Jezikoslovlje

5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 87

UDK 81'373.612.2
Izvorni znanstveni þlanak
Primljen 06.06 2004.
Prihvaüeno za tisak 23.10. 2005.
Gabrijela Buljan
Dubravko Kuþanda
Sveuþilište Josipa Juraja Strossmayera
Filozofski fakultet
Osijek

SemantiĀke funkcije subjekta,

teorija prototipova i metonimija

U radu se raspravlja o preslikavanju semantiþkih uloga na gramatiþku relaciju

subjekta u svjetlu nekih spoznaja funkcionalne i kognitivne lingvistike. Autori
pokazuju da je broj sintaktiþkih procesa kojima je podložan subjekt to manji
što se subjekt kao sintaktiþka kategorija udaljuje od semantiþkog prototipa
subjekta koji istovremeno kodira i semantiþku makroulogu actora i
pragmatiþku ulogu topica. U radu se iznose i argumenti da moguünost
preslikavanja neke semantiþke uloge na gramatiþku relaciju subjekta u naþelu
ne ovisi o samoj semantiþkoj ulozi nego o moguünosti njezinog metonimijskog
preslikavanja na gramatiþku relaciju subjekta pri þemu su neka metonimijska
preslikavanja iste semantiþke uloge prihvatljivija od drugih metonimijskih
preslikavanja.

Kljuþne rijeþi: subjekt; semantiþke uloge; teorija prototipova; metonimija.

1. Uvod

Još otkad je Fillmore (1968) objavio svoj þuveni þlanak The Case for Case
relevantnost tog þlanka odražavala se na nekoliko razina analize.1 U poþetku, ali
1
Fillmore (1968:24) je dubinske padeže definirao kao “a set of universal, presumably innate,
concepts human beings are capable of making about the events that are going around them,
judgements about such matters who did it, whom it happened to and what got changed” pa ga
zbog toga neki autori (npr. Lee 2001) ubrajaju meÿu preteþe kognitivne lingvistike.
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 88 SemantiĀke funkcije subjekta

i znatno kasnije, neki su autori prigovarali da Fillmoreovi padeži ili nisu

dovoljno konzistentni (npr. Pak 1974; Cruse 1973; Schlesinger 1989; 1992) ili
da je njihov popis nepotpun (npr. Huddleston 1970) te da je listi izvornih padeža
potrebno dodati nove, što je kasnije rezultiralo modifikacijom broja i definicije
dubinskih padeža (Fillmore 1971; 1977). Drugi su lingvisti, prvenstveno
funkcionalisti poput Dika (1978; 1989), Foleya & Van Valina (1984) ili Givóna
(1984) predlagali ljestvice semantiþkih funkcija i toþku prekida nakon koje pri-
druživanje sintaktiþke funkcije/gramatiþke relacije subjekta postaje nemoguüe.2
Na primjer, Dik (1978) je predložio sljedeüu ljestvicu semantiþkih funkcija
(Semantic Function Hierarchy):

(1) Ag > Go > Rec > Ben > Instr > Loc > Temp

Subject + + + + + + +
Object + + + + + +

Ovakve ljestvice semantiþkih funkcija kojima se može pridružiti odreÿena

sintaktiþka funkcija/gramatiþka relacija imale su dvostruko znaþenje. Prije svega
one su bile implikacijske ljestvice i ako se odreÿena sintaktiþka funkcija ne
može prikljuþiti semantiþkoj funkciji na lijevoj strani ljestvice, onda se ne može
prikljuþiti ni nekoj drugoj funkciji na desnoj strani ljestvice. Drugo važno
svojstvo ovakvih ljestvica bila je toþka prekida nakon koje pridruživanje
sintaktiþke funkcije subjekta nekoj semantiþkoj funkciji na Hijerarhiji
semantiþkih funkcija postaje nemoguüe jer rezultira neovjerenom reþenicom. Da
bi ilustrirao ovakvo gledište Dik (1978) navodi engleske reþenice u (2):

(2)
a. John gave the book to Peter. AgSubj
b. The book was given to Peter by John. Go Subj
c. Peter was given the book by John. RecSubj
?
d. Mary was bought a car by John. BenSubj

