Abdulvehhab Ilhamija Žepčak - ILMIHAL

Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Haza kitab bosnevi Ilmihal Komentar i transliteracija: Elvir Duranović Naslov: Specifičnosti Ilhamijinog alhamijado Ilmihala Izdavač: Medžlis Islamske zajednice Žepče Za izdavača: Džafer Gračić Recenzent: Ismet Bušatlić Lektor: Hamza Ridžal DTP: Elvedin Subašić Naslovnica: „A Design“, Adnan Dervišević Štampa: „Elif“, Zenica Tiraž: 300 kom ------------------------------ ------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 929 Ilhami A. 28(075) 821.163.4(497.6).09-1 SPECIFIČNOSTI Ilhamijinog alhamijado Ilmihala / [komentar i transliteracija Elvir Duranović]. Žepče : Medžlis Islamske zajednice, 2018. - 110 str. : ilustr. ; 25 cm Bibliografija: str. 109-110 i uz tekst. - Sadrži i: Ilmihal / Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ISBN 978-9926-8259-0-4 1. Ilhamija, Abdulvehhab: Ilmihal. - I. Ilhamija, Abdulvehab Ilhami, - Abdulvehhab ibn Abdullvehhab Žepčevi 1773-1821 - Ilmihal - Biografije COBISS.BH-ID 25616134 <----------------------------------- Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ILMIHAL Elvir Duranović Specifičnosti Ilhamijinog alhamijado Ilmihala MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ŽEPČE Žepče, 2018. | 5 RIJEČ IZDAVAČA Abdulvehhab Ilhamija, vjerski prosvjetitelj, alim i pjesnik, najpoznatiji je Žepčak osmanskog perioda. Njegova socijalno-društvena osjetljivost na nepravdu uozbiljena u snazi stiha i dubini pjesničkog izraza osigurala mu je, s jedne strane, trajno mjesto u srcima Bošnjaka potonjih generacija, dok ga je, s druge strane, vodila neumitnoj ličnoj tragediji koja ga je zadesila u Travniku 1821. godine. Ilhamijini stihovi: Čudan zeman nastade Sve zlikovac postade, i Potlje jednog ne miluj, A drugog se ti ne boj, postali su svojevrsna himna obespravljenih za kojom su posezali u trenucima kada su željeli ukazati na nesnosnu nepravdu bezobzirnih vlasti. Kao dobar poznavalac orijentalnih jezika Ilhamija je svoju prozu i poeziju pisao na arapskom, turskom, ali i bosanskom jeziku. Vodeći čitaoca kroz mistične okeane islamske duhovnosti, znalački vješto pisao je o perdama (zastorima) ovoga svijeta koje zaklanjaju srce i oči ašika od Onoga Kojeg voli i za Kojim mu srce žudi. No, Ilhamija nije bio mistik lišen svake veze sa stvarnošću. Uz stihove pisane u žaru aška, Ilhamija je društveno osviješten i angažiran autor koji se ne boji pisati o realnim društvenim problemima precizno detektirajući njihove izvore. Kao što i priliči pjesniku njegovog ranga, poezija mu je istražena i o njoj su do sada napisane značajne studije. No, njegovom proznom radu, istina sadržajno dosta skromnijeg obima, do sada se poklanjala slabija pažnja. Ilhamija je napisao dva prozna djela, Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in (Dar onima koji se klanjaju Bogu i poslastica skrušenim) na turskom jeziku i alhamijado Ilmihal na bosanskom jeziku. Oba njegova prozna djela ostala su prilično nezapažena u našoj literaturi. Upravo je tu nepravdu Medžlis Islamske zajednice Žepče odlučio ispraviti objavljivanjem ove publikacije. 6 | Džafer Gračić Knjiga koja je pred vama sastoji se iz dva dijela. Prvi dio predstavlja izvorni naučni rad dr. Elvira Duranovića „Alhamijado Ilmihal Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka“. U ovom dijelu rada autor nas ukratko upoznaje sa životom i djelom Ilhamije Žepčaka, sačuvanim rukopisima njegovog Ilmihala i specifičnostima grafije, donoseći i pregleda sadržaja Ilmihala. Drugi dio knjige obuhvata faksimile rukopisa Ilhamijinog alhamijado Ilmihala s uporednom transliteracijom na latinici, obogaćenom brojnim objašnjenjima, čiji je autor također dr. Duranović. Oba dijela knjige objavljena su u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (knj. XXXVIII, Sarajevo, 2017., str. 263-278). Duboko svjestan činjenice da njegovi sugrađani ne poznaju dovoljno orijentalne jezike, Ilhamija je odlučio napisati Ilmihal, vjeronaučni udžbenik za širu populaciju, u kojem je obradio temelje islamskog vjerovanja i osnovne obaveze kojih su svaka muslimanska i musliman dužni izvršavati kako bi sebi osigurali vječnu sreću u Džennetu. Danas, dvjesto godina nakon što je Abdulvehhab Ilhamija aktivno djelovao na vjerskom prosvjećivanju muslimana u Žepču, Medžlis Islamske zajednice Žepče objavljivanjem faksimila rukopisa njegovog alhamijado Ilmihala s transliteracijom na latinici, iz duboke zahvalnosti prema Ilhamiji i svim vrijednim alimima koji su ostavili neizbrisiv trag u vjerskoj i kulturnoj historiji Žepča, želi promovirati manje poznata Ilhamijina djela i sačuvati od zaborava njegove očinski tople savjete i mudre izreke. Osim upoznavanja šire javnosti s Ilhamijinim proznim djelima, objavljivanjem njegovog alhamijado Ilmihala uz uporednu transliteraciju na latinici željeli smo ostvariti još jedan cilj, a to je promoviranje alhamijado književnosti (bosanska književnost pisana arapskim pismom), koja se, pod snažnim orijentalnim utjecajem, razvila kao svojevrsni specifikum u Bosni i Hercegovini tokom osmanske uprave. Sigurni samo da će i prosječnim poznavaocima arapskog pisma biti izuzetno zanimljivo čitati izvorni tekst Ilhamijinog Ilmihal. Objavljivanje knjige koja je pred Vama bilo bi nezamislivo bez saradnje institucija i pojedinaca koji su u realizaciji ovog projekta nesebično pomagali Medžlisu Islamske zajednice u Žepču. Iskreno se zahvaljujemo odgovornima u Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka što su prepoznali značaj projekata Alhamijado Ilmihal Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka i, uvrstivši ga u svoj plan rada, omogućili njegovu realizaciju. Riječ izdavača | 7 Upravi Gazi Husrev-begove biblioteke i redakciji Anala GHB zahvalni smo na tome što su nam rado ustupili rad dr. Elvira Duranovića Alhamijado Ilmihal Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka. Srdačno se zahvalujemo i upravi Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu koja nam je dala na korištenje faksimile rukopisa Ilhamijinog alhamijado Ilmihala i, po prvi put, odobrila njegovo publiciranje. Objavljivanje ove vrijedne knjige bilo bi nemoguće bez svesrdne finansijske pomoći BH Telecoma d.d. Sarajevo, direkcije Zenica, na čemu im se od srca zahvaljujemo. Za dizajn naslovnice knjige zaslužan je „A-DESIGN“ i Adnan Dervišević, „Sarajlija rođenjem a srcem Žepčak“, kako se voli predstaviti. Na kraju, u cilju očuvanja sjećanja na izuzetno djelo Abdulvehhaba Ihamije Žepčaka, želimo vas obavijestiti da MIZ Žepče u narednom periodu planira, ako Bog da, prevesti s turskog i objaviti Ilhamijino drugo prozno djelo, Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in – Dar onima koji se klanjaju Bogu i poslastica skrušenim. Pri realizaciji ovog projekta svakako ćemo se osloniti na vašu podršku na kojoj se unaprijed zahvaljujemo. Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Žepče Džafer Gračić, prof. | 9 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA Uvod Unutar osmanske kulturne zone edukacija o islamu kroz formu ilmihala1, vjeronaučnog udžbenika za širu populaciju, razvila se prije nego što je Bosna i Hercegovina ušla u sastav Osmanske države. Prvi ilmihal na turskom jeziku pod nazivom Mukaddime napisao je Iznikli Kudbuttin 1418. godine.2 Nakon toga napisani su brojni ilmihali, a uporedo sa širenjem islama u našoj zemlji proširila se tradicija poučavanja osnovama islamu uz korištenje ovih popularnih vjeronaučnih udžbenika. S obzirom da su ilmihali općenito namijenjeni široj populaciji, a kako većina muslimana u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske uprave nije razumijela turski i arapski jezik, osnovna edukacija o islamu uglavnom se svodila na pūko memorisanje vjerskih sadržaja. Takva situacija potrajala je gotovo do druge polovine XVIII stoljeća kada je javni poziv da se osnovno vjersko obrazovanje u mektebima izvodi na narodnom jeziku uputio Muhamed Velihodžić Razi (1722-1786), autor moralno-didaktične pjesme na bosanskom jeziku Čujete djeco, svikoli, napisane za djecu i omladinu.3 U isto vrijeme dok je Muhamed Velihodžić pozivao na uvođenje narodnog jezika u osnovne vjerske škole, u Žepču se rodio Abdulvehhab Ilhamija Žepčak, autor jednog od najstarijih ilmihala na bosanskom jeziku. Sadržaj Ilhamijinog Ilmihala široj javnosti predstavio je Ibrahim Kemura u radu objavljenim u Glasniku VIS-a 1975. godine.4 Kemura, među- S obzirom da je u bosanskom jeziku termin ilmihal postao sinonim za udžbenik islamske vjeronauke, u ovom radu ćemo ga pisati malim slovom, osim u slučajevima kada se ova riječ pojavi u naslovu nekog djela. 2 Recep Kaymakcan, „Islam in Turkish Religious Education: From Traditional Understanding to Modern“, Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Peter Lang – Internationaler Verlag der Wissenschaften, Frankfurt am Main, 2011., str. 257-258. 3 Muhamed Huković, „Napori za uvođenje narodnog jezika u početne vjerske škole muslimana“, Anali GHB, knj. XVII-XVIII, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1996., str. 242-243. 4 Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na bosanskom jeziku“, Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975., str. 29-43. 1 10 | Elvir Duranović tim, zbog izrazito nečitke grafije rukopisa R-2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke koji je korišten za transliteraciju Ilhamijinog Ilmihala, nije bio u mogućnosti, kako sam priznaje, „...i pored najbolje volje pojedine riječi (...) dešifrovati, te smo ih ostavili nerazrješenima.“5 Komparativnom analizom sadržaja pomenutog rukopisa s drugim rukopisima ovog Ilmihala koji su u međuvremenu postali dostupni istraživačima, ustvrdili smo nekoliko bitnih činjenica koje su nas opredijelile da se ponovo pozabavimo ovom tematikom. Prvo, rukopis R-2929 ne sadrži kompletan tekst Ilhamijinog Ilmihala. Naprimjer, savjet Ilhamijinog muderrisa Karahodže i potpis autora koje nalazimo u starijim rukopisima Ilmihala nedostaju u ovom. Drugo, određene riječi Kemura je pogrešno transliterirao što je izazvalo brojne nejasnoće u tekstu na koje smo u radu ukazali. Treće, Kemura je pojedine riječi i dijelove teksta Ilmihala namjerno izostavio. Naprimjer, sve nemuslimane, svejedno bili oni pripadnici objavljenih religija ili ateisti, Ilhamija naziva zajedničkom imenicom „vlah“ koja u njegovo vrijeme nije imala, ali u današnje može imati pogrdno značenje. Zarad etničke korektnosti Kemura nigdje u Ilmihalu nije naveo ovu riječ, niti je spomenuo razloge zbog kojih ju je izostavio. Jasno je, dakle, da Kemura iz pomenutih razloga nije ponudio kompletan transliterirani tekst Ilhamijinog Ilmihala, čime je u značajnoj mjeri umanjena vrijednost ovog izuzetno vrijednog, moguće i najstarijeg vjeronaučnog udžbenika na bosanskom jeziku. Imajući u vidu navedeno, u ovom radu smo na osnovu rukopisa Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, ponudili transliteraciju kompletnog teksta Ilhamijinog Ilmihala uz objašnjenje grafije i nužne komentare. Rad je podijeljen u četiri dijela. Na početku se ukratko govori o životu i djelu Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka. Nakon toga je predstavljeno pet do sada poznatih rukopisa njegovog Ilmihala. Potom je pažnja usmjerena na specifičnost grafije rukopisa Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, a zatim slijedi pregled sadržaja Ilmihala i komparativna analiza ovog vjeronaučnog udžbenika s drugim alhamijado ilmihalima. Glavni dio rada predstavlja transliteracija Ilhamijinog Ilmihala na latinicu s brojnim komentarima i rječnikom arabizama, turcizama i lokalizama. 5 Ibid, str. 34. SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 11 Abdulvehhab ibn Abdulvehhab, Ilhamija, Žepčak Jedan od najplodnijih bosanskohercegovačkih pisaca s kraja XVIII i početka XIX stoljeća na narodnom jeziku Abdulvehhab ibn Abdulvehhab Ilhamija6 rođen je u Žepču 1187. h.g./1773. godine. Rano je ostao siroče. U jednoj pjesmi bilježi da oca ne pamti, a da majke nema.7 Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom mjestu. U djelu Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in Ilhamija navodi da mu je jedan od učitelja bio izvjesni hadži Kerim-zade (Hadžićerimović). Iako je Kasim Dobrača mišljenja da je Hadžićerimović, ustvari, Ahmed-ef. Karahodža8, muderris u lokalnoj medresi u Žepču, vjerovatnije je da je to bio njegov prvi imam i učitelj u mektebu. Nakon osnovnog obrazovanja Ilhamija je upisao Ferhadiju medresu u Žepču. Tokom druge polovine XVIII stoljeća muderrisi u ovoj medresi bili su Abdullah-ef. Karahodža, autor čuvene Bošnjakuše, i njegov sin Ahmed-ef. koji je ovu časnu dužnost preuzeo nakon smrti oca 1766. godine.9 Poslije završenog školovanja u žepačkoj medresi nemirni duh i želja za naukom odveli su Ilhamiju u Tešanj gdje je od tamošnjeg muderrisa hadži Abdullah-ef. Čankarije 1810. godine dobio idžazetnamu da može predavati hadis, tefsir i fikh, odnosno šerijatske znanosti s njihovim pomagalima.10 Duhovne nauke i tesavvuf Ilhamija je u međuvremenu izučavao u Fojnici, a duhovni učitelj (muršid) najvjerovatnije mu je bio čuveni šejh nakšibendijskog tarikata Husejn-baba.11 Okončavši formalno obrazovanje i usavršivši se u duhovnim naukama, Ilhamija se posvetio predavanju učenicima i pisanju djela. Kako je smatrao da je njegova poezija plod božanskog nadahnuća uzeo je pjesnički pseudonim Ilhami (nadahnuti) po kojem je bio poznat širom Bosne i Hercegovine.12 Svojim spisateljskim opusom Ilhamija poučava, savjetuje, opominje, podstiče i kritikuje negativne pojave njegovog doba. Odvažan i hrabar kakav je bio, u jednoj pjesmi poručuje: O životu i djelu Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka do sada je napisana obimna građa. Cijenjenog čitaoca upućujemo na literaturu o Ilhamiji u djelu Muhameda Hadžijamakovića, Ilhamija: život i djelo, El-Kalem 1991., str. 163-167. 