Pruga Šamac – Sarajevo
Željeznička pruga Šamac – Sarajevo je elektrificirana željeznička pruga dužine 242 km u Bosni i Hercegovini. Pruga je dvokolosiječna na dionici Doboj – Zenica, te je dio Panevropskog koridora Vc koji povezuje Budimpeštu, preko Osijeka, Sarajeva sa hrvatskom lukom Ploče.
Uskotračna trasa
[uredi | uredi izvor]Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, Zajednička vojska Austro-ugarske izgradila je isprva uskotračnu vojnu prugu (njemački: Rollbahnen) od Broda pa do Zenice. Početkom 20. vijeka ova uskotračna pruga nije mogla zadovoljiti zahtjeve, a poboljšanje je bilo 1910. godine otvaranjem 1532 m dugačkog tunela Vranduk. Za vrijeme Drugog svjetskog rata most na Savi između Slavonskog Broda i Bosanskog Broda sa normalnim kolosijekom, bio je srušen. Nova jugoslavenska Vlada odlučila je dionicu pruge Sarajevo – Doboj obnoviti normalnim kolosijekom, te istovremeno povezati i Šamac.
Izgradnja
[uredi | uredi izvor]Izgradnja 242 km duge željezničke trase trajale je manje od osam mjeseci, od 1. aprila do 15. novembra 1947. godine. Na pruzi je postavljeno 302 km kolosijeka, 288 skretnica, devet tunela ukupne dužine 2.267, 107 popratnih zgrada i željezničkih stanica, 17 mostova, od kojih 14 preko rijeke Bosne, a po jedan preko Spreče, Lašve i Save. Dužina čeličnih konstrukcija mostova, zajedno sa onim na Savi je 1330 metara. Pruga je građena uz veliko učešće omladinskih radnih brigada, sastavljenih od mladih iz cijele Jugoslavije, kao i stranaca. Ukupan broj omladinaca koji je učestvovao na radu je bio oko 211.381 brigadira svrstanih u 887 omladinskih radnih brigada. Socijalni sastav graditelja pruge je bio: 55.812 radnika, 112.277 seljaka, 34.613 đaka i 8.669 intelektualaca. Na pruzi je istovremeno u toku gradnje radilo 170 inženjera, 157 tehničara i 6.000 raznih stručnih radnika. Za izvođenje ogromnih i složenih radova na izgradnji pruge bilo je potrebno stvoriti detaljan plan razvitka radova i izvršiti raspored ljudstva. Bio je to organizacioni zadatak Štaba za izgradnju pruge. Rukovodstvo omladine izradilo je raspored dolaska i odlaska omladinskih radnih brigada koje su učestvovale na izgradnji pruge, što je omogućilo ravnomerno odvijanje radova. Prema tome planu brigade su radile na pruzi u tri smjene, a svaka smjena je imala dvije grupe izuzev treće smjene koja je imala tri grupe.
Pored omladine iz Jugoslavije na izgradnji pruge učestvovala je i omladina iz 42 zemlje, ukupno 5.842 omladinca i omladinki radilo je u 56 radnih brigada i grupa. Na pruzi je radila omladina: Poljske, Čehoslovačke, Istočne Njemačke (regija Lužice), Bugarske, Grčke, Rumunije, Mađarske, Engleske, Italije, Francuske, Danske, Švedske. Od 56 inostranih omladinskih brigada i grupa, u kojima je bilo zastupljeno 46 raznih narodnosti, 33 brigade i grupe su proglašene udarnim, a neke od njih i više puta. Poznatiji strani učesnici bili su Olof Palme, Pierre Trudeau, Pierre Alechinsky i Jurij Brězan
Na dionici od Doboja do Zenice je 1978. izgrađen i drugi kolosjek ove pruge. Za razliku od načina izgradnje prvog kolosjeka, većinu posla pri izgradnji drugog kolosjeka je izvršila teška građevinska mehanizacija, ali i uz značajan doprinos omladinskih radnih akcija.[1]
ORA Šamac – Sarajevo
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Slogani
[uredi | uredi izvor]- "Mi gradimo prugu - pruga gradi nas"
- "Šamac - Sarajevo, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta".
- "Šamac -Sarajevo, to je naša dika, izgraditi prugu sve do Dubrovnika."
Pogon
[uredi | uredi izvor]Od izgradnje pruge, do raspada SFRJ 1992. godine, prugu je koristila Jugoslavenska željeznica (JŽ), čijim su vozovima povezivana luka Ploče, preko Sarajeva, Zagreb i Beograd. Osim teretnog prometa, postojao je jak putnički promet. Promet prugom je bio za vrijeme rata u BiH prekinut ili ograničen, a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prugu održavaju Željeznice Republike Srpske i Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Na međuentitetskoj granici na graničnoj stanici u Maglaju, se zammjenjuju lokomotive, mada u oba entiteta vladaju iste tehnički preduslovi za pogon vozova. Pruga se koristi uglavnom za prevoz tereta, dok je putnički promet vrlo slab.
Nesreće
[uredi | uredi izvor]Dana 14. februara 1971. u tunelu Vranduk, zapalila se lokomotiva putničkog voza sa dizel pogonom i u toj je nesreći poginulo 33 ljudi. Pruga je kasnije elektrificirana, tako da su samo u izuzetnim slučajevima vozove pogonile dizel lokomotive.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Zvonimir Springer o gradnji pruge Šamac-Sarajevo (engleski)
- 8,5 mjeseci 240 kilometara pruge
- ORA Šamac Sarajevo 1978 Arhivirano 18. 10. 2018. na Wayback Machine
- Karta željezničkih pruga u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Oslobođenje - 40 godina drugog kolosijeka pruge Šamac-Sarajevo". www.oslobodjenje.ba. 25. 5. 2018. Pristupljeno 16. 4. 2021.
- Mehinagić: Monografija "60. godina pruge Šamac - Sarajevo"
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]