2
I ideja da se gramatiþka relacija subjekta pridružuje semantiþkim funkcijama na temelju
hijerarhije semantiþkih funkcija potjeþe od Fillmorea (1968:33): “If there is an A, it becomes
the subject, otherwise, if there is an I, it becomes the subject, otherwise, the subject is O.”
Ovu je tvrdnju Fillmore (1968) ilustrirao primjerima poput (i)- (iii):
(i) John opened the door with the key.
(ii) The key opened the door.
(iii) The door opened.
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 89

e. *This knife was cut the salami with by John. InstrSubj

f. *This room was signed the contract in. LocSubj
g. *Three o’clock was given the book at. TempSubj

Iz gornjih primjera proizlazi da pridruživanje sintaktiþke funkcije/gramatiþke

relacije subjekta nekoj semantiþkoj funkciji koja se na ljestvici semantiþkih
funkcija nalazi ispod semantiþke funkcije beneficijar daje u engleskom
neovjeren rezultat unatoþ dobro poznatim primjerima kao što su My car burst a
tyre ili This lake forbids motor boats u kojima je subjektivizirana semantiþka
uloga lokativ.

Predstavnici treüeg pravca su kontrastivisti koji su smatrali da se razlike u

pridruživanju sintaktiþkih funkcija/gramatiþkih relacija subjekta i objekta
semantiþkim funkcijama mogu u kontrastivnoj analizi opisati i bez eksplicitne
definicije semantiþkih uloga/funkcija/tematskih uloga (ș-uloga) (npr. Hawkins
1981; 1986; Kuþanda 1998).3

Prvi pokušaj univerzalne karakterizacije subjekta predstavlja poznati

Keenanov þlanak iz 1976. u kojem on navodi tridesetak morfosintaktiþkih,
semantiþkih i pragmatiþkih svojstava koja karakteriziraju subjekt. Mnogi
kritiþari spomenutog þlanka (npr. Johnson 1977) zanemarili su þinjenicu da
svojstva koja navodi Keenan (1976) nisu aristotelijanske kategorije (nužna i/ili
dovoljna svojstva) nego je to skup svojstava koja karakteriziraju tipiþni subjekt,
tj. neki subjekti mogu imati veüi ili manji broj tih svojstava pa su shodno tome
tipiþniji ili manje tipiþni subjekti.4

Kombinirajuüi kriterije tranzitivnosti koje navode Lakoff (1977) i Hopper and

Thompson (1980), Taylor (1995) je napravio listu od 11 kriterija koji
karakteriziraju prototipnu tranzitivnu reþenicu. Od tih 11 kriterija, prototipni
subjekt (semantiþki agens/pragmatiþki topic) ima znaþajnu ulogu u sedam:

3
“One can compare semantically equivalent (or near-equivalent) predicates in the two
languages, and ask whether some argument, A, can be mapped onto the subject relation in one
or the other language, without necessarily having to resolve the issue whether A is a semantic
‘benefactive’, ‘dative’, or ‘experiencer’.” (Hawkins 1986: 62).
4
“Note further, that on this type of definition, subjects of certain sentences, and more
generally of certain sentence types, will be more subject-like than the subjects of others. The
reason is that they will exhibit more of the complement of properties which characterize b-
subjects in general. Thus the subjecthood of an NP (in a sentence) is a matter of degree.”
Keenan 1976: 307).
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 90 SemantiĀke funkcije subjekta

a. The construction describes events involving two, and only two participants, encoded
by the subject and direct object NPs respectively.

b. The two participants are highly individuated, i.e. they are discrete, specific entities
(from this it follows that both the NPs in the construction have specific reference)
distinct both from each other, and from the background environment.

c. The event is initiated by the referent of the subject NP, i.e. by the agent.
Responsibility for the event thus lies exclusively with the agent. Furthermore, the
subject NP is the sentence topic; the subject is what the sentence is about.

d. The agent acts consciously and volitionally, and thus controls the event. Since
consciousness and volition are typically human attributes, it follows that the agent is
typically a human being.

e. The agent's action on the patient usually involves direct physical contact, and the
effect on patient is immediate.

f. The event has a causative component – the agent's action causes the patient to
undergo a change.

g. Typically, agent and patient are not only clearly differentiated entities, often they
also stand in an adversative relationship.

Reþenica (3) je primjer u kojoj subjekt ima sva svojstva prototipnog subjekta
(naravno i ove su reþenice izvan konteksta potencijalno višeznaþne jer moguüa
je i interpretacija prema kojoj se Ivan okliznuo, pao i prilikom pada razbio
prozor):

(3) a. John broke the window.

b. Ivan je razbio prozor.

U ovom radu želimo pokazati da pridruživanje gramatiþke relacije subjekta

nekoj semantiþkoj ulozi ne ovisi toliko o semantiþkoj ulozi koliko o udaljenosti
od semantiþkog prototipa subjekta.

