianum,odnosno Faustiniano iz
carved as a full word. – L.3: All the words are carved as common abbrevi-
desetog reda. - R. 14–15: Riječi uklesane u skraćenom obliku
ations. There is no horizontal line above the numbers. This is likewise the
Datacija: 3. stoljeće. case in other lines with numbers. – L.4: The symbol that marks the centuria
is carved at the beginning of the line. The name of the centuria is carved in
Nadgrobni spomenik pretorijanca Julija Nerona, koji je prema tekstu spo- the full form. – L. 5–6: All the words are abbreviated. Not a single letter is
menika vojnu službu služio u trećoj kohorti. Treća kohorta pripadala je carved in ligature, which is likewise throughout the entire text. – L.7: Both
jednoj od tri kohorte koje su bile stacionirane u samom gradu Rimu.155 U words are carved without abbreviations. – L. 8–9: The first word is carved
vojnoj hijerarhiji biti vojnik jedne od prve tri kohorte bilo je izuzetno važno in full form, whereas the second word continues upon the following line.
budući da su te tri kohorte predstavljale ličnu carevu gardu. Spomenik je The word pes is carved in ablative case singular. – L.10: The word Faustin-
teško precizno datirati jer ne treba odbaciti mogućnost da je nastao i prije ianus, carved in ablative case singular, takes up the entire line. The letters
reformi Septimija Severa 195. godine, kada je car, umjesto Italika, u preto- are carved with equal spacing. – L. 11–13: The words, including the con-
rijansku gardu uvrstio najvećim dijelom vojnike iz podunavskih provincija. junction ET, are carved in their full form. The only exception is the nomen
Aurelius at the beginning of the eleventh line that is abbreviated. We can
Prema gentilnom nomenu Aurelius, jednog od nasljednika (heredes),može notice that the word Valerianus is carved just like Faustinanus i.e. Faus-
se zaključiti da spomenik nije mlađi od vremena Marka Aurelija. Činise da tiniano from the tenth line. – L. 14–15: The words are abbreviated.
Aurelius Dassius pripada prvoj generaciji rimskih građana jer onomastički
Dating: 3rd century.
elemenat Dasius ukazuje na autohtono panonsko porijeklo.156 Iz onoma-
stike drugog čovjeka koji podiže spomenik primjetno je da, kao i pokoj- This is a tombstone of Praetorian Julius Nero, who served his military
nik, nosi julijevski gentilni nomen. To naravno ne ukazuje na neko krvno service in the Third Cohort, according to the monument’s text. The Third
srodstvo, jer bi to bilo naglašeno na spomeniku, ali može ukazivati na to Cohort was one of three cohorts stationed in Rome.155 In the military hier-
da mogu potjecati sa istog područja na kojem je dijeljenje rimskog gra- archy, it was very important to be a solider of one of these three cohorts,
đanstva počelo dosta rano. Ne treba odbaciti mogućnost da su sva tri lica since they essentially acted as the Emperor’s personal Imperial Guard. It is
čija se imena spominju na spomeniku panonskog porijekla. U vojsci je bila difficult to precisely determine the date of the monument, because we are
uobičajena praksa da sunarodnjaci jedni drugima ostave u naslijeđe da im unable to reject the possibility that it predates the reforms of Septimius
Severus in 195 AD, when the Emperor inducted soldiers from the Danubian
podignu spomenik nakon smrti.
provinces into the Praetorian Guard instead of Italic soldiers.
Tekst spomenika upućuje na to da je pokojnik potjecao iz naselja pes Fau-
According to the nomen gentilicium Aurelius of one of the successors
stinianum, za koji se na spomeniku jasno naglašava da je bio u Panoniji
(heredes), it can be concluded that the monument does not date to be-
Superior. Iako pojam pes označava izvorno rimsku stopu, ovdje se treba
fore the reign of Marcus Aurelius. It seems that Aurelius Dassius belongs
posmatrati u kontekstu manjeg naselja ili određenog gradskog teritori-
to the first generation of Roman citizens, because the onomastic element
ja. Kako se administrativna jedinica Faustinianum pojavljuje na svega tri Dasius indicates an autochthonous Pannonian origin.156 The onomastics
155 Pretorijanske kohorte sa rednim brojevima od četiri do deset bile su sta- 155 Praetorian cohorts from the fourth to tenth were stationed outside the cap-
cionirane van prijestolnice kako bi održavale javni red i mir u Italiji. Tim više ital in order to maintain peace and order in Italy. That the person mentioned
ličnost spomenuta na ovom spomeniku dobija na važnosti, jer on je bio član on this monument was a member of a cohort stationed in the City of Rome is
kohorte koja je bila stacionirana u gradu Rimu. the reason for his importance.
156 Osnova Das je česta u Panoniji i javlja se, prema Mócsyju, na 11 spomenika 156 The root Das was common in Pannonia and, according to Mócsy, it appears
u Panoniji u obliku Dasius, dok se oblik sa dva s, kao u ovom slučaju, javlja on 11 monuments in Pannonia in the form of Dasius, while the form with two
samo na jednom natpisu u Dalmaciji. Moguće je da je u tom slučaju riječ o ‘s’, as in this case, appears only in one inscription in Dalmatia. It is possible
doseljeniku iz Panonije (Mócsy 1983, 98). that in this case it is an immigrant from Pannonia (Mócsy 1983, 98).
150
epigrafska spomenika, koji su ujedno jedini izvori za nju, ovaj spomenik of the second successor shows that he carries Julius nomen gentilicium,
predstavlja važan izvor za izučavanje administrativno-pravnog uređenja just like the decedent. This certainly does not imply that they are blood
rimske provincije Panonije Superior. Komparacijom sa tekstom spomenika relatives, but it could imply that they come from the same territory, where
pronađenog u Sisku (Siscia) može se doći do zaključka da se teritorija na- the granting of Roman citizenship began quite early. The possibility that
selja pes Faustinianum treba tražiti negdje u blizini agera Siscije.157 Budući all three persons mentioned on the monument were of Pannonian origin
da je proces municipalizacije na zapadu i sjeveru od Siscije prilično jasan should also not be rejected. It was a common military practice to delegate
the responsibility for tombstone construction after one’s death to fellow
u nauci, pes Faustinianum logično bi bilo tražiti istočno od agera Siscije,
countrymen.
na prostoru Posavine, jugoistočno od ušća Une u Savu. Pokojnikov gentilni
nomen ukazuje da su njegovi preci relativno rano dobili rimsko građanstvo. The monument’s text suggests that the decedent came from pes Faus-
Moguće je da su pripadali lokalnoj aristokratiji koja je vrlo rano stupila u tinianum, which is clearly emphasised as being in Pannonia Superior. Al-
interakciju sa Rimljanima. Na to bi upućivala činjenica da se na još jednom though the term pes originally signified the Roman foot, here it should be
epigrafskom spomeniku spominje pretorijanac Candidius Valentinus, ta- interpreted in the context of a smaller settlement. Since administrative unit
kođer iz naselja Faustinianus. Prisustvo više vojnika u elitnom redu rimske Faustinianum appears only on three epigraphic monuments, which are at
vojske iz malog pes/ municipium kojeg nema zabilježenog ni u jednom the same time the only written evidence of its existence, this monument
pisanom spomeniku, pokazatelj moguće je rane interakcije sa Rimom, koja represents an important source for studying the administrative-legal or-
ganisation of the Roman province of Pannonia Superior. After comparing
je vjerovatno rezultirala određenim napredovanjem u rimskoj vojnoj hije-
it with the text on the monument from Sisak (Siscia), it can be concluded
rarhiji.
that the territory of pes Faustinianum should be located somewhere in the
Kat. 4. Nadgrobni spomenik Valentina, konjanika prve konjičke vicinity of the ager of Siscia.157 Since the municipalisation process to the
garde, nacije panonske, građanin iz Faustinianuma west and south from Siscia is fairly well defined in scholarship, it should be
reasonable to locate pes Faustinianum to the east from the ager of Siscia
Stela pronađena 1876. godine u gradu Rimu. Napravljena je od bijelog upon the territory of Posavina, southeast from the confluence of the Una
mramora. Malih dimnzija, ali lijepo ukrašena. Zabat počiva na arhitravu. into the Sava. The decedent’s nomen gentilicium suggests that his ances-
Dvije maske su uklesane na bočnoj strani akroterija. Natpisno polje dobro tors were granted Roman citizenship at quite an early stage. It is possible
očuvano. Vide se ostaci linija smjernica (hederae). Slova simetrična i uklesa- that they belonged to a local aristocracy that started interacting with the
na u pravilnoj kapitali. Visina slova se smanjuje od vrha natpisa prema dnu. Romans quite early on. This is implied by the fact that Praetorian Candid-
Spomenik se danas nalazi u Vatikanskom muzeju (Musei Vaticani), Galleria ius Valentinus, also from the settlement of Faustinianus, is mentioned
Lapidaria. on another epigraphic monument. The presence of several soldiers in the
elite rank of the Roman army from a small pes/municipium, which is not
Dimenzije: Visina: 61 cm, širina: 49 cm, debljina: 17,5 cm. Visina slova: —.
recorded on a single written monument, is a possible indicator of an early
CIL 06, 3241. interaction with Rome probably resulting in a certain degree of progress up
the Roman military hierarchy.
Literatura: Scarpellini 1987, 158–159; Šašel 1989, 62; Ricci 2010, 176;
Kovács 2013, 135. Cat. 4. Funerary monument for Valentinus, cavalryman of equites
singulares, of the Pannonian nation, the citizen of Faustinianum
D(is) M(anibus).
This stela was discovered in 1876 in the City of Rome. It is made of white
Candidio Valentino equiti numeri
marble. It is small but finely decorated. The tympanum is located on the
sing(ularium) nat(ione) Pann(onio) [c]ivi Fausti(ni)ano
architrave. The masks are carved on the lateral sides of the acroterion. The
castris prioribus turma Maximi inscription field is well preserved. The remains of guidelines (hederae) are
5
stip(endiorum) XII qui vixit ann(os) XXXII. Arrius also visible. The lettering is symmetrical and carved in square capitals. The
Latianus mil(es) coh(ortis) IIII pr(aetoriae) et Flavius Vi size of the letters decreases from top to bottom. The monument is today
talis mil(es) coh(ortis) X pr(aetoriae) heredes amico kept in the Lapidary Gallery of the Vatican Museums.
bene merenti memoriam fecerunt.
Dimensions: Height: 61 cm, Width: 49 cm, Depth: 17.5 cm, Letter height: -.
Bogovima Manima. Kandidu Valentinu, konjaniku iz prve konjičke garde, CIL 06, 3241.
nacije panonske, građanin Fausti(ni)anusa, prvog logora turme Maksime,
služio vojni rok dvanaest godina, koji je živio trideset i dvije godine. Arijus Bibliography: Scarpellini 1987, 158–159; ŠaŠel 1989, 62; Ricci 2010, 176;
Kovács 2013, 135.
Lacijanus, vojnik kohorte četvrte pretorijanske i Flavije Vitalis, vojnik
kohorte desete pretorijanske, nasljednici prijatelju dobro zaslužnom za D(is) M(anibus).
sjećanje podigoše. Candidio Valentino equiti numeri
R. 1: Riječi uklesane kao abreveracije na sredini natpisnog polja. - R. 2: Riječi sing(ularium) nat(ione) Pann(onio) [c]ivi Fausti(ni)ano
napisane bez skraćivanja. Posljednje slovo I na kraju reda pliće uklesano castris prioribus turma Maximi
u odnosu na ostala slova. - R.3: Prve tri riječi uklesane u skraćenom obli-
5
stip(endiorum) XII qui vixit ann(os) XXXII. Arrius
ku. Uništeno slovo C od riječi civis, koja je uklesana u dativu. U ovom redu Latianus mil(es) coh(ortis) IIII pr(aetoriae) et Flavius Vi
nedostaje slog ni u riječi Faustinianus, te se taj slog u rekonstrukciji do- talis mil(es) coh(ortis) X pr(aetoriae) heredes amico
punjava. - R. 4–5: Sve riječi uklesane bez skraćivanja. Izuzetak predstavlja bene merenti memoriam fecerunt.
157 CIL 03, 03974; Mócsy 1974, 222. 157 CIL 03, 03974; Mócsy 1974, 222.
151
riječ annus iz petog reda, kojoj nedostaje akuzativni nastavak -os. Iznad To the Spirits of the Departed, Candidius Valentinus, cavalryman of equites
broja nema horizontalne linije. Slovo A u riječi Arrius je plitko uklesano. singulares (personal cavalry of the Emperor), of the Pannonian nation,
Scarpellini smatra da to slovo ne treba čitati kao A, već kao M, pa je prema citizen of Fausti(ni)anus, of castra priora (older fort) of Maximus turma,
njenom mišljenju tu uklesano ime Marrius.158 Međutim, veći dio literature served 12 years of military service, lived for 32 years, heirs Arius Latianus,
ipak preuzima čitanje iz CIL-a. - R. 6: Prva riječ koja predstavlja cognomen solider of the Fourth Praetorian Cohort, and Flavius Vitalis, solider of Tenth
uklesana bez skraćivanja. Potom slijede riječi uklesane u skraćenom obliku. Praetorian Cohort, erected (the monument) as a memorial to (their) friend
well deserved.
Na kraju reda naveden je gentilni nomen u punom obliku i cognomen, koji
se prenosi u naredni red. Između riječi pojavljuje se znak interpunkcije u L.1: The words are carved as abbreviations in the middle of the inscription
obliku tačke (punctum distinguens).- R. 7: Posljednje riječi napisane u pu- field. – L.2: The words are carved without abbreviations. The last letter I
nom obliku, dok su ostale navedene u skraćenicama. Punctum distinguens at the end of the line is carved shallower than the other letters. – L.3: The
se pojavljuje između svih riječi u ovom redu. - R. 8: Sve riječi napisane u first three words are abbreviated. The letter C of the word civis,carved in
punom obliku. dative case, has been destroyed. The syllable NI of the word Faustinianus is
missing in this line, thus this syllable has been added in the reconstruction.
Datacija: 3. stoljeće. – L. 4–5: All of the words are carved without abbreviation, except the word
Ovo je sepulkarni spomenik Kandidija Valentina. Iz teksta nadgrobnog annus from the fifth line, which is missing the accusative case ending –os.
spomenika primjetno je da je pokojnik pripadao posebnom konjaničkom There is no horizontal line over the number. The letter A of the word Arrius
is carved shallow. Scarpellini argues that this letter shouldn’t be read as A
redu pretorijanske garde, equites singulares, i da je bio raspoređen u Mak-
but as M, so she argues that the name Marrius was carved.158 However,
simovu turmu. Spomenik se može datirati u treće stoljeće. Naime, iako je
the majority of authors nevertheless adopted the reading from CIL. – L.6:
jedinica formirana u periodu vladavine flavijevaca u vrijeme vladavine
The first word represents the cognomen which is carved without abbrevi-
Septimija Severa, ona je duplirana i popunjena vojnicima iz podunavskih
ations. It is followed by abbreviated words. At the end of the line, there is
provincija, u koje su se ubrajale i panonske provincije.159 Na dataciju u tre- a nomen gentilicium in full form and a cognomen that continues in the
će stoljeće još bi upućivalo i to što je pokojnik pripadao starijem taboru following line. There are punctuation marks in the form of a dot (punctum
(castra priora equitum singularium). Naglašavanje da pokojnik pripada distinguens) between words. – L.7: The final two words are carved in their
starijem taboru ukazuje da je u tom periodu postojao i mlađi tabor (castra full form, while the other words are abbreviated. Punctum distinguens ap-
nova equitum singularium), koji je osnovao Septimije Sever. Naglašava- pears between all the words in this line. – L.8: All the words are carved in
nje: natione Pannonio implicira da se u Panoniji u trećem stoljeću izgubio their full forms.
etnički identitet i da se počela graditi određena geografska identifikacija
Dating: 3rd century.
koja se poklapala sa rimskim administrativnim sistemom.160 Naravno,
panonski identitet se razvijao kao specifični skup identiteta još od ranih This is a sepulchral monument to Candidius Valentinus. It is noticeable
carskih vremena. Taj identitet je nastajao u različitim društvima i geograf- from the tombstone’s text that the decedent belonged to a special cavalry
skim kontekstima. Identitet se pojavio kao rezultat zajedničkog življenja, unit of the Praetorian Guard equites singulares and that he was assigned
te zajedničkog historijskog iskustva autohtonog stanovništva.161 Zahva- to Maximus turma. The monument can be dated to the 3rd century AD. Al-
though the unit was formed in the period of Flavian rule, it was doubled
ljujući natpisu Julija Nerona, municipium Faustinianum može se locirati
in size and reinforced with soldiers from the Danubian provinces, includ-
na prostor Gornje Panonije, moguće u dio Posavine ispod Zrinske gore.162
ing the Pannonian provinces, under Septimius Severus.159 The fact that
Teritorij municipija Faustinijana bio je blizu agera Siscije.163 Za Kandidija
the decedent belonged to castra priora equitum singularium would also
Valentina njegovi prijatelji koji mu podižu spomenik jasno naglašavaju da
suggest that the monument dates to the 3rd century. Emphasising that the
on ima građanstvo (civitas) Faustinijana, što nedvosmisleno ukazuje na
decedent belonged to an older fort suggests that a new fort (castra nova
postojanje municipalne organizacije. Pojam „civitas“ podrazumijeva pojam equitum singularium) also existed in this period, founded by Septimius
grada sa institucijama (poput vijeća dekuriona) koje mu pružaju određenu Severus. Emphasising natione Pannonio implies that ethnic identity was
autonomiju.164 lost in Pannonia by this point in time, and that a certain geographic identi-
fication had started to grow that coincided with the Roman administrative
system.160 The Pannonian identity had certainly developed as a specific
158 Scarpellini 1987,159. group of identities from the early imperial period. This identity had been
159 Prvobitno je equites singulares popunjavana regrutovanjem vojnika iz Italije i
španskih i germanskih provincija, da bi u vrijeme vladavine Septimija Severa 158 Scarpellini 1987, 159.
popunjavana uglavnom iz podunavskih provincija. U vrijeme vladavine spo- 159 Initially, equites singulares was reinforced by recruiting soldiers from Italy
menutog cara, equites singulares su dobile novu vojnu bazu pa pojam castra and the Spanish and Germanic provinces. In the time of Septimius Severus
priora equitum singularium potvrđuje da je Kandidij Valentin bio stacioniran u it was reinforced mainly from the Danubian provinces. During the reign of