7 Kasim Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 46. 8 Ibid, str. 46. 9 Muhamed Hadžijamaković, „Ilhamija, život i djelo“, El-Kalem, Sarajevo, 1991., 12-13. 10 Muhamed Ždralović, „Abdulvehab ibni Abdulvehab Žepčevi-Bosnevi (Ilhamija)“, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978., str. 140. 11 Kasim Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 46. 12 Ibid, str. 47-48. 6 12 | Elvir Duranović Potlje Jednog ne miluj, a drugog se ti ne boj. Nije se libio kritikovati društvenu stvarnost, potkupljivu ulemu, neznalice među dervišima i nepravednu vlast. Njegova energičnost i ustrajnost na tom polju nisu prošli neprimijećeno. Bosanski vezir Dželal-paša prvo je pozvao Ilhamiju u Travnik 1237. h.g./1821., da bi po njegovom dolasku naložio njegovo pogubljenje. Ukopan je Travniku gdje je nad njegovim mezarom podignuto turbe. O mučkom ubistvu Ilhamije postoje brojne legende i predanja. Muvekit bilježi da je Dželal-paša nakon dugog razgovora rekao Ilhamiji: „U našoj štali razbolio se jedan jahači konj. Baba, idi tamo i liječi ga!“. Ilhamija je predosjetio šta mu se sprema pa je paši rekao: „Dušu ne ispustio dok vlast ne izgubio.“13 Muvekit dalje navodi da je godinu dana nakon Ilhamijinog pogubljenja Dželal-paša smijenjen s dužnosti bosanskog vezira. Kada mu je stigao ferman o premještaju on se razbolio bolešću od koje nema lijeka.14 Umro je u teškim mukama. Poput Ilhamije, i Dželal-paša je sahranjen u Travniku. Prema narodnom predanju koje se do današnjih dana prepričava u Travniku, Ilhamija je prije smrti kazao Dželal-paši da će na njegov grob ljudi dolaziti radi lijeka. Na mjestu gdje je ukopan Ilhamija i gdje se do 1959. godine nalazilo njegovo turbe, prije nego što je zajedno sa njegovim zemnim ostacima preneseno u Potur-mahalu, sagrađena je današnja Kantonalna bolnica u Travniku. Na mezarju u Potur-mahali Ilhamija je ukopan pored kabura Redžeb-dede, kojeg narodna tradicija u Travniku veže za sultana Mehmeda el-Fatiha i njegov pobjedonosni pohod na Bosnu 1463. godine. Ljudi i danas ponekad odlaze u Ilhamijino turbe gdje se mole za vlastito i za zdravlje bližnjih. Brigu o turbetu Redžeb-dede i Ilhamije danas vodi Medžlis Islamske zajednice u Travniku.15 Salih Sidki Hadžihuseinović – Muvekkit, „Povijest Bosne“, s turskog preveli Abdulah Polimac..., knj. 2., El-Kalem, Sarajevo, 1999., str. 848. 14 Ibid, str. 849. 15 Kazivao Esad Baždalić, turbedar Ilhamijinog turbeta, u Travniku, 17. juna 2013. 13 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 13 Mezari Redžeb-dede i Ilhami-babe u turbetu u Potur-mahali, Travnik. Ilhamija je jedan od rijetkih autora u Bosni i Hercegovini koji je pisao i na orijentalnim jezicima, turskom i arapskom, i na narodnom bosanskom jeziku, arapskim pismom (alhamijado). Pisao je prozu i poeziju, a sve što je pisao, kao što navodi Kasim Dobrača: „...odiše iskrenošću, toplinom i jakom željom da se time probudi i oživi vjerski moral njegovih suvremenika i da se uklone razne mane, slabosti i grijesi u koje su oni bili ogrezli...“16 Njegov poetski opus obuhvata više od 100 pjesama moralno-didaktičkog i mističnog sadržaja napisanih na arapskom, turskom i bosanskom jeziku.17 Uz poeziju je napisao i dva prozna djela: već pominjano djelo o namazu i pobožnosti Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in i Ilmihal koji je u fokusu ovog rada. Sačuvani rukopisi Ilmihala Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka Koliko nam je do sada poznato, u orijentalnim zbirkama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj sačuvana su četiri rukopisa Ilhamijinog Ilmihala. Dva rukopisa nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, jedan u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, dok se kopija jednog rukopisa nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Čini se da je peti primjerak rukopisa Ilmihala, jedini prepisan još za života Ilhamije, za sada izgubljen. Kako što smo u uvodnom dijelu rada napomenuli, sadržaj Ilhamijinog Ilmihala, rukopis R-2929 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, široj javnosti Kasim Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 52. 17 Fehim Nametak, „Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku“, El-Kalem, 1989., str. 190. 16 14 | Elvir Duranović predstavio je Ibrahim Kemura.18 Opis ovog rukopisa kasnije je pod kataloškim brojem 5805. objavljen u devetom tomu Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.19 Rukopis se sastoji od 30 listova veličine 16,5 x 11,5 sa po jedanaest redaka na stranici. Papir je debeo, hrapav, grub, tamnobijele boje, s vodenim znakom evropskog porijekla. Pismo je nash, a na pojedinim mjestima je vokalizirano. Pisan je nevještom rukom s mnogo grešaka.20 Ilmihal je promijenio više vlasnika i mjēsta stanovanja. Njihova imena zabilježena su na kraju rukopisa. To su: Hasan Softić iz Radovja, neki Rizvić iz Palike, izvjesni Vuković iz Međurića, Salih Pašić-Živić iz Kozica i Munla Ibrahim iz Okolišta. Na početnoj stranici rukopisa zabilježeno je uputstvo na bosanskom jeziku o tome kako postupati s mrtvacem. Ovaj tekst dopisan je naknadno što se može zaključiti po grafiji koja se razlikuje od one kojom je pisan Ilmihal.21 Potom slijedi dova za zaštitu na arapskom jeziku, te Tundžina-salavat22 na narednoj stranici. Na kraju teksta Tundžina-salavata zabilježena je 1253. h.g./1837-1838. godina. Ista godina zabilježena je na kraju Ilmihala. Kemura primjećuje da je rukopis veoma nečitak, a cijelo djelo pisano je s takvim gramatičkim greškama pri pisanju i tako slabim znanjem iz arapskog pisma da se tekst ne može ozbiljno uzimati kao osnov na kojem bi se gradila neka karakteristična ili generalna pravila o alhamijado pismu.23 Zbirku rukopisa R-8676 sa tekstom Ilhamijinog Ilmihala Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio je rahmetli Osman Asaf Sokolović. Zbirka se sastoji od 57 listova formata 16,5 x 11,5 sa od 10 do 12 redaka po stranici. Pismo je nasta’liq, krupnije i vokalizirano, s većim proredom. Mastilo je crno, a papir tamnobijel, deblji, hrapav, s vodenim znakom evropskog porijekla. Povez je Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na bosanskom jeziku“, Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975., str. 29-43. 19 Haso Popara, „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrevbegova biblioteka Sarajevo“, sv. IX, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2001., r. br. 2929., kat. br. 5805, str. 533. 20 Ibid, str. 533. 21 Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na bosanskom jeziku“, Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975., str. 33. 22 Blagoslov na Muhammeda, a.s., kojim se od Boga traži zaštita, pomoć u rješavanju tegoba, oprost grijeha i visoki stepeni. 23 Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na bosanskom jeziku“, Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975., str. 33. 18 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 15 kožni i očuvan.24 Prvo djelo u zbirci je Ilhamijin Ilmihal koji obuhvata 22 stranice od 1b do 21b. Na prvoj stranici Ilmihala iznad bismile naknadno je dopisan naslov Ilmihal Busnevi. Tekst je najvećim dijelom vokaliziran i čitak. Pored Ilhamijinog Ilmihala u ovoj zbirci nalazi se i Ilmihal nepoznatog autora. Ustvari, radi se o skraćenoj verziji popularnog vjeronaučnog udžbenika koji je dr. Ismet Kasumović obradio u tekstu Bergivija na bosanskom jeziku25 Kasumović navodi da je Bergivijin ilmihal u Bosni i Hercegovini bio toliko popularan da je u jednom periodu bio identificiran s pojmom ilmihala. Odnosno, prepisivači su vjeronaučne udžbenike naslovljavali nazivom Bergivija ili Birgivija, svejedno što autor dotičnog udžbenika nije bio čuveni osmanski učenjak Muhammed, sin Alije, El-Bergivi (umro. 1575.). U skladu s tim, ilmihal koji je dr. Kasumović obrađivao nosi naziv Hāzā ṣuhuf Barkāwī bi lisān busnāwī – Ovaj spis je Bergivija na bosanskom jeziku26, iako autor dotičnog ilmihala za sada nije poznat. Treći sačuvani primjerak rukopisa Ilhamijinog Ilmihala, Rs-94, pohranjen je Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu. Rukopis obuhvata 21 stranicu formata 13,5 x 8. Pismo je nash, krupan, na mjestima vokaliziran. Mastilo je crno, slabijeg kvaliteta. Papir je tamnobijel, deblji, glat, s vodenim znakom evropskog porijekla. Rukopis je bez poveza.27 Naslov na početku ispisan je crvenim slovima ‫هذا كتاب بوسنوي علمحال‬. Početne riječi svakog novog pasusa u Ilmihalu označene su crvenom bojom i nadvučene su crvenom linijom. Rukopis je prepisao Mustafa, sin Ibrahimov, 27. redžepa 1246. h.g., odnosno 10. januara 1831. u Atik-mahali u Fojnici. Vlasnik rukopisa bio je Derviš Omer iz Kreševa. Baveći se Ilhamijom i njegovim spisateljskim radom, dr. Muhamed Ždralović je kod Mehmeda Bajrektarevića u Tešnju pronašao rukopis Ilhamijinog Ilmihala. Rukopis ima 13 stranica veličine 22 x 15. Prepisao ga je Isa, sin Hasanov, iz Maglaja 5. muharrema 1261. h.g., odnosno 15. januara Osman Lavić, „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrevbegova biblioteka Sarajevo“, sv. X, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2002., R. br. 8676., kat. br. 6074, str. 235. 25 Ismet Kasumović, „Bergivija na bosanskom jeziku“, Islamska misao, god. XIII, br. 150, Sarajevo, 1991., str. 22-28. 26 Ibid, str. 23. 27 Osman Lavić, „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrevbegova biblioteka Sarajevo“, sv. X, Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; 2011., Rs-94., kat. br. 543., str. 387-388. 24 16 | Elvir Duranović 1845. godine. Na zadnjoj stranici rukopisa nalazi se čitljiv žig otisnut dva puta s natpisom Tavakkul ‹alā Hāliq ‹Abduhū Ivez – Oslanjam se na svog Tvorca, Njegov rob Ivez. Fotokopija ovog rukopisa nalazi se u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod brojem 2099.28 Uz četiri sačuvana primjerka Ilhamijinog Ilmihala poznati su nam neki podaci i o petom rukopisu koji još uvijek nije pronađen. Nadamo se da će i ovaj rukopis ugledati svjetlo dana i biti na raspolaganju istraživačima, pogotovo ako se zna da je to za sada jedini poznati rukopis Ilmihala prepisan u vrijeme dok je autor još uvijek bio živ. U tekstu Ahmed Karahodža (AbdulVehab) objavljenom u Gajretu 1934. godine, Osman Asaf Sokolović piše kako je 1933. godine Glavni odbor Gajreta uputio dopis svim pododborima da rade na sakupljanju važnijih dokumenata iz naše prošlosti. Između ostalih, na ovu akciju odazvao se kadija Derviš-ef. Buturović koji je sabrao nekoliko interesantnih dokumenata. Među njima je bio rukopis veličine 22 x 15 cm koji je sadržavao: Sarf (Gramatiku arapskog jezika), Bosnalugati (Bosansko-turski rječnik) s razgovorima na 18 stranica i nepotpun Ilmihal na našem jeziku od Žepčaka hadži Abdulvehhaba (34 stranice). Sve tri knjige prepisao je Ibrahim, sin Fazlin, u Fojnici 1218. h.g., odnosno 1803/04. godine.29 Dakle, ovaj rukopis nastao je u Fojnici koju je u to doba sigurno posjećivao Abdulvehhab Ilhamija. Prijepis rukopisa najvjerovatnije je nastao na osnovu originala ili neke od prvih kopija originala. Na osnovu ovog rukopisa također znamo da je Ilhamija svoj Ilmihal napisao krajem XVIII ili neposredno početkom XIX stoljeća. Interesantno je da je Osman Asaf Sokolović na osnovu zabilješke na kraju Ilmihala u kojoj stoji „...i još Karahodža veli: četvero ima. Jedno, ako ne uradiš, dan ćeš se kajati...“ zaključio da je Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ustvari Ahmed-ef. Karahodža. Upravo zbog toga svoj tekst je i naslovio „Ahmed Karahodža (Abdul-Vehab)“. Danas znamo da je Ahmedef. Karahodža bio muderris mladom Ilhamiji u Ferhadiji medresi u Žepču krajem XVIII stoljeća. Iz poštovanja prema uvaženom učitelju Ilhamija je na kraju svog Ilmihala zabilježio njegove mudrosti ili nekog drugog člana ulemanske porodice Karahodža. Muhamed Ždralović, „Abdulvehab ibni Abdulvehab Žepčevi-Bosnevi (Ilhamija)“, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978., fusnota 2., str. 128. 