Idžtihad

Idžtihad je naprezanje svim svojim silama, nastojanje, i trud. Drugim riječima, idžtihad je nastojanje izvođenja pravila (ahkama) kojima se rješavaju problemi, koji u Kur’ani kerimu i hadisi šerifu nisu jasni i izričiti (otvoreni), povezujući ih sa stvarima koje su jasno i detaljno objašnjene. Ovo može učiniti samo Muhammed i svi njegovi ashabi, i oni muslimani koji su došli na nivo idžtihada i koji se nazivaju mudžtehidi. Allah je naredio na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu da se čini idžtihad. Mutlak mudžtehidima je farz da čine idžtihad. Ovi duboko učeni vjerski velikani mogu da kroz značenja i dokaze razumiju zapovijedi islama (ahkame) i vjerska pitanja (mes’ele) koja nisu jasna i koja se ne mogu lako razumjeti i koja leže u dubinama ajeti kerima i hadisi šerifa. Da bi neko bio mudžtehid on mora odlično poznavati visoke grane arapskog jezika, znati Kur’ani kerim napamet, znati šta svaki ajeti kerim želi da izrazi, znati značenja koja naznačava, značenja koja su u njemu sakrivena, značenja koja mu se moraju dati prema predmetu, znati kada su ajeti poslani, zašto su poslani, o čemu su poslani, jesu li opšti ili posebni, jesu li nasih ili mensuh [Neke ajete su kasnije promijenili neki drugi poslani ajeti. Prethodno poslani ajeti se nazivaju mensuh. Kasniji ajeti se nazivaju nasih. Na Jedan primjer ovog je ajeti kerim o vinu.], jesu li uslovljeni (mukajjed) [izvjesni ajeti ovise o uslovima. Naprimjer, ajet, “O vjernici klanjajte namaz,” je uslovljen, zato što, da bi osoba mogla obaviti namaz, ona mora biti duševno zdrava, spolno zrela, biti pod abdestom, i slično. Međutim ajeti kerim, “O ljudi imajte iman (vjerujte)” je bezuslovan zato što svako mora imati iman] ili bezuslovni (mutlak), kako su izvedeni iz kiraet-i seb’a i kiraet-i šazza [Izvjesni ajeti u Kur’ani kerimu se čitaju na sedam različitih načina. Svako čitanje ima drukčije značenje. Kiraet-i šazza znači riječ koju je nekoliko R znati napamet na stotine hiljada hadisa koji se ne nalaze u knjigama koje se zovu kutub-i sitte, znati kada je i zašto svaki hadis rečen i kako mu je obimno značenje, koji je hadis rečen prije a koji kasnije, događaje koji se odnose na njega i na koje je događaje i zbivanja rečen, ko ih je prenio ili ispričao i moralno stanje osoba koje su ga saopštile, znati metode i pravila (usule i ka’ide) nauke fikha, dobro znati i razumjeti dvanaest naučnih disciplina, išarete koje Kur’ani kerim i hadisi šerifi nagovještavaju, njihova jasna i sakrivena značenja, imati ova sva značenja ustaljena i slegnuta u srcu, imati jak iman, nurli i čisto srce i razum, i izvanredne kvalitete, i itminan.

Svi ovi uzvišeni i izvanredni kvaliteti su mogli postojati samo kod ashaba kiram, a kasnije, u izvjesnih velikih evlija koji su živjeli unutar dvije stotine godina poslije njih. Kasnije su se svuda raširile preferencije i mišljenja i počeli pojavljivati bidati. Ovih specijalnih ljudi je svakim danom sve više nestajalo tako da ih je do 400. godine po hidžri potpuno nestalo i nije više bilo nikog ko je mogao zadovoljiti ove sve uslove, to jest ko je mogao biti mutlak mudžtehid.

Također pogledajte

• Zlatno doba islama