Idi na sadržaj

Intelektualno vlasništvo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pregled

[uredi | uredi izvor]

Intelektualno vlasništvo (engleski: intellectual property, francuski: propriété intellectuelle, njemački: geistiges Eigentum) je zajednički naziv za posjedovanje nematerijalnih dobara, odnosno proizvoda ljudskog uma. Za razliku od materijalnih dobara, vrijednost proizvoda ljudskog uma leži u njihovom prikazivanju, umnožavanju ili kopiranju dok je s druge strane njihova fizička zaštita veoma zahtjevna. Stoga su u modernim društvima razvijeni različiti pravni mehanizmi za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Zaštita intelektualnog vlasništva obuhvata prije svega zaštitu tehničkih izuma (patenti), zaštitu komercijalnih oznaka (žigovi), zaštitu industrijskog dizajna, te zaštitu autorskih prava. Zaštita intelektualnog vlasništva osim toga obuhvata i zaštitu topografija (za poluprovodnike), zaštitu oznaka porijekla (za prehrambene proizvode) i zaštitu od nelojalne konkurencije. Srž zakona za zaštitu intelektualnog vlasništva je u tome da vlasnik prava posjeduje mogućnost apsolutne zabrane komercijalnog korištenja njegovog intelektualnog vlasništva bez njegove saglasnosti. Većina principa zaštite intelektualnog vlasništva je nastala krajem 18. vijeka.

Zaštita intelektualnog vlasništva je jedna od najharmoniziranijih pravnih oblasti. Zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva u većini zemalja svijeta slijede iste principe i razlikuju se samo u nijansama. Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva. Važnost intelektualnog vlasništva u modernom društvu je potvrđena postojanjem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) sa sjedištem u Ženevi koja djeluje kao specijalizirana agencija Ujedinjenih Nacija. Bosna i Hercegovina je članica WIPO-a od 1992. godine i potpisnica velikog broja međudržavnih ugovora i konvencija o zaštiti intelektualnog vlasništva.

Definicija

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Intelektualno vlasništvo

Zakoni o intelektualnoj svojini kao što su zakoni o zaštitnim znakovima zabranjuju prodaju robe koja krši prava poput ovih "McDnoald's" [sic] i "NKIE" [sic] sandala .

Intelektualno vlasništvo (IP) je kategorija vlasništva koja uključuje nematerijalne kreacije ljudskog intelekta.[1][2] There are many types of intellectual property, and some countries recognize more than others.[3][4][5][6][7] Najpoznatiji tipovi su autorska prava, patenti, zaštitni znak i poslovna tajna. Moderni koncept intelektualne svojine razvio se u Engleskoj u 17. i 18. stoljeću. Termin "intelektualna svojina" počeo je da se koristi u 19. stoljeću, iako je tek krajem 20. stoljeća intelektualna svojina postala uobičajena u većini svetskih pravnih sistema.[8]"vlasništvo kao zajednički deskriptor ove oblasti vjerovatno vodi do osnivanja Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) od strane Ujedinjenih naroda.[9]

Glavna svrha zakona o intelektualnoj svojini je da podstakne stvaranje širokog spektra intelektualnih dobara.[10] Da bi se to postiglo, zakon daje ljudima i preduzećima prava svojine na informacije i intelektualna dobra koja stvaraju, obično u ograničenom vremenskom periodu. Ovo daje ekonomski podsticaj za njihovo stvaranje, jer omogućava ljudima da imaju koristi od informacija i intelektualnih dobara koje stvaraju i omogućava im da zaštite svoje ideje i spriječe kopiranje.[10] Očekuje se da će ovi ekonomski poticaji stimulirati inovacije i doprinijeti tehnološkom napretku zemalja, što zavisi od stepena zaštite koja se daje inovatorima.[11]

Nematerijalna priroda intelektualne svojine predstavlja poteškoće u poređenju sa tradicionalnom imovinom kao što su zemljište ili druga dobra. Za razliku od tradicionalne svojine, intelektualna svojina je „nedjeljiva“, jer neograničen broj ljudi može „konzumirati“ intelektualno dobro, a da se ono ne iscrpi.[12] Osim toga, ulaganja u intelektualna dobra pate od problema prisvajanja: vlasnici zemljišta mogu ograditi svoje zemljište čvrstom ogradom i unajmiti naoružane čuvare da ga zaštite, ali proizvođači informacija ili literature obično mogu učiniti malo da spriječe svog prvog kupca da ga replicira i proda. po nižoj cijeni. Balansiranje prava je tako da budu dovoljno jaka da podstaknu stvaranje intelektualnih dobara, ali ne toliko jaka da sprečavaju široku upotrebu dobara, primarni je fokus modernog prava intelektualnog vlasništva.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Historija zakona o autorskim pravima i Historija patentnog prava
Annin statut stupio je na snagu 1710.