starijem taboru (Campbell 1994, 42; Southern 2007, 118). Naglašavanje toga this emperor, equites singulares was given a new military base, so the term
da je neko stacioniran u starijem taboru ukazivalo bi i na postojanje mlađeg. castra priora equitum singularium confirms that Candidius Valentinus was sta-
Izraz prioribus naveden je kako bi se naglasilo jasno u kojem su od dva tabora tioned in an older fort (Campbell 1994, 42; Southern 2007, 118). Emphasising
bila stacionirana garda equites singulares, čiji je vojnik bio Kandidij Valentin. that someone was stationed in an older fort would suggest the existence
160 Na natpisima iz prvog stoljeća rimski vojnici iz Panonije i Dalmacije nagla- of a newer fort. The term prioribus was used to clearly indicate in which of
šavaju svoje etničko porijeklo, pa se tako na spomenicima pojavljuju Breuci, the two forts equites singulares, where Candidus Valentinus was a solider, was
Desidijati, Dicioni, Mezeji, Delmati, Dokleati itd. (Domić Kunić 1988, 87–102). stationed.
Uslijed procesa koji bi se uslovno mogao okarakterizirati kao politička i kul- 160 Roman soldiers from Pannonia and Dalmatia emphasised their ethnic ori-
turna romanizacija etničkoidentificiranje vojnika na natpisima gubi se u smi- gin in inscriptions from the 1st century, so the Breuci, Daesitiates, Ditiones,
slu etničke zajednice i dobija karakteristike regionalnog identificiranja. Moesians, Delmatae, Docleatae, etc. appear in inscriptions (Domić Kunić
161 Džino, Domić Kunić 2012, 103–104. 1988, 87–102). Due to the process which could tentatively be characterised
162 CIL 06, 2494a; CIL 03, 03974. as a political and cultural Romanisation, ethnic identification of soldiers with
163 Šašel 1989, 65. inscriptions loses itself in terms of ethnic community and acquires character-
164 Leveau 1993, 463. istics of regional identification.
152
Sva tri genitilna nomena koja se pojavljuju na natpisu: Arrius, Candidius, developing in different societal and geographic contexts. It appeared as a
Flavius javljaju se na epigrafskim spomenicima širom Carstva.165 Ni jedan result of communal life and the mutual historical experiences of the indig-
onomastički element ne bi se mogao ograničiti na uži geografski prostor. U enous population(s).161 Due to the inscription of Julius Nero, municipium
tekstu spomenika jasno je naglašeno da pokojnik i njegovi prijatelji ne pri- Faustinianus can be located in the territory of Pannonia Superior, possibly
padaju istoj pretorijanskoj kohorti, što bi možda moglo biti pokazatelj da in the part of Posavina below Zrinska Gora.162 The territory of municipium
potječu iz istog dijela Carstva i da su možda u nekom ranijem periodu bili u Faustinianus was close to the territory of the ager of Siscia.163 The friends
of Candidius Valentinus, who erected the monument in his honour, clearly
istoj vojnoj jedinici. Međutim, kako na spomeniku nije navedeno da Arius
emphasise that he holds citizenship (civitas) of Faustinianus, which un-
Latianus i Flavius Vitalis potječu iz municipija Faustinijana vjerovatnijim se
doubtedly indicates a municipal organisation. The term civitas implies a
čini to da je pokojnik još za života odredio šta će mu pisati na spomeniku
city with institutions (such as a council of decurions), offering it a certain
naglašavajući svoje porijeklo iz Faustinijana. U skladu sa tim, jedino se za
level of autonomy.164
pokojnika Kandidiusa Valentinusa može sa sigurnošću tvrditi da potječe iz
municipija Faustinianum. All three nomina gentilicia appearing in the inscription, Arrius, Candidi-
us, Flavius, appear on epigraphic monuments across the Empire.165 Not a
Kat. 5. Nadgrobni spomenik Poncija Lupa, notara iz municipija single onomastic element could be limited to a narrow geographic region.
Faustinianum (T. 1: 5; T. 2: 1) The monument’s text clearly emphasises that the decedent and his friends
Spomenik je napravljen od kamena vapnenca i pronađen je u 19. stoljeću. do not belong to the same Praetorian Cohort, possibly indicating that they
come from the same part of the Empire and that they could have been in
Ovaj spomenik je korišten u sekundarne svrhe i bio je uzidan u zid jedne
the same military unit during an earlier period. However, since the monu-
kuće u Sisku. U pitanju je sarkofag jako lijepe izrade. Na desnoj i lijevoj strani
ment does not state that Arius Latianus and Flavius Vitalis come from mu-
sarkofaga uklesan je po jedan eros. Ta dva erosa predstavljeni su pognutē
nicipium Faustinianum, it is more likely that the decedent decided during
glavē, naslonjeni na obrnuto okrenutu baklju, oko koje se nalazi vijenac.
his lifetime what his monument would state, emphasising his origin from
Noge su im prekrižene. Svaki od erosa nalazi se između dva pilasa. Na obje Faustinianum. Accordingly, only the decedent, Candidius Valentinus, can
bočne strane uklesan je po jedan reljef sa Dioskurom, koji nosi pileus sa be confirmed with certainty to originate from municipium Faustinianus.
zvjezdicom i ima pričvršćen plašt, te vodi konja za uzde jednom rukom.
Druga ruka kod tih Dioskura podignuta je u zrak, dok težina tijela počiva Cat. 5. Funerary monument for Pontius Lupus, a public notary
from municipium Faustinianum (Pl. 1: 5; Pl. 2: 1)
na jednoj nozi, a druga je malo savijena i prikazana u perspektivi. Kvalitet i
stilske osobine izrade reljefa Dioskura otprilike su iste kao u erosa. Natpisno This limestone monument was discovered in the 19th century. It had been
polje profilirano. Tekst uklesan plitko u pet redova. Slova su viša u prvim re-used and was set into a wall of a house in Sisak. It is finely made sarcoph-
redovima, a u posljednja dva reda slova su jako nesimetrična. Spomenik se agus, with an image of Eros carved into each side of the sarcophagus. These
danas nalazi u Sisku, uzidan u temelje lokalne zgrade. two Eroses are depicted with their heads bowed, leaning onto a reversed
torch around which a garland is wrapped. Their legs are crossed. Each Eros
Dimenzije: Visina: 71,5 cm, širina: 205 cm, debljina: 68 cm. Visina slova: is placed between two pilasters. On both lateral sides there are reliefs with
—. the Dioskouri wearing a pileus with a star and a strapped cape, holding
CIL 03, 03974; EDCS - 28701050 = lupa 4310. the horse reins with one hand. The other hand of these Dioskouri is raised;
leaning the weight of the entire body on one leg, while the other leg is
Literatura: Šašel 1974, 715, br. 9 ; Dušanić 1983, 20; Gračanin 2004, 25; slightly bent and shown in the background. The quality and style of the
Migotti 2013, 183–187. relief of the Dioskouri correspond to the one of Eros. The inscription field
is moulded. The text is carved shallowly in five lines. The letters are higher
D(is) M(anibus).
in the first lines, whereas they are highly asymmetrical in the last two lines.
Pontio Lupo Aug(ustali) col(oniae) Today the monument can be found in Sisak, included in the foundations of
Sisc(iae) scribae munic(ipii) Faust(iniani) a local building.
Pontia Victorina soror
Dimensions: Height: 71.5 cm, Width: 205 cm, Depth: 68 cm, Letter height: -.
5
et Domit(ius) Crescen(u)s A(-) D(-) E(-).
CIL 03, 03974; EDCS-28701050 = lupa 4310.
Bogovima Manima, Ponciju Lupu, augustaliju kolonije Siscije, notaru
municipija Faustinianum, Poncija Viktorina sestra i Domicije Krescent ... Bibliography: Šašel 1974, 715, no. 9; Dušanić 1983, 20; Gračanin 2004, 25;
Migotti 2013, 183–187.
R.1 : Riječi uklesane kao abreveracije na sredini natpisnog polja. - R. 2 : Slova
P i L, koja su početna slova u imenu pokojnika, uklesana primjetno viša u D(is) M(anibus).
odnosu na ostala slova. Nomen i cognomen pokojnika uklesani u dativu Pontio Lupo Aug(ustali) col(oniae)
bez skraćivanja, dok su druge dvije riječi uklesane kao uobičajne skraće- Sisc(iae) scribae munic(ipii) Faust(iniani)
nice. - R. 3 : Slovo I u riječi Siscia uklesano viša u odnosu na ostala slova. Pontia Victorina soror
Jedina riječ koja je uklesana bez skraćivanja jeste zanimanje pokojnika: 5
et Domit(ius) Crescen(u)s A(-) D(-) E(-).
scriba,odnosnou dativnom obliku scribae. - R. 4 : Riječi uklesane u punom
obliku. Drugo slovo O u riječi soror umanjeno je. - R. 5 : Slova sitna i neured-
no uklesana. Sačuvane riječi su uklesane u punom obliku. Na kraju reda se
161 Džino, Domić Kunić 2012, 103–104.
uočavaju tri čije se abrevijacije ne mogu rekonstruisati. 162 CIL 06, 2494a; CIL 03, 03974.
163 Šašel 1989, 65.
164 Leveau 1993, 463.
165 Mócsy 1983, 29, 64.;Lőrincz 2005, 76. 165 Mócsy 1983, 29, 64; Lőrincz 2005, 76.
153
Datacija: kraj 2. ili početak 3. stoljeća. To the Spirits of the Departed, to Pontius Lupus, Augustalis of Siscia colo-
ny, public notary in municipium Faustinianum, sister Pontia Victorina and
Nadgrobni spomenik Poncija Lupa, koji je obnašao dužnost svećenika car-
Domicius Crescens (erected the monument).
skog kulta u Sisciji i notara (javnog bilježnika) u municipiju municipium
Faustinianum. Spomenik je važan historijski izvor jer je jedini epigrafski L.1: The words are carved as abbreviations in the middle of the inscription
spomenik pronađen na teritoriju provincije u kojoj se nalazila administra- field. L.2: The letters P and L, the initial letters of the decedent’s name, are
tivno-pravna jedinica municipium Faustinianum. Podatak da svećenik noticeably higher than other letters. The nomen and cognomen of the de-
cedent are carved in the dative case without abbreviations, while the other
(Augustalis) iz kolonije Siscije obavlja dužnost notara u municipiju Fausti-
two words are carved as common abbreviations. – L.3: The letter I of the
nijan potvrđuje da se lokacija tog municipija treba tražiti u blizini agera
word Siscia is carved higher than the other letters. The only word that is not
Siscije. Naime, bilo bi nelogično da je Poncije Lupus, koji je vjerovatno bio
abbreviated is the decedent’s occupation, scriba, i.e. dative case scribae.
građanin Siscije, obavljao dužnost notara u nekom udaljenom gradu u
– L.4: The words are carved in full form. The second letter O in the word
provinciji Panoniji Superior. Stoga municipij Faustinianum treba tražiti u
soror is smaller. – L.5: The letters are small and disorganised. The preserved
pograničnom području agera kolonije Siscije.166 Budući da je na teritoriji u words are carved in full form. There are three abbreviations at the end of
gornjem toku Save, onom dijelu toka rijeke koji prethodi ageru Siscije, mo- the line that cannot be constructed.
guće na osnovu epigrafske i pisane građe precizirati municipalnu organi-
zaciju, na tom prostoru nema mjesta za lociranje Faustinijana.167 Nasuprot Dating: Late 2nd or early 3rd century.
tome, u dijelu toka rijeke Save koji slijedi nakon agera Siscije izvjesnim se This is the tombstone of Pontius Lupus, a priest of the Imperial cult in Sis-
čini tražiti teritoriju municipija Faustinianum.168 U administrativnom smi- cia and a public notary in municipium Faustinianum. The monument is
slu municipium Faustinianum bi se mogao locirati između agera Siscije i an important historical source, since it is the only epigraphic monument
Servicija. discovered upon the territory of the province within which the administra-
tive-legal unit of municipium Faustinianum was located. The information
Može se pretpostaviti da je pokojnik pripadao srednjoj društvenoj klasi. that a priest (Augustalis) from Siscia colony was a public notary in munic-
Dužnost augustalisa obično su obavljali oslobođenici ili njihovi potomci ipium Faustinianum corroborates the location of this municipium being
koji su pripadali srednjoj klasi. Tako se može pretpostaviti da je i Pontius pinpointed near the ager of Siscia. Namely, it would be unreasonable that
Lupus pripadao staležu oslođenika. Kao augustal on je igrao značajnu ulo- Pontius Lupus, who was probably a citizen of Siscia, performed the work
gu u Sisciji budući da su se augustali isticali svojim insignijama na sličan of a public notary in a remote town in Pannonia Superior. Therefore, mu-
način kao i najviši muncipalni magistrati. Pontius Lupus je bio kao sveće- nicipium Faustinianum should be located in the border area of the ager
nik augustal, odgovoran za promociju carskog kulta. Važno je naglasiti da of Siscia colony.166 Since on the basis of epigraphic and written materials
su različite forme carskog kulta bile jedan od aspekata vjersko-političkog municipal organisation can be specified upon the territory of the upper
života u municipijima.169 Stoga se može zaključiti da iako je, vjerovatno, course of the Sava, in the part of the river that precedes the ager of Siscia,
bio oslobođenik ili potomak oslobođenika, Pontius Lupus bio je ugledni there is no place to locate municipium Faustinianum.167 On the contrary, it
građanin Siscije koji je kao scriba igrao i značajnu ulogu u municipiju Fau- is more likely that municipium Faustinianum would be located in the part
stinianum. Funkcija scriba imala je određeni upravni karakter, što implicira of the Sava after the ager of Siscia.168 In administrative terms, municipium
Faustinianum could be located between the ager of Siscia and Servitium.
da je municipium Faustinianum imao organiziranu gradsku upravu.
By all indications, the decedent belonged to the middle social class. The
Spomenik se može datirati na kraj drugog ili početak trećeg stoljeća. Na to
duty of Augustalis was usually performed by freedmen or their descend-
bi ukazivala skraćena onomastička formula u kojoj nedostaje praenomen.
ants who were part of the middle class. Therefore, it could be assumed that
Nažalost, na natpisu je izostalo da li je zvanični naziv kolonije: colonia Fla-
Pontius Lupus belonged to the class of freedmen. As an Augustalis, he
via Siscia ili colonia Septimia Siscia Augusta, što bi umnogome olakšalo
played an important role in Siscia, given that Augusti were remarkable for
dataciju spomenika. Ime municipija napisano je u skraćenom obliku Faust, their insignia similarly to the highest municipal magistrates. As an Augus-
pa bi prihvatljivija rekonstrukcija riječi bila Faust(iniani) u odnosu na Fau- talis, Pontius Lupus was responsible for the promotion of the imperial cult.
st(a), koja je ponuđena u CIL-u. It is important to note that the different forms of the imperial cult were one
of the aspects of religious-political life in the municipium.169 Therefore, it
Gentilni nomen Pontius mogao bi ukazivati na italsko porijeklo svećenika i
could be concluded that, although he was probably a freedman or a de-
njegove sestre Viktorine. Taj nomen nije karakterističan za prostor Panonije
scendant of a freedman, Pontius Lupus was a distinguished citizen of Siscia
i pojavljuje se na svega nekoliko natpisa u tom dijelu carstva. Pontius u
who, as a scriba, played an important role in municipium Faustinianum.
smislu gentilnog imena u najvećem broju slučajeva javlja se na epigrafskim
The function of a scriba had a certain administrative character implying
spomenicima u Italiji.170 Treća osoba koja se pojavljuje na spomeniku je-
that municipium Faustinianum had an organised local government.
ste Domicije Krescent, koji također ima uobičajeno ime, koje se također ne
može dovesti u vezu sa autohtonom onomastikom. Prema sadržaju teksta The monument can be dated to the end of 2nd or beginning of the 3rd
spomenika može se pretpostaviti da je Domicije Krescent bio zet Ponciju century as suggested by the shortened onomastic formula, which lacks a
praenomen. Unfortunately, the inscription does not hold information as to
Lupu i muž Ponciji Viktorini.171
whether the official name of the colony is colonia Flavia Siscia or colonia
Septimia Siscia Augusta which would significantly increase the accuracy
166 Dušanić 1983, 20.
167 Mócsy 1974, 222; Gračanin 2004, 25. 166 Dušanić 1983, 20.
168 Odnosilo bi se to na manji dio srednjeg toka rijeke Save. Moguće je da je 167 Mócsy 1974, 222; Gračanin 2004, 25.
donji tok rijeke Une bio pod ingerencijom municipija Faustininiana. 168 It would refer to a smaller part of the middle course of the Sava. It is possible
169 Šašel Kos 1999, 173, 177. that the lower course of the Una fell under the jurisdiction of municipium
170 Mócsy 1983, 229. Faustinianum.
171 Gračanin 2004, 25. 169 Šašel Kos 1999, 173, 177.
154
Na kraju, treba istaći da se važnost ovog spomenika za administrativ- and ease of dating. The name of the municipium was written in the short
no-pravnu historiju Panonije Superior ogleda u činjenici da je to jedini spo- form Faust, so a more acceptable word reconstruction would be Faust(ini-
menik na kojem se municipium Faustinianum spominje kao municipium. ani), as opposed to the Faust(a) offered by CIL.
Kat. 6. Nadgrobni spomenik Publija Elija Edana Nomen gentilicium Pontius could suggest the Italic origin of the priest
and of his sister Victorina. This nomen is not typical for the region of Pan-
Spomenik je pronađen osamedestih godina prošlog stoljeća u Čokorima nonia and it appears in only a small number of inscriptions in this part of
kraj Banjaluke, u dolini rječice Suturlije. Tekst je uklesan na urnu, the Empire. In most cases, Pontius, as a nomen gentilicium, appears on ep-
čiji je poklopac izgubljen. Urna je prepolovljena na dva dijela. Oba igraphic monuments in Italy.170 The third person that appears on the mon-
fragmenta su sačuvana. Urne sa natpisom su malobrojne kada je riječ o ument is Domicius Crescens, who also has a typical name that also cannot
bosanskohercegovačkom prostoru. Spomenik je napravljen od sedre pa je be associated with autochthonous onomastics. Based on the text’s content,
zbog mehkoće kamena tekst dosta duboko uklesan. Tekst je na urni urezan one can assume that Domicius Crescens was the son-in-law of Pontius Lu-
u tri reda kapitalnim pismom, čija se slova završavaju oštrim završecima. Na pus and the husband of Pontia Victorina.171
natpisu nisu raspoznatljivi znakovi interpunkcije. Trenutna lokacija na kojoj Finally, it should be noted that the importance of this monument for the
se čuva ovaj spomenik nije poznata. administrative-legal history of Pannonia Superior lies in the fact that it is
Dimenzije: Visina: 51 cm, širina: 49 cm, debljina: 28. Visina slova: 5 — 4,6 the only monument mentioning municipium Faustinianum as a munic-
cm. ipium.
Cat. 6. Funerary monument for Publius Aelius Edanus

