Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3. 255-267.

255

UDK 528.08:53.083:519.23
Pregledni znanstveni članak

ANALIZA VIŠESTRUKIH MJERENJA

Dušan BENČIČ, Federico DUSMAN - Zagreb*

SAŽETA K. Višestruka mjerenja primijenjena u ispitnim i istraživačkim mjerenjima,

u mjerenjima visokih točnosti općenito, moraju se podvrći detaljnijoj analizi radi
ispitivanja djelovanja utjecajnih veličina i utvrđivanja parametara preciznosti ili
donošenja zaključaka o ispitivanjima. U ovom su radu prikazane opširnije moguć­
nosti primjene statističkih. metoda, a posebice primjene kriterija mjerne kompatibil­
nosti i ponovljivosti u okviru istraživačkih radova što se provode u Laboratoriju za
precizna mjerenja dužina Fakulteta strojarstva i brodogradnje te u Laboratoriju za
mjerenja i mjernu tehniku Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

l. UVOD
Mjerenja u mjernim nizovima iste mjerne veličine nazivamo višestrukim
mjerenjima. U nekim slučajevima višestrukih mjerenja mjerna veličina nije ista,
no očekivana varijanca za sva mjerenja mora biti jednaka. U ovoj analizi
promatrat ćemo mjerenja iste mjerne veličine.
Mjerni se nizovi često izvode pri ispitnim mjerenjima i u istraživačkim
zadacima:
- radi ispitivanja preciznosti mjerenja ovisno o mjeritelju, mjernom uređaju
ili uvjetima u kojima se mjerenja izvode, kao i trošenju ili starenju mjernih
dijelova i materijala
- u usporedbenim mjerenjima radi utvrđivanja i provjere preciznosti na
određenoj razini mjerne nesigurnosti (Dusman, 1992)
pri analizi i provjeri funkcije mjernog instrumenta, uređaja ili njihovih
dijelova
- pri ispitivanjima mogućih promjena mjernog objekta
- pri usporedbi mjernih metoda.
Osim redovitih zadataka mjerenja u mjernim laboratorijima izvode se umjera­
vanja uz izdavanje potvrda o umjeravanju (certifikati), što zahtijeva ne samo
visoku preciznost mjernih uređaja, već i stalnu provjeru preciznosti u vremenski
odvojenim mjernim nizovima, te kontrolu stalnosti funkcije mjernih uređaja i
njihove preciznosti u određenim vremenskim razmacima. U duljem vremenskom
razdoblju izvode se i ispitivanja funkcije mjernih instrumenata i uređaja i njihovih

• Prof. dr. Dušan Benčić, Geodetski fakultet, Kačićeva 26, Zagreb

Prof. dr. Federico Dusman. Fakultet strojarstva i brodogradnje, lvana Lučića I, Zagreb
256 Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3. 255-267.

dijelova bitnih za funkciju u cjelini, ispitivanje djelovanja vanjskih utjecajnih

veličina (npr. u geodetskim mjerenjima u terenskim uvjetima), a za to su nužna
mjerenja iste mjerne veličine u većem broju ponavljanja, što zahtijeva izvođenje
većeg broja mjernih nizova s brojem mjernih vrijednosti do 11 = 10. Uzmemo li u
obzir da je npr. pri ispitivanjima funkcije instrumenata visokih točnosti potrebno
ponekad i nekoliko stotina mjernih podataka, očito je da se takva višestruka
mjerenja moraju podvrgnuti detaljnoj analizi, kako neke promjene tijekom
mjernih ispitivanja ne bi bitno utjecale na rezultate.
U tako širokom spektru primjene višestrukih mjerenja treba, dakle, razliko­
vati mjerne nizove izvedene u kratkom vremenskom razdoblju u jednakim uvje­
tima ponovljivosti od onih koji su mjereni u vremenskom razmaku, odnosno u
duljem trajanju, kada su i analize složenije. Ispitivanja se mogu odnositi na
mjerenja u strogim uvjetima ponovljivosti , kada određujemo tzv. unutarnju
preciznost, zatim na mjerenja kada nužno ili namjerno odstupamo od tih uvjeta i
promatramo jesu li se pojavile signifikantne promjene u preciznosti mjerenja ili
mjernih uređaja, te na mjerenja u uvjetima obnovljivosti, kada analiziramo
maksimalne promjene preciznosti mjerenja.
Za takva ispitivanja neizbježne su statističke metode.
No, u statističkom računu, prema Vraniću, nismo potpuno sigurni, da je račun
ispravan, već znamo samo kolika je vjerojatnost, ali ako je ta vjerojatnost
dovoljno velika, onda to u statističkoj obradi znači praktički i sigurnost. Statistički
uzorci moraju biti dovoljno reprezentativni budući da se cjelokupna količina
podataka osnovnog skupa zamjenjuje s malo veličina koje će adekvatno dati
saznanje o cjelini (Vranić, 1965). Stoga je već istaknuto (Benčić, Dusman, 1995)
da za dobro statističko zaključivanje broj mjenrih vrijednosti 11 treba biti veći od
5 za pojedini mjerni niz, a kako bi utjecaj težina bio podjednak, to i broj mjernih
vrijednosti u nizovima treba biti približno jednak, što je pri ispitivanjima u mjernoj
tehnici najčešće moguće ostvariti.
Osnovna shema mjernih nizova 1, 2, ... k pri višestrukim mjerenjima koje
ćemo analizirati je prema tome sljedeća:

1 2 3 k

A Xn X21 X31 x,, x,, i1 (A)

B X12 X12 X12 X AA Xu i2 (8)

XJJ X]j X31 X,j XkJ ii

N X111 X2n X3„ x.; x,,. i,. (N)

i, i1 i1 i, Xk X

Prije svake analize ispituju se pogrešne mjerne vrijednosti (previdi) u mjer­

nom nizu, npr. pomoću DIXON testa i odbacuju se.
Statistička analiza mjernih nizova pretpostavlja Gaussovu normalnu razdiobu.
Provjera se može izvršiti različitim ispitivanjima i statističkim testovima (Benčić,
Dusman, 1994).
Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja, Geod. list 1996. 3. 255-267. 257

2. STATISTIČKA ANALIZA METODOM ANALIZE VARIJANCI

Statistička analiza omogućuje proučavanje djelovanja utjecajnih veličina tije­
kom mjernog procesa na osnovi analize varijanci. U geodetskim je mjerenjima tu
metodu prvi primijenio prof. H. Wolf za ocjenu vanjske i unutarnje točnosti
mjerenja (Wolf, 1966), o čemu je već pisano (Benčić, Dusman, 1995). Tu ćemo
analizu proštiriti, uzevši u obzir da se ne samo svaki mjerni niz (u shemi stupac)
već i svaki redak mogu smatrati statističkim uzorcima uzetim iz osnovnog skupa.
Takvo proširenje analize važno je posebno u slučaju ako nisu izvršena neka druga
prethodna ispitivanja mjernih nizova, kao npr. funkcija razdiobe slučajne varija­
ble, autokorelacija.
Procjena varijanci po stupcima i redcima (shema mjernih nizova) kao mjera
disperzije temelji se na računanjima odstupanja mjernih vrijednosti. Uzmemo li u
obzir da sve mjerne vrijednosti pripadaju istom osnovnom skupu, to sve varijance
trebaju nepristrano procjenjivati varijancu osnovnoga skupa d.
Za računanje odstupanja najprije računamo 'aritmetičke sredine.
Smatramo li sve kn= N mjerne vrijednosti kao jedinstven uzorak, tada je
sredina tog uzorka:
(1)

gdje su: i, aritmetička sredina i-tog stupca, a

ii aritmetička sredina j-tog redka,
1 I
i,=-;;-~X;j; ij=k~X1j· (2)

Uz pretpostavku da je x,i varijabla distribuirana po normalnoj razdiobi, računamo

odstupanja i kvadrate odstupanja na osnovi kojih ćemo računati empirijske
varijance u svrhu analize djelovanja utjecajnih veličina tijekom višestrukih mjere­
nja.

Odstupanja i zbroj kvadrata odstupanja

a) u odnosu na sredinu svih mjernih vrijednosti:
odstupanja: v = x;1 - x,
zbroj kvadrata odstupanja: vv* = L L (x;i - x)2 } (3)
I I

b) unutar mjernih nizova, tj. unutar stupaca (oznaka: us):

odstupanja: = X;j - i;,
Vus

zbroj kvadrata odstupanja: vv,,.. = L L (x;i - i;)2

i i
c) između stupaca (oznaka is); prema H. Wolfu:
odstupanja: v;=i;-x,
(5)
zbroj kvadrata odstupanja: VV;5 = n v; v; + n2v2Vz + ... + nkvtvt,
1

• Za zbroj kvadrata ispuštena je oznaka zbroja; zbog jednostavnosti umjesto ( w] označujerno

w gdje god to ne uzrokuje nejasnoće (prema normi DTN 18723/1. 1990).
258 Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3, 255-267.

ako je n1 = 112 = ... = nk, v;v; + v~v~ + ... + v~v~ = v'v'

VV;s = nv'v' (6)
Kontrola računanja: VV = VV„s + VV;5•

d) unutar redaka (oznaka: ur):

odstupanja: v,,, = X;i - ii,
zbroj kvadrata odstupanja: vv.; = L L (x;i - i)2
i i
e) između redaka (oznaka: ir):
odstupanja: v'j = ii-x,
} (8)
zbroj kvadrata odstupanja: vv; = kv'v"
uz jednak broj mjernih vrijednosti k u svakome retku.
Kontrola računanja: VV = VV + VV;, .
11 , (9)
Prema Pavliću zbroj kvadrata odstupanja između stupaca (Pavlić, 1977)
računa se prema:

VV;s =
_ 2 = L-
L L (i; - x) l [ L (x;i - x ) ]2 - r
N 1 [ L L (x;i - x0) ]2 ,
0
I J I n; ) I )

gdje je x0 uzeta zaokružena srednja vrijednost.