29 Osman Asaf Sokolović, „Ahmed karahodža (Abdul-Vehab)“, Gajret, god. XV, br. 2., str. 32. 28 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 17 Tekst Osmana Asafa Sokolovića o Ilhamijinom Ilmihalu za nas je posebno važan. Naime, čini se da se dio u kojem se spominje savjet Karahodže može naći u najranijim, autografu najbližim primjercima Ilmihala. Ovog savjeta nema u rukopisima koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali ga nalazimo u rukopisu Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke, što znači da je tekst ovog rukopisa najbliži originalu. S obzirom da je rukopis Rs-94 najstariji sačuvani primjerak Ilhamijinog Ilmihala i sadržajno najbliži originalu, na osnovu ovog rukopisa izvršit ćemo transliteraciju teksta Ilmihala s arapskog pisma na latinicu. Specifičnosti grafije rukopisa Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu Usljed nepostojanja jedinstvene grafije i standardnog pravopisa arebice sve do Džemaludina Čauševića i njegove Matufovače, svaki alhamijado autor razvijao je sopstveni stil pisanja primjenjujući sopstvena pravopisna pravila, što je značajno otežavalo čitanje teksta.30 Ipak, do Ilhamijinog vremena već su bila uspostavljena određena pravila pisanja arebice i fonetsko prilagođavanje arapskih slova našem jeziku. Rukopis Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu pisala je osoba koja dobro poznaje pravila arapskog pisma s preglednim stilom pisanja. Slova su krupna, vješto napisana i najčešće vokalizirana. Riječi su uglavnom odmaknute jedna od druge, mada su ponekad enklitički oblici glagola biti „je“ i povratne rječice ili zamjenice „se“ spojeni s riječima koje im prethode ili dolaze neposredno iza njih. Iako ne postoje znakovi interpukcije, početak svakog novog pasusa označen je crvenom bojom iznad teksta, što rukopis čini preglednim i čitkim. Grafija ovog alhamijado rukopisa ne odudara od, do kraja XVIII stoljeća, usvojenih pravila. Ovdje ćemo ukazati na najkompleksnija rješenja kako bi eventualnom istraživaču olakšali čitanje rukopisa. Samoglasnik „a“ pisan je na čak četiri različita načina: s malim elifom iznad harfa ( ٰ )– kad (‫)ٰقاد‬, , s malim elifom iznad normalnog elifa (ٰ‫– )ا‬ ِ s fethom (َ ) iznad harfa – abdest (‫)اَبْ َد ْست‬, te s harfom hā sa sramotno (‫)سا ٰ ُمتْ ُنو‬, ِ sukunom (‫)ه‬ ْ uglavnom na kraju riječi – Boga (‫)بُو َغ ْه‬, sifata (‫ )صفٰاتَ ْه‬i sl. Samoglasnik „e“ pisan je na tri načina: najčešće s fethom iznad harfa ( َ ) kako je i uobičajeno u arapskom pismu – četiri (‫)چِت ِي‬, َ s harfom he sa Muhamed Huković, „Alhamijado književnost i njeni stvaraoci“, Svjetlost, Sarajevo, 1986., str. 17. 30 18 | Elvir Duranović ِ sukunom (‫)ه‬ ْ – kibletu (‫)قبـْلَ ْه تُو‬, a u pojedinim slučajevima slovo „e“ pisano je s elifom sa sukun i hemzetom s fethom (ْ‫ – )ءَا‬petero (‫)پـ َٔتَاُْرو‬. Samoglasnik „i“ pisan je s kesrom ispod harfa (ِ) – nije (‫ )نِيَ ْه‬i harfom jā s kesrom (‫ – ) ِي‬tri (‫)تِر ِي‬. Primjetno je također da je autor koristio kesru ispod ِ harfa u mnogim riječima koje su počinjale s dva suglasnika – drugo (‫)د ُرغُو‬, ِ znat (‫ت‬ ْ ‫) ِزٰن‬, svega (‫)س َو َغ ْه‬, dok je iznad prvog od dva suglasnika u sredini ili na kraju riječi najčešće stavljao sukun ( ْ )– muško (‫)م ْش ُقو‬. ُ Samoglasnik „u“ također je pisan na dva načina: s dammom iznad harfa ( ُ ) uglavnom u riječima orijentalnog porijekla – kudret (‫ت‬ ْ ‫)قُ ْد َر‬, murad (‫)م ٰر ْاد‬, ُ dok je u bosanskim riječima slovo „u“ najčešće pisano s dammom iznad elifa ِ desnu (‫)دسنُو‬ poslije kojeg je harf waw bez ikakvih znakova (‫ – )اُو‬mjestu (‫)ميَ ْستُو‬, َْ i sl. Na taj način pisan je i samoglasnik „o“ (‫ – )اُو‬koliko (‫)قُولُِقو‬, osmo (‫وسُو‬ ْ ُ‫)ا‬, eto (‫ )اَتُو‬itd. Harfom ‫ ك‬označavana su tri latinična slova: „ć“ – treće (‫)تَِرَك ْه‬, đ – između (‫ )اِْزَم ُكو‬i rijetko „c“ – Sunca (‫)سونْ َكه‬ ُ koje je češće označavano simbolom ‫ چ‬ِ ُ‫)ا‬. ِ Isti znak (‫ )چ‬korišten je da se označi slovo „č“ – učiniš (‫وچنيِش‬ jaciju (‫)ايچ ُيو‬. Primjetno je da se u tekstu u potpunosti poštuje razlikovanje afrikatskih parova „ć“ i „č“. Slova „nj“ i „lj“ pisana su isto kao i slova „n“ i „l“, a razliku je moguće primijetiti samo na osnovu konteksta riječi – ženskinje (‫) َژنْ ِسقيِنَ ْه‬, haljine (‫)حالِنَ ْه‬. ٰ Poput svih vjeronaučnih udžbenika ovog tipa i Ilmihal Abdulvehhaba Ilhamije pisan je narodnim jezikom, običnim stilom razumljivim njegovim sunarodnjacima. Tekst obiluje riječima orijentalnog porijekla i brojnim lokalizmima. Na kraju rada donosimo spisak preko 250 turcizama, arabizama i lokalizama čije značenje bi moglo biti nejasno. Za razliku od rukopisa koji je Kemura obrađivao, u ovom rukopisu preovlađuje ijekavica, mada je ponegdje prisutna i ikavica. Analiza sadržaja Ilhamijinog Ilmihala Ebu Hurejre, r.a, kaže: „Jednog dana Allahov Poslanik, a.s., bio je među ljudima i tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: ‘Allahov Poslaniče, šta je to iman?’ Odgovorio mu je: ‘Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegovu Knjigu i u susret s Njim, u Njegove poslanike te da vjeruješ u proživljenje na Sudnjem danu.’ Ovaj još upita: ‘Šta je islam?’ Odgovorio mu je: ‘Islam je: da vjeruješ u Allaha i da Mu u Njegovoj božanstvenosti ništa ne pridružuješ, da obavljaš propisane namaze, da izdvajaš naređeni zekat i da postiš mjesec ra- SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 19 mazan.’ On još upita: ‘A šta je ihsan?’ On mu je odgovorio: ‘Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer, iako ti Njega ne vidiš, on tebe vidi...’“31 Ovaj čuveni hadis odigrao je značajnu ulogu u oblikovanju forme sadržaja ilmihalā kao vjeronaučnih udžbenika.32 Hadis jasno ukazuje na tri najvažnije komponente islama u cjelini: iman – islamsko vjerovanje, islam – izvršavanje propisanih ibadeta i ihsan – lijep odnos prema Bogu i Božijim stvorenjima. Pogledamo li strukturu tradicionalnih ilmihala vidjet ćemo da oni, uz manja autorska odstupanja, slijede isti obrazac. Na početku se uvijek prvo govori o imanskim šartima, odnosno imanu, zatim o islamskim šartima, tj., islamu i na kraju svakog ilmihala upućuju se savjeti o lijepom ponašanju (ahlaku), odnosno ihsanu. Abdulvehhab Ilmhamija Žepčak u svom Ilmihalu slijedio je uspostavljeni obrazac. Iako to u samom tekstu nije naglašeno, njegov Ilmihal može se podijeliti u pet odvojenih cjelina ili poglavlja. Poštujući strukturu većine ilmihala on u prvom poglavlju navodi i objašnjava pedeset i četiri fraza33 koja svaki vjernik treba znati kako bi se spasio od džehennemske vatre. Tako je, naime, kako kaže Ilhamija, najlakše naučiti osnovne istine vjere i obavezne propise islama bez kojih se neka osoba ne može smatrati muslimanom. Shodno tradicionalnoj metodologiji koja se u našim krajevima održala do kraja XX vijeka, Ilhamija pedeset i četiri faraza obrađuje bez referiranja na Kur’an ili Sunnet. Odraz je to nekritičkog duha koji je u njegovo vrijeme preovladavao u društvu, a koji je podrazumijevao da se vjerske istine uče napamet i usvajaju, bez dubokog promišljanja, na način kako ih je tradicionalna ulema formulisala. Prema tome, učenik treba da sluša, uči i u životu primjeni vjerske propise u okviru svoje interpretativne vjerske tradicije, u bosanskohercegovačkom kontekstu to se označava pripadnošću maturidijskom akaidu i hanefijskom mezhebu. Svi tradicionalni vjeronaučni udžbenici ovu činjenicu neprestano potcrtavaju34, a ni Ilhamija nije izuzetak od tog pravila. On stoga navodi trideset i četiri farza koji se nalaze unutar islamskih šarta, a potom i dvadeset fraza iz islamskih šarta. Interesantan je Ilhamijin pristup kod nabrajanja imanskih šarta. Naime, u savremenim ilmihalima, a vidjeli smo da je tako preveden i navedeni hadis, Vidi: El-Munziri, „Muslimova zbirka hadisa – sažetak“, prijevod s arapskog: Muhamed Mrahorović …, El-Kalem, Sarajevo, 2004., hadis br. 2, str. 8-9. 32 Recep Kaymakcan, „Islam in Turkish Religious Education...“, 257. 33 Slična podjela osnovnih istina vjere (imanski šarti) i obaveznih vjerskih obreda (islamski šarti) na pedeset i četiri farza može se naći i u drugim alhamijado ilmihalima. Vidi: Rukopis R-4911 kataloški br. 8010 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 34 Vidi: Ismet Kasumović, „Bergivija na bosanskom jeziku“, Islamska misao, god. XIII, br. 150, Sarajevo, 1991.str. 28. 31 20 | Elvir Duranović uobičajeno je da se djeca u mektebu poučavaju vjerskim istinama riječima: Ja vjerujem u Boga, u Božije meleke, u Božije kitabe, itd.35 Osoba se na taj način poučava da postoji Bog, Njegovi meleki, Njegovi poslanici itd. Za Ilhamiju je, s druge strane, postojanje Boga, meleka i poslanika neupitno, pa on, nabrajajući imanske šarte, piše da je dužnost svakog vjernika „...Bogu vjerovat, melećima vjerovat, ćitābima vjerovat, pejgamberu vjerovat...“36, čime se značajno mijenja pozicija osobe koja se poučava: od one koja tek uči da postoji Bog, objave i poslanici, do osobe koja vjeruje da je sve što je od Boga i Božijih poslanika istina. Nakon nabrajanja obaveznih vjerskih propisa (farz), autor se ukratko osvrće na one manje obavezne, ali bitne propise (vādžib) vezane za namaz, značenje Božijih sifata i nazdravljanje prilikom kihanja. U drugom poglavlju Ilhamija govori o tri sifata ili svojstva koji karakterišu islamsko vjerovanje u meleke, objave, Kur’an, poslanike, Muhammeda, a.s., Kijametski dan i sudbinu. Zapravo, u ovom dijelu knjige autor se, poštujući ujednačenu strukturu i ritam, detaljnije bavi pojedinim aspektima imanskih šarta s ciljem približavanja osnovnih vjerskih istina običnom čovjeku. Na kraju poglavlja Ilhamija govori o pripadnosti ehli sunnetu ve-ldžema’atu te slijeđenju Imam-i A’zama, Ebu Hanife37 u poslovanju i Imama Mensura Maturidije38 u vjerovanju. Treće poglavlje sadrži ukupno 162 savjeta o džennetskim uživanjima i njihovom dosezanju, džehennemskim strahotama i njihovom izbjegavanju, pobožnosti, lijepom ponašanju, sustezanju od ovoga svijeta, izboru bračnog druga, poštovanju roditelja i vjerskih učenjaka, pohvalnim svojstvima i poslovima, o zabranjenim djelima, važnosti znanja i pokuđenosti neznanja, dovi i sl. Ilhamija i u ovom poglavlju drži isti ritam kao u prethodnom, a opisi pojedinih scena, kako navodi Kemura, ukazuju na originalnost i maštovitost autora. Opisujući džahiluk (neznanje) Ilhamija piše: „Šejtanska je stupica, njom hvata sebi družinu...“39, ili o vjernicima koji budu griješili kaže da će jedno vrijeme u džehennemskoj vatri odgorjeti „...kānō u kujumdžije srebro...“.40 Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, „Ilmihal kratka uputa u islam“, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Bihać, 1993/94., str. 11. 36 Rukopis Rs-94 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, list 5. 37 Ebu Hanife, utemeljitelj hanefijskog mezheba. Umro 150. h.g. 38 Ebu Mensur el-Maturidi, čuveni sunijski teolog. Umro 333. h.g./944. godine. 39 Rukopis Rs-94 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, list 11. 40 Ibid., list 10. 35 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 21 Većina savjeta u ovom poglavlju izvire iz Kur’ana i Sunneta. Međutim, neki od njih plod su narodne mudrosti koju je Ilhamija smatrao važnom. Ovo se posebno odnosi na savjete o ženama, izboru bračnog druga i razlikama između muslimanki i nemuslimanki. Opisujući nemuslimanke Ilhamija iznosi neutemeljene tvrdnje koje se kose s islamskim učenjem. On kaže: „I još u me gledaj, u vlahin(j)a tri su sifata. Prvo, turkovan(j)e i hodže ne miluju već traže gizde; drugo, duša im je mahala i vrata; treće, ezijjet čine mužu i komšiluku.“41 Imajući u vidu tolerantan odnos islama prema pripadnicima drugih objavljenih religija, nejasno je zašto je Ilhamija ove paušalne tvrdnje uopće i uvrstio u svoj Ilmihal. Moguće je da se radi o lokalnom razumijevanju odnosa muslimana i nemuslimana koje ishodi iz specifičnih predrasuda jednih naspram drugih vjerskih zajednica. S obzirom da u današnje vrijeme pojam „vlah“ može imati pogrdno značenje, Kemura ovaj pasus uopće nije transliterirao nego ga je jednostavno izostavio. Kasim Dobrača, s druge strane, u svom tekstu o Ilhamiji, o značenju termina „vlah“ kaže: „Značenje pojma ‘vlah’ može biti dvojako, u zavisnosti o odnosu dotične osobe prema muslimanima i muslimanskom društvu. Prvo, značenje tog pojma kod Bosanskih Muslimana je: onaj koji ne vjeruje, nemusliman, prvenstveno kršćanin... Drugo značenje ovog pojma, također veoma često, je: onaj koji nije pripadnik islama, nemusliman... komšija.