MH Brela_07-1.pdf

Aleksandar Jakir / Andrijana Perković Paloš DJELOVANJE MATICE HRVATSKE U BRELIMA OD 1993. DO 1997. GODINE NakladNik Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Poljička cesta 35, 21000 Split Prilozi lokalNoj Povijesti CeNtra za lokalNu Povijest i rodoslovlje A. Jakir / A. Perković Paloš, Djelovanje Matice hrvatske u Brelima od 1993. do 1997. godine, Split, 2018. odgovorNi uredNik Izv. prof. dr. sc. Gloria Vickov, dekanica glavNi uredNik: Doc. dr. sc. Gordan Matas reCeNzeNti Prof. dr. sc. Marko Trogrlić Prof. dr. sc. Stjepan Ćosić Doc. dr. sc. Marko Rimac lektor Dr. sc. Josip Lasić NaslovNa straNa Na naslovnici se nalazi rad Breljanski križ umjetnika Joze Bekavca iz Brela (rođenog 1957.) koji predstavlja položeni križ (crux) života i vjere Breljana, razapet od svetog Nikole pa do mora (od plavo sivog do plavo zelenog, preko bordo višnje, rujnog vina i nove šarene palete turizma). Radi se o jednom od radova Joze Bekavca sakupljenih u Mapi Brela, koju je autor izdao u suradnji s Maticom hrvatskom ogranak Brela (ISBN 953-96467-2-4). Autor predgovora mape, AntonioToni Juričić, ovako je opisao ilustraciju (i Brela): Mjesto u kojem je stoljećima samovala ljepota, da bi čovjek, zaljubivši se, vezao život za kamen, šumu, more; zemaljsko trojstvo od kojeg se ne odvaja. // Nizbrdica ispod onog jednog oka Biokova znala je za ovce i vunu, vinograd i lažinu, višnje i smokve, motiku i maslinu; a sada su na njenim hrbatima vodeću egzistencijalnu poziciju zauzela svjetla turizma. // Materijalizirana je ljepota u skladu sa svim zakonima suvremene nam civilizacije, a mali raskorak koji se pritom javio neminovna je posljedica susreta nevinosti i moderniteta. // Unatoč svemu i svačemu, veličanstveni duh Brela diše u dušama onih ljudi kojima korijeni leže, rastu i traju točno na ovim koordinatima; ni sjeverno ni južno nije se moglo roditi ovakvo čudo. Lijepo i divlje istovremeno, šibano burom i jugom, grijano suncem i zastrto oblacima, tužno i veselo, mjesto prošlosti i sadašnjosti, komandić zemlje pritrujen divotom. tisak Dalmacija papir, Split Naklada ??? primjeraka ISBN 978-953-352-024-7 aleksaNdar jakir / AndrijAnA Perković PAloš DJELOVANJE MATICE HRVATSKE U BRELIMA OD 1993. DO 1997. GODINE sPlit 2018. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK ISBN 978-953-352-024-7 djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 5 SAdržAj Predgovor Božidara-Darka Šošića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 I. DIO 1. Matica hrvatska u Brelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 2. Demokratski procesi i velikosrpska agresija na Hrvatsku 90-ih prošloga stoljeća kao povijesni kontekst osnivanja i djelovanja Matice hrvatske u Brelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 3. Razaranje kulturno-povijesne i sakralne baštine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 II. DIO 1. Obnavljanje Matice hrvatske nakon demokratskih promjena. . . . . . . . . . 45 2. Osnivanje i djelovanje ogranka Matice hrvatske Brela od 1993. do 1997. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 a) Breljanski susreti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 b) Obilježavanje obljetnice rođenja i imenovanja biskupom Nikole Bijankovića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 c) Projekt obnove crkve sv. Nikole. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 d) Izdavačka djelatnost i ostale aktivnosti ogranka MH Brela . . . . . . . . 84 e) Godišnja i Izborna skupština ogranka MH Brela, 13. 12. 1997. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 3. Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 III. DIO Prilozi - Iz Arhive ogranka Matice hrvatske u Brelima . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 1. Zapisnik Utemeljiteljske skupštine ogranka Matice hrvatske u Brelima od 12. prosinca 1993.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 2. Dopis predsjednika MH Vlade Gotovca predsjedniku MH-ogranak Brela, dr. Božidaru-Darku Šošiću . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 3. Rješenje o odobrenju upisa ogranka MH Brela u Registar udruženja građana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 6 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 4. Pravila i Poslovnik rada MH-ogranak Brela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 5. Govor predsjednika MH Vlade Gotovca na Osnivačkoj skupštini ogranka Matice hrvatske u Brelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 6. Zdravko Pervan: Povijest, djelovanje, značaj i svrha Matice hrvatske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 7. Riječ zahvale prvoizabranog predsjednika ogranka Matice hrvatske u Brelima dr. Božidara-Darka Šošića. . . . . . . . . . . . . . . . . 116 8. Karlo Jurišić: Pogled s kote sv. Nikole – 572 m – na tisućljetnu prošlost Brela (Od Porirogenetove „Berulije“ do vlastite općine: 959.-1993. godine). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 9. Zoraida Demori Staničić: Na vrelima breljanske povijesne baštine . .127 10. Ružica Markić: Predstavljanje knjige fra Aleksandra Ribičića . . . . 131 11. Ozren Žamić: Uz predstavljanje knjige fra Aleksandra Ribičića . . . 134 12. Aleksandar Ribičić: Riječ prilikom predstavljanje knjige „Bonace i nevere“ i „Oda Brelima“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 13. Božidar-Darko Šošić: Pozdravna riječ povodom Breljanskih susreta 1995. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 14. Ozren Žamić: Breljanski susreti 1995. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 15. Jakša Kušan: Novinarstvo iseljene Hrvatske. Sukob stranačkog interesa i medijske slobode . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 16. Vinko Nikolić: Jedna domovina – jedna književnost. Emigrantski doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini . . . . . . . . . . . . . . 150 17. Zdravko Pervan: U zagrljaju križa i zavičaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 18. Zdravko Pervan: Uz predstavljanje knjige pjesama „U tišini riječi“ A. Juričića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 19. Sinopsis projekta Breljanski zbornik ogranka Matice hrvatske Brela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 20. Preslika Zapisnika s Godišnje i Izborne skupštine ogranka MH Brela 1997. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171 djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 7 Predgovor Gotovo da ne prođe dan, a da se ne sjetim doba kada je u Brelima osnovan ogranak Matice hrvatske koji je ubrzo potom razvio bogatu kulturnu aktivnost. Ima i dana kad me nešto i Netko „tjera“ da još dublje zavirim u riznicu svojih sjećanja na te dane i drage ljude koji su dijelili s nama radost susretâ u organizaciji Ogranka Matice hrvatske (OMH) u Brelima, u vremenu od 1992. do 1997. godine. Prošlo je dugih dvadeset godina, no sjećanja su i dalje svježa. Bili su to, naime, plodonosni, sretni i blagoslovljeni dani i godine, kada me je nosio zanos da u svojim dragim Brelima dam vlastiti doprinos razvoju i izgradnji mlade hrvatske države te da se na taj način ostvare moji snovi koje sam sanjao na obalama tuđih mora i rijeka, po tuđim planinama i bregovima. Ta Brela i ta Hrvatska mojih snova bili su kudikamo ljepši no što to jesu u ovoj našoj suvremenoj zbilji. Bog neka oprosti svima onima koji su istinske hrvatske domoljube, pa tako i mene, zaustavili na putu ostvarenja njihovih snova. Svaki put kad bih zavirio u tu svoju riznicu sjećanja javljao bi se u meni poticaj da zavirim i u svoju skromnu arhivsku građu. Plod tog mog „nemira“ bila je uvijek iznova ponavljana odluka kako barem dio te građe treba objaviti. Istodobno sam bio svjestan da rad našeg breljanskog ogranka nije nailazio na jednako odobravanje - slično kao što je to bilo i s radom Matice hrvatske na nacionalnoj razini u onim teškim vremenima dok joj je na čelu bio pokojni Vlado Gotovac - pa bih se uvijek iznova obeshrabrio. No, snažna podrška pokojnog prof. dr. Ozrena Žamića, koji je prikupio znatan dio građe povezane s aktivnostima OMH Brela, davala mi je nadu da će do objave jednog dana ipak doći. Hvala dr. Ozrenu Žamiću! Najnoviji poticaj prof. dr. Aleksandra Jakira, Breljanina, povjesničara i dekana Filozofskog fakulteta u Splitu u dva mandata, bio je odlučujući. Zajedno s Andrijanom Perković Paloš, doktorandicom na modulu povijest Poslijediplomskoga studija na Filozofskome fakultetu u Splitu, priredio je ovu publikaciju koja svjedoči o djelovanju ogranka Matice hrvatske u Brelima u razdoblju od 1992. do 1997. godine. Pored toga se čitatelju daje znanstveni prikaz povijesnog konteksta, tj. opisuju se demokratski procesi i velikosrpska agresiju na Hrvatsku 1990-ih godina. Pošto, naravno, nije bilo moguće obuhvatiti sva događanja i sva predavanja, ova knjižica donosi najvažnije aktivnosti, i može poslužiti kao dokumentacijska podloga za mlade istraživače kojima je na srcu povijest vlastitoga zavičaja. 8 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Ogranak Matice hrvatske u Brelima osnovan je u vrijeme kada Matica hrvatska, kako na nacionalnom tako i lokalnom nivou, zajedno s njezinim predsjednikom, mnogima nije bila po volji. Smetala je politici i političarima na svim razinama. Bilo je teško djelovati u okolnostima kada u mjestu nismo imali nikakvu podršku. Kroz cijelo to razdoblje naših aktivnosti ni s jednom kunom nismo ušli u općinski proračun. Preživljavali smo od članarine naših marljivih članova i potpore pojedinaca, koji i ovom prilikom zaslužuju jedno veliko hvala. Zahvalu treba izreći i tadašnjem breljanskom hotelskom poduzeću za ustupljenu dvoranu i prigodne, besplatne zakuske za naše predavače i uzvanike, a također na besplatnom smještaju predavača koje sam nisam mogao smjestiti u svom domu. Zahvaljujući entuzijazmu naših članova, njih 22, mi se tih pet godina nismo dali slomiti. Sama osnivačka skupština održana je u prepunoj dvorani na takvoj razini da smo dobili sve pohvale od predsjednika Vlade Gotovca i svih uzvanika, ali i mnogih Breljana te naših prijatelja iz susjednih mjesta, a također i medija. Predsjednik Vlado Gotovac tom je prilikom održao govor za pamćenje. Sve to skupa je ipak upućivalo na to da, pored opozicije Matici hrvatskoj, postoji i snažna podrška, kako na nacionalnoj tako i na našoj lokalnoj, breljanskoj razini, i to je bila ona snaga koja je ispunjavala naš slobodarski i domoljubni duh da ustrajemo na našem putu. U razdoblju našeg djelovanja, svake godine smo na „Breljanskim susretima“ u organizaciji OMH Brela imali različite teme s eminentnim predavačima. Nastojat ću navesti sve naše drage goste predavače: – Vlado Gotovac; filozof, književnik, pjesnik i esejist, političar, disident i višegodišnji zatvorenik za vrijeme komunizma. Za vrijeme „Hrvatskog proljeća“ bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika, a u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj izabran je za predsjednika Matice hrvatske. Kao političar bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske socijalno-liberalne stranke te njezin predsjednik, zatim predsjednik kasnije osnovane Liberalne stranke i saborski zastupnik. Vlado Gotovac bio je govornik kakvih Hrvatska malo poznaje, i prije i poslije njega. Njegov spontani govor ispred komande JNA u Zagrebu 1991. odzvanja i danas u ušima mnogih Hrvata. Taj nadahnuti govor donosimo u ovoj knjizi, kako bismo ga uvijek imali pri ruci i kako bismo se uvijek iznova na njega podsjetili. Da je Vlado Gotovac među nama i danas bi on uzviknuo: „Ne bojte se!“ – Prof. dr. Josip Bratulić; akademik, sveučilišni profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1996. do 2002. Objavio je veliki broj rasprava i knjiga, a između ostalog bio je i urednik biblioteke „Historia Croatica“. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 9 – Vinko Nikolić; književnik, pjesnik, kulturni djelatnik i političar. Iz domovine bježi 1945. kako ne bi bio likvidiran od komunističke vlasti. Bio je glavni urednik Hrvatske revije koja je izlazila u Buenos Airesu (Argentina). Kasnije je uredništvo Hrvatske revije preselio u Barcelonu (Španjolska) da bi bio što bliže domovini. Devedesetih vratio se u domovinu i nastavio dalje izdavati Hrvatsku reviju. Bio je predsjednik Matice iseljenika sve dok nije, kako mi je rekao, zbog svoje kritike fizički bio udaljen iz ureda Matice iseljenika. Ostao je uspravni, neustrašivi pravednik i domoljub. Jednom prigodom, slušajući ga kako zbori u našem domu, jedan od mojih sinova reče: „Tata, to je biblijski mudrac.