AE 2003, 1327 = AE 2004, 1111; EHD 050938.
This monument was discovered in the 1980s in Čokori, near Banja Luka,
Literatura: Bojanovski 1988, 272, 303, 342; Žeravica 1989, 26; Škegro
in the valley of the Suturlija stream. The text is carved on an urn whose
1997, 101; Škegro 2003, 146–147; Mesihović 2011a, 645.
lid has been lost. The urn is split into two pieces, both of which have been
P(ublio) Ael(io) Epicati Ed preserved. There are only a relatively small number of inscribed urns upon
ano d(efuncto) an(norum) LXV P(ublia) Ael(ia) the territory of present-day Bosnia and Herzegovina. The monument is
Mo(---) coniux p(ro) p(ietate). made of travertine, thus the softness of the stone ensured that the text was
relatively deeply carved. The text is carved in three lines, in capital letters
Publiju Eliju, Epikata sinu, Edanu, koji je umro sa 65 godina, Publija Elija Mo with sharp points. There are no discernible punctuation marks. The current
(---), suprugu pobožnom postavi. location of the monument is unknown.
R. 1: Slova A, E i L uklesana u ligaturi. Prve dvije riječi uklesane u skraćenom Dimensions: Height: 51 cm, Width: 49 cm, Depth: 28 cm, Letter height:
obliku, treća i četvrta, koja se prenosi u naredni red uklesane bez skraći- 5-4.6 cm.
vanja. - R. 2: Sve riječi uklesane u skraćenom obliku. Iznad brojeva nema AE 2003, 1327 = AE 2004, 1111; EHD 050938.
horizontralne linije. Posljednja slova u ovom redu AEL uklesana u ligaturi.
- R. 3: Prva riječ je cognomen, što se ne može sa sigurnošću rekonstruisa- Bibliography: Bojanovski 1988, 272, 303, 342; Žeravica 1989, 26; Škegro
ti. Naime, skraćenica ne omogućava rekonstrukciju. Druga riječ uklesana 1997, 101; Škegro 2003, 146–147; Mesihović 2011a, 645.
u punom obliku, dok su posljednje dvije riječi na ovom natpisu uklesane P(ublio) Ael(io) Epicati Ed
kao abrevijacije. ano d(efuncto) an(norum) LXV P(ublia) Ael(ia)
Datacija: 2-3. stoljeće. Mo(---) coniux p(ro) p(ietate).
To Publius Aelius Edanus, the son of Epicatus, who died at the age of 65,
Navedena rekonstrukcija teksta urađena je prema Škegri jer se čini najpre- Publia Aelia Mo (---), erected (the monument) to (her) pious husband.
ciznijom, dok su Žeravica i Bojanovski ponudili malo drugačije čitanje.172
L.1: The letters A, E, and L are carved in ligature. The first two words are
Ipak, i kod Škegre postoje određena čitanja onomastičkih elemenata koja
abbreviated, while the third word and fourth word, which continues onto
bi se mogla drugačije rekonstruisati.
the following line, are not abbreviated. – L.2: All the words are abbreviated.
Kako je ime Epicatus u prvom redu napisano u prisvojnom genitivu Epi- There is no horizontal line above the numbers. The last letters in this line,
cati, ono se vjerovatno odnosilo na filijaciju, odnosno očevo ime. Premda AEL, are carved in ligature. – L.3: The first word is a cognomen that cannot
ime ima sličnosti sa domaćim imenom iz Dalmacije Epicatus, čini se ipak be safely reconstructed due to the abbreviation. The second word is carved
da je riječ o drugom imenu koje je, kao i Edanus, potvrđeno na natpisima in full form, while the last two words in this inscription are abbreviated.
u Italiji.173 Epicatus se u ženskom obliku Epicatia pojavljuje na natpisima u Dating: 2nd – 3rd century.
Dalmaciji kao dio autohtone onomastike. Alföldy ga uvrštava među ilirska
The aforementioned text reconstruction was carried out according to Ške-
imena.174 Imajući u vidu da je uzorak spomenika na kojim se pojavljuju ovi
gro, because it seems to be the most precise, while Žeravica and Bojanovski
onomastički elementi suviše mali, teško je precizirati da li je riječ o autoh-
offer a slightly different reading.172 However, even with Škegro’s reconstruc-
tonom panonskom ili eventualno imenu neke druge etničke ili geografske
tion there are certain readings of onomastic elements that could be recon-
skupine. Mala brojnost natpisa na kojima se pojavljuju ova imena i mali broj
structed differently.
172 Bojanovski 1989, 303: P Ael(io) Epicati ed[---] / d(efuncto) an(norum) LXV P 170 Mócsy 1983, 229.
Ael(---?) / tico coniux ed [---]; Žeravica 1989, 26.: PAel Epicatie D[---] / Ano (---) 171 Gračanin 2004, 25.
d(efuncto) an(norum) LXV Pae [--- ?] /Mc (---?)coniux FPP. 172 Bojanovski 1989, 303: P Ael(io) Epicati ed[---] / d(efuncto) an(norum) LXV P
173 Alföldy 1969, 193–194. Ael(---?) / tico coniux ed [---]; Žeravica 1989, 26: P Ael Epicatie D[---] / Ano (---)
174 Alföldy 1969, 194. d(efuncto) an(norum) LXV Pae [--- ?] /Mc (---?)coniux FPP.
155
imena u Rimskom carstvu koja započinju sa Eda, odnosno Epi nagovješta- Since the name Epicatus in the first line was carved in the genitive case
vaju da bi u ovom konkretnom slučaju moglo biti riječi o autohtonoj ono- Epicati, it probably referred to filiation, i.e. to his father’s name. Although
mastici. Ne treba odbaciti mogućnost da i ženska osoba, čije je ime nave- the name bears a similarity to the local name from Dalmatia, Epicatus, it
deno na natpisu, ima autohtoni cognomen. Sačuvano je premalo grafema nevertheless seems to be a different name which has been corroborated
da bi se ime moglo sa sigurnošću rekonstruisati. Škegrina rekonstrukcija in Italy, like Edanus.173 Epicatus appears in the female form Epicatia in in-
Mo(cca) ili Mo(ccia) čini se nesigurnom.175 Slog MO može potjecati od više scriptions in Dalmatia as part of indigenous onomastics. Alföldy classifies
it as an Illyrian name.174 Bearing in mind the small number of monuments
kognomena poznatih u Carstvu, kao: Montia, Montica, Montiola, Morsi-
where these onomastic elements appear, it is difficult to specify whether
na, Morica itd. Ti cognomeni se u najvećoj mjeri pojavljuju na natpisima
it is an autochthonous Pannonian name or possibly a name of some other
u keltskim (galskim) provincijama.176 To nije neobično jer su imena koja se
ethnic or geographic group. The small number of inscriptions where these
pojavljuju kod keltskih zajednica često počinjala sa MO.177 Stoga, prema
names appear and the small number of names in the Roman Empire which
dosadašnjim saznanjima iz onomastike, ovaj ženski kognomen bi se prije
begin with Eda, i.e. Epi,suggest that this could be autochthonous onomas-
mogao povezati sa keltskom nego panonskom ili ilirskom onomastikom. tics. One should not dismiss the possibility that the female person whose
Spomenik se ne može precizno datirati: međutim, može se pretpostaviti name is indicated on the monument has an autochthonous cognomen.
da je nastao u drugom stoljeću. Ovako relativno precizna datacija proizilazi Too few graphemes were preserved to be able to safely reconstruct the
iz činjenice da su na spomeniku evidentni onomastički elementi koji nisu name. Škegro’s reconstruction, Mo(cca) or Mo(ccia),seems ambiguous.175
latinski, pa ukazuju na prvu ili drugu generaciju osoba koje su u vrijeme The syllable MO can originate from many well-known cognomina in the
Hadrijanove vladavine dobile rimsko građanstvo. To nije neobično ako se Empire such as Montia, Montica, Montiola, Morsina, Morica etc. These
zna da je Hadrijan jedan od rimskih vladara koji su najviše doprinijeli urba- cognomina most often appear in inscriptions in Celtic (Gaelic) provinc-
nizaciji i municipalizaciji Panonije.178 Stoga ovaj natpis može poslužiti kao es.176 This is not unusual, because names appearing in Celtic communities
izvor za bolje razumijevanje širenja rimskog građanskog prava u periodu frequently began with MO.177 Therefore, based on previous onomastic in-
ranog carstva i moguću rimsku urbanizaciju jugoistočnog dijela Panonije formation, this female cognomen could rather be associated with Celtic
Superior u vrijeme vladavine dinastije Antonina. than Pannonian or Illyrian onomastics. The monument cannot be precisely
dated. However, it could be assumed that the monument was made in the
Kat. 7. Nadgrobni spomenik Ursiona i Sirmije (T. 2: 2) 2nd century. Such a relatively precise date comes from the fact that non-Lat-
in onomastic elements on the monument are evident, thus suggesting the
Stela sa epitafom pronađena krajem devetnaestog stoljeća u selu Donji
first or second generation of persons who were granted Roman citizenship
Podgradci kod Bosanske Gradiške. Spomenik je napravljen od lapora. Zbog
under Hadrian. This is not unusual, since Hadrian was one of the Roman
sekundarne upotrebe stela je fragmentalno sačuvana. Ipak natpisno polje
rulers who significantly contributed to the urbanisation and municipalisa-
je većim dijelom sačuvano. Međutim, treba naglasiti da su određena slova
tion of Pannonia.178 Therefore, this inscription can represent a source for the
pretrpjela oštećenja. Sva slova su duboko uklesana i u pravilnoj su kapitali.
better understanding of expansion of Roman civitates in the early Empire
Slova na vrhu su viša u odnosu na ona koja su uklesana na dnu natpisnog and a possible Roman urbanisation of the southeastern portion of Panno-
polja. Tekst je uklesan u sedam redova. Na osnovu sačuvanog fragmenta nia Superior under Antoninus.
može se uočiti da je natpisno polje bilo profilirano. Ovaj spomenik se danas
Cat. 7. Funerary monument for Ursion and Sirmia (Pl. 2: 2)
čuva u lapidariju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
This stela inscribed with an epitaph was discovered at the end of the 19th
Dimenzije: Visina: 105 cm, širina: 90 cm, debljina: 18. Visina slova: 8,5 — 5
century in the village of Donji Podgradci, near Bosanska Gradiška. The
cm.
monument is made of marlstone. Due to secondary usage, the stela has
AIJ 00591; EHD 072136. been preserved in fragments. Nevertheless, the inscription field has largely
been preserved. However, it should be noted that some letters were dam-
Literatura: Sergejevski 1938, br.5; Pašalić 1960, 27; Bojanovski 1988, 336;
aged. All of the letters are deeply carved, in square capitals. The letters at
Mesihović 2011a, 646. the top are taller than those at the bottom of the inscription field. The text
D(is) M(anibus). is carved in seven lines. The preserved fragment shows that the inscription
field was moulded. This monument is today kept in the lapidarium of the
Ursioni e[t]
National Museum of Bosnia and Herzegovina.
Sirmiae Po
tamilia Proba Dimensions: Height: 105 cm, Width: 90 cm, Depth: 18 cm, Letter height:
5
fratri et sorori 8.5-5 cm.
pientissimis AIJ 00591;EHD 072136.
et [--]ma[--]matri.
Bibliography: Sergejevski 1938, no. 5; Pašalić 1960, 27; Bojanovski 1988,
Bogovima Manima, Ursionu i Sirmiji, Potamilia Proba, bratu i sestri, 336; Mesihović 2011a, 646.
najpobožnijim i ..., majci.
173 Alföldy 1969, 193–194.
175 Škegro 2003, 147. 174 Alföldy 1969, 194.
176 Mócsy 1983, 192–193. 175 Škegro 2003, 147.
177 Evans je izdvojio keltske osnovice MORI - , MOT-, koje bi se možda mogle 176 Mócsy 1983, 192–193.
dovesti u vezu sa ovim imenom. (Evans 1967, 232.) 177 Evans singled out Celtic roots MORI- and MOT- as potentially being associat-
178 Jedna od potvrda za ovu tvrdnju jeste to da je status Murse u vrijeme Hadri- ed with this name (Evans 1967, 232).
janove vladavine podignut na rang kolonije (CIL 03, 3280 = 10261). Također, 178 One confirmation of this claim is the fact that Mursa was promoted to the
ako se izuzme aurelijevski nomen, Hadrijanovi elijevci su bili najmnogobro- status of colony under Hadrian (CIL 03, 3280 = 10261). With the exception of
jniji u Panoniji. Aurelius nomen, Hadrian’s Aelii were the most numerous in Pannonia.
156
R. 1: Riječi uklesane kao abrevijacije na sredini natpisnog polja. Sačuvana D(is) M(anibus).
samo donja polovina slova. - R. 2 : Riječi uklesane u punom obliku. Nedo- Ursioni e[t]
staje slovo T, koje je bilo uklesano na kraju reda. - R. 3 : Prva riječ uklesana Sirmiae Po
u dativu, bez skraćivanja. Samo prvi slog iz druge riječi je uklesan u ovom tamilia Proba
redu, a ostatak riječi prenesen u naredni red. - R. 4 : Sačuvana samo dijago- 5
fratri et sorori
nalna linija od slova A na kraju reda, a ostala slova sačuvana u potpunosti. pientissimis
- R. 5–6 : Riječi uklesane u punom obliku, a slova dobro sačuvana. - R. 7 : et [--]ma[--]matri.
Slova sitna. Nedostaje nekoliko slova iz druge riječi koja se ne mogu rekon-
struisati. U literaturi je ponuđena rekonstrukcija spomenute riječi kao [O?] To the Spirits of the Departed, to Ursion and Sirmia, Potamilia Proba, to
brother and sister, the most devout and…, mother.
giniae. Posljednja riječ na ovom natpisu: mater, uklesana u dativu jednine,
sačuvana je. L.1: The words are carved in abbreviated form in the middle of the inscrip-
tion field. Only the bottom half of the letters is preserved. – L.2: The words
Datacija: 2-3. stoljeće.
are carved in full form. The letter T that was carved at the end of the line is
Nadgrobni spomenik je nađen na lokalitetu Donji Podgradci kod Bosan- missing. – L.3: The first word is carved in dative case, without abbreviations.
ske Gradiške, što implicira da je riječ o stanovnicima antičkog Servitiuma. Only the first syllable of the second word is carved on this line, while the
Skraćena onomastička formula ukazivala bi na kraj drugog ili na treće rest of the word continues onto the following line. – L.4: Only the diagonal
stoljeće.179 Imena na spomeniku su italske onomastičke provenijencije. stroke of the letter A at the end of the line is preserved, while the other let-
Naime, gentilni nomen Potamilius i kognomen Probus mogu se svrstati ters are entirely preserved. – L. 5–6: The words are carved in full form, while
the letters are well preserved. – L.7: The letters are small. A few letters from
