Samoborsko gorje
Samoborsko gorje | |
---|---|
Planina | |
Položaj | |
Koordinate | 45°44′57″N 15°18′33″E / 45.74907305°N 15.30917984°E |
Država | Hrvatska Zagrebačka |
Najbliži gradovi | Samobor |
Dio gorja | miješana obilježja Dinarida i Alpa |
Fizikalne osobine | |
Ostali vrhovi | Japetić (879 m) Plešivica (779 m) Oštrc (752 m)[1] Rancerje (748 m) |
Planinarstvo | |
Planinarski domovi | Žitnica, Šoićeva kuća, Dr. Maks Plotnikov, Oštrc, Ivica Sudnik,Sveti Bernard |
Samoborsko gorje je sjeverni masiv Žumberačkog gorja. Najviši vrh je Japetić[2] koji je na 879 metara nadmorske visine.
Na istočnim obroncima Samoborskog gorja, na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu smjestio se gradić Samobor.
Zbog svoje flore, faune, ali i kulturnih lokaliteta, Žumberačka je gora zaštićeni park prirode.[3][4] Samoborsko gorje je uglavnom građeno od vapnenaca trijaske i kredne starosti.[5]
Žumberačka gora zajedno sa Samoborskim gorjem od 1999. čine Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje, koji obuhvaća oko 350 km2.[4]
Na Samoborskom gorju nalaze se mnogobrojni planinarski domovi (Žitnica, »Dr. Maks Plotnikov«, Oštrc, »Ivica Sudnik« na Velikom dolu, Sveti Bernard i dr.) i skloništa. Od 19. stoljeća gorje je poznato izletište Samoborčana, Jaskanaca i Zagrepčana, a prvi organizirani i zapisani planinarski izlet datira iz 1875. godine.[5]
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ Samoborsko gorje - Oštrc, Idemvan.hr, pristupljeno 1.rujna 2015.
- ↑ Ljubomir Škrinjar i Damir Borovčak: Hrvatska svjetla i tame. Mons. dr. J. Batelja - Od Croatia Street u Torontu do Doma u Svetojanskoj Gorici , Hrvatsko kulturno vijeće, 7. srpnja 2015.
- ↑ Državni zavod za zaštitu prirode: Zaštićena područja u Hrvatskoj - nacionalne kategorije
- ↑ a b Culmen.info: Hrvatska – Žumberačka gora Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. siječnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 22. lipnja 2014.
- ↑ a b Samoborsko gorje - Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 1. rujna 2015.