Isto tako zbroj kvadrata odstupanja između redaka može se računati prema:

VV;,
_
= L L (ii - i)= k1 L [ L(x;i - x0) ]2 - r
- N 1 [ L L (x;i - x0) ]2 .
l j j j I I J

f) prema Pavliću je također:

L L (x;i - x)2 = L L (i; - x)2 + L L (xi - x)2 + L L (x;i - i; - ii+ x)2

i j i j i j i i

i ako označimo: č č (x;i - i; - ii+ x)2 = vv 051 , kao zbroj kvadrata ostatka, slijedi:
I I

= VV; + VV;, + VV
VV 5 051,
} (10)
odnosno: vv = vv - ( VV; + vv.).
051 5

Račun empirijskih varijanci

a) varijanca unutar mjernih nizova (stupaca) s;, 5

ili varijanca ponovljivosti (prema ISO 5725-1986) (E) označena sa s;):

1 " "( _ )? vv,,,
s;;_, = N - k "7
?
7
X;i - X; - = N - k (11)

N - k = k (n - l), uz n 1 = n2 = ... = nk

2 (x;i - i;)2
s-= (12)
' n;- l
Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3. 255-267. 259

Ta je procijenjena varijanca, dakle, srednja vrijednost varijanci svih mjernih

nizova. Homogenost tih varijanci može se ispitati COHRAN testoma.
U stručnoj se literaturi ona naziva varijancom ponovljivosti.
Prema H. Wolfu označena je kao mjera »unutarnje« točnosti (Wolf, 1966),
što je uz današnju terminologiju zastarjelo.
b) Varijanca između mjernih nizova (stupaca] s7,.·
1 VV15
s;s = k - l • (13)

Prema H. Wolfu, označena je kao mjera »vanjske« točnosti (Wolf, 1966), što
također kao izraz danas ima drugo značenje.
c) varijanca unutar redaka:

(14)

N - n = n (k - 1), uz k1 = k2 = ... = k„
d) varijanca između redaka s7,:
2
vv„
S;,=--1 (15)
n-
e) varijanca ostatka S~s,

1 VVOSl
5 st (16)
~ = (k - 1) (n - 1) •
Analiza varijanci
Sve izračunane varijance upotrebljavat ćemo za statističku analizu u svrhu
ispitivanja djelovanja utjecajnih veličina na mjerni proces, a time i ispitivanje
stabilnosti preciznosti mjerenja. Pri analizi koristit ćemo se F-razdiobom uz
primjenu F-testa.
a) usporedba varijanci mjernih nizova

(17)

uz stupanj slobode (k - 1) u brojniku i (N - k) u nazivniku.

b) usporedba varijanci redaka kao statističkih uzoraka
2
F=~ ? (18)
s~,
uz stupanj slobode (n -1) u brojniku i (N - n) u nazivniku
c) usporedba s varijancom ostatka
- usporedba varijance između stupaca

(19)

uz stupanj slobode (k - 1) u brojniku i (k - 1) (11 - 1) u nazivniku

- usporedba varijance između redaka
260 Benčič. Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3. 255-267.

?
F= s7,
? ' (20)
S~sr

uz stupanj slobode (n -1) u brojniku i (k - 1) (n - 1) u nazivniku.

Tablična vrijednost F0 uzima se na osnovi stupnjeva slobode i razine pouzda­
nosti (1 - a).
Varijanca unutar mjernih nizova s~s, kao varijanca ponovljivosti osnovna je
mjera disperzije, a time i preciznosti mjerenja unutar mjernih nizova. Unutar
jednog mjernog niza, pogotovo uz malen broj ponavljanja u uvjetima ponovljivosti
ne očekujemo značajno djelovanje utjecajnih veličina. Pri normalnoj razdiobi
slučajne
, varijable varijanca s~s nepristrano procjenjuje varijancu osnovnog skupa
(T .