Statut monopola (1624.) i britanski Annin statut (1710.) smatraju se izvorima patentnog zakona i autorskog prava,[13] čvrsto uspostavljajući koncept intelektualne svojine.

"Književno vlasništvo" je bio izraz koji se pretežno koristio u britanskim pravnim raspravama 1760-ih i 1770-ih o tome u kojoj mjeri su autori i izdavači djela također imali prava koja proizilaze iz običajnog imovinskog prava: Millar protiv Taylora (1769.), Hinton protiv Donaldsona (1773.), Donaldson protiv Becketa (1774.). Prva poznata upotreba termina „intelektualno vlasništvo“ datira iz ovog vremena, kada je u članku objavljenom u londonskom „Monthly Review“ 1769. korišćena ta fraza.[14] Prvi jasni primjer moderne upotrebe datira još iz 1808. godine, kada je korišten kao naslov u zbirci eseja.[15]

Njemački ekvivalent korišten je prilikom osnivanja Sjevernonjemačke konfederacije čiji je ustav konfederaciji dao zakonodavnu vlast nad zaštitom intelektualnog vlasništva (Schutz des geistigen Eigentums).[16] Kada su se osnovani administrativni sekretarijati Pariškom konvencijom (1883.) i Bernskom konvencijom (1886.) spojili 1893. , locirali su se u Bernu, a također su usvojili termin intelektualno vlasništvo u svom novom kombinovanom nazivu, Ujedinjeni međunarodni biroi za zaštitu intelektualne svojine.

Organizacija se nakon toga preselila u Ženevu 1960. godine i naslijedila ju je 1967. novoosnivana Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO) ugovorom kao agencije Ujedinjenih nacija. Prema pravnom naučniku Marku Lemleyu, tek je u ovom tada taj termin zaista počeo da se koristi u Sjedinjenim Državama (koje nisu bile potpisnica Bernske konvencije) i tamo nije ušao u popularnu upotrebu sve do donošenja Bayh-Doleovog zakona 1980.[17]

Historija patenata ne počinje izumima, već kraljevskim grantovima Kraljice Elizabete I (1558–1603) za monopolske privilegije. Otprilike 200 godina nakon završetka Elizabetine vladavine, međutim, patent predstavlja zakonsko pravo dobijeno od strane pronalazača koji pruža isključivu kontrolu nad proizvodnjom i prodajom njegovog mehaničkog ili naučnog izuma, demonstrirajući evoluciju patenata od kraljevske prerogative do doktrine običajnog prava.[18]

Termin se može naći upotrijebljen u presudi Okružnog suda u Massachusettsu iz oktobra 1845. u slučaju patenta „Davoll et al. protiv Browna, u kojem je sudija Charles L. Woodbury napisao da "samo na taj način možemo zaštititi intelektualnu svojinu, rad uma, proizvodnju i interese jednako čovjeku ... koliko i pšenica koju uzgaja, ili stada koja uzgaja."[19] Objava da su "otkrića ... vlasništvo" seže ranije. Odjeljak 1 francuskog zakona iz 1791. kaže: "Sva nova otkrića su vlasništvo autora; da bi se pronalazaču osiguralo vlasništvo i privremeno uživanje u svom otkriću, mora mu se predati patent na pet, deset ili petnaest godina."[20] U Evropi, francuski autor A. Nion spomenuo je propriété intellectuelle u svom Droits civils des auteurs, artistes et inventeurs, objavljenom 1846. godine.

