DIFRAF Predavanja I Zadaci

2 Struktura prostora R
n
Neka je n N. Euklidski prostor R
n
ambijent je u kome cemo izucavati realnu analizu.
Denicija 2.1 Skup R
n
sastoji se od svih uredenih n-torki realnih brojeva:
R
n
= {(x
1
, . . . , x
n
) : x
1
, . . . , x
n
R} .
Stoga je R
n
= R R (n puta) Kartezijev produkt n kopija skupa R.
Uz koordinatno denirano zbrajanje i mnozenje skalarom (iz R):
(x
1
, . . . , x
n
) + (y
1
, . . . , y
n
) = (x
1
+ y
1
, . . . , x
n
+ y
n
),
(x
1
, . . . , x
n
) = (x
1
, . . . , x
n
), R,
skup R
n
postaje realan vektorski prostor. Stoga elemente prostora R
n
ponekad zovemo tocke, a
ponekad vektori. Dimenzija prostora jednaka je n jer vektori
e
1
= (1, 0, . . . , 0), e
2
= (0, 1, . . . , 0), , e
n
= (0, . . . , 0, 1)
cine jednu bazu tog prostora koju obicno nazivamo kanonska baza.
Denicija 2.2 Na vektorskom prostoru R
n
deniramo
1
skalarni produkt
(x|y) =
n
i=1
x
i
y
i
, x, y R
n
,
2
norma
x =
_
(x, x) =
_
n
i=1
x
2
i
, x R,
3
metrika
d(x, y) = x y =
_
n
i=1
(x
i
y
i
)
2
, x, y R
n
.
Teorem 2.3 Ove funkcije zadovoljavaju
1
svojstva skalarnog produkta

(i) (x|x) 0, x R
n
,
(ii) (x|x) = 0 ako i samo ako x = 0,
(iii) (x|y + w) = (x|y) + (x|w), x, y, w R
n
,
(iv) (x|y) = (x|y), x, y R
n
, R,
(v) (x|y) = (y|x), x, y R
n
,
2
svojstva norme
(i) x 0, x R
n
,
4
(ii) x = 0 ako i samo ako x = 0,
(iii) x = ||x, x R
n
, R,
(iv) x + y x +y, x, y R
n
,
3
svojstva metrike
(i) d(x, y) 0, x, y R
n
,
(ii) d(x, y) = 0 ako i samo ako x = y,
(iii) d(x, y) = d(y, x), x, y R
n
,
(iv) d(x, y) d(x, z) + d(z, y), x, y, z R
n
,
4
nejednakost Schwarz-Cauchy-Bunjakowskog
|(x, y)| xy, x, y R
n
.
Dokaz. Svojstva skalarnog produkta slijede algebarski. Jednom kad je dokazana nejednakost
Schwarz-Cauchy-Bunjakowskog svojstva norme slijede iz svojstava skalarnog produkta. Svojstva
metrike slijede iz svojstava norme (vidi Propoziciju 2.8).
Dokazimo sada nejednakost S-C-B. Ako su x ili y jednaki 0 nejednakost je zadovoljena s
nulama. Stoga u daljnjem pretpostavljamo da je x > 0 i y > 0. Za svaki R vrijedi
0 (x + y|x + y) =
2
(x, x) + 2(x|y) + (y|y).
Sada stavimo a = (x|x), b = 2(x|y) i c = (y|y), pa gornja nejednakost postaje
0 a
2
+ b + c, R.
Buduci je a > 0 znamo da kvadratna funkcija s desne strane nejednakosti poprima svoj minimum
za =
b
2a
. Stoga i u toj tocki vrijedi nejednakost
0 a
_
b
2a
_
2
b
b
2a
+ c,
tj.
b
2
4a
c.
Jer je a > 0 sijedi
b
2
4ac,
sto je nejednakost S-C-B kad vratimo supstituciju.
Napomena 2.4 Ako je na vektorskom prostoru V denirana funkcija (|) : V V R
koja zadovoljava svojstva 1
iz prethodnog teorema, tada (V, (|)) nazivamo unitarni prostor,

a funkciju (|) skalarni produkt.
Slicno, ako je na vektorskom prostoru V denirana funkcija : V R koja zadovoljava
svojstva 2
iz prethodnog teorema, tada (V, ) nazivamo normiran prostor, a funkciju

norma.
I opet slicno, ako je na skupu V denirana funkcija d : V V R koja zadovoljava svojstva
3
iz prethodnog teorema, tada (V, d) nazivamo metricki prostor, a funkciju d metrika.

5
Pomocu skalarnog produkta deniramo ortogonalnost (okomitost) dvaju vektora
xy (x|y) = 0.
Primjer 2.5 (vjezbe) Svi vektori ortogonalni na (1, 1, 1) su dani sa
(x|(1, 1, 1)) = 0, x R
n
.
To su oni vektori za koje vrijedi
x
1
+ x
2
+ x
3
= 0.
Oni cine dvodimenzionalni potprostor vektorskog prostora R
n
razapet vektorima
(1, 0, 1), (0, 1, 1).
Skup L{(1, 0, 1), (0, 1, 1)} (L oznacava linearnu ljusku) je ortogonalni komplement skupa
{(1,1,1)}.
Norma mjeri duljinu vektora x R
n
.
Primjer 2.6 (vjezbe) Duljina vektora (1, 1, 1) jednaka je
(1, 1, 1) =
_
1
2
+ 1
2
+ 1
2
=
3.
Metrika mjeri udaljenost tocaka.
Primjer 2.7 (vjezbe) Udaljenost tocaka (1, 1, 1) i (3, 2, 0) dana je sa
d((1, 1, 1), (3, 2, 0))
_
(1 3)
2
+ (1 2)
2
+ (1 0)
2
=
4 + 1 + 1 =
6.
Naravno, udaljenost tocaka jednaka je duljini vektora koji ih povezuje
d((1, 1, 1), (3, 2, 0)) = (1, 1, 1) (3, 2, 0) = (2, 1, 1) =
6.
Propozicija 2.8 Neka je (V, ) normiran prostor i neka je funkcija d : V V R dana sa
d(x, y) = x y.
Tada je d metrika na V (tj. (V, d) je metricki prostor).
Dokaz. Treba provjeriti svojstva metrike 3
iz Teorema 2.3.
(i) d(x, y) = x y 0
(ii) 0 = d(x, y) = x y ako i samo ako x = y
(iii) d(x, y) = x y = y x = d(y, x)
(iv) d(x, y) = x y = x z + z y x z +z y = d(x, z) + d(z y).
Primjer 2.9 Na skupu R duljinu vektora x mjerili smo apsolutnom vrijednoscu realnog broja
|x|. Lako se pokaze da funkcija | | zadovoljava svojstva norme, pa je (R, | |) normiran prostor.
Slicno je, za d(x, y) = |x y|, (R, d) metricki prostor.
6
Primjer 2.10 Neka je dana funkcija
: R
n
R formulom
x
= max {|x
1
|, . . . , |x
n
|}.
Lako se pokaze da i ova funkcija zadovoljava svojstva norme 2
iz Teorema 2.3, pa je i (R
n
,
)
normiran prostor.

Stovise vrijede nejednakosti
x
nx
, x R
n
. (2.1)
Naime, ocito je
|x
i
|
_
x
2
i

_
n
j=1
x
2
j
= x,
sto daje jednu nejednakost. S druge strane
x =
_
n
j=1
|x
j
|
2
_
n
j=1
(max
j
|x
j
|)
2
=
_
nx
2
nx
.
Stoga vrijedi (2.1), pa za norme i
kazemo da su ekvivalentne (u nekim situacijama bit

ce nam svejedno koju normu koristimo).
Napomena 2.11 Za niz (a
k
)
kN
R
n
kazemo da konvergira ka a R
n
ako vrijedi
a
k
a 0.
Sada je jasno da niz konvergira ako i samo ako konvergira u nekoj ekvivalentnoj normi (metrici).
Slicno ce tako pitanja neprekidnosti funkcije biti neovisna o ekvivalentnoj normi.
Napomena 2.12 Sad je jasno da Euklidska norma i metrika nisu jedine koje je moguce uvesti
na R
n
.

Citava familija normi moze se uvesti formulom x
p
= (
n
i=1
|x
i
|
p
)
1/p
za p 1. U tom
kontekstu Euklidska norma je
2
. Moze se pokazati da su sve ove norme ekvivalentne. Zbog
Propozicije 2.8 imamo i citavu familiju ekvivalentnih metrika danih formuom d
p
(x, y) = xy
p
,
p 1.
Primjer 2.13 Neka su dane tocke x = (1, 1) i y = (5, 2). Udaljenost tih tocaka u razlicitim
metrikama dana je duljinom iscrtane spojnice.
1 2 3 4 5
-0.5
0.5
1
1.5
2
2.5
x
y
1 2 3 4 5
-0.5
0.5
1
1.5
2
2.5
x
y
1 2 3 4 5
-0.5
0.5
1
1.5
2
2.5
x
y
norma 2 norma 1 norma
Primjer 2.14 Oznacimo sve realne neprekidne funkcije na segmentu [0, 1] sa C([0, 1]). Na ovom
skupu deniramo dvije funkcije
f
= supf([0, 1]), f
1
=
_
1
0
f(t)dt,
7
koje zadovoljavaju svojstva norme. Stoga su (C([0, 1]),
) i (C([0, 1]),
1
) normirani prostori.
Lako se pokaze da vrijedi nejednakost
f
1
f
,
dok druga nejednakost iz ekvivalencije normi ne vrijedi. Naime, promotrimo niz funkcija
f
k
(t) =
_
_
2k
2
t + 2k, t [0,
1
k
]
0, t
1
k
, 1]
.
Sada vrijedi
f
k
= 2k, f
k
1
= 1.
8
3 Otvoreni i zatvoreni skupovi
3.1 Otvoreni skupovi
Denicija 3.1 Neka je x R
n
i r > 0. Skup
K(x, r) = {y R
n
: d(x, y) < r} =
y R
n
:
i=1
(x
i
y
i
)
2
< r
nazivamo otvorena kugla oko x radijusa r.

x xr xr
x
r
x
r
Skup A R
n
je otvoren ako vrijedi
x A, r > 0, K(x, r) A.
Otvorena okolina tocke x R
n
je svaki otvoreni skup koji sadrzi tocku x.
Propozicija 3.2 Otvorena kugla K(x, r) je otvoren skup.
Neka je y K(x, r). Deniramo (vidi sliku)
r
1
= r d(x, y).
Buduci je y K(x, r) slijedi da je d(x, y) < r, pa je r
1
> 0. Sada za proizvoljnu tocku z K(y, r
1
)
vrijedi
d(x, z) d(x, y) +d(y, z) < d(x, y) +r
1
= r.
Stoga je z K(x, r), pa smo dokazali da je K(y, r
1
) K(x, r).
Dokaz.
x
y
z
r
1
9
Napomena 3.3 Radijus r otvorene kugle u deniciji otvorenog skupa ovisi o tocki x.
Primjer 3.4 Otvoreni interval 0, 1 je otvoren skup u R, no nije otvorenu u R
2
.
-0.2 0 0.2 0.4 0.6 0.8 1
y
-0.2 0.2 0.4 0.6 0.8 1
-0.2
-0.1
0.1
0.2
y
Propozicija 3.5 U metrickom prostoru (R
n
, d)
1
prazan skup i citav skup R

n
su otvoreni,
2
unija proizvoljne familije otvorenih skupova je otvoren skup,

3
presjek svake konacne familije otvorenih skupova je otvoren.

Dokaz. Za zadacu.
Napomena 3.6 Neka je U familija podskupova od X koja zadovoljava svojstva 1
, 2
i 3
prethodnog teorema. Tada (X, U) nazivamo topoloskim prostorom, a U topologijom. Elemente

familije U nazivamo otvorenim skupovima.
Ovo apstraktno okruzenje dovoljno je za deniciju konvergencije niza, limesa funkcije, te
neprekidnosti funkcije.
Primjer 3.7 Skup
S = {(x, y) R
2
: 0 < x < 1}
je otvoren, dok skup
S = {(x, y) R
2
: 0 < x 1}
nije.
3.2 Interior skupa
J2
Denicija 3.8 Neka je A R
n
.
Tocka x A je unutarnja tocka skupa A ako postoji otvorena okolina U tocke x sadrzana
u A (tj. ako U, x U A.
Nutrina ili interior skupa A je skup svih unutarnjih tocaka
Int A = {x R
n
: U, x U A}.
Nutrinu oznacavamo sa Int A.
Direktno iz denicije slijedi da je Int A otvoren skup.
Propozicija 3.9
Int A = {x R
n
: r > 0, K(x, r) A}
=
UA
U otvoren
U.
10
Dokaz. Ako je x {x R
n
: r > 0, K(x, r) A} za okolinu U uzmemo bas K(x, r), pa je
jasno da je x Int A. Ako je x Int A onda postoji njegova otvorena okolina U takva da je
x U A. Buduci je x U i U otvoren postoji r > 0 takav da je K(x, r) U A.
Direktno iz denicije slijedi
Int A
UA
U otvoren
U.
Uzmimo sada tocku iz skupa na desnoj strani jednakosti. Slijedi da postoji otvoren podskup od
A koji ju sadrzi. Stoga je ona unutarnja tocka, pa i element Int A. Time je dokazana i obratna
inkluzija.
Iz ove propozicije zakljucujemo da je Int A zapravo najveci otvoren skup sadrzan u skupu A.
Primjer 3.10 Interior skupa S = {(x, y) R
2
: 0 < x 1} je
Int S = {(x, y) R
2
: 0 < x < 1}.
Naime, za sve tocke (x, y) za koje je 0 < x < 1 mozemo smjestiti otvorenu okolinu u S, pa su
sve takve tocke u Int S. S druge strane za tocku (1, y) svaka kugla radijusa r sadrzi tocku koja
nije u S (npr. tocku (1 +r/2, y)), pa onda i svaki otvorena okolina tocke (1, y) sadrzi tocku koja
nije u S.
3.3 Zatvoreni skupovi
Denicija 3.11 Skup B R
n
je zatvoren ako mu je komplement R
n
\B otvoren.
Primjer 3.12 Tocka u R
n
je zatvoren skup.
Primjer 3.13 Skup K(x, r) = {y R
n
: d(x, y) r} je zatvoren.
x
r
Primjer 3.14 Postoje skupovi koji nisu niti otvoreni niti zatvoreni. Primjer jednog takvog je
poluotvoreni interval 0, 1]. S druge strane skupovi i R
n
su i otvoreni i zatvoreni.
Napomena 3.15 Koristeci De Morganovim zakonima (unije i presjeci se mijenjaju pri uzimanju
komplemena) i svojstvima 1
, 2
, 3
za otvorene dobivamo da su i R
n
zatvoreni skupovi; da je
presjek proizvoljne familije zatvorenih skupova, zatvoren skup; te da je unija konacne proizvoljne
familije zatvorenih skupova takoder zatvoren skup.
Primjer 3.16 Skup S = {(x, y) R
2
: 0 < x 1, 0 y 1} nije zatvoren niti otvoren.
Primjer 3.17 Svaka unija konacno tocaka u R
n
je zatvorena.
11
S
3.4 Gomiliste
P2
n
. Tocka x R
n
je gomiliste skupa A ako svaka otvorena
okolina tocke x sadrzi barem jednu tocku iz A razlicitu od x.
Tocku skupa A koja nije njegovo gomiliste nazivamo izolirana tocka.
Skup svih gomilista skupa A oznacavamo sa A
.
Napomena 3.19 U ovoj deniciji mogli smo traziti da svaka otvorena okolina tocke x sadrzi
beskonacno mnogo tocaka iz A. Naime, neka je U otvorena okolina tocke x. Jer je ona otvorena,
slijedi da postoji radijus r
0
takav da K(x, r
0
) U. Sada iz gornje denicije slijedi da za otvorene
kugle radijusa r
0
/k, k N dobivamo niz tocaka iz A koje su u U. Razmislite zasto ih mora biti
vise od konacno razlicitih. Nadalje, otvrene kugle su dovoljne za opis gomilista.
Primjer 3.20 Neka je x R
n
. Skup {x} R
n
nema gomilista.
Primjer 3.21 Skup gomilista skupa 0, 1 R je [0, 1].
Primijetimo da gomiliste ne mora lezati u samom skupu.
Teorem 3.22 Skup A R
n
je zatvoren ako i samo ako sadrzi sva svoja gomilista.
Dokaz. Pretpostavimo da je A zatvoren. Tada je R
n
\A otvoren. Za x R
n
\A (x nije u A)
slijedi da postoji r > 0 t.d. K(x, r) R
n
\A. Stoga x nije gomiliste od A, pa su sva gomilista u
skupu A.
Pretpostavimo sad da skup A sadrzi sva svoja gomilista. Uzmimio x R
n
\A. To nije tocka
gomilista, pa postoji r > 0 takav da K(x, r) R
n
\A. Stoga je R
n
\A otvoren, pa je A zatvoren.
Napomena 3.23 Ako skup nema gomilista ovaj teorem i dalje povlaci da je zatvoren.
Primjer 3.24 Skup svih gomilista skupa S = {x R : x [0, 1], x racionalan} je skup [0, 1].
Primjer 3.25 Jedino gomiliste skupa {
1
n
: n N} je 0.
Primjer 3.26 Skup [0, 1 nije ni otvoren ni zatvoren.
3.5 Zatvarac skupa
Slicno kako je interior skupa najveci otvoren skup sadrzan u njemu, tako sad deniramo zat-
varac skupa kao najmanji zatvoren koji ga sadrzi.
12
n
. Zatvarac (zatvorenje) skupa A, u oznaci A, je presjek svih
zatvorenih skupova sto sadrze A, tj.
A =
FA
F zatvoren
F.
Kako je presjek zatvorenih skupova zatvoren slijedi da je A zatvoren skup. Takoder je jasno da
A A. Nadalje, skup A je zatvoren ako i samo ako je A = A.
Primjer 3.28 0, 1 = [0, 1].
Propozicija 3.29 Neka je A R
n
. Tada vrijedi
A = A A
= A {gomilista skupa A}.

vjezbe
Dokaz. Oznacimo B = A {gomilista skupa A}.
Neka je F zatvoren i sadrzi A. Jer je F zatvoren tada on prema Teoremu 3.22 sadrzi i sva
svoja gomilista, pa onda i gomilista od A. Stoga F sadrzi B. Ako je B zatvoren slijedi da je
B = A.
Pokazimo da je B zatvoren. Opet koristimo Teorem 3.22. Neka je y gomiliste od B i r > 0.
Tada K(y, r) sadrzi z B i z = y. Stoga je z A ili je z gomiliste od A. Ako je z gomiliste od
A tada K(z, r d(y, z)) K(y, r) sadrzi neku tocku iz A razlicitu od y. Dakle, svakako K(y, r)
sadrzi neku tocku iz A razlicitu od y. Stoga je y gomiliste od A, pa je onda element od B.
Primjer 3.30 [0, 1 {2} = [0, 1] {2}.
Primjer 3.31 Neka je A R
n
. Tada je x A ako i samo ako je inf {d(x, y) : y A} = 0.
Neka je x A i = inf {d(x, y) : y A}. Ako je x A slijedi = 0 uvrstavanjem. Ako je x
gomiliste od A tada za svaki r > 0 postoji neki x = y A takav da je y K(x, r). To znaci da
za svaki r > 0 postoji y A takav da d(x, y) < r. Slijedi = 0.
Obratno, neka je = 0. Iz svojstva inmuma slijedi da za svaki r > 0 postoji y A takav
da je d(x, y) < r, tj. y K(x, r). Stoga je x gomiliste skupa A.
3.6 Rub skupa
n
. Rub ili granica skupa A dana je sa
A = A R
n
\A.
Kao presjek zatvorenih skupova rub je zatvoren skup. Takoder direktno iz denicije vidimo
da vrijedi A = (R
n
\A).
Primjer 3.33 K(x, r) = S(x, r) = {y R
n
: d(x, y) = r}.
n
. Tada je x A ako i samo ako za svaki r > 0 kugla K(x, r)
sadrzi tocke iz A i R
n
\A (moguce i sam x).
Dokaz. Neka je x A = A R
n
\A. Nadalje, dvje su mogucnosti x A ili x R
n
\A. Neka je
x A. Tada x R
n
\A povlaci da je x gomiliste za R
n
\A, pa svaka okolina sadrzi neku tocku iz
R
n
\A.
Obratno, sami.
Primjer 3.35 Neka je S = {x R : x [0, 1], x racionalan}. Tada je S = [0, 1].
13
n
Sto znaci struktura?

1.1. Na Linearnoj algebri smo denirali pojam vektorskog prostora nad poljem k kao
uredenu trojku (V, +, ) pri cemu je V neki skup, a + : V V V i : k V V operacije
koje zadovoljavaju odredene aksiome. Kazemo da te operacije daju skupu V strukturu
vektorskog prostora.
1.2. Podsjetite se sto su skalarni produkt i norma, te sto su unitarni i normirani
prostor.
1.3. Primjer. Osnovni primjer vektorskog prostora je R
n
, skup uredenih n-torki realnih
brojeva, pri cemu su zbrajanje vektora i mnozenje skalarima denirani po komponentama
(Zapisite to ekplicitno!).
1.4. DZ. Provjerite da su formulama:
(x
1
, ..., x
n
)
2
=
x
2
1
+ ... + x
2
n
,
(x
1
, ..., x
n
)
1
= |x
1
| + ... +|x
n
|,
(x
1
, ..., x
n
)
= max{x
1
, ..., x
n
}
denirane norme
2
,
1
,
: R
n
R.
1.5. Napomena. Primjetite da je norma
2
inducirana skalarnim produktom. (Kojim?)
1.6. Teorem. Neka je V realni vektorski prostor sa skalarnim produktom (|). Norma
inducirana tim skalarnim produktom (x =
(x|x)) zadovoljava jednakost paralelograma,

to jest vrijedi
x + y
2
+x y
2
= 2(x
2
+y
2
), x, y R
n
.
Dokaz.
x + y
2
+x y
2
= (x + y|x + y) + (x y|x y)
= (x|x) + (x|y) + (y|x) + (y|y) + (x|x) (x|y) (y|x) + (y|y)
= 2(x
2
+y
2
)
1.7. DZ. Dokazite da vrijedi obrat: Ako norma na vektorskom prostoru zadovoljava jed-
nakost paralelograma, onda mozemo denirati skalarni produkt koji inducira tu normu.
Uputa: Deniramo preslikavanje (|): V V R polarizacijskom formulom
(x|y) =
1
4
(x + y
2
x y
2
).
Provjerite da je (|) skalarni produkt (da zadovoljava sve uvjete iz denicije skalarnog pro-
dukta), te da vrijedi (x|x) = x
2
.
1
1.8. DZ. Jesu li
1
i
inducirane skalarnim produktom?

1.9. Definicija. Neka su i
norme na vektorskom prostoru V . Kazemo da je norma

ekvivalentna s normom
ako postoje konstante m, M > 0 takve da za svaki x V

vrijedi
mx x
Mx.
1.10. DZ. Dokazite da je ekvivalencija normi relacija ekvivalencije.
1.11. Na predavanjima je pokazano da su norme
i
2
na R
n
ekvivalentne, to jest
pokazano je da za svaki x R
n
vrijedi
x
x
2

nx
. (1)
1.12. Zadatak. Dokazite da su norme
1
i
2
na R
n
ekvivalentne.
Rjesenje. Neka je x = (x
1
, . . . , x
n
) R
n
. Primjenom aritmeticko-kvadratne nejednakosti na
brojeve |x
i
| 0 dobivamo
|x
1
| + . . . |x
n
|
n

|x
1
|
2
+ . . . |x
n
|
2
n
,
a odatle
x
1

nx
2
.
Obratno,
|x
1
|
2
+ . . . +|x
n
|
2
|x
1
|
2
+ . . . +|x
n
|
2
+ 2|x
1
||x
2
| + . . . 2|x
n1
||x
n
|
= (|x
1
| + . . . +|x
n
|)
2
,
pa je
x
2
x
1
.
Pokazali smo da za svaki x R
n
vrijedi
x
2
x
1

nx
2
, (2)
pa su norme
1
i
2
ekvivalentne.
1.13. Napomena. Kako je ekvivalencija normi relacija ekvivalencije, zakljucujemo i da su
norme
i
1
ekvivalentne. Posebno, iz (1) i (2) slijedi
1
n
x
1
x
x
1
.
1.14. Nas cilj je generalizirati pojam limesa, a da bismo to mogli moramo denirati pojam
okoline, tj. moramo znati kad su tocke blizu jedna drugoj. Upravo to nam omogucava
norma, a pojam ekvivalencije normi je vazan jer je pojam bliskosti sacuvan radi li se o
ekvivalentnim normama.
2
1.15. Teorem. Na konacnodimenzionalnom vektorskom prostoru sve su norme ekvivalentne.
(Ovaj teoremcemo moci dokazati kad obradimo neprekidne funkcije na kompaktnima skupovima.)
1.16. DZ. Promotrite skup neprekidnih funkcija
C([1, 1]) = {f : [1, 1] R : f neprekidna}.
Uz zbrajanje i mnozenje realnim brojevima po tockama dobivamo beskonacnodim. vektorski
prostor. Provjerite da su formulama
f
= max
x[1,1]
|f(x)|,
f
1
=
1
1
|f(x)|dx
za f C([1, 1]) denirane norme koje nisu ekvivalentne.
Uputa: Promotrite funkcije
f
n
=
0, x [1,
1
n
] [
1
n
, 1];
n
2
x + n, x [
1
n
, 0];
n
2
x + n, x [0,
1
n
]
2.1. Udaljenost dviju tocaka (krajnjih tocaka radijvektora) u realnom normiranom prostoru
V mozemo denirati s d(x, y) = x y. No, udaljenost, tj. preslikavanje d, mozemo
denirati i na skupu koji nema strukturu vektorskog prostora.
2.2. Definicija. Za preslikavanje d : X X R kazemo da je metrika na skupu X ako
vrijedi:
(D1) d(x, y) 0, x, y X.
(D2) d(x, y) = 0 x = y.
(D3) d(x, y) = d(y, x), x, y X.
(D4) d(x, z) d(x, y) + d(y, z), x, y, z X.
Metricki prostor je ureden par (X, d) skupa X i metrike d na X.
2.3. DZ. Za primjer s pocetka d : V V R, d(x, y) = x y provjerite svojstva
(D1)-(D4).
2.4. Definicija. Neka je (X, d) metricki prostor te x X i r > 0. Skup K(x, r) = {y X :
d(x, y) < r} nazivamo otvorena kugla u X.
3
Slika 1: Kugle oko 0 u R
2
u metrikama d
2
, d
1
i d
.
2.5. Zadatak. Neka su d
2
, d
1
i d
redom metrike na R
2
inducirane normama
2
,
1
,

. Kako izgledaju kugle oko ishodista radijusa 1 u tim metrikama?

2.6. Definicija. Za podskup A metrickog prostora (X, d) kazemo da je otvoren skup ako
za svaku tocku x A postoji r > 0 takav da je K(x, r) A.
2.7. Napomena. Na predavanju se pokazuje da je otvorena kugla otvoren skup.
Slika 2: Otvorena kugla i otvoreni pravokutnik su otvoreni skupovi u R
2
.
2.8. Zadatak. Za zadane realne brojeve a
i
< b
i
, i = 1, . . . , n dokazite da je otvoreni
pravokutnik
S = a
1
, b
1
. . . a
n
, b
n
otvoren skup u R
n
obzirom na standardnu metriku d
2
Rjesenje. Neka je x
0
= (x
0
1
, . . . , x
0
n
) S. Deniramo
r := min
1in
{x
0
i
a
i
, b
i
x
0
i
}.
Zbog x
0
S slijedi r > 0. Pokazimo da je K(x
0
, r) S. Neka je x = (x
1
, . . . , x
n
) K(x
0
, r).
Tada je
|x
i
x
0
i
| x x
0
2
< r,
pa je
x
i
x
0
i
< r b
i
x
0
i
i
x
0
i
x
i
< r x
0
i
a
i
.
Slijedi da je a
i
< x
i
< b
i
za i = 1, ..., n, to jest x S.
2.9. DZ. (kolokvij 2009.) Dokazite da je skup A = {(x, y) R
2
: x
2
+ y
2
> 4, y < 6}
otvoren u R
2
.
4
1 Topologija, svojstva otvorenih i zatvorenih skupova
1.1. Propozicija. Familija otvorenih skupova obzirom na metriku d na metrickom prostoru
(X, d) zadovoljava svojstva:
(T1) , X .
(T2) Za proizvoljnu potfamiliju {U
i
}
iI
vrijedi
iI
U
i
.
(T3) Za n N i proizvoljne skupove U
1
, ..., U
n
vrijedi
n
i=1
U
i
.
1.2. DZ. Dokazite prethodnu propoziciju.
1.3. Definicija. Za familiju podskupova nekog skupa X koja zadovoljava svojstva (T1)-(T3)
kazemo da je topologija na X i par (X, ) nazivamo topoloski prostor. Elemente topologije
nazivamo otvorenim skupovima.
1.4. DZ. Odredite neku topologiju na skupu R koja sadrzi otvorene intervale (a, b,
a, b R) kao otvorene skupove.
1.5. Napomena. Obzirom na euklidsku metriku skup 0, 1 je otvoren kao podskup od R,
ali nije otvoren kao podskup od R
2
. Kad govorimo o tome je li neki skup A otvoren moramo
obratiti paznju obzirom na koji topoloski prostor promatramo otvorenost skupa A!!!
1.6. Napomena. Na podskupu topoloskog prostora A X mozemo denirati topologiju
na sljedeci nacin. Kazemo da je U A otvoren u A ako postoji V otvoren skup u X takav
da je U = A V . Tada govorimo o relativnoj topologiji na A.
1.7. DZ. Pokazi da se relativna topologija na R kao podskupu od (R
2
, d
2
) poklapa s topologi-
jom na R induciranom euklidskom metrikom.
1.8. Napomena. Buduci da su na R
n
sve norme ekvivalentne, ako se drugacije ne napomene
podrazumijevat cemo da promatramo topologiju obzirom na euklidsku metriku d
2
.
1.9. Primjer. Skup 0, 1] nije otvorena kugla u R, ali jest u [1, 1].
1.10. Definicija. Kazemo da je podskup A top. prostora X zatvoren ako je X\A otvoren.
1.11. Napomena. Postoje podskupovi koji nisu otvoreni ni zatvoreni, npr. [0, 1 u R. U
svakom topoloskom prostoru X postoje skupovi koji su i otvoreni i zatvoreni, npr. , X. U
prostoru X = [0, 1] [3, 4] uz relativnu topologiju iz R podskup [0, 1] je otvoren i zatvoren
(vise o tome kod povezanosti).
1.12. Definicija. Neka je A podskup top. prostora X. Deniramo
zatvarac skupa A: A =
AZ,Z zatvoren
Z,
interior skupa A: IntA =
UA,U otvoren
U,
rub skupa A: A = A X \ A.
1
1.13. Napomena.
(i) Zbog svojstva (T2) IntA je otvoren skup, a A je zatvoren skup. Vrijedi A A.
(ii) A je najmanji zatvoren skup koji sadrzi A, to jest ako je B zatvoren skup koji sadrzi
A, onda B sadrzi i A.
(iii) A B A B.
(iv) x A > 0 vrijedi K(x, ) A = .
Dokaz. Prve tri tvrdnje slijede lako iz denicije. Pokazimo posljednju tvrdnju.
. Pretpostavimo da postoji > 0 takav da je K(x, ) A = . Tada je Z = X\K(x, )
zatvoren skup koji sadrzi A i x Z. No, tada x
AZ,Z zatvoren
Z = A.
. Ako x A, onda postoji Z zatvoren koji sadrzi A takav da x Z. Buduci da je
X \ Z otvoren skup postoji > 0 takav K(x, ) X \ Z, sto povlaci K(x, ) A = .
1.14. Primjer. IntQ = , Q = R, Q = R.
1.15. DZ. Odredi zatvarac, rub i interior skupova Z, R, A = {
1
n
: n N} u R.
1.16. Zadatak. Dokazite A B = A B.
Rjesenje. Iz A AB, slijedi A A B, te isto tako B A B. Stoga je i AB A B.
S druge strane A B je zatvoren skup koji sadrzi A B, pa sadrzi i A B, pa je pokazana
tvrdnja.
1.17. Zadatak. Vrijedi li A B = A B?
Rjesenje. Kako je AB A A i isto tako AB B, slijedi da je AB AB. Stoga
je A B zatvoren skup koji sadrzi A B, pa sadrzi i A B. Obratna inkluzija medutim
ne mora vrijediti. Uzmimo na primjer za A = [0, 1], B = 1, 2]. Tada je A B = = , a
A B = [0, 1] [1, 2] = {1}.
1.18. Zadatak. Dokazite A = IntA A.
Rjesenje. Iz denicije A = A R
n
\ A, slijedi A A. Nadalje, Int A A A, pa je
Int A A A.
Za obratnu inkluziju neka je x A i pretpostavimo x / Int A. To znaci da ne postoji
kugla oko x koja je citava sadrzana u A. Drugim rijecima, za svaku kuglu K(x, ) vrijedi
K(x, ) (R
n
\ A) = . Prema tvrdnji (iv) napomene, to tocno znaci da je x R
n
\ A.
1.19. Zadatak. Dokazite IntA A = .
Rjesenje. Neka je x Int A. To znaci da postoji > 0 takav da je K(x, ) A, to jest da
je K(x, ) (R
n
\ A) = . Odatle slijedi x / R
n
\ A, pa x / A.
2
2 Gomilista
2.1. Definicija. Neka je A podskup met. prostora X. Kazemo da je x X gomiliste
skupa A ako svaka kugla oko x sadrzi barem jednu tocku iz A razlicitu od x, tj.
K(x, r) A \ {x} = , r > 0.
Skup svih gomilista skupa A oznacavamo s A
ili A
d
.
2.2. Primjer. Obzirom na standardnu metriku na R tocka 0 je gomiliste skupa A = {
1
n
:
n N}. Naime, svaka -kugla oko 0 sadrzi
1
n
za n >
1
.
2.3. Definicija. Elemente skupa A koji nisu u A
d
nazivamo izoliranim tockama.
Na predavanju se pokazuju sljedece dvije tvrdnje.
2.4. Propozicija. Neka je A podskup met. prostora X. Tada je A = A A
d
.
2.5. Teorem. Neka je A podskup met. prostora X. Skup A je zatvoren u X ako i samo ako
sadrzi sva svoja gomilista.
2.6. Zadatak. Odredite skup S
d
svih gomilista skupa S u R
2
:
a) S = {(m, n)|m, n Z},
b) S = {(p, q)|p, q Q}.
Rjesenje. a) Pokazat cemo da skup S nema gomilista.
1. slucaj (m, n) S nije gomiliste skupa S.
Neka je (m
, n
) = (m, n) S i m = m
. Buduci da su m i m
cijeli brojevi vrijedi

d((m, n), (m
, n
)) =
(mm
)
2
+ (n n
)
2
|mm
| 1,
pa je S K((m, n),
1
2
) = (m, n), sto direktno povlaci da (m, n) nije gomiliste skupa S.
2. slucaj (x, y), x / Z, y / Z nije gomiliste skupa S.
Kako ni x ni y nisu cijeli brojevi, postoje jedinstveni n, m Z takvi da je m < x < m+1
i n < y < n + 1. Pokazali smo da je pravokutnik m, m + 1 n, n + 1 R
2
otvoren, pa postoji kugla K((x, y), r) koja je u njemu sadrzana i tada ocito vrijedi
K((x, y), r) S = , pa (x, y) nije gomiliste skupa S.
3. slucaj (x, y), x Z, y / Z nije gomiliste skupa S.
Kako y / Z postoji jedinstveni m Z takav da je n < y < n + 1. Tocka iz skupa S
koja je najmanje udaljena od (x, y) je ili tocka (x, n) ili (x, n + 1) Stoga deniramo
r :=
1
2
min{y m, m + 1 y}
i onda vrijedi K((x, y), r) S = .
4. slucaj (x, y), x / Z, y Z nije gomiliste skupa S, dokazujemo analogno 3. slucaju.
3
b) Pokazat cemo da je svaka tocka (x, y) R
2
gomiliste od S.
Cinjenica koju znamo iz Analize - skup Q je gust u R:

Svaki realan broj x se moze proizvoljno dobro aproksimirati racionalnim brojem, to
jest za svako > 0 postoji q Q, q = x takav da je
|x q
x
| <

2
.
Za danu tocku (x, y) i > 0 tada postoje q
x
, q
y
Q takvi da je
d((x, y), (q
x
, q
y
)) =
|x q
x
|
2
+|y q
y
|
2
<
2
2
+

2
2
=
iz cega slijedi da je (q
x
, q
y
) S K((x, y), ), (q
x
, q
y
) = (x, y), pa je zbog proizvoljnosti
tocka (x, y) gomiliste skupa S.
4
4 Nizovi u R
n
Niz u R
n
je svaka funkcija a : N R
n
. Oznacavamo ga sa (a
k
)
k
. Na primjer, jedan niz u R
2
je
dan sa
a
k
= (
1
k
,
1
k
2
), k N.
Denicija 4.1 Niz (a
k
)
k
R
n
konvergira prema a R
n
ako niz realnih brojeva
d(a
k
, a) 0,
tj. ako
> 0, k
0
N, k k
0
d(a
k
, a) < .
Tada pisemo
a
k
a ili lim
k
a
k
= a.
Tocku a zovemo limes niza.
Napomena 4.2 Denicija se direktno moze prepisati u proizvoljnom metrickom prostoru.
Za n = 1 dobivamo uobicajenu deniciju konvergencije. U tom je slucaju vaznu su ulogu
igrali monotoni nizovi. Kako u R
n
nismo uveli uredaj besmislen je pojam monotonog niza.
Napomena 4.3 U topoloskom prostoru nemamo metriku, pa onda konvergenciju niza deni-
ramo pomocu otvorenih skupova.
Kazemo da niz (a
k
)
k
X u topoloskom prostoru (X, U) konvergira prema a X ako za
svaku otvorenu okolinu U U od a postoji k
0
N takav da je za svaki k k
0
vrijedi a
k
U, tj.
U U, a U, k
0
N, k k
0
, a
k
U.
Kao i u slucaju dimenzije n = 1 samo je jedan moguci limes niza u R
n
.
Propozicija 4.4 Ako niz (a
k
)
k
R
n
konvergira, tada mu je limes jedinstven.
Dokaz. Pretpostavimo da postoje dva limesa a i a. Neka je > 0. Iz konvergencije niza a
k
slijedi da postoji k
0
N takav da
d(a, a
k
) < /2 i d( a, a
k
) < /2.
Tada vrijedi
d(a, a) d(a, a
k
) + d(a
k
, a) <

2
+

2
= .
Stoga je nuzno a = a.
S obzirom da je R
n
vektorski prostor, znamo zbrajati vektore i mnozti ih skalarom. Kao i u
slucaju n = 1 prirodno je istrazit odnos konvergencije niza i tih operacija.
J3
Propozicija 4.5 Neka su (a
k
)
k
i (b
k
)
k
nizovi u R
n
i (
k
)
k
niz u R. Ako
a
k
a, b
k
b,
k

tada vrijedi
14
1
a
k
+ b
k
a + b,
2
a
k
a,
3
k
a a,
4
k
a
k
a.
Dokaz. Dokaz je isti kao u slucaju dimenzije n = 1. Za zadacu.
U Primjeru 2.10 pokazali smo da su norme i
ekvivalentne (pa i pripadne metrike).