Pri analizi posebno značenje ima varijanca između mjernih nizova. Kao što je
u uvodu rečeno, između mjernih nizova postoje kraći ili duži vremenski razmaci,
a moguće su i promjene mjeritelja, mjernih uređaja pa čak i mjesta mjerenja (npr.
pri usporedbenim mjerenjima), u geodetskim mjerenjima često i promjene vanj­
skih uvjeta. Stoga je nužno ispitati djelovanje utjecajnih veličina, što će biti
moguće usporedbom s varijancom ponovljivosti pomoću F-testa (formula 17). Ako
je F> F0, postoji signifikantno djelovanje uz određenu vjerojatnost P na osnovi
koje je izabrana tablična vrijednost F0. Ako je između nizova bilo nekih promjena
uvjeta ponovljivosti i ako je F<F0 one nisu imale signifikantni utjecaj. Utjecajna
veličina može biti i poznata, kao npr. promjena mjeritelja za svaki novi mjerni
niz. U tom će slučaju signifikantna razlika varijanci pokazati u prvom redu
nejednaku preciznost mjerenja mjeritelja.
Ukoliko ne postoji djelovanje utjecajnih veličina, tada sve tri varijance:
2 vv
s =-
N ,s~s i S7s nepristrano procjenjuju varijanca osnovnoga skupa d. To znači da
-1
u preciznosti mjerenja nema signifikantnih razlika, uz vjerojatnost P.
U slučaju da je značajno s~s > s7s, to bi značilo da je usklađenost srednjih
vrijednosti i; bolja no što pokazuje disperzija mjernih vrijednosti unutar nizova,
što ukazuje na neispravnost mjerenja. U tom slučaju svakako treba provesti
daljnje analize.
Daljnje analize treba provesti i kada je F> F0, ali je ta razlika mala. U tom
slučaju vrlo je riskantno prihvatiti zaključak na osnovi jedne statističke analize.
Zato R. Lieberasch kaže: »Matematičko-statističke hipoteze ne mogu se objasniti
dvostranom logikom, tj. one se ne mogu zaključiti kao istinite ili lažne, već samo
više ili manje vjerojatne« (Lieberasch, 1974). Treba biti vrlo oprezan, kako se ne
bi učinila pogreška prve vrste.
Prvi korak u nastavku analize je usporedba varijanci s~, i s7, (formula 18).
Pomoću F-testa ustanovit ćemo, djeluju li utjecajne veličine po redcima kao
statističkim uzorcima, što se ne očekuje. Ako je varijanca između redaka s7,
signifikantno veća, to znači da su unutar mjernih nizova mjerne vrijednosti
neusklađene što ukazuje na moguće nepravilnosti tijekom mjerenja. Svakako
treba izvršiti provjeru razdiobe vjerojatnosti slučajne varijable X;i jer utjecajne
veličine djeluju između redaka.
Daljnje mogućnosti analize su usporedbe varijanci s75 i s7,, karakterističnih za
iskaz djelovanja utjecajnih veličina, s varijancom ostatka (formule 19 i 20). U
slučaju njihova djelovanja očekujemo da s;s, kao i s7, budu signifikantno veće od
s~si· Dogodi li se obrnuto, znači da neki od pretpostavljenih uvjeta pri izvođenju
mjerenja nije zadovoljen, a očito ni uvjet nezavisnosti varijable X;;-
Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996, 3. 255-267. 261

Ako je varijanca s~,, vrlo malena, mogu postojati dva slučaja. Može postojati
vrlo značajno djelovanje utjecajnih veličina između mjernih nizova (ili između
redaka, što ne očekujemo). U tom je slučaju VV15;,;, vv,,. Ekstremni slučaj nastaje,
ako je:
VV1_,+vv,,=VV, tj. VV0s,=0,

a to znači i varijanca s~,,= O. Utjecajne veličine u tom slučaju značajno djeluju i

između mjernih nizova (stupaca) i između redova. Slučajna varijabla X;1 ne
pokorava se normalnoj razdiobi. Treba ispitati i autokorelaciju između mjernih
vrijednosti višestrukih mjerenja.
Ukoliko nema djelovanja utjecajnih veličina sve procjene varijanci: s7s, s7,, s~,,
i s2 nepristrano procjenjuju varijancu osnovnog skupa d. Mjerenja su jednake
preciznosti uz razinu pouzdanosti (1 - a), odnosno vjerojatnost P.
Statistička je analiza dala uvid u preciznost mjerenja u cjelini višestrukih
mjerenja. Ona ukazuje na mogućnost signifikantnih razlika srednjih vrijednosti
nizova i„ ali ne i na one srednje vrijednosti koje značajnije odstupaju. Izravna
komparacija srednjih vrijednosti nizova i njihove kritične razlike moguće su na
osnovi mjerne ponovljivosti i kompatibilnosti (Benčić, Dusman, 1995).

3. MJERNA KOMPATIBILNOST I PONOVLJIVOST

Rezultati mjerenja su kompatibilni uz uvjet da apsolutna razlika rezultata
I
mjerenja istog objekta lx, - i2 bude manja ili jednaka zbroju mjernih nesigurno­
sti umnoženih s koeficijentom kompatibilnosti k,,:
lx,-i2l:sk,,(IV,I + IV2I),
uz vjerojatnost P kojom su dane U, i U2 procjene mjernih nesigurnosti (Dusman,
1992).
=
Uz pretpostavku U,= C, i U2 C1 kritična razlika kompatibilnosti, usklađena
s kriterijem ponovlj ivosti (Benčić, Dusman, 1995) bit će
C,Dk(lx,-i2l)=0,71 (IC,I + IC2I) 21)
uz uvjet C, =C 1, gdje su nepouzdanosti srednje vrijednosti:
s
C=tyn,

gdje je s standardno odstupanje mjernog niza s„ računano prema 12.