2. Diskusija

Svako odstupanje od prototipnosti povlaþi za sobom posljedice na morfosin-

taktiþkom planu, bilo u naþinu kodiranja bilo u nemoguünosti sintaktiþke
manipulacije takvim manje tipiþnim subjektom. Na primjer, prema kriterijima c.
i d. subjekt/agens (odnosno referent subjekta) djeluje svjesno i svojom voljom.
Agens može, meÿutim, djelovati i bez vlastite volje. Na primjer, iz engleske
reþenice:
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 91

(4) I’ve dropped my handkerchief.

nije vidljivo radi li se o namjernoj ili nenamjernoj radnji. Jezici poput hrvatskog
i njemaþkog tu razliku kodiraju na taj naþin da namjernog i nenamjernog agensa
izriþu razliþitim padežima. Nenamjerni agens izriþe se dativom:

(5) a. Ispala mi je maramica.

b. Mir ist mein Taschentuch gefallen.

Iako se dativi u gornjim reþenicama u tradicijskim opisima ne smatraju

subjektima, oni su po svojoj semantici bliži prototipnom agensu nego
posvojnom dativu u koji se þesto ubrajaju. Da se tu ne radi o dativu posvojnosti
lako se može pokazati malom parafrazom reþenice (5). Kad bi dativ doista
izricao posvojnost onda bi u reþenici Ispala ti je moja maramica posvojnost bila
izreþena dvaput, što je u suprotnosti s naþelom ekonomije u jeziku. S druge
strane, imenica maramica kodirana je pomoüu nominativa, padeža subjekta, a
odreÿuje i sroþnost (Ispale su mi maramice), što je još jedno morfosintaktiþko
obilježje subjekta. No ako se promatra semantika te reþenice, vidljivo je da je
imenica maramica aficirani predmet, odnosno da ima semantiþku ulogu
pacijensa. Subjektivizacija pacijensa iz pragmatiþkih razloga nije neuobiþajena
pojava, ali je tada ta þinjenica u hrvatskom (ili drugim jezicima) najþešüe
kodirana u reþenici bilo pomoüu pasivne morfologije bilo pomoüu þestice se ili
njezinog ekvivalenta (vidi Givón 1981; Keenan 1985; Shibatani 1985; Kuþanda
1987, 1998). U ovom primjeru reþenica je kodirana na isti naþin kao i aktivna
tranzitivna reþenica sa subjektom u nominativu (Ispustio si maramicu). Iz
dosadašnje analize vidljivo je da i imenica kodirana pomoüu dativa i imenica
kodirana pomoüu nominativa imaju neka subjektna svojstva, ali da nijedna nije
prototipni subjekt. Kao što je veü reþeno, Taylor (1995) smatra da je subjekt u
reþenici istovremeno i topic,5 odnosno ‘ono o þemu se u reþenici govori’. Ako je
imenica maramica u reþenici (5) subjekt, onda reþenica prvenstveno govori o
maramici, što je suprotno našoj intuiciji. ýini nam se da reþenica prvenstveno
govori o onome komu se nešto dogodilo, odnosno ovdje dativ ima donekle i
ulogu doživljaþa, tj. referentima dativa i nominativa mogli bismo dodijeliti
makro semantiþke uloge koje predlažu Foley i Van Valin (1984): actor (u
konkretnom sluþaju dativ) i undergoer (nominativ).

Tvrdnja da je u reþenici Ispala mi je maramica referent dativa topic u skladu

je i s onim što Givón (1984: 159) obiþno naziva Topicality Scale:

5
Vidi i Comrie (1981); Shibatani (1991).
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 92 SemantiĀke funkcije subjekta

(6) Degree of referentiality/topicality

Pronoun > definite NP > indefinite NP

Degree of individuation
Singular > plural

Degree of egocentricity
1st person > 2nd person > 3rd person6

Iz ovoga što smo do sada rekli proizlazi da i nominalni izraz u dativu i NP u

nominativu imaju neka svojstva subjekta, ali su ona razliþito rasporeÿena. NP u
dativu ima semantiþka i pragmatiþka obilježja subjekta dok NP u nominativu
ima morfosintaktiþka obilježja. Na primjer, u hrvatskom je antecedent anafore
svoj subjekt ili onaj nominalni izraz koji se svojim semantiþko-pragmatiþkim, ali
ne nužno i sintaktiþkim obilježjima, približava prototipu subjekta. Zato je
vjerojatno reþenica ??Ispala mi je svoja maramica manje prihvatljiva od reþenice
Meni se ne ide svojoj kuüi iako obje reþenice sadrže takozvani logiþki subjekt u
dativu. Dapaþe, reþenice s dativom treüeg lica þine se prihvatljivijima (usmeno
priopüenje – Branko Kuna) što samo potvrÿuje da je jedan od þimbenika pri
ocjeni prihvatljivosti takvih atipiþnih subjekata/agensa i ljestvica egocentriþ-
nosti.