To povlaci da niz konvergira u jednoj metrici ako i samo ako konvergira u drugoj. Stoga dobivamo
karakterizaciju konvergencije niza (a
k
)
k
pomocu konvergencije koordinatnih nizova (a
k
i
)
k
, gdje je
a
k
= (a
k
1
, . . . , a
k
n
).
Propozicija 4.6 a
k
a ako i samo ako a
k
i
a
i
, za i = 1, . . . , n.
Dokaz. Pretpostavimo da a
k
a. To znaci
a
k
a 0.
Ekvivalencija normi iz Primjera 2.10 povlaci da
a
k
a
0.
Stoga za svaki > 0 postoji k
0
N takav da za svaki k k
0
vrijedi
max {|a
k
1
a
1
|, . . . , |a
k
n
a
n
|} = a
k
a
<
Procitamo li prethodni redak ponovno samo za svaku koordinatu zakljucujemo da
a
k
i
a
i
, i = 1, . . . , n.
Obratno, neka koordinatni nizovi konvergiraju
a
k
i
a
i
, i = 1, . . . , n.
Tada za svaki > 0 postoje k
1
, . . . , k
n
takvi da vrijedi
k k
1
, |a
k
1
a
1
| < ,
.
.
.
k k
n
, |a
k
n
a
n
| < .
Uzmemo i k
0
= max {k
1
, . . . , k
n
} onda za k k
0
vrijede sve ove ocjene. Stoga je
k k
0
a
k
a
= max {|a
k
1
a
1
|, . . . , |a
k
n
a
n
|} < .
Zakljucujemo da a
k
a
0, pa onda opet prema Primjeru 2.10 a

k
a 0.
Napomena 4.7 Zbog ekvivalencije svih normi na R
n
slijedi da niz konvergira u R
n
u proizvoljnoj
normi (metrici) ako i samo ako svi koordinatni nizovi konvergiraju (u R).
15
Primjer 4.8 Sada lako zakljucujemo da niz s pocetka ovog odjeljka konvergira.
Propozicija 4.6 takoder povlaci
Korolar 4.9 Ako nizovi (a
k
) i (b
k
) u R
n
konvergiraju prema a odnosno b, onda niz (a
k
|b
k
)
konvergira prema (a|b).
Denicija 4.10 Niz (a
k
)
k
R
n
je ogranicen (omeden) ako postoji M > 0 takav da je (a
k
)
k

K(0, M).
Neka je a : N R
n
niz. Podniz niza a je svaka funkcija b = a p, pri cemu je p : N N
strogo monotona.
b
1
= a
p(1)
= a
p
1
, b
2
= a
p(2)
= a
p
2
, . . .
Tocka a R
n
je gomiliste niza (a
k
)
k
ako je za svaki > 0 beskonacno mnogo clanova niza
(a
k
)
k
u K(a, ).
Napomena 4.11 Primijetimo da jednoclan skup {a}, za neki a R
n
, nema gomilista, no da
niz a
k
= a za k R ima gomiliste a.
Propozicija 4.12 Tocka a R
n
k
)
k
ako i samo ako postoji podniz niza (a
k
)
k
koji konvergira k a.
Dokaz. Za zadacu. vjezbe
Propozicija 4.13 Podniz svakog konvergentnog niza u R
n
je takoder konvergentan s istim lime-
som.
Zbog Propozicije 4.6 odredena svojstva poznata za nizove u R prenose se na nizove u R
n
.
Propozicija 4.14 Svaki konvergentan niz u R
n
je ogranicen.
Dokaz 1. Neka je (a
k
)
k
konvergentan niz. Tada je zbog Propozicije 4.6 konvergentan u R i svaki
njegov koordinatni niz. Stoga je svaki od njih ogranicen. Neka je M
i
ograda i-tog koordinatnog
niza, tj.
k N, |a
k
i
| M
i
, i = 1, . . . , n.
Neka je M = max {M
1
, . . . , M
n
}. Sada vrijedi
a
k
M.
Sada zbog ekvivalencije normi iz Primjera 2.10 vrijedi
a
k

na
k

nM,
pa je niz ogranicen.
16
Dokaz 2. Propoziciju mozemo dokazati i direktno. Buduci a
k
a slijedi da za = 1 postoji
k
0
N takav da
k k
0
, d(a
k
, a) < 1.
Deniramo
R = max {1, d(a
1
, a), . . . , d(a
k
0
1
, a)}.
Sada vrijedi
(a
k
)
k
K(a, R).
Stoga je
(a
k
)
k
K(0, d(0, a) + R).
Teorem 4.15 (Bolzano-Weierstrassov teorem za nizove) Svaki ogranicen niz u R
n
ima
konvergentan podniz.
Dokaz. Neka je (a
k
)
k
R
n
ogranicen. No zbog ekvivalencije normi (metrika) niz je ogranicen
i u normi
. Stoga je i svaki njegov koordinatni podniz ogranicen. Sada B-W teorem za R

kaze da koordinatni niz (a
k
1
)
k
ima konvergentan podniz (a
p
1
(k)
1
)
k
a
p
1
(k)
1
a
1
.
Sada je koordinatni podniz (a
p
1
(k)
2
)
k
ogranicen, pa ima podniz koji je konvergentan. Podniz
podniza je podniz originalnog niza, pa ga oznacimo sa (a
p
2
(k)
2
)
k
. Vrijedi
a
p
2
(k)
2
a
2
.
Tako nastavimo do zadnje koordinate. Time smo dobili n podnizova originalnog niza koji kon-
vergiraju:
a
p
1
(k)
1
a
1
,
.
.
.
a
pn(k)
n
a
n
.
No a
pn(k)
je podniz svih prethodnih podnizova, pa prema Propoziciji 4.13 vrijedi
a
pn(k)
1
a
1
,
.
.
.
a
pn(k)
n
a
n
.
Slijedi
a
pn(k)
(a
1
, . . . , a
n
).
P3
Napomena 4.16 B-W teorem mogli smo iskazati i sa: svaki ograniceni niz u R
n
ima gomiliste.
17
Nizove mozemo iskoristiti za karakterizaciju zatvorenih skupova.
Teorem 4.17 Skup A R
n
je zatvoren ako i samo ako svaki niz u A koji konvergira u R
n
ima
limes u A.
Dokaz. Neka je A zatvoren. Pretpostavimo (a
k
)
k
A i a
k
a. Dvije su mogucnosti
a) postoji k
0
N takav da je a
k
= a za svaki k k
0
. Onda je a A,
b) svaka otvorena okolina tocke a tada sadrzi beskonacno elemenata niza (a
k
)
k
, pa onda i
elemenata iz A. Stoga je a gomiliste skupa A. Onda je prema Teoremu 3.22 a A.
Obratno, neka svaki konvergentan niz u A ima limes u A. Neka je x A gomiliste skupa A.
Iz denicije slijedi da za svaki k N postoji tocka a
k
A takva da je a
k
K(x,
1
k
). Buduci da
za svaki > 0 postoji k
0
N takav da je > 1/k
0
, slijedi da za njega vrijedi za svaki k k
0
a
k
K(a, ). Stoga
a
k
a.
Iz pretpostavke je onda a A. Stoga skup A sadrzi sva svoja gomilista pa je po Teoremu 3.22
zatvoren.
Primjer 4.18 Neka je dan konvergentan niz (a
k
)
k
R
n
sa svojstvom a
k
1, k N. Pokazite
da tada i limes a zadovoljava a 1.
Ako je a
k
< 1, k N, vrijedi li a < 1?
Primjer 4.19 Odredite A, za A = {
1
n
: n N}.
Propozicija 4.20 Neka je B R
n
. x B ako i samo ako postoji niz u B kojem je x limes.
vjezbe
Dokaz. Za zadacu.
Denicija 4.21 Niz (a
k
)
k
R
n
je Cauchyjev niz ako vrijedi
> 0, k
0
N, k, l k
0
d(a
k
, a
l
) < .
Skup A R
n
je potpun ako u njemu svaki Cauchyjev niz konvergira.
Opca svojstva Cauchyjevih nizova navedena su u narednoj propoziciji.
Propozicija 4.22 U R
n
vrijedi
1
Svaki konvergentan niz je Cauchyjev niz.

2
Cauchyjev niz je ogranicen.

3
Ako podniz Cauchyjevog niza konvergira prema a onda i citav niz konvergira prema a.
Za n = 1 poznato je da svaki Cauchyjev niz konvergira, pa je (R, d), s uobicajenom metrikom
d(x, y) = |x y|, potpun. Naredni teorem kaze da je i (R
n
, d) potpun.
Teorem 4.23 Ako je (a
k
)
k
R
n
Cauchyjev tada je konvergentan.
18
Dokaz. Neka je (a
k
)
k
R
n
Cauchyjev niz. Opet prema prethodnoj propoziciji 2
taj niz je
ogranicen. Prema B-W teoremu on ima konvergentan podniz. Sada opet prethodna propozicija 3
povlaci da citav niz konvergira.

Napomena 4.24 Teorem smo mogli dokazati i bez poziva na B-W teorem. Naime, koristenjem
ekvivalencije normi iz Primjera 2.10 za Cauchyjev niz u R
n
slijedi da su mu koordinatni nizovi
Cauchyjevi u R. No kako znamo da je R potpun slijedi da koordinatni nizovi konvergiraju, sto
opet povlaci konvergenciju citavog niza.
Propozicija 4.25 Podskup A R
n
je zatvoren ako i samo ako je potpun.
vjezbe
Dokaz. Neka je A zatvoren i neka je (a
k
)
k
A Cauchyjev niz. Kako je (a
k
)
k
Cauchyjev u R
n
,
a ovaj je potpun, slijedi da niz konvergira. Jer je A zatvoren, slijedi da mu je limes u A. Slijedi
potpunost od A.
Obratno neka je A potpun. Neka je (a
k
)
k
A konvergentan niz s limesom a. Slijedi da je on
i Cauchyjev niz, no onda je Cauchyjev u A. Zbog potpunosti od A niz konvergira limesu u A, a
zbog jedinstvenosti limesa, konvergira bas prema a. Zakljucujemo a A, pa je skup A zatvoren.
19
Diferencijalni racun funkcija vise varijabli
Pavle Pandzic i Josip Tambaca
22. listopada 2010.
1 Uvod
P&J
1
n
4 Nizovi u R
n
1
5 Kompaktnost
U analizi funkcija jedne varijable vazan je dio proucavanje funkcija deniranih na segmentu.
Na primjer, prema Bolzano-Weierstrassovom teoremu, svaka je neprekidna funkcija na segmentu
I ogranicena i postize svoj minimum i maksimum. U dokazu tih tvrdnji kljucna su svojstva
segmenta I ogranicenost i zatvorenost. Naime, zbog ogranicenosti, svaki niz u I ima konvergen-
tan podniz, a zbog zatvorenosti, limes tog podniza je u I. U R
n
ulogu segmenta preuzimaju
kompaktni skupovi.
Denicija 5.1 Skup A R
n
je kompaktan ako je ogranicen i zatvoren.
Koristeci deniciju lako je provjeriti koji su skupovi kompaktni a koji nisu:
Primjer 5.2 Skup {x R : x 0} nije kompaktan.
Skup [0, 1] [2, 3] R je kompaktan
K(0, 1) R
n
nije kompaktan.
K(0, 1) R
n
je kompaktan.
Skup A = {0} {
1
n
n N} je kompaktan.
Za dokaze tvrdnji o kompaktnim skupovima korisna je sljedeca ekvivalentna denicija kom-
paktnosti.
Teorem 5.3 Skup A R
n
je kompaktan ako i samo ako svaki niz u A ima konvergentan podniz
ciji je limes u A.
Dokaz. Pretpostavimo da je A kompaktan, dakle ogranicen i zatvoren, i neka je (a
k
) neki
niz u A. Taj je niz ogranicen, pa po Bolzano-Weierstrassovom teoremu za nizove, ima podniz
a
p
k
koji konvergira prema nekom b R
n
. Zbog zatvorenosti skupa A vrijedi b A, dakle niz
(a
n
) ima konvergentan podniz ciji je limes u A.
Obratno pretpostavimo da svaki niz u A ima konvergentan podniz ciji je limes u A. Za dokaz
zatvorenosti skupa A koristimo karakterizaciju pomocu nizova (Teorem 4.10). Neka je (a
n
) niz
u A koji konvergira prema b R
n
. Taj niz ima konvergentan podniz s limesom u A. Taj limes
medutim mora biti jednak b prema Propoziciji 4.13. Dakle je b A.
Kad A ne bi bio ogranicen, tada bi za svaki n N postojao a
n
A, a
n
n. Na taj nacin
dobivamo niz u A ciji je svaki podniz neogranicen, pa i divergentan po Propoziciji 4.14. To je
kontradikcija s pretpostavkom da svaki niz u A ima konvergentan podniz ciji je limes u A, dakle
A mora biti ogranicen.
Sada cemo opisati jos jedno svojstvo ekvivalentno kompaktnosti, koje se odnosi na mogucnost
reduciranja proizvoljnog otvorenog pokrivaca na konacan pokrivac. U ovom kolegiju to svojstvo
necemo trebati, medutim ono je vazno u mnogim dokazima koje cete susretati u buducim kolegi-
jima (npr. u kolegiju Integrali funkcija vise varijabli). To je svojstvo vazno i zato sto se pomocu
njega denira kompaktnost u opcenitim topoloskim prostorima.
Denicija 5.4 Otvoren pokrivac skupa A R
n
je familija otvorenih skupova cija unija sadrzi
A. Drugim rijecima, to je skup
U = {U
i
i I, U
i
R
n
otvoren}
2
(pri cemu je I neki skup), takav da vrijedi A
iI
U
i
.
Potpokrivac pokrivaca U skupa A je podfamilija od U koja je i sama pokrivac od A (tj. unija
skupova potpokrivaca je i dalje nadskup od A). Potpokrivac je konacan ako sadrzi konacan broj
skupova.
Teorem 5.5 (Heine-Borel) Skup A R
n
je kompaktan ako i samo ako svaki otvoren pokrivac
skupa A ima konacan potpokrivac.
Dokaz. Pretpostavimo da za skup A vrijedi da svaki njegov otvoren pokrivac ima konacan
potpokrivac.
Dokazimo da je A ogranicen. Kugle K(0, k), k N pokrivaju A (jer pokrivaju cijeli R
n
).
Slijedi da je A sadrzan vec u uniji konacnog broja takvih kugala, K(0, k
1
), . . . , K(0, k
m
). Dakle
je A sadrzan u kugli K(0, max
i
k
i
), pa je ogranicen.
Pretpostavimo da A nije zatvoren. Tada postoji gomiliste b skupa A, koje nije element od A.
Za proizvoljan a A denirajmo U
a
= K(a,
1
2
d(a, b)). Jasno je da skupovi U
a
, a A, pokrivaju
A. Slijedi da vec konacno njih, U
a
1
, . . . , U
a
k
pokriva A. Neka je r = min
i
1
2
d(a, b). Tada K(b, r)
ne sijece U
a
1
, . . . , U
a
k
, pa ne sijece ni A, sto je kontradikcija s cinjenicom da je b gomiliste skupa
A. Dakle A mora biti zatvoren.
Za obratnu implikaciju koristit cemo sljedecu lemu koju cemo dokazati nakon zavrsetka dokaza
teorema:
Lema 5.6 Pretpostavimo da skup B R
n
ima svojstvo da za svaki njegov otvoreni pokrivac
postoji konacan potpokrivac. Tada bilo koji zatvoreni skup A B ima to isto svojstvo.
Buduci da je A ogranicen, on je sadrzan u nekoj kocki T
0
= [M, M]
n
. Buduci da je A i
zatvoren, iz leme vidimo da je dovoljno dokazati da svaki otvoren pokrivac kocke T
0
ima konacan
potpokrivac.
Pretpostavimo da je U
i
, i I, pokrivac kocke T
0
koji nema konacan potpokrivac. Raspolovimo
li svaki od bridova kocke T
0
dobit cemo 2
n
manjih kocaka, od kojih bar jedna, oznacimo je s
T
1
, nije pokrivena s konacno mnogo skupova U
i
. Toj kocki ponovno raspolovimo sve bridove, pa
tako dobivamo manje kocke, od kojih bar jedna, T
2
, nije pokrivena s konacno mnogo skupova
U
i
. Nastavljanjem ovog postupka dobivamo niz kocaka
T
0
T
1
T
k
. . .
takvih da je duljina brida kocke T
k
jednaka
2M
2
k
, i takvih da nijedna od njih nije pokrivena s
konacno mnogo skupova U
i
.
Prema Cantorovom teoremu (vidi kraj ovog poglavlja), postoji tocka c
k
T
k
. Tocka c je u
nekom U
i
, a U
i
je otvoren, pa je za neki r > 0 kugla K(c, r) sadrzana u U
i
. S druge strane, za
dovoljno velike k dijametar kocke T
k
je manji od r, pa zbog c T
k
vrijedi T
k
K(c, r) U
i
.
Dakle je T
k
pokriven sa samo jednim U
i
, sto je kontradikcija. Prema tome, pokrivac skupa T
0
bez konacnih potpokrivaca ne moze postojati.
Dokaz Leme 5.6 Neka je U
i
, i I, otvoren pokrivac skupa A. Dodavanjem otvorenog
skupa R
n
\ A dobivamo otvoreni pokrivac za B, koji mora imati konacan potpokrivac. Taj se
potpokrivac sastoji od nekih U
i
1
, . . . , U
i
k
i mozda R
n
\ A. S obzirom da je R
n
\ A disjunktan s
A, zakljucujemo da U
i
1
, . . . , U
i
k
pokrivaju A.
Primijetimo da Lema 5.6 i Teorem 5.5 povlace
3
Korolar 5.7 Neka je K R
n
kompaktan i B K zatvoren. Tada je i B kompaktan.
Preostaje da kazemo par rijeci o Cantorovom teoremu kojeg smo koristili u dokazu Teorema
5.5. U slucaju n = 1 on je dobro poznat iz analize funkcija jedne varijable: neka je I
k
= [a
k
, b
k
]
silazan niz intervala, tj. neka vrijedi
[a
1
, b
1
] [a
2
, b
2
] [a
3
, b
3
] . . . ,
odnosno
a
1
a
2
a
3
b
3
b
2
b
1
.
Tada je presjek segmenata I
k
neprazan; u stvari, to je segment [sup{a
k
}, inf{b
k
}].
Taj se teorem lako poopcava na n-dimenzionalnu kocku. Naime, neka je
T
k
= [a
1
k
, b
1
k
] [a
2
k
, b
2
k
] [a
n
k
, b
n
k
]
silazan niz kocaka u R
n
. Tada je za svaki j, [a
j
k
, b
j
k
] silazan niz segmenata, ciji presjek sadrzi neki
c
j
. Slijedi da je tocka c = (c
1
, . . . , c
n
) sadrzana u presjeku kocki T
k
.
4
1 Nizovi
1.1. Definicija. Kazemo da niz (x
n
)
n
u metrickom prostoru (X, d) konvergira ako postoji
x X takav da je
( > 0)(n
0
N)(n n
0
)(d(x
n
, x) < ).
Kazemo da je x limes niza (x
n
)
n
i oznacavamo lim
n
x
n
= x. Kazemo da je tocka x X
gomiliste niza (x
n
)
n
ako svaka kugla oko x sadrzi beskonacno mnogo clanova niza (x
n
)
n
.
1.2. Napomena. U metrickom prostoru limes niza je jedinstven ako postoji (to nije istina
u svakom topoloskom prostoru).
1.3. Primjer. Razlikujemo gomiliste niza i gomiliste skupa vrijednosti niza. Neka je
a
n
= (1)
n
. Taj niz ima dva gomilista -1 i 1, a skup A = {a
n
: n N} = {1, 1} nema
gomilista.
1.4. Propozicija. Niz (x
k
= (x
1
k
, x
2
k
, ..., x
n
k
))
k
konvergira prema x = (x
1
, ..., x
n
) u R
n
ako i
samo ako nizovi (x
j
k
)
k
konvergiraju prema x
j
za sve j = 1, 2, ..., n.
1.5. Primjer. Niz ciji elementi su dani s x
k
= (
1
k
, (1+
1
k
)
k
, 1
1
k
2
) konvergira prema (0, e, 1).
1.6. Mnogi teoremi koje smo za limese nizova u R dokazali na Matematickoj analizi 1 imaju
svoje analogone i za limese nizova u metrickom prostoru.
1.7. Propozicija. Tocka a R
n
k
)
k
ako i samo ako postoji podniz niza
(a
k
)
k
koji konvergira prema a.
Dokaz. Neka je a R
n
gomilista niza (a
k
)
k
. Konstruirat cemo podniz b
k
= a
p(k)
koji kon-
vergira prema a. U svakoj kugli K(a, ) nalazi se beskonacno mnogo clanova niza. Posebno,
za = 1 postoji a
p(1)
takav da je a
p(1)
a < 1. Za =
1
2
postoji beskoncno mnogo clanova
u K(a, 1/2), pa mozemo odabrati p(2) > p(1) takav da je a
p(2)
a < 1/2. Nastavljamo na
isti nacin i dobivamo podniz b = a p takav da vrijedi b
k
a <
1
k
. Kako
1
k
0, slijedi da
i b
k
a 0, to jest b
k
a.
Obratno, neka je a R
n
i neka je (a
p(k)
)
k
podniz koji konvergira prema a. Tada za
zadani > 0 postoji k
0
N takav da za k k
0
vrijedi a
p(k)
a < , pa za k k
0
vrijedi
a
p(k)
K(a, ). Zakljucujemo da u svakoj kugli K(a, ) lezi beskonacno mnogo clanova niza
(a
k
)
k
, pa je a gomiliste niza.
1.8. Propozicija. Podniz svakog konvergentnog niza u R
n
je takoder konvergentan s istim
limesom.
Dokaz. Neka je (a
k
)
k
niz u R
n
koji konvergira prema a, te neka je (a
p(k)
)
k
njegov podniz.
Pokazujemo da niz (a
p(k)
)
k
takoder konvergira prema a. Za zadani > 0, postoji k
0
N
takav da za svaki k k
0
vrijedi a
k
a < . Funkcija p : N N je po deniciji strogo
monotona, a iz toga se indukcijom provjeri da za svaki k N vrijedi p(k) k. Stoga za
k k
0
vrijedi p(k) k k
0
, a odatle a
p(k)
a < , pa a
p(k)
a.
Koristeci cinjenicu da oko svake tocke otvorenog skupa postoji kugla radijusa
1
n
za sve
dovoljno velike n N mozemo dokazati sljedecu tvrdnju.
1
1.9. Teorem. Neka je A podskup metrickog prostora X. Skup A je zatvoren u X ako i samo
ako za svaki niz u A koji u X konvergira prema x X vrijedi da je x A.
1.10. Propozicija. Neka je B R
n
. Tada je x B ako i samo ako postoji niz u B kojem
je x limes.
Dokaz. Neka je x B. Tada svaka kugla oko x sadrzi bar jednu tocku iz B. Posebno, za
svaki k N postoji x
k
B takva da je x x
k
<
1
k
. Odatle slijedi da x
k
x.
Obratno, neka je (a
k
)
k
niz u B koji konvergira prema x. Treba dokazati da je x B, to
jest da svaka kugla oko x sadrzi tocku iz B. Za > 0 postoji k
0
N takav da za k k
0
vrijedi a
k
x < , pa je specijalno a
k
0
B K(x, ).
1.11. Definicija. Za niz (x
n
)
n
kazemo da je Cauchyev (ili C-niz) ako
( > 0)(n
0
N)(n, m n
0
)(d(x
n
, x
m
) < ).
1.12. Propozicija. U metrickom prostoru (X, d) vrijedi
(i) Svaki konvergentan niz je Cauchyjev.
(ii) Cauchyjev niz je ogranicen.
(iii) Ako podniz Cauchyjevog niza konvergira prema a, onda i citav niz konvergira prema a.
Dokaz. (i) Neka je (x
k
)
k
konvergentan niz s limesom x. Za zadani > 0 postoji k
0
N
takav da za k k
0
vrijedi d(x
k
, x) < /2. Sada za k, l k
0
vrijedi
d(x
k
, x
l
) d(x
x
, x) + d(x, x
l
) < /2 + /2 = .
(ii) Neka je (x
k
)
k
Cauchyjev niz. Za = 1 postoji k
0
N takav da za k, l k
0
vrijedi
d(x
k
, x
l
) < 1. Posebno, za k k
0
vrijedi d(x
k
, x
k
0
) < 1, pa je x
k
K(x
k
0
, 1). Neka je
M = max
k
0
1
i=1
{d(x
i
, x
k
0
)}.
Za svaki k N vrijedi x
k
K(x
k
0
, M + 1), to jest x
k
K(0, M + 1 + d(x
k
0
, 0)).
(iii) Neka je (x
k
)
k
Cauchyjev niz ciji podniz x
p(k)
konvergira prema x. Tvrdimo da i
x
k
x. Fiksirajmo > 0. Buduci x
p(k)
x, postoji k
0
N takav da za k k
0
vrijedi
d(x
p(k)
, x) < /2, a buduci je niz (x
k
)
k
Cauchyjev, postoji k
0
N takav da za k, l k
0
vrijedi d(x
k
, x
l
) < /2. Sada za k
0
= max{k
0
, k
0
} i k k
0
koristeci p(k) k dobivamo
d(x
k
, x) d(x
k
, k
p(k
0
)
) + d(x
p(k
0
)
, x) < /2 + /2 = .
1.13. Definicija. Kazemo da je metricki prostor potpun ako je svaki Cauchyev niz konver-
gentan.
1.14. Teorem. Prostor R
n
je potpun.
1.15. Primjer. Q je prostor koji nije potpun. Naime niz racionalnih brojeva 3, 3.1, 3.14, ...
je Cauchyev, ali ne konvergira u Q (jer nije racionalan broj).
2
2 Kompaktnost
2.1. Definicija. Kazemo da je metricki prostor X kompaktan ako svaki niz u X ima konver-
gentan podniz u X.
2.2. Teorem. Ako je X kompaktan metricki prostor onda svaki otvoreni pokrivac od X ima
konacan potpokrivac.
2.3. Napomena. Prethodni uvjet na pokrivac ima smisla i u opcenitom topoloskom pros-
toru u kojem nemamo pojam konvergencije niza ili omedenosti. U takvim prostorima se
upravo taj uvjet uzima za deniciju kompaktnosti.
Cesto cemo koristiti sljedecu karakterizaciju koja vrijedi u R

n
.
2.4. Teorem. Neka je A podskup od R
n
. Tada je X kompaktan ako i samo ako je omeden i
zatvoren.
2.5. Primjer. Ako je A R
n
omeden onda je A kompaktan.
Rjesenje. Potrebno je pokazati da je A zatvoren i omeden. Zatvorenje bilo kojeg skupa je
zatvoren skup, pa je dakle dovoljno pokazati da je A omeden. Kako je A omeden, postoji
R > 0 takav da je A K(0, R). Ali tada je A K(0, R) K(0, 2R), pa je A omeden.
2.6. Zadatak. Je li skup
{(x, y) R
2
: xy 1, x
2
+ y
2
< 5}
kompaktan?
Rjesenje. Skup nije zatvoren (zasto? sto mu je zatvarac?), pa nije ni kompaktan.
2.7. DZ. Pokazite da je skup {(x, y) R
2
: xy 1, x
2
+ y
2
5} kompaktan.
2.8. Zadatak. Dokazite da skupovi
(a) K(0, 1) R
n
(b) Z R
nisu kompaktni i to nalazeci otvoreni pokrivac koji nema konacan potpokrivac.
Rjesenje. (a) Pogledajmo familiju otvorenih kugla {K(0, 1
1
n
), n 2}. Tvrdimo
K(0, 1)
n2
K(0, 1
1
n
).
Neka je x K(0, 1). Tada je 1 x > 0, pa postoji n N takav da je
1
n
< 1 x, to jest
takav da je x K(0, 1
1
n
). Slijedi da je {K(0, 1
1
n
), n 2} otvoreni pokrivac od K(0, 1).
Pretpostavimo da postoji konacan potpokrivac i neka je n
N najveci takav da se
K(0, 1
1
n
) javlja u potpokrivacu. Tada bi vrijedilo K(0, 1) K(0, 1

1
n
), sto nije istina.