Kritične razlike kompatibilnosti, odnosno ponovljivosti za srednje vrijednosti
mjernih nizova možemo računati u parovima i ustanoviti je li zadovoljen kriterij
kompatibilnosti rezultata, odnosno gdje je razlika veća od kritične. Na taj način
možemo otkriti razlog zašto je npr. pri analizi varijanci (prema formuli 17)
ustanovljena signifikantna razlika varijanci.
Ako je kriterij mjerne kompatibilnosti zadovoljen, a višestruka su mjerenja
izvedena u uvjetima ponovljivosti, to potvrđuje usklađenost preciznosti mjerenja
između mjernih nizova pa se može odrediti unutarnja preciznost, kojoj je mjera
varijanca ponovljivosti, odnosno standardno odstupanje ponovljivosti s,.
Unutarnja i vanjska preciznost mjernih nizova
Kritična razlika ponovljivosti na osnovi promatranja dvaju mjernih nizova
računa se prema normi ISO 5725-1986 (E):
262 Benčić. Dusman: Analiza višestrukih mjerenja, Geod. list 1996. 3. 255-267.

(22)
odnosno uz n1 = 112 = n

(23)

Ako je mjerna vrijednost ponovljivosti r dani parametar određen prethodnim

usporedbenim mjerenjima (vidi Benčić, Dusman, 1995), kritična će razlika odre­
đena tim parametrom i brojem mjerenja biti mjerilo vanjske preciznosti mjernih
nizova, što znači stabilnosti preciznosti u ispitnom razdoblju. Ukoliko je taj kriterij
zadovoljen za sve mjerne nizove, to zaključujemo (uz vjerojatnost P) da nema
značajnih promjena preciznosti mjerenja tijekom ispitnog razdoblja. To vrijedi za
ispitivane mjerne uređaje, mjeritelje i uvjete mjerenja.
Kritičnu razliku ponovljivosti za dva mjerna niza možemo izraziti i neposredno
u ovisnosti o standardnom odstupanju ponovljivosti s„ koje je pozitivni korjen
varijance ponovljivosti (formula 12). Prema definiciji za mjernu ponovljivost:
r=f V1 s,, (Benčić, Dusrnan , 1995)
uz f = t za malen broj mjernih vrijednosti, slijedi uz n1 = 112 = n:

r I ,f::::.
,C = f= ,C v 2 s„ pa će prema (23) biti:
V 11 Vn
C,D, ( li1 - i2 I)= k()5,. (24)

gdje je k0 = ,~ lf1, konstanta za dani broj mjerenja 11.

v11
Tako je npr. za:
n = 5, k0 = 1,75; n = 8, k0 = 1 , 18 ;
11=6,k0=1,48; n = 10, k0 = 1,00; (uz P = 95%).
Za mjerne nizove uz 11 = 10 bit će:
C,Dk(li1 -i2I) =s, (25)
Dakle, razlika srednjih vrijednosti mora biti manja od standardnog odstupanja
ponovljivosti određenog usporedbenim mjerenjima, što vrijedi za mjerne nizove s
n = 10 mjernih vrijednosti. U tom je slučaju kriterij kontrole vanjske preciznosti
vrlo jednostavan.
Ponovno istaknimo, mjerna vrijednost ponovljivosti r (u formuli 23) i standar­
dno odstupanje ponovljivosti s, (u formuli 24, odnosno 25) dani su parametri za
kritične razlike pri ispitivanju vanjske preciznosti mjernih nizova.
Ukoliko se mjerna vrijednost r računa iz ispitivanih mjernih nizova na osnovi
njihovih varijanci, to je kritična razlika izračunana prema (22) i (23) jednaka onoj
prema 21, tj. kritičnoj razlici kompatibilnosti rezultata kao mjerila unutarnje
preciznosti. To slijedi iz suglasja obaju kriterija kada se računaju na osnovi istih
varijanci , uz uvjet da su one približno jednake, što se vrlo jednostavno vidi iz
formule 23:

r s, ,I::::. (s1 + s2) ,I::::. I I I I

,r:_=L,r:_v2=t ,C v2=0.71( Ci+ C1 ),
vn v11 2vn
Benčić, Dusman: Analiza višestrukih mjerenja, Geod. list 1996, 3. 255-267. 263

uz s1 =s2, a to je formula 21, tj. C,D,= C,Dk.

Parametrom v,;- možemo, prema tome, ispitati unutarnju preciznost mjernih
nizova u cjelini, uzevši da je kritična razlika:
r
C,D,(li„lllks-Xmml)= lfn' (26)

uz uvjet 11 1 = n2 = ... = nk, s time da je mjerna vrijednost r = 1s,V2 određena 1z

mjernih nizova (nije dani parametar), gdje je varijanca ponovljivosti (12)

