Patuljasti glatki kit
| Patuljasti glatki kit | |
|---|---|
| |
| Veličina u odnosu na čovjeka | |
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Podrazred: | Eutheria |
| Red: | Cetacea |
| Podred: | Mysticeti |
| Porodica: | Neobalaenidae Miller, 1923. |
| Rod: | Caperea Gray, 1864. |
| Vrsta: | C. marginata |
| Dvojni naziv | |
| Caperea marginata Gray, 1846. | |
| |
| Rasprostranjenost patuljastog glatkog kita | |
Patuljasti glatki kit (lat. Caperea marginata) najmanji su od svih kitova usana. Vrlo je rijedak, i o njemu se ne zna puno. Zbog određene sličnosti , ponekad ga se svrstava u porodicu glatkih kitova. No kako ukupno previše odstupa od njih, najčešće ga se izdvaja u vlastitu porodicu Neobalaenidae.
Dužinom od najviše 6 metara i težinom do tri tone, patuljasti glatki kit neobično je malen za kita usana. Boja mu je crna do tamno plava. Sličnost s glatkim kitovima je u neproporcionalno velikoj glavi i obliku donje čeljusti koja liči na luk. S druge strane, postoje i markantne razlike: ima leđnu "masnu peraju", a u naznakama ima i kožne nabore na vratu kakve u izraženijem vidu imaju brazdeni kitovi, što je oboje tipično baš za brazdene kitove. Dok se s jedne strane čini da je on dijelom na pola puta između jedne i druge skupine, ima druge osobine koje su jedinstvene među svim kitovima. Tu spada i broj rebara. Naime, on ih ima 34, više od bilo koje vrste kitova.
Patuljasti glatki kit živi u umjereno hladnim vodama južne polutke. Obzirom da je vrlo rijedak, nije pouzdano utvđeno područje njegove rasprostranjenosti. Jedino se zna, da je viđen u vodama mora u blizini Tasmanije, Novog Zelanda, Južne Afrike i Falklandskih otoka.
Vrlo malo je poznato o njegovom načinu života. Čini se, da kao i glatki kitovi nije brz plivač. Rado živi u socijalnim skupinama. U jednom slučaju opažena je skupina od osam patuljastih glatkih kitova. Hrana su mu sitni plankton koji se uhvati u njegove usi.
Na južne obale Australije, Tasmanije i Južne Afrike najčešće u proljeće more naplavi lešine ovih kitova. To su glavni izvori znanja o ovim kitovima. Na otvorenom moru, ovu vrstu se vrlo rijetko vidi. Kako nikad nisu bili lovljeni, pretpostavlja se, da vrsta nikada nije bila učestala.
- M. Carwardine: Wale und Delfine. Delius Klasing, 1996 (hochwertiger Führer)
- Ralf Kiefner: Wale und Delfine weltweit. Jahr Top Special Verlag, 2002 (Führer der Zeitschrift "tauchen", sehr detailliert)
- J. Niethammer, F. Krapp (Hrsg): Handbuch der Säugetiere Europas. Band 6: Meeressäuger, Tel 1A: Wale und Delphine 1. AULA-Verlag, Wiesbaden 1994 (sehr detailliertes Fachbuch)
- R. R. Reeves, B. S. Stewart, P. J. Clapham, J. A. Powell: See Mammals of the World - a complete Guide to Whales, Dolphins, Seals, Sea Lions and Sea Cows. A&C Black, 2002, ISBN 0-7136-6334-0 (Führer mit zahlreichen Bildern)
- M. Würtz, N. Repetto: Underwater world: Dolphins and Whales. White Star Guides, 2003, ISBN 88-8095-943-3
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Patuljasi glatki kit |
 | Wikivrste imaju podatke o: Patuljasnom glatkom kitu |