(b) Za trazeni pokrivac moze se uzeti {K(n,
1
3
), n Z}.
3
2.9. Zadatak. Neka je A = {(x, y) R
2
: x
4
+ y
4
= 1}. Dokazite da je A kompaktan.
Rjesenje. Dokazat cemo da je A omeden i zatvoren. Za (x, y) A vrijedi x
4
+y
4
= 1, pa je
x
4
, y
4
1, odnosno |x|, |y| 1. Odatle slijedi da je (x, y) K(0,
2), pa je A omeden.
Da bismo pokazali da je A zatvoren, neka je a
n
= (x
n
, y
n
) niz u A (x
4
n
+ y
4
n
= 1) koji
konvergira prema (x, y) R
2
. Trebamo pokazati (x, y) A. Iz (x
n
, y
n
) (x, y), slijedi da
x
n
x i y
n
y, a odatle da x
4
n
x
4
i y
4
n
y
4
. Sada 1 = x
4
n
+ y
4
n
x
4
+ y
4
, pa je
x
4
+ y
4
= 1, to jest (x, y) A.
2.10. Definicija. Neka je A podskup metrickog prostora X i U pokrivac skupa A. Kazemo
da je > 0 Lebesgueov broj pokrivaca U ako za svaki B A takav da je diamB < postoji
U U takav da je B U.
2.11. Napomena. Ako je Lebesgueov broj za pokrivac U onda je i svaki
<
Lebesgueov broj tog pokrivaca.
2.12. Teorem. Ako je A kompaktan skup, a U otvoren pokrivac, onda Lebesgueov broj
postoji.
2.13. DZ. Odredi najveci Lebesgueov broj pokrivaca U = {
1
3
, 2} {
1
n
,
1
n
} skupa A =
[0, 1] R.
4
6 Limes i neprekidnost funkcija vise varijabli
Pod funkcijom vise varijabli podrazumijevat cemo funkciju f : A R
k
, gdje je A proizvoljan
podskup od R
n
za neki n > 1. Ako je n = 1 govorimo o funkciji jedne varijable. Funkcija f
je realna funkcija ako je k = 1, a vektorska ako je k > 1. Ako je f vektorska funkcija, tada joj
mozemo pridruziti tzv. komponentne funkcije f
1
, . . . , f
k
: A R, denirane pomocu
f(x) = (f
1
(x), . . . , f
k
(x)) R
k
, x A.
Primjer 6.1 Primijetimo da su funkcije f : R
2
R zgodne zbog toga sto su njihovi grafovi
{(x, y, f(x, y)) : x, y A} tipicno plohe u R
3
pa se mozemo koristiti geometrijskom intuicijom.
Od konkretnih primjera spomenimo f(x, y) = x
2
+y
2
(graf je najbolje zamisliti kao plohu nastalu
rotacijom parabole z = y
2
u yz-ravnini oko z-osi) te g(x, y) =
x
2
+ y
2
(graf se dobiva rotacijom
grafa z = |y| u yz-ravnini oko z-osi, dakle rijec je o beskonacnom naopako postavljenom konusu).
Primjer 6.2 Od vektorskih funkcija vaznu ulogu igraju krivulje u R
k
, tj. funkcije : A R
k
gdje je A R. (Da bismo funkciju ili njezinu sliku nazivali krivuljom, potrebno je da budu
zadovoljeni neki uvjeti, barem neprekidnost ili jos bolje glatkost funkcije . Te i slicne pojmove
denirat cemo kasnije.) Od konkretnih primjera navedimo npr. : R R
2
, (t) = (cos t, sin t).
Primijetite da je slika funkcije jedinicna kruznica u R
2
, te da bi isto vrijedilo ako restringiramo
na [0, 2], cime bismo je ucinili gotovo injektivnom. Razmislite i o spirali
: R R
3
, (t) = (cos t, sin t, t).
Limes funkcije f u tocki c R
n
denira se slicno kao u slucaju realne funkcije jedne varijable:
n
i neka je c R
n
gomiliste skupa A. Limes funkcije f : A R
k
u tocki c je vektor L R
k
takav da za svaku otvorenu kuglu K(L, ) oko L u R
k
postoji otvorena
kugla K(c, ) oko c u R
n
takva da je f(A K(c, ) \ {c}) sadrzano u K(L, ). Drugim rijecima,
> 0, > 0, (x A, x = c, d(x, c) < d(f(x), L) < ).
Ako je L limes funkcije f u c, to oznacavamo sa
lim
xc
f(x) = L.
Primijetite da se limes denira ako je c gomiliste domene A od f; inace neka -okolina
tocke c ne bi sadrzavala ni jednu tocku iz A \ {c}, sto bi uvjet u deniciji ucinilo besmislenim.
Primijetite takoder kako u slucaju realne funkcije jedne varijable denirane na otvorenom ili
zatvorenom intervalu ova denicija pokriva jednako slucajeve kad je c u unutrasnjosti intervala
ili na njegovom rubu. Kao obicno, ako lim
xc
f(x) postoji, onda je on jedinstven. Naime, ako bi
postojala dva razlicita limesa, mogli bismo ih razdvojiti disjunktnim otvorenim kuglama, pa bi
uvjet iz denicije bilo nemoguce ispuniti. Uz pojam limesa usko je vezan i pojam neprekidnosti:
n
i neka je c A. Ako je c gomiliste skupa A, onda je funkcija
f : A R
k
neprekidna u tocki c ako je lim
xc
f(x) = f(c). Ako c nije gomiliste skupa A, onda
se f automatski smatra neprekidnom u c.
Primjer 6.5 Identiteta na R
n
, tj. i : R
n
R
n
, i(x) = x, je neprekidna u svakoj tocki c R
n
.
Naime, za svaki > 0 mozemo uzeti = i zakljuciti da d(x, c) < povlaci d(f(x), f(c)) < (jer
je d(f(x), f(c)) = d(x, c) < = ). Jos jedan ocigledan primjer je konstanta, tj. f : R
n
R
k
,
f(x) = C za svaki x R
n
, gdje je C neki element R
k
. Sada je bilo koji dobar za svaki , jer je
uvjet d(f(x), f(c)) < trivijalno ispunjen s obzirom da je d(f(x), f(c)) = 0.
23
Prije nego prijedemo na slozenije primjere, bit ce korisno ustanoviti da se kao i u slucaju
realnih funkcija jedne varijable, pojmovi limesa i neprekidnosti mogu denirati i pomocu nizova.
Teorem 6.6 Neka je A R
n
i neka je f : A R
k
funkcija. Tada vrijedi:
1
Neka je c R
n
gomiliste skupa A. Tada je lim
xc
f(x) = L ako i samo ako za svaki niz
(x
m
) u A koji konvergira prema c vrijedi f(x
m
) L.
2
Neka je c A. Tada je f neprekidna u c ako i samo ako za svaki niz (x

m
) u A koji
konvergira prema c vrijedi f(x
m
) f(c). (Ta se tvrdnja zove Heineova karakterizacija
neprekidnosti.)
Dokaz. Ako je lim
xc
f(x) = L i ako x
m
c, onda za svaki > 0 postoji > 0 tako da
d(x, c) < povlaci d(f(x), L) < , a za taj postoji m
0
takav da m m
0
povlaci d(x
m
, c) < .
Zato je za m m
0
i d(f(x
m
), L) < , dakle f(x
m
) L. Obratno, pretpostavimo da x
m
A,
x
m
c povlaci f(x
m
) L. Kad ne bi bilo lim
xc
f(x) = L, onda bi za neki > 0 i za
svaki > 0 postojao x A takav da je d(x, c) < ali d(f(x), L) . Posebno, za =
1
m
,
m N, dobivamo niz (x
m
) u A takav da je d(x
m
, c) <
1
m
ali d(f(x
m
), L) . Vidimo da niz
(x
m
) konvergira prema c, ali niz (f(x
m
)) ne konvergira prema L, dakle dobili smo kontradikciju.
Druga tvrdnja odmah slijedi iz prve.
Napomena 6.7 Naravno, kao sto znamo vec iz teorije funkcija jedne varijable, nece svaka
funkcija biti neprekidna. Na primjer, funkcija f : R
2
R dana sa
f(x, y) =
1, x 0
0, x < 0
ima prekid u svakoj tocki y-osi. Primijetimo takoder da ako je B A R
n
i ako je f : A
R
k
neprekidna, tada je restrikcija funkcije f na B takoder neprekidna. To slijedi direktno iz
denicije.
Koristeci Teorem 6.6 i Propoziciju 4.5 mozemo direktno zakljuciti:
n
i neka je c R
n
gomiliste skupa A. Ako su f, g : A R
k
dvije
funkcije takve da vrijedi lim
xc
f(x) = L
1
i lim
xc
g(x) = L
2
, te ako je R, tada vrijedi:
1
lim
xc
(f(x) + g(x)) = L
1
+ L
2
;
2
lim
xc
f(x) = L
1
;
3
lim
xc
(f(x)|g(x)) = (L
1
|L
2
).
Odavde pak neposredno dobivamo
Korolar 6.9 Ako je A R
n
, R, i ako su f, g : A R
k
obje neprekidne u c A, tada su i
funkcije f + g, f te (f|g) neprekidne u c.
Neprekidne funkcije imaju jos jedno vazno svojstvo:
n
, B R
k
, i neka su f : A R
k
i g : B R
l
funkcije takve da je
f(A) B, da je f neprekidna u c A, te da je g neprekidna u f(c). Tada je kompozicija g f
neprekidna u c.
24
Dokaz. Dokaz je vrlo jednostavan i potpuno analogan dokazu za realne funkcije jedne varijable.
Naime, neka je (x
i
) niz u A koji konvergira prema c. Tada zbog neprekidnosti funkcije f u c
vrijedi f(x
i
) f(c). Sada neprekidnost funkcije g u f(c) povlaci g(f(x
i
)) g(f(c)), pa vidimo
da je g f doista neprekidna u c.
Kao i u analizi jedne varijable, funkciju f : A R
k
zovemo neprekidnom ako je neprekidna
u svakoj tocki domene. Sada smo spremni za primjere.
Primjer 6.11 Kao prvo, j-ta projekcija p
j
: R
n
R koja tocki x = (x
1
, . . . , x
n
) pridruzuje
njezinu j-tu komponentu x
j
je neprekidna. Naime, identiteta i : R
n
R
n
i konstantna funkcija
C
j
: R
n
R
n
koja tocki x pridruzuje j-ti vektor kanonske baze, e
j
koji ima sve komponente 0
osim j-te koja je jednaka 1, su neprekidne prema Primjeru 6.5. Zato je prema Korolaru 6.9 i
p
j
= (i|C
j
)
neprekidna. Koristeci i ostale tvrdnje Korolara 6.9 sada odmah vidimo da je svaka polinomijalna
funkcija f : R
n
R neprekidna. Ako primijenimo i komponiranje sa mnogim neprekidnim
realnim funkcijama jedne varijable koje su nam poznate od ranije, dobivamo mnostvo primjera,
kao npr. funkcije f, g : R
2
R, f(x, y) = x
2
+ y
2
, g(x, y) =
x
2
+ y
2
iz Primjera 6.1, ili
f : R
n
R, f(x
1
, . . . , x
n
) = e
x
2
1
+...x
2
n
sin(x
1
. . . x
n
).
Naravno, zavisno o domeni realne funkcije jedne varijable s kojom komponiramo, domena funkcije
f cesto nece biti cijeli R
n
.
Ako je pak f : A R
k
, A R
n
, vektorska funkcija, onda komponiranjem s projekcijama
p
j
: R
k
R dobivamo tzv. komponente funkcije f, f
j
= p
j
f : A R. U toj cemo situaciji
pisati
f = (f
1
, . . . , f
k
).
Tada je neprekidnost funkcije f ekvivalentna neprekidnosti svih njezinih komponenata:
Propozicija 6.12 Funkcija f = (f
1
, . . . , f
k
) : A R
k
, A R
n
, je neprekidna ako i samo ako
su neprekidne sve njezine komponente f
j
.
Dokaz. S obzirom da smo vidjeli da su projekcije p
j
neprekidne, ako je f neprekidna slijedi da
su neprekidne i sve njezine komponente f
j
. Obratno, pretpostavimo da su sve f
j
neprekidne.
Neka je (x
i
) niz u A koji konvergira prema c A. Tada f
j
(x
i
) konvergira prema f
j
(c) za svaki j,
pa prema Propoziciji 4.6 f(x
i
) konvergira prema f(c). Dakle je f neprekidna u c prema Teoremu
6.6.
Sada mozemo dobiti mnostvo primjera neprekidnih vektorskih funkcija; samo moramo paziti
da im komponente budu neprekidne realne funkcije, kakve smo opisali u Primjeru 6.11. Na
primjer, funkcije i iz Primjera 6.2 su neprekidne (u svim tockama domene). Takoder,
funkcija
f : R
2
R
3
, f(x, y) = (x
2
y, e
x/y
, cos xsin y)
je neprekidna na citavoj svojoj domeni. (Smislite sami jos barem 10 primjera.) Naravno, postoje
i mnoge funkcije koje nisu neprekidne; prisjetite se primjera medu realnim funkcijama jedne
varijable.
25
Napomena 6.13 Slijedeca karakterizacija neprekidnosti funkcije f : A R
k
ima smisla i za
funkcije medu topoloskim prostorima. Funkcija f je neprekidna ako i samo ako je za svaki otvoren
podskup U R
k
skup f
1
(U) otvoren u A, tj moze se dobiti kao presjek A s nekim otvorenim
podskupom od R
n
. Dokaz nije tezak i ostavljamo ga za vjezbu. Primijetite da je ovo svojstvo
ekvivalentno sa svojstvom da je za svaki zatvoren podskup Z R
k
skup f
1
(Z) zatvoren u A, tj
moze se dobiti kao presjek A s nekim zatvorenim podskupom od R
n
. Naime, zatvoreni skupovi
su komplementi otvorenih, a operacije uzimanja komplementa i uzimanja praslike po funkciji f
medusobno komutiraju. Kao primjenu ove karakterizacije spomenimo cinjenicu da je sada ocito
da su za neprekidnu funkciju f : R
n
R skupovi kao
{x R
n
: f(x) > 0} ili {x R
n
: f(x) = 1}
otvoreni, dok su skupovi kao
{x R
n
: f(x) 0} ili {x R
n
: f(x) = 1}
zatvoreni. Naime ti su skupovi redom oblika
f
1
(0, +), f
1
(, 1 1, +)),
dakle praslike otvorenih skupova, odnosno
f
1
([0, +), f
1
({1}),
dakle praslike zatvorenih skupova.
26
7 Neprekidne funkcije na kompaktima
Sada cemo poopciti dio Bolzano-Weierstrassovog teorema o neprekidnim funkcijama na segmentu
koji kaze da takve funkcije postizu minimum i maksimum. Tu je kljucno svojstvo segmenta
njegova kompaktnost; to nece iznenaditi one koji se sjecaju dokaza. (Dio o meduvrijednostima
cemo takoder poopciti, ali malo kasnije, kad obradimo pojam povezanosti; to je drugo kljucno
svojstvo segmenta.)
Teorem 7.1 Neka je K R
n
kompaktan, i neka je f : K R
k
neprekidna funkcija. Tada je
skup f(K) kompaktan.
Dokaz. Neka je (y
i
) proizvoljan niz u f(K). Izaberimo x
i
K tako da je y
i
= f(x
i
). Zbog kom-
paktnosti K niz (x
i
) ima konvergentan podniz (x
p(i)
) koji tezi prema c K. Sada neprekidnost
funkcije f povlaci da niz (y
p(i)
) = (f(x
p(i)
)) konvergira prema f(c), dakle (y
i
) ima konvergentan
podniz s limesom u f(K). Zakljucujemo da je f(K) kompaktan.
Korolar 7.2 Neka je K R
n
kompaktan, i neka je f : K R neprekidna funkcija. Tada je f
ogranicena, te postize minimum i maksimum.
Dokaz. Upravo smo vidjeli da je skup f(K) R kompaktan, dakle ogranicen i zatvoren. Iz
ogranicenosti slijedi da f(K) ima inmum i supremum. Supremum s skupa f(K) moze biti
element tog skupa; u tom slucaju rijec je o maksimumu. U suprotnom, iz denicije supremuma
odmah slijedi da je s gomiliste skupa f(K). Tada zbog zatvorenosti f(K) slijedi da je s f(K),
sto je kontradikcija. Analogno se vidi da je inmum skupa f(K) u stvari njegov minimum.
Primjer 7.3 Funkcija f : R
2
R, f(x, y) = x
2
+ y
2
, postize minimum i maksimum na
zatvorenom kvadratu s vrhovima u (1, 1). U stvari, s obzirom da je f kvadrat norme, jasno
je da se minimum 0 postize u (0, 0) i da se maksimum 2 postize u vrhovima. Skicirajte (ili barem
zamislite) graf ove funkcije.
Napomena 7.4 Koristeci postojanje minimuma i maksimuma nije tesko dokazati ranije spom-
injanu cinjenicu da su sve norme na R
n
ekvivalentne. Naime, neka je | | proizvoljna norma
na R
n
i neka je
2
uobicajena euklidska norma koju stalno koristimo. Ako je
M = max
i
|e
i
|,
gdje je e
i
standardna baza prostora R
n
, onda vrijedi
|x| = |(x
1
, . . . , x
n
)| = |
x
i
e
i
|
|x
i
||e
i
| M
|x
i
| nMx
2
.
(Naime,
|x
i
| nmax
i
|x
i
| nx
2
.) Odavde odmah slijedi da je | | : R
n
R neprekidna
funkcija. (Kao i uvijek, to znaci da je | | neprekidna u odnosu na
2
, tj. da za svaki c R
n
i za svaki > 0 postoji > 0 takav da x c
2
< povlaci |x c| < . Vidimo da mozemo
uzeti = /nM.) Neka je m minimum funkcije | | na jedinicnoj sferi u R
n
, tj. na skupu
S
n1
= {x R
n
: x
2
= 1}.
(Minimum postoji jer je | | neprekidna i jer je jedinicna sfera kompaktna.) Tada za svaki
x R
n
razlicit od 0 vrijedi
|x| = x
2
|
x
x
2
| mx
2
.
27
Naime,
x
x
2
S
n1
pa je |
x
x
2
| m. Dokazali smo dakle da je
mx
2
|x| nMx
2
,
pa je norma | | ekvivalentna euklidskoj normi.
Jos jedno vazno svojstvo neprekidnih funkcija na kompaktima je uniformna neprekidnost.
Sjetimo se da je uniformna neprekidnost igrala kljucnu ulogu u dokazu integrabilnosti neprekidnih
funkcija na segmentu.
n
i neka je f : A R
k
funkcija. Kazemo da je f uniformno
neprekidna na A ako za svaki > 0 postoji > 0 takav da
x, y A, d(x, y) < d(f(x), f(y)) < .
Ocito je da uniformna neprekidnost povlaci neprekidnost. Razlika izmedu dva pojma je u
tome da kod obicne neprekidnosti ne ovisi samo o nego i o tocki c A u kojoj se denira
neprekidnost. Kod uniformne neprekidnosti naprotiv ovisi samo o . Zavisno o skupu A,
funkcija moze biti neprekidna a ne biti uniformno neprekidna. To nam je poznato vec za realne
funkcije jedne varijable: npr. funkcija
1
x
je neprekidna ali nije uniformno neprekidna na 0, 1.
Ako je domena kompaktna, to se medutim ne moze dogoditi:
Teorem 7.6 Neka je K R
n
kompaktan, i neka je f : K R
k
neprekidna funkcija. Tada je f
uniformno neprekidna na K.
Dokaz. Dokaz je isti kao dokaz analogne tvrdnje na segmentu. Pretpostavimo da f nije uni-
formno neprekidna na K. Tada postoji > 0 takav da za svaki > 0 postoje tocke x, y K
takve da je d(x, y) < , ali d(f(x), f(y)) . Posebno, za =
1
m
, m N, dobivamo nizove
(x
m
), (y
m
) u K takve da je d(x
m
, y
m
) <
1
m
, ali d(f(x
m
), f(y
m
)) . Prelaskom na konvergentne
podnizove mozemo pretpostaviti da x
m
i y
m
konvergiraju. Zbog d(x
m
, y
m
) <
1
m
oni tada nuzno
konvergiraju istom limesu c. Sada neprekidnost funkcije f povlaci f(x
m
) f(c) i f(y
m
) f(c),
sto je u kontradikciji sa d(f(x
m
), f(y
m
)) .
Napomena 7.7 Alternativni dokaz gornjeg teorema koristi pojam Lebesgueovog broja pokrivaca.
Naime, neka je > 0. Neprekidnost funkcije f na K povlaci da za svaki c K postoji
c
> 0
takav da f preslikava kuglu K(c,
c
) u kuglu K(f(c),

2
). Neka je Lebesgueov broj pokrivaca
{K(c,
c
)} skupa K. Tada d(x, y) < povlaci da se x i y nalaze u jednoj od kugala K(c,
c
).
Slijedi da se f(x) i f(y) nalaze u kugli K(f(c),

2
), pa vrijedi
d(f(x), f(y)) d(f(x), f(c)) + d(f(c), f(y)) <

2
+

2
= .
28
1 Neprekidne funkcije
Po analogiji s neprekidnim realnim funkcijama jedne varijable deniramo neprekidnost funkcija
medu metrickim prostorima.
1.1. Definicija. Neka je A podskup metrickog prostora X i neka je c A
. Kazemo da je
L Y (Y metricki prostor) limes funkcije f : A Y u tocki c ako
( > 0)( > 0)(f(A K(c, ) c) K(L, )).
Ako limes postoji onda oznacavamo lim
xc
f(x) = L.
1.2. Definicija. Neka su A, X, Y, f : A Y kao u prethodnoj deniciji. Za c A
kazemo
da je f neprekidna u c ako je lim
xc
f(x) = f(c). Ako c nije gomiliste skupa A onda f
automatski smatramo neprekidnom u c. Kazemo da je f neprekidna ako je neprekidna u svakoj
tocki c A.
1.3. Napomena. Neprekidnost funkcije f u tocki c je zapravo dana uvjetom
( > 0)( > 0)(f(A K(c, )) K(f(c), )).
1.4. Primjer. Projekcija
i
: R
n
R zadana formulom
i
(x
1
, ..., x
n
) = x
i
je neprekidna
funkcija. Naime, za dani mozemo uzeti = (
(x
1
c
1
)
2
+ ... + (x
n
c
n
)
2

[x
i
c
i
[ = .)
1.5. Napomena. Naravno, kao i u realnom slucaju vrijedi da su zbroj, skalarni produkt
i kompozicija neprekidnih funkcija ponovno neprekidne funkcije (ako su dobro denirani).
Neprekidne funkcije sa R
n
u R
m
cine vektorski prostor koji sadrzi konstante.
U zadacima cemo koristiti i sljedece tri vrlo bitne karakterizacije.
1.6. Teorem. Vektorska funkcija F = (F
1
, ..., F
m
) : A R
n
R
m
je neprekidna u tocki c
ako i samo ako su sve koordinatne funkcije F
i
: A R, i = 1, ..., n neprekidne u c.
1.7. Primjer. Funkcija F : R
3
R
2
zadana formulom F(x, y, z) = (x sin z, e
cos(xy)
z) je
neprekidna funkcija.
1.8. Teorem. (HEINEOVA KARAKTERIZACIJA) Neka su X, Y metricki prostori. Funckija
f : X Y je neprekidna u tocki c Xako i samo za svaki niz (x
n
)
n
u X koji konvergira prema
c i niz (f(x
n
))
n
konvergira prema f(c) Y .
1.9. Teorem. Neka su X, Y metricki prostori. Funckija f : X Y je neprekidna u tocki
c X ako i samo ako je praslika svakog otvorenog skupa u Y koji sadrzi tocku f(c) otvoren skup
u X. Funckija f : X Y je neprekidna ako i samo ako je praslika svakog otvorenog skupa u Y
otvoren skup u X.
1.10. Napomena. Analogna tvrdnja vrijedi zamjenimo li otvorene skupove sa zatvorenima.
1.11. Napomena. U uvjetu prethodnog teorema ne spominju se ni metrike ni konvergencija
nizova te on ima smisla i u opcenitom topoloskom prostoru gdje onda upravo na taj nacin
deniramo neprekidnost.
1
1.12. DZ. Nadite neprekidno preslikavanje f : R R
2
i otvoren skup I R takav da f(I)
nije otvoren u R. Nadjite primjer zatvorenog skupa i neprekidnog preslikavanja koje ga ne
prelikava u zatvorenom skup.
1.13. Zadatak. Neka su A, B R i pretpostavimo da je A B R
2
otvoren. Mora li A
biti otvoren?
Rjesenje. Odgovor je DA. Ovom tvrdnjom cemo dokazati
1
: R
2
R otvoreno preslika-
vanje, tj. da preslikava otvorene skupove u otvorene.
Neka je x
0
A i (x
0
, y
0
) A B. Buduci da je A B otvoren postoji r > 0 takav
da je K((x
0
, y
0
), r) A B. Ako su x, y R takvi da je [x x
0
[, [y y
0
[ <
r
2
, onda je
(x, y) K((x
0
, y
0
), r) AB. Ovo povlaci da je x A, pa zakljucujemo da je K(x,
r
2
)
A. Dakle, A je otvoren skup u R.
1.14. Zadatak. Dokazite da je skup S = (x, y) R
2
: xy < 1 otvoren
a) prema deniciji.
b) koristeci karakterizaciju neprekidnih funkcija.
Rjesenje. a) Neka je P
0
= (x
0
, y
0
) S. Trazimo r > 0 takav da je K(P
0
, r) S. Ako
je (x
0
, y
0
) = (0, 0) onda deniramo r =
1
2
. Inace deniramo := 1 x
0
y
0
> 0, M :=
max[x[, [y[ > 0 i r := min
3
,

3M
. Tada za P = (x, y) K(P
0
, r) imamo
x
= (x
x
0
)(y
y
0
) + (x
x
0
)y
0
+ x
0
(y
y
0
) + x
0
y
0
<
< r r + r M + r M + x
0
y
0
<
<

3
+

3
+

3
+ x
0
y
0
= 1.
b) Deniramo li preslikavanje f : R
2
R s f(x, y) = xy, onda je S = f
1
(, 1)).
Buduci da je f neprekidno preslikavanje, a , 1) otvoren skup u R slijedi da je S
otvoren u R
2
.
1.15. Zadatak. Neka je P

0
= (1, 2, 3) R
3
. Dokazite da je skup S = P R
3
: |P
2P
0
|
2
+|2P 3P
0
|
2
2
+|P|
1
| P
0
|
1
zatvoren.
Rjesenje. Zadatku mozemo pristupiti opet na vise nacina, ali je pristup koji koristi neprekidne
funkcija najelegantniji. Iako znamo konkretne formule za norme i mogli bismo sve zapisati
preko koordinata radit cemo najopcenitije sto mozemo.
Buduci da su sve norme neprekidne (ZA
STO?), funkcija f : R
3
R denirana s
f(P) = |P 2P
0
|
2
+|2P 3P
0
|
2
2
+|P|
1
2
je neprekidna kao zbroj kompozicija neprekidnih funkcija. Konkretno, denirajmo funkcije
f
1
, f
2
, id : R
3
R
3
, k : R R f
1
(P) = P 2P
0
, f
2
(P) = 2P 3P
0
, id(P) = P, k(x) = x
2
.
Te funkcije su neprekidne prema napomeni iza denicije neprekidnosti. Tada je
f = k | |
f
1
+ k | |
2
f
2
+ k | |
1
,
pa vidimo da je f zaista neprekidna.
Sada je S praslika zatvorenog skupa [0, | P
0
|
1
] po neprekidnom preslikavanju f, pa je
zatvoren u R
3
.
1.16. DZ. (Kolokvij 2006.) Dokazite da je skup (x, y, z) R
3
: x
2
+ y > 2z otvoren.
1.17. Zadatak. Pokazite da je skup K = (x, y) R
2
: 1 x 2, sin x y 2x + 1
kompaktan.
Rjesenje. Dovoljno je pokazati da je K omeden i zatvoren skup. Za omedenost primjetimo
da je K [1, 2] [1, 5] K(0, 6) (Slika +
2
2
+ 5
2
6).
Denirajmo preslikavanja f
1
, f
2
: R
2
R s f
1
(x, y) = sin x y i f
2
(x, y) = 2x +
1 y. Tada je skup S = f
1
1
(, 0]) f
1
2
([0, +)). Buduci da su f
1
i f
2
neprekidna
preslikavanja, a skupovi , 0], [0, +) zatvoreni, skupovi f
1
1
(, 0]) i f
1
2
([0, )) su
takoder zatvoreni. Na kraju, S je zatvoren kao presjek dva zatvorena skupa.
1.18. Primjer. Skup A = x R : sin x = 0.56 nije kompaktan jer nije omeden, iako je
zatvoren.
2 Neprekidne funkcije na kompaktima
2.1. Teorem. Neka je K kompaktan podskup metrickog prostora X, a f : X Y neprekidno
preslikavanje u metricki prostor Y . Tada je slika f(K) kompaktan skup u Y .
2.2. Zadatak. Neka su A R
n
kompaktan i B R
n
zatvoren takvi da je A B = .
Dokazite da postoji r > 0 takav da je d(x, y) > r za sve x A i y B.
Rjesenje. Denirajmo funkciju f : A R s f(x) = infd(x, y) : y B (primjetimo da je f
dobro denirana funkcija jer navedeni inmum uvijek postoji. Zasto?).
Dokazimo prvo da je f(x) > 0 za sve x A. Pretpostavimo da je f(x) = 0 za neko
x A. Tada za svako n N postoji y
n
B takav da je 0 d(x, y
n
) <
1
n
, sto povlaci da niz
(y
n
)
n
konvergira prema x. Buduci da je B zatvoren (pa sadrzi sva svoja gomilista), x mora
biti element i od B i od A - sto je kontradikcija s A B = .
Nadalje, pokazimo da je f neprekidna funkcija. Za x
1
, x
2
A i y B vrijedi
d(x
1
, y) d(x
1
, x
2
) + d(x
2
, y).
Primjenimo li inf na nejednakost dobivamo
f(x
1
) d(x
1
, x
2
) + f(x
2
),
3
te analogno
f(x
2
) d(x
1
, x
2
) + f(x
1
).
Iz posljednje dvije nejednakosti zakljucujemo
[f(x
1
) f(x
2
)[ d(x
1
, x
2
),
pa u dokazu neprekidnosti mozemo uzeti = (stovise, vidimo da je f uniformno neprekidna).
Sada mozemo prema teoremu zakljuciti da je f(A) kompaktan skup u R i f(A)
0, +). Buduci da je f(A) kompaktan pa i zatvoren, inmum a := inf f(A) > 0 je element
od f(A), i analogno b := sup f(A) f(A). Dakle, f(A) [a, b]. Uzmemo li r := a, slijedi
tvrdnja zadatka.
2.3. DZ. Vrijedi li ista tvrdnja ako je A zatvoren, ali nije omeden?
2.4. Zadatak. Neka je f : K R
n
R neprekidno preslikavanje na kompaktnom skupu
K i neka je M = x K : f(x) = max
K
f skup tocaka u kojima f poprima maksimum.
Dokazite da je M kompaktan.
Rjesenje. Prema teoremu je f(K) kompaktan skup, pa je zatvoren i omeden. Zbog omedenosti
postoji sup f(K). Buduci da je f(K) zatvoren sup f(K) f(K), tj. postoji C := max f(K)
i skup M = f
1
(C) je neprazan. Buduci da je f neprekidno preslikavanje, a C zatvoren
skup u R slijedi da je M zatvoren skup. Buduci da je M K, a K je omeden, slijedi da je
M omeden. Dakle, M je zatvoren i omeden pa je kompaktan.
4
1 Dodeniraj funkciju do neprekidne...
1.1. U ovom dijelu cemo analizirati funkcije koje nisu denirane na citavom R
n
, a koje su
neprekidne na svojoj domeni. Zanima nas mozemo li funkciju prosiriti na vecu domenu tako
da prosirenje ostane neprekidno. Naravno, dva su moguca odgovora. U onim situacijama
u kojima je to moguce potrebno je odrediti vrijednost funkcije u novim tockama domene
i dokazati neprekidnost (npr. preko karakterizacije). U onim situacijama u kojima je
to nemoguce kljucna ce nam biti sljedeca tvrdnja. Kako je neprekidnost vektorske funck-
ije ekvivalentna neprekidnosti njenih koordinatnih funkcija ogranicit cemo se na funkcije s
kodomenom R.
1.2. Lema. Ako je funkcija f : A R
n
R neprekidna onda je i svaka restrikcija f|
B
:
B R neprekidna za svaki B A. U terminima limesa mozemo reci lim
(x,y)(x
0
,y
0
)
f(x, y) =
lim
(x,y)(x
0
,y
0
)
f|
B
(x, y) pri cemu je limes s lijeve strane jednakosti u A, a s desne u B A.
Sljedeci primjeri pokazuju razne situacije i pristupe u rjesavanju ovakvih zadataka.
1.3. Zadatak. Odredite prirodnu domenu zadanih funkcije te odredite u kojim tockama i
kako se mogu dodenirati do neprekidnih funkcija:
1. f(x, y) =
xy
x
2
+y
2
;
2. f(x, y) =
x
2
y
x
2
+y
2
;
3. f(x, y) =
x+y
xy
;
4. f(x, y) =
sin
2
x+sin
2
y
x
2
+y
2
;
5. f(x, y) =
x
2
y
2
x
2
+y
2
;
6. f(x, y) =
e
x
2
4y
2
1
x2y
;
7. f(x, y, z) =
x
3
+y
3
+z
3
x
2
y
2
.
Rjesenje. 1. Domena je D(f) = R
2
\{(0, 0)}. Domena je otvoren skup ciji skup gomilista
je citav R
2
. U svakoj tocki domene funkcija je neprekidna. Naime, oko svake tocke
domene postoji otvorena kugla koja je citava sadrzana u domeni, a buduci da je
neprekidnost lokalno svojstvo dovoljno je provjeriti neprekidnost restrikcije na tu kuglu.
Neprekidnost slijedi iz cinjenice da je f kvocijent dvaju polinoma u dvije varijable. Os-
taje provjeriti tocku (0, 0). Pokazat cemo da f nije moguce dodenirati u toj tocki
tako da prosirenje bude neprekidno. Kad bismo f mogli dodenirati u (0, 0) onda bi
vrijedilo
f(0, 0) = lim
(x,y)(0,0)
f(x, y) = lim
x0
f(x, 0) = lim
x0
0
x
2
= 0,
f(0, 0) = lim
(x,y)(0,0)
f(x, y) = lim
x0
f(x, x) = lim
x0
x
2
2x
2
=
1
2
.
1
Dakle, istovremeno bi moralo vrijediti f(0, 0) = 0 i f(0, 0) =
1
2
, sto je nemoguce.
Drugi nacin kako smo ovo mogli formulirati je koristenjem Heineove karakterizacije
neprekidnosti. Kao sto smo pronasli dvije restrikcije tako pronalazimo dva niza koji
konvergiraju prema (0, 0), a cije funkcijske vrijednosti ne konvergiraju k istoj vrijed-
nosti. Uz pretpostavku da je f moguce prosiriti dolazimo do kontradikcije:
0 = lim
n
0
1
n
2
= lim
n
f(
1
n
, 0) = f(0, 0) = lim
n
f(
1
n
,
1
n
) = lim
n
1
n
2
2
1
n
2
=
1
2
.
2. Domena je opet D(f) = R
2
\ {(0, 0)} i na isti nacin zakljucujemo da je f neprekidna
na citavoj domeni. Problem je opet u tocki (0, 0). No, ovaj put za bilo koju restrikciju
koje se sjetimo limes ispada 0. Zato pokusajmo dokazati da je f moguce prosiriti u
(0, 0) s f(0, 0) = 0, tj. dokazimo da je preslikavanje

f : R
2
R denirano s
f(x, y) =
x
2
y
x
2
+y
2
, (x, y) = (0, 0),
0, (x, y) = (0, 0),
neprekidno u (0, 0). Neka je > 0. Tada koristeci AG-nejednakost za par x
2
, y
2
dobivamo
|
f(x, y)

f(0, 0)| = |
x
2
y
x
2
+ y
2
| |x|
1
2
.
Stavimo li = 2 dobivamo implikaciju
d((x, y), (0, 0)) < |x|, |y| < |
f(x, y)

f(0, 0)| <

2
= .
3. Domena je D(f) = R
2
\ {(x, x), x R}. Pokazimo da funkcija f ima prekid u svakoj
tocki oblika (x, x), x R. Promotrimo niz X
n
:= (x +
1
n
, x) (x, x). Tada je
f(x +
1
n
, x) =
2x +
1
n
1
n
= 2xn.
Ovo pokazuje da za x = 0 ne postoji limes lim
n
f(X
n
), pa f po Heineovoj karakterizaciji
ne mozemo prosiriti u tocki (x, x), x = 0. Za tocku (0,0) moramo promatrati neke
druge nizove. No, lako je uociti da uz pretpostavku da se f moze prosiriti u (0, 0) do
neprekidne funkciije dobivamo kontradikciju
3 = lim
n
3
n
1
n
= lim
n
f(
2
n
,
1
n
) = f(0, 0) = lim
n
f(
1
n
,
2
n
) = lim
n
3
n
1
n
= 3.
2
\{(0, 0)}. Za tocku (0, 0) promotrimo restrikciju (x, 0), x
R. Kako je f(x, 0) = (
sin x
x
)
2
, jedan kandidat za vrijednost prosirenja u (0, 0) je 1.
2
Iskoristit cemo cinjenicu koju znamo iz Matematicke analize 1 da je (podsjetite se da
limes i neprekidna funkcija komutiraju, a kvadriranje je neprekidno):
lim
x0
sin
2
x
x
2
= 1.
Iz te tvrdnje dobivamo da za svaki > 0 postoji > 0 takav da je za sve x R takve
da je |x| <
| sin
2
x x
2
| < |x
2
|.
Neka je > 0 tada za pripadni iz prethodne tvrdnje imamo i implikaciju
d((x, y), (0, 0)) < |x|, |y| <
|f(x, y) f(0, 0)| = |
sin
2
x+sin
2
y
x
2
+y
2
1| =
1
|x
2
+y
2
|
| sin
2
x + sin
2
y x
2
y
2
|
| sin
2
x x
2
| +| sin
2
y y
2
| <
<
1
|x
2
+y
2
|
(|x
2
| +|y
2
|) =
2
\ {(0, 0)}. Nemogucnost dodeniravanja u tocki (0, 0)
mozemo dokazati promatranjem polarnih koordinata. Buduci da ne postoji limes
lim
r0
r
2
cos
2
r
2
sin
2
r
2
cos
2
r
2
sin
2
= lim
r0
cos 2
zakljucujemo da ne postoji ni limes lim
(x,y)(0,0)
f(x, y).
2
\ {(2y, y), y R}. Detaljnije analiziramo samo situaciju s
tockama koje nisu u domeni. Primjetimo da je
f(x, y) =
e
x
2
4y
2
1
x 2y
=
e
x
2
4y
2
1
x
2
4y
2
(x + 2y).
Buduci da je lim
t0
e
t
1
t
= 1, a lim
(x,y)(2y
0
,y
0
)
(x+2y) = 4y
0
zakljucujemo da je dobar
kandidat za vrijednost prosirenja u (2y
0
, y
0
) upravo 4y
0
. Iskoristimo obratni smjer
Heineove karakterizacije neprekidnosti da bismo dokazali da je prosirenje denirano s
f(x, y) =
e
x
2
4y
2
1
x2y
, x = 2y,
4y, x = 2y,
neprekidno. Neka je y
0
R i neka je (x
n
, y
n
) niz u R
2
koji konvergira prema (2y
0
, y
0
).
Tada zakljucujemo da x
n
2y
0
, y
n
y
0
. Konacno
lim
n
f(x
n
, y
n
) = lim
n
e
x
2
n
4y
2
n
1
x
2
n
4y
2
n
(x
n
+2y
n
) = lim
n
e
x
2
n
4y
2
n
1
x
2
n
4y
2
n
lim
n
(x
n
+2y
n
) = 14y
0
= 4y
0
.
Zbog proizvoljnosti niza (x
n
, y
n
) zaklju cujemo da je f moguce prosiriti u tocki (2y
0
, y
0
).
Uocite da smo iskoristili lim
t0
e
t
1
t
= 1 na restrikciju t {x
2
n
4y
2
n
, n N} R.
Primjetite i da nam je to uvelike skratilo posao koji bismo imali da smo radili po
deniciji.
3
3
\ {(x, x, z), (x, x, z) : x R, z R}. Skup gomilista je R
3
,
a problem su tocke P
0
koje leze u dvjema ravninama. (SKICIRAJTE DOMENU!)
Razlikujemo slucajeve:
(a) P
0
= (x
0
, x
0
, z
0
), 2x
3
0
+ z
3
0
= 0. Tada za svaki niz (x
n
, y
n
, z
n
) (x
0
, x
0
, z
0
)
niz funkcijskih vrijednosti elemenata niza divergira u beskonacno, pa funkciju
ne mozemo prosiriti.
(b) P
0
= (x
0
, x
0
, z
0
), 2x
3
0
+z
3
0
= 0, x
0
= 0. Tada za niz (x
0
+
1
n
, x
0
1
n
,
3
2x
3
0
+
1
nx
0
)
(x
0
, x
0
, z
0
) niz funkcijskih vrijednosti elemenata niza divergira u beskonacno, pa
funkciju ne mozemo prosiriti.
(c) P
0
= (0, 0, 0). Nizovi {f(0,
1
n
, 0)}
n
i {f(0,
1
n
,
1
n
)}
n
ne konvergiraju prema istoj
vrijednosti, pa funkciju ne mozemo prosiriti.
(d) P
0
= (x
0
, x
0
, z
0
), z
0
= 0. Tada za svaki niz (x
n
, y
n
, z
n
) (x
0
, x
0
, z
0
) niz funkci-
jskih vrijednosti elemenata niza divergira u beskonacno, pa funkciju ne mozemo
prosiriti.
(e) P
0
= (x
0
, x
0
, 0), x
0
= 0. Tada za niz (x
0
+
1
n
, x
0
+
1
n
,
6
1
n
) (x
0
, x
0
, 0)
niz funkcijskih vrijednosti elemenata niza divergira u beskonacno, pa funkciju ne
mozemo prosiriti.
1.4. Primjer. Preslikavanje f(x, y) =