2 s1 + s~ + ... + sz
s,= k

Ukoliko je uvjet kritične razlike prema (26) zadovoljen, sve su srednje vrijednosti
mjernih nizova međusobno kompatibilne (uz danu P).
Uz ispitivanje homogenosti varijanci pomoću COHRAN testa:
2
C= Smaks
k
LS7
i= 1

gdje je s,;"'ks najveća varijanca s; (kritične vrijednosti dane su u tablicama na

osnovi razine pouzdanosti, broja mjernih nizova ki mjernih vrijednosti u nizovima
(n1 = 11 2 = ... =nk), taj jednostavan uvjet (26) može često zamijeniti složenija
statistička istraživanja.
Ispitivanje unutarnje preciznosti nizova treba izvršiti posebno pri usporedbe­
nim međulaboratorijskim mjerenjima, kao i unutar laboratorija-ispitivališta, kada
se određuju mjerne vrijednosti ponovljivosti i obnovljivosti (r i R) (vidi Benčić,
Dusman, 1995). Kontrola ispravnosti određivanja mjerne vrijednosti ponovljivosti,
prema normi ISO 5725-1986 (E), obavlja se provjerom svih razlika rezultata za
određenu razinu, ukupno 11(11 - 1)/2 po svakom mjernom nizu. Pomoću kritične
razlike (formula 26) takva je provjera znatno jednostavnija.
Mjerni nizovi mjereni u većim vremenskim razmacima
Ako je mjerna vrijednost ponovljivosti nepoznata, to se mjerni se nizovi
mjereni u većim vremenskim razmacima međusobno uspoređuju na osnovi kriterija
ponovljivosti mjerenja:
(27)
uz uvjet C 1 = C2
(28)
Ukoliko je kriterij kritične razlike zadovoljen, mjerenja su ponovljiva. Uz
jednakost varijanci, rezultati su kompatibilni, što znači da nema signifikantnih
promjena preciznosti mjerenja uz danu vjerojatnost P, iako u duljem vremenskom
razdoblju uvjeti ponovljivosti nisu zadovoljeni, a moguće su promjene mjeritelja,
mjernih instrumenata ili uređaja.
Ukoliko se pri usporedbi dvaju mjernih nizova mjerenih u vremenskom
razmaku njihove varijance signifikantno razlikuju, ne možemo rezultate uspoređi­
vati po kriteriju kompatibilnosti, no prema formuli 27 može se primijeniti kriterij
ponovljivosti. Ako je taj kriterij zadovoljen, znači da su takva mjerenja ponovljiva,
premda nisu jednake preciznosti.
264 Benčić. Dusman: Analiza višestrukih mjerenja. Geod. list 1996. 3. 255-267.

4. AUTOKORELACIJA
Osnovno o autokorelaciji i njezinu ispitivanju već je bilo pisano u ovome listu
(Benčić, Dusman, 1995/4). Određivanjem koeficijenata autokorelacije po redcima,
uzimajući parove kao dvostruka mjerenja, dopunit ćemo statistička istraživanja
višestrukih mjerenja.
Dok ispitivanja djelovanja utjecajnih veličina na osnovi analize varijanci daju
općenitu naznaku njihova djelovanja, istraživanje mjerne kompatibilnosti, odno­
sno ponovljivosti mjerenja promatranjem kritičnih razlika rezultata po mjernim
nizovima (stupcima), te autokorelacije, daje mogućnosti lociranja signifikantnih
odstupanja mjernih vrijednosti.
Primjer:
U Laboratoriju za mjerenja i mjernu tehniku Geodetskog fakulteta pri izradi
doktorske disertacije mr. se. Gorana Novković ispitivala je i pogrešku stabili­
zacije kompenzatora nivelira. Za tu je svrhu prvo određivana pogreška
viziranja pri mirnom kompenzatoru korištenjem posebnog mjernog uređaja s
mikrometarski pomičnom vizurnom markom. Instrument i mjerni uređaj
postavljeni su stabilno na betonski stup. Budući da je trebalo odrediti vrlo
male mjerne veličine (red veličine O", 1), prema statističkoj je analizi bilo
potrebno izvršiti N = 150 mjerenja. Za izvršenje takvog zadatka trebalo je,
osim stabilnog postava, izabrati odgovarajući mjerni raspored, metode stati­
stičkih analiza djelovanja utjecajnih veličina i osigurati kontrolu stabilnosti
preciznosti u vremenskom razdoblju mjerenja.
Mjerenja su grupirana u k = 15 mjernih nizova s po n = 10 mjernih
vrijednosti u mjernom nizu. Prvo je izvršeno k = 5 mjernih nizova s ukupno
N = 50 mjernih vrijednosti na osnovi kojih je provedena osnovna analiza i
utvrđeni parametri za kontrolu daljnjih mjerenja.*
Kako ti parametri moraju biti vrlo pouzdani, analizi treba pokloniti
posebnu pozornost, što uključuje primjenu više statističkih testova, to više što
svaki statistički test predviđa mogućnost pogrešnog zaključka na osnovi razine
pouzdanosti l - a.
U analizi je prvo primijenjen DIXON-ov test i ustanovljeno da nije bilo
pogrešnih mjernih vrijednosti (previda).
1. Statistička analiza metodom analize varijanci.
Na osnovi mjernih vrijednosti izraženih u 1-1m (viziranje marke pomoću
mikrometarskog uređaja pri mirnom kompenzatoru) izračunane su slijedeće
empirijske varijance:
a) varijanca unutar mjernih nizova c) varijanca unutar redaka
(varijanca ponovljivosti) s~,= 131,20 µm2 (14)
s;;,= 128,79 1-1m2 (Jl)
s;= S~5 = 128,79 1,1m2 (12) ci) varijanca između redaka
s;,= 122,48 µm2 (15)
b) varijanca između stupaca e) varijanca ostatka
2
s;,= 138.68 um: (13) S~51 = 130.37 1,1m (16)