Donedavno, svrha zakona o intelektualnom vlasništvu bila je da pruži što je moguće manju zaštitu kako bi se podstakla inovacija. Historijski gledano, dakle, pravna zaštita se davala samo kada je bila neophodna za podsticanje pronalaska, a bila je vremenski i obimno ograničena.[21] Ovo je uglavnom rezultat toga što se znanje tradicionalno posmatra kao javno dobro, kako bi se omogućilo njegovo širenje i unapređenje.[22]

Porijeklo koncepta potencijalno se može pratiti dalje. Jevrejski zakon uključuje nekoliko razmatranja čiji su efekti slični onima modernih zakona o intelektualnoj svojini, iako se čini da pojam intelektualnih tvorevina kao svojine ne postoji — posebno je korišten princip Hasagat Ge'vul (nepošteno zadiranje) opravdanja autorskog prava ograničenog izdavača (ali ne i autora) u 16. stoljeću.[23] 500. godine prije nove ere, vlada grčke države Sybaris ponudila je jednogodišnji patent "svima koji bi trebali otkriti bilo kakvu novu profinjenost u luksuzu".[24]

Prema Jean-Frédéric Morinu, "globalni režim intelektualne svojine trenutno je usred promjene paradigme ".[25] Zaista, sve do ranih 2000-ih, globalnim režimom intelektualne svojine su dominirali visoki standardi zaštite karakteristični za zakone o intelektualnoj svojini iz Evrope ili Sjedinjenih Država, sa vizijom da se ujednačena primjena ovih standarda u svakoj zemlji i na nekoliko polja uz malo pažnje preko društvenih, kulturnih ili ekoloških vrijednosti ili nacionalnog nivoa ekonomskog razvoja. Morin tvrdi da se "nastajući diskurs globalnog režima intelektualne svojine zalaže za veću fleksibilnost politike i veći pristup znanju, posebno za zemlje u razvoju." Zaista, uz Razvojnu agendu koju je WIPO usvojio 2007. godine, set od 45 preporuka za prilagođavanje aktivnosti WIPO-a specifičnim potrebama zemalja u razvoju i za cilj da se smanje distorzije, posebno po pitanjima kao što su pristup pacijenata lijekovima, pristup korisnika interneta informacijama , pristup poljoprivrednika sjemenu, pristup programera izvornim kodovima ili pristup studenata naučnim člancima.[26] Međutim, ova promjena paradigme još se nije manifestirala u konkretnim pravnim reformama na međunarodnom nivou.[27]

Slično tome, zasnovano je na ovoj pozadini da sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) zahtijeva od članica STO da postave minimalne standarde pravne zaštite, ali njegov cilj je imati zakon o zaštiti koji odgovara svima. Intelektualna svojina se posmatra sa kontroverzama u pogledu razlika u stepenu razvijenosti zemalja.[28] Uprkos kontroverzi, sporazum je opsežno uključio prava intelektualne svojine u globalni trgovinski sistem po prvi put 1995. godine i prevladao je kao najsveobuhvatniji sporazum koji je svijet postigao.[29]

Prava

[uredi | uredi izvor]

Prava intelektualne svojine uključuju patente, autorska prava, pravo na industrijski dizajn, zaštitni znak, pravo na sorte biljaka, trgovački naziv, geografske oznake,[30] i u nekim jurisdikcijama poslovna tajna. Postoje i više specijaliziranih ili izvedenih varijanti sui generis ekskluzivnih prava, kao što su prava na dizajn kola (nazvana rad sa maskama prava u SAD-u), potvrda o dodatnoj zaštiti za farmaceutske proizvode (nakon isteka patenta koji ih štiti), i prava na bazu podataka (u Evropskom prfavu). Termin "industrijska svojina" se ponekad koristi za označavanje velikog podskupa prava intelektualne svojine uključujući patente, žigove, industrijske dizajne, korisne modele, uslužne marke, trgovačka imena i geografske oznake.[31]

Patenti

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Patent

Patent je oblik prava koje vlada dodjeljuje pronalazaču ili njegovom nasljedniku, dajući vlasniku pravo da isključi druge iz izrade, upotrebe, prodaje, ponude na prodaju i uvoza izuma na ograničeni vremenski period, u zamjenu za javno objavljivanje pronalaska. Pronalazak je rješenje specifičnog tehnološkog problema, koji može biti proizvod ili proces i općenito mora ispuniti tri glavna zahtjeva: mora biti nov, da nije očigledan i mora postojati industrijska primjenjivost.[32]:17 Kako bi obogatili korpus znanja i stimulirali inovacije, vlasnici patenata imaju obavezu da javnosti otkriju vrijedne informacije o svojim izumima.[33]