x
5
(yx
2
)
2
+x
8
nema limes u (0, 0) iako restrikcije na
pravce kroz ishodiste imaju limes 0. Restrikcija na graf y = x
2
nema limes u (0, 0).
Kako biste uvjezbali predstavljene tehnike rijesite slijedece zadatke.
1.5. DZ.
1. f(x, y) = (x + y) sin
1
x
sin
1
y
;
2. f(x, y) =
x
3
y
2
2y
4
2x
2
+y
4
;
3. f(x, y, z) =
sin x
2
x
2
+
sin x
2
+sin y
2
x
2
+y
2
+
sin x
2
+sin y
2
+sin z
2
x
2
+y
2
+z
2
;
4. f(x
1
, x
2
, ..., x
n
) =
x
1
sin x
1
+x
2
sin x
2
+x
n
sin x
n
x
2
1
+x
2
2
++x
2
n
;
5. f(x, y) = xy
xy
x+y
;
6. f(x, y) =
ln(x
2
+y
2
)
x
2
+y
2
;
7. f(x, y) = (x
2
+ y
2
)(ln(x
2
+ y
2
) 1);
1.6. Zadatak. Odredite u kojim tockama je neprekidna funkcija f : R
2
R zadana s:
4
a) f(x, y) =
x
2
, x
2
< y
2
;
x
2
+ y
2
, x
2
y
2
.
b) f(x, y) =
x y, (x, y) QQ;
y x, inace.
Rjesenje. a) Neka je A
1
= {(x, y) R
2
: x
2
< y
2
}, A
2
= {(x, y) R
2
: x
2
> y
2
}, te
neka su f
1
, f
2
: R
2
R funkcije denirane formulama f
1
(x, y) = x
2
, f
2
(x, y) = x
2
+y
2
.
Skupovi A
i
, i = 1, 2 su otvoreni, a funkcije f
i
, i = 1, 2 su nperekidne na R
2
. Buduci da
je neprekidnost lokalno svojstvo a f se na otvorenom skupu A
i
podudara s neprekidnom
funkcijom f
i
, i = 1, 2 slijedi da je f neprekidno u svakoj tocki iz A
1
A
2
. Provjerimo
neprekidnost u tokama oblika (x, x) i (x, x), x R. Tvrdimo da je f neprekidna u
onim tockama (x, x) za koje je x
2
= x
2
+ y
2
, tj. za koje je x
2
= 2x
2
, sto je moguce
samo za x = 0.
f je neprekidno u (0, 0): Buduci da su funkcije f
1
, f
2
neprekidne u (0, 0) za > 0
postoje
1
,
2
takvi da
d((x, y), (0, 0)) <
i
d(f
i
(x, y), f
i
(0, 0)) < , i = 1, 2.
Denirajmo := min{
1
, 2}. Kako je f
1
(0, 0) = f
2
(0, 0) = f(0, 0) imamo
d((x, y), (0, 0)) < d(f(x, y), f(0, 0)) < .
f ima prekid u (x
0
, x
0
), x
0
= 0: Primjetimo da postoje nizovi (x
in
, y
in
)
n
u A
i
koji
konvergiraju prema (x
0
, x
0
) (npr. {(x
0
+
1
n
, x
0
)}
nN
, za dovoljno velik N N.) No,
lim
n
f(x
1n
, y
1n
) = lim
n
x
2
1n
= x
2
0
= x
2
0
+ x
2
0
= lim
n
x
2
2n
+ y
2
2n
= lim
n
f(x
2n
, y
2n
)
pa prema Heineovoj karakterizaciji slijedi tvrdnja.
b) Primjenimo li isti nacin razmisljanja kao u prethodnom zadatku vidimo da nemamo vi
ve podrucja A
i
, i = 1, 2, vec su problematicne sve tocke iz R
2
. Analogno se dokazuje
da je funkcija f neprekidna u tockama u kojima je x y = y x, tj. na pravcu
{(x, x) : x R}. U ostalim tockama funkcija f ima prekid, a u dokazu moramo koristi
gustocu skupa QQ kako bi konstruirali nizove (x
in
, y
in
)
n
, i = 1, 2.
1.7. DZ. f(x, y, z) =
|x + y|, (x, y, z) Q
3
;
|y + z|, inace.
5
8 Povezanost i povezanost putevima
U ovom poglavlju razmatramo povezanost skupova u R
n
i dokazujemo intuitivno ocitu tvrd-
nju da neprekidna funkcija preslikava povezan skup u povezan skup. Ta je tvrdnja poopcenje
cinjenice da neprekidna funkcija na segmentu poprima sve meduvrijednosti izmedu minimuma i
maksimuma. Na prvi se pogled cini intuitivno jasnim sto bi trebali biti povezani skupovi (npr.
otvorene ili zatvorene kugle), za razliku od nepovezanih (npr. unija dvije disjunktne, razmaknute
kugle). Kod kompliciranijih primjera intuicija vise nije tako cvrsta. Npr. neka je A graf funkcije
f : R
+
R, f(x) = sin
1
x
.
Lako se vidi da je njegov zatvarac

A = A {(0, y) : 1 y 1}. Da li je

A povezan? S jedne
strane, izgleda da je

A unija dva (povezana) disjunktna komada, pa ne bi trebao biti povezan.
S druge strane, ti su komadi beskonacno blizu, pa iako su disjunktni mozda nisu dovoljno
razdvojeni. U stvari, postoje dva slicna ali ne identicna pojma povezanosti, od kojih se jedan
naziva povezanost a drugi povezanost putevima. Gornji skup

A jest povezan, ali nije povezan
putevima.
Denicija 8.1 Put u skupu A R
n
izmedu dvije tocke x, y A je neprekidno preslikavanje
: [a, b] R
n
takvo da je ([a, b]) A i da je (a) = x, (b) = y. Pri tome je moguce i da
bude x = y; u tom slucaju put se naziva i petljom.
Primijetimo da je put poseban slucaj neprekidne krivulje, koja se denira kao neprekidno
preslikavanje : I R
n
sa bilo kojeg intervala I R (konacnog ili beskonacnog, otvorenog,
zatvorenog ili poluotvorenog).
n
je povezan putevima ako izmedu bilo koje dvije tocke x, y A
postoji put u A.
Ako smatramo da imamo dobru predodzbu o tome kako izgledaju putevi, onda je ova denicija
intuitivno prihvatljiva: ova vrsta povezanosti znaci da od svake tocke mozemo doci do svake druge
tocke. S druge strane imamo i slijedecu deniciju koja odgovara predodzbi da povezan skup ne
mozemo razdijeliti u dva odvojena komada:
n
je povezan ako se ne moze rastaviti na uniju dva neprazna dis-
junktna podskupa koji su otvoreni u A. Ovdje podskup B od A zovemo otvorenim u A ako postoji
otvoren U R
n
takav da je B = A U.
Napomena 8.4 Jasno je da je A povezan ako i samo ako se ne moze rastaviti na uniju dva
neprazna disjunktna podskupa koji su zatvoreni u A (pri cemu je B A zatvoren u A ako
postoji zatvoren F R
n
takav da je B = A F). Takoder, A je povezan ako i samo ako su
jedini podskupovi od A koji su istovremeno otvoreni i zatvoreni u A sam A i .
Primjer 8.5 Lako je uvidjeti da je podskup A od R povezan putevima ako i samo ako je A
interval (bilo kakav). Naime, jasno je da je interval povezan putevima. S druge strane, po
Bolzano-Weierstrassovom teoremu za neprekidne realne funkcije na segmentu, znamo da je slika
svakog puta u R segment. Ako je A povezan putevima, on je dakle unija segmenata za koje
mozemo pretpostaviti da svi sadrze jedan ksirani a A. Slijedi da je A interval.
Slijedeci primjer je vazan za teoriju pa cemo ga nazvati propozicijom:
29
Propozicija 8.6 Segment [a, b] R je povezan skup.
Dokaz. Pretpostavimo da su A i B dva neprazna disjunktna zatvorena skupa cija je unija [a, b].
(Primijetimo da su A i B zatvoreni u [a, b] ako i samo ako su zatvoreni u R, jer je [a, b] zatvoren u
R.) Pretpostavimo da je b A; dakle b / B. Skup B je ogranicen pa ima supremum s. Tvrdimo
da je s B. U suprotnom, s bi bio gomiliste skupa B, pa bi zbog zatvorenosti skupa B ipak
morao biti u B, sto je kontradikcija. Dakle je s B i prema tome s < b. Sada vidimo da je
s, b] A (jer ne sijece B). Dakle je s gomiliste skupa A, pa zbog zatvorenosti skupa A slijedi
s A. Dakle s A B, ali A i B su disjunktni pa smo dobili kontradikciju.
Napomena 8.7 Primijetite da se slican argument koristio u dokazu trece tvrdnje Bolzano-
Weierstrassovog teorema koja kaze da neprekidna funkcija na segmentu poprima sve meduvrijednosti
izmedu maksimuma i minimuma.
Korolar 8.8 Ako je A R
n
povezan putevima onda je i povezan.
Dokaz. Pretpostavimo da se A moze rastaviti na uniju dva neprazna disjunktna podskupa U i
V koji su otvoreni u A. Izaberimo tocke u U i v V . Neka je : [a, b] A put od u do v.
Tada su
1
(U) i
1
(V ) neprazni, disjunktni, otvoreni u [a, b] i njihova unija je citav [a, b]. To
je kontradikcija, dakle je A povezan.
Primjer 8.9 Sada mozemo opisati sve povezane podskupove od R: to su svi intervali. Naime,
vidjeli smo da je svaki interval povezan putevima pa je i povezan. S druge strane, ako je A R
povezan, onda on mora biti interval. U suprotnom, postojao bi x R\A takav da su , xA
i x, + A oba neprazni. Ti su skupovi takoder disjunktni i otvoreni u A, pa dobivamo
kontradikciju s povezanoscu skupa A. Dakle je za podskupove skupa R povezanost putevima
ekvivalentna povezanosti. To nije istina u R
2
, kao sto pokazuje vec spomenuti primjer zatvaraca
grafa funkcije sin
1
x
. Istina je medutim da je otvoren skup u R
n
povezan ako i samo ako je
povezan putevima. vjezbe
Isti argument koji dokazuje Korolar 8.8 dokazuje i slijedeci vazan rezultat:
Teorem 8.10 Ako je A R
n
povezan i ako je f : A R
k
neprekidna funkcija, tada je skup
f(A) povezan.
Dokaz. Pretpostavimo da f(A) nije povezan. Tada postoje neprazni disjunktni X i Y koji su
otvoreni u f(A) takvi da je X Y = f(A). Neka su U i V otvoreni podskupovi od R
k
takvi da
je X = U f(A), Y = V f(A). Skupovi f
1
(U) = f
1
(X) i f
1
(V ) = f
1
(Y ) su neprazni,
disjunktni i otvoreni u A. Njihova unija je A. To je kontradikcija s povezanoscu skupa A. Dakle
f(A) mora biti povezan.
Napomena 8.11 Takoder je istina da je neprekidna slika skupa koji je povezan putevima i
sama povezana putevima. Naime ako su x
= f(x) i y
= f(y) bilo koje tocke u f(A), i ako je

: [a, b] A put od x do y, onda je f put u f(A) od x
do y
.
Korolar 8.12 Neka je A R
n
povezan i neka je f : A R neprekidna funkcija. Ako je
f(x) = a i f(y) = b, tada f postize sve meduvrijednosti izmedu a i b.
Dokaz. Tvrdnja je ocita jer je f(A) povezan podskup od R, dakle interval.
30
Jos jedna cinjenica o povezanim skupovima je
vjezbe?
Propozicija 8.13 Ako je A R
n
povezan, onda je i njegov zatvarac

A povezan.
Iz ove propozicije mozemo zakljuciti da je zatvarac grafa funkcije sin
1
x
povezan. Naime, sam
graf je ocito povezan putevima. S druge strane, zatvarac grafa nije povezan putevima. Posebno,
analogna tvrdnja Propoziciji 8.13 ne vrijedi za povezanost putevima. Jos jedna jednostavna ali
korisna cinjenica je
vjezbe?
Propozicija 8.14 Neka je A
i
, i I, proizvoljna familija povezanih podskupova od R
n
koji svi
sadrze istu tocku c R
n
. Tada je i unija
iI
A
i
povezan skup.
31
9 Banachov teorem o ksnoj tocki
n
. Za funkciju f : A R
k
kazemo da ima Lipschitzovo svojstvo
(ili da je Lipschitzova) ako postoji (Lipschitzova) konstanta L > 0 takva da je
d(f(x), f(y)) Ld(x, y), x, y A.
Lema 9.2 Ako f : A R
k
, A R
n
, ima Lipschitzovo svojstvo, onda je f uniformno neprekidna
na A.
Dokaz. Za zadani > 0 neka je =

L
gdje je L Lipschitzova konstanta. Sada je jasno da za
sve x, y A, d(x, y) < povlaci d(f(x), f(y)) < .
Primjer 9.3 Neka je I R otvoren interval i neka je f : I R diferencijabilna funkcija.
Pretpostavimo da je derivacija funkcije f ogranicena na I, tj. da je |f
(x)| M za svaki x I.
Tada f ima Lipschitzovo svojstvo. Naime, po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti, znamo
da za bilo koje x, y I postoji c izmedu x i y takav da je f(x) f(y) = f
(c)(x y). Prelaskom

na apsolutne vrijednosti slijedi
|f(x) f(y)| = |f
(c)||x y| M|x y|.

Kasnije cemo vidjeti da i diferencijabilne funkcije vise varijabli imaju Lipschitzovo svojstvo.
Denicija 9.4 Ako je za funkciju f : A R
k
zadovoljeno Lipschitzovo svojstvo sa konstantom
L < 1, onda f zovemo kontrakcijom.
Slijedeci je teorem, iako vrlo jednostavan, kljucan za dokaz mnogih vaznih rezultata.
Teorem 9.5 (Banachov teorem o ksnoj tocki) Neka je A R
n
zatvoren i neka je f :
A A kontrakcija. Tada f ima jedinstvenu ksnu tocku u A (tj. !x A takav da je f(x) = x).
Dokaz. Dokazimo najprije egzistenciju ksne tocke. Neka je a bilo koja tocka u A. Denirajmo
niz u A pomocu
x
1
= a; x
n+1
= f(x
n
), n N.
Mozemo pretpostaviti da je x
2
= x
1
; u protivnom smo vec pronasli ksnu tocku, x
1
.

Zelimo
dokazati da je niz (x
n
) Cauchyjev. Onda ce zbog potpunosti skupa A niz (x
n
) biti konvergentan;
oznacimo njegov limes sa x. Sada prelaskom na limes iz jednakosti x
n+1
= f(x
n
) dobivamo
x = f(x) pa je x ksna tocka. Ovdje smo iskoristili neprekidnost funkcije f koja slijedi iz
Leme 9.2. Da dokazemo da je niz (x
n
) Cauchyjev, primijetimo najprije da iz cinjenice da je f
kontrakcija slijedi
d(x
n
, x
n+1
) Ld(x
n1
, x
n
) L
2
d(x
n2
, x
n1
) . . . L
n1
d(x
1
, x
2
),
za bilo koji n N. Ako su sada k, n N, k < n, onda vrijedi
d(x
k
, x
n
) d(x
k
, x
k+1
) +d(x
k+1
, x
k+2
) +. . . + d(x
n1
, x
n
) (L
k1
+L
k
+. . . +L
n2
)d(x
1
, x
2
).
Buduci da je 0 < L < 1, red
i
L
i
konvergira. Slijedi da je posljednji izraz u gornjoj nejednakosti
po volji malen ako je k dovoljno velik. Naime, za zadani > 0, uzmimo k
0
toliko velik da za
ostatak reda
i
L
i
vrijedi
i=k
0
1
L
i
<

d(x
1
, x
2
)
.
32
Tada ce za svaki k k
0
vrijediti
L
k1
+ L
k
+ . . . + L
n2
<
i=k1
L
i
i=k
0
1
L
i
<

d(x
1
, x
2
)
.
Stoga je za sve k, n k
0
d(x
k
, x
n
) <

d(x
1
, x
2
)
d(x
1
, x
2
) = .
Dakle, niz (x
n
) je doista Cauchyjev. Ostaje dokazati jedinstvenost ksne tocke. Pretpostavimo
da su x, y A ksne tocke za f. Tada iz
d(x, y) = d(f(x), f(y)) Ld(x, y)
zbog C < 1 slijedi da mora biti d(x, y) = 0, tj. x = y.
33
10 Plohe i krivulje u R
3
Intuitivno, ploha u R
3
je dvodimenzionalan podskup, koji moze biti ravan ali je najcesce za-
krivljen. Vec smo spomenuli neke primjere ploha: to su grafovi dovoljno dobrih neprekidnih
funkcija f : R
2
R. (Ako je f npr. glatka, znacenje cega cemo denirati kasnije, tada je graf
funkcije f doista dvodimenzionalan.) Sada spomenimo jos dva nacina na koje je moguce zadati
plohu. Prisjetimo se da se krivulje u ravnini mogu zadati implicitno, pomocu jednadzbe
F(x, y) = 0,
pri cemu je F : R
2
R dovoljno dobra funkcija. Tipicni primjeri tako zadanih krivulja su
kruznica, elipsa i hiperbola, koje su redom zadane jednadzbama
x
2
+ y
2
= 1;
x
2
a
2
+
y
2
b
2
= 1;
x
2
a
2

y
2
b
2
= 1.
Na slican se nacin i plohe u prostoru mogu zadati pomocu jednadzbe
F(x, y, z) = 0,
gdje je F : R
3
R ponovno dovoljno dobra. Tipican primjer je jedinicna sfera
S
2
= {(x, y, z) R
3
| x
2
+ y
2
+ z
2
= 1};
tu je funkcija F dana sa F(x, y, z) = x
2
+ y
2
+ z
2
1. Jos jedan primjer je ploha
C = {(x, y, z) R
3
| x
2
+ y
2
= 1}.
Vidimo da kroz svaku tocku (x
0
, y
0
) na jedinicnoj kruznici u xy ravnini, ploha C sadrzi pravac
{(x
0
, y
0
, z) | z R}
paralelan sa z-osi. Drugim rijecima, C je beskonacan otvoreni uspravni cilindar nad jedinicnom
kruznicom u xy ravnini. Drugi nacin zadavanja krivulja i ploha u prostoru je pomocu parametrizacije.
Na taj smo nacin vec denirali krivulje i puteve. Na primjer, kruznica i elipsa mogu se parametrizirati
sa , : [0, 2] R
2
,
() = (cos , sin ); () = (a cos , b sin ),
dok se jedna grana hiperbole moze parametrizirati sa : R R
2
,
(t) = (a ch t, b sh t).
Primijetimo da je krivulju koja je dana kao graf funkcije f : I R, gdje je I interval u R, dakle
C = {(x, f(x)) | x I},
uvijek moguce parametrizirati parametrom x I, tj. sa : I R
2
,
(x) = (x, f(x)).
34
Parmetrizirana ploha u R
3
je neprekidna funkcija sa A R
2
u R
3
. Na primjer, graf funkcije
f : A R je parametrizirana ploha, ako deniramo : A R
3
pomocu
(x, y) = (x, y, f(x, y)).
(Primijetimo da se graf moze zadati i implicitno, sa F(x, y, z) = z f(x, y) = 0.) Nadalje, gore
spomenuti beskonacni cilindar C mozemo parametrizirati sa
: [0, 2] R R
3
, (, z) = (cos , sin, z).
Sljedeca parametrizacija jedinicne sfere malo je manje ocita:
: [0, ] [0, 2] R
3
, (, ) = (sin cos , sin sin , cos ).
Da uvidimo da je to doista parametrizacija jedinicne sfere, uzmimo tocku T = (x, y, z) na sferi,
i neka je kut koji radijus-vektor te tocke zatvara sa z-osi. Neka je

T projekcija tocke T na xy-
ravninu, i neka je kut koji radijus-vektor tocke

T zatvara s pozitivnim dijelom x-osi. Ako sa T
oznacimo projekciju tocke T na z-os, iz trokuta OTT
vidimo da je udaljenost T do z-osi jednaka

sin i da je z = cos . Buduci da je udaljenost od

T do 0 jednaka kao udaljenost T do z-osi,
dakle sin , slijedi da je

T = (sin cos , sin sin , 0). Dakle je T = (sin cos , sin sin , cos ).
Ovi su primjeri usko vezani uz razne koordinatne sisteme u R
3
. Naime, u R
2
mozemo uvesti
polarne koordinate: r 0 - udaljenost tocke od 0, i [0, 2 - kut koji radijus-vektor tocke
zatvara sa pozitivnim dijelom x-osi. Veza sa uobicajenim x, y-koordinatama je:
x = r cos ; y = r sin ,
odnosno r =
x
2
+ y
2
, dok se moze odrediti iz tg =
y
x
, uzimajuci u obzir u kojem se kvad-
rantu tocka nalazi. Ako sada u xy-ravnini uzmemo polarne koordinate, a z-koordinatu ostavimo
kakva jest, dobivamo cilindricne koordinate (r, , z) u R
3
. U tim koordinatama, jednadzba gore
spomenutog cilindra C je r = 1, a i z mu mogu posluziti kao parametri. Sfera je pak u vezi sa
sferickim koordinatama u R
3
: 0 je udaljenost tocke do od 0, [0, ] je kut kojeg radijus-
vektor tocke zatvara s pozitivnim dijelom z-osi, a je isti kao u cilindricnim koordinatama.
Razmatranje koje smo proveli opisujuci parametrizaciju sfere pokazuje da je r = sin dok je
z = cos , pa je dakle
x = r cos = sin cos ; y = r sin = sin sin ; z = cos .
Obratno, ako znamo (x, y, z), onda prvo izracunamo =
x
2
+ y
2
+ z
2
i r =
x
2
+ y
2
, a zatim
iz cos =
z
i na kraju iz cos =
x
r
, sin =
y
r
. U sferickim koordinatama, jednadzba jedinicne
sfere je = 1, dok joj i mogu posluziti kao parametri.
35
11 Diferencijal i derivacije
11.1 Diferencijal
U ovom odjeljku poopcujemo pojam diferencijabilnosti na funkcije vise varijabli. Realna funkcija
realne varijable f : a, b R je diferencijabilna u c a, b ako postoji limes
lim
xc
f(x) f(c)
x c
. (11.2)
Ako taj limes postoji onda broj (jedinstvenost limesa)
f
(c) = lim
xc
f(x) f(c)
x c
zovemo derivacija funkcije f u tocki c. Ovaj broj upravo je nagib tangente na graf funkcije f u
tocki (c, f(c)):
c
fc
Znamo li da je funkcija f diferencijabilna u tocki c tada (11.2) mozemo iskazati na jos nekoliko
ekvivalentnih nacina
lim
xc
f(x) f(c)
x c
f
(c)
= 0
ili
lim
xc
f(x) f(c) f
(c)(x c)
x c
= 0
ili ekvivalentno
lim
xc
|f(x) f(c) f
(c)(x c)|
|x c|
= 0
Stoga deniciju diferencijabilnosti mozemo iskazati i ovako: funkcija f : a, b R je diferenci-
jabilna u c a, b ako postoji l R takav da vrijedi
lim
xc
|f(x) f(c) l(x c)|
|x c|
= 0. (11.3)
Ako takav l postoji on je jedinstven, pa ga oznacimo sa f
(c).
36
Napomena 11.1 Upravo smo pokazali da denicija diferencijabilnosti povlaci (11.3). Nadalje,
istim racunom lako je pokazati da (11.3) povlaci deniciju (11.2).
Oznacimo anu funkciju koja prolazi kroz tocku (c, f(c)) u ravnini sa
f
l
(x) = f(c) + l(x c).
Ocito je da ova funkcija za proizvoljni l R zadovoljava
lim
xc
f(x) f
l
(x) = 0.
No, ako izaberemo jedinstveni l = f
(c) onda dobivamo i vise

lim
xc
f(x) f
f
(c)
(x)
x c
= 0.
Ovo svojstvo bi mogi iskazati sa: razlika tangente (tj. funkcije f
f
(c)
) i funkcije f ide u nulu
jos brze nego sto x c.

Stovise zbog jedinstvenosti derivacije u tocki tangenta je jedina ana
funkcija koja ima to svojstvo.
Deniramo li preslikavanje L : R R formulom L(x) = lx tada je to preslikavanje linearno
(linearni operator sa R u R). Sada nam je (11.3) motivacija za sljedecu deniciju.
n
. Funkcija f : A R
m
je diferencijabilna u tocki c A ako
postoji linearni operator L : R
n
R
m
(L L(R
n
, R
m
)) takav da vrijedi
lim
xc
f(x) f(c) L(x c)
x c
= 0. (11.4)
Funkcija je diferencijabilna na A ako je diferencijabilna u svakoj tocki skupa A.
Napomena 11.3 Norma u ovoj deniciji je Euklidska, ali zbog ekvivalencije normi na konacnodi-
menzionalnom prostoru denicija ne ovisi o izboru norme. Primijetite takoder da je ista denicija
smislena i za normirane prostore V, W i funkciju f : A V W. Za proizvoljni L L(R
n
, R
m
)
ana aproksimacija denirana je sa
f
L
(x) = f(c) + L(x c)
i ima ista svojstva kao i u slucaju realne funkcije realne varijable.
Primjer 11.4 Neka je dana funkcija f : R
2
R diferencijabilna u tocki c R
2
. Sada za
linearni operator iz denicije diferencijabilnosti vrijedi L L(R
2
, R), pa je pridruzena matrica u
paru kanonskih baza na R
2
i R dimenzije 1 2 (ona ima reprezentanta l medu vektorima iz R
2
).
Stoga se ana aproksimacija moze napisati sa
f
L
(x
1
, x
2
) = (l|x c) + f(c),
gdje je skalarni produkt u R
2
. Graf ove funkcije je ravnina koja prolazi kroz tocku (c, f(c)), s
nagibom odredenim operatorom L, koja je najbolja aproksimacija funkcije f u okolini tocke c.
slika
Kad u narednom teoremu pokazemo jedinstvenost operatora L tu cemo ravninu nazivati
tangencijalna ravnina.
37
n
otvoren i f : A R
m
diferencijabilna u c A. Tada je linearni
operator iz denicije diferencijala jedinstven.
Dokaz. Pretpostavimo da postoje dva linearna operatora L
1
, L
2
L(R
n
, R
m
) koji zadovoljavaju
(11.4). Dokazat cemo da je L
1
e = L
2
e za proizvoljni jedinicni vektor e R
n
. Stoga su L
1
i L
2
linearni operatori jednaki na nekoj bazi, te stoga jednaki.
Neka je e proizvoljan jedinicni vektor i > 0. Oznacimo x = c + e. Stoga je
= x c, e =
x c
=
x c
x c
.
Zbog otvorenosti skupa A za dovoljno male vrijedi x A. Sada je
L
1
eL
2
e = L
1
x c
x c
L
2
x c
x c
=
f(x) + f(c) + L
1
(x c)
x c
+
f(x) f(c) L
2
(x c)
x c
.
Primjenom nejednakosti trokuta dobivamo
L
1
e L
2
e
f(x) f(c) L
1
(x c)
x c
+
f(x) f(c) L
2
(x c)
x c
.
Uzimanjem limesa x c slijedi da je lijeva strana jednaka 0, pa je L
1
e = L
2
e za proizvoljan
jedinican vektor iz R
n
.
Napomena 11.6 Tvrdnja teorema vrijedi i za neke skupove koji nisu otvoreni, npr. segment u
R ili opcenito zatvorena kugla u R
n
. S druge strane za skup koji sadrzi jednu tocku operator L
nije jedinstveno odreden.
Sada kad znamo da je linerni operator jedinstven (tj. potpuno odreden funkcijom f i tockom
c) opravdana je oznaka Df(c) i naziv diferencijal funkcije f u tocki c. Linearni operator sa R
u R je operator mnozenja. Stoga je diferencijal Df(c) za f : R R operator mnozenja s f
(c).
Primjer 11.7 Direktno iz denicije slijedi da je ana funkcija f : R
n
R
m
f(x) = Ax + b,
pri cemu je A L(R
n
, R
m
), a b R
m
je diferencijabilna u svim tockama domene R
n
, te da joj
je diferencijal u svim tockama jednak A.
Lema 11.8 Neka je A R
n
, f : A R
n
, f = (f
1
, . . . , f
m
), i c A. Funkcija f je diferencija-
bilna u tocki c ako i samo ako su f
i
diferencijabilne u c za svaki i = 1, . . . , m.
Dokaz. Neka je f diferencijabilna u c, i L zapis diferencijala Df(c) u paru kanonskih baza. Tada
vrijedi
lim
xc
f(x) f(c) L(x c)
x c
= 0.
To je ekvivalentno sa
lim
xc
f(x) f(c) L(x c)
x c
= 0,
a to je ekvivalentno sa
lim
xc
(f(x) f(c) L(x c)|e
i
)
x c
= 0, i = 1, . . . , m. (11.5)
38
Zbog simetricnosti skalarnog produkta ove konvergencije ekvivalentne su sa
lim
xc
f
i
(x) f
i
(c) (L
T
e
i
|x c)
x c
= 0, i = 1, . . . , m.
Svaki od vektora L
T
e
i
denira linearni operator L
i
L(R
n
, R) formulom L
i
x = (L
T
e
i
|x), pa su
funkcije f
i
diferencijabilne u c za svaki i = 1, . . . , m.
Obratno, neka su sve funkcije f
i
diferencijabilne u c s diferencijalima Df
i
(c). To znaci
lim
xc
f
i
(x) f
i
(c) Df
i
(c)(x c)
x c
= 0, i = 1, . . . , m.
Deniramo linearni operator formulom
Lx =
Df
1
(c)x
.
.
.
Df
m
(c)x
.
Zbog (11.5) slijedi da je sada f diferencijabilna tocki c s diferencijalom L.
11.2 Parcijalne derivacije
Neka je A R
m
i neka je f : A R
m
. Tada smo denirali komponentne funkcije sa
f(x) = (f
1
(x), f
2
(x), . . . , f
m
(x)).
Svaka od funkcija f
i
funkcija je n varijabli, no za danu tocku c mozemo denirati realne funkcije
jedne varijable g
ij
(h) = f
i
(c
1
, . . . , c
j1
, c
j
+ h, c
j+1
, . . . , c
n
), za h iz nekog skupa sto sadrzi 0.
Ovime zapravo promatramo samo ponasanje funkcije f
i
na presjeku neke okoline tocke c i skupa
A, i to samo duz osi x
j
.
slika
Ove funkcije znamo derivirati.
Denicija 11.9 Parcijalne derivacije funkcije f u tocki c A, u oznaci
f
i
x
j
(c), dane su sa
f
i
x
j
(c) = g
ij
(0) = lim
h0
f
i
(c
1
, . . . , c
j1
, c
j
+ h, c
j+1
, . . . , c
n
) f
i
(c
1
, . . . , c
n
)
h
(citamo: parcijalna derivacija ite komponente funkcije f po varijabli x
j
), i = 1, . . . , m, j =
1, . . . , n.
Iz denicije slijedi da je lako racunati parcijalne derivacije. Npr. za funkciju f(x, y) = (x
2
, x
3
y, x
4
y
2
)
parcijalne derivacije su
f
1
x
(x, y) = 2x,
f
1
y
(x, y) = 0,
f
2
x
(x, y) = 3x
2
y,
f
2
y
(x, y) = x
3
,
f
3
x
(x, y) = 4x
3
y
2
,
f
3
y
(x, y) = x
4
2y.
Vec smo vidjeli da je diferencijal Df(c) za f : R R zapravo operator mnozenja s f
(c). Taj
rezultat sada generaliziramo.
39
n
otvoren i f : A R
m
diferencijabilna u c A. Tada sve
parcijalne derivacije
f
i
x
j
(c) postoje, te je matrica diferencijala Df(c) u paru kanonskih baza od
R
n
i R
m
, oznacavat cemo je f(c) (znak citamo nabla), dana sa
f(c) =
f
1
x
1
(c)
f
1
x
2
(c)
f
1
xn
(c)
f
2
x
1
(c)
f
2
x
2
(c)
f
2
xn
(c)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
fn
x
1
(c)
fn
x
2
(c)
fn
xn
(c)
.
Napomena 11.11 Ovu matricu nazivamo Jacobijeva matrica funkcije f u tocki c, a ponekad i
derivacija vektorske funkcije vise varijabli.
Dokaz. Funkcija je diferencijabilna u tocki c, te postoji Df(c). i, j element matrice linearnog
operatora Df(c) u paru kanonskih baza jednak je
a
ij
:= Df(c)e
j
e
i
.
Sada iz denicije diferencijala za x = c + he
j
(uzimamo limes u tocki c po pravcu paralelnom s
osi x
j
) slijedi
0 = lim
xc
f(x) f(c) Df(c)(x c)
x c
= lim
h0
f(c
1
, . . . , c
j1
, c
j
+ h, c
j+1
, . . . , c
n
) f(c
1
, . . . , c
n
) hDf(c)e
j
h
.
Ova konvergencija povlaci konvergenciju svih komponenti vektora u brojniku, tj. za svaki i =
1, . . . , m vrijedi
0 = lim
h0
f
i
(c
1
, . . . , c
j1
, c
j
+ h, c
j+1
, . . . , c
n
) f
i
(c
1
, . . . , c
n
) hDf(c)e
j
e
i
h
= lim
h0
f
i
(c
1
, . . . , c
j1
, c
j
+ h, c
j+1
, . . . , c
n
) f
i
(c
1
, . . . , c
n
)
h
a
ij
.
Iz denicije parcijalne derivacije sada slijedi a
ij
=
f
i
x
j
.
Racun diferencijala sada se svodi na racun parcijalnih derivacija koje lako racunamo tehnikama
razvijenim za funkcije jedne varijable. Npr. Jacobijeva matrica, za f(x, y) = (x
2
, x
3
y, x
4
y
2
) dana
je sa
f(x, y) =
2x 0
3x
2
y x
3
4x
3
y
2
x
4
2y
.
Primijetite da je diferencijal neovisan o izboru baza u R
n
i R
m
, za razliku od Jacobijeve
matrice. Kod denicije parcijalnih derivacija ogranicili smo se na restrikcije funkcije u okolini
neke tocke u smjerovima koordinatnih osi. Naravno, ima smisla promatrati i druge smjerove.
slika
40
n
i f : A R
m
, te neka je v R
n
, jedinicni vektor v = 1.
Ako postoji limes
lim
h0
f(c + hv) f(c)
h
nazivamo ga derivacija funkcije u smjeru vektora v u tocki c i oznacavamo sa
v
f(c) ili
f
v
.
Stoga je parcijalna derivacija
f
x
i
zapravo derivacija u smjeru koordinatne osi x
i
(v = e
i
).
Sada za diferencijabilnu funkciju u tocki c slijedi
lim
h0
f(c + hv) f(c) hDf(c)v
h
= 0.
Stoga je
f
v
(c) = lim
h0
f(c + hv) f(c)
h
= Df(c)v.
Stoga smo pokazali slijedecu Propoziciju.
n
i f : A R
m
, te neka je v R
n
, jedinicni vektor v = 1.
Ako je funkcija diferencijabilna u tocki c tada postoji
f
v
(c) i vrijedi
f
v
(c) = Df(c)v.
U slucaju m = 1, tj. kad je funkcija vise varijabli realna, f : A R
n
R, matrica
diferencijala dana je sa
f
x
1

f
x
n
.
To je matrica dimenzije 1 n. Vektor s istim komponentama se naziva gradijent i oznacava sa
grad f (oznake su dosta neujednacene, pa se ponekad gradijent oznacava sa f):
grad f =
f
x
1
, . . . ,
f
x
n
.
Primijetite da smo tu zapravo napravili identikaciju izmedu prostora L(R
n
, R) i R
n
pomocu
kanonske baze. Djelovanje diferencijala na vektor v, odnosno deivaciju u smjeru vektora v, sada
mozemo zapisati i sa
f
v
(c) = Df(c)v = (grad f(c)|v).
Napomena 11.14 Iz prethodne formule sada lako procitamo da smjer vektora v u kojem
funkcija f najbrze raste , tj. najvece derivacije u smjeru u tocki c, odreden sa grad f(c).
41
1 Diferencijabilnost
1.1. Motivacija. Kazemo da je funkcija f : a, b R derivabilna u tocki c a, b ako
postoji limes
f
(c) = lim
xc
f(x) f(c)
x c
.
Najbolja linearna aproksimacija funkcije f je funkcija l(x) = f(c) +f
(c)(x c). Vidimo da

je tangenta na graf funkcije f kroz tocku (c, f(c)) upravo pravac y = f(c) + f
(c)(x c).
Limes koji denira derivaciju u tocki ekvivalentan je s
lim
xc
[f(x) f(c) f
(c)(x c)[
[x c[
= 0, (1)
tj. derivacija u tocki postoji ako i samo ako postoji broj f
(c) (koji numericki reprezentira

linearnu aproksimaciju funkcije f u tocki c) takav da vrijedi (1). U slucaju funkcija vise
varijabli takoder funkciju pokusavamo lokalno najbolje aproksimirati linearnom funkcijom.
1.2. Definicija. Neka je A R
n
otvoren skup. Kazemo da je f : A R
m
diferencijabilna
u tocki c A ako postoji linearan operator L : R
n
R
m
takav da vrijedi
lim
xc
|f(x) f(c) L(x c)|
|x c|
= 0.
1.3. Napomena. Ako postoji, takav linearan operator je jedinstven, nazivamo ga difer-
encijal preslikavanja f u tocki c i oznacavamo ga s Df(c). Primjetite da je Df(c) oznaka
za jedan linearni operator.