• Iz brojnih praktičnih ispitivanja Sicrncs preporuča. da se uz normalnu razdiobu slučajne

varijable u mjernoj seriji izvrši do 50 mjerenja (Siemes. 1968).
Bcnčić, D usm an: A naliza višestru kih m jerenja. G eod. list 1996. 3, 255-267. 265

Analiza varijanci s;s i s~s primjenom F-testa (17) pokazala je da nema

signifikantne razlike. Sve tri varijance s2, s~s i s;s nepristrano procjenjuju
varijancu osnovnog skupa d. Zaključujemo da su ispitivani mjerni nizovi
izvedeni u nepromijenjenim uvjetima ponovljivosti,
Za detaljniju analizu ispitivala se djelovanje utjecajnih veličina između
redaka kao statističkih uzoraka (što je korisno ako postoje sumnje u njihovo
djelovanje, posebno, ako nije izvršeno ispitivanje razdiobe slučajne varijable).
Pri usporedbi varijanci s;, i s~, (18), pokazalo se da je s;,,> s;" no budući
da nema signifikantne razlike, zaključujemo da je preciznost mjerenja uskla­
đena u svim mjernim nizovima.
Kontrolna analiza usporedbom s varijancom ostatka (19) i (20) dovodi
nas do zaključka da i varijance s;s, s;, S~s, nepristrano procjenuju varijancu
osnovnog skupa d'-.
Općenito zaključujemo da pri mjerenjima nije ustanovljeno signifikantno
djelovanje utjecajnih veličina.
U statističkim analizama pomoću F-testa nije bilo sumnji u ispravnost
testa, budući da su računane veličine F bile značajno manje od F0. Kod
primjene F-testa, međutim, pokazalo se da je on zadovoljavajući što se tiče
pogrešaka druge vrste (pogrešno prihvaćanje hipoteze H 0) (Pavlić, 1977). To
znači, prije odbacivanja hipoteze treba svakako primijeniti daljnje statističke
analize. To će biti analiza mjerne kompatibilnosti s analizom unutarnje
preciznosti mjernih nizova. Te analize prikazujemo u daljnjoj obradi primjera.
2. Analiza mjerne kompatabilnosti
Pomoću COHRAN testa ispitana je homogenost varijanci:
2
C= S,~rnk s
2
= 12,72 = 0,24_ Uz k = 5, n = 10, Ckril = 0,41.
I si 674,60
Kako je C < Ck,;,, nema divergentnih varijanci.
Račun nepouzdanosti srednjih vrijednosti
Na osnovi izračunatih varijanci nizova s7, i= l, ... , k (12)
računamo standardna odstupanja mjernih nizova s;.
Nepouzdanost srednjih vrijednosti računaju se prema poznatom izrazu:

ci= t; 1~, pa UZ p = 95% dobivamo:

V n,
C 1=7,153, C 2=9,099, C 3=8,026, C.=8,405, C5=7,361µm.
Srednje vrijednosti mjernih nizova jesu:
i1=69,2, i2=67,8, i3=60,6 i4=62,4, i5=67,2pm.
Prema (21) računamo kritične razlike C,Dk.
Promotrimo li sve kombinacije mjernih nizova uočujemo da su najveće
razlike srednjih vrijednosti nizova l i 3 ( li1 - i3 I)= 8,6 um te 2 i 3
( lx
2 - i3 I)= 7,2 um, Najmanja vrijednost kritične razlike prema (21) iznosi
10,30 µm (1 i 5 niz). Za prvi i teći niz kod kojih je najveća razlika srednjih
vrijednosti kritična razlika je 10,78 um. Prema tome je uvjet kompatabilnosti
za sve ispitivane mjerne nizove zadovoljen, što smo i očekivali nakon prethod­
nih analiza.
266 Benčić. Dusman: Analiza višestrukih mjerenja, Geod. list 1996. 3, 255-267.

Unutarnja preciznost mjernih nizova

Primjenom parametra r!Vn prema (26) možemo ispitati unutarnju preci­
znost mjernih nizova s time, da je pri računu: r = t s, V2,
s, standardno
odstupanje ponovljivosti određeno iz ovih mjernih nizova prema (12), a iznosi
11,34 um, Slijedi, uz n = 10, t!Vn = 0,71 (P = 95%):
C,D,(i111aks-i111;11) = ll,34µm.
Kako je ( lxmaks - i111;,, I)= 8,6 um, to je uvjet kritične razlike zadovoljen. Svi
su rezultati međusobno kompatibilni.