“42 Čitajući tekst Ilmihala jasno je kako Ilhamija termin „vlah“ koristi kao sinonim za sve nemuslimane, svejedno kojoj religijskoj tradiciji mimo islama pripadali. Na kraju nije nebitno napomenuti da istinsko islamsko vjerovanje Ilhamija naziva „turkovanje“, a pravog vjernika „turčinom“ ili „turkinjom“ što za današnje Bošnjake također može biti uvredljivo. Takva terminologija jednostavno je odraz vremena u kojem je on živio. Nakon što je iz raznih oblasti vjerskog i svakodnevnog života obradio po tri korisna savjeta, Ilhamija u četvrtom poglavlju nastavlja u sličnim ritmu, ali sada savjete ne dijeli lično, već ih kroz formu „I ja troje najvolim...“ pripisuje Muhammedu, a.s., četverici Pravednih halifa, članovima Poslanikove, a.s., porodice, i poznatim melekima: Mikailu, Israfilu, Azrailu i Džebrailu, te Uzvišenom Bogu, dž.š. Ilhamija poglavlje završava navodeći troje koje on najviše voli. U ovom dijelu Ilmihala on ustvari opisuje pomenute osobe kroz osobine po kojima su poznati, podstičući u isto vrijeme muslimane da se ugledaju na Ibid., list 11-12. Kasim Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 55. 41 42 22 | Elvir Duranović njih. Naprimjer, on piše da je hazreti Husejn, r.a., rekao: „I ja troje najvolim. Boga milovat, fukaru rad Boga milovat, i šehid bit.“ Uz dvije lijepe osobine koje bi trebale krasiti svakog pravog muslimana, ljubav prema Bogu i samilost prema sirotinji, Ilhamija spominje u muslimanskoj narativnoj tradiciji najpoznatiji detalj o hazreti Husejnu, a to je njegova šehidska smrt na Kerbeli. S obzirom da Ilhamija u ovom poglavlju citira gore navedene osobe, zanimalo nas je da li su pomenuta predanja zabilježena u zbirkama hadisa. S tim u vezi, hadis o troje koje Allahov Poslanik, a.s., najviše voli pronašli smo u zbirci hadisa Al-Muğtaba, autora An-Nasāīja.43 Ostali navodi iz poglavlja ne mogu se argumentovati niti su zabilježeni u hadiskim zbirkama. Slična predanja, uz neznatne izmjene, pronašli smo u knjizi Kašf al-hafā’.44 Ova knjiga inače obiluje hikajama i narodnim predanjima koja su ljudi vremenom neargumentovano pripisivali Allahovom Poslaniku, a.s. U petom poglavlju Ilhamija kroz poučnu „Hikaju o četiri hedije smrti“ čitaoca podsjeća na neminovnost okončanja ovozemaljskog života. Sigurnost i spas nakon smrti moguće je postići, navodi Ilhamija, ako se meleku Azrailu, kaburu, melekima Munkiru i Nekiru, Mizanu, Sirat-ćupriji, melekima Maliku i Rizvanu, svojoj duši, te Muhammedu, a.s., i Dragom Bogu ponesu po četiri hedije. Ti pokloni ustvari su vjernikov uzoran život, dobra djela koja je činio, ibadeti koje je izvršavao i čuvanje od grijeha. S vjerskog stanovišta gledano, ove hedije predstavljaju poželjne radnje koje će vjerniku olakšati boravak u grobu i polaganje računa na Sudnjem danu. Pomenuta hikaja očigledno je bila važna Ilhamiji jer je, pod naslovom „Sjećanje na smrt“, navodi i u svom drugom proznom djelu Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in.45 Dodajmo na kraju da je „Hikaja o četiri hedije smrti“ i danas veoma popularna, a neke njene varijante na arapskom i turskom jeziku mogu se pronaći na internetu.46 Dodatak u Ilmihalu su mudri savjeti muderrisa Karahodže o četiri kajanja. Na kraju knjige Ilhamija govori o vrijednosti Ilmihala i podsjeća one koji budu čitali njegov Ilmihal i učili po njemu da se mole za oprost njegovih grijeha. Na osnovu navednog može se konstatovati da Ilhamijin Ilmihal nije pisan formom pitanje-odgovor, uobičajenom za žanr alhamijado vjero- Vidi: Abu Abdurrahman Ahmad bin Šuajb An-Nasāī, „Sunan An-Nasāī Al-Muğtaba“, Dār at-ta’sīl, 1436., h.g., hadis br. 3974. i 3975., str. 439-440. 44 Ismā’il bin Muḥammad al-’Ağulani, „Kašf al-hafā’ va muzīl al-ilbās ‘ammā ištahara min alahādīs ‘ala alsinea an-nnās“, Maktaba al-Quds, Kairo, 1351. h.g., str. 340-341. 45 Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 67. 46 Vidi naprimjer online adresu: http://www.dinimizislam.com/detay.asp?Aid=2562, gdje je ova hikaja zabilježena na truskom jeziku. 43 SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 23 naučnih udžbenika, niti nudi dovoljno informacija potrebnih za izvršavanje osnovnih vjerskih dužnosti, kao što je to, recimo, slučaj s Huminim47 ili Ramićevim48 ilmihalima. Sadržaj Ilmihala otkriva stvarnu svrhu zbog kojeg je napisan i publiku kojoj je namijenjen. Ilhamijin osnovni cilj je da pouči svoje sunarodnjake koji ne znaju turski ili arapski jeziku temeljnim istinama vjere, a potom da im očinskim savjetom omili vjeru, podstakne na učenje i djelovanje i upozori na štetne i negativne pojave koje bi ih mogle odvesti u propast. To je cjeloživotno znanje koje Ilhamija ne nudi samo maloljetnim polaznicima mekteba, čini se njima najmanje, već je namijenjeno omladini i starijim generacijama. Uz uobičajene savjete o pobožnosti i ahlaku, primjetno je da Ilhamija posebnu pažnju poklanja izboru bračnog druga i drugim društveno korisnim poslovima, pri čemu se ne ograničava samo na preporuke iz vjere, već obilno koristi narodnu mudrost blisku njegovim sunarodnjacima. Napomenimo na kraju da je nekoliko desetljeća nakon Ilhamije Abdulkerim Defeterdarija napisao djelo Šurut-i islam ve nesajih el-enam,49 vjeronaučni udžbenik u stihu, čiji je sadržaj tematski veoma sličan Ilhamijinom Ilmihalu. U nastavku rada donosimo transkripciju Ilhamijinog Ilmihala na latinici na osnovu rukopisa Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu. Sve razlike u tekstu Ilmihala između ovog rukopisa i rukopisa 2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke koji je obrađivao Ibrahim Kemura, kao i razlike nastale kao rezultat loše grafije rukopisa koji Kemura nije bio u mogućnosti ispravno pročitati, donosimo u fusnotama. Kako bi tekst Ilmihala olakšali za čitanje u transliteraciji smo izostavljene riječi i slova dodali u zagradama. Pored toga, uz pogrešno napisana pojedina slova u zagradama smo dodali slova koja bi tu trebala biti, a pretpostavljena poglavlja u knjizi odvojili smo s naslovima u zagradama. Također smo dodali interpunkcijske znakove čime je tekst dobio, za današnje okvire, prihvatljivu formu. Komentare pojedinih navoda Ilmihala i nužna pojašnjenja stavili smo u fusnote. Na kraju rada donosimo rječnik arabizama, turcizama i lokalizama hronološki kako su se pojavljivali u tekstu Ilmihala. Vidi: Omer Hazim Humo, Sehletul-vusul, Muzej Hercegovine, Mostar, 2010. Topal-hodža merhum hadži Muhammed-efendi, Šurutul-islam, Sarajevo, 1334. h.g. 49 O Defeterdarijinom spjevu vidi: Ahmed Mehmedović, „Abdulkerim-efendija Defterdarija Zuhdi Sarajlija i njegov spjev Šurut-i islam“, Anali GHB, knj. XXXVI, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2015., str. 151-185. 47 48 24 | Elvir Duranović Zaključak Ilhamija je jedan od rijetkih autora u Bosni i Hercegovini koji je pisao i na orijentalnim jezicima, turskom i arapskom, i na narodnom bosanskom jeziku, arapskim pismom (alhamijado). Pisao je prozu i poeziju. Njegov poetski opus obuhvata više od 100 pjesama moralno-didaktičkog i mističnog sadržaja napisanih na arapskom, turskom i bosanskom jeziku. Uz poeziju napisao je dva prozna djela: Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in i Ilmihal. U ovom radu ukazali smo na pet, do sada poznatih, rukopisa Ilhamijinog Ilmihala od kojih su četiri na raspolaganju istraživačima, dok o petom imamo podatke iz druge ruke. Dva rukopisa ovog Ilmihala nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, jedan u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, dok se kopija jednog rukopisa nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Peti primjerak rukopisa Ilmihala, jedini prepisan još za života Ilhamije, za sada je izgubljen. Sadržaj teksta Ilmihala Abdulvehhaba Ilhamije široj javnosti prvi je predstavio Ibrahim Kemura koji je na raspolaganju imao samo jedan rukopis Ilmihala, R-2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke. S obzirom da ovaj rukopis ne sadrži kompletan tekst Ilmihala, a prepisan je nevještom rukom pa je izrazito nečitak, što je rezultiralo nizom grešaka u transliteraciji teksta, u ovom radu smo na osnovu rukopisa ovog Ilmihala Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu i rukopisa R-8676 iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu ponudili transliteraciju kompletnog sadržaja Ilmihala na latinici, uz neophodne komentare. Prije transliteracije Ilmihala ukazali smo na specifičnosti ovog rukopisa i njegove grafije kako bi budućim istraživačima olakšali čitanje. Komparativnom analizom ovog Ilmihala s drugim alhamijado vjeronaučnim udžbenicima iz XIX stoljeća konstatovali smo da se Ilhamija nije detaljno bavio pojedinim vjerskim propisima, već mu je cilj bio da svoje sunarodnjake koji ne znaju arapski i turski jezik pouči temeljnim istinama vjere te da im očinskim savjetom približi islam, podstakne ih na učenje i djelovanje i upozori na štetne i negativne pojave koje bi ih mogle odve- SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA | 25 sti u propast. Ilhamija se u svojim savjetima oslanja na osnovne izvore islama, ali i na svevremenske narodne umotvorine i mudrosti bliske ljudima za koje je Ilmihal i napisan. Njegov Ilmihal stoga je divan primjer knjige čiji nas mudri savjeti i danas, početkom XXI stoljeća, podjednako djelotvorno oplemenjuju kao što su to činili krajem XVIII i početkom XIX stoljeća, u vrijeme kada je djelo nastajalo dr. Elvir Duranović Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ILMIHAL 28 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak HĀZĀ KITĀB BOSNEVI ILMIHĀL50 Bismillāhi-r-Raḥmāni-r-Raḥīm El-hamdu lillāhi Rabbi-l-’ālemin. Ve-ṣ-ṣalātu ves-selāmu ‘alā Muhammedin ve ālihī ve ṣahbihī edžme’īn. Ve b’ad51 Pedeset i četiri farza Ti znaj, Bog je, dželle šānuhū, rek(a)o i mušku i žensku, da budu mumini jer tko ne bude ostaće vijeko52 u Džehennemu.53 Imdi54, najzaifnije55 turkovan(j)e56 val(j)a pedeset i četiri farza znat, a na (o)vu ruku57 najlašn(j)e58 (ih) je na pameti držat. „Ovo je Ilmihal na bosanskom jeziku“. A zatim. 52 Vječno. 53 Kod Kemure stoji: „...u džehennemskom belaju.“ 54 A sad. 55 Najslabije. 56 Ovdje u značenju: islamsko vjerovanje i obredoslovlje. 57 Na ovaj način. 58 Najlakše. 50 51 ILMIHAL | 29 30 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Koliko je muminski alameta59, ja’ni60, sifati61 islama? Pet. Što su? Ovo su: post, namaz, hadž, zećat, kelime-i šehādet. A koliko je u ovome petero pedeset i četiri farza?62 Kako meselā63, kad reknemo post tri su farza: nijjet učinit, ne jest, ne pit, džima’64 ne činit, vakat znat. Ama, kad reknemo namaz, dvadeset i dva65 su farza. Meselā, iz dvora66 sedam farza67 reče se šarti68. Prvo, opaćit69 i sebe i hal(j)ine i ono misto di će se klan(j)at; drugo, abdest uzet; treće, sramotno mjesto pokrit; četvrto, vakat znat; peto, kibletu se okrenut; Znak. Znači, odnosno. 61 Svojstvo. 62 Tj., koliko sveukupno frazova ima u pet islamskih šarta? 63 Naprimjer. 64 Intimni odnos. 65 Ovo je greška jer je dvanaest namaskih farzova. Kod Kemure je ispravno napisano. Ista greška ponovljena je i u drugom rukopisu (R-8676) Ilhamijinog Ilmihala koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 66 Tj., prije namaza. 67 Ilhamija navodi da je ovih farza sedam uključujući u njih, kako ćemo vidjeti, i iftitāhi tekbīr – početni ili prvi tekbir u namazu. S obzirom da, prema hadisu, namaz počinje s početnim tekbirom, u današnjim ilmihalima ovaj tekbir se ispravno svrstava u namaske farzove, a ne u pripreme za namaz. Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, Ilmihal..., str. 37. 68 U novijim vjeronaučnim udžbenicima uobičajeno je da se pripreme za namaz nazivaju namaskim šartima ili uslovima za namaz. To su obaveze ili uslovi koje je vjernik dužan izvršiti kako bi uopće mogao pristupiti obavljanju namaza. Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, Ilmihal..., str. 24-36. 69 Očistiti. 59 60 ILMIHAL | 31 32 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak šesto, nijjet učinit; sedmo, prvi „Allāhu ekber“. Iznutra pet reče (se) rukuni.70 (To su): stajan(j) e, učen(j)e, ruku’, sedžde, potledn(j)e sijelo71. Ama, kad bude sa abdestom, u abdesta četiri farza imaju. B(p)rvo72, obraz umit; drugo, ruke s laktovima (oprat); treće, na glavu mesh73 učinit; četvrto, noge z gležn(j)ovima oprat.74 Dovle bi s namazkijem šesnajest. Ama, ako bude i z gusulom, đene75, u gusula tri su farza. Prvo, dobro usta izaprat; drugo, dobro nos izaprat; treće, sve tijelo oprat. Dovle bi devetnajest. Ama, ako bude i s tejemumom, đene, su tri farza. (Prvo) nijjet učinit; Farzovi u namazu nazivaju se rukni ili namaski ruknovi. Kod Kemure: „...poslidne silo na ettehijjat.“ 72 Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje je prepisivač napisao b umjesto p. Kod Kemure se ne navode redni brojevi u ovoj rečenici. 73 Potrti. 74 Kod Kemure „...noge iz gležneva oprat“. 