“ – Jakša Kušan; novinar i publicist. Jedan od najpoznatijih naših novinara u emigraciji. Preko 40 godina bio je glavni urednik lista „Nova Hrvatska“, koji je izlazio u Londonu i poticao sve nas koji smo se iz bilo kojih razloga našli u inozemstvu na domoljublje i povratak. Njegov list bio je trn u oku komunističkoj Jugoslaviji. Nažalost, po povratku u domovinu nije mu iskazano uvažavanje koje je svojim djelovanjem zaslužio. Zna se zašto, jer su i dalje krojili pravdu Manolić, Perković, Boljkovac i slični. – Dr. Tihomil Rađa; ekonomist, publicist i političar. U Švicarskoj bio je jedan od vodećih ljudi u krovnoj organizaciji za proizvodnju švicarskih satova. Cijeli je život bio HSS-ovac Radićevog kova i kao takav nije dobio zasluženo mjesto i položaj u domovini. – Msgr. Vladimir Stanković; katolički svećenik. Bio je dugogodišnji naddušobrižnik za cijelu inozemnu pastvu, jedan od vodećih suradnika kardinala Kuharića i prvi generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije u vremenu nadbiskupa i kardinala Bozanića. Obišao je cijeli svijet u potrazi i za posljednjim Hrvatom kako bi u njemu pobudio vjeru otaca i ljubav prema domovini Hrvatskoj. Na dan kada je počela oluja, u ranu zoru hodočastio je s breljanskim „Matičarima“ i ostalim pukom k još ne obnovljenoj crkvi Sv. Nikole i održao snažan govor koji se pamti. Tom je prilikom obećao pomoć kad krene obnova Sv. Nikole, i obećanje je održao. – Prof. dr. Drago Šimundža; katolički svećenik, teološki pisac, književni kritičar, esejist i prevoditelj. Bio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, jedno vrijeme generalni vikar, i kasnije niz godina pastoralni vikar za Splitsko-makarsku nadbiskupiju. – Prof. dr. Ante Kadić; književni povjesničar i esejist. Završio je studij teologije u Rimu. U Švicarskoj, u Ženevi, završio je studij iz poredbene književnosti, a na Institutu Ujedinjenih naroda se specijalizirao u političkim znanostima. Bio je zaposlen u Ujedinjenim narodima u Ženevi, 10 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš te je kao službenik UN-a između ostalog boravio u Parizu i Beirutu. Bio je profesor slavistike na Sveučilištu u Berkeleyu (SAD) te na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu (SAD). Jedan od najznačajnijih književnih znanstvenika u hrvatskom iseljeništvu, bio je suradnik Hrvatske revije, Hrvatskog glasa, Nove Hrvatske te drugih časopisa i publikacija. – Prof. dr. fra Ante Vučković; svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu te je bio je i dekan na istom fakultetu. Napisao je niz knjiga, te surađuje u mnogim časopisima i zbornicima. – Dr. fra Bernardin Škunca; svećenik Franjevačke provincije Sv. Jeronima, teolog. Magistrirao je pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije bio profesor liturgike. Teološki pisac te urednik časopisa „Živo vrelo“. Bio je provincijal Franjevačke provincije Sv. Jeronima. Kao stručnjak za interijere crkava, osmislio je na moju inicijativu oslikavanje breljanske župne crkve Sv. Stjepana u sklopu obnove povodom 100. godišnjice njezine izgradnje. – Dr. Mile Vidović; svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Bio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Pisac nekoliko povijesnih knjiga. Između ostalog napisao je i knjigu o životu i djelu biskupa Nikole Bijankovića. – Dr. fra Karlo Jurišić; svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Dugogodišnji profesor povijesti na teološkom studiju Makarskoj. Pisac niza povijesnih knjiga i članaka, te višegodišnji urednik zbornika „Kačić“. – Don Mate Stanić; svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Kao svećenik službovao je u nizu župa, a bio je i župnik Gornjih Brela te dekan Makarskog dekanata. Izdao je knjigu svojih propovijedi: „Don Matine propovijedi za bolji i ljepši svijet.“ – Boris Maruna; pjesnik i publicist. U emigraciji živio od 1960 godine. Kao emigrant prošao je Italiju, Veliku Britaniju, Argentinu, SAD i Španjolsku. Diplomirao je i magistrirao angloameričku književnost na Sveučilištu Loyola u Los Angelesu (SAD), a u Barceloni (Španjolska) je završio hispanistiku. U domovini je bio predsjednik Hrvatske matice iseljenika, urednik Vijenca te, nakon smrti Vinka Nikolića, urednik Hrvatske revije. Pred kraj života bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Čileu. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 11 – Prof. dr. Vladimir Veselica; ekonomist i političar. Doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kasnije profesor na istom fakultetu. Zbog sudjelovanja u „Hrvatskom proljeću“ morao napustiti radno mjesto na fakultetu, na koji se vraća tek nakon osamostaljenja Hrvatske. Bio je urednik Hrvatske gospodarske revije. Kao političar bio je predsjednik Hrvatske demokratske stranke, saborski zastupnik te ministar u Vladi Republike Hrvatske. – Dr. Marko Veselica; ekonomist i političar. Najpoznatiji hrvatski disident. Kao istaknuti sudionik „Hrvatskog proljeća“, izdržavao je 11 godina robije u komunističkim zatvorima Jugoslavije te je nazvan „hrvatskim Mandelom“. Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Pisac je niza knjiga i članaka. Političar s brojnim javnim nastupima, te je kao takav nakon osamostaljenja Hrvatske bio predsjednik Hrvatske demokratske stranke, kasnije Hrvatske kršćansko-demokratske unije i saborski zastupnik. – Fra Gabrijel Hrvatin Jurišić; svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Profesor klasične filologije (grčki i latinski) na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, znanstvenik, urednik zbornika „Kačić“. Napisao je, preveo i uredio brojne knjige, monografije i znanstvene članke. – Fra Aleksandar Ribičić; svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Naš Breljanin. Bio je tihi, nenametljivi i marljivi svećenik, uvijek radostan pun sebedarja u siromaštvu poput sv. Franje. Objavio je nekoliko knjiga, a posebno ističem „Bonace i nevere“ koja je doživjela promociju upravo na „Breljanskim susretima“. – Prof. dr. Ante Stamać; književni kritičar i teoretičar, pjesnik, prevoditelj i esejist. Studirao je komparativnu književnost, engleski jezik i muzikologiju. U Beču je studirao filozofiju i germanistiku. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te je bio profesor teorije književnosti na njegovom Odsjeku za kroatistiku. Napisao je i preveo niz knjiga. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Za vrijeme komunizma kao mladić bio je izoliran i zatvoren na otoku Molatu. – Prof. dr. Ante Peterlić; filmolog, redatelj, enciklopedist. Prvi je u bivšoj državi doktorirao na temi s područja filma. Bio profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te honorarni predavač na Akademiji dramskih umjetnosti. Glavni urednik „Filmske enciklopedije“. Utemeljitelj i glavni voditelj Škole medijske kulture. Autor niza knjige i studija s područja filma. 12 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš – Fra Petar Bezina; svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Bavio se dokumentarnim filmom u suradnji s Jadran filmom. Surađuje u raznim časopisima. Napisao je mnoge knjige o školstvu u Dalmaciji, kao i o drugim temama iz života svoje Provincije za vrijeme komunizma. – Veljko Barbieri; književnik. Piše novele, putopise, kratke priče i pjesme. Poznati je gastronomski stručnjak. Bio je sudionik Domovinskog rata i časnik Hrvatske vojske. – Prof. dr. Ozren Žamić, ekonomist, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Autor brojnih članaka u časopisima i dnevnim novinama, kao i u stručnim ekonomskim časopisima. Član i potpredsjednik OMH Brela. Svojim predavanjima i zabilješkama dao je veliki doprinos aktivnostima i značenju OMH Brela. – Zdravko Pervan; profesor hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj. Bio je tajnik OMH Brela, a sada obnaša dužnost predsjednika. Svojim predavanjima i predstavljanjima knjiga dao je svoj osobni doprinos životu našeg ogranka u razdoblju od 1992. do 1997. godine. – Dr. Zoraida Demori Staničić. Završila Klasičnu gimnaziju u Splitu. Godine 1976. diplomirala povijest umjetnosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala 2012. godine. Od 1977. do 2000. godine zaposlena u konzervatorskom odjelu u Splitu. Od 2005. godine zaposlenica hrvatskog restauratorskog zavoda kao pročelnica službe za odjele izvan Zagreba. Nositeljica ordena „Danice hrvatske s likom Marka Marulića“ i nagrade „ Vicko Andrić.“ Ako sam koga od predavača izostavio, učinio sam to nenamjerno, te uz isprike molim za dobrohotnost. Kad pogledamo eminentna i časna imena naših gostiju i predavača te njihov životni put i djelovanje, koje sam u najkraćim crtama naznačio, bit će svakom čitatelju sasvim jasno na koji je način bilo usmjereno djelovanje Ogranka Matice hrvatske u Brelima. Cilj je bio dovesti časne, ugledne, visoko obrazovane hrvatske domoljube, koji su u svom životu izgarali za „krst časni i slobodu zlatnu“. Hvala svim živima, a pokojnicima hvala i vječna nagrada u krilu Oca Nebeskog. Nitko od časnih i uvaženih predavača nije tražio nikakvu naknadu niti putne troškove, pa im se i ovom prilikom želim zahvaliti na velikodušnosti. Osim što je naš ogranak svake godine upriličio Breljanske susrete, koji su trajali po tri dana početkom kolovoza, breljanski ogranak Matice dao je svoj djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 13 značajan doprinos i poticaj u drugim područjima kulturnog života našeg mjesta, a napose u zaštiti i očuvanju kulturne baštine. Navest ću neka najbitnija događanja i aktivnosti kako bi buduće generacije imale saznanja i poticaj. Mislim da je ono najvažnije što je Matica pokrenula, obnova crkve Sv. Nikole. Kroz sve vrijeme Breljanskih susreta uvijek je bio na programu posjet crkvi Sv. Nikole u ranu zoru. Na taj način smo poticali narod, crkvene i svjetovne vlasti na obnovu. A najvažnije nam je bilo da želja za obnovom ne umre u nama i to nam je uspjelo. Dvije pune godine trajala je obnova, a jedino je Matica prikupljala sredstva i motivirala ljude. Istine radi treba reći da ni državne ni općinske, a ni crkvene vlasti nisu financijski sudjelovale u obnovi. Dio pučanstva Donjih i Gornjih Brela dao je svoj doprinos u novcu, a mnogi i u dnevnicama. Ovom prilikom svima srdačna hvala. Jedan dio sredstava prikupljen je od prijatelja izvan Brela, i njima posebna hvala. Velika hvala Regionalnom zavodu za zaštitu spomeničke baštine. Uz dr. Zoraidu Demori-Staničić za nadzor i savjet kod izvođenja radova na sv. Nikoli bio je marljivo prisutan ing. Ivo Vojnović ispred konzervatorskog zavoda. Oni su velikodušno provodili konzervatorski nadzor i time dali neprocjenjivi doprinos uspješnosti izvedenih radova. Veliki doprinos dala je Hrvatska ratna mornarica koja je svojim helikopterom prebacila cijeli građevinski materijal. Istine radi želim posebno istaknuti da najveće zasluge za obnovu crkve Sv. Nikole pripadaju Ivanu Sokolu pok. Mate, koji je kao samoprijegorni izvođač ugradio sebe u svaki kamen crkve i okoliša. Ivo, hvala ti! Nemojte mi zamjeriti, nerado, ali opet istine radi, spominjem u ovom kontekstu i sebe samog koji sam stalno bio uz bok Ivanu Sokolu kao organizator i rizničar. Više o tome kazivat ću, ako me Bog poživi, na drugom mjestu. OMH Brela pokrenuo je također premještanje kapele Sv. Roka. Dali smo napraviti projekt i uz kapelu o vlastitom trošku postavili spomenik don Anti Soljaniću. Na Lastovu smo istraživali porijeklo don Ante Soljanića te otkrili jednu nećakinju (ostala bliža rodbina odselila je u Ameriku) koju smo pozvali na proslavu postavljanja spomenika. O 300. obljetnici rođenja i 350. obljetnici imenovanja biskupom biskupa Nikole Bijankovića upriličili smo proslavu, predavanje te svečanu sv. misu u hotelu „Soline“. Predavanje i sv. misu održao je dr. Mile Vidović uz asistenciju dekana iz Makarske velečasnog Ive Đurđevića i župnika dr. don Ilije Vuletića. Tom prilikom postavljen je spomen kamen i posađen novi „Bijankovića bor“. Kratke govore kod otkrivanja spomenika održali smo predsjednik Društva hrvatskih književnika prof. dr. Ante Stamać i ja. Opremljen je i otvoren skromni ured OMH Brela u podrumskim prostorijama osnovne škole. Pokrenut je ciklus predavanja tijekom godine. 14 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Bili smo inicijatori i suorganizatori obnavljanja maškarane povorke kroz cijela Gornja i Donja Brela s paljenjem krnje u lučici u Brelima te završnim maškaranim plesom u hotelu „Soline“. Breljanska Matica organizirala je proslavu Majčinog dana s majkama i djecom. U sklopu te proslave održavao se ples s tombolom. Također smo organizirali ples za blagdan „božićnog“ Sv. Stjepana. Ogranak Matice hrvatske iznjedrio je prvi sastav klape „Brela“. Organizirali smo zajedničke posjete Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Nakon akcije „Oluja“ pun autobus Breljana posjetio je Knin i Visovac, gdje su nas oci franjevci izuzetno radosno dočekali. Imali smo zajedničku misu u crkvi Gospe Visovačke, a potom su nam franjevci u svojoj blagovaonici priredili svečano primanje uz pečenje i ostale delicije. Zahvaljujemo Ocu fra Bernardinu Vučiću i gvardijanu samostana na Visovcu za organizaciju i izuzetno srdačan prijem. Na kraju smo imali zajedničku vožnju s dva fratarska broda po Krki do Roškog slapa. Breljanski ogranak Matice organizirao je i posjet OMH-u Sinj, gdje nas je vrlo srdačno dočekao predsjednik dr. fra Jozo Soldo koji nam je održao predavanje i proveo nas kroz Muzej Franjevačkog samostana u Sinj. Posjetili smo i Gornji grad odakle su hrabri junaci zagovorom Gospe Sinjske prije 300 godina pobijedili daleko nadmoćniju tursku vojsku. Naš izlet u Sinj zaokružili smo zajedničkim druženjem i blagovanjem u hotelu „Sv. Mihovil“ u Trilju. Sva ova druženja nisu bila rezervirana samo za članove Matice hrvatske nego su se mogli pridružiti svi ljudi dobre volje. Što još reći? Na tom svijetu stalna samo mijena jest. Jedni odlaze drugi dolaze. U jednom vremenu bio sam tu među vama ne svojom voljom nego voljom Oca koji me je, kao i vas pozvao u život u ovo vrijeme i na ovoj mikrolokaciji. Dao mi je zadatak u ovom vremenu i na ovom prostoru da budem sustvoritelj, jedan mali kamenčić u Njegovom mozaiku oblikovanja svijeta na ovoj mikro lokaciji. Ja sam se sa svim svojim nedostacima odazvao. Kakav je taj mali kamenčić i kako sam ga oblikovao vi ste svjedoci, a sve detalje zna i vidi samo On. Oprostite mi ljudi za sve propuste, a Ti koji sve znaš i sve vidiš budi mi milostiv. Rad Matice, kako sada izgleda, na žalost je zamro u Brelima. Želim ovom prigodom uputiti poziv tebi, Breljanine, bio mlad ili star, bio intelektualac, ribar ili mornar, maslinar ili ugostitelj, ili ma kojeg drugog životnog poziva ili profesije, OBNOVI Ogranak Matice hrvatske u Brelima. Ovom narodu je najpotrebnije svestrano kulturno uzdizanje, a to je kroz našu hrvatsku povijest bio i ostao osnovni zadatak Matice hrvatske. Ovom napaćenom narodu treba više ljubavi, više uzajamnog poštovanja, više domoljublja, više moralnih djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 15 vrijednosti, više vjere, više života, više djece - i svi problemi, koji se čine tako pregolemi, nestat će sami od sebe. Završio bih riječima indijskog pjesnika Tagorea: „Gdje Duh je neustrašiv a čelo uspravno; gdje slobodno je znanje; gdje svijet ne lome i ne komadaju skučeni zidovi ućni; gdje riječi izviru iz srca istine; gdje neumorna težnja pruža ruke prema savršenstvu; gdje se bistra struja razuma ne gubi u pustoj pješčari mrtvih običaja; gdje Ti vodiš Duh prema sve široj misli i djelu; - u tom nebu slobode, Oče moj, probudi moju zemlju.