3. Račun mjernih vrijednosti ponovljivosti (r) i obnovljivosti (R)

Nakon izvršene analize preciznosti mjernih nizova možemo računati
kontrolne parametre preciznosti za račun kritičnih razlika za kontrole daljnjih
mjerenja ili ispitivanja.
Mjerne vrijednosti r i R računamo prema (19) i (20) (Benčić, Dusman,
1995/2) pa je r = 2,8s, i R = 2,8sn. Budući da se ta ispitivanja izvode u
uvjetima ponovljivosti i nisu predviđena mjerenja uz odstupanja od tih uvjeta,
to će se odrediti samo mjerna vrijednost ponovljivosti r:
r= 2,8s,= 2,8 • 11,34 = 31,73 um.

4. Kontrola stabilnosti preciznosti svih izvedenih mjernih nizova (k = 15,

N= 150, n = 10)
Na osnovi kriterija kritične razlike ponovljivosti (23) provjeravamo
stabilnost preciznsti mjerenja pri daljnjim ispitivanjima. To je ispitivanje
vanjske preciznosti (uz dani parametar r = 31,73)
r 31,73
C,D,(li1 -.x21) = ,C.:::::: ,;:;,:; :::::: 10,0µm.
Vn V 10
Srednje vrijednosti ostalih mjernih nizova:
i6=72,l; i7=72,4; i8=67,l; i9=68,7; i10=62,6;µm
i11=66,5; i12=71,5; i13=73,5; i14=70,4; i15=71,5;,um.
Razlike srednjih vrijednosti za nizove
5 i 6: (l.x5-i61)=4,91-1m,
9 i 10: c I .x9 - i 10 I) = 6, 1 1-1m,
14 i 15: (liH-i1sl) = 1,1 µm.
Budući da su sve razlike srednjih vrijednosti manje od kritične zaključu­
jemo da je uvjet ponovljivosti mjerenja zadovoljen. Preciznost svih mjernih
nizova je homogena i stabilna.

5. Konačni rezultati ispitivanja

Na osnovi provjerene stabilnosti preciznosti mjerenja računamo konačnu
vrijednost varijance ponovljivosti iz svih mjernih nizova (k = 15):
s;= 147 ,5 /.Lm2,
Benčić, D usm an: A naliza višestrukih m jerenja, G eod. list 1996 . 3. 255-267. 267

odnosno standardno odstupanje s,= 12,1 um, što će biti jednako ispitivanoj
pogrešci viziranja m,, pri mirnom kompenzatoru.
Budući da je pomična vizurna marka bila na udaljenosti 10,00 m od
vertikalne osi nivelira, to će kutni iznos pogreške viziranja biti:
m':, = 0",25, uz nepouzdanost ±0",03 (P = 95%).
Na isti su način izvršena mjerenja i provjera stabilnosti preciznosti nakon
pobuđenog kompenzatora (uz k = 15, N = 150). Izračunana ukupna pogreška
iznosila je:
m;;= 0",29.
Pri ispitivanju primjenom F-testa pokazala se signifikantnost razlike m'~ l
m" li

Pogreška stabilizacije kompenzatora računa se prema:

m'J.=Vm~1-m'~2=0",l5, uz nepouzdanost ±0",04 (?=95%).
Zahvaljujemo se dr. se. Gorani Novaković na svim mjernim i računskim
podacima.

LITERATURA

Benčić D., Dusman F. (1995): Od mjerenja do mjeriteljske informacije, Geodetski list, 2,

129-146.
Benčić D., Dusman F. (1995): Pojam i značenje mjerne ponovljivosti i obnovljivosti ,
Geodetski list, 2, 107-120.
Benčić D., Dusman F. (1995): Mjerna kompatibilnost i usporedivost mjernih rezultata,
Geodetski list, 4, 275-288.
Dusman F., Mudronja V. (1992): Ponovljivost i obnovljivost u mjerenju duljine i kuta,
Strojarstvo 34, 13-19.
Lieberasch R. (1974): Oie Ausnutzung der statistischen Spannweite fi.ir Selbskontrollen bei
Doppel- und Mehrfachmessungen. Vermessungstechnik, 5, 183-185.
Pavlić J. (1977): Statistička teorija i primjena, Tehnička knjiga, Zagreb.
Siemes G. (1968): Zur Frage der erforderlichen Beobachtungszahl einer Messungsreihe.
Schweiz. Z. Verrness., Photogram. u. Kulturtechn. 3, 75-80.
Vranić V. (1965): Vjerojatnost i statistika, Tehnička knjiga, Zagreb.
Wolf H. (! 966): Oie Beurteilung der »ausseren« und »inneren« Messgenauigkeit als ein
statistisches Problem.

ANALYSIS OF MULTIPLE MEASUREMENTS

Multiple measurements applied in testing and researching tasks, in measure­

ments of high accuracies in general, have to be submitted to detailed analysis for
the purpose of testing the activity of influential quantities and defining the
parameters of precision, or making conclusions about testing. The paper presents
the extensive possibilities of applying statistic methods, and especially of applying
the criteria of measuring compatibility and repeatability within the of research
works carried out in the Laboratory for precise distance measurements at the
Faculty of Engineering and Shipbuilding and in the Laboratory for measurements
and measuring techniques at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb.

Primljeno: 1996-03-27