75 Opet, još. 70 71 ILMIHAL | 33 34 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak drugo, udarit ruke76 po zeml(j)ano pa obraz umit; treće, udarit ruke, đene, po zeml(j)ano pa lijevom desnu, a desnom lijevu i s laktovuma77 potrit. Ovo78 hi79 biše dvadeset i dva farza. A postenskije80 metni tri, biše dvadeset i pet farza.81 Ama, kad reknemo hadž i tu imaju tri farza: nijjet učinit, na Arefatu duā82 činit, Ćabu tavvāf činit. Biše dvadeset osam farza. Ama, kad reknemo zećat i tu ima jedan farz: nijjet učinit. Biše dvadeset i devet farza. Ama, kad reknemo kelime-i šehadet i tu se anlaiše83 dvadeset farza. Meselā, u tomu se sbomin(j)e Bog. Ovdje u značenju: dodirnuti rukama. Kod Kemure se ne spominju laktovi. 78 Kod Kemure piše : „Evo...“. 79 Ovdje u značenju: ih. 80 Tj., s farzovima posta. 81 Ova rečenica izostavljena je kod Kemure. 82 Dovu učiti. 83 Razumijeti, shvatiti. 76 77 ILMIHAL | 35 36 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Imdi, On je rek(a)o da mi vjerujemo šestero. Meselā, Bogu vjerovat, melećima vjerovat, ćitābima vjerovat, pejgamberu vjerovat, Kijametu danu vjerovat84, kaza-u kader85 vjerovat, ja’ni, što god na glavu dođe, il’ zlo il’ dobro, sve znat od Boga (je).86 Eto šest (farza).87 Pak, đene, val(j)a znat četrnajest sifata. Čime ćemo Boga znat?88 Meselā, (prvi kisum je) sifati nefsije89, (a to je): vudžūd, ja’ni, ima Bog. Drugi kisum90 (je) sifati selbijje91 (to su): kidem – uvijek je bijo, postanka Mu nejma; bekā’ – uvijek će bit, pošledka92 Mu nejma; muhālifet lil-havādis – ni na što Bog ne nalikuje, nije kānō93 mahlūk94; kijām bi nefsihī – Nakon spominjanja Kijametskog dana kod Kemure postoji dodatak: „...i sve da će poživit virovat...“ 85 Božije određenje. Pod utjecajem savremene terminologije Kemura je ovo pogrešno transliterirao sintagmom kada ve kadar. 86 Kod Kemure se navode redni brojevi kod nabrajanja imanskih šarta. 87 Ovih šest imanskih šarta u novijim vjeronaučnim udžbenicima nazivaju se imanskim šartima. 88 Kod Kemure stoji: „Pak, đene, da te tko upita kako Boga viruješ i po čemu ga znaš, reci: po sifatima. A koliko je u Boga sifata? Reci četrnajest. Šta su? Reci: bir kisim sifati nefsije.“ U drugom rukopisu Ilhamijinog Ilmihala (R-8676) iz Gazi Husrev-begove biblioteke ovaj dio je isti kao i u rukopisu koji u ovom radu obrađujemo. 89 Lična Božija svojstva. 90 Dio. 91 Negativna svojstva, odnosno svojstva koja ne priliče Uzvišenom Biću. 92 Posljednji. 93 Kao. 94 Stvorenje. 84 ILMIHAL | 37 38 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Sam Sobom je, Bog nije ničemu muhtādž95; vahdānijjet – jedan je, Bog šerīća96 nejma. Treći kisum (je) sifati subutijje zatijje hakikije me’ānije97. Meselā, osam hi je: hajāt – živ je Bog hajatskijem sifatom; ilum – zna Bog ilumskijem sifatom; sem – čuje Bog semskijem sifatom; besar – vidi Bog besarskijem sifatom; irādet – Bog murād98 čini iradetskijem sifatom; kudret – Bog je kādur99 kudretskijem sifatom; kelām – Bog govori kelamskijem sifatom; tekvīn – Bog je stvarač tekvinskijem sifatom. Ej, mumini, dovle iz šehadeta izvadismo šest muminun bihi100, ja’ni, sifati imāna i četrnajest Božiji sifata. Te biva dvadest.101 A gori je dvadeset.102 Potreban. Drug, ortak. 97 Pozitivna svojstva, odnosno svojstva Božijeg savršenstva. O Božijim svojstvima i podjeli Božijih svojstava vidi: Mehmed Handžić, „Ilmul-kelam“ u: Mehmed Handžić, „Eseji, rasprave članci“, knj. VI, Izabrana djela, Ogledalo, Sarajevo, 1999. 98 Želja, ono za čim se čezne. 99 Moćan, sposoban. 100 Ono u što se vjeruje. 101 Tj., šest imanskih šarta zajedno sa četrnaest Božijih svojstava čini ukupno dvadeset u ovom dijelu rada nabrojanih obaveznih postulata islamskog vjerovanja. 102 Tj., autor je u gornjem dijelu rada obradio dvadeset i devet farza. 95 96 ILMIHAL | 39 40 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak i devet (Ukupno do sada) biše četerest i devet farza. Asul103, post, namaz, hadž, zećat, kelime-i šehādet (čine) pet. Imdi, svega bi pedeset i četiri farza.104 Namaski vādžibi I još troje vādžiba je znat. Prvo, namazke vādžibe (njih) dvanajest105. Prvo, Elham106 učit; drugo, sūre, jȁ107 tri ājeta, jȁ jedno golemo kolik tri ājeta108 (proučit); treće, na prva dva rećāta nefese109 sureta (se) učavaju110; četvirto, na rukū’u, i kad se izpraviš, i na sedždetu, i kad se izpraviš i, đene, na sedždetu, postajat koliko se more reći Subhānallāh (proučit); peto, sedžde iza sedždeta učinit; šesto, prvo siđen(j)e; sedmo, Upravo, zaista. Dio teksta u kojem se nabrajaju obrađeni farzovi nakon Božijih sifata kod Kemure je detaljniji: „Namazki dvanajest, u abdesta četiri, a tejemum(s)kije tri, a zekatskije jedan, eto dvajest. Bili – četirijest. Gusulskije tri, islamski pet, hadžskije tri, četirinajest, svega pedeset i četiri farza.“ 105 U različitim fikhskim djelima navodi se različit broj namaskih vadžiba. Ilhamija u svom Ilmihalu spominje dvanaest namaskih vadžiba. Muhamed Seid Serdarević ih u Fikhul-ibadatu navodi četrnaest, dok ih Abdulhamid Tuhmaz u djelu Hanefijski fikh navodi čak osamnaest. Vidi: Muhamed Seid Serdarević, „Fikh-ul-ibadat: propisi o osnovnim islamskim dužnostima“, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1968., str. 71-72. i Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, „Hanefijski fikh“, knj. 1., Sarajevo, 2002., str. 260-267. 106 El-Fatiha, prva sura u Kur’anu. 107 Ili. 108 Odnosno, jedan duži ajet koji je dužinom ravan trima kraćim ajetima. 109 Ovdje u značenju: usebi. 110 Tj., sure ili ajeti iz Kur’ana uče se nakon El-Fātihe samo na prva dva rekata. 103 104 ILMIHAL | 41 42 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak i na prvom i na drugom sijelu Et-tehijjātu učen(j) e; osmo, kunut-duā, (a) ako ne umije (onda): 111 ِ ِ ُّ ‫اَللَّ ُه َّم َربـَّنَآ آتِنَا ِف‬ .‫اب ٱلنَّا ِر‬ َ ‫ٱلدنـْيَا َح َسنَةً َوِف ٱآلخَرِة َح َسنَةً َوقنَا َع َذ‬ na vitretu učit; deveto, na podne i na ićindiju polahko112 učiti; deseto, na sabah, i na ahšam, i na jaciju, ako je imam dobro113 učit114, (a) ako nije, kako on hoće džāiz115 je; jedannejesto, bajramski tekbiri116; dvanajesto, na jednu stranu selām dat, a na drugu sunnet je. I val(j) a melećima i od l(j)udi tko se dogodi n(j)ima selām nek je mislit117. Drugo što nam je ostalo od Božiji(h) sifata je osam meānija118. Meselā, hajjun119, „Allahu moj, Gospodaru naš, podaj nam dobro na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“ (Dio ajeta: Al-Baqara, 201.) 112 Tiho, usebi. 113 Naglas. 114 Kemura je ovdje, kao i u svim drugim slučajevima u kojima se govori o učenju Kur’ana i dova u namazu, umjesto kako je napisano učit uporno pogrešno pisao uči(n)it. 115 Dozvoljeno, dopušteno. 116 Tj., proučiti šest bajramskih tekbir, po tri na svakom od dva rekata bajram-namaza. 117 Tj., prilikom predavanja selama treba razmišljati o tome da se selam predaje prisutnim melekima i ljudima s desne i lijeve strane. 118 Značenje, smisao. 119 Živi. 111 ILMIHAL | 43 44 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ‘alīmun120, sem(ī)’un121, besīrun122, murīdun123, kādirun124, mutekellimun125, hālikdur126. Treće, kad tko god kihne, pak, rekne: ‘Elhamdulillāh’127, vādžib ti je reći: ‘Jerhamukellāh’128, a n(j)emu: ‘Ve jehdikumullāh’129. I selām ako ti ko nazove, (vādžib ga je) primit. Po tri sifata I još ti znaj, u meleća (su) tri sifata. Prvo nūrile130 imān, ja’ni, od nūra su mahlūk; drugo, taat tamm,131 ja’ni, vrlo su Bogu muti’132; treće, muhālifet li-l-bešer133, ja’ni, nisu kānō insān i nisu muško i nisu žensko.134 I još ti znaj, u ćitābā (su) tri sifata. Prvo, Bog (je) posl(a)o po Džebrāilu135 sa neba na zeml(j)u sto i četiri ćitāba; drugo, Kur’an (je) po mirve136 ezberle137 (objavljen), (dok su) ostali toptan138 gotovi snešeni139; treće, Sveznajući. Koji sve čuje. 122 Koji sve vidi. 123 Koji sve svojom voljom čini. 124 Svemoćan. 125 Koji govori. 126 Stvoritelj. 127 Hvala Allahu. 128 Smilovao ti se Bog. 129 Uputio Vas Bog. 130 Svjetlost. 131 Potpuna pokornost. Kod Kemure pogrešno stoji: „...taat name..“ 132 Pokoran. Kod Kemure stoji dodatak: „...neće grišit.“ 133 Različit od ljudi. 134 Kod Kemure nedostaje: „...i nisu muško i nisu žensko.“ 135 Džebrail je melek, donosilac objava Božijim poslanicima. 136 Mrva, mali dio. 137 Napamet. 138 Zajedno, odjednom. 139 Kod Kemure stoji: „Kur’an mrve izberle, a ni toptan. Gotovi ste š nimi...“, što je veoma nejasno. 120 121 ILMIHAL | 45 46 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Tevrat Musa-pejgamberu, Indžil Isapejgamberu, Zebur Davud-pejgamberu, 140 Furkan Muhammed Mustafi, salātullāhi ‘alā nebijjinā ve ‘alejhim edžme’īn, je saš(a)o. Deset suhufa141 Adem-pejgamberu, i deset Halilpejgamberu142, i trideset Idris-pejgamberu143, i b(p)edeset Šit-pejgamberu alejhis-selam (je) dato. I sve su Božje besjede i hak144 su. Lākin145, potl(j)e Kur’ana sada se ne smije reći da su hak, jer su (ih) Vlasi146 prenačinili, a ne smije se reći ni da su bātil147, jer ima i sad u n(j)ima Božiji besjeda. I još ti znaj, u Kur’ana (imaju) tri sifata. Prvo, od veliki(h) je ćitāba najman(j)e besjede, a najveće manije148; drugo, on je Ovdje sinonim za Kur’an. Listovi. Ovdje u značenju: manja Božija objava. 142 Ibrahim, a.s. 143 Ovaj dio izostavljen je kod Kemure tako da je ukupan broj objavljenih suhufa u rukopisu koji je on obrađivao 70, umjesto 100 kako je ispravno. 144 Istina. 145 Ali. 146 O značenju riječi vlah kod Ilhamije govorili smo u djelu rada „Analiza sadržaja Ilhamijinog Ilmihala“. 147 Ništavan, nevaljao. 148 Ovaj navod je diskutabilan s obzirom da su izvorno ranije objave sadržajno manjeg opsega od Kur’ana. Moguće je ipak da je Ilhamija ovim želio reći da sve zajedno ranije objave sadrže više teksta od Kur’ana. 140 141 ILMIHAL | 47 48 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ostalije ćitāba hukme149 obatalijo, a n(j) ega neće do kijameta nitko obatalit150; treće, najefdalniji151 je ćitāb a najefdalnijemu Pejgamberu Muhammedu (je) snešen152 i najefdalnijemu (je) ummetu osto. I još ti znaj, u pejgamberā (ima) šest sifata: imani tefsīl153, ja’ni, s tefsīlom su vjerovali; emānet, ja’ni, od Boga ummetima lijepo su dokazivali; sadakat154, ja’ni, pravo su govorili; adālet155, ja’ni, pravo su sudili; ismet156, ja’ni, od ćufura157 su očuvani; emīn mine-l-’azl158, ja’ni, od pejgamberluka neće se om’azulit159. I još ti znaj, u našega Pejgambera više tri sifata. Prvo, Propis. Kemura je ovo transliterirao sa riječima „...dikoje hukme...“ što mijenja značenje rečenice. 150 Poništiti. 151 Najbolji. 152 Ovu riječ Kemura uopće nije transliterirao. 153 Podrobno, detaljno. 154 Iskrenost. Kod Kemure stoji: „...sadekatuhu p)(ejg(a)mb(e)rovo su govorili...“, što je nejasno. 155 Pravednost. 156 Bezgriješnost. 157 Nevjerovanje, nevjerstvo. 158 Sigurnost od svrgavanja. Kod Kemure nedostaje ovaj dio teksta. 159 Biti smijenjen, biti svrgnut. 149 ILMIHAL | 49 50 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak hātemu-l-enbijā, ja’ni, pejgamberski je domak160 bijo i najefdalniji je Bogu; drugo, šeri’at mu je i insānu i džinu do kijameta bākī161; treće dunjade162 Boga je vidijo. I još ti znaj troje: Adem-pejgamber (je) najprvi, Muhammed-Mustafa (je) najposledn(j)i; mati mu je Amina, otac mu je Abdullah, Mutallibov sin, kurejške kabile163, Hašimskoga soja, što se je u Mekki rodijo i bijo tude četerest godina pak mu je pejgamberluk doš(a)o. Potl(j)e toga trinajest godina u Mekki (je) bijo, pak (je) u Medinu priselijo i deset godina kad je bijo otiš(a)o (je) na oni svijet. Najposl(j)edni je pejgamber bijo. Između (Adema i Muhammeda, a.s.,) mlogo hi je Ovdje u značenju: posljednji. Vječit, stalan. 162 Na ovom svijetu. 163 Pleme. 160 161 ILMIHAL | 51 52 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak bilo. Mi svima vjerujemo hak su mutlak164. I još ti znaj, u Kijameta tri sifata (imaju). Prvo, (u) mrtvi sūr165 (će se) puhnut pak sve (će) umrit, pak, (u) živi sūr (će se) puhnut, pak, sve (će) oživit potl(j)e četrjest godina.166 Drugo, na onome danu što no će bit od pedeset hil(j) ada167 mīzān-terezije168 (će se) kurisat169 (i) svatko će se prohesabit170. I sirāt-ćuprija171 (bit će) fasicima172 i Vlasima o(d) dlake tan(j) a, od sabl(j)e oštrija. A pravim muminuma i turikin(j)am(a) od jola173 šira, od Zeml(j)e jača, od Sunca sja(j)nija. Treće, tko je za Dženneta, ja’ni, mumini i turkin(j)e Potpun, savršen. Rog, truba. 166 Odnosno, puhnut će se u sūr (rog) pa će sve živo pomrijeti. Nakon četrdeset godina po drugi put će se puhnuti u Sūr pa će umrli oživjeti. U Kur’anu o tome stoji: „I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.“ (AzZumar, 68.) 167 U Kur’anu stoji: „K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.“ (Al-Ma’ariğ, 4.) 168 Posebna mjera za dobra i loša djela na Sudnjem danu. 169 Postaviti, namjestiti. 170 Izračunati. 171 Most preko Džehennema. 172 Griješnici. 