Autorska prava

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Autorsko pravo

Autorsko pravo (copyright) daje kreatoru originalnog djela ekskluzivno pravo na njega, obično na ograničeno vrijeme. Autorsko pravo se može odnositi na širok spektar kreativnih, intelektualnih ili umjetničkih formi ili "djela".[34][35] Autorsko pravo ne pokriva same ideje i informacije, već samo oblik ili način na koji su izražene.[36]

Prava na industrijski dizajn

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Pravo na industrijski dizajn

Pravo na industrijski dizajn (koji se ponekad naziva "pravo na dizajn" ili "patent na dizajn") štiti vizuelni dizajn objekata koji nisu čisto utilitarni. Industrijski dizajn se sastoji od stvaranja oblika, konfiguracije ili kompozicije uzorka ili boje, ili kombinacije uzorka i boje u trodimenzijskom obliku koji sadrži estetsku vrijednost. Industrijski dizajn može biti dvo- ili trodimenzijskni uzorak koji se koristi za proizvodnju produkats, industrijske robe ili rukotvorine. Općenito govoreći, to je ono što čini da proizvod izgleda privlačno i kao takav povećava komercijalnu vrijednost robe.[33]

Sorte biljaka

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Prava oplemenjivača biljaka

Prava oplemenjivača biljaka ili prava na biljne sorte su prava na komercijalnu upotrebu nove biljne sorte. Sorta, između ostalog, mora biti nova i različita, a za registraciju se uzima u obzir procjena razmnožnog materijala sorte.

Zaštitni znakovi

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Zaštitni znak

Zaštitni znak je prepoznatljiv znak, dizajn ili izraz koji razlikuje dobre proizvode ili usluge određenog trgovca iz sličnih proizvoda ili usluga drugih trgovaca.[37][38][39]

Trgovačko pakovanje

[uredi | uredi izvor]

Trgovački omot je pravni termin umjetnosti koji se općenito odnosi na karakteristike vizualnog i estetskog izgleda proizvoda ili njegovog pakiranja (ili čak dizajna zgrade) koje potrošačima označavaju izvor proizvoda.[40]

Poslovne tajne

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Poslovna tajna

Poslovna tajna je formula, praksa, proces, dizajn, instrument, uzorak ili kompilacija informacija koja nije općenito poznata ili razumno provjerljiva, pomoću kojih biznis može steći ekonomsku prednost nad konkurentima i kupcima. Ne postoji formalna državna zaštita; svako preduzeće mora preduzeti mere za čuvanje sopstvenih poslovnih tajni (npr. formula njenih bezalkoholnih pića je poslovna tajna za Coca-Colu.)

