StefanP's Reviews > Žerminal

Dok si mlad umišljaš da će ti sreća svanuti, svačemu se nadaš; a onda nevolja sve iznova i iznova započinje i zauvijek si zatvoren u njoj...Nikome ja zla ne želim, ali biva katkad da me ta nepravda uzbunjuje.

Jednom kada Etjen Lantjer ošamari nadređenog, dobija otkaz i započinje svoj skitnički život na par dana. Bez novca i hljeba, jedva pronalazi posao u rudiniku. Od tada kreće njegov novi život s porodicom Mae i ostalim radnicima.

U procvatu kapitalizma agresivnosti, industrijskog napretka i Darvinove teorije prirodne selekcije (ne bih sada navodio svoje mišljenje o njoj) ne može da se prenebregne činjenica da će izrasti jedna neman koja će svojim čeljustima da melje sve ono ljudsko i iz njih isisa životne sokove. Rudnik Vore je jedna takva neman. Pisac ne ukrašava svakodnenicu radnika. Njihovo jutarnje buđenje je uz kafu koja se pravi tako što se voda naspe u to malo toza što je ostalo. Hrane je sve manje a nagon za preživljavanjem sve veći. Zapanjujući je podatak da postoji porodica koja decenijama radi u rudniku. Bestijalnost i napetost koja narasta u tami rudnika je sve veća kako roman odmiče. Pored toga što je roman prožet ljubavnom pričom (čitaj Etjena i Katarine), ona se bavi čovjekom i njegovom transformacijom usljed eksploatatorskog rada i gladi, kao i spremnosti na hrabrost i požrtvovanje. Čitalac će moći da uoči Etjenov preobražaj od ulaska pa sve do konačnog napuštanja jame. I ako je u to vrijeme roman sigurno imao svoju veličnu, mislim da ni danas ne gubi nešto od nje, naprotiv.