173 Put. Prepisivač je pogrešno prepisao, pa je umjesto jol s dvije tačke, napisao pol, s tri tačke. Ista greška ponovljena je i u drugom rukopisu Ilhamijinog Ilmihala u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, dok je kod Kemure ispravno napisano. 164 165 ILMIHAL | 53 54 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak u Džennet (će ući), a griješni mumini i turkin(j) e i vlasi upast (će) u Džehennem.174 Pak, osim vlaha opet (će iz Džehennema) izać, te (će) u Džennet unić. I još ti znaj, ako ti dobro Bog dade, tri sifata (imaju). Prvo, neka tī ibadete primakneš175; drugo, neka tī šućur176 učiniš, pak, i drugom o dobru radiš177; treće, neka Boga miluješ i neka (ti) Džennet na um pada. I još ti znaj, ako ti Bog zlo dade tri (su) sifata. Prvo, nek se tī probudiš iz gafleta178, pak, neka prijoneš za rahmet kapiju179 i nek znaš da ima stariji(h)180; drugo, nek se grijeh oprahća181 te neka ostaneš čisto (od grijeha), Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: „Zatim će biti postavljen most (Sirat-ćuprija) iznad Džehennema.’ ‘A kakav je to most, Allahov Poslaniče?’, upitali smo, a on odgovori: ‘To je mjesto poskliznuća i padova. Na njemu će biti kuke, željezni kukasti štapovi i bodlje koje sliče jednoj vrsti velike biljke s kukastim trnjem što raste u Nedždu i zove se sa’dan. Neki će vjernici prelaziti preko njega brzinom pogleda, neki brzinom munje, neki brzinom vjetra, a neki brzinom rasnih konja i deva. Jedni će se spasiti netaknuti, drugi izgrebani, a treći će biti oboreni u džehennemsku vatru, i tako sve dok posljednji od njih ne prijeđe. Taj će, čak, biti vučen.’“ Vidi: Muhammed b. Ismail el-Buhari, „Sahihu-l-Buhari“, prijevod dr. Enes Ljevaković, Haso Popara..., Visoki saudijski komitet za pomoć BiH; Sarajevo, 2008., tom IV, hadis br. 7439., str. 1141. 175 Odnosno, redovno obavljaj propisane ibadete. 176 Hvala, zahvala. 177 Ovaj dio teksta kod Kemure je nepotpun i nejasan: „...drugo, neka ti š(u)k(u)r uč(i)n(i) t, pak i dr(u)gom obraduješ“, tako da se na osnovu teksta ne može razumijeti šta Ilhamija traži da osoba čini kada je zadesi dobro od Boga. 178 Nemar, nehaj. 179 Kapija Božije milosti. 180 Znaj za starije, u smislu: budi im na usluzi! 181 Opraši. Kod Kemure stoji obreče u značenju oprosti što je neispravno. 174 ILMIHAL | 55 56 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak nek ti bude u Džennetu misto; treće, nek ti omrizne ovi svijet i neka (ti) Džehennem na um pada. I još ti znaj, u kabura tri sifata (imaju). Prvo, sual182 će činit za troje: za Boga, i za Pejgambera i za din; drugo, biće griješnijem muminom azāb183 i vlasima džehennemski sanduk; treće, mutī’ muminom184 biće džennetska bahča. I još ti reci u i’tikādu185 sam mezheba ehli sunnetova ve-l-džemā’atova186, ja’ni, kako su ashabi i džema’at vjerovali onako i ja. I još ti reci u amelu sam mezheba Imām-i A’zamova, ja’ni, ja n(j)ega u poslovan(j)u i u ališverišu187 imāmom učini(h). Kako je on iz Ispitivati. Kazna. 184 Pokorni vjernici. 185 Vjerovanje. 186 Sljedbenici tradicije i mišljenja većine (ashaba). 187 Kupoprodaja, trgovanje. 182 183 ILMIHAL | 57 58 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak iz Kur’ana i iz hadisa izvadijo (vjerske propise) ja onako ujisa188. I još ti reci u vjerovan(j)u mi je imam Imām Mensuri Maturidi, a u amelu189, ja’ni, u poslovan(j)u mi je imam Imām A’zam190, rahimehumullāhu te’ālā.191 I pīr192 da rekneš svejedno biva.193 Po tri važna savjeta I još ti znaj, u Dženneta tri sifata (imaju). Prvo, vječna je kuća i rahatinska194; drugo, muminom i turkin(j)em Bog (ga je) vādu195 učinijo; treće, odanle ćemo Ga vidit196, i svakakav devlet197 vidit, i ženit se i od nīmeta198 gark bit199, inšā Āllahu te’ālā. I još ti znaj, u Džehennema tri sifata (imaju). Prvo, vječna je, i mučna je i belājska je kuća; drugo, āsi200 Pristajati za nekim, slijediti nekoga. Djelo. 190 Počasni naziv za čuvenog Ebu Hanifu, utemeljitelja hanefijskog mezheba. 191 Smilovao im se Uzvišeni Allah. U većini alhamijado ilmihala spominje se pripadnost ehli sunnetu, hanefijskom mezhebu i maturidijskom akaidu. Vidi, naprimjer, rukopis R-3294, kataloški br. 5806., u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, list 1-2. 192 Duhovni vođa, starješina derviškog reda. Kod Kemure je pogrešno transliterirano kao jir. 193 Tj., umjesto imam može se reći pir. 194 Mirna, zadovoljna. 195 Obećati. 196 Kod Kemure stoji: „...drugo, mumin(i)ma i turkinum vadu učin(i)jo; treće odanle ćemo tebe v(i)dit...“, što je neispravno. Sada znamo da je Bog vadu učinio, odnosno, Bog je Džennet obećao vjernicima i vjernicama i stanovnici Dženneta vidjet će Boga. Kur’an o tome kaže: „Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.“ (Al-Qiyama, 22-23.) 197 Sreća, blagostanje. 198 Blagodat. 199 Utopiti se, potonuti. 200 Griješnik. 188 189 ILMIHAL | 59 60 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak muminom i turkin(j)em i Vlasima Bog (ga je) tenbih201 učinijo i rek(a)o da će hi (u njega) metnut; treće, mumini asi odgorit (će jedno vrijeme u Džehennemu) kānō u kujumdžije202 srebro, pak, džene, u Džennet (će) ansora203 unić, a Vlasi (će u Džehennemu) ostat, pak (će) se džehennemska vatra zakovat, a smrt zaklat pak (će) im se reći: ej, vi Vlasi vić(š)e nikad nećete izać nit će tko vama unić. Ne’ūzu billāhi te’ālā mine-l-kufri ve-l-fūdžūr.204 I još ti upamti, u mumina i turkin(j)a tri sifata imaju. Prvo, pravi mumini od meleća su efdalniji; drugo, Bog ji miluje i meleći im duā čine; treće rad n(j)ih je Džennet stvoren. I još Upozoriti. Zlatar. 203 Najposlije. 204 „Utječemo se Dragom Bogu od nevjerstva i razvrata.“ 201 202 ILMIHAL | 61 62 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ti ezberlejiši, u i vlaha i u asi turaka tri sifata imaju. Prvo, od svakoga su mahlūka gori; drugo Bog hi ne miluje i meleći im bed-duā205 čine; treće rad n(j)ih je Džehennem stvoren. I još ti utuvi206 sebi, u ovoga svijeta tri sifata (imaju). Prvo, nije Bogu nimalo drag i stoga je dao ga vlahu i turčinu; drugo, što većma207 tamea208 činiš većma se otvara pos(a)o i većma se od Dženneta odmičeš; treće, rad onoga je svijeta stvoren i vlaški je Džennet i muminski zindān209 i nesta(t) će ga.210 I još da ti kažem, u ahireta tri Kletva. Zapamti. 207 Više, mnogo. 208 Žudjeti. 209 Tamnica. 210 Alahov Poslanik, a.s., kaže: „Ovaj svijet je tamnica za vjernika, a raj za nevjernika.“ Vidi: Ebu Husejn Muslim ibn Hadždžadž el-Kušejri en-Nejsaburi, „Sahih Muslim“, Dar el-kutub el-’ilmije, Bejrut, 1991., hadis br. 1. (2956), str. 2272. 205 206 ILMIHAL | 63 64 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak sifata (imaju). Prvo, Bogu je virlo makbūl211 i stoga će samim muminom dat Džennet; drugo, vlaški je zindān i uvijek će bit; treće, rad n(j)ega je dunja stvoren da mi (vjerujući i radeći dobro na dunjaluku) stečemo vječno carstvo. I još tri kuće Bog je stvorijo. Prvo, dunja (koji je) ahiretska sija’nica212; drugo, Džennet (je) muminska palača; treće, Džehennem (je) vlaška palača.213 I još ti ćuti, džennetska tri su alameta. Prvo, imān; drugo ilmīle-amel214; treće, lijepa huja215. I još ti ćuti, džehennemska tri su alameta. Prvo, ćufrīle-širk216; drugo, džehlīle-grijeh217; treće, ružna huja. I još ti metni (u) uho, Uslišan, cijenjen. Njiva. Shodno narodnoj izreci: „Dunjaluk je ahiretska njiva“. 213 Kod Kemure nejasno stoji: „Prvo dun-ja ahir(e)tska sjednice“, a na kraju nedostaje dio o Džehennemu. 214 Postupati po znanju. 215 Ćud, narav. 216 Nevjerstvo s idolopoklonstvom. 217 Iz neznanja grijeh činiti. 211 212 ILMIHAL | 65 66 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak tri su u iluma218 sifata. Prvo, najmakbulnija je stvar i džennetska je sermija219; drugo, pejgamberski je miras220; treće, brež221 n(j)ega nikakav b(p)os(a)o Bogu nije makbūl. I još dobro ćuti, u džahiluka222 tri sifata imaju. Prvo, šejtanska je stupica n(j)om f(hv)ata sebi družinu; drugo, vlahovski je polubrat i najneval(j)anija je stvar; treće, nikome neće bit makbūl (kod Boga). I još u turkin(j)e žene tri su alameta. Prvo, hodže miluje bradu223; drugo, mužu ezijjet224 ne čini i ne budi (mu) dušman225; treće, po mahali mlogo ne hodaj!226 I još u me gledaj227, u vlahin(j)a tri su sifata. Prvo, turkovan(j)e i hodže Znanje. Kapital, bogatstvo. 220 Nasljedstvo. 221 Bez. Kemura je ovu riječ pogrešno transliterirao prijedlogom pred čime je cijeli dio rečenice postao nejasan: „...treće, pred(?) nega nikakav poso Bogu nije makbul.“ 222 Neznanje. 223 Umjesto: „...hodže miluje bradu...“ kod Kemure stoji: „...hodže miluje ebeda...“. U tom smislu, ovaj pasuse se može razumijeti u značenju da vjernica stalno cijeni i poštuje ulemu – islamske učenjake. 224 Vrijeđati, uznemiravati. 225 Neprijatelj, protivnik. 226 Interesantno je da se zabrana nepoštivanja muža i hodanja po mahali u ovom rukopisu navodi u formi imperativa. Kod Kemure su isti pasusi navedeni u uobičajnoj opisnoj formi. 227 Umjesto na početak rečenice, Kemura je ovaj dio stavio na kraj prethodne rečenice što je dovelo do nejasnoće u tekstu: „...po mahali mlogo ne hoda i još u me gledaj(?).“ 218 219 ILMIHAL | 67 68 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ne miluju već traže gizde228; drugo, duša im je mahala i vrata; treće, ezijjet čine mužu i komšiluku.229 I još amo ćuti, u māla230 i u gizde tri su sifata. Prvo, onliko će bit anamo eksik231; drugo, tim sebepom232 biće Božiji dušman pak će helāć233 bit, međer234, rad muža i rad namaza i rad sadake.235 I još ti zavij u mušmu236 tri velike fajde237. Prvo, pod hodžinskim nićāhom238 bit i n(j)ima u mubareć239 obraz gledat i š n(j)ima eglenisat240. I još ti znaj, tri velika zla. Prvo, pod džahilskim nićāhom241 bit i n(j)ihov taām242 jest i š n(j)ima eglenisat. I još da ti kažem, u hodža Gizdanje, uljepšavanje. Kemura je ovaj dio u potpunosti izostavio. Imajući u vidu tolerantan odnos islama prema pripadnicima drugih objavljenih religija, nejasno je zašto je Ilhamija ove neargumentovane i paušalne opise nemuslimanki uopće uvrstio u svoj Ilmihal. 230 Imovina. 231 Manjkav. Tj., na Sudnjem danu će biti manjkavi. 232 Uzrok, povod. 233 Propasti. 234 Dakle, bogme. 235 I ovaj dio nedostaje kod Kemure. 236 Ovošteno platno. 237 Korist. 238 Udati se za efendiju. 239 Blagoslovljen. 240 Razgovarati. 241 Udati se za neznalicu. 242 Hrana. 228 229 ILMIHAL | 69 70 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak tri hićmeta243 imaju. Prvo, dīn im je kāvi244 i žene miluju i drago im je slatko.245 I još u hodža tri imaju ibreta246. Prvo, najviše će hi bit u Džennetu; drugo, od n(j)ih evlijāi247 izhode; treće, miruše im hal(j)ine. I još upamti (i) pouči tri velike fajde. Prvo, hodžama u obraz gledat; materi i ocu i mužu u obraz gledat248; treće u Kur’an i u ćitābe gledat. I još pouči, tri zarara249 imaju. Prvo, u Sunce gledat; drugo, džahilom250 i vlasima u obraz gledat; treće, na harām gledat. I još pouš(č)i, tri Mudrost. Jak. 245 U ovom pasusu Ilhamija navodi dvije poznate narodne poštapalice o hodžama. 246 Pouka. 247 Dobri ljudi. 248 Ovdje u značenju: iskazati poštovanje. 249 Šteta, gubitak. 250 Neznalica. 243 244 ILMIHAL | 71 72 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak zarāra imaju.251 Prvo, gibet252 i laž ćutit; drugo, čelgije253 i pjevan(j)u ćutit; treće, iftīru254 i buhtān255 ćutit. I još tri zeherli256 u šejtana imaju stri(je)le. Prvo, pogledat na harām; drugo, u zenđīn257 i u gizdu pogledat; treće hased258 činit. I još ti mene ćuti, hrđavije huja tri matere imaju. Prvo, ćibur259; drugo tamea činit; treće puno živ bit i hesābit260. I još najvećma upamti sa šta će Bog ukabulit poslove tri šarta imaju. Prvo, imān; drugo, ilmihāl; treće hulūsi takvāluk261. I još najlazumnije262 ibadete da ti kažem tri su. Kod Kemure: „Najveća tri zarara imaju.“ Ogovaranje. 253 Svirka, muzika. 254 Potvora, kleveta. 255 Laž. 256 Otrovan, gorak. 257 Bogat. 258 Zavidjeti. 259 Oholost. 260 Računati, misliti. 261 Iskrena pobožnost. 262 Najpotrebnije. 251 252 ILMIHAL | 73 74 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Prvo, Božiji dug što ti je ost(a)o na mjesto donijet263; drugo, l(j)u(d)ski hak vratit; treće, (sa) svakim se pomirit.264 I još najmakbulnije besjede tri su. Prvo, hak rijet; drugo, mumina ugovorit(?)265; treće, rad ženidbe molit i pravo kazat266. I još najefdalnija posta tri su. Prvo, ramazan; drugo, Aren(f)e đuni267; treće Ašure268 postiti. I još dobri l(j)udi post po tri dana u svakoga mjeseca postit.269 I još tri namaza najsevabnija su. Prvo, kazā naklan(j)at270; drugo, evvābīn namazi271; treće, u po noći i kušluk namazi272. I još Tj., ako ti je ostalo neizmirenih i neizvršenih vjerskih obaveza sve te obaveze potrebno je za života izmiriti. 264 Ovaj dio nedostaje kod Kemure. 265 Glagol ugovoriti može se čitati i kao ogovorit. Međutim, ogovaranje vjernika je grijeh tako da se ne može svrstati u prihvatljivu normu ponašanja koju će Bog primiti. Kod Kemure: „... drugo(me) ne o(d)gov(o)rit...