“ Rabindranat Tagor, „Gitanđeli Pjesme Darovnice.“ U Brelima, 07.11.2017. Dr. Božidar-Darko Šošić I. DIO djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 19 1. MatiCa hrvatska u BreliMa Propašću komunističkog režima, uvođenjem demokracije i osamostaljenjem Republike Hrvatske početkom 1990-ih godina, obnovljena je i djelatnost Matice hrvatske, kao krovne hrvatske kulturne organizacije. Nakon obnove, uslijedilo je otvaranje njezinih brojnih ogranaka diljem Republike Hrvatske. Godine 2017. proslavljena je 175. obljetnica osnutka Matice ilirske u Zagrebu, kao matične javne čitaonice u kojoj su se okupljali domoljubi i preporoditelji onodobne Hrvatske. Prema riječima njezinog tadašnjeg i prvog predsjednika grofa Janka Draškovića: Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i knjiženstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati da se domorodno izobrazi. Proslava obljetnice održana je pod naslovom „Matica hrvatska – 175 godina sa svojim narodom“, čiji je središnji dio održan 11. veljače 2017. godine u Dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije u Zagrebu.1 Središnji govor održao je akademik i predsjednik Matice hrvatske, Stjepan Damjanović, koji je ulogu i značenje Matice u hrvatskoj povijesti izrazio ovim riječima: Nema u hrvatskoj povijesti ustanove koja se s Maticom može mjeriti po snazi pouzdanja u misiju kulture i da nitko nije u hrvatskom narodu tako usrdno i tako uspješno kao Matica poticao i uzgajao sklonost, strast i ljubav prema knjizi, ocijenivši Maticu kao dobrohotni potporanj i oslonac hrvatskoj vlasti, njezin saveznik i pomagač u izgrađivanju demokratskog društva i predstavljanju hrvatskih vrijednosti svijetu.2 Ogranak Matice hrvatske osnovan je 1993. godine i u Brelima, malom mjestu Makarskog primorja podno Biokova, nadaleko poznatim po svojim ljepotama. Inicijativom dr. Božidara-Darka Šošića, ujedno njezinog prvog predsjednika, i drugih članova, ogranak Matice je tada u Brelima pokrenuo niz kulturnih aktivnosti, a sačuvani su dokumenti koji svjedoče o njegovom radu i djelovanju. Namjera ove publikacije je predstaviti neke od tih aktivnosti i dokumentirati relevantan izbor iz sačuvane arhive, koje će čitatelju pružiti sliku rada ogranka 1 2 Usp. Goran Galić, „Svečana proslava“, Vijenac 25 (16. veljače 2017.), br. 599, str. 17. Stjepan Damjanović, „Matica hrvatska – 175 godina sa svojim narodom“ (Govor predsjednika Matice hrvatske u povodu 175. obljetnice najstarije hrvatske kulturne ustanove), Vijenac 25 (16. veljače 2017.), br. 599, str. 16-17. 20 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Matice u Brelima, kao i dati pregled zbivanja koja označavaju povijesni kontekst toga razdoblja. Navedeni dokumenti obuhvaćaju razdoblje od 1993. do 1997. godine, premda je Inicijativni odbor budućeg Ogranka već u 1992. godini održavao sastanke vezane uz osnivanje, posjećivao ruševnu crkvicu sv. Nikole, koja će kasnije biti obnovljena, i pripremao se za izdavačku djelatnost. Kroz tih nekoliko godina, ogranak MH Brela organizirao je susrete i cikluse predavanja na kojima je bila zastupljena tematika vezana uz povijest, kulturu, književnost, hrvatsku dijasporu i religiju, a u svim aktivnostima se tražila poveznica s Brelima. Tako je bilo riječi o životu i djelovanju biskupa Nikole Bijankovića, makarskog biskupa rođenog u Splitu 1645. godine, koji je često boravio u Brelima, a kojemu je podignut spomenik u Brelima. Spomenik je podignut i dugogodišnjem breljanskom župniku don Anti Soljaniću. Ogranak je, osim toga, pokazao visoku svijest o potrebi zaštite, očuvanja i obnove lokalne kulturne baštine, čega je reprezentativni primjer upravo crkva sv. Nikole, vrijedan gotički spomenik kulture, a koja se dugo vremena nalazila u zapuštenom i ruševnom stanju. Naporima ogranka MH Brela, crkva je konačno obnovljena 2000. godine. Ogranak je imao i izdavačku djelatnost. Tako je, primjerice, 1993. godine otisnuta brošura Od Berulije do Brela, a dvije godine kasnije u nakladi breljanskog ogranka MH objavljena je knjiga Pregled hrvatske povijesti njenog člana Milana Babića. U planu izdavačke djelatnosti bilo je i objavljivanje ambiciozno zamišljenog Breljanskog zbornika, čiji bi sadržaj uključivao povijest, kulturu i gospodarstvo Brela. Međutim, zbog ograničenih sredstava i drugih teškoća, taj projekt naposljetku nije realiziran. Djelovanje ogranka Matice hrvatske Brela u spomenutome razdoblju devedesetih godina prošloga stoljeća pruža vrijedan doprinos proučavanju mikrohistorije i svjedoči o aktivnostima koji su poduzeti u tom razdoblju s ciljem obnove kulturnog života u jednom malom hrvatskom priobalnom mjestu, a u sklopu najstarije hrvatske kulturne institucije - Matice hrvatske. Tadašnji predsjednik Matice hrvatske, poznati disident za vrijeme socijalizma, pjesnik, filozof i intelektualac, Vlado Gotovac, isticao je: Ući u Maticu hrvatsku to znači pridružiti se onoj dobrovoljnoj zajednici osoba koje žele poučavati, održavati i razvijati hrvatsku kulturu, sudjelovati u njezinoj sudbini, živjeti prema njezinim vrijednostima i njihovim obvezama. (…) Tako shvaćena zadaća Matice hrvatske obvezuje na ukidanje provincijalnosti u našem kulturnom životu. (…) briga za svoju mjesnu, za svoju regionalnu povijest – ako je na pravi način izražena – briga (je) za cijelu hrvatsku povijest.3 3 Usp. proslov Vlade Gotovca u knjižici: Od Berulije do Brela (Brela: Ogranak Matice hrvatske Brela, 1993), str. 5. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 21 Na tragu te misli bilo je i predavanje tadašnjeg člana predsjedništva i kasnijeg predsjednika MH u Brelima, profesora Zdravka Pervana, na osnivačkoj skupštini ogranka MH Brela 12. prosinca 1993. godine. U izlaganju koje je bilo naslovljeno „Povijest, djelovanje, značaj i svrha Matice hrvatske“4 istaknuta je važnost Matice kao neiscrpnog izvora naše kulture i ona je definirana kao okupljalište kulturnih djelatnika i kao institucija koja je obnovila i pokrenula brojne pothvate. Ističe se uvjerenje prema kojemu je povijest Matice hrvatske i povijest hrvatske kulture. Gledano s odmakom od sad već više od dva desetljeća možemo nadodati da je djelovanje matičara u Brelima u godinama stvaranja demokratske hrvatske države, i njihov kulturni doprinos, svojevrsna potvrda tih riječi. Aktivnosti ogranka Matice nesumnjivo se mogu tumačiti kao autentičan izraz težnje za afirmacijom i revalorizacijom vlastite kulturne baštine. Zalaganje članova Matice u Brelima svjedoči o njihovoj želji za oživljavanjem i razvijanjem kulturne stvaralačke snage koju su u ogranku sakupljeni Breljani prepoznali i u svom mjestu. Prepoznali su tu snagu u vrtlogu povijesnih zbivanja i nametnoga rata koji je Hrvatsku zahvatio početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, kad je doista trebalo obraniti hrvatsku kulturu i pravo hrvatskog naroda da živi u svojoj državi. Nedvojbeno možemo ustvrditi da je takvu želju tada velika većina građana Hrvatske plebiscitarno iskazala na referendumu 1991. godine, a Matičina djelatnost tih godina izraz je te želje na kulturnom planu, na nacionalnoj kao i na lokalnoj razini. Djelovanje Matice hrvatske prije četvrt stoljeća, a to se zasigurno odnosi i na utemeljenje ogranka Matice u Brelima, neodvojivo je od napora ostvarenja sna „hrvatskog naroda o neovisnoj, samostalnoj, slobodnoj i modernoj državi“, o čemu su mnogi govornici na spomenutoj osnivačkoj skupštini te 1993. godine govorili. Svaki će čitatelj za sebe procijeniti jesu li se, odnosno u kojoj su se mjeri, onda izrečene želje ostvarile, i živimo li danas u Hrvatskoj koja je neovisna, samostalna, slobodna i moderna država? Međutim, izvori nam jasno govore da su se ljudi onda okupljeni u Matici zalagali za promicanje i jačanje nacionalne svijesti utemeljenoj na bogatoj kulturnoj i povijesnoj tradiciji, imajući pri tome u vidu činjenicu, koja je i u izlaganju Zdravka Pervana naglašena, da povijest zaboravlja narode koji zaboravljaju i zanemaruju vlastitu kulturu, tradiciju i povijest.5 Na tragu te misli priredili smo jedno ovakvo izdanje za koje se nadamo da će starije čitatelje podsjetiti, a mlađe upoznati s vremenom u kojemu se Matica 4 5 Usp. tekst izlaganja Zdravka Pervana: Povijest, djelovanje, značaj i svrha Matice hrvatske među objavljenim prilozima, dok. 6. Zdravko Pervan je u svom govoru naglasio da na narode koji zaboravljaju i zanemaruju vlastiti kulturu, tradiciju i povijest pada najteža kletva: „ANATEMA OBLIVIONIS! PROKLETSTVO ZABORAVA!“ 22 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš hrvatska obnavljala i, naročito, s djelovanjem njenoga ogranka u Brelima. Prilike u kojima se ogranak stvarao nisu bile nimalo jednostavne. U njima se ogledava povijesni kontekst u kojemu su nastali tekstovi, koje nalazimo u arhivi Ogranka, a koji svjedoče o zauzimanju za očuvanje i razvijanje povijesne i kulturne baštine te o djelovanju Matice u Brelima tih ključnih godina za opstanak Hrvatske. U za lokalnu povijest važnom časopisu Vrela Brela - Glasnik društva prijatelja kulturne i prirodne baštine „Brolanenses“ poneki od najvažnijih tekstova koji se bave poviješću Brela objavljeni su, uglavnom u ono vrijeme kad je i ogranak Matice djelovao, a parafrazirajući riječi uređivačkog odbora kojima je popraćen prvi broj Vrela Brela iz lipnja 1994. godine, prema kojemu je cilj udruge označen kao otimanje zaboravu, istraživanje, prikupljanje, čuvanje i unaprjeđivanje svega onoga što je čovjek ostavio na breljanskim prostorima kao dug prema precima i obvezu prema potomcima, te polazeći od uvida da ono što je zabilježeno neće biti zaboravljeno6, mogli bismo reći da su tim riječima najbolje opisani i cilj i svrha ove knjižice. Knjiga se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu riječ je o političkopovijesnom kontekstu hrvatske zbilje koja je 1990-ih godina uvelike obilježena velikosrpskom agresijom i ratnim razaranjima u kojima je u značajnoj mjeri uništavana hrvatska kulturna baština. U takvom ozračju obnavlja se djelatnost Matice hrvatske koja se svojim akcijama i apelima zalagala za očuvanje ugroženih kulturnih i sakralnih spomenika pa i čitavih gradova koji su bili meta agresorskog ratnog stroja. U drugom dijelu se daje prikaz, na temelju raspoložive građe u arhivi ogranka, o osnivanju i djelovanju Ogranka Matice hrvatske u Brelima u razdoblju od 1993. do 1997. godine, o Breljanskim susretima i ostalim ciklusima predavanja, o obilježavanju obljetnice rođenja i zaređenja makarskog biskupa Nikole Bijankovića, o projektu obnove crkve sv. Nikole te o izdavačkoj djelatnosti Ogranka. Ovo poglavlje završava podatcima o Godišnjoj i Izbornoj skupštini ogranka MH Brela, 13. prosinca 1997. godine i sa zaključnim osvrtom. Na kraju, u trećem dijelu ove publikacije, donosimo izbor od 20 što dokumenata što tekstova u izvornom obliku iz arhive breljanskog ogranka Matice hrvatske, koji dokumentiraju neke od spomenutih kulturnih aktivnosti Matice u Brelima u razdoblju između 1993. i 1997. godine. 6 Usp. Vrela Brela - Glasnik društva prijatelja kulturne i prirodne baštine „Brolanenses“, Godina I., broj 1 – lipanj 1994., str. 1. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 23 2. deMokratski ProCesi i velikosrPska agresija Na hrvatsku 1990-ih godiNa kao PovijesNi koNtekst osNivaNja i djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa Pad Berlinskog zida 1989. godine, metaforički i doslovno, označava kraj procesa raspada komunističkih režima u Europi7, procesa koji je zahvatio i Hrvatsku. Međutim, u slučaju Hrvatske nakon urušavanja socijalističkog sustava umjesto mirne tranzicije dolazi do krvavog rata. Rat koji se u hrvatskoj historiografiji naziva Domovinskim, tj. vrijeme nastanka i obrane demokratske Republike Hrvatske, predstavlja povijesni kontekst koji je obilježio devedesete godine 20. stoljeća, kad je osnovan i kad je djelovao ogranak Matice hrvatske u Brelima.8 O Domovinskom ratu napisano je do sada znatan broj studija.9 7 8 9 Usp. poglavlje „Socijalističke zemlje Europe do demokratskih promjena“, u: Nevio Šetić, Ostvarenje suvremene hrvatske države (Pula: Geaidea, 2013), str. 51-98. Oko pitanja kad je Domovinski rat točno započeo (naime, pobuna protiv legalno izabrane i legitimne vlasti u Hrvatskoj u vidu tzv. „balvan revolucije“ dogodila se već u kolovozu 1990.) vode se još uvijek rasprave. Obično se navodi tzv. „Krvavi Uskrs“, incident 31. ožujka 1991. godine, u kojem su pale prve žrtve u Domovinskom ratu na Plitvicama. No, prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima dogodila se već u noći sa 1. na 2. ožujka 1991. u Pakracu. Kao deinitivni završetak rata zasigurno možemo označiti 15. siječanj 1998. godine kada je dovršena mirna reintegracija Podunavlja, čime je područje istočne Slavonije vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Usp. bibliograije naslova u katalogu zbirke Domovinskog rata Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koje su dostupne preko poveznice http://www.nsk.hr/wp content/ uploads/2012/01/Katalog_Zbirke_domovinskog_rata_NSK__listopad_2009.pdf odn. web stranice Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata http:// www. mcdrvu.hr ili http://centardomovinskograta.hr/. Posebno upućujemo na slijedeće naslove: Dušan Bilandžić, Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske (Zagreb: AGM, 2001); Zdenko Radelić, Davor Marijan, Nikica Barić, Dražen Živić, Albert Bing, Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat (Zagreb: Školska knjiga, Hrvatski institut za povijest, 2006); Davor Marijan, Domovinski rat (Zagreb: Despot ininitus, Hrvatski institut za povijest, 2016); Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2011); Mirko Valentić, Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije (Zagreb: Hrvatski institut za povijest. Knjiga Print, 2010); Šetić, Ostvarenje suvremene hrvatske države. 24 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Ako bismo htjeli pokušati pronaći najkraći mogući odgovor na pitanje gdje su glavni uzroci toga rata, smatramo da se moraju tražiti u velikosrpskoj ideologiji i proizvodnji mržnje sa strane pokvarenih političkih elita kojima je interes održavanja na vlasti bio iznad svega. Široko rasprostranjeno nezadovoljstvo političkim i gospodarskim stanjem u posljednjem desetljeću socijalističke jugoslavenske federacije prvi su srbijanske političke i intelektualne elite ciljano iskoristili za huškanje i poticanje nacionalizma. Stanje koje je sve više poprimalo oblik sveobuhvatne krize dovelo je do urušavanja političko-ekonomskog sistema i naposljetku do narušenih hrvatsko-srpskih odnosa što je bila posljedica sve otvorenijih srpskih pretenzija na hrvatski prostor.10 Svako objašnjenje zašto se nacionalne suprotnosti nisu prevladale u zajedničkoj jugoslavenskoj državi morat će uzeti u obzir da su jaki nacionalni identiteti, napose hrvatskog i slovenskog naroda, rezultirali odbijanjem uloge koja im je bila namijenila Beogradska vrhuška, a što je značilo da su i Slovenci i Hrvati suočeni kolapsom institucija i poretka SFRJ inzistirali na što većoj samostalnosti. Na pokušaj srbijanske politike da se nemetnu srpski nacionalni interesi presudno su utjecali velikosrpska ideja i politička i vojna moć baštinjena još od srpske države.11 Čini se očiglednim da je do ratnog sukoba došlo zbog eskalacije krize koja je suprotstavljena stajališta toliko zaoštrila da je u jednom trenutku na jednoj strani bila jasno izražena politička volja Hrvata koji su tražili samostalnost, a na drugoj politika Srbije koja na to pristaje samo uz uvjet da se iz zajedničke države ostale republike izdvoje bez teritorija na kojima su Srbi zastupljeni i čiji bi prostori sa Srbijom mogli činiti kompaktnu državnu cjelinu. Suočeni s političko-društvenim promjenama u bivšem Istočnom bloku i centralističkom srbijanskom politikom predvođenom Slobodanom Miloševićem, Savez komunista Hrvatske (SKH) na čelu s Ivicom Račanom, predvodnikom „reformatorske“ struje u Partiji, odlučio se na raspisivanje prvih višestranačkih demokratskih izbora. Na tu odluku utjecalo je i osnivanje oporbenih političkih stranaka koje su se zalagale ne samo za demokratizaciju nego su i naglašavale važnost hrvatskog suvereniteta u višenacionalnoj Jugoslaviji. Konačan rascjep unutar jugoslavenske federacije dogodio se, znači, već početkom 1990. godine na Četrnaestom kongresu Saveza komunista Jugoslavije koji je sazvan da bi se izgladile nepomirljive razlike među republikama. Nakon četiri 10 11 Dakako, kad se u ovom tekstu govori o Hrvatima i Srbima, nigdje se i nikako, naravno, ne misli na sve pripadnike dvaju naroda, već se misli na provođenje državnih politika za koje, međutim, možemo reći da su početkom 1990-ih bile izraz političke volje većine obaju naroda. Također bi samo po sebi trebalo biti razumljivo da je svaka nevina žrtva upravo i samo to: žrtva, i da je kao takvu moramo poštovati bez obzira komu “pripadala“. Usp. Zdenko Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. – od zajedništva do razlaza, (Zagreb: Školska knjiga, 2006). djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 25 dana bezuspješnih natezanja, kongres su napustile hrvatska i slovenska delegacija, a Makedonija i BiH nisu pristale na zahtjev srbijanske i crnogorske delegacije da Kongres jednostavno nastavi raditi. Nakon što se Savez komunista Jugoslavije, koji je vladao od 1945. godine, raspao, Miloševiću je postajalo sve jasnije da vlast u Jugoslaviji neće moći preuzeti kontrolom nad tadašnjim legalnim strukturama. Istodobno se približavao travanj za kada su bili zakazani višestranački izbori u Sloveniji i Hrvatskoj. Stoga u tim mjesecima Milošević počinje otvoreno graditi temelje Velike Srbije, uključivši sve vrste pritisaka, pa i prijetnju oružjem. Na prvim demokratskim izborima održanima u proljeće 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na čelu s povjesničarom i disidentom (i bivšim partizanskim borcem i umirovljenim general-majorom JNA) Franjom Tuđmanom.12 Osim HDZ-a i reformiranih komunista koji su promijenili ime u Savez komunista Hrvatske-Stranka demokratskih promjena (SKHSDP), u predizbornoj kampanji sudjelovala je, među ostalim mnogobrojnim novoosnovanim strankama, i Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) čiji su istaknuti članovi odigrali značajne uloge u Hrvatskom proljeću i bili žrtve komunističkog režima, nekadašnji studentski vođa Dražen Budiša te filozof, pjesnik i urednik Hrvatskog tjednika Vlado Gotovac. HSLS je postao dijelom koalicije sastavljene od međusobno različito orijentiranih stranaka, Koalicije narodnog sporazuma (KNS), kojoj su pripadali hrvatski politički lideri krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo. Političke i društvene promjene 1990-ih godina iznjedrile su prethodno navedene istaknute pojedince koji su dva desetljeća prije demokratskih promjena odigrali značajne uloge u pokretu za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta u kojemu je i Matica hrvatska igrala istaknutu ulogu.13 12 13 Prvi izborni krug izbora na kojemu je SKH izgubio vlast, održan je 22. i 23. travnja, drugi 06. i 07. svibnja 1990. godine. Već na svojoj sjednici 25. srpnja 1990. Sabor je usvojio i proglasio 12 amandmana na Ustav SR Hrvatske sa kojima je stvoren novi ustavnopravni poredak. Tad su iz Ustava uklonjeni atributi koji su smatrani ideološkima: dotadašnji grb zamijenjen je hrvatskim povijesnim grbom, koji je umjesto zvijezde petokrake unesen u zastavu, i službeni naziv države od tada glasi Republika Hrvatska. Usp. Ivan Grdešić, Mirjana Kasapović, Ivan Šiber, Nenad Zakošek, Hrvatska u izborima ‘90. (Zagreb: Naprijed, 1991.) Usp. Igor Zidić (ur.), Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971. (Zagreb: Matica hrvatska, 2017). O Hrvatskome proljeću u ovom Zborniku pišu i mnogi protagonisti i svjedoci tih zbivanja, kao što su Ivan Aralica, Mato Artuković, Josip Bratulić, Božidar Brezinščak Bagola, Dražen Budiša, Ivan Čizmić, Jozo Ivičević, Tomislav Jonjić, Hrvoje Kačić, Juraj Kolarić, Jakša Kušan, Slaven Letica, Ivan Mužić, Božidar Novak, Dragutin Pavličević, Marko Veselica, Igor Zidić i drugi. 26 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Izborni pobjednik HDZ se u svojim govorima isticao žestokim napadanjem komunizma, a imao je potporu Katoličke Crkve u Hrvatskoj, koja tradicionalno uživa povjerenje hrvatskog naroda, i hrvatske dijaspore. Osim toga, HDZ se najodlučnije suprotstavio agresivnom srpskom nacionalizmu koji se počeo buditi kod dijela Srba u Hrvatskoj, a poticanog iz Srbije. HDZ je znatnu važnost polagao na hrvatski nacionalni identitet i u skladu s time isticao nacionalne simbole poput hrvatskog povijesnoga grba. Prestankom „hrvatske šutnje“ nakon sloma Hrvatskog proljeća progovorilo se o dotadašnjim tabu temama, poput Bleiburga i Križnog puta te brojnim partizanskim zločinima poput masovne jame Jazovke na Žumberku.14 U „dijelovima Hrvatske gdje su bili većina, Srbi su uglavnom sa zazorom i nepovjerenjem gledali na razvoj višestranačja.“15 Nedugo po dolasku HDZ-a na vlast, u srpnju 1990. godine, usvojeni su amandmani na postojeći Ustav kojima se nagoviještao odmak od vanjskih obilježja komunizma – iz imena države izbačen je pridjev „socijalistička“, pa je umjesto Socijalistička Republika Hrvatska naziv promijenjen u Republika Hrvatska, iz službene uporabe je uklonjena crvena petokraka, a uvedeni su hrvatski povijesni grb itd.. To je poslužilo dijelu srpskog stanovništva u Hrvatskoj16, u mjestima i općinama u kojima su činili većinu ili značajnu manjinu stanovništva, da se oružanim putem pobune protiv demokratske hrvatske vlasti koju su nazivali ustaškom, a Republiku Hrvatsku nastavkom NDH. Početak demokratskog života i oružanu pobunu dijela srpskog stanovništva Hrvatska je dočekala razoružana. Jugoslavenska narodna armija (JNA) koja je u svibnju 1990. godine razoružala Teritorijalnu obranu (TO) Hrvatske, priklonila se srpskim ekstremistima. Povijesni izvori i kronologija događaja od sredine 1980-ih nedvojbeno pokazuju da protuhrvatsko ponašanje Srba u Hrvatskoj na prostorima gdje su bili većinski narod ili gdje su živjeli u znatnom broju, nije uzrokovano postupcima 14 15 16 Usp. Aleksandar Jakir/Paulinka Vulić, „Recepcija Bleiburga u hrvatskoj javnosti kao tema povijesnog istraživanja“, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu (2015), br. 6/7: 195-206. Usp. Ivo Goldstein, Hrvatska povijest. (Zagreb: Novi Liber, 2003), 380, koji navodi da su se kod nekih Srba „pojavili strahovi da će se ponoviti 1941., pa su se počeli „samoorganizirati“, uz ključnu pomoć Beograda. Već 1989. i 1990. dijeli im se oružje, a u poduzećima i političkim strukturama određuju se zadaci u slučaju izvanrednih situacija.“ Usp. Drago Roksandić, „Srbi u Hrvatskoj (1989-1991): Između lojalnosti,neposlušnosti i pobune“, u: Petar Bojanić/Snježana Prijić Samaržija (ur.), Neposlušnost (Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 2011), 87-120; Isti, Protiv rata. Prilozi povijesti iluzija, SKD Prosvjeta, Zagreb 1996; Milorad Pupovac, „Raspad Jugoslavije i Srbi u njoj“, u: Drago Kekanović, Čedomir Višnjić, (ur.), Ljetopis Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ hiljadu devetsto devedeset sedme (Zagreb: Prosvjeta, 1997), 256-264. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 27 hrvatske vlasti, nego politikom iz Beograda koja je započela proces stvaranja strogo centralizirane Jugoslavije ili države u kojoj će živjeti svi Srbi s prostora bivše Jugoslavije.17 Teze kao ta da je u doba hrvatskog osamostaljenja tadašnja hrvatska vlast Srbe tretirala kao građane drugog reda i nije se nimalo trudila da pridobije njihovo povjerenje, da je, štoviše, u Ustavu iz prosinca 1990. ispustila formulaciju o statusu hrvatskih Srba kao ravnopravnog konstitutivnog naroda, te da je sve to antagoniziralo domaće Srbe tako da su se u nastupajućem ratu 1991. velikim dijelom svrstali na stranu agresora protiv Hrvatske nisu utemeljene. Dakako da postoje vrlo različite interpretacije i tumačenja rata.18 Međutim, ipak se ključnim čini da se kronologija zbivanja ne izgubi iz vida19, kao i nepobitne činjenice koje govore o tome tko je taj rat započeo i gdje se on vodio. Razdoblje nakon Titove smrti obilježeno je krizom, koja se očitovala rastom nezaposlenosti, izrazito velikom inflacijom i inozemnim dugom, što je poticalo i sve veće razlike i suprotnosti njezinih republika, a napose u Srbiji bilo je prisutno nezadovoljstvo uređenjem Jugoslavije.20 Loše gospodarsko stanje pokazalo se iznimno povoljnom okolnošću za propagandu koja je uslijedila u drugoj polovici osamdesetih godina i koja je poticala Srbe u Hrvatskoj na pobunu. Velikosrpski projekt počeo se provoditi dok se „hadezeovska“ vlast još nije ni ustrojila. Političke sukobe koji su se kasnije pretvorili u rat su uzrokovala različita stajališta o položaju naroda koji su živjeli unutar Jugoslavije, kao i različit pristup Jugoslaviji srpskog i nesrpskih političkih programa, a dakako ne „etnička mržnja“ među njima. No, činjenica je da su oba naroda pretendirali na isti nacionalni prostor, što je bila i želja tadašnjih državnih politika koje 17 18 19 20 Usp. poglavlje „Od provokacija do rata“, u: Goldstein, Hrvatska povijest, 384-404. Za drugu interpretaciju rata usp. Dejan Jović, Rat i mit. Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj, (Zagreb: Fraktura, 2017), gdje autor proziva „dizajnere identiteta“ i, po njegovom mišljenju, selektivnu, tabuiziranu i u značajnoj mjeri falsiiciranu interpretaciju prošlosti, koja je stvorila dominantni narativ o hrvatskoj državnoj samostalnosti i Domovinskom ratu. Usp. (na 1215 stranica) Marija Sentić, Kronologija Republike Hrvatske 1990.-1998. (glavni urednik Dražen Budiša), (Zagreb: Školska knjiga: Hrvatski institut za povijest, 2015). Iz nepregledne literature ovdje izdvajamo samo Hrvoje Matković, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.) - Hrvatski pogled, drugo, dopunjeno izdanje (Zagreb: Naklada Pavičić, 2003); Dušan Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, (Zagreb: Golden marketing, 1999); Isti, Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske; Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji (ur.), Jugoslavija u istorijskoj perspektivi, Beograd 2017 te još uvijek značajan zbornik koji je još 1996. priredio Nebojša Popov: Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamćenju (Republika, Vikom graik, BIGZ: Beograd 1996). 28 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš su početkom devedesetih prošloga stoljeća bile izraz volje obaju naroda. Do konflikta je došlo i zbog različite interpretacije jugoslavenskog ustava iz 1974. godine prema kojemu je jugoslavenskim republikama bilo dopušteno pravo na samoodređenje. To je uostalom Hrvatskoj služilo kao legalna podloga za osamostaljenje. Međutim, Srbi su tvrdili da je odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije legitimno, ali da se ne odcjepljuju republike, nego narodi, što ukazuje na njihovu namjeru odcjepljenja od Hrvatske dijela hrvatskog teritorija s većinskim srpskim stanovništvom, što je kasnije i provedeno. Kao što je rečeno, izvori i kronologija događaja od sredine 1980-ih jasno pokazuju da protuhrvatsko ponašanje Srba u Hrvatskoj na prostorima gdje su bili većinski narod ili gdje su živjeli u znatnom broju, nije uzrokovano postupcima hrvatske vlasti, nego politikom iz Beograda koja je započela proces stvaranja strogo centralizirane Jugoslavije ili države u kojoj će živjeti svi Srbi s prostora bivše Jugoslavije, u granicama otprilike istočno od linije Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin i dio Gorskoga kotara – Karlobag.21 Medijska hajka s ciljem homogenizacije svih Srba u bivšoj Jugoslaviji radi ostvarenja toga cilja počela je već u rujnu 1986., objavljivanjem nacrta Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u beogradskim Večernjim novostima. Zahvaljujući agresivnoj medijskoj kampanji novi “svesrpski vožd” Slobodan Milošević je za provođenje osvajačke politike osigurao podršku znatnog ako ne i većeg dijela Srba u bivšoj Jugoslaviji. Sudbonosnom za trasiranje njegova političkoga uspona i velikosrpskog osvajačkog puta drži se 8. sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, održana krajem rujna 1987. godine. Vlast u Srbiji tada preuzimaju Miloševićevi ljudi, a 8. svibnja 1989. Slobodan Milošević postaje predsjednik Predsjedništva SR Srbije. Bivši predsjednik Predsjedništva SR Srbije, Ivan Stambolić, zapravo politički mentor S. Miloševića, u svojoj knjizi Put u bespuća zapisao je: “Osma sednica zaista je bila ratna truba čiji je zov podigao na noge srpske nacionaliste, u pohod na razaranje Jugoslavije. Jugoslavija je već tada bila osuđena na smrt. Preostao je samo njezin jezivi hropac u krvi.”22 Istodobno, kao što je već 21 22 Usp. Kronologija rata 1989. – 1998., Agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (s naglaskom na stradanja Hrvata u BiH), Miroslav Krmpotić, (ur.), (Zagreb: Hrvatski informativni centar: Slovo, 1998). Ivan Stambolić, Put u bespuće (Beograd: Radio B92, 1995), str. 19. Pod sumnjivim okolnostima tijekom tzv. “Antibirokratske revolucije“, u travnju 1988. godine, kod Budve u prometnoj nesreći poginula je kći Ivana Stambolića, Bojana (tada je imala 24 godine). 25. kolovoza 2000. godine, mjesec dana pred izvanredne izbore za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (gdje se očekivalo da bi Stambolić mogao nastupiti kao kandidat), on biva otet. Njegovi su posmrtni ostatci pronađeni 28. ožujka 2003. godine na Fruškoj gori u Vojvodini. Kako se tada saznalo, ubijen je po nalogu Slobodana Miloše- djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 29 navedeno, je u drugoj polovici 1980-ih godina proveden preustroj Oružanih snaga SFRJ kojim su republike bile isključene iz lanca zapovijedanja, a teritorij novoustrojenih vojnih oblasti prilagođen zamišljenim granicama “Velike Srbije”. Smjene rukovodstava u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu te u republici Crnoj Gori (1988./89.) i postavljanje kadrova koji će poslušno provoditi politiku novoga srpskoga “vožda” Slobodana Miloševića potvrđuju da je prije dolaska Hrvatske demokratske zajednice na vlast u Hrvatskoj srbijansko vodstvo već imalo pripremljen projekt preuređenja Jugoslavije. Dakako da su pritom računali na podršku Srba u Hrvatskoj i poduzeli sve što treba da je pridobiju. Evidentno je da je osamdesetih godina prošloga stoljeća kod Srba sve više jačao etnonacionalizam koji se očitovao među ostalim u prikazivanju srpske povijesti na epski i mitski način. U Memorandumu SANU se zaključuje da se u Hrvatskoj zatire srpski nacionalni identitet, Hrvate se smatraju krivcima, a sve se više prihvaća teza da su Hrvati Srbima najveći neprijatelji, koji ih ugrožavaju i s kojima je život nemoguć. Istodobno se stvara slika o Srbima kao o nebeskom narodu boljem od drugih, ali i ugroženom, što je, kako se u literaturi ističe, stvorilo povoljnu klimu za kasnije vođenje agresivnog rata protiv nesrpskih naroda. Ta i takva propaganda čini se ključnom za srpsku pobunu na hrvatskom teritoriju. U proljeće 1990. godine, uoči referenduma u Hrvatskoj, kako su to opisali Branka Magaš i Ivo Žanić, događa se „prava invazija“ ostarjelih generala iz Drugog svjetskog rata po srpskim selima na Banovini, Kordunu, Lici, Kninu i istočnoj Slavoniji, koji su „vrlo sustavno i promišljeno, oslanjajući se na stara poznanstva i srodstva, kao i na ugled stečen u Drugom svjetskom ratu, razbuđivali davne traume i uvjeravali zbunjene ljude da se sprema obnova NDH i progon Srba“.23 Kao što smo rekli, katastrofalno gospodarsko stanje u godinama koji su prethodile ratu, omogućilo je lakše prodiranje velikosrpske propagande među široke slojeve srpskog stanovništva. Područja kao što su Lika, Kordun i Banija, s velikim udjelom srpskog stanovništva, bili su među nerazvijenim krajevima. Loše stanje u ekonomiji i problemi kao što su bili prevladavajući demografski procesi, interpretirani su kao planska protusrpska politika u Hrvatskoj, a nemiri na Kosovu i sve veće iseljavanje Srba s tog područja 1980-ih poticali su teze o nezadovoljavajućem položaju Srbije i Srba u Jugoslaviji. Sve to je omogućavalo Miloševiću da se nametne kao zaštitnik i vođa Srba u poboljšanju njihovog 23 vića, a ubojstvo su izvršili osmorica pripadnika Jedinice za specijalne operacije MUPa Srbije (predvođenih Miloradom Lukovićem - Legijom). Ubojice su osuđeni na 15 do 40 godina zatvora. Usp. Sabrina P. Ramet, Tri Jugoslavije, Izgradnja države i izazov legitimacije 1918.–2005., (Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga), 2009. Usp. Branka Magaš, Ivo Žanić, The War in Croatia and Bosnia-Herzegovina, 19911995. (London: Frank Cass, 2001). 30 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš položaja diljem Jugoslavije. Donošenje novoga Ustava Srbije u rujnu 1990., kojim su ukinute autonomije Vojvodini i Kosovu, što je bilo u suprotnosti s odredbama tadašnjega jugoslavenskog Ustava, samo potvrđuje da je Srbija odlučno provodila zadani cilj. Taj se cilj mogao ostvariti samo ratom, osvajanjem znatnoga dijela Hrvatske i BiH. Nakon što je osiguralo savezništvo s JNA, srbijansko političko vodstvo, predvođeno Slobodanom Miloševićem, bilo je spremno na vojnu opciju. S obzirom na to da je u svibnju 1990. oružje hrvatske Teritorijalne obrane stavljeno pod nadzor JNA, gotovo potpuno razoružana Hrvatska činila se lakim plijenom. Tim više jer je i nacionalna struktura zaposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) RH bila heterogena; krajem rujna 1990. u MUP-u je bilo zaposleno 50,3% Hrvata, 30,1% Srba i 15,6% Jugoslavena te 4% ostalih, iako je udio Srba u ukupnom broju stanovnika Hrvatske tada iznosio oko 12%, a Hrvata oko 78%. U „cijelom poratnom razdoblju u Hrvatskoj“ Srbi su „bili izrazito nadzastupljeni u miliciji (po nekim tvrdnjama čak 67%), državnom aparatu (u republičkoj upravi oko 24%), Savezu komunista, pa čak i na upravljačkim poslovima u privredi.“24 U takvim okolnostima, uvjereno u vojnu nadmoć, vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj niti u jednom trenutku nije bilo spremno prihvatiti političko rješenje i mogućnost života u „bilo kakvoj“ neovisnoj Hrvatskoj (na mirno rješenje pristat će tek nakon što je srpska vojna sila u potpunosti razbijena oslobodilačkim operacijama hrvatskih oružanih snaga „Bljesak“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“). Agresivna srbijanska politika od sredine 1980-ih te djelovanje vodstva pobunjenih Srba i srpskih ekstremista u Hrvatskoj izravno su utjecali, kako na unutarnje, tako i na sveukupne hrvatsko-srpske odnose, prouzročivši, na žalost, i ponegdje neprihvatljivo djelovanje određenih skupina ili pojedinaca na hrvatskoj strani, prema pojedinim građanima srpske narodnosti i njihovoj imovini. No toga gotovo i nije bilo prije stvaranja psihoze rata u Hrvatskoj, odnosno prije 2. svibnja 1991. kad je samo u jednom danu ubijeno 13 hrvatskih policajaca, a više od 20 ranjeno. Jednako tako, ne postoji niti jedan konkretan podatak koji upućuje na to da je prije izbijanja oružanog sukoba visokog intenziteta (krajem 24 Usp. Goldstein, Hrvatska povijest, 379-380, s objašnjenjem da „(i)zrazitija usmjerenost Srba na državne službe (upravnu, vojnu) ima realne sociokulturne korijene još u prošlim stoljećima (…) . Kao manjina, dio se srpskog stanovništva osjećao ugroženim. Teško je ocijeniti je li ugroženost realno postojala – vjerojatno nije, ali u nedemokratskom društvu koje ima dugu tradiciju nasilja i zločina nijedna se manjina ne osjeća lagodno i stvara samozaštitne mehanizme, često po nedemokratskim receptima (nepotizam i sl.) Stoga su neki Srbi smatrali da će biti sigurniji steknu li položaje u državnom aparatu, a kako je on u jednopartijskoj diktaturi nužno represivan, Srbe su ostali, ponajprije Hrvati, često stvarajući neprimjerene stereotipe, percipirali kao režimske ljude sklone privilegijama i nedemokratskoj vlasti. To je stvaralo novo nepovjerenje i dodatno produbljivalo antagonizme.“ djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 31 lipnja 1991.) bilo likvidacija Srba ili ubojstava građana srpske nacionalnosti iz šovinističkih motiva. To je važno istaknuti, kao i činjenicu da su i u okolnostima ratnoga stanja, gotovo sve značajnije odluke Sabora i Vlade RH bile popraćene posebnim aktima ili poveljama o pravima Srba i ostalih nacionalnih manjina, što svjedoči o spremnosti hrvatskog vodstva da Srbima u Hrvatskoj osigura potrebna građanska i nacionalna prava. Istina, može se raspravljati o tome koliko su u ratnim uvjetima te odluke na pojedinim područjima primjenjivane, ne zanemarujući pritom tadašnje sigurnosno stanje i nemogućnost nadzora hrvatske policije nad cijelim teritorijem Republike Hrvatske. Zapravo, sadržaj brojnih srpskih dokumenata koji pokazuju zašto su 1990.-1991. svi mirovni pregovori propali, može se sažeti u izjavi “predsjednika Vlade SAO Krajine” Milana Babića iz 1991.: „Uvjeravam vas da ćemo mi u Krajini prije izginuti ili se iseliti iz Krajine u Evropu nego što ćemo pristati na bilo kakav život u bilo kojoj državi Hrvatskoj. Za ovaj svoj stav ja imam potvrdu u plebiscitarnoj, stoprocentno izraženoj volji srpskog naroda u Krajini.“ Upravo će Srbi koji su živjeli u ruralnim i tradicionalnim područjima biti najaktivniji u pokretanju pobune protiv hrvatske države, za razliku od Srba koji su se u sklopu demografskih, gospodarskih i društvenih procesa preselili u veće hrvatske gradove. S obzirom na teritorijalni raspored Srba u Hrvatskoj, pobuni su se uglavnom pridružila područja koja neposredno nisu bila isprekidana selima s hrvatskom većinom, a za mirno rješenje sukoba su bili opredijeljeni Srbi u većim hrvatskim gradovima. Dolaskom HDZ-a na vlast, stanje se još više zaoštrava. Premda ta stranka u svom programu nije sadržavala nacionalnu ekskluzivnost ni želju za etnički čistom Hrvatskom, Srbi u Hrvatskoj, potaknuti beogradskom propagandom, dolazak na vlast HDZ-a doživljavali su kao obnovu ustaštva, a demokratsku Hrvatsku su uspoređivali s NDH. Učvršćivanju tih stavova su doprinijele neke doista neprihvatljive radikalne izjave i retorika nekih HDZ-ovih dužnosnika.25 Premda Srbi za vrijeme SFR Jugoslavije nisu mogli osnivati političke stranke ni kulturne institucije sa srpskim predznakom, što im je omogućeno upravo uvođenjem višestranačja i novim hrvatskim ustavom, svejedno su srpski medij uporno ponavljali tezu o tobožnjoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj.26 Iako je bilo 25 26 Poznata je besprizorna izjava Šime Đodana prilikom Sinjske alke 1991. godine kad je govorio da su Srbi u prosjeku niži od Hrvata oko „15 centimetara i imaju šiljate glave, a vjerojatno imaju i manji mozak“ (usp. N. Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj, 137). Stipe Mesić, pak, u Australiji je tada izjavio da su Hrvati pobijedili dva puta, s tim da je prvu pobjedu označilo priznanje hrvatske države od strane sila Osovine 1941. godine (usp. snimku govora koja je dostupna preko poveznice http://www.youtube.com/ watch?v=ewXMOyJjphU). Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj, 90. 32 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš otpuštanja Srba iz administracije i policije kako bi se na taj način ispravila neravnomjernost kadra u nacionalnom pogledu, nova vlast u Hrvatskoj na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom bila je spremna i za ustupke. Tako je Tuđman čelniku Srpske demokratske stranke (SDS), koja je u saboru imala 5 zastupničkih mandata, Jovanu Raškoviću u svibnju 1990. ponudio mjesto potpredsjednika Sabora i „izrazio spremnost da pregovara u davanju kulturne autonomije“ u mjestima s najvećom koncentracijom Srba u Hrvatskoj, što je 1989. godine zatražio i srpski ekonomist Jovo Opačić. No, nakon neuspješnih pregovora Rašković je pozvao članove SDS-a na bojkot Sabora. Analiza uloge i političkog djelovanja Franje Tuđmana ukazuje na to da je bio mnogo složenija politička ličnost nego što to pojednostavljeni prikazi sugeriraju. Formiranje, primjerice, Vlade demokratskog jedinstva27 pobija pojednostavljene i polemične interpretacije političkog djelovanja prvog predsjednika Republike Hrvatske.28 Jednogodišnji mandat te Vlade bio je obilježen najjačom agresijom na Hrvatsku, kao i općenito stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države. Gledano iz današnje perspektive jasnije se vidi da su tadašnje okolnosti uvelike otežavale razvijanje demokratskih institucija, a time i demokratskog društva, zbog čega se i u historiografskom diskursu o devedesetim godinama 20. stoljeća danas nerijetko mogu naći potpuno oprečna stajališta vezana za prvog, na demokratskim izborima izabranog, predsjednika Hrvatske. Dok jedni ističu da je Tuđmanova veličina, i uza sve prijepore, „neprijeporna“ i ukazuju da se radilo o državniku s vizijom i smatraju da je bio „najvještiji praktičar oslobođenja u našoj novijoj povijesti“29 i utemeljitelj današnje demokratske Hrvatske, drugi i njega i cijelo desetljeće opisuju kao mračno razdoblje, a predsjednika Tuđmana vide na čelu gotovo diktatorskog režima s „fašističkim tendencijama“.30 U skladu s potonjim ocjenama Franjo Tuđman je sa strane i 27 28 29 30 Usp. Aleksandar Jakir, Andrijana Perković Paloš, „Franjo Tuđman i Vlada demokratskog jedinstva“, u: Ante Bralić (ur.), Franjo Tuđman i stvaranje suvremene hrvatske države. Zbornik radova (Zadar: Sveučilište u Zadru, 2016), 63-78. Okolnosti u kojima je Vlada nastala i djelovala bile su uvjetovane ratnim zbivanjima i činjenicom da Republika Hrvatska u prvoj polovici Vladinog mandata nije bila međunarodno priznata. Usp. Tomislav Jonjić, „I uza sve prijepore, Tuđmanova je veličina neprijeporna“, Vijenac. Književni list za umjetnost, kulturu i znanost, god. XX, broj 474 od 3. svibnja 2012., 6-7. Usp. Dragutin Lalović, „O totalitarnim značajkama hrvatske države (1990.-1999.)“, Politička misao, 37 (2000), br. 1: 188-204 i Dragan Grozdanić, „Vjekoslav Perica: Za mene je Tuđmanova država bila druga Endehazija“, u: “Novosti“, broj 691, dostupno preko poveznice http://www.novossti.com/2013/03/vjekoslav-perica-za-mene-je-tudmanova-drzava-bila-druga-endehazija/. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 33 nekih povjesničara proglašen autokratom koji je koncentrirao svu vlast u svojim rukama, a prozivalo ga se i kao krutog političara, nesposobnog na pristajanje na bilo kakav kompromis koji bi ugrozio njegovo samovlašće.31 Međutim, nedvojbeno je Hrvatska odmah nakon demokratskih promjena bila izložena agresiji. Kao povod Srbima za neprihvaćanje nove hrvatske vlasti poslužilo je i uvođenje hrvatske zastave s hrvatskim povijesnim grbom, što su oni nazivali ustaškim znakovljem, a posebno su oštro reagirali na najavu promjene imena milicija u redarstvo. Milicija na kraju nije preimenovana u redarstvo, nego u policiju, a nove hrvatske odore (plavosive) s grbom umjesto petokrake su se pojavile tek krajem 1990. i početkom 1991. godine. Ondašnji srbijanski tisak je prvenstveno služio za strašenje Srba i optuživanje Hrvata kao pripadnike „genocidnog naroda“. Tako se ističu naslovi „Hrvatski specijalci bacali srpsku decu“, „Srpska deca kao taoci“, „Strah i zebnja u severnoj Dalmaciji“, „Napad na srpski narod“32. Beogradski novinari pisali su kako je u Kninu zavladao strah, da im Hrvati prijete i namjerno isključuju struju da Srbi ne mogu gledati prijenose utakmica Crvene zvezde, kao ni Miloševićeve govore itd..33 Prema onome što danas znamo, osim straha i osjećaja ugroženosti, veliki dio Srba je izražavao i ideološko slaganje s Miloševićevom politikom. Riječima Nikice Barića, koji je napisao veliku studiju o srpskoj pobuni u Hrvatskoj: Mnogi Srbi jednostavno nisu željeli suživot s Hrvatima niti su namjeravali „povesti ozbiljniji dijalog s novim hrvatskim vlastima i na taj način u sklopu Hrvatske osigurati svoja prava i egzistenciju“34. Pobuna koja je djelomično uzrokovana strahom se pretvorila u oružani napad na svoje dojučerašnje hrvatske susjede i sugrađane.35 Zaključak se čini posve utemeljen da je početak obnove velikosrpskoga projekta prethodio dolasku predsjednika Tuđmana i HDZ-a na vlast u Hrvatskoj. 31 32 33 34 35 Izrazito negativnu sliku o Tuđmanu i njegovoj vladavini donosi Darko Hudelist, autor Tuđmanove biograije, u kojoj ga uspoređuje s Miloševićem. Hudelist piše da je Tuđman „one iste ciljeve do kojih je nastojao doći Milošević za svoj srpski narod on (Tuđman, op.a.) to pokušao postići tako što će se od njega, Miloševića, braniti. Najprije politički, a zatim i vojno. A u tajnosti na taj način što će s njim pregovarati.“ (Darko Hudelist, Tuđman: biograija /Zagreb: Proil international, 2004/, 684). James J. Sadkovich, pak, u svojoj knjizi: Tuđman, prva politička biograija (Zagreb: Večernji edicija, 2010.) životni i intelektualni put Franje Tuđmana prikazuje na potpuno drugačiji način. Davor Runtić, Domovinski rat – rat prije rata (Vinkovci: Neobična naklada, 2004), 139. Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj, 80. Isto. Isto, 141. 34 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Činjenica je da se rat, odnosno agresija Srbije na Hrvatsku mogla izbjeći samo na dva načina: prihvaćanjem strogo centralizirane Jugoslavije, što bi značilo prevlast Srbije i Srba u takvoj državi; ili prihvaćanjem velikosrpskoga plana o stvaranju srpske države sa zapadnom granicom duboko na teritoriju Republike Hrvatske. Činjenica je da je bilo neprimjerenih izjava i poteza na hrvatskoj strani, ali razlog zbog kojeg su se „antagonizirani domaći Srbi velikim dijelom svrstali na stranu agresora protiv Hrvatske“, nije „tadašnja hrvatska vlast“ nego tadašnja velikosrpska politika. Već 26. veljače 1991. Srpsko je nacionalno vijeće donijelo tzv. Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskoga naroda Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a Izvršno vijeće tzv. SAO Krajine, na svojoj sjednici 1. travnja 1991., održanoj u Titovoj Korenici, donijelo je odluku o ujedinjenju SAO Krajine sa Republikom Srbijom.36 Na velikom srpskom mitingu 14. travnja 1991. u Borovu Selu „četnički vojvoda“ i zastupnik u srpskom parlamentu Vojislav Šešelj je kao zapadnu granicu javno naveo liniju od Virovitice preko Karlovca do Karlobaga. 31. ožujka poginuo je redarstvenik Josip Jović na Plitvicama, koji se smatra prvom žrtvom u obrani hrvatskog ustavnopravnog poretka, a šestero je ranjeno. 2. svibnja je iz terorističke zasjede ubijeno je 12 i ranjen 21 hrvatski policajac u Borovom Selu. U noći između 14. i 15. svibnja „četrdeset srpskih terorista napalo je objekte za obuku hrvatske policije kod Erduta. Te site noći minirana je željeznička pruga na relaciji Borovo – Vinkovci kod Bršadina. Dana 15. svibnja 1991. trebao je Stipe Mesić, član predsjedništva SFRJ iz Hrvatske, preuzeti – po predviđenom redoslijedu – jednogodišnje predsjedanje u tom predsjedništvu, ali m to srbijansko-crnogorski blok tog Predsjedništva nije dopustio.“37 Ovdje ne možemo iznositi svu kronologiju velikosrpske agresije, samo ćemo kao ilustraciju velikosrpske nakane otimanja teritorija i zločina tzv. etničkog čišćenja navesti prvi primjer kad su srpski pobunjenici, konkretno u ovom slučaju „teroristi iz Bobote i Silaša“, kao ih Nevio Šetić u svojoj knjizi naziva38, naoružani oružjem JNA, počeli 4. srpnja 1991. opsjedati susjedno im selo Ćelije (u općini Trpinja u Vukovarsko-srijemskoj županiji), koje su pet dana kasnije, 9. srpnja, i zauzeli. Selo Ćelije je potpuno opljačkano i spaljeno, stanovništvo progonjeno. Taj će se obrazac, na žalost i očaj time pogođenih ljudi, i na sramotu onih koji su takve gnjusne zločine činili, u narednim mjesecima i godinama rata ponavljati… 36 37 38 Kao teritorij SAO Krajine navedene su u toj odluci općine Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Titova Korenica, Vojnić, Virginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac. Usp. Šetić, Ostvarenje suvremene hrvatske države, 212. Šetić, Ostvarenje suvremene hrvatske države, 228. Isto, 241. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 35 Koliko je velikosrpska politika bila uvjerena u svoj uspjeh vidljivo je, među ostalim, i iz odbijanja krajiškog vodstva tzv. plana Z-4. U siječnju 1995. godine izrađen je Plan Z- 4, čiji je glavni tvorac bio je američki veleposlanik Peter Galbraith kojim je trebao biti riješen status RSK. Planom se predviđalo da se područje zove Srpska autonomna pokrajina Krajina te da bude u sklopu Republike Hrvatske, ali sa iznimno širokim autonomijama: vlastito zakonodavstvo i vlada, posebna policija, posebni novac, posebni grbovi, zastave i obilježja, posebni sudski sustav, isključivo pravo ubiranja poreza itd. Sa srpske strane, iako je plan bio krajnje povoljan, na prijedlog nije odgovoreno jer predsjednik RSK, Milan Martić, tekst plana nije htio ni primiti. Vratimo se za kraj ove skice povijesnog konteksta još jednom kratko razlozima raspada Jugoslavije: Ključni jugoslavenski problem, čini se, čak nije bio u međusobnom iskorištavanju jedne nacije ili republike na račun drugih, pa ni u mogućem zaostajanju Hrvatske i gospodarskom iskorištavanju od Srbije i drugih manje razvijenih republika. Iako su pitanja o gospodarskoj ili kulturnoj podređenosti ili nadređenosti u međurepubličkim i međunacionalnim sukobima često rabljeni kao najvažniji argument. Kada se sve sažme, presudnim se na kraju ipak čini težnja pojedinih južnoslavenskih nacija, pa tako i Hrvata, za održanjem svoga identiteta, za neovisnošću i izgradnjom vlastite samostalne države, bez obzira na opravdanost ili neopravdanost argumenata o ugroženosti. Pokazalo se da je jugoslavenska federacija ipak bila preveliki kompromis različitih nacionalnih interesa, a da se osjećaj ugroženosti u nijednoj naciji nikada nije ugasio, a u razdoblju krize postao dominantan. Zapravo, samo je broj gorljivih pristaša nacionalnih neovisnosti, napose hrvatske samostalnosti, varirao u ovisnosti o mnogim potezima vlasti ili kretanjima u jugoslavenskom okruženju, da bi početkom devedesetih godina prošloga stoljeća potpuno prevagnuo. Jugoslaviju su za sve vrijeme njezina postojanja razdirale razlike u državnim tradicijama, vjeri, jeziku i razvijenosti, a svako poništavanje razlika često se tumačilo tako da ide na nečiju štetu i izazivalo otpor. Sustavnim potiskivanjem vjera i nacionalnih tradicija, zanemarujući njihovu ulogu jake nacionalne socijabilnosti, djelomično zbog ideološkog monopola, a djelomično zbog potiskivanja nacionalnih i vjerskih razlika u ime stabilnosti države, komunisti su de facto pojačavali frustriranost nacija, što je izbilo naglo i žestoko na površinu nakon urušavanja socijalističkog sustava i uvođenja višestranačja. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, na čelu Hrvatske demokratske zajednice i uz potporu svih oporbenih stranaka, predvodio je diplomatske i vojne napore da se Hrvatska obrani i da dobije međunarodno priznanje. Bitke kojima se spriječilo napredovanje JNA i paravojnih srpskih organizacija s ciljem osvajanja što većih područja i ispresijecanja Hrvatske, a napose one za obranu 36 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš gradova Dubrovnik, Gospić, Pakrac i Vukovar, ušle su u kolektivno pamćenje hrvatskog naroda i postale dio njegove povijesne simbolike. Borba za neovisnost poticala je na velika odricanja i žrtve. Čitavi gradovi i sela porušeni su, mnoga naselja opljačkana, a mnogi Hrvati pobijeni su ili protjerani. No, stradanja i tuga zbog poraza, a kasnije i pobjednička euforija, neke su, na žalost, navele na mržnju i nekontrolirani bijes. Kako nova vlast u početku nije uspijevala organizirati učinkovit otpor protiv agresora i zaustaviti val pobune Srba na graničnim područjima Hrvatske, tako je kasnije prečesto iskazivala nemoć da se suoči s agresivnim ponašanjem onih koji su prihvatili logiku agresora o kolektivnoj krivnji. U osvetoljubivim napadima i pljačkama pojedinci su praznili svoje nagomilane frustracije i činili zločine koji se moraju procesuirati i sankcionirati. Demokratsko društvo se odlikuje i time da je u stanju suočiti se i s tamnim stranama svoje prošlosti, a što u hrvatskom slučaju znači i sa tamnim stranama pobjedničkog Domovinskog rata.39 Međutim, nedvojbenim se čini da kronologija zbivanja ukazuje na činjenicu da su povremeni i mjestimični sukobi hrvatske policije sa srpskim pobunjenicima u drugoj polovici 1990. i prvoj polovici 1991. godine postupno prerasli u otvorenu agresiju. Na temelju referenduma provedenog u svibnju 1991. godine na kojem se preko 90% birača izjasnilo za samostalnost Hrvatske, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Istog dana odluku o samostalnosti donijela je i Slovenija. Zbog zahtjeva međunarodne zajednice i nastojanja da se jugoslavenska kriza riješi mirnim putem, Hrvatska i Slovenija su Brijunskim moratorijem pristale odgoditi proglašenje neovisnosti na tri mjeseca. U to vrijeme je na Hrvatsku počela agresija od strane Srbije, Crne Gore, JNA i srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Napadi su stizali iz nekoliko smjerova – iz pravca Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, ali i s hrvatskog teritorija. JNA je pucala iz vojarni koje su bile smještene u većim hrvatskim gradovima, a pobunjeni srpski teroristi su sela u kojima su tvorili većinu stanovništva pretvorili u svoja ratna uporišta odakle su pucali na mjesta naseljena hrvatskim i ostalim nesrpskim stanovništvom. Za razliku od početnih sukoba u kojima su 39 Goldstein (Hrvatska povijest, 396) kao „prvo skupno ubijanje“ na hrvatskoj strani navodi slučaj kada je jedan hrvatski vojnik ubio 13 srpskih zarobljenika dana 13. rujna na mostu preko Korane u Karlovcu, te zločine počinjene u Gospiću u listopadu i u zapadnoj Slavoniji u kasnu jesen, kao i pojedinačne slučajeve u Sisku, Vukovaru, Osijeku, Karlovcu i drugdje, pa i zločin u Zagrebu, gdje je ubijen bračni par Zec i njihova 12-godišnja kći. Njegovu konstataciju: „Počinitelji tih zločina na hrvatskoj strani najčešće su bili suspendirani iz vojske i stavljeni pod istragu, ali nijedan nije osuđen (…)“ u međuvremenu pobijaju bar neke pravomoćne sudske presude. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 37 se pobunjenicima suprotstavljali hrvatski redarstvenici u zaštiti ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, u agresiji je počelo stradavati i civilno stanovništvo. Početkom srpnja 1991. selo Ćelije u istočnoj Slavoniji je spaljeno. Nakon gotovo mjesec dana u trima općinama istočne Slavonije - Dalju, Aljmašu i Erdutu JNA i srpski pobunjenici ubili su i masakrirali ne samo pripadnike hrvatskih policijsko-vojnih postrojbi, nego i lokalno civilno stanovništvo. Slični scenariji u ljeto i jesen 1991. godine pojavljivali su se i u drugim dijelovima Hrvatske. Uz masovno stradavanje hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva, rastao je i broj izbjeglica. Agresija na Hrvatsku jačala je i doživjela kulminaciju padom Vukovara 18. studenog 1991. godine. Sklapanjem primirja početkom siječnja 1992. godine ratna zbivanja na hrvatskom teritoriju na određeno vrijeme su obustavljena, a dva tjedna nakon toga, točnije 15. siječnja, međunarodna zajednica priznala je Republiku Hrvatsku. Posredstvom međunarodne zajednice i UN-ovih „plavih kaciga“ koje su održavale status-quo agresorskih osvajanja, pobunjeničkim srpskim vlastima bila je omogućena daljnja kontrola nad okupiranim dijelovima hrvatskog teritorija, čime je izbjeglicama onemogućen povratak svojim domovima. Općenito možemo reći da su ratovi koju su vođeni na prostoru bivše Jugoslavije obilježeni politikom „etničkog čišćenja“, brutalnošću i snažnim udarima na nacionalni i kulturni identitet, odnosno na sve ono što jedan narod čini posebnim, prepoznatljivim i što tvori sami identitet određenog naroda. Agresija na RH popraćena je i mnogim slučajevima razaranja vjerskih objekata40 kao što su ostala zabilježena i sustavna i masovna silovanja i drugi oblici ponižavanja kojima se „nepodobno“ stanovništvo dodatno zastrašivalo i poticalo na bijeg“. Kroz 1993. i 1994. godinu Hrvatska vojska je provodila vojne akcije s ciljem oslobađanja okupiranog teritorija. To su, međutim, bile ograničene operacije koje su samo oslobađale manje dijelove okupiranog teritorija i predstavljale su svojevrsnu uvertiru velikim vojno-redarstvenim oslobodilačkim operacijama Bljesku i Oluji u proljeće i ljeto 1995. godine. Oluja, kojom se u kolovozu 1995. godine oslobodio okupirani teritorij sjeverne Dalmacije, Like, Korduna 40 Prilikom oslobađanja Drniša u kolovoz 1995. hrvatski vojnici zatječu crkvu sv. Ante razrušenu (spominje se čekićem razbijena krstionica i uništeni oltari), a neke njezine dragocjenosti prenesene su u netaknutu pravoslavnu crkvu. (Miroslav Mić, „Drniš 500. godišnjicu slavi u slobodi“, Slobodna Dalmacija /Split/, 6. 8. 1995., 4). Slično stanje je bilo i u Vrlici, oslobođenoj 5. kolovoza u podnevnim satima. Slobodna Dalmacija obavještava vrličkoj crkvi Gospe od Rožarja – „ crkva devastirana, sve crkvene relikvije polomljene, a na zidovima ćirilićni graiti“. (Toni Paštar, „Vrličko kolo radosti“, Slobodna Dalmacija /Split/, 6. 8. 1995., 6). Dolazi i do demoliranja pravoslavnih crkava, primjerice na osječkom području pravoslavne crkve su izložene razaranju i pljački (Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj, 136). 38 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš i Banovine, bila je sveobuhvatna vojno-redarstvena operacija koja je sinkronizirano, u tridesetak pravaca, oslobađala najveći dio okupiranog teritorija. U toj je operaciji oslobođeno uporište pobunjeničke srpske vlasti u Hrvatskoj, grad Knin, što je na simboličnoj razini označilo kraj rata. Hrvatska je svoju teritorijalnu cjelovitost postigla mirnom reintegracijom Podunavlja 1998. godine. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 39 3. razaraNje kulturNo-PovijesNe i SAkrAlne bAštine Našavši se u ratu u kojem se ratna pravila nisu poštivala, osobito kada se govori o odnosu agresorske vojske prema nezaštićenom civilnom stanovništvu, kulturno-povijesni spomenici i sakralni objekti, u prvom redu katoličke crkve i samostani, kao dio hrvatskog nacionalnog identiteta često su bili vojna meta. Ratnog razaranja nije bio pošteđen ni glavni grad Hrvatske. Tako su 7. listopada 1991., na dan isteka Brijunskog moratorija, u zračnom napadu JNA oštećeni Banski dvori na zagrebačkom Gornjem gradu, gdje se nalazilo sjedište Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Republike Franje Tuđmana. Ministarstvo kulture, prosvjete i športa provodilo je sustavne napore kako bi međunarodnoj zajednici i UNESCO-u ukazalo na stanje hrvatske spomeničke baštine, znatnog broja arheoloških lokaliteta u ratnim zonama ili na okupiranim područjima, bombardiranih, devastiranih i na razne načine oskvrnjenih sakralnih objekata od kojih je velik dio pripadao zaštićenim spomenicima kulture te brojnih povijesnih građevina i gradskih jezgri koje su, također, postale mete ratnog stroja agresorske vojske. Uništavana je i otuđivana arheološka građa kao i spomenici sakralnog karaktera, što uključuje kršćanske crkvice kasne antike i ranog srednjeg vijeka.41 Do kraja rata u Hrvatskoj je stradalo 1426 rimokatoličkih sakralnih građevina.42 Vukovar, grad u istočnoj Slavoniji, osim kao simbol hrvatske obrane ostao je poznat i kao simbol razaranja. Tromjesečna opsada grada dovela je do potpunog razaranja i uništenja kulturno-povijesnih spomenika među kojima se ističe barokni dvorac obitelji Eltz iz 18. stoljeća, dok su gradske umjetnine odnesene u Srbiju.43 Vukovar je reprezentativni primjer nemilosrdnog razaranja i zanemarivanja ženevskih i haških konvencija. Nekoć bogati barokni grad koji je protivno predviđanjima vojnih stručnjaka izdržao tromjesečnu 41 42 43 Vesna Girardi-Jurkić, „Prilog za sintezu o uništenoj kulturno-povijesnoj baštini tijekom agresije na Hrvatsku, 1991.-1995.,“ u: Prilozi iz hrvatske historiograije: Zbornik radova sa znanstvenih kolokvija 2009.-2011., Zrinko Novosel (ur.), (Zagreb: Društvo studenata povijesti „Ivan Lučić – Lucius“, 2012), 195. Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku, 342. Vidi: Radovan Ivančević, „Namjerno uništavanje hrvatske kulturne baštine (tijekom srpsko-crnogorske agresije 1991.-1995.),“ u: Ranjena Crkva u Hrvatskoj: uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991.-1995.), Ilija Živković (ur.), (Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 1996), 87. 40 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš opsadu na kraju je osvojen i do temelja razoren. Osim Vukovara stradali su i barokni dijelovi Osijeka, Daruvara i Pakraca.44 Renesansni grad Karlovac pod srpskim se topništvom nalazio duže od godinu dana, a Sisak, grad s antičkom tradicijom, također je pretrpio ratnu štetu. Njegova je trokutna renesansna tvrđava iz 16. stoljeća bombardirana.45 Na cijeli niz seoskih i gradskih naselja na istoku Slavonije u srpnju i kolovozu 1991. godine izvršena je agresija prilikom čega je stradao značajan broj kulturnih spomenika, od čega dobar dio onih sakralnih, kao i arheoloških lokaliteta. To se odnosi na crkve i samostane u Dalju, Aljmašu i Erdutu. Ministrica kulture, obrazovanja i športa u Vladi demokratskog jedinstva od 15. travnja do 12. kolovoza 1992. godine i istaknuta hrvatska arheologinja Vesna Girardi-Jurkić, ustvrdila je da su kulturno-povijesni spomenici bili mete neprijateljskog ratnog stroja „usprkos međunarodnim oznakama, a često upravo zbog njih“.46 To je slučaj s ruševinom fasade gotičke crkve u Topuskom koja se nije našla na meti topništva JNA sve dok nije označena plavom haškom zastavicom koja označava spomenik kulture.47 Sličnu sudbinu doživio je i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Oštećen je u topničkom bombardiranju Splita 15. studenog 1991. godine i to upravo na mjestu gdje je istaknuta zastava koja je ukazivala da se radi o zaštićenom spomeniku kulture.48 Prema podatcima za zaštitu spomenika kulture Republike Hrvatske, objavljenih u pulskome dnevnom listu Glas Istre 1992. godine u Hrvatskoj je oštećeno ili u potpunosti razoreno 538 pojedinačnih spomenika kulture, a 222 povijesna naselja trpjela su napade, od čega su 47 njih bili povijesne urbanističke cjeline.49 Potpuno razaranje doživjele su povijesne jezgre, Vinkovaca, Lipika, Hrvatske Kostajnice i Petrinje, a teško razaranje povijesne jezgre Osijeka, Pakraca, Karlovca, Otočca i Vukovara. Povijesne urbanističke cjeline koje su također napadnute su Split i Dubrovnik, koji je od 1979. godine uvršten na popis svjetske kulturne baštine. Slučajevi Vukovara i Dubrovnika utjecali su na politiku međunarodne zajednice te se osim provođenja aktivnije politike i ubrzanja međunarodnog priznanja Hrvatske pristupilo i određenim mjerama 44 45 46 47 48 49 Isto, 88. Isto, 86. Vesna Girardi-Jurkić, (ur.), Arheologija i rat: Djelatnost Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu/Archeology and war: research undertaken by the Department of Archeology at the Faculty Philosophy (Zagreb: Ministry of Education and Culture, 1992), 7. Ivančević, „Namjerno uništavanje,“ 80. Mate Zekan, „Četverogodišnja djelatnost muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika (1988., 1989., 1990. i 1991. godine),“ Starohrvatska prosvjeta 21 (1994): 305 – 344, ovdje 317. Isto, 186. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 41 zaštite kulturno-povijesnih spomenika. U agresiji su stradavale i hrvatske knjižnice, od kojih možemo izdvojiti Narodnu knjižnicu i čitaonicu u Vinkovcima i knjižnicu Interuniverzitetskog centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku te knjižnicu franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću.50 O razaranju i uništavanju hrvatske kulturne baštine progovorilo se još za vrijeme rata na međunarodnim konferencijama s ciljem upoznavanja europske stručne javnosti. Kao što je bio slučaj i s hrvatskom diplomacijom koja je pokušavala obratiti pozornost međunarodne zajednice na agresiju kojoj je Hrvatska bila podvrgnuta i time postići prekid vatre, odlazak jedinica JNA s hrvatskog državnog teritorija i međunarodno priznanje Hrvatske, tako je i u znanstveno-kulturnim krugovima put upoznavanja svjetske stručne javnosti s položajem hrvatske kulturne baštine u jeku agresije, prema riječima ministrice kulture Vesne Girardi-Jurkić, bio „izuzetno mukotrpan“.51 Tako navodi da je prilikom sudjelovanja u off programu na svjetskom Kongresu za prapovijest i protopovijest u Bratislavi krajem kolovoza 1991. godine naišla na nevjericu o zbivanjima u Hrvatskoj, dok je dio sudionika, pripadnika bivših jugoslavenskih republika, odbio prisustvovati izlaganju o ljudskim i spomeničkim žrtvama u Hrvatskoj.52 Posebna djelatnost Ministarstva očitovala se u upornom kontaktiranju svjetskih organizacija vezanih za spomeničku baštinu s ciljem njihovog dolaska u Hrvatsku. Nakon oslobađanja velikog dijela okupiranog teritorija u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja početkom kolovoza 1995. godine djelatnici Ministarstva na čelu s Girardi-Jurkić prilikom obilaska netom oslobođenog teritorija zatekli su na razne način devastirane i oskvrnjene sakralne građevine, u prvom redu katoličke crkve.53 Prema riječima Vesne Girardi-Jurkić, bio je to „planski proveden kulturocid hrvatske sakralne baštine radi pokušaja zatiranja hrvatskog nacionalnog identiteta“.54 Nakon što je utemeljena hrvatska demokracija i samostalnost možemo konstatirati da je ta samostalnost na samom početku obilježena ratom za obranu države i njenih međunarodno priznatih granica, a u tim okvirima odvijao se i sukob s dijelom njezina srpskog stanovništva. Nadovezao se i rat u Bosni i 50 51 52 53 54 Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku, 344. Giradi-Jurkić, „Prilog za sintezu,“ 189. Isto, 188. Vesna Girardi-Jurkić, „Stanje spomeničke baštine neposredno nakon oslobodilačke operacije ‘Oluja’,“ u: Informacijski rat protiv „Oluje: rasprave o doktrini informacijskog rata, scenaristima haških optužnica i hrvatskoj samobitnosti, Miroslav Tuđman i Mate Ljubičić (ur.,) (Zagreb: Udruga HIP, 2008) 253 – 266. Isto, 200. 