Josip Filip Vukasović
| Josip Filip Vukasović | |
|---|---|
 | |
| Biografski podaci | |
| Datum rođenja | 1755. |
| Mjesto rođenja | Ličko Petrovo Selo[1] (ili Senj[2]ili selo Bruvno[3]), Hrvatska pod Habsburzima |
| Datum smrti | 9. august 1809. |
| Mjesto smrti | Beč, Austrijsko Carstvo |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Supruga | Johanna Pulcheria Malfatti von Kriegsfeld |
| Titule | Baron (1802.[1]) |
| Vojna karijera | |
| Čin | General-pukovnik |
| Ratovi | Austrijsko-turski rat (1787–1791), Francuski revolucionarni ratovi, Napoleonski ratovi |
| Važnije bitke | Bitka kod Lodija, Bitka kod Wagrama |
| Vojska | Vojska Austrijske Monarhije |
| Rod vojske | pješadija |
| Nagrade | Vojni Red Marije Terezije |
Josip Filip Vukasović (Ličko Petrovo Selo[1] (ili Senj[2]ili Bruvno[3]), 1755. - Beč, 9. august 1809.) bio je porijeklom Hrvat, koji se kao oficir u vojsci Habsburške Monarhije borio protiv Osmanskog Carstva i Prve Francuske republike.[4]
Za vrijeme Francuskih revolucionarnih ratova bio je komandant regimente u Italiji (1796-1797.) a za Napoleonskih ratova vodio je diviziju.[4] Umro je u Beču nakon što je teško ranjen u Bitci kod Wagrama.[1]
Vukasović je rođen u vojničkoj familiji, otac Petar bio je major graničarske čete, a i majka Ana (rođena Bašić) bila je iz oficirske familije[4], jedino se nezna sa sigurnošću gdje je rođen. Po nekim izvorima u Senju[2], po drugima u Ličkom Petrovom Selu[5] a po trećima u selu Bruvno[3] kod Gračaca.
Od 1771. je pitomac na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, a od 1775. je poručnik u graničarskoj regimenti u Gospiću. Kao nadporučnik je 1780. poslan u Crnu Goru da organizira ustanak.[4]
Kao kapetan (od 1787.) Prve pješadijske regimente iz Gospića, istakao se za Austro-turskog rata (1787–1791) za što je 1788. odlikovan medaljom Marije Terezije i proglašen baronom, a kasnije unapređen u čin potpukovnika.[4]
Kao iskusni graničar iz Vojne krajine, i prekaljeni borac protiv Osmanlija, kao pukovnik (od 1796.) vodio je regimentu svojih graničara i borio se protiv napoleonovih trupa po Italiji. Od 1799. je general i sudjeluje u gotovo svim bitkama u po Italiji i uspješnoj opsadi Mantove.[4]
Vukasović od 1805. komandira divizijom u Italiji, ali je ubrzo smijenjen jer nije zaustavio francuski napad. Od 1809. kao komandant divizije sudjeluje u invaziji na Bavarsku kraljevinu. U aprilu se istakao u nekoliko akcija kod Regensburga, ali je u julu smrtno ranjen u Bitci kod Wagrama.[4]
Vukasović je bio oženjen sa 24 godine mlađom Johannom Pulcheria Malfatti von Kriegsfeld, sa kojom je imao četvoro djece, dva sina Josipa i Filipa i dvije kćeri Mariju i Anu.[4]
Kako se na tadašnjim akademijama puno pažnje posvećivalo Inženjeriji Vukasović je postao pionir prometne infrastrukture u tadašnjoj Hrvatskoj. Između 1784. i 1786. izgradio je cestu preko Velebita od Gospića do Karlobaga (Terezijanska cesta).[4] Druga velika cesta koju je Vukasović projektirao i djelomično izgradio između 1803. - 1811. bila je Lujzijana od Karlovca preko Rijeke do Bakra. Između 1790.-92. radio je na uređenju luke u Senju, a 1803. izgradio je obalnu cestu Senj - Sveti Juraj.[1] Nakon tog je između 1783.-84. izgradio cestu Senj-Novi Vinodolski.[1]
Radio je i na rekonstrukciji Jozefine na dionici od Senja do Karlovca.[4]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Vukasović, Filip” (poljski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 8.03.2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Enver Ljubović. „Senjski uskoci i plemići Vukasovići i njihovi grbovi” (hrvatski). Senjski zbornik, Vol. 33 No. 1, 2006.. Pristupljeno 8.03.2022.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 „Napoléon & Empire, Joseph Philipp Vukasović (1755-1809)” (francuski). Napoleon series. Pristupljeno 8.03.2022.
- ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 „Josef Philipp Vukassovich” (engleski). War History. Pristupljeno 8.03.2022.
- ↑ „Vukassovich, Joseph Philipp Freiherr von” (engleski). Napoleon series. Pristupljeno 8.03.2022.