Zelimo li opisati taj linearni operator navest cemo kako on djeluje
na pojedini vektor njegove domene. Takoder, primjetite da (zasad) oznake Df i D nemaju
nikakvo znacenje.
1.4. Napomena. Ako je f diferencijabilno u tocki c, onda je i neprekidno u c. Obrat, kao
i u slucaju jedne varijable, ne vrijedi opcenito.
1.5. Napomena. Primjetite da je funkcija jedne varijeble derivabilna u c ako i samo ako
je diferencijabilna u c i tada vrijedi Df(c)(x) = f
(c)x, x R.
1.6. Definicija. Kazemo da je f diferencijabilna na A ako je diferencijabilna u svakoj tocki
c A.
1.7. Primjer. Neka je L : R
n
R
m
linearan operator. Dokazite da je DL(c) = L za svaki
c R
n
. (Linearni operator najbolje sam sebe aproksimira linearno!)
Rjesenje. Buduci da je L linearan vrijedi L(x) L(c) = L(x c) sto povlaci
|L(x) L(c) L(x c)|
|x c|
= 0,
pa direktno iz denicije slijedi tvrdnja.
1
1.8. Zadatak. Neka je f : R
n
R
m
i pretpostavimo da postoji konstanta M > 0 takva
da za svaki x R
n
vrijedi |f(x)| M|x|
2
. Dokazite da je f diferencijalno u c = 0 i da je
Df(0) = 0 (nul-operator).
Rjesenje. Pri dokazivanju raznih tvrdnji koristeci deniciju diferencijala korisno je razmisljati
da prirast funkcije mozemo zapisati kao linearni dio + mali ostatak,
f(x) f(c) = Df(c)(x c) + r(x), lim
xc
|r(x)|
|x c|
= 0.
Iz tvrdnje zadatka slijedi da je |f(0)| M 0, sto povlaci f(0) = 0.
Dakle, zapisemo li u spomenutom obliku
f(x) = f(x) f(0) = 0(x c) + r(x)
vidimo da bismo trebali pokazati da sam f(x) ima svojstvo malog ostatka (tj. da je f(x)
zanemarivo u odnosu na x). Iz tvrdnje zadatka vrijedi
0
|f(x)|
|x|
M|x|,
pa prelaskom na limes i primjenom teorema o sendvicu zaista dobivamo
lim
x0
|f(x)|
|x|
= 0.
1.9. Primjer. Ako je f : R R derivabilna i [f(x)[ [x[, mora li vrijediti Df(0) = 0?

Rjesenje. Ne, kontraprimjer je f(x) = x. Za diferencijal vrijedi Df(0)(x) = f
(0)x = 1 x,
tj. Df(0) = 1
R
,= 0.
1.10. Primjer. Neka je L : R
n
R
m
linearan operator, f : R
n
R
m
takva da za svaki
x R
n
vrijedi |f(x)| M|x|
2
za neku konstantu M > 0 i neka je g(x) = f(x)+L(x), x
R
n
. Dokazite da je Dg(0) = L.
Rjesenje. Tvrdnja slijedi jer za f
1
i f
2
diferencijabilne u 0 slijedi da je f
1
+ f
2
takoder
diferencijabilno u 0 i vrijedi Df
1
(0) + Df
2
(0) = D(f
1
+ f
2
)(0) (predavanja!) te primjenom
prethodnih zadataka.
1.11.

Zelimo li izracunati diferencijal nekog preslikavanja denicija nije previse operativna
jer moramo pogoditi linearni operator i racunati odredeni limes u vise varijabli. Srecom,
mozemo (kao sto je cesto u matematici) racun svesti na jednostavniji, poznati slucaj poz-
navajuci vezu izmedu diferencijala i parcijalnih derivacija.
2
n
otvoren skup i f = (f
1
, ..., f
m
) : A R
m
. Za svako
c A deniramo i-tu parcijalnu derivaciju koordinatne funkcije f
j
u tocki c kao sljedeci limes
(ukoliko on postoji)
i
f
j
(c) =
f
j
x
i
= lim
h0
f
j
(c + he
i
) f
j
(c)
h
, i = 1, ..., n, j = 1, ..., m
pri cemu su e
1
= (1, 0, ..., 0), e
2
= (0, 1, ..., 0), ..., e
n
= (0, ..., 0, 1) vektori kanonske baze u R
n
.
Opcenitije, neka je v R
n
takav da je |v| = 1 (kazemo da je v smjer). Derivacija u smjeru
vektora v koordinatne funkcije f
j
u tocki c je limes (ukoliko on postoji)
v
f
j
(c) =
f
j
v
= lim
h0
f
j
(c + hv) f
j
(c)
h
, j = 1, ..., m.
1.13. Napomena. Parcijalna derivacija po i-toj varijabli racuna se kao da se radi o funkciji
jedne varijable x
i
, dok ostale varijable smatramo konstante.
1.14. Primjer. Odredi sve parcijalne derivacije preslikavanja
a) f(x, y, z) =
xsin y
z
.
b) f(x, y, z) = (x
4
y, xe
z
).
Rjesenje. a)
f
x
(x, y, z) =
sin y
z
,
f
y
(x, y, z) =
x cos y
z
,
f
z
(x, y, z) =
x sin y
z
2
.
b)
f
1
x
(x, y, z) = 4x
3
y,
f
1
y
(x, y, z) = x
4
,
f
1
z
(x, y, z) = 0,
f
2
x
(x, y, z) = e
z
,
f
2
y
(x, y, z) = 0,
f
2
z
(x, y, z) = xe
z
.
1.15. DZ. Pokazite koristeci deniciju da je diferencijal preslikavanja iz posljednjeg zadatka

dan formulom
Df(x
0
, y
0
, z
0
)(x, y, z) = (4x
3
0
y
0
x + x
4
0
y, e
z
0
x + x
0
e
z
0
z).
1.16. Definicija. Neka postoje sve parcijalne derivacije preslikavanja f = (f
1
, ..., f
m
) : A
R
m
. Matricu dimenzija m n
f(c) =
_
_
_
_
_
f
1
x
1
(c)
f
1
x
2
(c)
f
1
x
n
(c)
f
2
x
1
(c)
f
2
x
2
(c)
f
2
x
n
(c)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
f
m
x
1
(c)
f
m
x
2
(c)
f
m
x
n
(c)
_
_
_
_
_
nazivamo Jacobijeva matrica preslikavanja f u tocki c.
3
1.17. Teorem. Neka je A R
n
otvoren skup i f = (f
1
, ..., f
m
) : A R
m
diferencijabilna
u c A. Tada sve parcijalne derivacije
i
f
j
(c) preslikavanja f u c postoje te matrica operatora
Df(c) u paru kanonskih baza za R
n
i R
m
upravo Jacobijeva matrica f(c). Nadalje, tada vrijedi
v
f
j
(c) = Df(c)(v) =
n
i=1
v
i
i
f
j
(c), v = (v
1
, v
2
, ..., v
n
).
1.18. Zadatak. Neka je formulom f(x, y) = (xy,
y
x
) dano preslikavanje na svojoj prirodnoj
domeni. Izracunajte Df(x, y). Odredite matricu operatora Df(x, y) obzirom na bazu (e
) =
(1, 0), (1, 1) u R
2
.
Rjesenje. Prvo je potrebno komentirati da je f diferencijabilno u svakoj tocki prirodne
domene T = (x, y) R
2
: x ,= 0 jer je svaka koordinatna funkcija diferencijabilna. Naime,
f
1
(x, y) = xy je diferencijabilna na R
2
jer je produkt projekcija koje su linearni operatori pa
dakle i diferencijabilna preslikavanja, a f
2
(x, y) =
y
x
je diferencijabilna na T jer je kolicinik
projekcija.
Izracunamo li parcijalne derivacije (koje postoje, teorem!), vidimo da je Jacobijeva ma-
trica preslikavanja f
f(x, y) =
_
y x
y
x
2
1
x
_
.
Djelovanje operatora Df(x, y) je tada Df(x, y)(v
1
, v
2
) = (yv
1
+ xv
2
,
yv
1
x
2
+
v
2
x
).
Matrica prijelaza P iz baze (e) u bazu (e
) i njen inverz P
1
su redom
P =
_
1 1
0 1
_
, P
1
=
_
1 1
0 1
_
.
Matrica operatora Df(x, y) u bazi (e
) tada glasi
P
1
f(x, y) P =
_
y +
y
x
2
y +
y
x
2
+ x
1
x
y
x
2

y
x
2
+
1
x
_
.
1.19. Napomena. Obrat teorema 1.17 ne vrijedi opcenito, tj. postojanje parcijalnih
derivacija nije dovoljno da bi funckija bila diferencijabila. Ipak, ukoliko sve parcijalne
derivacije postoje i neprekidne su u tocki c, onda je i preslikavanje diferencijabilno u tocki
c (predavanja!). Koristeci ovu tvrdnju mozemo dokazivati diferencijabilnost preslikavanja
koja nisu samo kompozicije, produkti ili kolicnici linearnih operatora. Sljedeca dva primjera
ilustriraju neke od ovih tvrdnji.
1.20. DZ. Pokazite da je f(x, y) =
_
x
2
+ y
2
diferencijabilno na R
2
(0, 0) te da ne
postoje
x
f(0, 0) i
y
f(0, 0) i zakljucite da ne postoji Df(0, 0).
4
1.21. DZ. Pokazite da preslikavanje
f(x, y) =
_
xy
x
2
+y
, y ,= x
2
,
0, y = x
2
,
ima derivaciju u svakom smjeru u tocki (0, 0), ali nije diferencijabilno u (0, 0).
Uputa: Za v = (v
1
, v
2
) pokazite da je
f
v
(0, 0) =
_
v
1
, v
2
,= 0,
0, v
2
= 0.
Takoder, pokazite da f nije (i ne moze se dodenirati tako da bude) neprekidno u (0, 0).
1.22. Zadatak. Dokazite da je preslikavanje
f(x, y) =
_
(xy)
2
x
2
+y
2
, (x, y) ,= (0, 0),
0, (x, y) = (0, 0),
diferencijabilno u (0, 0) (i na citavom R
2
).
Rjesenje. Parcijalne derivacije u tocki (x, y) ,= (0, 0) su
x
f(x, y) =
x
3
y
2
+ 2xy
4
(x
2
+ y
2
)
3/2
,
y
f(x, y) =
x
2
y
3
+ 2yx
4
(x
2
+ y
2
)
3/2
.
Po deniciji racunamo
x
f(0, 0) = lim
h0
f(h,0)f(0,0)
h
= 0 i zelimo pokazati da je
lim
(x,y)(0,0)
x
f(x, y) = 0 =
x
f(0, 0).
Imamo ocjenu
0
x
3
y
2
+ 2xy
4
(x
2
+ y
2
)
3/2
=
[xy[
x
2
+ y
2

[y[
_
x
2
+ y
2
(x
2
+ 2y
2
)
1
2
1 (x
2
+ 2y
2
).
Prelaskom na limes lim
(x,y)(0,0)
i prema teoremu o sendvicu dobivamo trazeni zakljucak.
Ovo pokazuje da je
x
f neprekidno u (0, 0), a analogno se pokazuje za
y
f. Prema
napomeni sada zakljucujemo da je f diferencijabilno u (0, 0). Za ostale tocke iz R
2
komen-
tiramo na standardni nacin, koristeci diferencijabilnost kolicnika, kompozicija itd.
1.23. Zadatak. Dokazite da je preslikavanje
f(x, y) =
_
xy
x
2
+y
2
, (x, y) ,= (0, 0),
0, (x, y) = (0, 0),
diferencijabilno u (0, 0).
5
Rjesenje. Na slican nacin kao u prethodnom zadatku racunamo parcijalne derivacije, no u
ovom primjeru one nisu neprekidne u tocki (0, 0). Ipak, neprekidnost parcijalnih derivacija
nije nuzan uvjet za diferencijabilnost preslikavanja, pa diferencijabilnost provjeravamo direk-
tno. Buduci da prema deniciji lako dobivamo
x
f(0, 0) = 0 i
y
f(0, 0) = 0 prema teoreomu
1.17 jedini kandidat za Df(0, 0) je nul-operator.
Uvjet diferencijabilnosti preslikavanja f u (0, 0) se svodi na 0 = lim
(x,y)(0,0)
f(x,y)
x
2
+y
2
=
lim
(x,y)(0,0)
xy
x
2
+y
2
, sto nije istina jer potonji limes ne postoji.
2
R takva da je f(x, y) = f(y, x), x, y R. Dokazite
da ako postoji barem jedan od brojeva
1
f(x
0
, y
0
) i
2
f(x
0
, y
0
) onda postoji i drugi i oni su
jednaki.
Rjesenje.
1
f(x
0
, y
0
) = lim
t0
f(x
0
+ t, y
0
) f(x
0
, y
0
)
t
= lim
t0
f(y
0
, x
0
+ t) f(y
0
, x
0
)
t
=
2
(y
0
, x
0
).
1.25. Zadatak. Ispitajte diferencijabilnost funkcije f : R

2
R zadane s f(x, y) = [x
2
y
2
[.
Rjesenje. Za svaku tocku (x
0
, y
0
) uz y
0
,= x
0
postoji okolina U takva da je y ,= x za
svaku tocku (x, y) U i funkcija je diferencijabilna na U jer se na toj okolini podudara s
ocito diferencijabilnom funkcijom x
2
y
2
, odnosno y
2
x
2
.
Za tocku (x
0
, x
0
) provjeravamo parcijalne derivacije po deniciji. Buduci da je
x
f(x
0
, x
0
) = lim
h0
f(x
0
+ h) f(x
0
)
h
= lim
h0
[2x
0
h + h
2
[
h
= lim
h0
[h[
h
(2x
0
+ h)
za x
0
,= 0 zakljucujemo da je
x
f(x
0
, x
0
) ne postoji jer lim
h0
|h|
h
ne postoji, a lim
h0
2x
0
+h =
2x
0
,= 0.
Prema tome zakljucujemo da f nije diferencijabilno u (x
0
, x
0
) za x
0
,= 0, a analogno
zakljucujemo u tockama oblika (x
0
, x
0
), x
0
,= 0.
Jos izracunamo parcijalne derivacije u tocki (0, 0).
x
f(0, 0) = lim
h0
f(h, 0) f(0, 0)
h
= lim
h0
[h
2
[
h
= lim
h0
h = 0,
y
f(0, 0) = lim
h0
f(0, h) f(0, 0)
h
= lim
h0
[ h
2
[
h
= lim
h0
h = 0.
Parcijalne derivacije postoje u tocki (0, 0) i jedini kandidat za diferencijal u tocki (0, 0)
je linearni operator cija Jacobijeva matrica za elemente ima upravo
x
f(0, 0) i
y
f(0, 0), tj.
jedini kandidat je nul-operator. Pokazimo po deniciji da je zaista Df(0, 0) = 0:
0 lim
(h
1
,h
2
)(0,0)
[f(h
1
, h
2
) f(0, 0) Df(0, 0)(h
1
, h
2
)[
|(h
1
, h
2
|
= lim
(h
1
,h
2
)(0,0)
[h
2
1
h
2
2
[
_
h
2
1
+ h
2
2
6
lim
(h
1
,h
2
)(0,0)
h
2
1
+ h
2
2
_
h
2
1
+ h
2
2
= lim
(h
1
,h
2
)(0,0)
_
h
2
1
+ h
2
2
= 0.

n
R parna funkcija (tj. f(x) = f(x), x R
n
),
diferencijabilna u 0. Izracunajte Df(0).
Rjesenje. Neka je g(x) := f(x) f(0). Tada je g takoder parna, diferencijabilna u 0 i
g(0) = 0. Buduci da je diferencijal konstante nuloperator vrijedi Dg(0) = Df(0)+0 = Df(0).
Neka je g(x) = Dg(0)(x) + r(x) uz lim
x0
|r(x)||x| = 0. Tada imamo
g(x) = g(x) = Dg(0)(x) + r(x) = Dg(0)(x) + r(x)
zbog parnosti funkcije g i linearnosti operatora Dg(0). Oduzmemo li tu jednakost od g(x) =
Dg(0)(x) + r(x) dobivamo
2Dg(0)(x) = r(x) r(x),
dijeljenjem s |x| i prelaskom na lim
x0
dobivamo
0 2 lim
x0
Dg(0)(x)
|x|
= lim
x0
r(x) r(x)|x| = 0,
odnosno
lim
x0
Dg(0)(x)
|x|
= 0.
Tvrdnja zadatka slijedi iz sljedece leme.
1.27. Lema. Neka je A : R
n
R linearni operator takav da je
lim
x0
A(x)
|x|
= 0.
Tada je A = 0.
Dokaz. Pretpostavimo da je A ,= 0 i neka je x R
n
takav da je Ax ,= 0. Tada prelaskom na
restrikciju u smjeru vektora x dobivamo
0 = lim
t0
A(tx)
|tx|
= lim
t0
tA(x)
[t[|x|
=
Ax
|x|
lim
t0
t
[t[
,
sto je kontradikcija jer potonji limes ne postoji. Dakle, pretpostavka je bila pogresna i vrijedi
A = 0.
1.28. Definicija. Neka su V, W normirani prostori. Za linearni operator A : V W kazemo
da je ogranicen ako postoji konstanta > 0 takva da za svaki x V vrijedi
|Ax| |x|.
7
1.29. Napomena. Linearni operator (,= 0) nikad nije ogranicen kao funkcija. Razlikujemo
pojam ogranicene funkcije i ogranicenog linearnog operatora.
1.30. DZ. Linearni operator je ogranicen ako i samo ako je neprekidan. Na konacnodimenzionalnom
prostoru svi linearni operatori su ograniceni.
1.31. Lema. Za svaki linearni operator A : R
n
R
m
vrijedi
sup|Ax| : |x| = 1 = inf : |Ax| |x|, x R
n
.
Dokaz. Knjiga prof. Ungara, str 22.
1.32. Napomena.
a) Za svaki linearni operator A : R
n
R
m
vrijedi
|Ax| |A||x|, x R
n
.
b) Preslikavanje A |A| je norma na prostoru svih linearnih operatora.
c) Za dva kompozabilna linearna operatora A i B vrijedi |A B| |A||B|.
1.33. Zadatak. Neka je A M
n
(R) simetricna matrica, a f : R
n
R zadana s f(x) =
(Ax[x). Dokazite da je f diferencijabilna na R
n
i nadite Df(x)(v).
Rjesenje. Prvi nacin.
f(x
1
, x
2
, ..., x
n
) =
_
_
_
_
_
_
_
a
11
a
12
... a
1n
a
21
a
22
... a
n2
.
.
.
.
.
.
a
n1
a
n2
... a
nn
_
_
_
_
x
1
x
2
.
.
.
x
n
_
_
,
_
_
x
1
x
2
.
.
.
v
n
_
_
_
_
_
_
_
=
n
i,j=1
a
ij
x
i
x
j
.
Buduci da je
i
f(x
1
, ..., x
n
) =
n
j=1
2a
ij
x
j
(raspisite to detaljno!), mnozeci Jacobijevu
matricu preslikavanja f vektorom v = (v
1
, ..., v
n
) dobivamo
Df(x)(v) = 2(Ax[v).
Drugi nacin. Raspisimo
f(x +h) f(x) = (A(x +h)[x +h) (Ax[x) = (Ax[x) +(Ax[h) +(Ah[x) +(Ah[h) (Ax[x)
f(x + h) f(x) = 2(Ax[h) + (Ah[h),
pri cemu je (Ah[x) = (h[Ax) = (Ax[h) jer je A simetricna matrica i jer je sklarni produkt
simetrican.
8
Primjetimo da je preslikavanje h 2(Ax[h) linearno jer je skalarni produkt linearan u
2. varijabli. Nadalje, prelikavanje r(h) = (Ah[h) ima svojstvo malog ostatka jer vrijedi
0
[r(h)[
|h|
=
[(Ah[h)[
|h|

|Ah||h|
|h|

|A||h|
2
|h|
= |A||h|,
pri cemu smo koristili SCB nejednakost i svojstvo a) operatorske norme iz napomene. Prim-
jenimo li lim
h0
prema teoremu o sendvicu dobivamo lim
h0
|r(h)|
h
= 0.
Ovime smo pokazali da je f diferencijabilno u tocki x i da je Df(x)(v) = 2(Ax[v).
n
R
m
diferencijabilno preslikavanje na R
n
i v
0
R
m
ksan vektor. Dokazite da je i preslikavanje g : R
n
R denirano s g(x) = (f(x)[v
0
)
diferencijabilna na R
n
.
Rjesenje. Buduci da je f diferencijabilna u x mozemo pisati f(x+h)f(x) = Df(x)(h)+r(h)
pri cemu je lim
h0
r(h)
h
= 0.
Slicno kao u prethodnom zadatku raspisujemo
g(x + h) g(x) = (Df(x)(h) + r(h)[v
0
) = (Df(x)(h)[v
0
) + (r(h)[v
0
).
Preslikavanje h (Df(x)(h)[v
0
) je linearno jer je Df(x) linearan i jer je skalarni produkt
linearan u 1. varijabli. Nadalje imamo ocjenu
0
[(r(h)[v
0
)[
|h|

|r(h)||v
0
|
|h|
,
pri cemu smo koristili SCB nejednakost. Prelaskom na lim
h0
i primjenom teorema o
sendvicu dobivamo
lim
h0
[(r(h)[v
0
)[
|h|
= 0,
sto pokazuje da je g diferencijabilna u x i da je Dg(x)(h) = (Df(x)(h)[v
0
).
9
12 Svojstva diferencijabilnih funkcija
Za realne funkcije realne varijable diferencijabilnost povlaci neprekidnost funkcija:
lim
xc
(f(x) f(c)) = lim
xc
f(x) f(c)
x c
(x c) = f
(c) lim
xc
(x c) = f
(c) 0 = 0.
Poopcenje tog rezultata vrijedi i za vektorske funkcije vise varijabli.
n
otvoren i f : A R
m
diferencijabilna u c A. Tada vrijedi
> 0, M > 0 x A x c < = f(x) f(c) Mx c, (12.6)
pa je f neprekidna na A.
Napomena 12.2 Funkciju koja zadovoljava svojstvo (12.6) nazivamo lokalno Lipschitzova u
tocki c. Funkcija je lokalno Lipschitzova na skupu ako je lokalno Lipschitzova u svakoj tocki
skupa.
Dokaz. Dokazimo prvo da je funkcija lokalno Lipschitzova u tocki. Iz denicije diferencijabil-
nosti u tocki c slijedi egzistencija limesa
lim
xc
x c
= 0.
Stoga iz denicije limesa uz = 1 slijedi da postoji > 0 takav da za sve x A sa svojstvom
x c < slijedi
f(x) f(c) Df(c)(x c) x c.
Odavde koristenjem nejednakosti trokuta dobivamo
f(x)f(c) f(x)f(c)Df(c)(xc)+ Df(c)(xc) xc+ Df(c)(xc). (12.7)
Zbog ogranicenosti (neprekidnosti) linearnog operatora (na konacnodimenzionalnom prostoru)
slijedi da postoji L > 0 takav da je
Df(c)v Lv, v R
n
.
Koristeci ovu nejednakost u (12.7) dobivamo (12.6) (uz M = 1 + L).
Neprekidnost dobivamo iz (12.6) (za > 0 deniramo
neprekidnost
= min{,

M
}).
Primjer 12.3 Obrat teorema ne vrijedi, a tipicni primjer je funkcija f : R R, f(x) = |x| koja
ja neprekidna, a nije diferencijabilna u 0.
Napomena 12.4 Neka je funkcija g : R R na [1/2, 1/2] denirana formulom |x|, a na
ostatku domene prosirena po periodicnosti (cik-cak funkcija). Deniramo
f(x) =
n=1
g(4
n1
x)
4
n1
.
42
-4 -2 2 4
-0.5
0.5
1
1.5
2
-1 -0.5 0.5 1
-0.4
-0.2
0.2
0.4
graf od g graf od g(4x)/4
Iz Weierstrasseovog kriterija slijedi da je funkcija f neprekidna, a moze se dokazati da nije
diferencijabilna ni u jednoj tocki iz R.
-1 -0.5 0.5 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
-1 -0.5 0.5 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
-1 -0.5 0.5 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
-1 -0.5 0.5 1
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
Takve funkcije iako ovdje umjetno konstruirane javljaju se i u primjenama. Jedan je primjer
Brownovo gibanje, putanja cestice u uidu kao sto je voda ili zrak je neprekidna, ali nigdje
diferencijabilna.
Drugi primjer je kod fraktala, odnosno dinamickih sustava. Za c C i funkciju f
c
: C C
danu formulom f
c
(z) = z
2
+ c promatramo f
n
c
= f
c
f
c
(n kompozicija funkcije sa samom
sobom). Deniramo
J
c
= {z : f
n
c
(z) , n },
te J
c
= J
c
(skup se zove Julia skup od f
c
). Za c = 0 J
c
je jedinicna kruznica, no za c = 0, ali
dovoljno blizu 0 moze se pokazati da je J
c
neprekidna, ali nigdje diferencijabilna krivulja.
Jednom kad znamo da je funkcija diferencijabilna u tocki po Teoremu 11.10 znamo da postoje
sve parcijalne derivacije u toj tocki. Prirodno je pitanje vrijedi li obratno, tj. mozemo li iz
egzistencije svih parcijalnih derivacija zakljuciti diferencijabilnost funkcije.
43
2
R formulom
f(x, y) =
x y = 0
y, x = 0
1, inace
Parcijalne derivacije ove funkcije u (0, 0) postoje i dane su sa
f
x
(0, 0) = 1,
f
y
(0, 0) = 1.
S druge strane funkcija nije neprekidna u (0, 0), pa ne moze biti diferencijabilna u (0, 0).
Dakle egzistencija svih parcijalnih derivacija u tocki ne povlaci diferencijabilnost. To je zapravo
i ocekivano jer za racun derivacija mi radimo restrikcije funkcije samo na koordinatne osi, a
diferencijabilnost uzima u obzir ponasanje na citavoj okolini tocke.
Mozemo se dalje pitati hoce li egzistencija svih derivacija u smjeru u tocki povlaciti diferen-
cijabilnost u tocki. Odgovor je i opet ne, sto se vidi iz narednog primjera.
Primjer 12.6 Neka je funkcija f : R
2
R dana formulom
f(x, y) =
1 0 < y < x
2
0, inace
Svaki pravac kroz ishodiste u okolini tocke (0, 0) sijece domenu na kojem je funkcija jednaka 0.
Stoga sve derivacije u smjeru postoje (i jednake su 0). Opet, funkcija nije neprekidna u ishodistu,
pa ne moze biti diferencijabilna.
Ipak, vrijedi sljedeci rezultat.
n
otvoren i f : A R
m
. Ako sve parcijalne derivacije
f
i
x
j
postoje
i neprekidne su na A, tada je f diferencijabilna na A.
Dokaz. Dokaz mozemo provesti za svaku komponentnu funkciju neovisno zbog Leme 11.8. Stoga
u nastavku pretpostavljamo m = 1. Ostatak dokaza provodimo u slucaju n = 2. Vrijedi
f(y) f(x) = f(y
1
, y
2
) f(x
1
, y
2
) + f(x
1
, y
2
) f(x
1
, x
2
).
Iz teorema o srednjoj vrijednosti za funkcije jedne varijable slijedi da postoje u
1
izmedu x
1
i y
1
i u
2
izmedu x
2
i y
2
takvi da vrijedi
f(y
1
, y
2
) f(x
1
, y
2
) =
f
x
1
(u
1
, y
2
)(y
1
x
1
), f(x
1
, y
2
) f(x
1
, x
2
) =
f
x
2
(x
1
, u
2
)(y
2
x
2
).
Sada vrijedi
f(y) f(x) f(x)(y x)
=
f
x
1
(u
1
, y
2
)(y
1
x
1
) +
f
x
2
(x
1
, u
2
)(y
2
x
2
)
f
x
1
(x)(y
1
x
1
)
f
x
2
(x)(y
2
x
2
)
f
x
1
(u
1
, y
2
)
f
x
1
(x)
|y
1
x
1
| +
f
x
2
(x
1
, u
2
)
f
x
2
(x)
|y
2
x
2
|
f
x
1
(u
1
, y
2
)
f
x
1
(x)
f
x
2
(x
1
, u
2
)
f
x
2
(x)
y x,
44
pa je
f(y) f(x) f(x)(y x)
y x

f
x
1
(u
1
, y
2
)
f
x
1
(x)
f
x
2
(x
1
, u
2
)
f
x
2
(x)
.
Zbog neprekidnosti parcijalnih derivacija slijedi da desna strana nejednakosti tezi k nuli, sto
povlaci diferencijbilnost funkcije f u tocki x
Napomena 12.8 Teorem smo dokazali za n = 2, no slican dokaz prolazi i za proizvoljan n.
Ovaj teorem nam daje efektivan nacin provjeravanja diferencijabilnosti funkcije u najvecem
broju slucajeva. Izracunamo Jacobijevu matricu (parcijalne derivacije), nademo otvoren skup na
kojoj je neprekidna, te zakljucimo da je na toj domeni funkcija diferencijabilna.
Vazno pravilo koje nam je omogucilo deriviranje velike klase funkcija bilo je lancano pravilo
odnoso derivacija kompozicije. Ovdje dokazujemo njegovu generalizaciju.
Teorem 12.9 (Derivacija kompozicije) Neka je A R
n
otvoren i f : A R
m
diferencija-
bilna u c A. Neka je B R
m
otvoren, f(A) B i g : B R
p
diferencijabilna u d = f(c).
Tada je kompozicija funkcija g f diferencijabilna u c i
D(g f)(c) = Dg(f(c)) Df(c). (12.8)
Dokaz. Prvo primijetite da je djelovanje linearnih operatora na desnoj strani jednakosti u for-
muli diferencijala dobro denirano. Mi cemo pokazati da vrijedi
lim
xc
g f(x) g f(c) Dg(f(c)) Df(c)(x c)
x c
= 0. (12.9)
Odavde onda slijedi da je funkcija g f diferencijabilna u c i da je diferencijal dan formulom
(12.8).
Racunamo
g f(x) g f(c) Dg(f(c)) Df(c)(x c) (12.10)
= g(f(x)) g(f(c)) Dg(f(c))(f(x) f(c)) + Dg(f(c))(f(x) f(c) Df(c)(x c))
g(f(x)) g(f(c)) Dg(f(c))(f(x) f(c)) + Dg(f(c))(f(x) f(c) Df(c)(x c)).
Funkcija f je diferencijabilna u c, pa po Teoremu 12.1 slijedi da je lokalno Lipschitzova u tocki
c, pa postoje M > 0 i
0
> 0 takvi da je
x A x c <
0
= f(x) f(c) Mx c.
Uzmimo sada > 0. Iz diferencijabilnosti funkcije g u tocki d = f(c) slijedi da postoji
1
> 0
takav da
y B y d <
1
= g(y) g(d) Dg(d)(y d) <

2M
y d.
Stoga za x c <
2
= min {
0
,
1
/M} slijedi
g(f(x)) g(f(c)) Dg(f(c))(f(x) f(c))
x c
<

2M
f(x) f(c)
x c

2
.
45
Time smo ocijenili prvi clan na desnoj strani (12.10).
Dg(f(c)) je ogranicen linearan operator, pa postoji konstanta N > 0 takva da vrijedi
Dg(f(c))y Ny, za sve y R
m
. Jer je f diferencijabilna u tocki c slijedi da postoji
3
> 0 takav da
x A x c <
3
=
x c
<

2N
.
sada za x A x c <
3
vrijedi
Dg(f(c))(f(x) f(c) Df(c)(x c))
x c
N
x c
<

2
.
Time smo ocijenili i drugi clan na desnoj strani (12.10). Sada za = min{
2
,
3
}
x Ax c < =
g f(x) g f(c) Dg(f(c)) Df(c)(x c)
x c
< ,
pa slijedi (12.9). Time je teorem dokazan.
Ovaj rezultat sad mozemo i preformulirati u terminu Jacobijevih matrica
(g f)(x) = g(f(x))f(x).
2
R sa svojstvom da je u polarnim koordinatama
neovisna o kutu . To znaci da postoji funkcija g : R R takva da je
f(x, y) = g(x
2
+ y
2
).
Zelimo izracunati parcijalne derivacije funkcije f uz predpostavku da je g diferencijabilna. Oznacimo

h(x, y) = x
2
+ y
2
.
Derivacija kompozicije povlaci da je
f(x, y) = g(x
2
+ y
2
)h(x, y).
Jer je
g = g
, h(x, y) =
2x 2y
slijedi
f(x, y) = g
(x
2
+ y
2
)
2x 2y
,
pa je
f
x
(x, y) = g
(x
2
+ y
2
)2x,
f
y
(x, y) = g
(x
2
+ y
2
)2y
Primjer 12.11 Neka su dane diferencijabilne funkcije f : R
2
R i : R R
2
. Promatramo
kompoziciju f . Slijedi
(f )
(t) = Df (t) = Df((t))
(t) =
f
x
((t))
1
(t) +
f
y
((t))
2
(t).
46
Primjer 12.12 Neka je g : R
2
R derivabilna i f : R
2
R dana formulom
f(x, y) = g(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
).
Denirajmo h : R
2
R
2
formulom
h(x, y) = (x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
).
Stoga je
h(x, y) =
2x 2y
3x
2
3y
2
.
I opet koristimo derivaciju kompozicije da bismo dobili
f(x, y) = g(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)h(x, y) = g(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)
2x 2y
3x
2
3y
2
.
Stoga je
f
x
(x, y) =
g
x
(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)2x +
g
y
(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)3x
2
,
f
y
(x, y) =
g
x
(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)2y +
g
y
(x
2
+ y
2
, x
3
+ y
3
)3y
2
.
n
, f, g : A R
m
diferencijabilne u tocki c A, te , R.
Tada je f + g diferencijabilna u tocki c i vrijedi
D(f + g)(c) = Df(c) + Dg(c).
Jednostavna generalizacija derivacije produkta dana je u narednoj propoziciji.
n
otvoren, f : A R
m
i g : A R diferencijabilne funkcije
u tocki c A. Tada je gf diferencijabilna u c i njen diferencijal D(gf)(c) je dan sa
D(gf)(c)e = g(c) Df(c)e + (Dg(c)e)f(c),
za sve e R
n
.
Dokaz. Sami.
47
1 Racunski zadaci
1.1. Propozicija. Ako su f, g : R
n
R
m
diferencijabilna u x onda je F(x) = (f(x)|g(x))
diferencijabilna u x i vrijedi Leibnizovo pravilo
DF(x)(h) = (Df(x)(h)|g(x)) + (f(x)|Dg(x)(h)).
1.2. Zadatak. Neka su a, b R
n
. Odredite prirodnu domenu i kodomenu preslikavanja
f(x) = x+a
2
(b|x), dokazite da je f diferencijabilno na citavoj domeni i odredite Df(x)(x)
za a = (0, 0, ..., 0), b = (1, 2, ..., n) i x = (1, 1, ..., 1).
Rjesenje. Buduci da x moramo moci zbrojiti i skalarno mnoziti s vektorima (a i b) iz R
n
,
prirodna domena je R
n
, a kodomena R..
Prvi nacin. Po komponentama mozemo raspisati
f(x
1
, x
2
, ..., x
n
) = [(x
1
+ a
1
)
2
+ ... + (x
n
+ a
n
)
2
](b
1
x
1
+ ... + b
n
x
n
).
U svakoj varijabli x
i
ovo je polinomijalna funkcija, pa parcijalne derivacije postoje i
neprekidne su (dapace, klase C
su). Jedan od teorema s predavanja tada povlaci da je f

diferencijabilno u svakoj tocki.
Prema pravilu za derivaciju produkta, parcijalne derivacije su
i
f(x
1
, ..., x
n
) = 2(x
i
+ a
i
)(b|x) + x + a
2
b
i
,
pa koristeci Jacobijevu matricu dobivamo
Df(x)(h) = [ 2(x
1
+ a
1
)(b|x) + x + a
2
b
1
... 2(x
n
+ a
n
)(b|x) + x + a
2
b
n
]
h
1
h
2
.
.
.
h
n
=
n
i=1
2(x
i
+ a
i
)h
i
(b|x) + x + a
2
b
i
h
i
= 2(x + a|h)(b|x) + x + a
2
(b|h)
Drugi nacin. Oznacimo
t : R
n
R
n
, t(x) = x + a, n : R
n
R, n(x) = x
2
= (x|x), s : R
n
R, s(x) = (b|x).
Funkcija t je diferencijabilna jer je zbroj identitete 1
R
n i konstante a i Dt(x)(h) = h.
Prema propoziciji, funkcija n je diferencijabilna i vrijedi Dn(x)(h) = 2(x|h).
Prema propoziciji, funkcija s je diferencijabilna i vrijedi Ds(x)(h) = (b|h).
Buduci da je funkcija f produkt funkcija nt i s, slijedi da je f diferencijabilna i imamo
Df(x)(h) = D(nt)(x)(h)s(x)+(nt)(x)Ds(x)(h) = Dn(t(x))(Dt(x)(h))(b|x)+x+a
2
(b|h) =
1
= 2(x + a|h)(b|x) + x + a
2
(b|h).
Uvrstimo li a = (0, 0, ..., 0), b = (1, 2, ..., n) i x = (1, 1, ..., 1) dobit cemo
Df(x)(x) = 2(x|x)(b|x)+x
2
(b|x) = 3x
2
(b|x) = 3(1
2
+1
2
+...+1
2
)(1+2+...+n) =
3n
2
(n + 1)
2
.

