Parobrod
Parni brod je brod pogonjen uz pomoć vodene pare. Vodena para se dobija iz kotlova na kruta ili tekuća goriva. Pogon može biti sa bočnim točkovima i lopaticama (prvobitni oblik), propelerima i turbinama. Prvi parobrodi pojavili su se u Evropi i SAD-u krajem 18. vijeka. Prvu komercijalnu upotrebu ostvario je Amerikanac Robert Fulton s putničkom parobrodom "Clermont", koji je plovio rijekom Hudson. Kao pogon je korišten, prije nego što je propeler uveden, točak s lopaticama. U početku se saobraćaj odvijao na rijekama i mirnijim vodama dok se na moru sporije uvodio. Sredinom 19. vijeka počinje upotreba parobroda i na morima.[1]
Historija
[uredi | uredi izvor]Riječni saobraćaj
[uredi | uredi izvor]Po uzoru na Fultonov "Clermont" i u Evropi se početkom 19. vijeka prave parobrodi. Brod pod imenom "Prinzessin Charlotte von Preußen" pušta se u pogon 1817. još prije nego što je u Berlinu uvedena prva željeznička linija. Imao je jedan točak za pogon, koji se nalazio na sredini brodskog trupa. Ovakav koncept nije omogućio dobro upravljeanje brodom, nakon čega se točkovi ugrađuju kod krme, pramca ili na strani. Veliki uspon ostvaren je prije svega u SAD-u, poznat je prije svega "Natschez" koji je plovio Mississipijem. Na vrhuncu je u New Orleansu usidreno 35.000 parobroda godišnje. U Evropi su parobrodi prevozili putnike i poštu. Uvedene su redovne brodske linije. Tako je na brodogradilištu "Meyer Werft" (Papenburg, Njemačka) poronjen putnički brod "Salonschnelldampfer Augusta" koji je saobraćao između grada Leer i Istočnofrizijskih ostrva Borkum i Norderney.
Pomorski saobraćaj
[uredi | uredi izvor]Problemi s kojim su se parodbrodi na morima susretali je da, kod visokih talasa, lopatice točkova nisu imale dovoljno snage. Drugi problem je bilo spremište za gorivo, tj. ugalj. 1818. prvi parobrod je prešao Le Manche kanal a 1838. dva parobroda, "Sirius i "Great Western", su uspijela preći Atlanski okean. Hroničari navode da je parobrod "Sirius", koji je isplovio iz Corka (Irska) imao tolike probleme s gorivom da je posada na kraju upotrijebila namještaj iz kabina i jarbol. Pred samim ciljem u New Yorku brod se nasukao i posada je morala čekati plimu. Ovo je iskoristila konkurencija s brodom "Great Western" koji je, iako 4 dana kasnije isplovio iz Bristola, za 14 dana pristao zajedno sa "Siriusom" 23. aprila 1838 u New York.[1]
Procvat komercijalne upotrebe
[uredi | uredi izvor]Zbog visoke cijene putovali su, između SAD-a i Evrope, u početku samo imućniji građani. Posebno se u SAD-u prave sve lukzusniji brodovi za istu kategoriju putnika. Kasnije zbog velike potražnje prave se dodatni spratovi za siromašne putnike. Veliki talas izbjeglica je stigao, zbog velike gladi, 1845. iz Irske u SAD-a. Kasnije dolaz veliki broj Talijana useljenika i protjeranih Jevreja iz Istočne Evrope.[1]
Posljedice
[uredi | uredi izvor]Procvat parobroda označio je kraj velikih jedrenjaka. Dok su mogli još konkurisati kod težih ruta, poput Rta Horn, prokopavanjem 1869. Sueskog kanala skraćuje se put do Jugoistočne Azije i time se završava njihova era. Prelazak saobraćaja s jedrenjaka na parobrode zahtijevao je, tokom izgradnje, veću potrošnje metala umjesto drveta. Traženi su ložači, stjuardi, te mašinski inžinjeri i bravari koji su potisnuli tesare i stolare. Došlo je do otvaranja novih radnih mjesta specijalizovanih na brzo utovar i istovar te distribuciju robe u lukama.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d Neumann, Ullrich (9. 7. 2012). "Das Zeitalter der Dampfschiffahrt". Planet Wissen (jezik: njemački). Allgemeiner Deutscher Rundfunk. Pristupljeno 22. 9. 2016.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