među česte onomastičke pojmove u Rimskom carstvu, jer se javlja na de-
the second word are missing and cannot be reconstructed. Scholars offered
setini spomenika širom Carstva.180 Budući da se imena Probus i Ursionus
the following reconstruction: [O?]giniae. The last word in this inscription,
pojavljuju na natpisima u Dalmaciji kod osoba koje pripadaju socijalnim
mater, is carved in dative case singular, and is preserved.
kategorijama oslobođenika i robova, u nauci su postojale pretpostavke da
je i u ovom slučaju riječ o porodici robova ili libertina.181 Međutim, iz teksta Dating: 2nd – 3rd century.
natpisa ne može se odrediti kojem su socijalnom sloju u Serviciju pripadale This tombstone was discovered in Donji Podgradci, near Bosanska Gradiš-
ove osobe čija imena su uklesana na nadgrobnom spomeniku. Jedino što ka, implying that it was erected by the inhabitants of ancient Servitium.
bi eventualno ukazivalo na to da je riječ o oslobođenicima jeste činjenica The shortened onomastic formula would suggest the end of the 2nd centu-
da osobe nemaju carski gentilni nomen, a koji je uobičajen kod domaćeg ry or the 3rd century.179 The names on the monument are of Italic onomastic
stanovništva. Svakako, to ne mora biti pravilo i moguće je da je samo riječ o origin. Namely, nomen gentilicium Potamilius and cognomen Probus
doseljenicima koji ne pripadaju oslobođenicima ili robovima. could be classified as common onomastic terms in the Roman Empire,
because they appear on many monuments across the Empire.180 Since the
Ime Sirmia iz trećeg reda moglo bi ukazivati da je ženska osoba čije je to
names Probus and Ursionus appear in inscriptions in Dalmatia for persons
ime rođena u Sirmiju ili da čak cijela porodica potječe iz tog grada. Iako
belonging to the social categories of freedmen and slaves, scholarly hy-
arhaično zvuči, ova pretpostavka se čini opravdanom ukoliko se zna da se potheses exist according to which – even in this case – they refer to a family
pojam Sirmium kao lično ime pojavljuje samo na jednom natpisu.182 Oči- of slaves or libertini.181 However, based on the inscription’s text, the social
gledno se takvim imenom željela naglasiti neka veza ove porodice sa Sirmi- class of the persons whose names were carved on this tombstone in Ser-
umom. Kao jedan od argumenta za ovu pretpostavku može poslužiti nat- vitium cannot be determined. The only thing that would suggest that the
pis iz Dalja (pretpostavljeni rimski Teutoburgium), Panonija Inferior, gdje inscription refers to freedmen would be the fact that the persons whose
ženska osoba nosi ime Ulpia Siscia, prema mjestu rođenja.183 Moguće je da names were carved on the monument do not have the imperial nomen
u posljednjem, sedmom redu bilo uklesano i još jedno ime. Na to upućuje gentilicium that was common amongst the local population. This certainly
posljednja sačuvana riječ na natpisu – matri. To bi bilo malo neobično jer bi shouldn’t be a rule of thumb, and it is possible that they were merely immi-
bilo logičnije da veznik et povezuje epitet pientissimis sa drugim epitetom grants, as opposed to freedmen or slaves.
koji se, također, odnosi na pokojnike. The name Sirmia from the third line could indicate that the female per-
Sam natpis ne sadrži nikakav konkretan podatak koji bi se odnosio na son was born in Sirmium, or that even the entire family comes from this
administrativno uređenje Servicija, na čijoj je pretpostavljenoj teritoriji town. Although this assumption sounds archaic, it is justifiable since the
term Sirmium, as a personal name, appears in only one inscription.182 It is
pronađen, ali može poslužiti kao potvrda da je u tom dijelu Panonije bilo i
obvious that the intention was to emphasise some kind of relationship this
stranaca. Prisustvo stranaca se, pak, u konačnici, povezuje sa ekonomskim
family had with Sirmium. One of the arguments for this hypothesis could
prosperitetom određenog prostora. U blizini mjesta gdje je pronađen nat-
be an inscription from Dalj (assumed Roman Teutoburgium), Pannonia
pis porodice Potamilius nalazila se villa rustica ili villa suburbana. Zbog
Inferior, where a female person bears the name of Ulpia Siscia, after her
179 Pašalić datira spomenik u rano carstvo, dok Bojanovski smatra da je ipak riječ birthplace.183 It is possible that another name was carved in the final sev-
o nešto kasnijem vremenu (Pašalić 1960, 27; Bojanovski 1988, 336).
180 Mócsy 1983, 233. 179 Pašalić dated the monument to the early Empire, while Bojanovski believes
181 Bojanovski 1988, 336. that it can be dated to a later period (Pašalić 1960, 27; Bojanovski 1988, 336).
182 Mócsy 1983, 267. 180 Mócsy 1983, 233.
183 M(arcus) Ulp(ius) Super dec(urio) / alae praetoriae c(ivium) R(omanorum) / ex 181 Bojanovski 1988, 336.
s(ummo) c(uratore) alae I c(ivium) R(omanorum) an(norum) XXXII / stip(en- 182 Mócsy 1983, 267.
diorum) XVI h(ic) s(itus) e(st) 5/ M(arcus) Ulp(ius) Similis / sesq(uiplicarius) alae 183 M(arcus) Ulp(ius) Super dec(urio) / alae praetoriae c(ivium) R(omanorum) / ex
I c(ivium) R(omanorum) frater et Ulpia / Siscia soror fratri pi-/entissimo iuven- s(ummo) c(uratore) alae I c(ivium) R(omanorum) an(norum) XXXII / stip(endio-
tuti/q(ue) eius parum sibi fru10/[gi] facie[nd]um c[u]r(averunt) (CIL03, 03272 = rum) XVI h(ic) s(itus) e(st) 5/ M(arcus) Ulp(ius) Similis sesq(uiplicarius) / alae I c(ivi-
CIL 03, 10257). um) R(omanorum) frater et Ulpia / Siscia soror fratri pi/entissimo iuventuti/q(ue)
157
plodnosti tla u tom dijelu Bosne i Hercegovine potvrđeno je postojanje više enth line, as suggested by the preserved word, matri. This would be unu-
villa rustica i villa suburbana, koje su kao kourbane sredine vjerovatno sual, since it is more logical that the conjunction et would link the adjective
bile pod administrativnom kontrolom Servicija.184 Nažalost, na širem pro- pientissimis with another adjective referring to the decedents.
storu oko Bosanske Gradiške nije nađen neki veći broj natpisa. Razlog treba The inscription itself does not contain any specific information that would
tražiti u činjenici da je taj prostor siromašan kamenom, pa su stoga natpisi refer to the administrative-legal organisation of Servitium where it was
korišteni u sekundarne svrhe. Također, u odnosu na „dalmatinski“ dio, bo- found, but it can serve to corroborate the idea that foreigners were present
sanskohercegovačka teritorija Panonije je puno manje istražena. upon this part of Pannonia. The presence of foreigners can be associated
with economic prosperity of a certain territory. A villa rustica or villa sub-
Od epigrafskih natpisa koji se mogu vezati za Servitium treba spomenuti i
urbana was situated near the place where the inscription of the Potamil-
natpis sa rimske kacige, M(arci)Veroni (centuria) L. Atili. coh. Octa(va).185
ius family was found. It has been confirmed that many villae rusticae and
Ovaj natpis se može klasificirati u grupu instrumentum jer je urezan u
villae suburbanae existed in this region due to the fertility of the soil, and
predmet za svakodnevnu upotrebu. Ovaj natpis bi se mogao smatrati i vr-
these were under the administrative control of Servitium as suburban set-
stom grafita. Njegova važnost leži u tome što predstavlja potvrdu prisustva tlements.184 Unfortunately, only a small number of inscriptions have been
kohorte Cohors VIII voluntariorum civium Romanorum na prostoru Ser- found in the wider territory of Bosanska Gradiška, largely due to the fact
vicija.186 Natpis je vjerovatno iz drugog ili početka trećeg stoljeća, kada je that this region is low in stone, and therefore inscriptions were used for
osma kohorta boravila na tlu Panonije. other purposes. However, in comparison to the “Dalmatian” part of Panno-
nia, the part on the territory of present-day Bosnia and Herzegovina has
Kat. 8. Miljokaz cara Elagabala
been less explored.
Miljokaz je pronađen 1946. godine u selu Jablanica u blizini Bosanske Gra-
Another epigraphic inscription that can be associated with Servitium is
diške. Po svemu sudeći, miljokaz je pronađen in situ. Bio je otkopan čitav,
the inscription on a Roman helmet (arci)Veroni (centuria) L. Atili. coh. Oc-
ali je u tadašnjem Muzeju Bosanske Krajine u Banjaluci prelomljen na dva
ta(va).185 This inscription could be classified as instrumentum because it
dijela. Spomenik je napravljen od mehke stijene, vjerovatno pješčara. Ka- was carved on an object for everyday use. This inscription could also be
men je špicovan i dobro obrađen. Natpis se nalazi u samom vrhu u kva- considered a type of instrumentum domesticum. Its importance lies in
dratnom okviru. Tekst je vrlo oštećen, ali je njegova restitucija moguća za- the fact that it validates the presence of Cohors VIII voluntariorum civium
hvaljući mnogobrojnim analogijama sačuvanim u Elagabalovim natpisima. Romanorum upon the territory of Servitium.186 The inscription probably
Spomenik se danas čuva u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci. dates to the 2nd or early 3rd century, when the eighth cohort was based in
Pannonia.
Dimenzije: Visina: 120 cm, širina: 32 cm, debljina: —. Visina slova: —.
Cat.8. Milestone from Emperor Elagabalus
AE 1973, 0441; EDCS-09401543 = EDH 011396.
This milestone was discovered in 1946 in the village of Jablanica, near
Literatura: Bojanovski 1972, 164; 1974,100; Mesihović 2011a, 648.
Bosanska Gradiška. The milestone was possibly found in situ. It was exca-
[Imp(erator) Caes(ar) divi Anto]ni[ni] Magni fil(ius) vated in its entirety, but in the former Museum of Bosanska Krajina, in Banja
[divi Sever]i Pii nepo[s] Luka, it was broken into two parts. The monument is made of a soft rock,
probably sandstone. The stone has a tapered point and it is well-made. The
[M(arcus) Aur(elius) A]n[to]nin(us) P(ius) F(elix)
inscription is located at the very top, in a square frame. The text is severe-
[Aug(ustus) p(ontifex) m(aximus) tr(ibunicia) pot(estate)] III [co(n)s(ul)
ly damaged, but it can be reconstructed due to numerous analogies with
II? p(ater)] p(atriae) 5[------
preserved inscriptions of Elagabalus. Today, the monument is kept in the
Imperator cezar, božanskog Antonina Velikog sin, božanskog Severa Pija Museum of Republika Srpska, in Banja Luka.
unuk, August, veliki svećenik, tribunske ovlasti 3, konzul 2, otac domovine. Dimensions: Height: 120 cm, Width: 32 cm, Depth: -, Letter height: -.
R. 1–3: U prva dva reda uništena prva polovina teksta koja se odnosila AE 1973, 0441;EDCS-09401543 = EDH 011396.
na carevu onomastičku formulu. Izuzev riječi filius sve su ostale riječi bile
Bibliography: Bojanovski 1972, 164; Bojanovski 1974, 100; Mesihović
uklesane u punom obliku. - R.3: Prve dvije riječi koje se, također, odnose na
2011a, 648.
carevu onomastiku uništene su. Od treće riječi Antoninus sačuvana samo
četiri slova. Posljednje dvije riječi u ovom redu uklesane su kao abrevijacije. [Imp(erator) Caes(ar) divi Anto]ni[ni] Magni fil(ius)
- R.4: Carev cursus honorum bio je uklesan u formi uobičajnih abrevijacije. [divi Sever]i Pii nepo[s]
Od čitavog Elagabalovog cursusa honoruma, koji je bio uklesan u ovom [M(arcus) Aur(elius) A]n[to]nin(us) P(ius) F(elix)
redu sačuvan je samo broj tri (koji se odnosi na tribunske ovlasti) i slovo [Aug(ustus) p(ontifex) m(aximus) tr(ibunicia) pot(estate)] III [co(n)s(ul)
P, što je skraćenica od riječi patria (rekonstruiše se u genitivu). - R. 5: Peti II? p(ater)] p(atriae) 5[------
red je u potpunosti uništen. Teško je precizirati da li je to bio posljednji red
uklesan na natpisu. Ono što se može pretpostaviti jeste da je u ovom redu
bio uklesan broj milja.
eius parum sibi fru10/[gi] facie[nd]um c[u]r(averunt) (CIL 03, 03272 = CIL 03,
10257).
184 Busuladžić 2011, 105, 166.
184 Busuladžić 2011, 105, 166. 185 The text interpretation is given in accordance with the reading of the inscrip-
185 Interpretacija teksta navedena prema čitanja natpisa na kacigi koje je uradio tion on the helmet created by Ivo Bojanovski (Bojanovski 1984, 192, fn. 39;
Ivo Bojanovski (Bojanovski 1984, 192, bilj. 39; 1988, 357). Bojanovski 1988, 357).
158
Datacija: 219. godina. Imperator Caesar, the son of the divine Antoninus Magnus, the grandson
of the divine Severus Pius, Augustus, the Pontifex Maximus (high priest),
Miljokaz cara Elagabala je posebno značajan jer je jedan od rijetkih miljo-
tribunician power (for) 3 (times), consul two (times), father of the country.
kaza koji je na tlu današne Bosne i Hercegovine pronađen in situ. Iako je na
spomeniku gotovo u potpunosti uništeno carsko ime i titula, zahvaljujući L. 1–2: The first half of the text of the first two lines that refer to the em-
filijaciji Magnus filius i Severi Pii nepos moguće je bilo odrediti da je mi- peror’s onomastic formula have been destroyed. Apart from the word fil-
ljokaz iz vremena vladavine Elagabala (Caesar Marcus Aurelius Antoninus ius, all other words are carved in their full forms. – L.3: The first two words
that also refer to the Emperor’s onomastic formula are illegible. Only four
Augustus, 218-222). U tekstu spomenika primjetno je mnoštvo ligatura, a
letters of the third word Antoninus are preserved. The final two words in
između Severi i Pii stoji asterisk, koji ima interpunkcijsku ulogu. Može se
this line are carved as abbreviations. – L.4: The Emperor’s cursus honorum
pretpostaviti da je ime vladara bilo napisano u nominativu, ali je teško za-
was carved as a common abbreviation. From the entire cursus honorum