“, što je nejasno. Imajući u vidu da se treća besjeda odnosi na društveno korisnu aktivnost pomaganja kod sklapanja braka, moguće je da se i ovdje misli reći: „Muminu posvjedočiti kod sklapanja ugovora.“ 266 U smislu da se ni djevojka ni mladić ne kude niti previše uljepšavaju, nego da se o njima istina kaže. 267 Dan Arefata, 9. zul-hidždže. Toga dana hadžije borave na Arefatu. 268 Dan Ašure, 10. muharrem. Toga dana Allah, dž.š., spasio je Musaa, a.s., od faraona. O postu na Dan Arefata i na Dan Ašure Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Post na Dan Arefata briše grijehe u godini koja je prethodila i u godini koja slijedi, a post na Dan Ašure briše grijehe u godini koja je prethodila.“ Vidi: El-Munziri, „Muslimova zbirka hadisa…“, hadis br. 620, str. 272-273. 269 O tome Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Posti od svakog mjeseca po tri dana, jer svako dobro djelo nagrađuje se desetorostruko, a to je kao da postiš cijelo vrijeme.“ El-Buhari, „Sahihul-Buhari...“, tom II, hadis br. 1976., str. 127. 270 Naklanjati one namaze koji se nisu klanjali u njihovo određeno vrijeme. 271 „Namaz pokajnika“, to je neobavezni namaz koji se kod nas uobičajeno klanja u periodu između akšama i jacije. 272 Neobavezni namaz koji se klanja prije podne. 263 ILMIHAL | 75 76 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ti znaj tri učen(j)a najefdalnija su. Prvo, Kur’an i hadis učit; drugo, zikrullāh i istigfār273 učit; treće, duā činit i salavat učit. I još da ti haber274 dam troje. Najefdalniji zikrullāh (je) Lā ilahe illallāh Muhammedun resulullāh; a najefdalnija duā (je) Elhamdullillāh275 i Estagfirullāh276; a najefdalniji salavat (je) Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammedin ve sellem. I još porad duā najefdalnija vakta tri su. Prvo, kad ezan uči; drugo, potl(j)e namaza; treće, u petak i među ah(k)šamom i jas(c)ijom i od zore, pak, do Sunca.277 I još i kad išteš murād278 tri šarta val(j)aju te će kabul Moliti oprost od Boga izgovaranjem: estagfirullah. Vijest. 275 Shodno hadisu: „Najvredniji zikr je La ilahe illallah, a najbolja dova je Elhamdulillahi.“ Vidi: „Tirmizijin džami’-sunen“ (Tirmzijina zbirka hadisa), prijevod i komentar: Mahmut Karalić, knj. 7., Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2009. godine, hadis br. 3620., str. 186. 276 Dio o najefdalnijoj dovi nedostaje kod Kemure. 277 Kod Kemure pogrešno stoji: „... i od zore pak dva tri šarta vala reći..“ 278 Kod Kemure se uopće ne navodi dio o traženju murada, nego se odmah govori o šartima koje valja ispuniti. 273 274 ILMIHAL | 77 78 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak bit. Prvo, abdest i istigfar i salavat donijet i poče(t) s El-hamdulillahom; drugo, kibletu se okrenut i ruke dignut; treće, harām u se i na se i poda se ne metat279 (i) ištući plakat. I još čuvaj se bed-duā triju.280 Prvo, hodžinske, drugo, očin(j)e i materine; treće, sakatije281 l(j) udi i kome no si krivo učinijo. 282 I još tri jarana najhajirlija283 su. Prvo, rad onoga svijeta jaran; drugo, pod nićāhom jaran; treće hodže i pametni l(j)udi. I još triju drugova virlo se čuvaj. Prvo, nefs284; drugo, šejtan285; treće hrđav čovjek Allahov Poslanik, a.s., spomenuo je čovjeka koji je dugo putovao čupave i prašnjave kose kako podiže ruke prema Njemu (Bogu) govoreći: „...’O, Gospodaru! O, Gospodaru!’, a njegova je hrana haram, njegovo je piće haram, njegova je odjeća haram, hrani se haramom, pa kako da mu se odazove?!” Muslim, „Sahih Muslim...“, hadis br. 1015., str. 703. 280 Kompletan dio o bed-dovi nedostaje kod Kemure. 281 Bogalj, invalid. 282 Allahov Poslanik, a.s., o tome kaže: „Tri dove (ili kletve) će biti primljene: dova onoga kome je učinjeno nasilje i nepravda, dova putnika i dova (kletva) roditelja protiv svoga djeteta.“ Vidi: „Tirmizijin džami’-sunen...“, tom VII, hadis br. 3686., str. 236. 283 Najčestitiji. 284 Strast. Shodno ajetu iz Kur’ana: „Ja ne pravdam sebe, ta duša (nefs) je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.“ (Jūsuf, 53.) 285 U Kur’anu stoji: „Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.“ (Al-A’rāf, 22.) 279 ILMIHAL | 79 80 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak jȁ hūd286 žena. I još u tri dobi dobro je po tijelo spavat. Prvo, u ponoći; drugo, prid podne; treće kad se okupaš.287 I još u tri dobi zlo je po oni svijet i po ovi svijet spavat. Prvo, od zore do Sunca spavat288; drugo, među ah(k)šamom i jas(c)ijom spavat289; treće, kad je vakat klan(j)at i na dersu290 i na vazu291 spavat. I još troje je sebeb kad (osoba) pojde umirat onda (će) zanimit.292 Prvo, ezan i Kur’an293 se uči ne ćutit već eglenu činit; drugo, za sofrom edpsuznuo294 govorit; treće, što dinu val(j)a ne pitat već eglenu činit.295 I još Odnosno „čovjek ili huda (jadna) žena“. U trećem rukopisu Ilahmijionog Ilmihala stoji: „... hrđav čovjek ja žena.“ Kod Kemure, pak, stoji nejasno: „...treće, hirćava č(o)vika jahod žene.“ Riječ „jahod“ Kemura je preveo s „ili“. 287 Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi prakticirali su, kada su bili u mogućnosti, kajlūlu – podnevni odmor uz kratkotrajno spavanje. Vidi: El-Buhari, „Sahihu-l-Buhari...“, tom I, hadis br. 940. str. 627. 288 O pokuđenosti spavanja poslije zore i klanjanja sabaha do izlaska Sunca ne postoje vjerske zabrane, već se to posredno ne preporučuje jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allahu moj, podari mom ummetu bereket (blagoslov) u ranim jutarnjim satima.“ Vidi: „Tirmizijin džami’-sunen...“, tom IV, hadis br. 1231., str. 138. 289 O tome u hadisu stoji: „Allahov Poslanik, a.s., smatrao je pokuđenim spavanje prije jacijenamaza...“ Vidi: El-Buhari, „Sahihu-l-Buhari...“, tom I, hadis br. 568., str. 405. 290 Predavanje. 291 Propovjed. 292 U smislu da neće moći biti u mogućnosti izgovarati Lā ilāhe illāllāh. 293 Kemura ne spominje Kur’an. 294 Bezobrazno, nevaspitano. 295 Kod Kemure: „...treće, što dinu vala, ne pustiti i hodže izlam činit“. I u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji dodatak: „I hodže izlam činit“. 286 ILMIHAL | 81 82 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak troje je sebeb pa će nezi halde296 progovorit. Prvo, dāimā297 s misvakom298 abdest uzimat pa kad pojde umirat đene tkogod mu (treba) misvak potirit;299 drugo, hodžā pitat izrad300 dina; treće, starijem se ne inadit301. I još troje ima sebeb (da će se) s imānom umrijet. Prvo ilmihāl naučit; drugo grijeha se čuvat; treće većma onome svijetu nego ovome čališit302. I još tri sebeba imaju fakirluku303. Prvo, ne znat se stariji304; drugo, ostavl(j)at sudje neoprano; treće, o zahodu Sunca kuću mest i masla i drva ne ćadit.305 Naposljetku. Kod Kemure stoji: terhalde. U drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci također stoji: nez halde. 297 Uvijek, vazda. 298 Vrsta četkice za zube. 299 Kod Kemure nejasno stoji: „...misvakom abdest uzimat, pa kad popere, otrat, đene tko god mu misvak...; drugo, hodža pitat izrad dina.“ 300 Zarad. 301 Svađati se. 302 Truditi se. 303 Siromaštvo. 304 U smislu: ne poštivati starije osobe. 305 Kod Kemure nepotpuno i pogrešno stoji: „...treće, u zahod kuću mesti. I mesela, i dirva ne ćadit.“ U ovom pasusu Ilhamija navodi neke narodne mudrosti o uzrocima siromaštva. Više o tome vidi: Elvir Duranović, „Tragom jedne Alhamijado pjesme“, Takvim za 2017., ElKalem, Sarajevo, 2016., str. 91-98. 296 ILMIHAL | 83 84 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak I još u tri dobi ne boj se džina. Prvo, kad Eūzu billāhi mineš-š-ejtānir-r-adžīm proučiš;306 drugo, kad se horozovi oćute dok (ne) ušute307; treće, kad ima s tobom vatra. I još tri taāma nemoj jest. Prvo, ako je izgorilo; drugo, ako je brez bismileta308 pokriveno; treće, ako je virlo vrelo. I još tri djevojke ne uzimaj. Prvo, ako su joj izpucane pete; drugo, ako je zle huje; treće, ako je raspikuća.309 I još u trihu žena ne uzimaj kćera. Prvo, od udovice; drugo, od ciganke; treće od skitačice. I još troje ružno je u žena. Prvo, tanke noge; drugo, barakast310 nos; Ovaj dio nedostaje kod Kemure. O traženju utočišta kod Boga kao vida zaštite od šejtana u Kur’anu stoji: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna.“ (Al-A’rāf, 200.) 307 Shodno hadisu: „Kada čujete kukurijekanje pijetla, molite od Allaha kakvo dobro, jer pijetao je ugledao meleka...“ Vidi: El-Munziri, „Muslimova zbirka hadisa…“, hadis br. 1881., str. 843. 308 Bismila. 309 U ovom i u narednim pasusima o ženama Ilhamija navodi narodne mudrosti koje nemaju utemeljenje u vjerskim izvorima. 310 Dlakav. 306 ILMIHAL | 85 86 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak treće, neumiven vrat. I još u žena tri dunjade Dženneta imaju. Prvo, muževli tabani;311 drugo, sobe; treće, kuća i avlija. I još u žena tri su Džehennema. Prvo, po sokaku hodat; drugo, u jabandžinsku312 kuću ić; treće, na sejran313 i na teferić ić. I još (sa) trima taifama314 ne val(j)a se družit. Prvo, z budalastim; drugo, z đunāhćerom315; treće z djecom. I još u tri vakta namaze ne klan(j)aj. Prvo, o izhodu Sunca; drugo, o zahodu Sunca; treće kad je (Sunce) na po neba316 i kad ezan uči.317 I još troje ne val(j)a zaboravit. Prvo, Boga; drugo, Dženneta; treće Džehennema. Kod Kemure nejasno: „...prvo, muža voli tabani...“ Stranac, tuđin. 313 Mjesto gdje će biti viđen/a. 314 Sekta, skupina. 315 Griješnik. 316 Kod Kemure nejasno: „...treće, kad je napunije...“ 317 Shodno hadisu: „Allahov Poslanik, a.s., zabranio je dva namaza: klanjanje namaza iza sabaha dok Sunce ne izađe i klanjanje poslije ikindije dok Sunce ne zađe.“ Vidi: El-Buhari, „Sahihu-l-Buhari...“, tom I, hadis br. 588., str. 414. S druge strane, ne postoji vjerski propis o pokuđenosti klanjanja namaza u vrijeme dok se uči ezan. 311 312 ILMIHAL | 87 88 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak I još ti troje zaboravi. Prvo, dobri svoj amel318; drugo, kīn319; treće, ovoga svijeta ćeder320. I još troje ne radi obnoć. Prvo, kad predeš321 vrlo ne pl(j)uj; drugo, kod svijeće ne sjedaj; treće, gibet ne čini. I još troje kad bude mrak radi. Pendžere322 zastri i polahko govori; drugo, kad čovo zovne namah323 dojdi; treće, gotova lezi. Po troje koje se najviše voli I još ti ćuti najl(j)epši vaz. Pejgamber reče alejhis-selam: „Od ovoga svijeta troje ja najvolim. Prvo, ženskinje; drugo, lijep miruh; treće, namaz klan(j)at.“324 I još Ebu Bekir Sidik325 reče: „I ja troje najvolim. Tj., Nemoj se hvaliti svojim dobri djelima i drugima prigovarati! Lutnja, zloba. 320 Briga, tuga. 321 U smislu: kad predeš vunu. 322 Prozor. 323 Odmah. 324 Ovaj hadis bilježi En-Nesai i djelu El-Mudžteba. Vidi: Ebu Abdurrahman Ahmed ibn Šuajb En-Nesai, „Sunen En-Nesai el-Mudžteba“, Dar et-teisil, hadis br. 3974. i 3975., str. 439-440. 325 Ebu Bekr Es-Sidik, r.a., prvi Pravedni halifa. Umro 634. godine. 318 319 ILMIHAL | 89 90 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Prvo, Pejgamberu u mubarek obraz gledat; drugo, nemoj huje imat;326 treće, moja kći nek je pod n(j)egovim nićāhom327.“328 I još hazreti Omer329, radijallāhu ‘anhu330, reče: „I ja troje najvolim. Prvo, emri bi-l-ma’rāf331; drugo, nehji ‘ani-l-munker332; treće, izderanu hal(j)inu.“ I još hazreti Osman333, radijallāhu te’ālā ‘anhu, reče: „I ja troje najvolim. Prvo, gladne nahranit; drugo, Kur’an; treće, gole zaodjenut.“ I još hazreti Ali334 radijallāhu te’ālā ‘anhu, reče: „I ja troje najvolim. Musāfiru335 hizmet336 činit; i ob l(j)eto postit; i sabl(j)om vlaha udarit.“ I još hazreti Ibn Abbas337, Osnovni tekst neko je prekrižio, a ovaj dio teksta dopisan je na marginama stranice. U osnovnom tekstu pisalo je: „...drugo, nemoj jedurisat...“. Tako stoji i u drugom rukopisu Ilmihala u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, dok kod Kemure stoji: „...drugo, jedurisat...“. 327 Brak. 328 Osim sahih hadisa u kojem se navodi troje koje voli Allahov Poslanik, a s., ostali navodi iz ovog poglavlja ne mogu se argumentovati niti su zabilježeni u hadiskim zbirkama. Slična predanja, uz neznatne izmjene pronašli smo u knjizi Kašf al-hafā’ u kojoj su navedena raširena narodna predanja koja su neargumentovano pripisivana Allahovom Poslaniku, a.s. Predanja navedena u ovom poglavlju vidi: Ismā’il ibn Muḥammad al-’Ağulani, „Kašf alhafā’ va muzīl al-ilbās ‘ammā ištahara min al-ahādīs ‘ala alsinea an-nnās“, Maktaba al-Kuds, Kairo, 1351. h.g., str. 340-341. 329 Omer ibn Hattab, r.a., drugi je Pravedni halifa. Umro je 644. godine. 330 Bog neka je zadovoljan s njim. 331 Naređivati dobro. 332 Odvraćati od zla. 333 Osman ibn Affan, r.a., treći Pravedni halifa. Umro 656. godine. 334 Alija ibn ebi Talib, r.a., četvrti je Pravedni halifa. Umro 661. godine. 335 Putnik. 336 Služiti. 337 Abdullah ibn Abbas, r.a., amidžić Allahovog Poslannika, a.s. Umro oko 687. 