Buduüi da u hrvatskom subjekt sudjeluje u manjem broju sintaktiþkih procesa

nego u engleskom (vidi Kuþanda, 1998), vratit üemo se reþenici (4) (I’ve
dropped my handkerchief) da pokažemo kako se razlika izmeÿu namjernog
agensa i nenamjernog agensa reflektira na sintaktiþkom planu. Iako nije
formalno kodirana pomoüu razliþitih padeža, ova se razlika lako može pokazati
dodavanjem adverba kao što su deliberately za namjernog agensa ili incidentally
za nenamjernog agensa:

(7) a. Ive deliberately dropped my handkerchief.

b. I’ve incidentally dropped my handkerchief.

Jedan je od važnih pokazatelja subjektnosti nekog nominalnog izraza u

engleskom tzv. podizanje subjekta (Subject Raising) jer se njime samo subjekt
može ‘podiüi’ iz zavisne u glavnu reþenicu kao u (8):7

6
Do zakljuþka da egocentriþnost igra važnu ulogu pri topikalizaciji došao je i Havers (1911)
analizirajuüi tzv. Dativus sympatheticus (vidi i Bally, 1926).
7
Uporaba pojma podizanje subjekta ne znaþi prihvaüanje ideje da je jedna reþenica izvedena
iz druge, osnovnije reþenice. Ovaj pojam iz praktiþnih razloga upotrebljavaju i funkcionalisti
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 93

(8) a. We believed that John killed the detective.

b. We believed John to have killed the detective.
c. *We believed the detective John to have killed.

Da bi se objekt zavisne reþenice mogao ‘podiüi’ u položaj objekta u glavnoj

reþenici, prvo se mora pasivizacijom dovesti u položaj subjekta zavisne
reþenice:

(9) a. We believe that the detective was killed by John.

b. We believe the detective to have been killed by John.

Kako bismo provjerili našu hipotezu da üe namjerni agens rezultirati ovjerenim

reþenicama nakon ‘podizanja’, a da üe nenamjerni agens u manjoj mjeri
pokazivati ovo svojstvo subjekta, našem ameriþkom informantu, lektorici Sari
Buckingham, ponudili smo nekoliko razliþitih reþenica i ona je sustavno
obilježavala reþenice s ‘podignutim’ nenamjernim agensom kao neovjerene:

(10) a. We believe John to have killed his wife.

b. We believe John to have deliberately dropped his hankerchief
c. *We believe John to have incidentally spilt the milk.

(11) a. We expect the doctor to examine Bill.

b. ?We expect Bill to deliberately drop the handkerchief.
c. *We expect Bill to incidentally drop the handkerchief.8

(npr., Dik 1979) i kognitivisti (npr., Lee, 2001:78ff), iako i jedni i drugi negiraju razliku
izmeÿu dubinske i površinske strukture.
8
Sumnju da se svaki subjekt zavisne reþenice bez obzira na njegovu semantiku, može ‘podiüi’
na razinu glavne reþenice izrazila je još davno Borkin (1984: 45): “Not just any NP can be
felicitously raised to object position, and the restrictions on what kind of NP may be raised
are often reminiscent of restrictions on what kind of prepositional phrase can be raised (for
those speakers who allow raising of prepositional phrases). That is, these restrictions seem to
all be in some way related to the referring nature of the NP involved.” Na primjer, Borkin
(1984: 79) smatra reþenice (i) i (ii) marginalno ovjerenima
(i) ?When I looked at the files, I found her to be Mexican.
(ii) ?Our latest evidence indicates Harry to be a plumber in L.A.
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 94 SemantiĀke funkcije subjekta

Drugi test koji smo primijenili bila je uporaba infinitivnih reþenica s

izostavljenim agensom kao dopuna glagolima kao što su tell i say. Opet se
potvrdila naša pretpostavka da üe reþenice s nenamjernim agensom biti
neovjerene:

(12) a. We told the doctor to examine Bill.

b. We told Bill to deliberately drop the handkerchief.
c. *We told Bill to incidentally drop the handkerchief.