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ World Intellectual Property Organization (WIPO) (2016). Understanding Industrial Property. World Intellectual Property Organization. doi:10.34667/tind.36288. ISBN 9789280525939. Pristupljeno 6. 12. 2018.
  2. ^ "Intellectual, industrial and commercial property | Fact Sheets on the European Union". European Parliament. Pristupljeno 6. 12. 2018.
  3. ^ "What are intellectual property rights?". World Trade Organization. World Trade Organization. Pristupljeno 23. 5. 2016.
  4. ^ "Intellectual property", Black's Law Dictionary, 10th ed. (2014).
  5. ^ "Understanding Copyright and Related Rights" (PDF). World Intellectual Property Organization. str. 4. Pristupljeno 6. 12. 2018.
  6. ^ World Intellectual Property Organization (2021). What is Intellectual Property?. WIPO publication. World Intellectual Property Organization (WIPO). doi:10.34667/tind.43765. ISBN 9789280532210. Pristupljeno 23. 10. 2020.
  7. ^ "Understanding Industrial Property" (PDF). World Intellectual Property Organization (WIPO). Pristupljeno 7. 12. 2018.
  8. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Lemley 2005
  9. ^ Mark A. Lemley, Property, Intellectual Property, and Free Riding Arhivirano 26. 2. 2009. na Wayback Machine, Texas Law Review, 2005, Vol. 83:1031, page 1033, footnote 4.
  10. ^ a b Goldstein i Reese (2008), str. 17.
  11. ^ Rod Falvey and Neil Foster (2006): “The Role of Intellectual Property Rights in Technology Transfer and Economic Growth”: Theory and Evidence, In cooperation with Olga Memedovic UNITED NATIONS INDUSTRIAL DEVELOPMENT ORGANIZATION (UNIDO), available: https://www.unido.org/sites/default/files/2009-04/Role_of_intellectual_property_rights_in_technology_transfer_and_economic_growth_0.pdf
  12. ^ Moberly, Michael D. (2014). Safeguarding Intangible Assets. Butterworth-Heinemann. ISBN 978-0-12-800516-3.
  13. ^ Brad, Sherman; Lionel Bently (1999). The making of modern intellectual property law: the British experience, 1760–1911. Cambridge University Press. str. 207. ISBN 978-0-521-56363-5.
  14. ^ "intellectual property". Oxford English Dictionary (Online izd.). Oxford University Press. (Subscription or participating institution membership required.) (Citing Monthly Review, vol. 41. p. 290 (1769): "What a niggard this Doctor is of his own, and how profuse he is of other people's intellectual property.")
  15. ^ "intellectual property". Oxford English Dictionary (Online izd.). Oxford University Press. (Subscription or participating institution membership required.) (Citing Medical Repository Of Original Essays And Intelligence, vol. 11. p. 303 (1808): "New-England Association in favour of Inventors and Discoverers, and particularly for the Protection of intellectual Property.")
  16. ^ 'Article 4 No. 6 of the Constitution of 1867 (German)' Hastings Law Journal, Vol. 52, p. 1255, 2001
  17. ^ Mark A. Lemley, "Property, Intellectual Property, and Free Riding" (Abstract); see Table 1: 4–5.
  18. ^ Mossoff, A. 'Rethinking the Development of Patents: An Intellectual History, 1550–1800,' Hastings Law Journal, Vol. 52, p. 1255, 2001
  19. ^ 1 Woodb. & M. 53, 3 West. L.J. 151, 7 F.Cas. 197, No. 3662, 2 Robb.Pat.Cas. 303, Merw.Pat.Inv. 414
  20. ^ "Patent Archives – Ladas & Parry LLP". Ladas & Parry. Ladas.com. Arhivirano s originala, 15. 1. 2013. Pristupljeno 17. 8. 2015.
  21. ^ Mark A. Lemley. "Property, Intellectual Property, and Free Riding". Heinonline. Heinonline.org. Pristupljeno 17. 8. 2015.
  22. ^ The Economist; (20 October 2005): “The Liquidity of Innovation”; How the new market for intellectual property is changing the technology industry, available; https://www.economist.com/node/5015365