ključiti da li je carsko ime bilo¸napisano u cijelosti ili u skraćenom obliku.187
that was carved in this line, only the number three (that refers to the tribu-
Ukoliko je rekonstrukcija teksta koju je uradio Bojanovski tačna, miljokaz
nician powers) and the letter P (the abbreviation of the word patria and
se može datirati u 219. godinu, kada je Elagabal treći put dobio tribunsku reconstruction in the genitive case) are preserved. – L.5: The fifth line is
vlast, koju je obnašao od 1. januara do 10. decembra 219, što se ujedno completely destroyed. It is difficult to determine whether this was the last
poklapa sa njegovim drugim konzulatom.188 Na spomeniku je vjerovatno line carved on the monument. It can be assumed that the number of miles
bila navedena i miljacija, ali je tokom vremena uništena. was carved in this line.
Historijska vrijednost ovog miljokaza ogleda se u tome što on potvrđuje Dating: 219 AD
da je cesta od Siscije prema Sirmija ipak prelazila na desnu stranu Save,
The milestone of Emperor Elagabalus is especially important, as it is one of
odnosno na prostor Bosanske Posavine. On također predstavlja još jedan
the few milestones upon the territory of present-day Bosnia and Herzego-
dokaz da putnu stanicu Praetorium treba locirati na prostoru oko Bosanske
vina that has been discovered in situ. Although the imperial name and title
Dubice (Suvaja), a Servicij na prostor Bosanske Gradiške.189 Činjenica da je is entirely damaged, with the help of the filiation Magnus filius and Severi
spomenik nađen na izvornoj lokaciji daje dodatnu vrijednost spomeniku Pii nepos we can determine that the milestone dates to the rule of Elaga-
jer ukazuje da se trasa rimske ceste, koja je išla iz Siscije, nakon prelaska balus (Caesar Marcus Aurelius Antoninus Augustus, 218-222 AD). Many
na desnu obalu Save, spuštala južnije od obale rijeke, prolazeći između ligatures can be observed in the monument’s text, as well as an asterisk
bosanskih planina Kozare i Prosare prema Servitiumu.190 Ne treba odbaciti between Severi and Pii which acts as punctuation. The name of the ruler
mogućnost da je to bio pravac i nekog predrimskog puta koji je mogao might have been written in nominative case, but it is difficult to conclude
prostor Donje Doline u prahistoriji povezivati sa zapadnom Panonijom. Nije whether the imperial name was written in full or shortened form.187 In the
nemoguće da je u ranom principatu ulogu regionalnog trgovišta, koje je case of a correct reconstruction of the text by Bojanovski, the milestone
povezivalo Panoniju i Dalmaciju, mogao preuzeti Servitium kao baštinik could be dated to 219 AD, when Elagabalus received the tribunician pow-
tradicije Donje Doline. Elagabalov miljokaz iz Jablanice nije se nalazio na er for the third time, which he held from 1st January until 10th December
nekom sporednom putu, već na značajnoj regionalnoj cesti koja je ucrtana 219 AD, simultaneously corresponding to his second term as consul.188 The
i na Tabulu Peuntingerianu. To ukazuje na to da je Servitium kao najveća number of miles was probably indicated on the monument, but was de-
stroyed over time.
administrativna jedinica bosanskohercegovačkog dijela Panononije imao
određeni značaj u kontekstu municipalne organizacije Panonije. The historical value of this milestone lies in the fact that it confirms that
the road from Siscia toward Sirmium nevertheless crossed over to the right
Kat. 9. Miljokaz careva Valentinijana i Valensa
bank of the Sava, i.e. into the territory of Bosnian Posavina. Moreover, it
Miljokaz pronađen krajem 19. stoljeća u Hrvatskoj Dubici. Spomenik je represents further evidence that the road station Praetorium should be
pronađen u katoličkom groblju i prelomljen je radi upotrebe u sekundarne located upon the territory of Dubica (Suvaja) and Servitium upon the terri-
svrhe. Veći fragment je onaj na kome je uklesan tekst, dok drugi fragment tory of Bosanska Gradiška.189 The fact that the monument was found at its
predstavlja donji dio miljokaza, na kojem obično nema teksta. Sekundarnu original location gives it an additional value, because it suggests that the
upotrebu ovog spomenika potvrđuje podatak da je na gornjem dijelu većeg
187 Based on the space available for carving, Bojanovski assumed that the em-
peror’s name was carved in full form in nominative case, but since the mon-
187 Bojanovski je na osnovu veličine polja za pisanje procijenio da je ime cara ument’s text abounds with abbreviations and ligatures, it is possible that the
bilo napisano u punom obliku u nominativu, ali, budući da tekst spomenika epithet Invictus was indicated in emperor’s title in the inscription as well (Bo-
obiluje abrevijacijama i ligaturama, moguće je da je na natpisu u titulaciji janovski 1972, 165–167).
cara bio naveden i epitet Invictus (Bojanovski 1972, 165–167). 188 The aforementioned date could be confirmed by Cassius Dio, according to
188 Navedena datacija bi mogla naći potvrdu i u podatku Diona Kasija da je car whom Emperor Elagabalus passed through Thrace, Moesia, and Pannonia on
Elagabal, krećući se prema Rimu, prošao kroz Trakiju, Meziju i Panoniju (Dio. his way to Rome (Dio. Cass. 80, 3, 2). It is possible that this milestone from
Cass. 80, 3, 2). Moguće je da ovaj miljokaz iz Jablanice podignut u godini kada Jablanica was erected in the year of the emperor’s visit to Pannonia. Name-
je car boravio na prostoru Panonije. Naime, Elagabal je, krećući se iz Niko- ly, Elagabalus passed through Pannonia on his way from Nicomedia, where
medije, gdje je proveo zimu nakon što su ga vojnici u logoru u Emesi 16. 05. he stayed during the winter when the soldiers proclaimed him emperor in
218. godine proglasili za cara, prošao kroz Panoniju. Bojanovski smatra da je a camp in Emesa on 16 May, 218 AD. Bojanovski believes that roads were
došlo do obnove cesta i postavljanje novih miljokaza u dijelovima Carstva u reconstructed and new milestones were placed in those parts of the Empire
kojima je bio najavljen carski prolazak. Smatra da Elagabalovu trasu iz 219. where it was announced that the emperor will pass through. He believes that
godine treba odrediti ovim pravcem: Naissus - Sirmium - Mursa - Intercisa - the route of Elagabalus from 219 AD should be determined as follows: Nais-
Aquincum - Carnuntum - Poetovio - Celeia - Siscia - Servitium (putna stanica sus – Sirmium – Mursa – Intercisa – Aquincum – Carnuntum – Poetovio – Celeia
Jablanica) - Salona - Roma. (Bojanovski 1972, 169). Međutim, ova trasa kre- – Siscia – Servitium (road station Jablanica) – Salona – Roma (Bojanovski 1972,
tanja cara Elagabala čini se malo vjerovatnom jer bi značilo da je car, ukoliko 169). However, this route of movement of Emperor Elagabalus seems highly
bi se kretao ovom trasom, napravio veliko nepotrebno zaobilaženje na svom unlikely due to the fact that, were he to have travelled along this route, the
putu ka prijestolnici. Emperor would have made an unnecessary bypass en route to the capital.
189 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1974, 102–103; 1988, 338, Kos, Šašel Kos 1995, 296. 189 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1974, 102–103; Bojanovski 1988, 338, Kos, Šašel
190 Bojanovski 1974, 100. Kos 1995, 296.
159
fragmenta napravljeno udubljenje, u koje se sipala sveta voda. Materijal route of the Roman road from Siscia went south from the bank of the Sava
od kojeg je napravljen spomenik jeste kamen pješčar. Na osnovu miljacije after crossing over to the right bank, and passed between mountains of
naučnici pretpostavljaju da je spomenik donesen sa obližnje lokacije gdje Kozara and Prosara towards Servitium.190 One should not dismiss the pos-
je zabilježena trasa rimskog puta. Tekst je uklesan u pet redova. Slova su sibility that this was the route of some pre-Roman road which could have
nesimetrična. Zbog sekundarne upotrebe uništene su riječi koje su bile connected the prehistoric territory of Donja Dolina with western Pannonia.
uklesane na krajevima redova. Ovaj miljokaz se danas čuva u Arheološkom There is a possibility that the role of a regional trading centre connecting
Pannonia with Dalmatia in the early Principate was taken over by Servitium
muzeju u Zagrebu.
as a successor to the tradition of Donja Dolina. Elagabalus’s milestone from
Dimenzije: Visina: 74 cm, širina: 40 cm, debljina: —. Visina slova: —. Jablanica was not located on some side road, but on a significant regional
road which is included on the Peutinger Map. This indicates that Servitium,
CIL 03, 15200 = AE 1901, 0235; EDH 032943.
as the largest administrative unit of the Bosnian and Herzegovinian portion
Literatura: Brunšmind 1900, 196–197; Bojanovski 1984, 167; Gračanin of Pannonia, had a significant importance in terms of the municipal organ-
2010, 17. isation of Pannonia.
Pro felicitate [domi] Cat. 9. Milestone from Emperors Valentinian and Valens
norum nostr[orum] This milestone was discovered in the late 19th century, in Hrvatska Dubica.
Valentinian(i) et [Valentis] The monument was discovered at a Catholic cemetery, and had been bro-
Aug(ustorum) a Sisc(ia) ken up for secondary purposes. The largest fragment is the one bearing the
5
p(assuum) X[---]. carved text, while the second fragment is the bottom part of the milestone,
which is usually devoid of text. The top part of the larger fragment has an
Za sreću gospodara naših, Valentinijana i Valensa Augustá, iz Siscije milja indentation for holding holy water, indicating secondary usage. The mate-
42. rial used for this monument is sandstone. Based on the number of miles,
R.1: Riječi uklesane u punom obliku. Kod slova L nedostaje donja scholars have assumed that the monument was transferred from a nearby
location, where the route of a Roman road was marked. The text is carved
horizontalna linija. Posljednja riječ u ovom redu je dominus, koja se prenosi
in five lines. The letters are asymmetrical. The words carved at the end of
u naredni red. Ta riječ je uklesana bila u genitivu množine, međutim usljed
the lines are destroyed, as a result of the secondary usage. This milestone is
sekundarne upotrebe prvi dio riječi koji se nalazio na kraju prvog reda
today kept in the Archaeological Museum in Zagreb.
uništen je, dok je drugi dio riječi koji je uklesan na početku drugog reda
sačuvan. - R. 2: Nedostaje nastavak za genitiv množine koji je bio uklesan Dimensions: Height: 74 cm, Width: 40 cm, Depth: -, Letter height: -.
u riječi noster. - R. 3: Ime cara Valentinijana sačuvano, dok je Valensovo CIL 03, 15200 = AE 1901, 0235; EDH 032943.
uništeno. Uništenje nije bilo namjerno. Oba imena su bila uklesana u
punom obliku. - R. 4: Riječi uklesane u skraćenom obliku i obje sačuvane. Bibliography: Brunšmind 1900, 196–197; Bojanovski 1984, 167; Gračanin
2010, 17.
- R. 5: Prva riječ uklesana kao abrevijacije. U drugoj riječi nedostaje jedno
ili dva slova koja označavaju rimski broj. Iznad brojeva nema horizontalne Pro felicitate [domi]
linije. norum nostr[orum]
Datacija: Natpis nastao između 364. i 375. godine. Valentinian(i) et [Valentis]
Aug(ustorum) a Sisc(ia)
Miljokaz careva Valentinijana i Valensa koji se može datirati u razdoblje iz- 5
p(assuum) X[---].
među 364. i 375, kada su oba vladara nosili titulu Augusta i dijelili prijesto-
lje. Tekst spomenika bio je napisan u pet redova, a ime cara Valentinijana For the happiness of our masters and emperors, Valentinian and Valens Au-
čitljivo je u potpunosti. Ime cara Valensa nije sačuvano na spomeniku, ali gustus, from Siscia 42 (Roman) miles.
veznik et jasno ukazuje da se radi o zajedničkoj vladavini dvojice careva L.1: The words are carved in their full forms. The lower horizontal stroke of
iz Ilirika. Iako ovaj spomenik ne pripada razdoblju ranog Carstva, važan the letter L is missing. The last word in this line is dominus, which continues
je za razumijevanje administrativno-pravnih prilika na prostoru koji se upon the following line. This word was carved in the genitive case plural,
može, uslovno rečeno, nazvati bosanskohercegovačkim dijelom Panonije. however, due to the secondary usage, the first part of the word that was
Naime, zahvaljujući ovom spomeniku, putna stanica Ad Praetorium, koja carved at the end of the first line was destroyed, whereas the second part
se spominje na Tabuli Peutingeriani, može se locirati na prostoru Baćina of the word that was carved at the beginning of the second line has been
kod Hrvatske Dubice, dok se Praetorium vjerovatno nalazio u Suvaji kod preserved. – L.2: The genitive case plural ending that was carved in the
Bosanke Dubice.191 Takvo lociranje je moguće zahvaljujući miljaciji koja je word noster is missing. – L.3: The name of Emperor Valentinian has been
navedena na spomeniku.192 Bojanovski je u svojoj rekonstrukciji teksta spo- preserved, while the name of Emperor Valens was destroyed intentionally.
Both names were carved in their full form. – L.4: The words are abbreviated
menika naveo da miljacija koja je navedena iznosi X[L?]II rimskih milja.193
and preserved. – L.5: The first word is carved as an abbreviation. In the sec-
Miljokaz se nalazio na cesti koja je povezivala Sisciju sa najznačajnijim ad-
ond word, one or two letters that represent a Roman number are missing.
ministrativnim centrom Bosanske Posavine, Servitiumom. Lociranje putne
There are no horizontal lines above the numbers.
stanice Ad Praetorium na prostor Hrvatske Dubice višestruko je važno za
191 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1984, 165.