n
R
m
diferencijabilna funkcija. Dokazite da je i g : R
n
R
zadana s g(x) = sin f(x)
2
takoder diferencijabilna i izrazite Dg(x) preko Df(x).
Rjesenje. Uz oznake kao u prethodnom zadatku, g = sin n f, pa je kao kompozicija
diferencijabilnih preslikavanja diferencijabilna.
Slijedi da je
Dg(x)(h) = Dsin(n(f(x))(Dn(f(x))(D(f(x)(h)))) = Dsin(f(x)
2
)(2(f(x)|Df(x)(h))) =
= 2 cos(f(x)
2
)(f(x)|Df(x)(h)).
1.4. Zadatak. Neka je a R

n
, b R
m
. Odredite prirodnu domenu i kodomenu pres-
likavanja f(x) = sin(a|x)b, dokazite da je f diferencijabilno na citavoj domeni i odredite
Df(x)(h).
Rjesenje. Buduci da se vektor x skalarno mnozi s vektorom a prirodna domena je R
n
.
Kodomena je R
m
. Preslikavanje f je diferencijabilno kao produkt konstante i kompozicije
sinusa sa skalarnim produktom.
Ponovno racunamo prema formuli za kompoziciju funkcija Df(x)(h) = cos(a|x)(a|h)b.
Pokusajte doci do istog rezultata raspisujuci parcijalne derivacije!
1.5. DZ. Neka je a R
n
. Dokazite da je f : R
n
R
n
R
n
zadana s f(x, y) = e
(y|a)
x
diferencijabilna i izracunajte Df(0, a)(1, 1, ..., 1).
1.6. DZ. Odredite derivaciju duz vektora (1, 2, ..., n) R
n
funkcije f : R
n
+
R zadane s
f(x
1
, ..., x
n
) = x
x
2
1
+ x
x
3
2
+ + x
x
n
n1
+ x
x
1
n
u tocki (e, e, ..., e) R
n
.
1.7. DZ. Za x R, y R
n
denirano je
F(x, y) = x siny, y sin x y, y.
Pokazite da je funkcija F diferencijabilna, i odredite njen diferencijal u tocki (x
0
, y
0
)
R R
n
, te posebno za x
0
= 1, y
0
= (0, 0, ..., 0).
2
1.8. DZ. Neka je A = (a, a) R
2
. Odredite prirodnu domenu preslikavanja f i Df(x, A)(x, A)
ako je
f(x, y) = A, x y+ y
2
x.
1.9. DZ. Za funkciju f zadanu formulom
f(x, y, z) = (
x
y + z
+
y
z + x
+
z
x + y
,
x + y
z
+
y + z
x
+
z + x
y
)
odredite prirodnu domenu i kodomenu, dokazite da je diferencijabilna na prirodnoj domeni i
odredite Df(x, x, x) za x = 0.
1.10. DZ. Neka je a R
n
, b R
3
i neka je preslikavanje f zadano s
f(x, y) = a, x y + cos ||x||
2
b.
Odredite prirodnu domenu preslikavanja f, pokazite da je ono diferencijabilno i odredite
njegov diferencijal u tocki (x
0
, y
0
).
1.11. DZ. Odredite prirodnu domenu preslikavanja f i Df(x)(a) ako je
f(x) = arctan(x
2
) x,
x = (1, 1, ..., 1) i a = (1, 2, ..., n).
3
13 Plohe i krivulje u R
3
II
Neka je dana krivulja C parametrizirana funkcijom : R R
3
koja je diferencijabilna (C = (R)).
Za t
0
R tada postoji D(t
0
) : R R
3
i reprezentiran je vektorom
d
1
dt
(t
0
)
d
2
dt
(t
0
)
d
3
dt
(t
0
)
.
Stoga ovaj vektor oznacavamo s
(t
0
). Njega mozemo zapisati i sa
(t
0
) = lim
h0
(t
0
+ h) (t
0
)
h
,
pa ga nazivamo tangencijalni vektor krivulje C u tocki (t
0
). Pravac parametriziran sa
p(t) =
(t
0
)(t t
0
) + (t
0
)
nazivamo tangenta na krivulju C u tocki (t
0
).
slika
Primjer 13.1 Jedinicnu kruznicu smo ranije parametrizirali s
: [0, 2 R
2
, () = (cos , sin ).
Stoga je tangenta u tocki (t) dana s
(t) = (sin , cos ).

Stoga vrijedi
(t) = 1, t [0, 2. Parametrizacija s ovim svojstvom naziva se prirodna

parametrizacija ili parametrizacija duljinom luka. Duljina krivulje : a, b R
3
dana
je s
=
2
0
(t)dt.
Stoga je za prirodnu parametrizaciju duljina krivulje jednaka duljini intervala kojim je krivulja
parametrizirana.
Primjer 13.2 Neka je (t) = (t
2
, t, sin t). Tangencijalni vektor odreden je derivacijom
(t) = (2t, 1, cos t).

Na primjer u tocki (0) = (0, 0, 0) jednak je (0, 1, 1).
Ista krivulja (R) parametrizirana je i parametrizacijom
1
(t) = (4t
2
, 2t, sin 2t). Sada je
tangencijalni vektor u tocki
1
(t) dan sa
1
(t) = (8t, 2, 2 cos 2t).
U tocki (0, 0, 0) =
1
(0) krivulje tangencijalni vektor je (0, 2, 2) i kolinearan je s prije dobivenim
vektorom.
48
Kao sto se vidi iz ovog primjera tangencijalni vektor nije jedinstven. Neka je : R R strogo
monotona funkcija. Onda je i : R R
3
parametrizacija krivulje C. Neka je t
0
= (z
0
).
Slijedi
( )
(z
0
) =
((z
0
))
(z
0
) =
(z
0
)
(t
0
).
Stoga su vektori ( )
(z
0
) i
(t
0
) kolinearni, pa generiraju istu tangentu.
Neka je ploha S u R
3
dana implicitno jednadzbom
F(x, y, z) = 0,
gdje je F : R
3
R. Neka je P
0
= (x
0
, y
0
, z
0
) S. Neka je krivulja na S kroz P
0
dana sa
: I S (t
0
I R, (t
0
) = P
0
). Tangencijalni vektor na u tocki P
0
= (t
0
) dan je sa
(t
0
). Iz denicije plohe S slijedi
F((t)) = 0.
Stoga deriviranjem ove kompozicije slijedi
0 = D(F )(t) = DF((t))
(t) = grad F((t))
(t).
Za danu tocku P
0
= (t
0
) to povlaci
(grad F(P
0
)|
(t
0
)) = 0,
pa je vektor grad F(P
0
) okomit na tangencijalni vektor na krivulju parametriziranu s u tocki
P
0
= (t
0
).

Stovise okomit je na sve tangencijalne vektore u P
0
svih krivulja koje prolaze kroz tu
tocku. Stoga sve tangente u tocki P
0
leze u istoj ravnini koju nazivamo tangencijalna ravnina.
Jednadzba ove ravnine dana je sa
(grad F(P
0
)|(P P
0
)) = 0,
pri cemu je P = (x, y, z).
Primjer 13.3 Tangencijalna ravnina na plohu odredenu s z = x
2
+ y
2
u tocki (0, 0, 0) okomita
je na gradijent funkcije F(x, y, z) = z x
2
y
2
u tocki (0, 0, 0) odnosno na
grad F(x, y, z) = (2x, 2y, 1).
U tocki (0, 0, 0) je grad F(0, 0, 0) = (0, 0, 1), pa je jednadzba ravnine
((0, 0, 1)|(x, y, z)) = 0,
tj. z = 0.
U tocki (1, 1, 2) gradijent je
grad F(1, 1, 2) = (2, 2, 1),
pa je jednadzba ravnine
((2, 2, 1)|(x 1, y 1, z 2)) = 0.
49
Za slucaj da nam je ploha dana grafom funkcije f : A R, A R
2
, zapisemo ju u implicitnom
obliku pomocu funkcije F(x, y, z) = z f(x, y). Sada je jednadzba tangencijalne ravnine dana
sa
z f(x
0
, y
0
) =
grad f(x
0
, y
0
)|(x x
0
y y
0
)
,
odnosno
z = f(x
0
, y
0
) +
grad f(x
0
, y
0
)|(x x
0
y y
0
)
,
slika
Primjer 13.4 Neka je f(x, y) = x
2
+y. Jednadzba tangencijalne ravnine u tocki (1, 2, f(1, 2)) =
(1, 2, 3) odredena je gradijentom funkcije f
grad f(x, y) = (2x, 1)
u tocki (1, 2). Stoga je jednadzba ravnine
z = 3 + ((2, 1)|(x 1, y 2)) = 3 + 2x 2 + y 2 = 2x + y 1.
Konacno, neka je ploha u R
3
parametrizirana funkcijom : A R
3
(A R
2
otvoren).
Trazimo tangencijalnu ravninu u tocki P
0
= (q
0
). Svaka derivacija u smjeru vektora v R
2
odreduje jedan tangencijalni vektor na graf funkcije h (q
0
+hv) u tocki 0. Kako tangencijalni
vektor racunamo pomocu diferencijala po formuli
v
(q
0
) = D(q
0
)v
slijedi da je s
t (q
0
) + t D(q
0
)v
parametrizirana tangenta na graf. Stoga je parametrizacija tangencijalne ravnine u tocki P
0
dana sa
T(x) = (q
0
) + D(q
0
)(q q
0
).
Ovu formulu mozemo zapisati sa
T(x) = (q
0
) + (x x
0
)
x
(q
0
) + (y y
0
)
y
(q
0
),
pa je jasno da je tangencijalna ravnina u (q
0
) zapravo ravnina kroz tocku (q
0
) razapeta s dva
tangencijalna vektora
x
(q
0
),

y
(q
0
).
Primjer 13.5 Za funkciju danu formulom (x, y) = (x + y, 0, 0) jasno je da se ne radi o plohi
(slika funkcije je sadrzana na x osi). Lako je vidjeti i da je
x
=

y
= e
1
,
pa je samo jedan linearno nezavisni tangencijalni vektor u svakoj tocki. Stoga zakljucujemo da za
deniciju plohe trebamo jos neke pretpostavke na koje ce nam osigurati dvodimenzionalnost
(dvodimenzionalnost tangencijalne ravnine u svakoj tocki).
50
Primjer 13.6 Za plohu iz prethodnog primjera parametrizacija je dana s
: R
2
R
3
, (x, y) = (x, y, x
2
+ y).
Jacobijeva matrica dana je sa
(x, y) =
1 0
0 1
2x 1
.
Stoga je tangencijalna ravnina u tocki (1, 2, 3) dana sa
T(x, y) = (1, 2) + D(1, 2)(x 1, y 2) = (1, 2, 3) + (x 1)
x
(1, 2) + (y 2)
y
(1, 2)
=
1
2
3
+ (x 1)
1
0
2
+ (y 2)
0
1
1
x
y
2x + y 1
.
51
1 Tangencijalne ravnine na plohe u R
3
1.1. Motivacija. Kruznicu radijusa 1 oko ishodista u R
2
se moze opisati na dva nacina.
Kruznica je skup (x, y) R
2
: x
2
+y
2
= 1, tj. nivo skup preslikavanja F(x, y) = x
2
+y
2
.
S druge strane, na istu kruznicu mozemo gledati kao na sliku parametrizacije
(t) = (cos t, sin t), t [0, 2].
1.2. Definicija. Nivo skup (neprekidnog) preslikavanja F : R
n
R je praslika F
1
(c) za
neki c R.
1.3. DZ. Skicirajte nivo skupove preslikavanja
F(x, y) = x
2
y
2
,
F(x, y) = xy,
F(x, y) = x sin y.
n
otvoren i : A R
m
diferencijabilna funkcija takva da
je za sve tocke u A diferencijal D(u) punog ranga. Kazemo da je (A) ndimenzionalna
parametrizirana ploha u R
m
. Za n = 1, kazemo da je (A) krivulja.
1.5. Napomena. U primjerima na kolegiju Integrali funkcija vise varijabli dozvolit cemo
i parametrizirane plohe u kojima je uvjet na rang diferencijala narusen u konacno mnogo
tocaka jer vrijednost plosnog integrala nece ovisiti o tih nekoliko tocaka.
1.6. DZ. Napisite parametrizaciju a) elipse
x
2
9
+
y
2
4
= 1, b) parabole y
2
= 2x.
1.7. Definicija. Neka je (t) = (x
1
(t), x
2
(t), ..., x
m
(t)) parametrizacija krivulje u R
m
. U
tocki (t) deniramo tangencijalni vektor
(t) = (x
1
(t), x
2
(t), ..., x
m
(t)). Tangencijalni vektor
razapinje 1dimenzionalni vektorski prostor kojeg nazivamo tangencijalni prostor u tocki (t).
1.8. DZ. Odredi sve tocke na krivulji paramtriziranoj s (t) = (te
t
, 2 sin

2
t, 3 cos

3
t) u
kojima je tangencijalni vektor paralelan sa zosi.
Na ovom kolegiju uglavnom promatramo slucaj ploha za n = 2, m = 3.
1.9. Definicija. Neka je : A R
2
R
3
, (u, v) = (x(u, v), y(u, v), z(u, v)) parametrizacija
2plohe S. Tada je skup vektora
u
(u, v),
v
(u, v) baza 2dimenzionalnog vektorskog pros-
tora. Neka je P
0
:= (u
0
, v
0
), tada skup
P R
3
: P = P
0
+
u
(u
0
, v
0
) +
v
(u
0
, v
0
)
nazivamo tangencijalna ravnina na plohu S u tocki P
0
.
1
1.10. Napomena. Tangencijalna ravnina u tocki P
0
sastoji se od tangencijalnih vektora
krivulja na plohu S koje prolaze kroz P
0
. Normalu te tangencijalne ravnine racunamo kao
vektorski produkt
N =
u
(u
0
, v
0
)
v
(u
0
, v
0
).
1.11. Zadatak. Neka je : A = 2, 43, 5 R
3
, (u, v) = (2u+3v, u
2
, v
3
) parametrizacija
2-plohe. Odredite jednadzbu tangencijalne ravnine na (A) u tocki (3, 4) = (18, 9, 64).
Rjesenje. Racunamo
u
(u, v) = (2, 2u, 0),
v
(u, v) = (3, 0, 3v
2
), pa posebno u tocki (3, 4)
dobivamo
u
(3, 4) = (2, 6, 0),
v
(3, 4) = (3, 0, 48).
Normala je
N =
i j k
2 6 0
3 0 48
= (288, 96, 18)

pa jednadzba tangencijalne ravnine glasi 288(x 18) 96(y 9) 18(z 64) = 0.
1.12. Definicija. Neka je F : R
3
R diferencijabilno preslikavanje takvo da je
F(x, y, z) ,= 0 za sve tocke (x, y, z) . Tada skup S = (x, y, z) R
3
: F(x, y, z) = 0
zovemo 2dimenzionalna ploha (zadana kao nivo skup).
1.13. Napomena. Lako se pokazuje da je u tocki (x
0
, y
0
, z
0
) S gradijent F(x
0
, y
0
, z
0
)
okomit na svaki tangencijalni vektor na krivulju koja lezi u S i prolazi tockom (x
0
, y
0
, z
0
),
pa je taj gradijent normala tangencijalne ravnine na plohu S u toj tocki.
1.14. Napomena. Veza izmedu parametriziranih ploha i ploha zadanih kao nivo skup je
dana lokalno teoremom o implicitno zadanoj funkciji. Taj teorem cemo napraviti krajem
semestra.
1.15. DZ. Dokazite da jednadzba x
2
y
2
+ xyz = 1 denira plohu i odredite tangencijalnu
ravninu na tu plohu u tocki (1, 0, 1).
1.16. Primjer. Graf funkcije f : R
2
R je 2dim. ploha jer za F(x, y, z) = f(x, y)z
imamo
F(x, y, z) = (
x
f(x, y),
y
f(x, y), 1) ,= 0.
1.17. Propozicija. Smjer najveceg prirasta funkcije f u tocki (x
0
, y
0
, z
0
) je kolinearan gradi-
jentu f(x
0
, y
0
, z
0
).
Dokaz. Prirast funkcije f je najveci u smjeru vektora v za koji je duljina vektora
f
v
(x
0
, y
0
, z
0
)
najveca.
Zbog veze derivacije u smjeru i parcijalnih derivacija, te primjenom SCB nejednakosti
za proizvoljan smjer v dobivamo
f
v
(x
0
, y
0
, z
0
)
= [f(x
0
, y
0
, z
0
), v[ |f(x
0
, y
0
, z
0
)| |v|
=1
odakle zakljucujemo da je
f
v
(x
0
, y
0
, z
0
)
najveci kad je v kolinearno s f(x

0
, y
0
, z
0
).
2
1.18. Zadatak. Odredite sve tocke T na plohi
S... xyz e
x
+ y
2
= 3
takve da tangencijalna ravnina na plohu S u tocki T prolazi tockom (2, 0, 1) i paralelna je
sa z-osi.
Rjesenje. Neka je F(x, y, z) = xyz e
x
+ y
2
3. Lako se vidi da je F diferencijabilno i da
je gradijent u svakoj tocki skupa S = F
1
(0) razlicit od 0. Neka je (x
0
, y
0
, z
0
) tocka na
plohi S, tj.
x
0
y
0
z
0
e
x
0
+ y
2
0
= 3. (1)
Buduci da je F(x
0
, y
0
, z
0
) = (y
0
z
0
e
x
0
, x
0
z
0
+ 2y
0
, x
0
y
0
) jednadzba tangencijalne rav-
nine u tocki (x
0
, y
0
, z
0
) glasi
(y
0
z
0
e
x
0
)(x x
0
) + (x
0
z
0
+ 2y
0
)(y y
0
) + x
0
y
0
(z z
0
) = 0. (2)
Uvjet da je tangencijalna ravnina paralelna sa z-osi znaci da je normala te ravnine, tj.
gradijent preslikavanja F, okomit na vektor (0, 0, 1). Raspisemo li da je skalarni produkt ta
dva vektora 0 dobivamo
x
0
y
0
= 0. (3)
Iz (1) i (3) prvo slijedi da je y
2
0
= e
x
0
+3 > 0, pa zato y
0
,= 0 i iz (3) slijedi x
0
= 0. Tada
opet iz (1) imamo y
0
= 2.
Za y
0
= 2 uvrsatavanjem u (2) dobivamo z
0
=
5
2
, a za y = 2 dobivamo z =
5
2
. Dakle
trazene tocke su (0, 2,
5
2
) i (0, 2,
5
2
).
1.19. Zadatak. Neka je A = (0, 6, 6), a ravnina cija je jednadzba y z = 8, te neka je
S = T R
3
: d(T, A) = d(T, ).
1. Pokazite da je S ploha.
2. Pokazite da sve tocke plohe S u kojima je tangencijalna ravnina paralelna zosi leze u
istoj ravnini.
3. Postoji li tocka plohe S u kojoj je tangencijalna ravnina paralelna zosi i prolazi
ishodistem?
Rjesenje. Raspisemo li dani uvjet dobivamo S = (x, y, z) R
3
: x
2
+
1
2
y
2
+
1
2
z
2
+ 20y
20z + yz + 40 = 0.
1. Neka je F(x, y, z) = 2x
2
+ y
2
+ z
2
+ 40y 40z + 2yz + 80 = 0. Tada je F(x, y, z) =
(4x, 2y + 40 + 2z, 2z 40 + 2y). Buduci da izrazi 2y + 2z + 40 i 2y + 2z 40 ne mogu
istovremeno oba biti 0, zakljucujemo da je S ploha.
3
2. Uvjet paralelnosti tangencijalne ravnine sa zosi se svodi na okomitost gradijenta na
vektor (0, 0, 1). Dakle, tangencijalna ravnina u tocki (x
0
, y
0
, z
0
) je paralelna sa zosi
ako i samo ako je 2y
0
+ 2z
0
40 = 0, pa sve takve tocke zaista leze u istoj ravnini,
y + z 20 = 0.
3. Uvrstimo li u jednadzbu tangencijalne ravnine kroz tocku (x
0
, y
0
, z
0
tocku (x, y, z) =
(0, 0, 0) dobivamo uvjet
2x
2
0
+ y
2
0
+ z
2
0
+ 2y
0
z
0
+ 20y
0
20z
0
= 0
koji oduzimanjem od uvjeta da je (x
0
, y
0
, z
0
) na plohi S daje uvjet y
0
z
0
+ 4 = 0.
Uvazimo li uvjet (y
0
+z
0
20 = 0) dobiven u prethodnom podzadatku dobivamo y
0
=
8, z
0
= 12. Uvrstavanjem ovih vrijednosti u jednadzbu plohe S dobivamo 2x
2
0
+160 = 0,
sto je kontradikcija. Dakle, takva tocka ne postoji.
1.20. Zadatak. Dokazite da sve tangencijalne ravnine na graf funkcije f(x, y) =

1
xy
u
tockama iz prvog oktanta zatvaraju s koordinatnim ravninama tetraedre istog volumena.
Rjesenje. Umjesto jednadzbom
1
xy
= z, plohu mozemo denirati jednadzbom xyz = 1 u
kojoj se sve varijable pojavljuju ravnopravno.
Neka je F(x, y, z) = xyz1 i (x
0
, y
0
, z
0
) tocka na tom grafu (plohi). Tada je F(x
0
, y
0
, z
0
) =
(y
0
z
0
, x
0
z
0
, x
0
y
0
). Iz jednadzbe tangencijalne ravnine dobivamo odsjecke tangencijalne rav-
nine na koordinatnim osima x = 3x
0
, y = 3y
0
, z = 3z
0
.
Volumen tetraedra odredenog tangencijalnom ravninom u (x
0
, y
0
, z
0
) i koordinatnim
ravninama jednak je
V =
1
6
3x
0
3y
0
3z
0
=
9
2
sto ne ovisi o tocki (x
0
, y
0
, z
0
) kako je i trebalo pokazati.
1.21. DZ. Promatramo sve tangencijalne ravnine na paraboloid 8y = x
2
+ z
2
koje prolaze
kroz tocku (6, 1, 2). Dokazite da diralista tih tangencijalnih ravnina s paraboloidom leze u
istoj ravnini. Koja je jednadzba te ravnine?
1.22. DZ. Medu tockama plohe 3x
2
y+5z = 0 u kojima je tangencijalna ravnina paralelna
pravcu odredenom ravninama
2x + y z = 0, 2x y + 3z = 0
odredite najblizu ishodistu.
1.23. DZ. Odredite, u ovisnosti o realnom parametru a, sve tocke plohe z = ax
3
+3ax
2
y
6y
3
u kojima su tangencijalne ravnine paralelne s ravninom x + y + z = 0.
4
14 Teorem srednje vrijednosti
Za realne funkcije realne varijable teorem srednje vrijednosti (Lagrangeov) kaze da za neprekidnu
funkciju f : [a, b] R koja je diferencijabilna na a, b postoji tocka c a, b za koju vrijedi
f(b) f(a) = f
(c)(b a).
Jednostavno poopcenje ove tvrdnje ne vrijedi sto se vidi iz narednog primjera. Neka je f : R R
2
dana sa
f(x) = (x
2
, x
3
).
Pretpostavimo da postoji c 0, 1 takva da je
(1, 1) (0, 0) = grad f(c)(1 0), grad f(c) = (2c, 3c
2
).
Odavde slijede dvije jednadzbe za c
1 = 2c, 1 = 3c
2
,
a cije rjesenje ne postoji.
Neka su x, y R
n
. Skupove
[x, y] = {(1 )x + y R
n
: 0 1} ,
x, y = {(1 )x + y R
n
: 0 < < 1}
nazivamo segment i interval u R
n
.
Teorem 14.1 (Teorem srednje vrijednosti za realne funkcije) Neka je A R
n
otvoren i
f : A R diferencijabilna na A. Za svaki segment [x, y] sadrzan u A postoji tocka c x, y
takva da vrijedi
f(y) f(x) = Df(c)(y x).
Dokaz. Neka su x, y A takvi da je [x, y] A. Denirajmo funkciju : R R
n
formulom
() = (1 )x + y.
Funkcija g : [0, 1] R denirana sa
g() = f ()
je neprekidna i diferencijabilna na 0, 1. Stoga mozemo primijeniti Lagrangeov teorem srednje
vrijednosti za realne funkcije realne varijable, pa postoji
0
0, 1 takav da je
g(1) g(0) = g
(
0
)(1 0).
Jer je g(1) = f(y), g(0) = f(x) i
g
(
0
) = Df((1
0
)x +
0
y)(y x)
slijedi tvrdnja teorema.
Jednostavna poslijedica na vektorske funkcije dana je u narednom korolaru. Primijetite da
za svaku komponentu postoji opcenito razlicita tocka u kojoj se postize jednakost.
52
n
otvoren i f : A R
m
diferencijabilna na A. Za svaki segment
[x, y] sadrzan u A postoje tocke c
1
, . . . , c
m
[x, y] takve da vrijedi
f
i
(y) f
i
(x) = Df
i
(c
i
)(y x), i = 1, . . . , m.
n
otvoren i konveksan i f : A R
m
diferencijabilna na A. Ako je
Df = 0 na A tada je f konstanta na A.
Dokaz. Naime prema korolaru teorema srednje vrijednosti za svaku komponentu f
i
i svake dvije
tocke x, y A postoji c
i
[x, y] tako da vrijedi
f
i
(y) f
i
(x) = Df
i
(c
i
)(y x).
Kako je Df = 0 slijedi Df
i
= 0, pa je f
i
(y) = f
i
(x), a onda i f(y) = f(x).
Vrijedi li tvrdnja ako skup nije konveksan?
Za vektorske funkcije ulogu teorema srednje vrijednosti preuzima nejednakost srednje vrijed-
nosti.
Teorem 14.4 (Nejednakost srednje vrijednosti za vektorske funkcije) Neka je A R
n
otvoren, f : A R
m
diferencijabilna na A i neka postoji M > 0 takav da je Df(x) M,
x A. Za svaki segment [x, y] sadrzan u A vrijedi
f(y) f(x) My x. (14.11)
Dokaz. Neka su x, y A takvi da je [x, y] A. Denirajmo funkciju : R R
n
formulom
() = (1 )x + y.
Jer je f diferencijabilna na A i diferencijabilna na R slijedi da je kompozicija f : R R
m
diferencijabilna tamo gdje je denirana (sigurno na nekom intervalu koji sadrzi [0, 1]). Stoga je
mozemo derivirati. Vrijedi
d
d
(f )() = Df(())(y x).
Integriramo li ovu funkciju od 0 do 1 po komponentama dobivamo
f(y) f(x) = f (1) f (0) =
1
0
Df((1 )x + y)(y x)d.
Zbog ogranicenosti diferencijala sada slijedi
f(y)f(x)
1
0
Df((1)x+y)(yx)d
1
0
Df((1)x+y)(yx)d Myx.
Napomena 14.5 Za dokaz je dovoljno da diferencijal bude ogranicen na segmentu [x, y]. Takoder
dokaz se moze provesti ne koristeci integraciju, vec samo Lagrangeov teorem srednje vrijednosti
za funkcije jedne varijable. Onda je osjetljiv dio pokazati da je konstanta u ocjeni (14.11) ista
kao u ocjeni diferencijala.
53
15 Derivacije i diferencijali viseg reda
Neka je A R
n
otvoren i f : A R
m
diferencijabilna. Tada dobivamo novo preslikavanje Df :
A L(R
n
, R
m
). Linearne operatore iz L(R
n
, R
m
) mozemo poistovjetiti s realnim matricama
tipa mn. Elemente ovakvih matrica mozemo sloziti u vektor iz R
mn
. Stoga se norma (metrika,
toplogija) sa R
mn
prenosi na L(R
n
, R
m
), te mozemo govoriti o neprekidnosti, diferencijabilnosti
funkcija s vrijednostima u skupu linearnih operatora.
Denicija 15.1 Funkcija f : A R
m
je neprekidno diferencijabilna ili diferencijabilna
klase C
1
, ako je diferencijabilna na A i funkcija Df : A L(R
n
, R
m
) je neprekidna.
Skup svih neprekidno diferencijabilnih funkcija s A u R
m
oznacavmo s C
1
(A, R
m
), a u slucaju
m = 1 s C
1
(A).
m
otvoren. Tada vrijedi f C
1
(A, R
m
) ako i samo ako sve
parcijalne derivacije postoje i neprekidne su na A.
Dokaz. Ako je f C
1
(A, R
m
) slijedi da je funkcija diferencijabilna i da je diferencijal neprekidna
funkcija. Stoga sve parcijalne derivacije postoje i neprekidne su na A.
Obratno, ako postoje sve parcijalne derivacije i neprekidne su, po Teoremu 12.7 funkcija je
diferencijabilna. Diferencijal u paru kanonskih baza dan je Jacobijevom matricom parcijalnih
derivacija koje su po pretpostavci neprekidne, pa je i diferencijal takav. Stoga je funkcija klase
C
1
.
Za novo preslikavanje Df : A L(R
n
, R
m
) osim neprekidnosti mozemo proucavati diferenci-
jabilnost i parcijalne derivacije.
Parcijalne derivacije viseg reda u tocki c deniraju se na isti nacin kao parcijalne derivacije
u Deniciji 11.9, pa se jednako tako lako i racunaju. Npr. derivacije drugog reda dane su sa
2
f
x
i
x
j
(c) =

x
i
f
x
j
(c).
Za i = j koristimo i oznaku

2
f
x
2
i
. Za navedene parcijalne derivacije koriste se i oznake
j
f(c),
2
i
f(c).
Primjer 15.3 Za funkciju f(x, y) = (x
2
, x
3
y, x
4
y
2
) ranije smo izracunali parcijalne derivacije.
Parcijalne derivacije drugog reda dane su sa
2
f
1
x
2
(x, y) = 2,

2
f
1
yx
(x, y) = 0,

2
f
1
xy
(x, y) = 0,

2
f
1
yy
(x, y) = 0,
2
f
2
xx
(x, y) = 6xy,

2
f
2
yx
(x, y) = 3x
2
,

2
f
2
xy
(x, y) = 3x
2
,

2
f
2
yy
(x, y) = 0,
2
f
3
xx
(x, y) = 12x
2
y
2
,

2
f
3
yx
(x, y) = 8x
3
y,

2
f
3
xy
(x, y) = 8x
3
y,

2
f
3
yy
(x, y) = 2x
4
.
Dobivene funkcije mozemo dalje parcijalno derivirati te dobiti parcijalne derivacije treceg i visih
redova.
Kod diferencijala viseg reda situacija je slozenija.
54
Denicija 15.4 Ako je funkcija Df : A L(R
n
, R
m
) diferencijabilna u tocki c A kazemo da
je f dva puta diferencijabilna. Pripadni diferencijal D(Df)(c) L(R
n
, L(R
n
, R
m
)) oznacavamo
s D
2
f(c) i zovemo drugi diferencijal ili diferencijal drugog reda.
Za dva puta diferencijabilnu funkciju f deniramo preslikavanje B
c
: R
n
R
n
R
m
sa
B
c
(x
1
, x
2
) = (D
2
f(c)x
1
)x
2
, x
1
, x
2
R
n
.
Za funkciju f vrijedi D
2
f(c)(x
1
) L(R
n
, R
m
), pa je B
c
linearno po drugoj varijabli. Nadalje
D
2
f(c) L(R
n
, L(R
n
, R
m
)), pa je B
c
linearno preslikavanje i po prvoj varijabli. Takvo preslika-
vanje naziva se bilinearno preslikavanje. Uobicajeno je i bilinearno preslikavanje B
c
oznacavati
istom oznakom D
2
f(c) i zvati drugim diferencijalom od f u tocki c.
U specijalnom slucaju m = 1 preslikavanje B
c
je bilinearni funkcional. Prirodno prostor
bilinearnih funkcionala identicira se se prostorom matrica na slijedeci nacin. Neka je e
1
, . . . , e
n
kanonska baza u R
n
. Deniramo
H = (h
ij
)
i,j
, h
ij
= B
c
(e
i
, e
j
), i, j = 1, . . . , n.
Sada za x =
n
i=1
x
i
e
i
i y =
n
j=1
y
j
e
j
zbog bilinearnosti forme B
c
vrijedi
B
c
(x, y) =
n
i,j=1
h
ij
x
i
y
j
= (Hy|x).
Prostore L(R
n
, R) i R
n
mozemo identicirati, pa lako napravimo direktnu identikaciju prostora
L(R
n
, L(R
n
, R)) i L(R
n
, R
n
).
n
otvoren i f : A R dva puta diferencijabilna u tocki c. Tada je
matrica drugog diferencijala D
2
f(c) : R
n
R
n
R u kanonskoj bazi dana Hesseovom matricom
H
f
(c) =
2
f
x
1
x
1
(c)

2
f
x
n
x
1
(c)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
2
f
x
1
x
n
(c)