  23. ^ "Jewish Law – Articles ("Jewish Law and Copyright")". Jlaw.com. Arhivirano s originala, 18. 3. 2009. Pristupljeno 17. 8. 2015.
  24. ^ Charles Anthon, A Classical Dictionary: Containing an Account of the Principal Proper Names Mentioned in Ancient Authors, and Intended to Elucidate All the Important Points Connected with the Geography, History, Biography, Mythology, and Fine Arts of the Greek and Romans. Together with an Account of Coins, Weights, and Measures, with Tabular Values of the Same 1273 (Harper & Brothers 1841). See also "The first patent law was enacted in Sybaris, a city in the South of Italy, before the Roman domination; The law was mentioned by Atheneus, an ancient writer..." in Takenaka, Toshiko (2013). Intellectual Property in Common Law and Civil Law. Edward Elgar Publishing, p. 419. (chapter by Mario Franzosi).
  25. ^ Morin, Jean-Frédéric. "Paradigm shift in the global IP regime: The agency of academics, Review of International Political Economy, vol 21-2, 2014, p. 275" (PDF).
  26. ^ Morin, Jean-Frédéric. "Paradigm shift in the global IP regime: The agency of academics, Review of International Political Economy, vol 21-2, 2014, p. 275" (PDF).
  27. ^ Morin, Jean-Frédéric. "Paradigm shift in the global IP regime: The agency of academics, Review of International Political Economy, vol 21-2, 2014, p. 275" (PDF).
  28. ^ Roisah, Kholis (26. 12. 2017). "Understanding Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights Agreement: From Hard and Soft Law Perspective". Hasanuddin Law Review. 3 (3): 277–289. doi:10.20956/halrev.v3i3.1153. ISSN 2442-9899.
  29. ^ WTO (2013): Intellectual Property; Responding to least developed countries’ special needs in intellectual property; https://www.wto.org/english/tratop_e/trips_e/ldc_e.htm
  30. ^ Article 1(2) of the Paris Convention: "The protection of industrial property has as its object patents, utility models, industrial designs, trademarks, service marks, trade names, indications of source or appellations of origin, and the repression of unfair competition."
  31. ^ "Paris Convention for the Protection of Industrial Property". Wipo. WIPO. Arhivirano s originala, 11. 7. 2014. Pristupljeno 25. 9. 2018.
  32. ^ WIPO Intellectual Property Handbook: Policy, Law and Use. Chapter 2: Fields of Intellectual Property Protection Arhivirano 20. 5. 2013. na Wayback Machine WIPO 2008
  33. ^ a b WIPO (2008); “What is Intellectual Property” Handbook: WIPO Publication No. 450(E) Šablon:Listed Invalid ISBN, available: http://www.wipo.int/edocs/pubdocs/en/intproperty/450/wipo_pub_450.pdf Arhivirano 11. 11. 2020. na Wayback Machine
  34. ^ World Intellectual Property Organisation. "Understanding Copyright and Related Rights" (PDF). WIPO. str. 8. Arhivirano s originala (PDF), 6. 6. 2012. Pristupljeno 1. 8. 2008.
  35. ^ "Trademark, Patent, or Copyright?". United States Patent and Trademark Office. Department of Commerce. 13. 12. 2015. Arhivirano s originala, 13. 12. 2012. Pristupljeno 23. 11. 2015.
  36. ^ "What is a trade mark (or brand)?". Intellectual Property Office. Arhivirano s originala, 3. 7. 2012. Pristupljeno 22. 12. 2012. A trade mark is a sign which can distinguish your goods and services from those of your competitors (you may refer to your trade mark as your "brand").
  37. ^ "Trade Marks". Deutsches Patent- und Markenamt. 28. 11. 2014. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 28. 3. 2019. Trade marks identify the goods and services of particular traders
  38. ^ Merges, Robert P.; Menell, Peter S.; Lemley, Mark A. (2007). Intellectual Property in the New Technological Age (4th rev. izd.). New York: Wolters Kluwer. str. 29. ISBN 978-0-7355-6989-8.