192 Potvrda lociranja putne stanice Ad Praetorium može se naći u miljaciji koju
donosi Tabula Peutingeriana, gdje se navodi da je Ad Praetorium udaljen od
Servitiuma trideset milja (Tab. Peut. VI, 1).
160
antičku historiju južnog dijela Panonije koji se nalazio na prostoru današnje Dating: The inscription was created between 364 and 375 AD.
Bosne i Hercegovine. Primarno, ovaj miljokaz predstavlja jedan od dokaza
The milestone of Emperors Valentinian and Valens can be dated to the pe-
da Servitium treba tražiti na prostoru današnje Bosanke Gradiške. Zatim,
riod between 364 and 375 AD when both emperors held the title of Au-
putne stanice Ad Praetorium i Praetorium ukazuju na naseljenost prostora gustus and shared the throne. The text was carved in five lines. The name
u donjem toku Une, te dijelu od ušća te rijeke prema planini Prosari, što of Emperor Valentinian is completely legible. The name of Emperor Valens
bi moglo biti jedan od pokazatelja da municipium Faustinianum iz ranog has not preserved, but the conjunction et clearly indicates a joint reign of
Carstva treba tražiti na tom prostoru. two emperors from Illyricum. Although this monument does not belong to
the period of the early Empire, it is important for the understanding of ad-
Spomenik potvrđuje i to da je cesta koja je išla iz Siscije prelazila na desnu
ministrative-legal developments upon the territory which can tentatively
obalu Save i prolazila teritorijom sjeverne Bosne.194 Ta rimska cesta bi vje-
be named the part of Pannonia that lies upon the territory of present-day
rovatno potjecala iz ranog Carstva, možda iz vremena flavijevaca kako bi
Bosnia and Herzegovina. Namely, due to this monument, the road station
se flavijevska kolonija Siscija povezala sa rudarskim središtima sjeveroza-
Ad Praetorium, which is mentioned in the Peutinger Map, can be located
padne Bosne. Da je cesta nastala iz ekonomskih razloga, može se vidjeti i iz upon the territory of Baćin, near Hrvatska Dubica, while Praetorium was
arheoloških nalaza. Naime, arheološki nalazi potvrđuju postojanje riječnog probably in Suvaja, near Bosanska Dubica.191 Pinpointing these locations is
pristaništa za pretovar robe u Suvaji kod Bosanske Dubice, dok je na pro- possible due to the number of miles indicated on the monument.192 In his
storu Hrvatske Dubice pronađena radionica za obradu metala, pored koje textual reconstruction, Bojanovski mentioned that the number of miles is
su nađeni ostatci javnog puta.195 U skladu sa navedenim može se zaključiti X[L?]II.193 The milestone was located on the road that connected Siscia with
da se ovaj miljokaz može uvrstiti u jedan od epigrafskih izvora koji potvr- the most important administrative centre of Bosnian Posavina, Servitium.
đuje postojanje rimske administrativne organizacije municipalnog tipa u Locating Ad Praetorium in Hrvatska Dubica is important for the ancient
zapadnom dijelu Bosanske Posavine. Prije svega, to se odnosi na činjenicu history of southern part of Pannonia upon the territory of present-day
da su se uz rimsku cestu morala razviti određena naselja koja su imala mu- Bosnia and Herzegovina for many reasons. This milestone primarily gives
nicipalni karakter. Spomenik se treba posmatrati u kontekstu kontinuiteta evidence that Servitium is located in the vicinity of present-day Bosanska
naseljenosti tog dijela Panonije od razdoblja ranog carstva do kasne antike. Gradiška. Furthermore, the road stations Ad Praetorium and Praetorium
suggest that the territory of the lower course of the Una was inhabited, as
well as the part of the confluence of the Una with the Sava, towards Pro-
sara mountain, indicating that municipium Faustinianum from the early
Empire should be located in this territory.
The monument also affirms that the road from Siscia crossed to the right
bank of the Sava and passed through the territory of northern Bosnia.194
This Roman road would probably date to the early Empire, possibly during
the Flavian dynasty, in order to connect the Flavian colony of Siscia with
the mining centres that today lie in north-western Bosnia. Archaeological
evidence also shows that the road was built for economic reasons. Namely,
archaeological findings corroborate the existence of a river quay for re-
loading goods in Suvaja, near Bosanska Dubica, while a metal processing
workshop was found in the territory of Hrvatska Dubica, close to which re-
mains of a public road have also been discovered.195 Accordingly, one can
conclude that this milestone can be classified as an epigraphic source, con-
firming the existence of a Roman administrative organisation of municipal
type in the western part of Bosnian Posavina. This primarily refers to the
fact that certain municipal settlements must have been developed along
the Roman road. The monument should be viewed in the light of continual
population of this part of Pannonia from the early Empire to Late Antiquity.
191 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1984, 165.