(13) a. We asked Bill to deliberately leave the room.

b. *We asked Bill to incidentally leave the room.

Još od Fillmorea (1968) diskusije o odnosu dubinskih padeža (semantiþkih

uloga/funkcija, ș-uloga) i gramatiþkih relacija svodile su se na tri kljuþna
pitanja:

a. Koji se ‘dubinski padeži’ mogu preslikati na gramatiþku relaciju/

sintaktiþku funkciju subjekta ili objekta kao elemenata površinske
strukture?
b. Radi li se pri preslikavanju semantiþkih na sintaktiþke funkcije o
agentivizaciji subjekta ili o subjektivizaciji agensa?
c. Koji su sintaktiþki korelati preslikavanja ‘dubinske’ u ‘površinsku’
strukturu; npr., ako su reþenice Peter solved the problem and so did John
i Peter solved the problem and so did the computer ovjerene, znaþi li to
onda da je i imenski izraz the computer agens jer se može koordinirati s
tipiþnim agensom?

Za ovu je diskusiju najrelevantnije pitanje pod b.: naime, iako velik broj
autora smatra da se tu radi o moguünosti ili nemoguünosti subjektivizacije neke
semantiþke uloge (npr., Dik 1978, 1989; Hawkins 1986; Kuþanda 1998), neki
pak autori (npr., Schlesinger 1989, 1992) smatraju da je primjerenije govoriti o
agentivizaciji instrumenta ili doživljaþa,9 što otvara pitanje Sapir-Whorfove
hipoteze u koju ovdje ne želimo ulaziti.

I sam Schlesinger (1989) priznaje da i semantiþke uloge, poput gramatiþkih

relacija, mogu biti manje ili više udaljene od prototipa: “It appears therefore that

9
“Verbs may differ in the degree of deliberation and intentionality implied by them and this
difference may affect the possibility of agentivization of the instrument.” (istakli autori,
Schlesinger 1989: 195).
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 95

Agent is a cluster concept (in the sense that the subject is, according to Keenan
(1976); in other words a concept that is not defined by a set of necessary and
sufficient features.” (Schlesinger 1989: 207).

Umjesto da se promatra iskljuþivo kao proces gramatikalizacije neke

semantiþke uloge ili semantizacije neke gramatiþke relacije, odnos izmeÿu
gramatiþkih relacija i semantiþkih uloga može se promatrati i kao proces
metonimizacije semantiþkih uloga (vidi Taylor 1995; Kuþanda 2004). ýinjenica
da je semantiþka uloga instrument subjektivizirana u reþenicama koje navodi
Schlesinger (1989), kao npr. u (14-16):

(14) The stick hit the horse.

(15) The axe cut the wood.
(16) The piper plane sprayed the field.10

može se protumaþiti i na sljedeüi naþin: “A relation of metonymy between an

agent and the instrument he uses to affect the patient similarly sanctions the use
of an instrument in subject position.” (Taylor 1995: 214). Taylor (1995), dakle,
ne smatra da subjektivizacija neke semantiþke uloge dovodi do promjene
semantike nominalnog izraza, što je vidljivo i iz njegovog komentara reþenice
(17):

(17) This hotel forbids dogs.

Also unproblematic, in English, are sentences with the names of institutions as subjects.
In such cases we can say that the name of the institution is being used metonymically
for the human agent who holds an important position in the institution. (ibid.).

Ako su subjekti u (14–16) doista agensi, onda bi morali biti i adresati

imperativa, tj. imati svojstva tipiþnog subjekta/agensa. Payne (1982: 90) kaže:

10
Napominjemo da used to test koji povremeno koristi Schlesinger (1989) kako bi pokazao da
je neki nominalni izraz instrument nije pouzdan test u reþenicama poput (i') i (ii'), kao što
pokazuje njihova parafraza s with +NP jer se with + NP ne može u njima shvatiti kao
instrument:
(i) They used fraternity boys to get the building painted.
(i') *They painted the building with fraternity boys.
(ii) Nixon used Agnew to promote his own views.
(ii') *Nixon promoted his own views with Agnew.
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 96 SemantiĀke funkcije subjekta

It would be illogical to address an imperative to a paricipant which did not, at least

potentially, have AGENT status with regard to the action being communicated. It is also
hard to imagine an imperative in which the addressee were not the central participant in
the event.