326 ILMIHAL | 91 92 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak radijallāhu te’ālā ‘anhu, reče: „I ja troje najvolim. Od insāna na samo bižat; ibadet činit i z Bogom dost338 bit; i tevbe339 doć.“340 I još hazreti Hasan341, radijallāhu te’ālā ‘anhu, reče: „I ja troje najvolim. Ob noć namaz klan(j) at; i pravo besjedit; i hastu342 obić.“ I još hazreti Husejn343, radijallāhu te’ālā ‘anhu, reče: „I ja troje najvolim. Boga milovat; fukaru344 rad Boga milovat;345 i šehid bit.“ I još hazreti Hamza ibni Abdulmutallib346 reče: „I ja troje najvolim. Vadu na mjesto donijet; emanet edā347 učinit; džematile namaz klan(j) at.“ Biti prijatelj. Pokajati se. 340 Kod Kemure nedostaje dio o prijateljstvu s Bogom i tevbi. 341 Hasan ibn Ali, r.a., unuk Allahovog Poslanika, a.s. Umro 670. godine. 342 Bolesnik. 343 Husejn ibn Ali, r.a., unuk Allahovog Poslanika, a.s. Umro 680. godine. 344 Siromah. 345 Ovaj dio nedostaje kod Kemure. 346 Hamza ibn Abdul-muttallib, r.a., je najmlađi amidža Allahovog Poslanika, a.s. Umro je 625. 347 Izvršiti, ispuniti. 338 339 ILMIHAL | 93 94 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak I još hazreti Aiša348, radijallāhu ‘anhuma, reče: „I ja troje najvolim. Materi i ocu ićrām349 činit; i halāl teć350; i od harāma se čuvat.“ I još Fatima351, radijallāhu te’ālā ‘anha, reče: „I ja troje najvolim. Sirotama i teškoj ženi šefa’at352 činit; i kon(m)šijama ićrām činit; i fukari i zaifima353 merhamet354 činit.“ I još hazreti Mikāil355, alejhis-selam, reče: „I ja troje najvolim. Oči koje plaču; i jezik što no zikr čini; i srce koje se boji.“ I još hazreti Isrāfil356, alejhis-selam, reče: „I ja troje najvolim. Ālim-i āmila357; i zāhid-i sābira358; Hazreti Aiša, r.a., kćerka Ebu Bekrova i supruga Allahovog Poslanika, a.s. Umrla 57. godine po Hidžri. 349 Pogostiti. 350 Koristiti vjerom dozvoljene stvari. 351 Hazreti Fatima, r.a., kćerka Allahovog Poslanika, a.s. Umrla 632. godine. 352 Zauzimati se. 353 Slab, nemoćan. 354 Biti milostiv. 355 Melek Mikail jedan je rijetkih meleka koji se po imenu spominje u Kur’anu. Vidi: AlBaqara, 87-98. 356 Israfil je melek koji će puhnuti u (sur) rog. 357 Učenjak koji postupa po svom znanju. 358 Strpljivi asketa. 348 ILMIHAL | 95 96 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak i pomoć nejakom.“ I još hazreti Azrāil359, alejhis-selam, reče: „I ja troje najvolim. Na Boga tevećul360; i što rāzī361 bit; i mut’ī bit.“ I još hazreti Džebrāil, alejhis-selam, reče: „I ja troje najvolim. Zašle362 l(j)ude na put navest; i (s) garibima363 se družit; i ehlu ajal sahibijama364 pomoć.“ I još hazreti Allah, dželle šānuhu, reče: „I Ja troje najvolim. Muku dignut; i grihove oprostit; i sramotu pokrit.“ I još ovi fakir365 veli: „I ja troje najvolim. Tālibima366 ders dat i vaz učinit; drugo, ćitāb načinit; treće, turkin(j)u pravu pod nićahom i dovi Azrail je melek smrti. Kod Kemure pogrešno piše: Israfil. Oslanjanje. 361 Zadovoljan. 362 Zalutale (lokalizam). 363 Siromah, stranac. 364 Bijednik, siromah. 365 Tj., Ilhamija. 366 Učenik. 359 360 ILMIHAL | 97 98 | Abdulvehhab Ilhamija Žepčak držat.“ Četiri hedije I još Pejgamber, alejhis-selam, kad ga Arap upita čime ćemo selāmet nać i u Džennet unić367 reče: „Tko ove hedijje shazuri368 on će selāmet nać i u Džennet unić. (Prva hedijja)369 I još370 hazreti Azrāil četiri šej’a371. Pomirit se z dušmanom; namaze naklan(j)at;372 tevbe učinit; za Boga muhabbet373 rabt374 učinit.375 I još kaburu četiri hedijje ponijet. Primeta(?)376 ne prinosit; pišag(k)e se čuvat;377 Kur’an učit;378 obnoć nafile klan(j)at. I još Munkiru ve Nekiru379 četiri hedijje ponijet. Prav jezik dāimā bit; gibet ne činit; hak besjedit; Dio: „..i u Džennet unić...“, nedostaje kod Kemure. Spremiti. 369 Ovaj dodatak stoji i kod Kemure i u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 370 Ovaj dio nalazi se samo u ovom rukopisu. 371 Stvar, predmet. 372 Kod Kemure su prva i druga stvar pomiješane i nejasne: „...prvo, pom(i)rit se; drugo, i-zdušmanom namaz ne klanat...“ 373 Ljubav. 374 Vezati se. 375 Kod Kemure: „...rad Boga muhabbet dat učinit“, što je nejasno. 376 Nejasno u sva tri rukopisa. Kemura je ovu riječ preskočio, dok je u u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ova riječ nečitka. Na osnovu hadisa moglo bi biti: nemimeta ne prinosit (tj., tuđe riječi ne prenositi). 377 Shodno hadisu: Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., prošao pored dva groba i kazao: „Njih dvojica su kažnjavaju, ali se ne kažnjavaju zbog velikog grijeha; jedan od njih nije pazio na mokraću, a što se tiče drugog, on je prenosio tuđe riječi (nemimet).“ El-Buhari, „Sahihu-l-Buhari...“, tom I, hadis br. 218, str. 183. 378 Shodno hadisu: „Sura Tebareke (Al-Mulk) je zaštitnica od patnje u kaburu.“ Vidi: Ebu Bekr Abdurrezzak ibn Hemmam es-San’ani, „El-Musannef“, valorizacija: Habibur-Rahman el-’Azmi, El-Medžlis el-’ilm, 1970. godine, tom 3., hadis br. 6025., str. 379-380. 379 Munkir i Nekir su meleki koji će umrle osobe ispitivati u kaburu. 367 368 ILMIHAL | 99 malinat se(?)380. (I još) Mizānu381 četiri hedijje 380 381 U sva tri rukopisa piše isto. Značenje ove riječi nam je nepoznato. Vaga na kojoj će se mjeriti dobra i loša djela na Sudnjem danu. 100| Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ponijet. U amelu hulus; ezijjet nikome ne činit; lijepu huju imat; mlogo subhanallāh i kelime-i tevhīd donosit. I još Sirāt-ćupriji četiri hedijje ponijet. Proždrijet l(j)utn(j)u;382 od grijeha se čuvat; u džemat ići; dāimā dobre poslove radit. I još Māliku383 četiri hedijje ponijet. Od Božjeg straha plakat; moć(nu) sadaku davat; Kur’an učit;384 oca i majku slušat. I još Rizvānu385 džennetskome četiri hedijje ponijet. Na muku sabur činit; na nīmet šućur činit; na mal infak386 činit;387 čuvat emanete. I još duši četiri hedijje ponijet. Malo jest; O tome Hasan el-Basri kaže: „Zaista je Allahu, dž.š., najdraži (...) gutljaj srdžbe koju (čovjek) proguta čineći dobro, praštajući i pokazujući blagost.“ Vidi: El-Hasan el-Basri, „Čujem šum, prijatelja ne vidim“, s arapskog preveo Mehmedalija Hadžić, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 23. 383 Malik je melek čuvar Džehennema. 384 Umjesto „...Kur’an učit...“, kod Kemure stoji: „...proć se grihova...“ 385 Ridvan je melek čuvar Dženneta. 386 Dijeliti. 387 Ovaj dio nedostaje kod Kemure, a nalazi se u druga dva rukopisa. 382 ILMIHAL |101 102| Abdulvehhab Ilhamija Žepčak malo pit; malo spavat; dāimā estagfirullah govorit. I još Muhammedu, a.s., četiri hedijje ponijet. Milovat ga; sunnete n(j)egove radit; milovat mu (u)kućane388; i sve ashabe. I još Bogu, dželle šānuhu, četiri hedijje ponijet. Dobre poslove radit; hrđave ne radit; halk nasihat389 činit; i svakome merhamet činit. O Ilmihalu i Ilhamiji I još ti znaj, u ovoga390 ćitāba tri sifata (imaju). Prvo, iz velikije ćitāba je izvađen;391 drugo, što god je adžemi392 najlazumnije onamo ima; treće, što većma gledaš po n(j)emu više ćeš ilma znat. I još ti znaj, u n(j)emu su tri iluma. Prvo, ilmi akājid393; drugo, Ehli-bejt je uža porodica Allahovog Poslanika, a.s., koju po nekim predanjima sačinjavaju: Hazreti Alija, amidžić i zet Allahovog Poslanika, a.s., njegova supruga hazreti Fatima, r.a., kćerka Allahovog Poslanika, a.s., i hazreti Hasan i Husejn, unuci Allahovog Poslanika, a.s. 389 Savjetovati. 390 Kod Kemure samo stoji: „...u kitaba imaju tri sifata...“, tako da se na osnovu toga, ustvari, ne zna da se ovaj pasus odnosi na Ilhamijin Ilmihal. 391 Odnosno, njegov Ilmihal oslanja se na referentne izvore. 392 Nearap. Kod Kemure je ova riječ izostavljena, a nalazi se i u u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 393 Znanje o vjerovanju. 388 ILMIHAL |103 104| Abdulvehhab Ilhamija Žepčak ilmi a’māl I još po n(j)emu tko uzradi pravi je Džennetlija. Prvo, emin394 će bit od vode i vatre i hrsuza395; ne će se bojat zalima396 (i) ima(t) će u kući i u malu i u evladu397 golem berećet; treće, u ajetu vako veli: ِ ‫اَستعِي ُذ ِب‬ َّ ‫هلل َوَم ْن يـَت َِّق‬ َ‫ث ال‬ ُ ‫ٱللَ َْي َع ْل لَّهُ مََْر ًجا َويـَْرُزقْهُ ِم ْن َحْي‬ َْ ِ 398 .‫ب‬ ُ ‫َْيتَس‬ I još ti znaj, u ovoga Žepčanina Abdulvehhaba tri sifata imaju. Prvo, rahmetu je muhtadž; drugo, đunāhćer je, magfiretu399 je muhtadž; treće, zaif je, tko uzuči ovi ilmihāl n(j)ihovoj je dovi muhtadž.400 Siguran. Lopov. 396 Tiranin. 397 Porod. 398 „Tražim zaštitu kod Allaha (od prokletog šejtana): „A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada...“ (At-Talāq, 2-3) 399 Oprost. 400 Ovaj dio nedostaje kod Kemure, a nalazi se u drugom rukopisu Ilhamijinog Ilmihala u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 394 395 ILMIHAL |105 106| Abdulvehhab Ilhamija Žepčak Mudri savjet muderrisa Karahodže I još Karahodža401 veli: „Četvero ima: jedno ako ne uradiš, dan ćeš se kajat; drugo ako ne uradiš godinu, ćeš se kajat; treće ako ne uradiš do smrti ćeš se kajat; četvirto ako ne uradiš do kijameta ćeš se kajat. Prvo, kad ustaneš iz konaka ne ruča(vši), dan ćeš se kajat; drugo, kad l(j)udi siju ako ne posiješ, godinu ćeš se kajat; treće, kad se ženiš ako n(j) e402 ne vidiš, do smrti ćeš se kajat; četvirto, kad si mališan ako ne uzučiš (nauke) do kijameta ćeš se kajat.“ Radi se o jednom od dvojice poznatih muderrisa Ferhat-pašine medrese u Žepču, Abdullah-ef. ili Ahmed-ef. Karahodži. 402 Tj., djevojku koju ćeš oženiti. 401 ILMIHAL |107 | 109 LITERATURA 1. Al-’Ağulani, Ismā’il bin Muḥammad: „Kašf al-hafā’ va muzīl al-ilbās ‘ammā ištahara min al-ahādīs ‘ala alsinea an-nnās“, Maktaba al-Quds, Kairo, 1351. h.g. 2. An-Nasāī, Abu Abdurrahman Ahmad bin Šuajb: „Sunan An-Nasāī AlMuğtaba“, Dār at-ta’sīl, 1436., h.g. 3. Dobrača, Kasim: „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od AbdulVehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974. 4. El-Munziri: „Muslimova zbirka hadisa – sažetak“, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović…, El-Kalem, Sarajevo, 2004. 5. Hadžihuseinović, Salih Sidki – Muvekkit: „Povijest Bosne“, s turskog preveli Abdulah Polimac..., knj. 2., El-Kalem, Sarajevo, 1999. 6. Hadžijamaković, Muhamed: „Ilhamija život i djelo“, El-Kalem 1991. 7. Huković, Muhamed: „Alhamijado književnost i njeni stvaraoci“, Svjetlost, Sarajevo, 1986. 8. Huković, Muhamed: „Napori za uvođenje narodnog jezika u početne vjerske škole muslimana“, Anali GHB, knj. XVII-XVIII, Gazi Husrevbegova biblioteka, Sarajevo, 1996. 9. Humo, Omer Hazim: „Sehletul-vusul“, Muzej Hercegovine, Mostar, 2010. 10. Kasumović, Ismet: „Bergivija na bosanskom jeziku“, Islamska misao, god. XIII, br. 150, Sarajevo, 1991. 11. Kaymakcan, Recep: „Islam in Turkish Religious Education: From Traditional Understanding to Modern“, u Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Peter Lang – Internationaler Verlag der Wissenschaften, Frankfurt am Main, 2011. 12. Kemura, Ibrahim: „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na „bosanskom 110| LITERATURA jeziku“, Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975. 13. Lavić, Osman: „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo“, sv. X, London, AlFurqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2002. 14. Lavić, Osman: „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo“, sv. X, Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe, 2011. 15. Mehmedović, Ahmed: „Abdulkerim-efendija Defterdarija Zuhdi Sarajlija i njegov spjev Šurut-i islam“, Anali GHB, knj. XXXVI, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2015. 16. Nametak, Fehim: „Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih muslimana na turskom jeziku“, El-Kalem, 1989. 17. Popara, Haso: „Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo“, sv. IX, London, AlFurqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2001. 18. Resić, Idris i Mašović, Sulejman: „Ilmihal kratka uputa u islam“, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Bihać, 1993./94. 19. Sokolović, Osman Asaf: „Ahmed karahodža (Abdul-Vehab)“, Gajret, god. XV, br. 2., Sarajevo, 1934. 20. Topal-hodža merhum hadži Muhammed-efendi: „Šurutul-islam“, Sarajevo, 1334. h.g. 21. Ždralović, Muhamed: „Abdulvehab ibni Abdulvehab Žepčevi-Bosnevi (Ilhamija)“, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978. SADRŽAJ RIJEČ IZDAVAČA SPECIFIČNOSTI ILHAMIJINOG ALHAMIJADO ILMIHALA Uvod 5 9 9 Abdulvehhab ibn Abdulvehhab, Ilhamija, Žepčak 11 biblioteke u Sarajevu 17 Sačuvani rukopisi Ilmihala Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka 13 Analiza sadržaja Ilhamijinog Ilmihala 18 Specifičnosti grafije rukopisa Rs-94 iz Nacionalne i univerzitetske Zaključak HĀZĀ KITĀB BOSNEVI ILMIHĀL Pedeset i četiri farza Namaski vādžibi Po tri sifata Po tri važna savjeta Po troje koje se najviše voli Četiri hedije O Ilmihalu i Ilhamiji Mudri savjet muderrisa Karahodže LITERATURA 23 28 28 40 44 58 88 98 102 106 109