192 The confirmation of the location of Ad Praetorium can be found in the num-
ber of miles in the Peutinger Map, where it is stated that Ad Praetorium is 30
Roman miles away from Servitium (Tab. Peut. VI, 1).
193 Bojanovski 1984, 166.
194 Gračanin marks the road in the following way: the road crossed to the right
194 Gračanin cestu trasira na slijedeći način: cesta je kod Hrvatske Dubice prela- bank of the Sava near Hrvatska Dubica, and going down the southern slopes
zila na desnu obalu Save, te južnim padinama Prosare i kroz dolinu Vrbasa je of Prosara mountain and through the valley of the Vrbas, it reached the plain
stizala u ravnicu uz Savu, te preko Čatrnje, Kruškika i Obradovca završavala u along the Sava and across Čatrnja, Kruškika and Obradovac, it would end at
Bosanskoj Gradišci, gdje je bilo važno središte kopnenog i riječnog saobraća- Gradiška, which was an important centre of land and river transportation
ja (Gračanin 2010, 17). (Gračanin 2010, 17).
195 Koščević, Makljenović 1986, 119; Durman 1992, 122. 195 Koščević, Makljenović 1986, 119; Durman 1992, 122.
161
SKRAĆENICE / ABBREVIATIONS Dio Cassius, Dio’s Roman history, E. Cary (ed.), LCL, Cambridge (Mass.),
1954.
Dio Cassius, Roman History, Dio’s Roman History in Six Volumes (Halcyon
AE L’année épigraphique, Paris Classics), H. B. Foster (ed.), Houston (Tex.), 2010.
Itinerarium Antonini Augusti, Das ‘Itinerarium provinciarum Antonini Au-
AIJ Antike Inschriften aus Jugoslawien. 1: Noricum gusti’, B. Löhberg (ed.), Berlin 2006.
Notitia dignitatum accedunt Notitia urbis Constantinopolitanaje et Later-
und Pannonia superior (izd. V. Hoffiller-B. Saria), Za- culi provinciarum, O. Seeck (ed.), Berlin, 1876.
greb, 1938. ZAREZ Plinije Stariji, Plinije Stariji „Zemljopis starog svijeta“,U. Pasini (ed.), Split,
2004.
CIL III Corpus Inscriptionum Latinarum III (ed. Th. Mom- Plinius Secundus (C.), Naturalis historia, Libri III/IV G. Winkler , R. König
msen), Berlin 1873: Supplementa 1889–1902. (eds.), München – Zürich, 1988.
Ptolemej Klaudije, Ptolemy’s Geography: An Annotated Translation of the
Dig. Corpus iuris civilis: Digestorum seu Pandectarum libri Theoretical Chapters, J. L. Berggren (ed.), New Jersey, 2010.
1 (ed. Th. Mommsen - P. Krüger), Dublin - Zürich, 1872. Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, J. Schnetz
(ed.), Itineraria Romana II, Stuttgart, 1990.
EDCS Epigraphik-Datenbank Clauss / Slaby Scriptores geographici antiquiores. Aetas occupationis Romanae (usque
ad a.D.54): Fontes Pannonia Antique I, B. Fehér, P. Kovács
EDH Epigraphische Database Heidelberg (project: (eds.), Budapest, 2005.
Strabo, The Geography of Strabo, H. L. Jones (ed.), LCL, Cambridge
Gottfried-Wilhelm-Leibniz-Preis (DFG) by Prof. (Mass.), 1954.
Géza Alföldy) Svetonije, Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, S. Hosu (ed.),
Zagreb, 1978.
EDR Epigraphic Database Rome / L’Epigraphic Database Tabula Peutingeriana u: Monumenta cartographica Jugoslaviae, I an-
Roma (project: Electronic Archive of Greek and Lat- tičke karte, Posebna izdanja 17, G. A. Škrivanić (ed.), Beo-
in Epigraphy) grad, 1974.
Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, F. W. Shipley (ed.),
FgrHist Die Fragmente der griechischen Historiker (ed. F. LCL. Cambridge (Mass.), 1955.
Velleius Paterculus, Gaj Velej Paterkul, Rimska povijest, J. Miklić (ed.), Za-
Jacoby), Berlin–Leiden 1923–1958.
greb, 2006.
FHG Fragmenta Historicorum Graecorum (ed. C. in Th.
Müller), Paris 1841–1870.
ILS Inscriptiones Latinae Selectae, (izd. H. Dessau), Ber-
LITERATURA / BIBLIOGRAPHY
lin, 1892–1916.
Alföldy, G. 1965a, Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz
ILSl 1 Inscriptiones Latinae Sloveniae (ed. M. Lovenjak), Dalmatien. Mit einem Beitrag von András Mócsy, Akademiai
Situla 37, 1998, Ljubljana. kiado, Budapest.
Alföldy, G. 1965b, Epigraphica, Situla 8, Narodni muzej Slovenije, Lju-
ILJug Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos bljana, 93–112.
MCMXL e MCMLX repertae et editae sunt (ed. A. et J. Alföldy, G. 1969, Die Personnennamen in der römischen Provinz Dalmatia,
Šašel), Situla 5, Ljubljana 1963 (št. 1–451); Inscrip- Beiträge zur Namenforschung, Beiheft 4, Heidelberg.
Benac, A. 1987, O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u
tiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMLX Jugoslaviji, in: A. Benac, S. Gabrovec (eds.) Praistorija ju-
e MCMLXX repertae et editae sunt (ed. A. et J. Šašel), goslovenskih zemalja V – željezno doba, Akademija nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka
Situla 19, Ljubljana 1978 (št. 452–1222); Inscriptio- ispitivanja, Sarajevo, 737–802.
nes Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII et Bojanovski, I. 1973, Novi Elagabalov miljokaz iz Bosanske Posavine,
Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 6-7, No. 1 (1972
MCMXL repertae et editae sunt (ed. A. et J. Šašel), Sit-
– 1973.), Zagreb, 163–176.
ula 25, Ljubljana, 1986 (št. 1223–3128). Bojanovski, I. 1974, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji,
Djela, XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja 2, Akademi-
LCL The Loeb Classical Library, Cambridge (Massachu-
ja nauka i umjestnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
setts) – London Bojanovski, I. 1976, Toponim „Ad Fines” i njegovo značenje, Godišnjak,
XIII, Centar za balkanološka ispitivanja 11, Akademija nau-
lupa Ubi Erat Lupa (ed. F. et O. Harl) www.ubi-erat-lu-
ka i umjestnosti BiH, Sarajevo, 307–321.
pa.org (Picture database of antique stone monu- Bojanovski, I. 1977, Bosanska Posavina u antici u svjetlu novijih is-
ments) traživanja, Materijali saveza arheoloških društva Jugoslavije,
XIII, Beograd, 147–154.
Bojanovski, I. 1984, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komu-
nikacija i naselja u rimskoj provnciji Dalmaciji IV: Rimska
cesta Siscia – Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija, Go-
IZVORI / SOURCES dišnjak, XXII, Centar za balkanološka ispitivanja 20, Aka-
demija nauka i umjestnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
Appian, Appian and Illyricum, M. Šašel Kos (ed.) Situla 43, 52-81. Ljublja- 145–265.
na, 2005. Bojanovski, I. 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Djela LXVI,
August, Res Gestae Divi Augusti, R. Matijašić (ed.), Zagreb, 2007. Centar za balkanološka ispitivanja 6, Akademija nauka i
Codex Iustinianus. Corpus iuris civilis, II P. Krueger (ed.), Dublin–Zürich, umjestnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
1967. Bourdieu, P. 1977, Outline of a Theory of Practice, Cambridge Studies in
Corpus der griechischen und lateinischen Beneficiarier-Inschriften des Social and Cultural Anthropology, Cambridge.
römischen Reiches, (Landesdenkmalamt Baden-Württem- Brunšmid, J. 1900, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije, Vjesnik
berg, Forschungen und Berichte zur Vor-und Frühges- arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 4, No. 1, Arheološki
chichte in Baden-Württemberg; Bd. 40) E. Schallmayer, K. muzej u zagrebu, Zagreb, 181–201.
Eibl.J. Ott,G. Preuss,E. Wittkopf (eds.), Stuttgart, 1990.
162
Busuladžić, A. 2011, Rimske vile u Bosni i Hercegovini / Roman Villas in Fontes Pannonia Antiquae I, Károli Egyetemi Kiad., Buda-
Bosnia and Herzegovina, Zemaljski muzej Bosne i Herce- pest, 73–92.
govine, Sarajevo. Glicksman, K. 2005, Internal and external trade in the Roman province
Buzov, M. 2005, The romanization and urbanization of the Roman prov- of Dalmatia, Opuscula archaeologica, Vol. 29, No.1, Zavod
ince of Pannonia in light of the autochthonous and im- za arheologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu Zagreb, 189–
migrant population, in: Illyrica antiqua: Ob honorem Duje 230.
Rendić-Miočević – Radovi s međunarodnog skupa o prob- Gračanin, H. 2004, Svijet antičke žene u dva južnopanonska pokrajinska
lemima antičke arheologije, Zagreb, 6.- 8. XI. 2003., Zagreb, središta, Siscija i Sirmijum, Scrinia Slavonica, 4, Hrvatski in-
125–145. stitut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema
Campbell, B. 1994, The Roman Army, 31 BC-AD 337: A Sourcebook, Rout- i Baranje, Slavonski Brod, 15–106.
ledge Sourcebooks for the Ancient World, London / New Gračanin, H. 2010, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj
York. južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica, 10, Hrvatski institut za
Collis, J. 1997, The European Iron Age, Routledge, London / New York. povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baran-
Čović, B. 1976, Od Butmira do Ilira, Veselin Masleša, Sarajevo. je, Slavonski Brod, 9–69.
Čović, B. 1987, Grupa Donja Dolina – Sanski Most in : A. Benac, S. Ga- Graljuk, B. 1988, 09.56, Kastel, Banjaluka, in : B.Čović (ed.), Arheološki
brovec (eds.), Praistorija jugoslovenskih zemalja V – željezno leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine,
doba, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 128.
Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo, 232–286. Graljuk, B. 1988, 09.10, Bronzani Majdan, Banjaluka, in : B.Čović (ed.),
Čović, B. 1988, 02.88, Velika Gradina, Donja Slabinja, Bosanska Dubica Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Her-
in : B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski cegovine, Sarajevo, 130.
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 39. Gregl, Z., Migotti B. 2004, Civitas Iovia (Botivo), in: M. Šašel Kos, P. Scher-
Derks, T. 2009, Ethnic identity in the Roman frontier. The epigraphy of rer (eds.), in coll. with B. Kuntić-Makvić, L. Borhy, The au-
Batavi and other Lower Rhine tribes, Amsterdam Archaeo- tonomous towns of Noricum and Pannonia / Die autonomen
logical Studies, vol. 13, Amsterdam, 239–283. Städte in Noricum und Pannonien, Situla, 42, Narodni muzej
Dizdar, M. 2012, The Archaeological Background to the Formation of Slovenije, Ljubljana, 131–141.
Ethnic Identities, in: B. Migotti (ed.) The Archaeology of Ro- Hemelrijk, E. 2012, Fictive Motherhood and Female Authority in Roman
man Southern Pannonia. The state of research and selected Cities, Eugesta Vol. 2, Lille, 201–220.
problems in the Croatian part of the Roman province of Pan- Lochner von Hüttenbach, F. 1989, Die römerzeitichen personennamen
nonia, BAR International Series, Oxford, 117–137. der steiermark, Graz.
Dizdar, M. 2013, Zvonimirovo-Veliko Polje, Groblje latenske kulture 1 / A Imamović, E. 1977, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i
Cemetery of the La Tène Culture 1, Institut za arheologiju u Hercegovine, Veselin Masleša, Sarajevo.
Zagrebu, Zagreb. Ivšić, D., 2013 O oronimima u antičkim vrelima (Crtice iz hrvatske pred-
Dobó, Á. 1975, Inscriptiones extra fines Pannoniae Daciaeque repertae ad slavenske toponimije), Folia onomastica Croatica, 21, Za-
res earundem provinciarum pertinentes (IV ed.), Academiae vod za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znano-
Scientiarum Hungaricae, Budapest. sti i umjetnosti, Zagreb, 97–119.
Domić Kunić, A. 1988, Augzilijari ilirskoga i panonskog porijekla u nat- Jones, S. 1997, The Archaeology of Ethnicity: Constructing identities in
pisima i diplomama (od Augusta do Karakale), Arheološki past and present, Routledge, London / New York.
radovi i rasprave Jugoslovenske akademije znanosti i umjet- Kaljanac, A., Šaković E. 2009, Barice-Gređani: kulturna grupa kasnog
nosti XI, Zagreb, 83–114. brončanog doba u Slavoniji i sjevernoj Bosni, Gračanički
Domić Kunić, A. 2003, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika (s osobitim glasnik XIII, No. 27, Gračanica, 78–90.
obzirom na panonski dio iliričkog prostora), rukopis dok- Kaljanac, A. 2013, Arheološka istraživanja etnogenetskih procesa u
torske disertacija odbranjene na Filozofskom fakultetu u prahistoriji zapadnog Balkana: mogućnosti i ograničenja,
Zagrebu, Zagreb. Godišnjak 42, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo,
Domić Kunić, A. 2004, Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju 45–70.
i osobito Panoniju) u Naturalis Historia Plinija Starijeg, Kolb, A. 2014, Communications and Mobility in the Roman Empire, in:
Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, 3s, XXXVII, Zagreb, Ch. Bruun, J. Edmondson (eds.), The Oxford Handbook of
Arheološki muzej u Zagrebu, 119–117. Roman Epigraphy, Oxford University, Oxford, 649–671.
Domić Kunić, A. 2012, Literary Sources Before the Marcomannic Wars, Kos P., Šašel Kos M. 1995, Map 20 Pannonia – Dalmatia, in : J. A. Talbert
in: B.Migotti (ed.), The Archaeology of Roman Southern Pan- (ed.), Barrington atlas of the Greek and Roman world, Prince-
nonia. The state of research and selected problems in the Cro- ton / New Jersey, 286–309.
atian part of the Roman province of Pannonia), BAR Interna- Koščević, R., Makjanić R. 1986, Neki noviji arheološki rezultati s područ-
tional Series, Oxford, 29–71. ja antičke Siscije, in:
Durman, A. 1992, O geostrateškom položaju Siscije, Opuscula archae- Kovács, P. 2008, Some Notes on the Division of Illyricum, in: I. Piso (ed.),
ologica, Vol.16, No. 1 Zavod za arheologiju, Filozofski Die Römischen Provinzen. Begriff und Gründung, Cluj / Na-
fakultet u Zagrebu, Zagreb, 117–131. poca, 243–253.
Dušanić, S. 1983, Moesia and Pannonia in Domitian’s last war on the Kovács, P. 2013, Territoria, pagi and vici in Pannonia, in : W. Eck, B. Fehér,
Danube, Živa antika, 33, Skoplje, 13–21. P. Kovács (eds.) Antiquitas. Reihe I. Abhandlungen zur alten
Džino, D. 2009, “Dezidijati”: Identitetski konstrukt između antičkih i Geschichte, Studia Epigraphica in memoriam Géza Alföldy,
suvremenih percepcija, Godišnjak, XXXVIII, Centar za bal- Band 61, Bonn : Dr. Rudolf Habelt GMBH, Bonn, 131–155.
kanološka ispitivanja 36, Akademija nauka i umjetnosti Kraljević, G. 1979, Rimski novci iz Bosanske Gradiške i Laktaša, Glasnik
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 75–97. Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arhe-
Džino, D. 2010, Illyricum in Roman Politics, 229 BC – AD 68, Cambridge ologija, n.s., XXIII, Sarajevo, 133–136.
University Press, Cambridge / New York. Kraljević, G. 1988, 03.99, Mokrice, Bosanska Gradiška, in : B.Čović (ed.),
Džino, D., Domić Kunić A. 2013, Rimski ratovi u Iliriku – povijesni antinar- Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Her-
ativ, Školska knjiga, Zagreb. cegovine, Sarajevo, 53.
Đorđević, M. 1988, 03.15, Brijeg (Miljevička Kosa), Bosanska Gradiška, Langhammer, W. 9713, Die rechtliche und soziale Stellung der Magis-
in : B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski tratus municipales und der Decuriones in der Übergangs-
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 48. phase der Städte von sich selbst verwaltenden Gemeinden
Đorđević, M. 1988, 03.44, Gradina, Bakinci, Laktaši, in : B.Čović (ed.), Ar- zu Vollzugsorganen des spätantiken Zwangsstaates (2. bis 4.
heološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Her- Jahrhundert der römischen Kaiserzeit), Wiesbaden.
cegovine, Sarajevo, 50. Leleković, T., Rendić-Miočević A. 2012, Rural Settlements, in: B. Migot-
Ellis Evans, D. 1969, Gaulish personal names: a study of some Continental ti (ed.), The Archaeology of Roman Southern Pannonia (The
Celtic formations, Clarendon, Oxford. state of research and selected problems in the Croatian part
Fehér, B. 2005, Ptolemy and his sources, in: Scriptores geographici an- of the Roman province of Pannonia) BAR International Se-
tiquiores (Aeties occupationes Romanea Usques ad a.D.54): ries, Oxford, 279–313.
163
Leveau, P. 1993, Territorium urbis. Le territoire de la cité et ses divsions: Paškvalin, V. 2000, Ilirsko-panonsko pleme Desidijata srednje Bosne u
du vocabulaire aux réalités administratives, Revue des rimsko doba i rekognosciranje njihova područja, Godišn-
Études Anciennes (1993), No 3-4, Université Bordeaux Mon- jak, XXXI, Centar za balkanološka ispitivanja 29, Akademija
taigne et consacrée à l’étude de l’Antiquité, Paris, 459–471. nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 191–
Lőrincz, B. 2005, Onomasticon provinciarum Europae Latinarum, Archae- 224.
olingua Alapítvány, Budapest. Patsch, C. 1895, Epigrafski nahogjaji iz godine 1895, Glasnik Zemaljskog
Lovenjak, M. 1998, Neviodunum - Inscriptiones Latinae Sloveniae, Situla muzeja u Bosni i Hercegovini, VIII, sv. 4, Sarajevo, 573–586.
37, Delo, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana. Potrebica, H. 2003, Požeška kotlina i Donja Dolina u komunikacijskoj
Lovenjak, M. 2003, Municipium Flavium Latobicorum Neviodunum, in: mreži starijeg željeznog doba, Opuscula archaeologica, Vol.
M. Šašel Kos, P. Scherrer (eds.), in coll. with B. Kuntić-Makvić, 27, No. 1, Zavod za arheologiju, Filozofski fakultet u Za-
L. Borhy, The autonomous towns of Noricum and Pannonia / grebu, Zagreb, 217–241.
Die autonomen Städte in Noricum und Pannonien, Situla 41, Radman-Livaja, I. 2014, Olovne tesere iz Siscie-Les plombs inscrits de Sis-
Narodni muzej Slovenija, Ljubljana, 93–102. cia, Katalozi i monografije, Vol. IX, Arheološki muzej u Za-
Majnarić-Pandžić N. (ed.), Arheološka istraživanja na karlovačkom i si- grebu, Zagreb.
sačkom području (Znanstveni skup, Karlovac, 12.-14. 10. Ricci, C. 2010, Sepulcrum e(s)t memoria illius. Una riflessione sull’imp-
1983.), Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 10, Zagreb, iego del termine memoria negli epitaffi latini di Roma, Sci-
119–135. enze dell’Antichità Storia Archeologia Antropologia Vol. 16,
Marić, Z. 1964, Donja Dolina, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Herce- Roma, 163–537.
govine u Sarajevu, Arheologija, n. s., XIX, Sarajevo, 5–128. Scarpellini, D. 1987, Stele romane con imagines clipeatae in Italia, Studia
archaeologica, “L’Erma” di Bretschneider, Roma.
Marijan, B. 1988, 02.1, Alibašića Brdo,Bosanska Dubica in : B.Čović (ed.), Schejbal, B. 2004, Municipium Iasorum (Aquae Balissae), in: M. Šašel
Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Her- Kos, P. Scherrer (eds.), in coll. with B. Kuntić-Makvić, L. Bo-
cegovine, Sarajevo, 34. rhy, The autonomous towns of Noricum and Pannonia / Die
Marijan, B. 1988, 03.29, Donji Laminci, Bosanska Gradiška in : B.Čović autonomen Städte in Noricum und Pannonien, Situla 42,
(ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski muzej Bosne Narodni muzej Slovenije, Ljubljana, 99–122.
i Hercegovine, Sarajevo, 49. Sergejevski, D. 1938, Rimski spomenici iz Bosne. II Rimski natpisi iz
Marijanović, I. 1988, 02.89, Velika Gradina, Gornja Mlječenica, Bosanska Bosne, Spomenik, LXXXVIII, Srpska kraljevska akademija,
Dubica in : B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Ze- Beograd, 95–131.
maljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 39. Southern, P. 2007, The Roman Army: A Social and Institutional History,
Mesihović, S. 2009, Prilozi antičkoj topografiji Bosne i Hercegovine-dva Oxford University Press, Oxford.
toponima sa šireg jajačkog područja, Godišnjak IX, Pre- Šašel, J. 1974, Siscia, RE Supplementband XIV, 702-741, Stuttgart, in: R.
porod, Sarajevo, 171–185. Bratož, M. Šašel Kos (eds.), Opera selecta Jaroslav Šašel, Sit-
Mesihović, S. 2011a, Antiqvi homines Bosnae, Filozofski fakultet Univer- ula, Razprave Narodnega muzeja v Ljubljani, Vol. 30 / 1992,
ziteta u Sarajevu, Sarajevo. Ljubljana, 600–621.
Mesihović, S. 2011b, Rimski vuk i ilirska zmija – posljednja borba, Filozof- Šašel, J. 1989, Die regionale Gliederung in Pannonien, Raumord-
ski fakultet Univerziteta u Sarajevu ,Sarajevo. nung im Römischen Reich, Zur regionalen Gliederung in
Migotti, B. 2000, Prilog poznavanju putova trgovine između Dalmacije den gallischen Provinzen, u: Rätien, Noricum und Pan-
i Panonije, Opuscula archaeologica, Vol. 23-24, No.1, Za- nonien: Kolloquium an der Universität Augsburg anläßlich
vod za arheologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, der 2000-Jahr-Feier der Stadt Augsburg vom 28. bis 29. Okto-
195–202. ber 1985. 57-72, München, in: R. Bratož-M. Šašel Kos (eds.),
Migotti, B. 2012, Introduction and Commentaries, in: B. Migotti (ed.), Opera selecta Jaroslav Šašel, Situla, Razprave Narodnega
The Archaeology of Roman Southern Pannonia. The state of muzeja v Ljubljani, vol. 30 / 1992, Ljubljana, 690–707.
research and selected problems in the Croatian part of the Šašel Kos, M. 1999, Aspects of the Sevirate and Augustalitas in the
Roman province of Pannonia), BAR International Series, Ox- Northeastern Adriatic Area, Histria Antiqua, 5, Institut
ford, 1–29. društvenih znanosti Ivo Pilar, Pula, 173–181.
Migotti, B. 2013, The Roman Sarcophagi of Siscia, Arheološki radovi i Šašel Kos, M. 2005, Appian and Illyricum, Situla 43, Delo, Narodni muzej
rasprave, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Vol. Slovenije, Ljubljana.
17, Zagreb,181–226. Škegro, A. 1997, Inscriptiones latinae et graecae Bosniae et Hercegov-
Mócsy, A. 1959, Die Bevölkerung von Pannonien bis zu den Markoman- inae, Opuscula Archaeologica, Vol. 21, Zavod za arheologi-
nenkriegen, Verlag der Ungarischen Akademie der Wissen- ju, Filozofski fakultet u Zagrebu Zagreb, 85–116.
schaften, Budapest. Škegro, A. 2003, Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, Vjesnik arhe-
Mócsy, A. 1974, Pannonia and Upper Moesia: a history of the middle Dan- ološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 36, Zagreb, 135–164.
ube provinces of the Roman Empire, Routledge &K. Paul, Tončinić, D. 2011, Spomenici VII. Legije na području rimske provincije Dal-
Boston. macije / Monuments of Legio VII in the Roman Province of
Mócsy, A. 1983, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Galliae Dalmatia, Arheološki muzej u Splitu, Split.
Cisalpine cum indice inverso, col. „Dissertationes Pannoni- Whittaker, D. 2009, Ethnic discourses on the frontiers of Roman Africa,
cae“ III, Budapest. in: Ethnic Constructs in Antiquity (ed. Ton Derks-Nico Roy-
Olujić, B. 2007, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb. mans), Amsterdam Archaeological Studies, 13, Amsterdam,
Palavestra, A. 1984, Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba na cen- 197–207.
tralnom Balkanu, Balkanološki institut, Srpska akademija Woolf, G. 2011, Tales of the Barbarians: Ethnography and Empire in the Ro-
nauka i umjetnosti, Beograd. man West, Blackwell Bristol Lectures on Greece, Rome and
Palavestra, A. 1997, Ćilibar, in : D. Srejović (ed.), Arheološki leksikon, Pre- the Classical Tradition, Chichester-Malden, Wiley-Black-
istorija Evrope, Afrike i Bliskog Istoka. Grčka, etrurska i rimska well, John Wiley and Sons Ltd., Oxford.
civilizacija, Beograd, 188–189 Žeravica, Z. 1989, Arheološki spomenici Goleša, Dobrinje i Zmijanja,
Pašalić, E. 1960, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Ze- Naše starine 18 / 19, Godišnjak Zavoda za zaštitu spome-
maljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo. nika, Sarajevo, 23–50.
Paškvalin, V. 1988, 03.12, Bosanska Gradiška, Bosanska Gradiška, in
: B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 47.
Paškvalin, V. 1988, 03.104, Njive,Gornji Podgradci, Bosanska Gradiška,
in : B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 53.
Paškvalin, V. 1988, 09.59, Gromile ,Gornji Vilusi - Zeljkovići, Banjaluka,
in : B.Čović (ed.), Arheološki leksikon BiH, Tom II, Zemaljski
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 130
164
T. 1 Pl. 1
2. (snimila: A. Šačić 2015. / photo by: A. Šačić 2015)
1. (Arhiva Zemaljskog muzeja BiH / Archive of the National 3. (snimila: A. Šačić 2015. / photo by: A. Šačić 2015)
Museum of BiH)
4. (Alföldy 1965a, 110)
5. (http://www.ubi-erat-lupa.org/monument.
php?id=4310; Friederike Harl)
165
T. 2 Pl. 2
1. (http://www.ubi-erat-lupa.org/monument.php?id=4310; Friederike Harl)
2. (Sergejevski 1938, br. 5 / no. 5)
166
ISSN 0581-7501
9 770581 750007