Drugi su lingvisti pridavali þinjenici da je subjekt adresat imperativa toliki

znaþaj da su to svojstvo proglašavali univerzalnim definirajuüim svojstvom
subjekta,11 iako subjekt može biti adresat imperativa samo kad kodira i
semantiþku funkciju agensa s visokim stupnjem prototipnosti. Na primjer,
reþenica Be dead! potpuno je neprihvatljiva izvan konteksta, ali ako se promatra
u kontekstu uputa redatelja glumcu, onda se može shvatiti (odnosno implicira)
nešto poput U sljedeüoj sceni glumi dvije minute da si mrtav, pri þemu se
semantiþka uloga doživljaþ metonimijski projicira na semantiþku ulogu agens,
odnosno makro ulogu actor.12

Razmotrimo na kraju još jednom moguünost subjektivizacije, ili kako kaže

Schlesinger (1989), agentivizacije instrumenta. Taylor (1995), na primjer, kaže
kako je u njemaþkom reþenica:

(18) ?Der Schlüssel öffnete die Tür.

‘The key opened the door.’

marginalno ovjerena, dok engleski ekvivalent iste reþenice prihvaüa kao potpuno
ovjeren, s time da za razliku od Schlesingera (1989) govori o metonimizaciji, a
ne o agentivizaciji instrumenta. I hrvatski ekvivalent iste reþenice (??Kljuþ je
otvorio vrata.) þini nam se marginalno prihvatljivim. Meÿutim, reþenica (19):

(19) Ovaj kljuþ otvara sva vrata.

11
“The category of subject, defined in this way, does have universal validity, and certain
universal syntactic phenomena follow from it. An imperative sentence, for instance, involves
the speaker requesting the addressee to DO something; in every language an imperative must,
in the deep structure, have an underlying second person S or A NP. A further example
involves jussive constructions, complex sentences that have a main clause involving a verb
like tell or order e.g. I told him to return, She ordered me to eat up the meat. Here the object
of the main clause must be, at the level of deep structure, coreferential with the S or A NP in
the subordinate clause. The subordinate clause describes an instruction that has been given to
someone to do something – plainly this participant must be agent, and thus subject, for the
subordinate clause.” (Dixon 1980: 440).
12
U ovom radu koristimo se sljedeüom definicijom metonimije: “Metonymy is a cognitive
process in which one conceptual entity, the vehicle, provides mental access to another
conceptual entity, the target, within the same idealized cognitive model.” (Radden i Kövecses
1999: 21).
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 97

daleko je prihvatljivija jer se u toj reþenici govori o referencijalnom izrazu

kojem se doista pripisuje odreÿena svojstva agentivnosti uz istovremenu
topikalizaciju, a u ovom sluþaju i tipiþno morfološko kodiranje (padež,
kongruencija). Govoreüi o reþenicama kao što su (20–22):
(20) American cars handle like oil tankers.
(21) His latest book sells like hot cakes.
(22) This door won’t open.

Van Oosten (1977) i O’Grady (1980) kažu da su one moguüe upravo zato što se
u njima subjektu pripisuju odreÿeni stupanj agentivnosti (referent subjekta ima
takva svojstva da se približava semantiþkom prototipu subjekta).13 U našoj
interpretaciji to znaþi da su neka svojstva takvog subjekta dovoljno blizu
prototipu subjekta da omoguüe metonimijsko preslikavanje s neke semantiþke
uloge niže na ljestvici prototipnosti na gramatiþku relaciju subjekta. Na kraju,
gotovo je nepotrebno reüi da takvi netipiþni subjekti nemaju sintaktiþko
ponašanje tipiþnih subjekata.
??*
(23) We believe American cars to handle like oil tankers.
??*
(24) He expected the tent to up in his back yard.

To, meÿutim, ne znaþi da se nijedna od semantiþkih funkcija koje se nalaze

nisko na ljestvici u (1) ne može kodirati kao subjekt zato što su njihovi
prijevodni ekvivalenti neprihvatljivi u hrvatskom (npr. This tent sleeps four ne
može kao prijevodni ekvivalent imati reþenicu Ovaj šator spava þetvero). Ako
takve reþenice promatramo kao metonimije tipa MJESTO-UMJESTO-INSTITUCIJE,
onda postaje jasno zašto su reþenice (25) i (26):

(25) Pantovþak još nije reagirao na najnovije optužbe Haaga.

