Petar Preradović
| Petar Preradović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 19.3. 1818. Grabrovnica, Hrvatska |
| Smrt | 18.8. 1872. Fahrafeld, Austrija |
| Književni period | Romantizam |
Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19.3. 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18.8. 1872.), hrvatski pjesnik i važan član Ilirskog pokreta.
Rođen u srpskoj obitelji, Djetinjstvo i školske dane proveo je u Grubišnom Polju odakle mu je bio otac, vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. U međuvremenu je prešao iz pravoslavlja na katolicizam. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za srpskohrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Pokopan je u Beču, a 1879. godine posmrtni ostaci preneseni su na arkade Mirogoja[1].
- "Prvenci" (1846.)
- "Nove pjesme" (1851.)
- "Prvi ljudi" (1862.)
- "Pustinjak"
- ↑ „Petar Preradović”. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-17. Pristupljeno 2010-07-02.
