Prijeđi na sadržaj

Francuska revolucija 1848.

Izvor: Wikipedija
Henri Felix Emmanuel Philippoteaux: Lamartine ispred Gradske vijećnice u Parizu odbacuje crvenu zastavu, 25. veljače 1848. godine, ulje na platnu

Francuska revolucija 1848. godine, znana još i kao Februarska revolucija (fr. révolution de Février), bila je treća po redu velika revolucija u Francuskoj te jedna od brojnih revolucija koje su pogodile Europu u događaju znanom kao Proljeće naroda. Februarska revolucija dovela je do rušenja Julske Monarhije i uspostave Druge Republike.

Do 1848. godine, velik dio europskog puka bio je nezadovoljan svojim vladarima, tražeći veću participaciju u državnoj politici. Uz političke probleme, velike poteškoće predstavljali su nedostatak radnih mjesta i sve veća glad među europskim pukom. Sjetivši se Francuske revolucije 1789. godine, europski narodi su 1848. godine pronašli moguću soluciju svojim problemima i ta je reakcija dovela do Proljeća naroda.

Revolucija u Francuskoj započela je 23. veljače 1848. godine. Direktan povod za revoluciju bila je zabrana pariških banketa u siječnju 1848. godine od strane premijera Françoisa Guizota. Dakako, revolucija je bila posljedica godinama akumuliranog nezadovoljstva kraljevom politikom, ali je Guizotov potez bio kap koja je prelila čašu. Na dan revolucije, Guizot je podnio ostavku, a kraljev pokušaj da Louis-Mathieu Molé sastavi vladu je neslavno propao. Sljedećega dana, Louis-Philippe I je svrgnut i Julska Monarhija je u konačnici dokinuta. Pod pritiskom rulje, Zastupnički dom izabrao je privremenu upravu u čije je ime pjesnik Alphonse de Lamartine proglasio Drugu Republiku. Ipak, nova vlada je u narednim mjesecima skrenula u konzervativne vode i na taj način revitalizirala srušenu politiku Julske Monarhije. To je dovelo do novog vala nezadovoljstva koji je 23. lipnja 1848. godine doveo do novog ustanka u Parizu znanog kao Dani juna. Ustanak su predvodili nezadovoljni pariški radnici, ogorčeni konzervativnom politikom republikanskog vodstva, no isti je propao i ostao zapamćen kao veliko krvoproliće. Zapovjednik Nacionalne garde koja je ugušila ustanak bio je Louis Eugène Cavaignac.

Ipak, lipanjsi ustanak imao je pozitivne posljedice tako da će Francuska u studenom dobiti izrazito demokratski ustav. Isto tako, revolucija je izrodila "pravo na rad" (droit au travail) kao i dovela do formiranja Nacionalnih radionica za nezaposlene, koje su bile direktna posljedica djelovanja socijalista koje je predvodio Louis Blanc.

Revolucija je završena početkom prosinca 1848. godine, a ubrzo nakon su održani i predsjednički izbori na kojima je pobijedio Louis Bonaparte. Ipak, ni Druga Republika nije bila dugoga vijeka. Četiri godine od svog izbora za predsjednika, Bonaparte je izveo državni udar i proglasio se carem, čime je Drugu Republiku zamijenilo Drugo Carstvo.