(26) Banski dvori još nisu izdali službeno priopüenje.

potpuno uobiþajene i prihvatljive iako je u njima subjektivizirana semantiþka

uloga lokativa. Ovi primjeri ukazuju na to da subjektivizacija neke semantiþke
uloge ne ovisi toliko o samoj semantiþkoj ulozi koliko o moguünosti
metonimijskih preslikavanja, odnosno ovdje ostavljamo otvorenim pitanje zašto
su metonimije tipa MJESTO-UMJESTO-INSTITUCIJE (Pantovþak za sada šuti) þesto
prihvatljivije od metonimija SPREMNIK-UMJESTO-SADRŽAJA (*Ovaj šator spava
þetvero) iako ni ove nisu iskljuþene (npr. Popio si veü cijelu bocu).

13
“... properties of the patient bear the responsibility for the occurrence of the action of the
verb.” (Van Oosten 1977: 461).
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 98 SemantiĀke funkcije subjekta

3. Zakljuþak

U ovom radu pokušali smo pokazati dvije stvari: (i) sintaktiþko ponašanje
subjekta nije neovisno o njegovoj semantici. Što je subjekt kao morfosin-
taktiþka kategorija bliži semantiþkom/pragmatiþkom prototipu subjekta to
pokazuje više morfosintaktiþkih karakteristika prototipnog subjekta; (ii)
semantiþke uloge (npr. lokativ ili instrument) nisu same po sebi dovoljne da bi
sprijeþile preslikavanje neke semantiþke uloge na gramatiþku relaciju subjekta
jer pri tome znaþajnu ulogu igraju i tipovi metonimijskih preslikavanja, pri þemu
su neke metonimije prihvatljivije od drugih metonimija, npr. metonimije tipa
MJESTO-UMJESTO-INSTITUCIJE (Pantovþak za sada šuti) prihvatljivije su od
metonimija MJESTO-UMJESTO-ODGOVORNE OSOBE (uspredi This lake forbids
motor boats i *Ovo jezero zabranjuje motorne þamce). Uzroci ovih razlika
svakako zaslužuju daljnja istraživanja, no inicijalna pretpostavka mogla bi biti
da je metaforiþko/metonimijsko preslikavanje NEŽIVO-UMJESTO-ŽIVOG þešüe u
engleskom zbog veüeg stupnja gramatikalizacije subjekta u engleskom, odnosno
veüeg stupnja korelacije agens/topic.

Literatura

Bally, Charles (1926). L’expression des idées de sphere personelle et de solidarité dans les
languages indoeuropéenes. Festschrift Louis Gauchat. 68-78. Aarau.
Borkin, Ann (1984). Problems in Form and Function. Norwood - New Yersey: Ablex
Publishing Corporation.
Comrie, Bernard (1981). Language Universals and Linguistic Typology. Oxford: Basil
Blackwell.
Cruse, David A. (1973). Some thoughts on agentivity. Journal of Linguistics 9: 11-23.
Dik, Simon C. (1978). Functional Grammar. Amsterdam: North Holland.
Dik, Simon C. (1979). Raising in a Functional Grammar. Lingua 47: 119-140.
Dik, Simon C. (1989). The Theory of Functional Grammar. Part I. The structure of the
Clause. Dordrecht: Foris Publications.
Dixon, R.M.W. (1980). The Languages of Australia. Cambridge: Cambridge University
Press.
Fillmore, Charles J. (1968). The case for case. Bach, Emmon, Richard Harms, eds. Universals
in Linguistic Theory. New York: Holt, Rinehart and Winston, 1-88
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 99