2
f
x
n
x
n
(c)
.
Dokaz. Jacobijeva matrica diferencijala Df(c) dana je sa
f(c) =
f
x
1
(c)
f
xn
(c)
.
Sada radimo identikaciju L(R
n
, R) i R
n
te f(c) zapisemo kao vektor stupac, te izracunamo
Jacobijevu matricu.
Dokaz. Po pretpostavci funkcija f je dva puta diferencijabilna, tj. postoji drugi diferencijal. To
znaci da vrijedi
lim
xc
Df(x) Df(c) D
2
f(c)(x c)
x c
= 0,
gdje je norma u brojniku neka norma na L(R
n
, R
m
). Za x = c + te
i
slijedi
lim
t0
Df(c + te
i
) Df(c) t D
2
f(c)e
i
t
= 0.
55
Stoga za k R
n
vrijedi
(D
2
f(c)e
i
)k = lim
t0
Df(c + te
i
) Df(c)
t
k,
pa je
(D
2
f(c)e
i
)k =
n
j=1
k
j
lim
t0
f
x
j
(c + te
i
)
f
x
j
(c)
t
,
te
(D
2
f(c)e
i
)k =
n
j=1
k
j
2
f
x
i
x
j
.
Sada za h R
n
vrijedi
(D
2
f(c)h)k =
n
i=1
h
i
(D
2
fe
i
)k =
n
i=1
n
j=1
h
i
k
j
2
f
x
i
x
j
.
Visim derivacijama pristupamo na isti nacin proucavajuci diferencijabilnost drugog, odnosno
visih diferencijala. D
3
f(c) L(R
n
, L(R
n
, L(R
n
, R
m
))) identiciramo s trilinearnim preslikavan-
jem D
3
f(c) : R
n
R
n
R
n
R
m
, te tako dalje.
Neka je A R
n
i f : A R
m
tri puta diferencijabilna. Racunamo diferencijale u paru
kanonskih baza
Df(c)h =
n
i=1
f
x
i
(c)h
i
,
D
2
f(c)(h, k) =
n
i=1
j=1
2
f
x
j
x
i
(c)h
i
k
j
.
Za treci diferencijal racunamo kao u prethodnom dokazu. Za tri puta diferencijabilnu funkciju i
k, l R
n
vrijedi
((D
3
f(c)e
i
)k)l =
lim
t0
D
2
f(c + te
i
) D
2
f(c)
t
l
= lim
t0
n
j=1
p=1
2
f
xpx
j
(c + te
i
)k
j
l
p

n
j=1
p=1
2
f
xpx
j
(c)k
j
l
p
t
= lim
t0
n
j=1
p=1

2
f
xpx
j
(c + te
i
)

2
f
xpx
j
(c)
k
j
l
p
t
=
n
j=1
p=1
3
f
x
i
x
p
x
j
(c)k
j
l
p
.
Slijedi
D
3
f(c)(h, k, l) =
n
i=1
j=1
p=1
3
f
x
p
x
j
x
i
(c)h
i
k
j
l
p
.
56
Denicija 15.6 Ako je preslikavanje D
2
f : A L(R
n
, L(R
n
, R
m
)) neprekidno kazemo da je f
klase C
2
na skupu A. Skup svih takvih preslikavanja oznacavamo C
2
(A, R
m
), odnosno C
2
(A)
kad je m = 1.
Funkcija f : A R
m
je klase C
k
, k N, ako postoje diferencijali svakog reda do ukljucivo k
i neprekidni su. Skup svih takvih funkcija oznacavamo s C
k
(A, R
m
).
Funkcija f : A R
m
je klase C
ako je klase C
k
za svaki k N. Skup svih takvih funkcija
oznacavamo s C
(A, R
m
).
Napomena 15.7 Zbog Propozicije 12.13 skupovi C
k
(A, R
m
) su vektorski prostori.
Opet zbog Propozicije 12.13 diferencijal je linearan operator sa C
k+1
(A, R
m
) u C
k
(A, R
m
).
Iz Korolara 15.2 sijedi karakterizacija prostora C
k
.
n
otvoren. Funkcija f : A R
m
je klase C
k
ako i samo ako postoje
sve parcijalne derivacije k-tog reda funkcije f i neprekidne su na A.
Sada lako slijedi glatkoca kompozicije funkcija.
Korolar 15.9 Kompozicija funkcija klase C
k
je funkcija klase C
k
.
Vazno svojstvo parcijalnih derivacija drugog reda, a koje se prenosi i na vise parcijalne
derivacije, dano je u narednom teoremu.
Teorem 15.10 (Schwarzov teorem) Neka je A R
n
otvoren i f : A R funkcija klase C
2
.
Tada je D
2
f(c) simetricna bilinearna forma za svaki c A, tj.
D
2
f(v, w) = D
2
f(w, v), v, w R
n
tj. Hesseova matrica je simetricna, tj.
2
f
x
i
x
j
(c) =

2
f
x
j
x
i
(c), i, j {1, . . . , n}. (15.12)
Dokaz. Iz Teorema 15.5 slijedi da je simetricnost bilinearne forme ekvivalentna simetricnosti
Hesseove matrice, tj. svojstvu (15.12).
Stoga bez smanjenja opcenitosti mozemo pretpostaviti da je A R
2
otvoren i f C
2
(A).
Neka je (x, y) A i (h, k) R
2
. Promotrimo funkciju
S(h, k) = f(x + h, y + k) f(x + h, y) f(x, y + k) + f(x, y)
slika pravokutnik
deniranu na nekoj okolini (0, 0) (jer je A otvoren). Oznacimo li sa
g(u, k) = f(u, y + k) f(u, y)
slijedi
S(h, k) = g(x + h, k) g(x, k).
Prema Teoremu srednje vrijednosti slijedi da postoji c
h,k
izmedu x i x + h takav da je
S(h, k) =
g
x
(c
h,k
, k)h =
f
x
(c
h,k
, y + k)
f
x
(c
h,k
, y)
h.
57
Primjenjujuci jos jednom Teorem srednje vrijednosti slijedi da postoji d
h,k
izmedu y i y +k takav
da je
S(h, k) =

2
f
yx
(c
h,k
, d
h,k
)hk.
Prvo grupiranje u funkciji S mozemo napraviti i drukcije
S(h, k) = f(x + h, y + k) f(x, y + k) f(x + h, y) + f(x, y),
te ponoviti postupak za prva i zadnja dva clana u ovom zapisu. Sijedi da postoje c
h,k
izmedu x
i x + h i

d
h,k
izmedu y i y + k takvi da je
S(h, k) =

2
f
xy
( c
h,k
,

d
h,k
)hk.
Izjednacavanjem dobivenih izraza za S, dijeljenjem s hk, te pustanjem limesa (h, k) 0,
zbog neprekinutosti drugih derivacija, slijedi (15.12).
Napomena* 15.11 Moze se pokazati da je u prethodnom teoremu dovoljno da je funkcija f
klase C
1
, te da jedna parcijalna derivacija

2
f
xy
postoji i neprekdina je. Onda i druga derivacija
postoji i neprekidna je.
Za realne funkcije realne varijable poopcenje Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti je
Taylorov teorem (srednje vrijednosti). Isto vrijedi i za realne funkcije vise varijabli. Kako
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti ne vrijedi za vektorske funkcije nije za ocekivati ni da
vrijedi Taylorov teorem u tom slucaju.
Teorem 15.12 (Taylorov teorem) Neka je A R
n
otvoren i f : A R klase C
k+1
. Neka
su x, y A takvi da je [x, y] A. Tada postoji tocka c x, y takva da je
f(y) f(x) =
k
j=1
1
j!
D
j
f(x)(y x, . . . , y x) +
1
(k + 1)!
D
k+1
f(c)(y x, . . . , y x).
Oznacimo li y = x + h Teorem mozemo iskazati i sa: postoji 0, 1 takav da vrijedi
f(x + h) =
k
j=0
1
j!
D
j
f(x)(h, . . . , h) +
1
(k + 1)!
D
k+1
f(x + h)(h, . . . , h).
Polinom u varijablama h
1
, . . . , h
n
T
k
(x, h) =
k
j=0
1
j!
D
j
f(x)(h, . . . , h)
naziva se Taylorov polinom stupnja k.
Dokaz. Oznacimo (t) = x + th. Funkcija g(t) = f (t) realna je funkcija realne varijable
denirana na nekoj okolini [0, 1]. Kompozicija ane funkcije i funkcije klase C
k+1
je ponovo
klase C
k+1
, pa na nju mozemo primijeniti Taylorov teorem za funkcije jedne varijable, te postoji
0, 1 takav da je
g(1) =
k
j=0
1
j!
g
(j)
(0) +
1
(k + 1)!
g
(k+1)
().
58
Primijetimo g(1) = f(x + h), g(0) = f(x), te izracunajmo g
(j)
(0). Kako je g = f slijedi
g
(t) = Df(x + th)h.

g
je skalarna funkcija iste strukture kao i g, pa ju opet mozemo derivirati

g
(t) = (D
2
f(x + th)h)h = D
2
f(x + th)(h, h).
Stoga deriviramo li dalje dobivamo
g
(i)
(t) = D
i
f(x + th)(h, . . . , h).
Slijedi tvrdnja teorema.
59
1 Diferencijali viseg reda, Taylorov teorem
Neka je R
n
i f : R
m
diferencijabilno preslikavanje na . Tada je svakoj tocki
x pridruzen lineran operator Df(x) : R
n
R
m
, tj. dobro je denirano preslikavanje
Df : L(R
n
, R
m
).
Na vektorskom prostoru L(R
n
, R
m
) denirali smo vec operatorsku normu. Takoder, taj
vektorski prostor je izomorfan prostoru R
nm
na kojem smo denirali razne norme (npr. euk-
lidsku). Sve te norme su, zbog konacnodimenzionalnosti prostora L(R
n
, R
m
), ekvivalentne,
a njihovo postojanje omogucuje analizu neprekidnosti i diferencijabilnosti preslikavanja Df.
1.1. Definicija. Neka je f diferencijabilno preslikavanje na nekoj okolini tocke c . Kazemo
da je f klase C
1
u tocki c ako je preslikavanje Df neprekidno u tocki c.
1.2. Teorem. Preslikavanje f : R
m
je klase C
1
u tocki c ako i samo ako sve parcijalne
derivacije od f u tocki c postoje i neprekidne su.
1.3. Definicija. Neka je f diferencijabilno na nekoj okoliki tocke c i neka je Df diferen-
cijabilno u tocki c. Tada kazemo da je f dvaput diferencijabilna u tocki c i linearni operator
D(Df)(c) : R
n
L(R
n
, R
m
) nazivamo drugi diferencijal preslikavanja f u tocki c i takoder
oznacavamo s D
2
f(c).
1.4. Definicija. Neka je f : R
m
dvaput diferencijabilno na nekoj okolini tocke c. Kazemo
da je f klase C
2
u tocki c ako je preslikavanje D
2
f : R
n
L(R
n
, L(R
n
, R
m
)) neprekidno u c.
1.5. Definicija. Parcijalne derivacija drugog reda preslikavanja f u tocki c su brojevi
2
f
x
i
x
j
(c) :=

x
i
_
f
x
i
_
(c), i, j = 1, ...n.
1.6. Teorem. Preslikavanje f je klase C
2
u tocki c ako i samo ako sve parcijalne derivacije
drugog reda postoje na nekoj okolini tocke c i neprekidne su u c.
1.7. Napomena. Analogno deniramo k-ti diferencijal, parcijalne derivacije k-tog reda i
dokazujemo karakterizaciju za preslikavanja klase C
k
.
1.8. Primjetite da je D
2
f(c) element vektorskog prostora L(R
n
, L(R
n
, R
m
)). Njegovo djelo-
vanje opisujemo vrijednostima D
2
f(c)(v)(w) u R
m
za proizvoljne vektore v, w R
n
. Postoji
prirodni izomorzam izmedu svih linearnih operatora A : R
n
L(R
n
, R
m
) i bilinearnih
preslikavanja B : R
n
R
n
R
m
(B je linearno u prvom argumentu i drugom argumentu,
ali nije linearno kao preslikavanje s R
n
R
n
!). Veza je dana s
B(v, w) = A(v)(w),
pa cemo ponekad D
2
f(c) poistovjetiti s pripadnim bilinearnim preslikavanjem i pisati D
2
f(c)(v, w)
za D
2
f(c)(v)(w).
1
1.9. Prema Rieszovom teoremu o reprezentaciji svaki linearni funkcional : R
n
R
mozemo reprezentirati nekim vektorom v
R
n
, tj. (w) = w, v. Slicno, bilinearna preslika-
vanja B : R
n
R
n
R mozemo reprezentirati matricom H M
n
(R), tj.
B(v, w) = Hv, w.
Ako odaberemo bazu za R
n
i zapisemo vektore i matrice u toj bazi, v = (v
1
, ..., v
n
), w =
(w
1
, ..., w
n
), H = (h
ij
), dobivamo
B(v, w) =
n
i,j=1
h
ij
v
i
w
j
.
Odaberemo li kanonsku bazu za R
n
, matricu H(c) koja reprezentira D
2
f(c) zovemo Hesseova
matrica.
1.10. Propozicija. Neka je f dvaput diferencijabilno u tocki c. Tada su elementi Hesseove
matrice H(c) upravo

2
f
x
i
x
j
(c), i, j = 1, 2, ..., n.
1.11. Teorem. (Schwarz) Neka je f klase C
2
. Tada je Hesseova matrica simetricna, tj.
2
f
x
i
x
j
(c) =

2
f
x
j
x
i
(c).
1.12. Zadatak. Odredite postoje li parcijalne derivacije drugog reda u (0, 0) preslikavanje
f(x, y) =
_
y(x
2
y
2
x
2
+y
2
, (x, y) = (0, 0),
0, (x, y) = (0, 0).
Rjesenje. Za tocku (x, y) = (0, 0) dobivamo
x
f(x, y) =
4xy
3
(x
2
+y
2
)
2
,
y
f(x, y) =
x
4
4x
2
y
2
y
4
(x
2
+y
2
)
2
.
U tocki (0, 0) racunamo direktno po deniciji
x
f(0, 0) = lim
h0
0 0
h
= 0,
y
f(0, 0) = lim
h0
h
3
h
2
0
h
= 1.
Parcijalne derivacije drugog reda u (0, 0) racunamo po deniciji
x
f(0, 0) = lim
h0
x
f(h, 0)
x
f(0, 0)
h
= 0,
2
x
f(0, 0) = lim
h0
x
f(0, h)
x
f(0, 0)
h
= 0,
y
f(0, 0) = lim
h0
y
f(h, 0)
y
f(0, 0)
h
= lim
h0
h
2
h
4
+ 1
h
,
y
f(0, 0) = lim
h0
y
f(0, h)
y
f(0, 0)
h
= lim
h0
h
2
h
4
+ 1
h
,
ali posljednja dva limesa ne postoji. Prema Schwarzovom teoremu zakljucujemo da f
nije klase C
2
. Dapace, f nije cak ni klase C
1
(provjerite to!).
1.13. DZ. Dodenirajte preslikavanje f(x, y) =
xy(x
2
y
2
)
x
2
+y
2
do neprekidnog i provjerite je li
tako denirano preslikavanje klase C
1
i C
2
u tocki (0, 0).
1.14. Teorem. (Taylor) Neka je f : R klase C
k
u svakoj tocki c , te neka su
v, v
0
takvi da je [v, v
0
] . Tada postoji c [v, v
0
] takav da je
f(v) = f(v
0
) +Df(v
0
)(v v
0
) +
1
2
D
2
f(v
0
)(v v
0
, v v
0
) +... +
1
k!
D
k
f(v
0
)(v v
0
, ..., v v
0
)
. .
T
k
(v)
+
+
1
(k + 1)!
D
k+1
f(c)(v v
0
, ..., v v
0
)
. .
R
k
(v)))
.
1.15. Zadatak. Odredite Taylorov razvoj u polinom treceg stupnja preslikavanja f(x, y) =
sin x +x
2
y + 2x oko tocke (0, 0).
Rjesenje. Racunamo redom potrebne parcijalne derivacije
x
f(x, y) = cos x + 2xy + 2,
y
f(x, y) = x
2
,
xx
f(x, y) = sin x + 2y,
xy
f(x, y) =
yx
f(x, y) = 2x,
yy
f(x, y) = 0,
xxx
f(x, y) = cos x,
xxy
f(x, y) =
xyx
f(x, y) =
yxx
f(x, y) = 2,
xyy
f(x, y) =
yxy
f(x, y) =
yyx
f(x, y) = 0,
yyy
f(x, y) = 0.
Uvrstimo li tocku (0, 0) dobivamo
x
f(0, 0) = 3,
y
f(0, 0) = 0,
xx
f(0, 0) = 0,
xy
f(0, 0) =
yx
f(0, 0) = 0,
yy
f(x, y) = 0,
xxx
f(0, 0) = 1,
xxy
f(0, 0) =
xyx
f(0, 0) =
yxx
f(0, 0) = 2,
xyy
f(0, 0) =
yxy
f(0, 0) =
yyx
f(0, 0) = 0,
yyy
f(0, 0) = 0.
3
Za v = (x, y) i v
0
= (0, 0) Taylorov polinom treceg stupnja T
3
(x, y) glasi
f(0, 0) +Df(0, 0)((x, y) (0, 0)) +
1
2
D
2
f(0, 0)((x, y) (0, 0), (x, y) (0, 0))+
+
1
6
D
3
f(0, 0)((x, y) (0, 0), (x, y) (0, 0), (x, y) (0, 0)) =
= 0 + [3 0]
_
x
y
_
+ 0 +
1
6
(1 x
3
+ 3 0 x
2
y + 3 2 xy
2
+ 0 y
3
) =
= 3x
1
6
x
3
+x
2
y.
1.16. DZ. Napisite kako izgleda ostatak R

3
(x, y) u prethodnom zadatku.
1.17. Napomena. Uvijek imajte na umu da je Taylorov polinom dane funkcije polinom
odredenog stupnja koji najbolje aproksimira funkciju na okolini tocke oko koje razvijamo.
1.18. DZ. Odredite Taylorov red preslikavanja xe
cos(xy)1
oko tocke (1, 0).
4
16 Lokalni ekstremi
Vazna primjena Taylorovog teorema odnosi se na analizu lokalnih ekstrema (minimuma odnosno
maksimuma) relanih funkcija (vise varijabli).
Za n = 1 i f : a, b) R ako funkcija ima lokalni minimum ili maksimum u tocki c a, b) i
ako je funkcija diferencijabilna u c, tada je f
(c) = 0. Ako je jos funkcija dva puta diferencijabilna

u tocki c i f
(c) < 0, tada je c lokalni maksimum, a ako je f
(c) > 0, tada je u c lokalni minimum.

U nastavku poopcujemo ove rezultate za realne funkcije vise varijabli.
n
otvoren, f : A R i c A.
Ako postoji okolina U(c) od c na kojoj je f(c) maksimum
x U(c) f(c) f(x),
kazemo da je c lokalni maksimum, a f(c) je vrijednost lokalnog maksimuma.
Ako postoji okolina U(c) od c na kojoj je f(c) minimum
x U(c) f(c) f(x),
kazemo da je c lokalni minimum, a f(c) je vrijednost lokalnog minimuma.
c je lokalni ekstrem ako je lokalni minimum ili lokalni maksimum funkcije f.
c je stacionarna tocka ako je funkcija f diferencijabilna u c i Df(c) = 0.
Teorem 16.2 (Nuzan uvjet za lokalni ekstrem) Neka je A R
n
otvoren i f : A R
diferencijabilna u c A. Ako je c lokalni ekstrem funkcije f onda je Df(c) = 0 (tj. c je
stacionarna tocka funkcije f).
Dokaz. Pretpostavimo da Df(c) ,= 0. Slijedi da postoji vektor h R
n
takav da je Df(c)h =
p ,= 0. Pretpostavimo p > 0 (ako nije uzmemo h). Slijedi
lim
0
f(c +h) f(c) Df(c)h
= 0.
Stoga je
lim
0
f(c +h) f(c)
= Df(c)h = p > 0.
Sada slijedi da za > 0 u okolini = 0 vrijedi
f(c +h) > f(c),
a za < 0 u okolini = 0 vrijedi
f(c +h) < f(c),
pa c nije lokalni ekstrem, sto je kontradikcija.
Napomena 16.3 Primijetite da smo dokaz zapravo sveli na realnu funkciju realne varijable.
60
Rezultat je zapravo intuitivno jasan. Ako funkcija ima lokalni maksimum u tocki c niti u
jednom smjeru ne smije rasti. Stoga ako je diferencijabilna diferencijal mora biti jednak 0.
S druge strane stacionarne tocke ne moraju biti ekstremi. Poznat primjer je f(x) = x
3
gdje
je u 0 tocka ineksije. Primjeru dvije dimenzije dan je formulom
f(x, y) = y
2
x
2
.
Vrijedi
f
x
(x, y) = 2x,
f
y
(x, y) = 2y.
Stoga je (0, 0) stacionarna tocka. No, promatramo li ponasanje funkcije na osi y vidimo da je
vrijednost funkcije pozitivna, a na osi x negativna. Stoga (0, 0) nije lokalni ekstrem. Takve tocke
nazivaju se sedlaste tocke.
Denicija 16.4 Simetricna matrica H M
n
(R) je
pozitivno denitna (pisemo H > 0) ako je
x R
n
0 (Hx[x) > 0.
pozitivno semidenitna (pisemo H 0)ako je
x R
n
(Hx[x) 0.
negativno denitna (pisemo H < 0) ako je
x R
n
0 (Hx[x) < 0.
negativno semidenitna (pisemo H 0) ako je
x R
n
(Hx[x) 0.
indenitna ako nije ni pozitivno ni negativno semidenitna.
Simetricna matrica ima realne svojstvene vrijednosti i slicna je s dijagonalnom matricom D
A = T
1
DT.
Npr. zahtjev pozitivne denitnosti sada je ekvivalentan istom zahtjevu na matricu D tj. poz-
itivnosti svojstvenih vrijednosti. Slicnu karakterizaciju mozemo dati i za druga svojstva, nega-
tivno denitna ima samo negativne svojstvene vrijednosti, a indenitna i pozitivne i negativne.
Neka je H pozitivno denitna matrica. Promatramo preslikavanje
f : R
n
R, f(x) = (Hx[x).
To preslikavanje je kvadratni polinom u n varijabli, te je stoga neprekidno na citavom R
n
.
Specijalno, neprekidno je na jedinicnoj sferi S
n1
= x R
n
: |x| = 1 u R
n
. Stoga na S
n1
funkcija f poprima minimum H
m
, tj. vrijedi
f(x) = (Hx[x) H
m
, x R
n
.
61
Kako je H pozitivno denitna H
m
> 0. Za proizvoljan 0 ,= x ZR
n
je
x
x
S
n1
, pa vrijedi
(H
x
|x|
[
x
|x|
) H
m
, 0 ,= x R
n
.
Mnozenjem s |x|
2
slijedi
(Hx[x) H
m
|x|
2
, x R
n
. (16.13)
S druge strane (16.13) ocito povlaci da je H pozitivno denitna. Stoga smo pokazali prvu tvrdnju
narednog teorema. Druga tvrdnja slijedi analogno.
Teorem 16.5 a) Simetricna matrica H je pozitivno denitna ako i samo ako postoji H
m
> 0
takav da je
(Hx[x) H
m
|x|
2
, x R
n
.
b) Simetricna matrica H je negativno denitna ako i samo ako postoji H
M
< 0 takav da je
(Hx[x) H
M
|x|
2
, x R
n
.
Napomena 16.6 Neka je H pozitivno denitna. Vec smo komentirali da je to ekvivalentno
pozitivnosti svih svojstvenih vrijednosti matrice H. Neka su svojstvene vrijednosti dane redom
0 <
1

2

n
,
s pripadnom ortonormiranom bazom svojstvenih vektora v
1
, . . . , v
n
. Neka je za x R
n
raspis u
bazi dan sa
x = c
1
v
1
+ c
n
v
n
.
Sada iz (16.13), uvrstavanjem vektora x, slijedi
(Hx[x) =
1
c
2
1
+ +
n
c
2
n

1
(c
2
1
+ c
2
n
) =
1
|x|
2
.
Stoga je najveci H
m
iz (16.13) zapravo najmanja svojstvena vrijednost od H.
Teorem 16.7 (Dovoljni uvjeti za lokalni ekstrem) Neka je A R
n
otvoren i f : A R
n
klase C
2
.
(i) Ako je c A stacionarna tocka i H
f
(c) je negativno denitna matrica onda f ima lokalni
maksimum u c.
(ii) Ako f ima lokalni maksimum u c onda je H
f
(c) negativno semidenitna.
(iii) Ako je c A stacionarna tocka i H
f
(c) je pozitivno denitna matrica onda f ima lokalni
minimum u c.
(iv) Ako f ima lokalni minimum u c onda je H
f
(c) pozitivno semidenitna.
(v) Ako je c A stacionarna tocka i H
f
(c) je indenitna matrica onda f nema u tocki c lokalni
ekstrem, tj. c je sedlasta tocka funkcije f.
62
Dokaz. Dokazat cemo tvrdnje (i), (ii) i (v). Tvrdnje (iii) i (iv) slijede iz (i), (ii) za funkciju f,
a prvi dio od (v) iz (ii) i (iv).
Neka je Df(c) = 0 i H
f
(c) < 0. Stoga prema Teoremu 16.5 postoji > 0 tako da vrijedi
D
2
f(c)(x, x) = |x|
2
, x R
n
.
Jer je funkcija klase C
2
slijedi da je D
2
f neprekidna na A, pa postoji > 0 takav da je K(c, ) A
i
x |x c| < = | D
2
f(x) D
2
f(c)| <

2
.
Za x K(c, ) Taylorov teorem daje c izmedu c i x, dakle u K(c, ), takav da je
f(x) f(c) = Df(c)(x c) +
1
2
D
2
f(c)(x c, x c).
Sada iskoristimo Df(c) = 0, te ocijenu za drugi clan na desnoj strani ove jednakosti
D
2
f(c)(x c, x c) D
2
f(c)(x c, x c) + | D
2
f(c)(x c, x c) D
2
f(c)(x c, x c)|
D
2
f(c)(x c, x c) + | D
2
f(c) D
2
f(c)||x c|
2
|x c|
2
+

2
|x c|
2

2
|x c|
2
,
te dobivamo
f(x) f(c)
4
|x c|
2
< 0, x ,= c.
Stoga je
f(x) < f(c), x K(c, )c
pa je c lokalni maksimum funkcije f.
Neka je sada c lokalni maksimum funkcije f. Pretpostavimo da H
f
(c) nije negativno semidenitna.
To znaci da postoji x R
n
takav da je
D
2
f(c)(x, x) > 0.
Funkcija g(t) = f(c+tx) denirana je na nekoj okolini 0, jer je A otvoren, i na toj okolini klase
je C
2
. Vrijedi
D
2
g(0)(1, 1) = g
(0) = D
2
f(c)(x, x) < 0.
Koristeci prethodni dio dokaza zakljucujemo da postoji > 0 takav da je
t ,= 0 [t[ < = g(t) < g(0).
Stoga je f(c +tx) > f(c), pa c nije tocka lokalnog maksimuma funkcije f, sto je u kontradikciji
s pretpostavkom.
Pretpostavimo da je H
f
(c) indenitna. To znaci da postoje vektori x, y R
n
takvi da je
(H
f
(c)x[x) > 0, (H
f
(c)y[y) < 0.
Stoga, kao u prethodnom dijelu dokaza, funkcija g
1
(t) = f(c + tx), ima lokalni minimum u 0, a
funkcija g
2
(t) = f(c + ty) ima lokalni maksimum u 0. Zakljucujemo da je c sedlasta tocka za f.
63
Kako za danu matricu nije lako odrediti njenu denitnost donosimo jednostavni kriterij s
dokazom samo u jednostavnim slucajevima.
Teorem 16.8 (Sylvesterov kriterij) Neka je H = (h
ij
) M
n
(R) simetricna. Oznacimo re-
dom determinante
1
= h
11
,
2
=
h
11
h
12
h
21
h
22
, . . . ,
n
=
h
11
h
1n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
h
n1
h
nn
.
H je pozitivno denitna ako i samo ako je
i
> 0, i = 1, . . . , n.
H je negativno denitna ako i samo ako je
1
< 0,
2
> 0,
3
< 0, . . . .
Dokaz. Za dijagonalnu matricu lako je provjeriti da teorem vrijedi.
U slucaju n = 2 nadopunjavanjem do punog kvadrata dobivamo
(Hx[x) = h
11
x
2
1
+ 2h
12
x
1
x
2
+h
22
x
2
2
= h
11
x
2
1
+ 2
h
12
h
11
x
1
x
2
+
h
2
12
h
2
11
x
2
2
+
h
2
12
+h
11
h
22
h
11
x
2
2
= h
11
x
1
+
h
12
h
11
x
2
2
+
det H
h
11
x
2
2
.
Odavde, jednostavno slijedi tvrdnja teorema.
Primjer 16.9 Odredite lokalne ekstreme funkcije f(x, y) = x
2
+xy +y
2
2x y.
64
1 Lokalni ekstremi funkcija vise varijabli
1.1. Prisjetite se denicija i osnovnih tvrdnji koje opisuju vezu lokalnih ekstrema, sta-
cionarnih tocaka i druge derivacije funkcije jedne varijable.
1.2. Primjer. Za funkciju f(x) = x
2
vidimo da se lokalni ekstrem postize u stacionarnoj
tocki x
0
= 0, tj. vrijedi f
(0) = 0. Buduci da je f
(0) = 2 > 0, tocka x

0
= 0 tocka lokalnog
minimuma.
1.3. Primjer. Funkcija f(x) = x
3
pokazuje da stacionarna tocka (ovdje x
0
= 0) ne mora biti
tocka lokalnog ekstrema. Tada druga derivacija u toj tocki iscezava i takvu tocku nazivamo
sedlasta tocka.
1.4. Primjer. Funkcija f(x) = x
4
pokazuje da za stacionarnu tocku u kojoj druga derivacija
iscezava ne mozemo zakljuciti da je sedlasta tocka. Naime, f
(0) = 0, f
(0) = 0 i tocka 0 je
tocka lokalnog minimuma.
1.5. Pogledajte u skripti s predavanja deniciju lokalnih ekstrema funkcija vise varijable, te
teoreme koji opisuju vezu lokalnih ekstrema s denitnoscu Hesseove matrice.
1.6. Definicija. Za niz y
1
, y
2
, ..., y
n
realnih brojeva, koji nisu svi 0, uz oznaku
k = max{i : y
i
= 0},
kazemo da je:
pozitivno semidenitan ako je y
i
> 0 za sve i k;
negativno semidenitan ako je (1)
i
y
i
> 0 za sve i k;
sedlastog tipa ako ni pozitivno ni negativno semidenitan;
pozitivno/negativno denitan ako je pozitivno/negativno semidenitan i k = n.
1.7. Teorem. (Pronjeni Sylvestereov kriterij) Neka je A simetricna matrica reda n, a (
i
)
i=1,...,n
niz glavnih minora matrice A . Matrica A je
pozitvno denitna ako i samo ako je (
i
)
i
pozitivno denitan niz;
negativno denitna ako i samo ako je (
i
)
i
negativno denitan niz;
indenitna ako i samo ako postoji permutacija S
n
takva da je niz glavnih minora
matrice (A) (nastale istovremenom permutacijom redaka i stupaca matrice A) sedlastog
tipa.
U sljedecim primjerima odredite stacionarne tocke i klasicirajte ih (jesu li tocke lokalnog
minimuma, lokalnog maksimuma ili sedlaste tocke).
1
1.8. Zadatak. Funkcija f(x, y) = x
2
xy + y
2
.
Rjesenje. Izjednacimo li parcijalne derivacije s nulom dobivamo sustav 2xy = 0, 2yx = 0,
cije jedino rjesenje je x = 0, y = 0. Hesseova matrica u tocki (0, 0) glasi
H =
2 1
1 2
.
Glavne minore su
1
= 2 > 0,
2
= 2 2 (1) (1) = 3 > 0, pa je H pozitivno denitna
i (0, 0) je tocka lokalnog minimuma.
1.9. Zadatak. Funkcija f(x, y) =
x
2
+ y
2
+
1
x
2
y
2
, x, y = 0.
Rjesenje. Primjetimo prvo da je korjenovanje monotona funkcija, pa f poprima lokalne
ekstreme u istim tockama u kojima ih poprima i funckija g(x, y) = x
2
+ y
2
+
1
x
2
y
2
.
Stacionarne tocke funkcije g su rjesenja sustava
2x
2xy
2
x
4
y
4
= 0, 2y
2yx
2
x
4
y
4
= 0,
a to su tocke (1, 1), (1, 1), (1, 1), (1, 1).
Hesseova matrica u tim tockama glasi
H =
8 4
4 8
.
Buduci da su glavne minore (redom 8, 48) obje pozitivne, radi se tockama lokalnog mini-
muma.
1.10. Zadatak. Funkcija f(x, y, z) = x
2
y sin z + 8xz.
Rjesenje. Stacionarne tocke funkcije f su rjesenja sustava
2x + 8z = 0, sin z = 0, y cos z + 8x = 0,
a to su tocke T
k
= (4k, (1)
k+1
32k, k), k Z.
Hesseova matrica u tim tockama glasi
H(T
k
) =
2 0 8
0 0 (1)
k+1
8 (1)
k+1
0
.
Buduci da su glavne minore redom 2, 0, 2, Hesseova matrica je indenitna. Sve tocke T
k
su sedlaste.
1.11. DZ. Funkcija f(x, y) = e
xy
(x
2
2y
2
).
1.12. DZ. Funkcija f(x, y) = (e
y
+ 1) cos x ye
y
.
2
1.13. Zadatak. Funkcija f(x, y) = (y 3x
2
)(y x
2
).
Rjesenje. Lako se pokaze da je stacionarna tocka (0, 0). Hesseova matrica glasi
H =
0 0
0 2
.
Glavne minore ove matrice su obje 0, pa promatramo matricu dobivenu istovremenom per-
mutacijom redaka i stupaca
H =
2 0
0 0
.
Prema, pronjenom Sylvesterovom kriteriju zakljucujemo da je H pozitivno semidenitna i
da bismo odredili karakter tocke (0, 0) moramo pazljivije analizirati funkciju f na okolinama
te tocke.
Primjetimo da u svakoj (ma koliko maloj) okolini mozemo pronaci tocke oblika (x, 2x
2
) i
(x, 4x
2
) (jer za svaki > 0 postoji x takav da je
x
2
+ 4x
4
< ,
x
2
+ 16x
4
< ). Buduci da
je f(0, 0) = 0, f(x, 2x
2
) < 0, f(x, 4x
2
) > 0 zakljucujemo da je tocka (0, 0) sedlasta tocka.
1.14. DZ. Funkcija f(x, y) = x
4
+ y
4
2(x y)
2
.
1.15. DZ. Funkcija f(x, y) = 2y
4
3xy
2
8y
3
+ x
2
+ 6xy + 12y
2
3x 8y + 2.
1.16. Prisjetite se da neprekidna funkcija f na kompaktnom skupu postize globalne ek-
streme. Ako je f klase C
1
onda se globalni ekstremi postizu u tockama lokalnih ekstrema ili
na rubu domene.
1.17. Zadatak. Neka je f : K(0, 10) R zadana formulom f(x, y, z) = 2x
2
xy+64z+4z
2
.
Dokazite da f postize globalni ekstreme na rubu domene.
Rjesenje. Primjetimo da je f funkcija klase C
1
denirana na kompaktnom skupu. Sta-
cionarne tocke su rjesenja sustava
4x y = 0, x + 4z
2
= 0, 64 + 8zy = 0.
Jedino rjesenje tog sustava je tocka (x
0
, y
0
, z
0
) = (
4
3
4
,
16
3
4
,
1
3
2
). Buduci da je x
2
0
+y
2
0
+z
2
0
>
100, ova tocka lezi izvan kugle K(0, 10). Dakle, f nema stacionarnih tocaka na domeni i
globalni ekstremi se postizu na rubu.
1.18. Zadatak. Dokazite da su sve tocke globalnih ekstrema funkcije f : K(0, 1) R
zadane formulom f(x, y) = 4x
2
y 2y
2
+ x jednako udaljeni od ishodista.
Rjesenje. Trazimo stacionarne tocke u nutrini, sto daje sustav
8xy + 1 = 0, 4x
2
4y = 0.
Rjesenje tog sustava je (
1
2
,
1
4
). Hesseova matrica u toj tocki glasi
H =
2 4
4 4
.
3
Buduci da su glavne minore redom 2, 24, radi se o sedlastoj tocki. Zakljucujemo da f
nema lokalnih ekstrema u unutrasnjosti domene, pa se jedini kandidati za globalne ekstreme
nalaze na rubu domene. Rub domene je sfera oko ishodista, pa su tocke globalnih ekstrema
jednako udaljene od ishodista.
1.19. DZ. Ispitajte stacionarne tocke funkcije
f(x, y) = ax + by + ln(x
2
+ y
2
)
u ovisnosti o a, b R.
Uputa: Nije potrebno izracunati eksplicitno stacionarne tocke - prvo izracunajte Hesseovu
matricu, pa uvrstite sto znate o stacionarnim tockama!
4
17 Uvjetni ekstremi
U nekim problemima moramo odrediti ekstreme funkcije (lokalne ili globalne), ali koji zado-
voljavaju jos neke dodatne uvjete. Npr. trazimo pravokutnik maksimalne povrsine, a zadanog
opsega.
n
otvoren, f, g : A R klase C
1
. Neka x
0
A zadovoljava
g(x
0
) = 0, te neka je S = g
1
(0). Neka je takoder g(x
0
) = 0. Ako f|
S
ima maksimum ili
minimum u x
0
tada postoji R takav da je
grad f(x
0
) = grad g(x
0
).
Dokaz. Vec smo ranije vidjeli da je tangencijalna ravnina plohe zadane implicitno jednadzbom
g(x) = 0 u tocki x
0
dana kao ravnina sto prolazi kroz x
0
okomita na grad g(x
0
). Naime za svaki
put c kroz x
0
= c(0) vrijedi
g(c(t)) = 0
d
dt
g(c(t)) = 0 Dg(c(t))c
(t) = 0.
Stoga je
(grad g(x
0
)|c
(0)) = 0.
Stoga je grad g(x
0
) okomit na svaki tangencijalni vektor krivulje na g(x) = c
0
u tocki x
0
.
S druge strane, ako je u x
0
lokalni ekstrem funkcije f|
S
slijedi da je 0 lokalni ekstrem funkcije
t f(c(t)). Stoga je
d
dt
f(c(t))
|
t=0
= 0.
Stoga je
(grad f(x
0
)|c
(0)) = 0.
Uz prepostavku da tangencijalni vektori krivulja na g(x) = 0 razapinju citavu ravninu (vratit
cemo se jos na to pitanje) slijedi da su grad f(x
0
) i grad g(x
0
) kolinearni, tj., jer je g(x
0
) = 0,
da postoji R takav da je
grad f(x
0
) = grad g(x
0
).
U ovom smo dokazu naucili i da vrijedi.
Korolar 17.2 Ako f|
S
ima ekstrem u x
0
, tada je f(x
0
) okomit na S u x
0
.
Za problememe uvjetnih ekstrema Teorem 17.1 daje nuzni uvjet za ekstrem, tj. daje nacin
za odredivanje stacionarnih tocaka. Odredujemo zapravo sve parove (x
0
, ) U R takve da je
f(x
0
) = g(x
0
), g(x
0
) = 0.
Realan broj naziv se Lagrangeov multiplikator.
Primjer 17.3 Neka je S R
2
pravac x y = 1 i f : R
2
R, f(x, y) = x
2
+ y
2
. Odredite
minimum funkcije f na S.
S je implicitno zadan sa g(x, y) = x y 1 = 0. Stoga je
grad g(x, y) = (1, 1)
T
.
65
S druge strane je
f(x, y) = (2x, 2y).
Stoga su stacionarne tocke dane sa
(2x
0
, 2y
0
) = (, ), x
0
y
0
1 = 0.
Slijedi
x
0
=
1
2
, y
0
=
1
2
, = 1.
S obzirom na deniciju funkcije f ta tocka je minimum.
slika
Primjer 17.4 Odredite udaljenost ravnine u R
3
od ishodista.
Neka je ploha S denirana s vise uvjeta
g
1
(x
1
, . . . , x
n
) = 0,
.
.
.
g
k
(x
1
, . . . , x
n
) = 0,
x
0
je ekstrem funkcije f na S i neka je {grad g
1
(x
0
), . . . , grad g
k
(x
0
)} linearno nezavisan skup.
Opet provucemo put c na S kroz tocku x
0
. Slijedi da je tangenta c
(0) okomita na svaki od

g
i
(x
0
). S druge strane zakljucujemo i da je okomita na grad f(x
0
). Ako se svi vektori tangen-
cijalnog prostora u x
0
mogu dobiti kao c
(0) neke krivulje na S slijedi da je grad f(x