Rimske Administrativne Jedinice Na Pretp PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rimske Administrativne Jedinice Na Pretp PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rimske Administrativne Jedinice Na Pretp PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 902/904(05) ISSN 0581-7501 (print)

ISSN 2232-8513 (online)

GZM (A) NS 54 (2012.) Str. 1-240 Sarajevo, 2017.

Adresa uredništva/Address of the editor’s office

Za izdavača/For the Publisher

Glavni i odgovorni urednik/Editor in chief

Prijevod na engleski/English translation

Prijevod na BHS jezike/BCS language translation

Grafičko oblikovanje/Graphic design

Časopis je referiran u/The journal is included in

Službena skraćenica časopisa je GZM BiH, n.s. A (Sarajevo)

NOVA SERIJA – NEW SERIES

SVESKA – VOLUME 54 – 2017.

GZM (A) NS 54 Strana 1-240 SARAJEVO 2012.

7–30 Aleksandar Jašarević

31–52 Adnan Kaljanac

53–92 Marija Marić Baković

93–108 Almir Marić

109–166 Amra Šačić Beća

167-184 Ivo Dragićević

185–208 Adnan Busuladžić

209–226 Adis Zilić

227-230 Ivo Dragićević

231–234 Emir O. Filipović

235–239 Upute autorima

AMRA ŠAČIĆ BEĆA

Izvorni znanstveni rad

Utjecaj Rima na etnografsku sliku južne Panonije može se

43 Hemelrijk 2012, 203. 43 Hemelrijk 2012, 203.

128 Patsch 1895, 575.

I(ovi) O(ptimo) M(aximo) I(ovi) O(ptimo) M(aximo)

134 Patsch 1895, 575. 134 Patsch 1895, 575.

136 Mócsy 1983, 265.

quod dividit B[ --- ] [---]ibus

Bogovima Manima. Julije Neron, vojnik kohorte treće pretorijanske, 5

Cat. 6. Funerary monument for Publius Aelius Edanus

191 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1984, 165.

191 Tab. Peut. VI, 1; Bojanovski 1984, 165.

2. (snimila: A. Šačić 2015. / photo by: A. Šačić 2015)

4. (Alföldy 1965a, 110)

1. (http://www.ubi-erat-lupa.org/monument.php?id=4310; Friederike Harl)

2. (Sergejevski 1938, br. 5 / no. 5)

You might also like