Sandra Nedopričljivica's Reviews > Napušteni psi i usamljena srca

Rachel nasljeđuje kuću od svoje krsne kume, tete Dot, zajedno sa prihvatilištem za pse. U nasljedstvo dobija i Gema, škotskog ovčara, s kojim uopće ne zna što bi radila. Kad prvi put posjećuje kuću, upoznajući se sa Megan, šeficom prihvatilišta, prisiljena je razgledati boksove sa psima, nakon čega njena crna dizajnerska suknja postaje najobičniji dlakavi komad odjeće, kojeg će dati očistiti u kemijskoj čistionici, ako bude imala sreće.

Mjesni veterinar George jedva čeka da bivšu službenicu u agenciji za odnose s javnošću nauči pameti odnosno da joj dokaže da nema pojma o psima i da bi bilo bolje da se vrati otkuda je i došla.

I tako, dok Rachel polako upoznaje kuću i njene četveronožne stanare, usput pokušava dokučiti kakvim je to životom živjela majčina sestra a ujedno se još i liječi od slomljenog srca. Okorjeli neženja George pak sve češće traži njeno društvo.

Uz već navedene likove, upoznajemo Natalie i Johna, simpatičan bračni par koji nažalost ne može imati djece, ali zato u njihov život ulazi preslatki, šašavi i vječno gladni baset Bertie. Zoe je majka dvojice sinova iz čijeg života je izašao muž a ušao labrador; ona će upoznati malo indisponiranog liječnika Billa koji je barem djelomično pronašao „ženu“ svog života a to je pudlica Lulu.

Roman me je osvojio kao i likovi iz knjige, oni na dvije i oni na četiri noge, vrlo pitko, zabavno i toplo štivo koje će osvojiti srca čak i onih čitatelja koji misle da nisu ljubitelji pasa (djelomično parafraziran osvrt časopisa Glamour sa korica knjige).

I za kraj, jedan simpatičan citat, koji me još uvijek tjera na smijeh, kad ga se sjetim: „Zar pudlice ne bi trebale imati pompone? - upita Johnny, sarkastično zaškiljivši. „Ova je sva u dredloksicama. Izgleda više kao Slash iz Guns 'N' Rosesa nego pudlica!“