Jean-Honoré Fragonard
| Jean-Honoré Fragonard | |
|---|---|
| Rokoko | |
 Inspiracija, autoportret iz 1769. | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 5. travnja 1732. Grasse, Francuska |
| Smrt | 22. kolovoza 1806. Pariz, Francuska |
| Opus | |
| Polje | crtež - slikarstvo - grafika |
| Praksa | Pariz |
| Znamenita djela | |
| Influencija | |
Na
| |
Jean-Honoré Fragonard (Grasse, 5. travnja 1732. – Pariz, 22. kolovoza 1806.), francuski slikar i grafičar rokokoa; jedinstvena osoba galantnog slikarstva 18. stoljeća; veliki majstor boje koje vibriraju u svjetlosti.
Još kao učenik Bouchera i Chardina osvojio je slikarsku nagradu Prix de Rome za svoje brojne studije i crteže Rima. Iz tog razdoblja postigao je uspjeh klasicistički koncipiranom kompozicijom Korezus i Kalihoe. Pod utjecajem svojih učitelja i njihova osjećaja za figurativnu rokoko kulturu s nadahnutom lakoćom stila i elegantnim pristupom temama udahnuo je nov život pokretu rokokoa.
Napustio je povijesno slikarstvo i većinom je slikao vedre i ljupke rokoko scene maloga formata, erotske prizore i ljubavne susrete (Podignuta košulja; Ljuljačka; Buđenje ljubavi), velike dekorativne panoe (Le progrés de L'Amour za dvorac Louveciennes), obiteljske i rustične idile (Mlada dama; Glazba), religiozne prizore (Poklonstvo pastira), portrete (Plesačica Guimard) i pastoralne pejzaže koje je slikao direktno u prirodi u okolici Pariza i Provansi.
Bakrorezima je ilustrirao brojna književna djela (Ariosto; Bijesni Orldando; La Fontaineove Basne i dr.).
Njegov snažno izraženi naturalizam podsjeća na holandskog majstora Halsa i zreli Rembrandtov stil, a njegova djela se smatraju za najreprezentativnija umjetnička ostvarenja svog doba. Bio je virtuozni improvizator koji je odlučno postupao s bojom koju je nanosio u bogatim i opipljivim slojevima, a brzim potezima kista izrazio je neposrednost svojih likova nagovijestivši Corota, slikare romantizma, pa čak i impresionistički pokret.