0
) u prostoru
razapetom sa grad g
1
(x
0
), . . . , grad g
k
(x
0
), pa smo dokazali naredni teorem.
n
i neka su funkcije f, g
1
, . . . , g
k
: A R klase C
1
. Neka je
x
0
S = {x A : g
1
(x) = = g
k
(x) = 0}, te neka je {grad g
1
(x
0
), . . . , grad g
k
(x
0
)} linearno
nezavisan skup. Ako f|
S
ima ekstrem u x
0
tada postoje
1
, . . . ,
k
takvi da je
grad f(x
0
) =
1
grad g
1
(x
0
) + +
k
grad g
k
(x
0
).
Primjer 17.6 Odredite ekstreme funkcije f(x, y, z) = x + y + z pod uvjetima x
2
+ y
2
= 2 i
x + z = 1.
Uvjeti su implicitno dani funkcijama
g
1
(x, y, z) = x
2
+ y
2
2 = 0, g
2
(x, y, z) = x + z 1 = 0.
Stoga je stacionarna tocka odredena jednadzbma
f(x, y, z) = (1, 1, 1) =
1
(2x, 2y, 0) +
2
(1, 0, 1),
x
2
+ y
2
2 = 0,
x + z 1 = 0.
To su jednadzbe za x, y, z,
1
,
2
. Slijedi
2
= 1, x = 0, y =
1
2
1
, y
2
= 2, z = 1.
66
Zakljucujemo da postoje dvije stacionarne tocke
(x, y, z) = (0,
2, 1),
(x, y, z) = (0,
2, 1).
Kako je S presjek beskonacnog cilidra i ravnine ogranicen slijedi da je S kompaktan, pa na
njemu neprekidna funkcija postize minimum i maksimum. Stoga je jedna od stacionarnih tocaka
minimum (globalni), a druga maksimum (globalni). Provjerom vrijednosti funkcije
f(0,
2, 1) = 1 +
2, f(0,
2, 1) = 1
2
zakljucujemo da je prva tocka maksimum, a druga minimum.
Primjer 17.7 Odredite udaljenost pravca u R
3
, zadanog kao presjek dviju ravnina, od ishodista.
67
1 Uvjetni ekstremi
n
otvoren skup i f, g
1
, , g
m
: A R funkcije klase C
1
pri
cemu je m < n. Neka je
S = {P A : g
i
(P) = 0, i {1, m}}
te neka je skup {g
1
(P), , g
m
(P)} linearno nezavisan skup za sve P S. Ako je P
0
tocka
lokalnog ekstrema funkcije f|
S
, onda postoje
1
, ,
m
R takvi da vrijedi
f(P
0
) =
m
i=1
i
g
i
(P
0
).
1.2. Zadatak. Nadite ekstreme funkcije f(x, y, z) = x+y+z uz uvjete x
2
+y
2
= 2, x+z = 1.
Rjesenje. Neka je S = {(x, y, z) R
3
: g
1
(x, y, z) = g
2
(x, y, z) = 0}, gdje su funkcije g
1
i g
2
dane sa
g
1
(x, y, z) = x
2
+ y
2
2, g
2
(x, y, z) = x + z 1.
Funkcije f, g
1
i g
2
su polinomi pa su klase C
1
. Nadalje,
g
1
(x, y, z) = (2x, 2y, 0), g
2
(x, y, z) = (1, 0, 1)
pa vidimo da su g
1
(x, y, z) i g
2
(x, y, z) linearno nezavisni za sve (x, y, z) S i mozemo
primjeniti prethodni teorem. Ako je tocka (x, y, z) lokalni ekstrem funkcije f|
S
, onda je
f(x, y, z) =
1
g
1
(x, y, z) +
2
g
2
(x, y, z).
Stoga je (1, 1, 1) = (2
1
x+
2
, 2
1
y,
2
). Iz toga dobivamo
2
= 1, a onda zbog 2
1
x+
2
= 1
slijedi
1
x = 0. Ako je
1
= 0, onda iz 2
1
y = 1 dobivamo 0 = 1, sto je kontradikcija. Dakle,
mora vrijediti x = 0. Iz uvjeta x + z 1 = 0 dobivamo z = 1, a iz uvjeta x
2
+ y
2
2 = 0
slijedi y {
2,
2}.
Kako su g
1
i g
2
neprekidne funkcije, a skup {0} zatvoren, onda je i skup S = g
1
1
({0})
g
1
2
({0}) zatvoren kao presjek dvaju zatvorenih skupova. Nadalje, za (x, y, z) S imamo
x
2 i y
2 te |z| = |1 x| 1 +|x| 1 +
2 pa zakljucujemo da je skup S omeden.

Dakle, S je kompaktan skup, a kako je f neprekidna funkcija, to znaci da ona na skupu
S postize minimum i maksimum. Kako su jedini kandidati za ekstreme tocke (0,
2, 1) i
(0,
2, 1), to mora jedna od njih biti tocka minimum, a druga tocka maksimuma.
f(0,
2, 1) =
2 + 1, f(0,
2, 1) =
2 + 1
pa je (0,
2, 1) tocka globalnog maksimuma, a (0,
2, 1) je tocka globalnog minimuma.

1.3. Napomena. Uocite da u prethodnom zadatku nije bilo potrebno racunati Hesseovu
matricu jer znamo da neprekidne funkcije na kompaktu dostizu minimum i maksimum.
1
1.4. Zadatak. Nadite ekstreme funkcije f(x, y, z) = x
2
+y
2
uz uvjete z = 0, z
2
(y1)
3
= 0.
Rjesenje. Stavimo
g
1
(x, y, z) = z, g
2
(x, y, z) = z
2
(y 1)
3
, S = {(x, y, z)|g
1
(x, y, z) = g
2
(x, y, z) = 0}.
Ponovno su funkcije f, g
2
i g
2
klase C
1
i vrijedi
g
1
(x, y, z) = (0, 0, 1), g
2
(x, y, z) = (0, 3(y 1)
2
, 2z).
Uocimo da su za tocke oblika (x, 1, 0) (a sve su takve iz S) vektori g
1
(x, 1, 0) i g
2
(x, 1, 0)
linearno zavisni pa ne mozemo primjeniti teorem. Ipak, u ovom primjeru je lako odredite
ekstreme jer za (x, y, z) S vrijedi z = 0, y = 1, tj. vrijedi f(x, y, z) = x
2
+ 1 1 za
sve (x, y, z) iz S. Dakle, f|
S
ima (globalni) minimum u tocki (0, 1, 0), a nema lokalnog ni
globalnog maksimuma.
1.5. Zadatak. Neka je K = {(x, y) R
2
|0 x, y 1}, f : K R zadana sa
f(x, y) = x
4
+ 4x
3
y
2
3xy
2
+ 3x 1.
Odredite najmanju i najvecu vrijednost koju poprima funkcija f. U kojim tockama se te
vrijednosti dostizu?
Rjesenje. Funkcija f je neprekidna, a skup K kompaktan pa f na njemu postize minimum
i maksimum. Pronadimo stacionarne tocke u unutrasnjosti kvadrata. Vrijedi
x
f(x, y) = 4x
3
+ 12x
2
y
2
3y
2
+ 3,
y
f(x, y) = 8x
3
y 6xy = xy(8x
2
6).
Sada je
y
f(x, y) = 0 ako i samo ako je x = 0, y = 0 ili x =
3
2
. Buduci da trazimo
stacionarne tocke u unutrasnjosti kvadrata, jedina mogucnost je x =
3
2
. No, tada je
x
f(
3
2
, y) = 3
3
2
+ 6y
2
+ 3 = 0 y R.
Stoga u unutrasnjosti kvadrata nema lokalnih ekstrema, odnosno, ekstremi se postizu na
rubu kvadrata. Vrijedi
f(0, y) = 1, f(1, y) = y
2
+ 3, f(x, 0) = x(x
3
+ 3) 1, f(x, 1) = x
3
(x + 4) 1.
Zbog 0 x, y 1 dobivamo
3 f(1, y) 4, 1 f(x, 0) 3, 1 f(x, 1) 4.
Najveca vrijednost funkcije f je 4, s postize se u tocki (1, 1), a najmanja vrijednost je 1, a
onda se postize u tockama oblika (0, y), 0 y 1.
2
1.6. Zadatak. Odredite tocke skupa
S = {(x, y, z) R
3
| 2x
2
+ y
2
4 = 0, x + y + z = 0}
koje su najblize (najdalje) osi y.
Rjesenje. Skup S je kompaktan, a funkcija d(x, y, z) =
x
2
+ z
2
(koja predstavlja udaljenost
tocke (x, y, z) od osi y) je neprekidna pa postize minimum i maksimum na skupu S. Kako je
funkcija drugog korijena strogo rastuca na skupu R
+
, dovoljno je odrediti ekstreme funkcije
f(x, y, z) = x
2
+ z
2
na skupu S. Stavimo g
1
(x, y, z) = 2x
2
+ y
2
4, g
2
(x, y, z) = x + y + z.
Tada je
f(x, y, z) = (2x, 0, 2z), g
1
(x, y, z) = (4x, 2y, 0), g
2
(x, y, z) = (1, 1, 1).
Vidimo da su g
1
(x, y, z) i g
2
(x, y, z) linearno nezavisni za sve (x, y, z) iz S pa mozemo
primjeniti teorem. Ako je (x, y, z) ekstrem funkcije f|
S
, tada postoje
1
i
2
u R t.d. vrijedi
(2x, 0, 2z) =
1
(4x, 2y, 0) +
2
(1, 1, 1).
Rjesavamo sustav:
1 2x 4
1
x
2
= 0,
1 0 2
1
y
2
= 0,
1 2z 0
1
2
= 0.
Ako gornji sustav shvatimo kao sustav u 1,
1
,
2
za koji znamo da ima rjesenje (jer
funkcija f postize ekstreme na skupu S), onda dobivamo
2x 4x 1
0 2y 1
2z 0 1
= 0,
odakle dobivamo xy + 2xz yz = 0. Uvrstavanjem uvjeta z = x y dobivamo y
2
= 2x
2
.
Sada iz drugog uvjeta 2x
2
+ y
2
4 = 0 slijedi x = 1, y =
2. Dakle, imamo cetiri

kandidata za ekstreme, a direktnim uvrstavanjem dobivamo da su tocke
(1,
2, 1
2), (1,
2, 1 +
2)
tocke maksimuma, a
(1,
2, 1 +
2), (1,
2, 1
2)
tocke minimuma.
1.7. DZ. Ispitajte lokalne ekstreme, te odredite globalni minimum i maksimum funkcije
f(x, y, z) = x
2
+ 2x + 3y
2
2z
2
+ 1
na skupu S = {(x, y, z) R
3
: 2x 3y + z = 11}.
3
1.8. DZ. Odredite ekstreme funkcije f(x, y, z) = x
2
+ 2y
2
z
2
na skupu
D = {(x, y) R
2
: x
2
+ y
2
1, x + z = 2}.
1.9. DZ. Odredite jedinicne vektore x R
n
za koje preslikavanje f : R
n
R denirano
s f(x) = x a, x + b postize minimalnu, odnosno maksimalnu vrijednost, ako je a =
(n, n 1, ..., 2, 1), b = (n 1, n 2, ..., 1, 0). Obrazlozite kako znamo da ti vektori postoje.
1.10. DZ. Odredite dimenzije valjka koji ima najveci obujam medu valjcima oplosja 24.
1.11. DZ. Odredite maksimalan volumen koji moze imati kvadar ciji je jedan vrh u tocki
(0,0,0), njemu nasuprotan vrh na plohi x
2
+y
2
+z = 1, a citav kvadar je smjesten u prvom
oktantu (bridovi su mu paralelni koordinatnim osima).
4
18 Teorem o inverznom preslikavanju
Za sustav linearnih jednadzbi zadan matricom A M
n
(R) i desnom stranom jednadzbe y R
n
Ax = y
rjesivost sustava svela se na pitanje regularnosti matrice A, tj. zahtjev det A = 0. Prirodno je
onda pitanje rjesivosti sustava nelinearnih jednadzbi danog funkcijom f : R
n
R
n
i desnom
stranom jednadzbe y R
n
f(x) = y
ili po komponentama
f
1
(x
1
, . . . , x
n
) = y
1
,
.
.
.
f
n
(x
1
, . . . , x
n
) = y
n
.
Ako postoji x koji zadovoljava ove jednadzbe pisemo x = f
1
(y), pa je pitanje rjesivosti zapravo
pitanje invertibilnosti funkcije f. Uvjet koji ce se pokazati da zamjenjuje uvjet det A = 0 u
linearnom slucaju dan je Jakobijevom determinantom
J
f
(x) = det Df(x).
Ukoliko je J
f
(x) = 0 mozemo ocekivati rjesivost jednadzbe.
U dimenziji n = 1 za funkciju f : R R klase C
1
zahtjev f
(c) = 0 povlaci da je funkcija

strogo monotona na nekoj okolini od c, pa onda i invertibilna na nekoj okolini tocke c. Stoga iz
invertibilnosti najbolje ane aproksimacije funkcije f u tocki c slijedi i invertibilnost funkcije f
na nekoj okolini od c. S druge strane ukoliko je f
(c) = 0 bez daljnje analize ne moze se nista

zakljuciti. Primjeri su x
2
i x
3
(prva nije invertibilna na okolini 0, dok druga jest).
Dva svojstva jos mozemo primijetiti u slucaju realne funkcije realne varijable. Jednadzba
f(x) = x
2
= y
nema rjesenja za y < 0. Takoder za y = 1 postoje dva rjesenja, x = 1 i x = 1, pa nema
globalne jedinstvenosti. Stoga mozemo ocekivati samo lokalnu invertibilnost: za y blizu f(c)
postoji jedinstveni x blizu c takav da je y = f(x).
Teorem 18.1 (Teorem o inverznoj funkciji) Neka je A R
n
otvoren, f : A R
n
klase
C
1
, c A i J
f
(c) = 0. Tada postoji otvorena okolina U A tocke c i otvorena okolina W od
f(c) takva da je f(U) = W i f|
U
ima inverz f
1
: W U klase C
1
.

Stovise, za y W i
x = f
1
(y) vrijedi
Df
1
(y) = Df(x)
1
.
Ako je f klase C
p
, p 1, tada je i f
1
klase C
p
.
Bijekciju f : A B klase C
p
sa svojstvom da joj je inverzg f
1
: B A takoder klase C
p
nazivamo C
p
-difeomorzam.
Napomena 18.2 Egizistencija okolina U od c i W od f(c) na kojima je funkcija f invertibilna
zapravo znaci da za svaki y W postoji jedinstveni x U takav da je y = f(x), odnosno da
sustav nelinearnih jednadzbi ima jedinstveno rjesenje na U za y W.
68
Napomena 18.3 Neka je f : R
n
R
n
diferencijabilna i neka postoji inverzna funkcija f
1
:
R
n
R
n
koja je diferencijablna. Tada koristeci formulu za diferencijal kompozicije f
1
f = 1
R
n
slijedi
Df
1
f(x) Df(x) = I,
pa je
Df
1
= (Df)
1
f
1
.
Teorem dokazujemo koristeci Banachov teorem o ksnoj tocki (Teorem 9.5). Od koristi ce
se pokazati i naredna tehnicka lema. Skup linearnih operatora L(R
n
, R
n
) mozemo shvatiti kao
R
n
2
, pa topologiju na njemu znamo. Sa GL(R
n
, R
n
) oznacavamo skup svih invertiblnih linearnih
operatora (matrica) (opca linearna grupa), tj.
GL(R
n
, R
n
) = {A L(R
n
, R
n
) : det A = 0}.
Oznacimo sa L
1
: GL(R
n
, R
n
) GL(R
n
, R
n
) preslikavanje koje invertibilnom operatoru pridruzuje
njegov inverz L
1
A = A
1
.
Lema 18.4 Vrijedi
(i) GL(R
n
, R
n
) je otvoren podskup od L(R
n
, R
n
).
(ii) L
1
je klase C
.
Dokaz. (i) Preslikavanje det : M
n
(R) R je polinom ntog stupnja u n
2
varijabli. Stoga je klase
C
. S druge strane je
GL(R
n
, R
n
) = det
1
(R\{0}),
pa je GL(R
n
, R
n
) otvoren.
(ii) Inverz matrice mozemo zapisati sa
A
1
=
1
det A
A
,
pri cemu je A
adjunkta (matrica sa elementima A
ij
= (1)
i+j
det A
ji
, gdje je matrica A
ji
dobivena iz matrice A tako da su izbrisani jti redak i iti stupac). Kako je funkcija det klase C
slijedi i da je preslikavanje A A
klase C
, pa sijedi tvrdnja (ii).

Dokaz teorema o inverznoj funkciji 1. korak. Svodenje na jednostavniji slucaj.
Bez smanjenja opcenitosti mozemo pretpostaviti da je c = 0, f(c) = 0 i Df(c) = I.
Oznacimo T = Df(c). Tada T
1
L(R
n
, R
n
) postoji, pa je DT
1
(y) = T
1
i vrijedi
D(T
1
f)(c) = DT
1
(f(c)) Df(c) = T
1
Df(c) = I.
Stoga dokazemo li teorem za funkciju g = T
1
f, pa postoje okoline U od c i

W od g(c) =
T
1
f(c) i g
1
:

W U klase C
1
, slijedi da je W = T

W okolina tocke f(c), te da je f
1
=
g
1
T
1
: W U klase C
1
. Zakljucujemo da nam je dovoljno dokazati teorem za funkciju
kojoj je Df(c) = I.
Pretpostavimo jos da smo pokazali teorem za c = 0 i h(c) = 0. Za funkciju f deniramo
h(x) = f(x +c) f(c). Sada je h(0) = 0 i Dh(0) = Df(c), pa postoje okoline

U od 0 i

W od 0 i
h
1
:

W

U. Sada je U =

U +c, W =

W +f(c), a inverzna funkcija od f dana je formulom
f
1
(y) = h
1
(y f(c)) +c.
69
2. korak. Primjena Banachovog teorema o ksnoj tocki i egzistencija inverza.
Deniramo C
1
funkciju formulom
g(x) = x f(x).
Jer je Dg neprekidna i Dg(0) = 0
r > 0, x x < r = Dg
i
(x) <
1
2
n
, i = 1, . . . , n.
Po teoremu srednje vrijednosti za x K(0, r) postoje tocke c
1
, . . . , c
n
K(0, r) takve da vrijedi
g
i
(x) = g
i
(x) g
i
(0) = Dg
i
(c
i
)(x 0) = Dg
i
(c
i
)(x).
Stoga vrijedi
g(x) =
i=1
|g
i
(x)|
2
1/2
=
i=1
| Dg
i
(c
i
)(x)|
2
1/2
i=1
Dg
i
(c
i
)
2
x
2
1/2
i=1
Dg
i
(c
i
)
2
1/2
x <
1
2
x <
r
2
. (18.14)
Zakljucujemo da je g(K(0, r)) K(0, r/2).
Za y K(0, r/2) i g
y
(x) = y +x f(x). Vrijedi
y K(0, r/2), x K(0, r) g
y
(x) = y +g(x) y +g(x) < r/2 +r/2 = r.
Stoga za svaki y K(0, r/2) vrijedi g
y
(K(0, r)) K(0, r).
Pokazimo jos da je g
y
kontrakcija. Za svaki x
1
, x
2
K(0, r) primjenom teorema srednje
vrijednosti i razmatranja kao u (18.14) dobivamo
g
y
(x
1
) g
y
(x
2
) = g(x
1
) g(x
2
)
1
2
x
1
x
2
.
Stoga je g
y
kontrakcija s konstantom L = 1/2 za svaki y K(0, r/2). Stoga prema Banachovom
teoremu o ksnoj tocki (Teorem 9.5) slijedi da za svaki y K(0, r/2) postoji jedinstvena ksna
tocka x K(0, r) funkcije g
y
, tj.
x = g
y
(x) = y +x f(x).
Kako je g
y
(K(0, r)) K(0, r) slijedi da ksna tocka nije na S(0, r). Stoga za svaki y K(0, r/2)
postoji jedinstveni x K(0, r) takav da je f(x) = y, pa funkcija f ima inverz f
1
: K(0, r/2)
K(0, r).
3. korak. Neprekidnost inverza.
Funkcija g je kontrakcija, pa za x
1
, x
2
K(0, r) vrijedi
x
1
x
2
f(x
1
) f(x
2
) +g(x
1
) g(x
2
) f(x
1
) f(x
2
) +
1
2
x
1
x
2
,
pa je
x
1
x
2
2f(x
1
) f(x
2
). (18.15)
70
Stoga za y
1
, y
2
K(0, r/2) uz x
1
= f
1
(y
1
) i x
2
= f
1
(y
2
), slijedi
f
1
(y
1
) f
1
(y
2
) 2y
1
y
2
,
pa je f
1
Lipschitzova, pa onda i neprekidna na K(0, r/2).
4. korak. Diferencijabilnost inverza.
Prema pretpostavci Teorema je Df(0) GL(R
n
, R
n
). Skup GL(R
n
, R
n
) je otvoren u L(R
n
, R
m
)
i Df je neprekidna na A. Stoga postoji okolina 0 na kojoj je Df invertibilan operator. Ako ta
okolina ne sadrzi K(0, r/2) smanjimo r tako da je f
1
denirana i Df je invertibilan na K(0, r/2).
Sada su otvorene okoline 0 dane sa W = K(0, r/2) i U = f
1
(W). Zbog neprekidnosti Df(x)
1
postoji M > 0 takav da vrijedi
x K(0, r/2), y R
n
Df(x)
1
y My. (18.16)
Za y
1
, y
2
K(0, r/2) oznacimo x
1
= f
1
(y
1
) i x
2
= f
1
(y
2
). Onda vrijedi
f
1
(y
1
) f
1
(y
2
) Df(x
2
)
1
(y
1
y
2
)
y
1
y
2
=
x
1
x
2
Df(x
2
)
1
(f(x
1
) f(x
2
))
f(x
1
) f(x
2
)
=
x
1
x
2
f(x
1
) f(x
2
)
Df(x
2
)
1
(Df(x
2
)(x
1
x
2
) (f(x
1
) f(x
2
)))
x
1
x
2
.
Koristenjem (18.15) i (18.16) slijedi
f
1
(y
1
) f
1
(y
2
) Df(x
2
)
1
(y
1
y
2
)
y
1
y
2
2M
Df(x
2
)(x
1
x
2
) (f(x
1
) f(x
2
))
x
1
x
2
.
Izraz na desnoj strani nejednakosti, zbog diferencijabilnosti funkcije f u tocki x
2
, tezi k nuli kad
x
1
x
2
. Stoga je f
1
diferencijabilna u y
2
, te vrijedi
Df
1
(y
2
) = Df(x
2
)
1
.
5. korak. f
1
je klase C
p
.
Do sada znamo da je f
1
neprekidna na W, Df neprekidna na U, te da je
Df
1
(y) = Df(f
1
(y))
1
, y W. (18.17)
Kako je prema Lemi 18.4 operator L
1
klase C
slijedi iz prethodne formule da je Df

1
neprekidna, pa je f
1
klase C
1
.
Pretpostavimo li sada da je f klase C
p
slijedi da je Df klase C
p1
. Opet po (18.17) slijedi
da je Df
1
klase C
1
, pa je f
1
klase C
2
. Induktivno zakljucujemo da je f
1
klase C
p
.
71
1 Implicitno zadane funkcije
n
R
m
otvoren skup i F : A R
m
funkcija klase C
p
, p 1.
Pretpostavimo da za (x
0
, y
0
) A vrijedi F(x
0
, y
0
) = 0 i neka je
F
y
(x
0
, y
0
) regularna matrica.
Tada postoje otvorena okolina U R
n
od x
0
i otvorena okolina V R
m
od y
0
i jedinstvena
funkcija f : U V klase C
p
t.d. vrijedi
F(x, f(x)) = 0, x U.
Nadalje vrijedi
Df(x) = D
y
F(x, f(x))
1
D
x
F(x, f(x)),
gdje je
D
y
F(x, y) =
F
1
y
1
(x, y)
F
1
y
m
(x, y)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
F
m
y
1
(x, y) . . .
F
m
y
m
(x, y)
.
1.2. Zadatak. Neka je F : R
2
R dana sa f(x, y) = x + sin y. Pokazite da u okolini
tocke x
0
= 0 R postoji jedinstvena funkcija f klase C
1
sa svojstvom F(x, f(x)) = 0 i
f(0) = 0. Mozete li funkciju f odrediti eksplicitno?
Rjesenje. Vrijedi F(0, 0) = 0, F je klase C
1
i
F
y
(x, y) = cos y,
F
y
(0, 0) = 1 = 0.
Prema prethodnom teoremu postoje otvorena okolina U oko nule i otvorena okolina V oko
nule i jedinstvena funkcija f : U V klase C
1
t.d. F(x, f(x)) = 0.
Tada vrijedi x + sin f(x) = 0 , tj. f(x) = arcsin(x).
1.3. Zadatak. Pokazite da postoji jedinstvena funkcija g : R
2
R klase C
1
sa svojstvom
x + y + g(x, y) = e
(x+y+g(x,y))
(x, y) R
2
.
Izracunajte Dg(x, y).
Rjesenje. Denirajmo funkciju
F(x, y, z) = x + y + z e
(x+y+z)
.
Treba pokazati da postoji jedinstvena funkcija g : R
2
R klase C
1
t.d. je F(x, y, g(x, y)) =
0. Fiksirajmo (x
0
, y
0
) R
2
. Da bismo primjenili teorem o implicitnoj funkciji, prvo trebamo
naci neku tocku z
0
R za koju vrijedi F(x
0
, y
0
, z
0
) = 0. Uvedimo funkciju
P
x
0
,y
0
(z) = F(x
0
, y
0
, z) = z e
(x
0
+y
0
+z)
+ x
0
+ y
0
.
1
Za nju vrijedi lim
z
P
x
0
,y
0
(z) = i P
x
0
,y
0
(z) > 0 (a onda je P
x
0
,y
0
strogo rastuca
funkcija) pa stoga postoji jedinstvena tocka z
0
R t.d. je F(x
0
, y
0
, z
0
) = 0. Stavimo
g(x
0
, y
0
) = z
0
. Kako je
F
z
(x
0
, y
0
) = 1 + e
(x
0
+y
0
+z)
= 0 to prema teoremu o implicitnoj
funkciji postoji otvorena okolina U
x
0
,y
0
tocke (x
0
, y
0
) i okolina V
x
0
,y
0
tocke z
0
i jedinstvena
funkcija g
x
0
,y
0
: U
x
0
,y
0
V
x
0
,y
0
klase C
1
t.d. F(x, y, g
x
0
,y
0
(x, y)) = 0 za sve (x, y) U
x
0
,y
0
.
Buduci da postoji jedinstvena tocka z
0
R t.d. je F(x
0
, y
0
, z
0
) = 0, zakljucujemo da se
funkcije g i g
x
0
,y
0
podudaraju na skupu U
x
0
,y
0
. Stoga je funkcija g u nekoj okolini oko svake
svoje tocke klase C
1
i zadovoljava svojstvo F(x, y, g(x, y)) = 0. Zakljucujemo stoga da je g
klase C
1
i da vrijedi F(x, y, g(x, y)) = 0 za svaki (x, y) R
2
. Nadalje, vrijedi
g
x
(x, y) =
F
x
(x, y, g(x, y))
F
z
(x, y, g(x, y))
=
1 + e
(x+y+z)
1 + e
(x+y+z)
= 1,
g
y
(x, y) =
F
y
(x, y, g(x, y))
F
z
(x, y, g(x, y))
= 1
pa je Jacobijeva matrica funkcije g jednaka [1, 1].
1.4. Zadatak. Dokazite da postoje okoline U tocke (1, 0) R
2
i V tocke (1, 1) R
2
te
funkcija f = (f
1
, f
2
) : U V klase C
1
t.d. vrijedi
vf
1
(u, v)
u
+ ln f
2
(u, v)
2
+
f
1
(u, v) + f
2
(u, v)
2
+ u
3
+ v
4
3
2
.
Izracunajte Df(1, 0).
Rjesenje. Denirajmo funkciju
F(u, v, x, y) =
vx
u
+ ln y, u
3
+ v
4
+ x + y
2
3
.
Vrijedi
vf
1
(u,v)
u
+ ln f
2
(u, v)
2
+ (f
1
(u, v) + f
2
(u, v)
2
+ u
3
+ v
4
3)
2
= 0 ako i samo ako
je F(u, v, f
1
(u, v), f
2
(u, v)) = (0, 0), tj. ako i samo ako je F(u, v, f(u, v)) = (0, 0). Imamo
F(1, 0, 1, 1) = 0. Da bismo dokazali trazenu tvrdnju, treba samo pokazati da je D
(x,y)
F(1, 0, 1, 1)
regularna matrica. Zaista,
D
(x,y)
F(u, v, x, y) =
v
u
1
y
1 2y
pa je
D
(x,y)
F(1, 0, 1, 1) =
0 1
1 2
a to je regularna matrica. Sada je

Df(1, 0) = D
(x,y)
F(1, 0, 1, 1)
1
D
(u,v)
F(1, 0, 1, 1) =
3 2
0 1
2
1.5. DZ. Dokazite da postoji jedinstvena neprekidna funkcija f : R
2
\ {(0, 0)} R za koju
vrijedi
(f(x, y))
3
= xy cos(xyf(x, y)) x
2
y
2
f(x, y), (x, y) R
2
\ {(0, 0)}.
Je li f klase C
1
? Detaljno obrazlozite sve tvrdnje!
1.6. DZ. Dokazite da postoji jedinstvena funkcija f : R R klase C
1
takva da za sve x R
vrijedi
x
2
f(x)
3
+ 3x
3
f(x)
2
+ (5x
4
+ 1)f(x) = cos(f(x)).
3

DIFRAF Predavanja I Zadaci

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DIFRAF Predavanja I Zadaci

Uploaded by

Document Information

Original Description:

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

DIFRAF Predavanja I Zadaci

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2 Struktura prostora R

svojstva skalarnog produkta

iz prethodnog teorema, tada (V, (|)) nazivamo unitarni prostor,

iz prethodnog teorema, tada (V, ) nazivamo normiran prostor, a funkciju

iz prethodnog teorema, tada (V, d) nazivamo metricki prostor, a funkciju d metrika.

kazemo da su ekvivalentne (u nekim situacijama bit

nazivamo otvorena kugla oko x radijusa r.

prazan skup i citav skup R

unija proizvoljne familije otvorenih skupova je otvoren skup,

presjek svake konacne familije otvorenih skupova je otvoren.

prethodnog teorema. Tada (X, U) nazivamo topoloskim prostorom, a U topologijom. Elemente

= A {gomilista skupa A}.

Sto znaci struktura?

(x|x)) zadovoljava jednakost paralelograma,

inducirane skalarnim produktom?

norme na vektorskom prostoru V . Kazemo da je norma

ako postoje konstante m, M > 0 takve da za svaki x V

. Kako izgledaju kugle oko ishodista radijusa 1 u tim metrikama?

cijeli brojevi vrijedi

Cinjenica koju znamo iz Analize - skup Q je gust u R:

ekvivalentne (pa i pripadne metrike).

0, pa onda opet prema Primjeru 2.10 a

. Stoga je i svaki njegov koordinatni podniz ogranicen. Sada B-W teorem za R

Svaki konvergentan niz je Cauchyjev niz.

Cauchyjev niz je ogranicen.

povlaci da citav niz konvergira.

Cesto cemo koristiti sljedecu karakterizaciju koja vrijedi u R

) javlja u potpokrivacu. Tada bi vrijedilo K(0, 1) K(0, 1

), sto nije istina.

Neka je c A. Tada je f neprekidna u c ako i samo ako za svaki niz (x

1.15. Zadatak. Neka je P

1.4. Primjer. Preslikavanje f(x, y) =

1.7. DZ. f(x, y, z) =

= f(y) bilo koje tocke u f(A), i ako je

(c)(x y). Prelaskom

(c)||x y| M|x y|.

oznacimo projekciju tocke T na z-os, iz trokuta OTT

vidimo da je udaljenost T do z-osi jednaka

(c) onda dobivamo i vise

(c)(x c). Vidimo da

(c) (koji numericki reprezentira

1.9. Primjer. Ako je f : R R derivabilna i [f(x)[ [x[, mora li vrijediti Df(0) = 0?

1.15. DZ. Pokazite koristeci deniciju da je diferencijal preslikavanja iz posljednjeg zadatka

1.25. Zadatak. Ispitajte diferencijabilnost funkcije f : R

1.26. Zadatak. Neka je f : R

Zelimo izracunati parcijalne derivacije funkcije f uz predpostavku da je g diferencijabilna. Oznacimo

(t) = Df (t) = Df((t))

su). Jedan od teorema s predavanja tada povlaci da je f

1.3. Zadatak. Neka je f : R

1.4. Zadatak. Neka je a R

(t) = (sin , cos ).

(t) = 1, t [0, 2. Parametrizacija s ovim svojstvom naziva se prirodna

(t) = (2t, 1, cos t).

(t) = grad F((t))

= (288, 96, 18)

najveci kad je v kolinearno s f(x

1.20. Zadatak. Dokazite da sve tangencijalne ravnine na graf funkcije f(x, y) =

(t) = Df(x + th)h.