Fillmore, Charles J. (1971). Types of lexical information. Steinberg, Danny D., Leon A.
Jakobovits, eds. Semantics. An Interdisciplinary Reader in Philosophy, Linguistics and
Psychology. Cambridge: Cambridge University Press, 370-392.
Fillmore, Charles J. (1977). The case for case reopened. Cole, Peter, Jerrold Sadock, eds.
Grammatical Relations. (Syntax and Semantics 8). New York: Academic Press, 59-82.
Foley, William, A., Robert D. Van Valin (1984). Functional Syntax and Universal Grammar.
Cambridge: Cambridge University Press.
Givón, Talmy (1981). Typology and functional domains. Studies in Language 5: 163-193.
Givón, Talmy (1984). Syntax. A Functional Typological Introduction. Vol. I. Amsterdam:
John Benjamins.
Havers, Wilhelm (1911). Untersuchungen zur Kasussyntax der indogermanischen Sprachen.
Straßburg: Verlag von Karl J. Trübner.
Hawkins, John A. (1981). The semantic diversity of basic grammatical relations in English
and German. Linguistische Berichte 75: 1-25.
Hawkins, John A. (1986). A Comparative Typology of English and German. Unifying the
Contrasts. London: Croom Helm.
Hopper, Paul J., Sandra A. Thompson (1980). Transitivity in grammar and discourse.
Language 56: 251-299.
Huddleston, Rodney (1970). Some remarks on case-grammar. Linguistic Inquiry 1: 501-511.
Johnson, David E. (1977). On Keenan’s definition of ‘subject of’. Linguistic Inquiry 8: 673-
692.
Keenan, Eeward L. (1976). Towards a universal definition of subject. Li, Charles, ed. Subject
and Topic. New York: Academic Press, 303-333.
Keenan, Esward L. (1985). Passive in the world’s languages. Shopen, Timothy, ed. Language
Typology and Syntactic Description I. Clause Structure. Cambridge: Cambridge
University Press, 243-281.
Kuþanda, Dubravko (1987). ‘True’ reflexives and pseudo-reflexives with particular reference
to Serbo-Croatian. van der Auwera, Johan, Louis Goossens, eds. Ins and Outs of the
Predication. Dordrecht: Foris Publications, 77-92.
Kuþanda, Dubravko (1998). Reþeniþni subjekt u engleskom i hrvatskom. Neobjavljena
doktorska disertacija. Sveuþilište u Zagrebu.
Kuþanda, Dubravko (2004). Syntactic functions, semantic roles and metonymy. Kuþanda,
Dubravko, Mario Brdar, Boris Beriü, eds. Teaching English for Life. Studies to Honour
Professor Elvira Petroviü on the Occasion of Her Seventieth Birthday. Osijek:
Filozofski fakultet, 331-346.
Lakoff, George (1977). Linguistic Gestalts. CLS 13: 236-287.
Lee, David (2001). Cognitive Linguistics. An Introduction. Oxford: Oxford university Press.
O’Grady, William D. (1980). The derived intransitive construction in English. Lingua 52: 57-
72.
Pak, Ty (1974). Absurdities in Fillmore’s Case Grammar. Studia Linguistica 28: 19-50.
 Gabrijela Buljan i Dubravko KuĀanda:
ɱ 100 SemantiĀke funkcije subjekta

Payne, Thomas E. (1982). Role and reference related subject properties in Yup'ik Eskimo.
Studies in Language 6: 75-106.
Radden, Günter, Zoltán Kövecses (1999). Toward a Theory of Metonymy. Panther, Klaus-
Uwe, Günter Radden, eds. Metonymy in Language and Thought. Amsterdam: John
Benjamins, 17-59.
Schlesinger, Izchak M. (1989). Instruments as agents. Journal of Linguistics 25: 189-210.
Schlesinger, Izchak M. (1992). The Experiencer as an agent. Journal of Memory and
Language 31: 315-332.
Shibatani, Masayoshi (1985). Passives and related constructions: a prototype analysis.
Language 61: 821-848.
Shibatani, Masayoshi (1991). Grammaticization of Topic into Subject. Traugot, Elizabeth
Closs, Bernd Heine, eds. Approaches to Grammaticalization. Volume II. Amsterdam:
John Benjamins, 93-133.
Taylor, John R. (1995). Linguistic Categorization. Prototypes in Linguistic Theory. Oxford:
Oxford University Press.
Van Oosten, Jeanne (1977). Subject and agenthood in English. CLS 13: 459-471.

Adresa autora:

Odsjek za anglistiku
Filozofski fakultet
L. Jägera 9
HR-31000 Osijek
[email protected]
[email protected]

SEMANTIC FUNCTIONS OF SUBJECT,

PROTOTYPE THEORY AND METONYMY

This paper has argued that morphological and syntactic properties of subjects decrease as
subjects deviate from the prototypical subject, which simultaneously encodes the semantic
function Agent and the pragmatic function topic. On the other hand, the paper also argues that
the mapping of a particular semantic role/function is not independent of the type of
metonymic mapping, as is evident from the acceptability of some metonymic mappings
(LOCATION-FOR-INSTITUTION vs. LOCATION-FOR-RESPONSIBLE PERSON(S)). The initial hypo-
 Jezikoslovlje
5.1-2 (2004): 87-101 ɱ 101

thesis is that such discrepancies between English and Croatian are an instation of a more
general metaphorical/metonymic difference: INANIMATE-FOR-ANIMATE.

Key words: subject; semantic roles; prototype theory; metonymy.