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  • Arai, Hisamitsu. "Intellectual Property Policies for the Twenty-First Century: The Japanese Experience in Wealth Creation", WIPO Publication Number 834 (E). 2000. wipo.int
  • Bettig, R. V. (1996). Critical Perspectives on the History and Philosophy of Copyright. In R. V. Bettig, Copyrighting Culture: The Political Economy of Intellectual Property. (pp. 9–32). Boulder, CO: Westview Press.
  • Boldrin, Michele and David K. Levine. "Against Intellectual Monopoly", 2008. dkleving.com Arhivirano 28. 5. 2008. na Wayback Machine
  • Hahn, Robert W., Intellectual Property Rights in Frontier Industries: Software and Biotechnology, AEI Press, March 2005.
  • Branstetter, Lee, Raymond Fishman and C. Fritz Foley. "Do Stronger Intellectual Property Rights Increase International Technology Transfer? Empirical Evidence from US Firm-Level Data". NBER Working Paper 11516. July 2005. weblog.ipcentral.info
  • Connell, Shaun. "Intellectual Ownership". October 2007. rebithofffreedom.org
  • De George, Richard T. "14. Intellectual Property Rights." In The Oxford Handbook of Business Ethics, by George G. Brenkert and Tom L. Beauchamp, 1:408–439. 1st ed. Oxford, England: Oxford University Press, n.d.
  • Farah, Paolo and Cima, Elena. "China's Participation in the World Trade Organization: Trade in Goods, Services, Intellectual Property Rights and Transparency Issues" in Aurelio Lopez-Tarruella Martinez (ed.), El comercio con China. Oportunidades empresariales, incertidumbres jurídicas, Tirant lo Blanch, Valencia (Spain) 2010, pp. 85–121. ISBN 978-84-8456-981-7. Available at SSRN.com
  • Farah, Paolo Davide, Tremolada Riccardo, Desirability of Commodification of Intangible Cultural Heritage: The Unsatisfying Role of IPRs, in TRANSNATIONAL DISPUTE MANAGEMENT, Special Issues "The New Frontiers of Cultural Law: Intangible Heritage Disputes", Volume 11, Issue 2, March 2014, ISSN 1875-4120 Available at SSRN.com
  • Farah, Paolo Davide, Tremolada Riccardo, Intellectual Property Rights, Human Rights and Intangible Cultural Heritage, Journal of Intellectual Property Law, Issue 2, Part I, June 2014, ISSN 0035-614X, Giuffre, pp. 21–47. Available at SSRN.com
  • Goldstein, Paul; Reese, R. Anthony (2008). Copyright, Patent, Trademark and Related State Doctrines: Cases and Materials on the Law of Intellectual Property (6th izd.). New York: Foundation Press. ISBN 978-1-59941-139-2.
  • Gowers, Andrew. "Gowers Review of Intellectual Property". Her Majesty's Treasury, November 2006. hm-treasury.gov.uk ISBN 978-0-11-840483-9.
  • Greenhalgh, C. & Rogers M., (2010). Innovation, Intellectual Property, and Economic Growth. New Jersey: Princeton University Press.
  • Kinsella, Stephan. "Against Intellectual Property". Journal of Libertarian Studies 15.2 (Spring 2001): 1–53. mises.org
  • Lai, Edwin. "The Economics of Intellectual Property Protection in the Global Economy". Princeton University. April 2001. dklevine.com
  • Lee, Richmond K. Scope and Interplay of IP Rights Accralaw offices.
  • Lessig, Lawrence. "Free Culture: How Big Media Uses Technology and the Law to Lock Down Culture and Control Creativity". New York: Penguin Press, 2004. free-culture.cc Arhivirano 16. 9. 2009. na Wayback Machine.
  • Lindberg, Van. Intellectual Property and Open Source: A Practical Guide to Protecting Code. O'Reilly Books, 2008. ISBN 0-596-51796-3 | ISBN 978-0-596-51796-0
  • Maskus, Keith E. "Intellectual Property Rights and Economic Development". Case Western Reserve Journal of International Law, Vol. 32, 471. journals/jil/32-3/maskusarticle.pdf law.case.edu
  • Mazzone, Jason. "Copyfraud". Brooklyn Law School, Legal Studies Paper No. 40. New York University Law Review 81 (2006): 1027. (Abstract.)
  • Miller, Arthur Raphael, and Michael H. Davis. Intellectual Property: Patents, Trademarks, and Copyright. 3rd ed. New York: West/Wadsworth, 2000. ISBN 0-314-23519-1.
  • Moore, Adam, "Intellectual Property", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2011 Edition), Edward N. Zalta (ed.),
  • Morin, Jean-Frédéric, Paradigm Shift in the Global IP Regime: The Agency of Academics, Review of International Political Economy, vol. 21(2), 2014, pp. 275–309.
  • Mossoff, A. 'Rethinking the Development of Patents: An Intellectual History, 1550–1800,' Hastings Law Journal, Vol. 52, p. 1255, 2001
  • Rozanski, Felix. "Developing Countries and Pharmaceutical Intellectual Property Rights: Myths and Reality" stockholm-network.org
  • Perelman, Michael. Steal This Idea: Intellectual Property and The Corporate Confiscation of Creativity. Palgrave Macmillan, 2004.
  • Rand, Ayn. "Patents and Copyrights" in Ayn Rand, ed. 'Capitalism: The Unknown Ideal,' New York: New American Library, 1966, pp. 126–128
  • Reisman, George. 'Capitalism: A Complete & Integrated Understanding of the Nature & Value of Human Economic Life,' Ottawa, Illinois: 1996, pp. 388–389
  • Schechter, Roger E., and John R. Thomas. Intellectual Property: The Law of Copyrights, Patents and Trademarks. New York: West/Wadsworth, 2003, ISBN 0-314-06599-7.
  • Schneider, Patricia H. "International Trade, Economic Growth and Intellectual Property Rights: A Panel Data Study of Developed and Developing Countries". July 2004. mtholyoke.edu
  • Shapiro, Robert and Nam Pham. "Economic Effects of Intellectual Property-Intensive Manufacturing in the United States". July 2007. the-value-of.ip.org. Retrieved 2008-04-09.
  • Spooner, Lysander. "The Law of Intellectual Property; or An Essay on the Right of Authors and Inventors to a Perpetual Property in their Ideas". Boston: Bela Marsh, 1855.
  • Vaidhyanathan, Siva. The Anarchist in the Library: How the Clash Between Freedom and Control Is Hacking the Real World and Crashing the System. New York: Basic Books, 2004.
  • Burk, Dan L. & Mark A. Lemley (2009). The Patent Crisis and How the Courts Can Solve It. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-08061-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Intelektualno_vlasništvo&oldid=3648791"