42 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Hercegovini, s dugotrajno teškim posljedicama ne samo za tu zemlju, već i za Hrvatsku. Rezultat su bila velika stradanja, s ljudskim pogibijama koje se broje u desecima tisuća, s masovnim izbjeglištvom koji se broji u stotinama tisuća, s razrušenim gradovima, opustošenim selima. Povjesničarima je i nadalje veliki izazov da neopterećeno političkim i emotivnim predrasudama istražuju uzroke, tijek i posljedice raspada Jugoslavije i velikosrpske agresije na Hrvatsku kao i Domovinski rat koji možemo smatrati prekretnicom najnovije hrvatske povijesti, kako bi se i nastava povijesti u školama temeljila na znanstveno utemeljenim spoznajama a ne na politički i ideološki motiviranim konstrukcijama. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe II. DIO 43 djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 45 1. oBNavljaNje i djelatNost MatiCe hrvatske NakoN deMokratskih ProMjeNa S demokratskim promjenama, osnivanjem i obnavljanjem političkih stranaka s hrvatskim predznakom, počele su se obnavljati i kulturne institucije s tradicionalnom svrhom promicanja i jačanja hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Jedna od njih je i Matica hrvatska koja je osnovana 1842. godine kao Matica ilirska, na čelu s grofom Jankom Draškovićem, jednim od najistaknutijih pripadnika Hrvatskog narodnog preporoda. Dvije godine nakon osnutka, Matica je pokrenula i izdavačku djelatnost književnih, znanstvenih i stručnih djela.55 Matica je vodeća hrvatska kulturna institucija koja od svog osnutka radi na očuvanju i promicanju hrvatske nacionalne, kulturne i duhovne baštine. Njezina uloga prvenstveno se očitovala u poticanju književnog, znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva i borbi za hrvatski nacionalni identitet dok se Hrvatska nalazila u višenacionalnim državama Austro-Ugarskoj, Kraljevini Jugoslaviji i komunističkoj Jugoslaviji. Komunistički režim 1945. – 1990. nastojao je nametnuti određene ideološke koncepte, međutim, Matica je svojim djelovanjem u takvim okolnostima pokazala svoju predanost borbi za hrvatski nacionalni identitet i brizi za hrvatski jezik. Upravni odbor Matice je 1967. godine donio Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika kojom se tražila ravnopravnost hrvatskog jezika u saveznoj administraciji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, što se može označiti i početkom Hrvatskog proljeća. Slomom Hrvatskog proljeća kojim je zavladala poznata „hrvatska šutnja“, razdoblje sveopće apatije u Hrvatskoj kad se hrvatski politički vrh nije izjašnjavao javno o političkoj i društvenoj situaciji, zabranjeno je svako djelovanje Matice osim one izdavačke. Njezini brojni članovi i vodstvo zatvarani su. Sudskom odlukom 1980. godine Matica hrvatska je službeno ukinuta, premda je njezin Nakladni zavod i dalje nastavio djelovati. Najveći projekt koji je Matica iznjedrila svakako je Pet stoljeća hrvatske književnosti, čije je objavljivanje počelo 1962. godine. Demokratskim promjenama 1989. i 1990. godine počele su pripreme za obnovu Matice hrvatske, a izabrano je i privremeno vodstvo – književnik Petar Šegedin imenovan je predsjednikom Matice, a tajnikom povjesničar Jozo 55 Ive Mažuran, Josip Bratulić, Spomenica Matici hrvatskoj 1842-2002 (Zagreb: Matica hrvatska, 2004), 11. 46 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Ivičević. U prosincu 1990. godine održana je Obnoviteljska skupština Matice hrvatske, a za njenog predsjednika izabran je filozof i pjesnik Vlado Gotovac koji se i do 1972. godine nalazio na čelu te institucije. Na obnoviteljsku sjednicu skupštine došlo je oko 200 članova i velik broj gostiju.56 Do siječnja 1991. godine obnovljeni su ogranci Matice u Splitu, Rijeci, Zadru, Karlovcu, Čakovcu, Osijeku i Varaždinu.57 U smjernicama djelovanja Matice zaključeno je da ona djeluje na nekoliko razina – prosvjetiteljskoj, intelektualnoj, stvaralačkoj i publicističkoj.58 Obnovljeni su časopisi Matice: Kolo (urednik Igor Zidić) i Hrvatski tjednik (urednik Jakša Kušan)59 te je preuzeta Hrvatska revija Vinka Nikolića koja je dotada izlazila samo u emigraciji.60 Od 1993. godine izlazi Vijenac, novine za književnost, umjetnost i znanost, pod uredništvom Slobodana Prosperova Novaka.61 Tijekom agresije na Hrvatsku Matica hrvatska je doprinosila očuvanju hrvatske kulture, kako materijalne tako i duhovne. Organizirala je i vodila akcije prikupljanja materijalne i humanitarne pomoći koristeći svoje ogranke i hrvatska društva u inozemstvu te obavještava svjetsku javnost o zbivanjima u Hrvatskoj.62 U mjestima u kojima nije bilo ustanova koje se bave kulturnim radom, ogranci su bili temeljni stupovi kulturnog djelovanja, posebno u izdavanju knjiga, časopisa i zbornika.63 U svojim inspirativnim govorima, koje je održavao diljem Hrvatske, predsjednik Matice Vlado Gotovac je konstantno isticao značenje i važnost hrvatske povijesti i kulture i na taj način podizao svijest hrvatskog naroda oko potrebe očuvanja vlastite kulturno-povijesne baštine. Otvoreno je izjavljivao da se velikosrpska agresija provodi na sve ono što tvori hrvatsko biće – na hrvatsku povijest, na hrvatsku duhovnu i materijalnu baštinu, odnosno samu bit hrvatstva. Tako je u jednom intervjuu izjavio: Hrvatski je narod sada otkrio što mu znači njegova kultura. Hrvati su tek sada otkrili što znači katedrala u Šibeniku, Hrvati tek sada znaju što je Dubrovnik (…) Hrvati otkrivaju svoju domovinu u onoj dimenziji u kojo 56 57 58 59 60 61 62 63 Isto, 71. Isto, 73. Isto. Obustavljen nakon drugog broja. Isto, 73. Isto, 75. Isto, 74. Isto, 75. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 47 je ona najvrjednija, tj. u duhovnoj dimenziji, u dimenziji stvaranja, u kulturnoj, civilizacijskoj dimenziji.64 Osobito se osvrtao na uništavanje hrvatskih kulturno-povijesnih spomenika i sakralnih objekata, pri čemu je vidio priliku da hrvatski narod iznova upozna duhovne i materijalne vrijednosti koje agresorska vojska napada.65 Na glavnoj skupštini Matice hrvatske održane 1994. godine Gotovac je u svom obraćanju agresorska djelovanja protiv hrvatske kulture nazvao kulturocidom.66 Osvrćući se na funkciju i djelovanje Matice u početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, Gotovac je izjavio da se moralo odgovoriti na rat i u isto vrijeme očuvati kulturne vrijednosti.67 Matica hrvatska diljem zemlje je imala brojne ogranke koji su nastojali očuvati lokalnu kulturno-povijesnu baštinu. Već 1994. godine Matica je brojala više od 110 ogranaka u zemlji i 10 u Bosni i Hercegovini.68 64 65 66 67 68 Edo Popović, „U Hrvatskoj nema ustaških tragova“ (intervju s Vladom Gotovcem), Slobodni tjednik, (Zagreb), 7. 11. 1991., 20-21, ovdje 21. Znakovi za Hrvatsku, ostali podatci, broj stranice? Mažuran, Bratulić, Spomenica, 76. Isto, 76. Isto, 78. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 49 2. osNivaNje i djelovaNje ograNka MatiCe hrvatske Brela od 1993. do 1997. godiNe Inicijativa za osnivanjem ogranka Matice hrvatske pojavila se i u Brelima, i to već 1992. godine. U ožujku 1993. formiran je Inicijativni odbor „s ciljem i svrhom da se probudi i podigne kulturna razina naše općine“69, a javno djelovanje Matice u Brelima počelo je organiziranjem hodočašća crkvi sv. Nikole u kojem je sudjelovao veliki broj Breljana, po nekim procjenama čak dvjestotinjak ljudi.70 Hodočašće je organizirano 26. svibnja 1993., na dan posvećenja crkve. Za crkvu sv. Nikole u Brelima se smatra da je jedna je od najstarijih crkava na Makarskom primorju, spomenik kulture visoke kategorije. Točna godina posvećivanja nije poznata, ali se prema izgledu smatra da je podignuta u 15. stoljeću, kada se datiraju i grobne ploče uz nju.71 Prilikom hodočašća, a nakon svete mise i govora jednog od inicijatora hodočašća te budućeg predsjednika ogranka MH, dr. Božidara-Darka Šošića, dr. fra Karlo Jurišić, povjesničar iz franjevačkog samostana u Makarskoj, održao je predavanje o povijesti Brela od Konstantina VII. Porfirogeneta do stvaranja zasebne općine Brela 1993. godine, pod naslovom „Pogled s kote sv. Nikole – 572 m – na tisućljetnu prošlost Brela“.72 Članovi Matice hrvatske (a naravno i drugi Breljani) uvijek su bili zainteresirani za povijest svoga mjesta73. Stoga je u aktivnostima Matice bavljenje sa povijesnom baštinom vazda zauzimalo važno mjesto. 69 70 71 72 73 Inicijativni odbor Ogranka Matice hrvatske Brela, Brela, ožujak 1993. Usp. Zapisnik utemeljiteljske skupštine Ogranka Matice hrvatske u Brelima održane 12. prosinca 1993. godine u kongresnoj dvorani hotela „Soline“ s početkom u 15 sati; Tekst izvještaja o hodočašću. Usp. dok. br. 8 među prilozima: fra Karlo dr. Jurišić, Pogled s kote sv. Nikole – 572 m – na tisućljetnu prošlost Brela. Crkva zasigurno ima gotička obilježja. Spominje se titularom 1597. g., a izravno 1630., a prema izgledu se smatra da je podignuta u 15. stoljeću, kada se datiraju i grobne ploče uz nju. Marinko Tomasović, Vodič kroz kulturnu baštinu. Makarska i Makarsko Primorje, Biokovo i Zabiokovlje, Omiško-rogoznički i Neretvansko-stonski prostor (Makarska: Gradski muzej, 2014), 44. Tekst izvještaja o hodočašću. O tome svjedoče i svi do sada objavljeni brojevi Vrela Brela - Glasnika društva prijatelja kulturne i prirodne baštine „Brolanenses“. Usp. npr. Filip Škrabić: Sličice iz poviesti Brela, u Vrela Brela, God. III, broj 2-3, 1996., str. 31-34. 50 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 1. Dopis Inicijativnog odbora Ogranka Matice hrvatske Brela, ožujak 1993. godine 51 52 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Povijesni pregled fra Karla Jurišića, kao i Skica za povijest Brela Ozrena Žamića, našla su se među tekstovima u arhivi breljanskog ogranka Matice hrvatske. Skica za povijest Brela objavljena je i u časopisu Vrela Brela.74 U tom pregledu se na koncizan način sažima ono što se može smatrati poznatim povijesnim činjenicama. Oko ispravne interpretacije nekih od oskudnih obavijesti iz pojedinih povijesnih vrela (kao što je pitanje ubikacije gradova koji se u izvorima spominju) vode se, razumije se, rasprave (ne nužno samo unutar historiografske struke). Međutim, ono što se, bar među Breljanima, može smatrati općepoznatom i prihvaćenom povijesnom činjenicom vezano za Brela, prvi je spomen srednjovjekovnih Brela kao Berulia u djelu „O upravljanju Carstvom“ (De administrando Imperio) bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (905.-959.), kako je to istaknuto i u predavanju dr. fra Karla Jurišića. Porfirogenetovo djelo neizostavni je povijesni izvor za proučavanje najstarije hrvatske povijesti, koje od 29. do 36. poglavlja govori o Hrvatima i o Hrvatskoj. Bizantski car u 36. poglavlju piše o hrvatskom plemenu Neretvana i njihovoj pokrajini Paganiji ili „zemlji pogana“, koja je dobila taj naziv jer su njezini stanovnici pokršteni kasnije od svojih susjeda, u 10. stoljeću. Taj se prostor odnosi na Makarsko primorje od Vrulje do Neretve s četiri utvrđena naselja – Makar, Brela, Zaostrog i Gradac. Prvi spomen Brela nalazimo, znači, upravo u djelu spomenutog bizantskog cara. Smatra se da ime Brela potječe od riječi „brelo“, odnosno vrelo jer se na tom području nalazilo vrelo vode, dok je car Konstantin to preoblikovao u „Berulia“. Od 10. stoljeća smatra se da su Brela pripadala Neretvanskoj kneževini koja je kasnije postala sastavni dio Hrvatskog Kraljevstva, a sudeći prema povelji iz 1315. godine, nalazila su se u sastavu komune Omiš. U prvoj četvrtini 14. stoljeća Breljani, riječ na latinskom glasi Brolanenses, od kneza Jurja Šubića iz Klisa dobivaju iste povlastice kao i ostali stanovnici omiške općine. Naime, prvi poznati spomen imena Brela nakon Konstantina VII. Porfirogeneta donosi povelja hrvatskog kneza Jurja Šubića u latinskom obliku „Brolanenses“ 30. svibnja 1315. godine, a koja glasi: „I hoćemo, da sve ove sloboštine i povlastice (koje smo dali općini Omiš), punopravno imadu i Kučićani, Svinišćani, Rogošćani, Breljani i ostali koji se nalaze unutar njihovih međa… Dato u Klisu godine Gospodnje 1315., indikacije trinaeste, pretposljednjega dana (mjeseca) svibnja“. 75 74 75 Usp. Ozren Žamić: Skica za povijest Brela“, u: Vrela Brela - Glasnik društva prijatelja kulturne i prirodne baštine „Brolanenses“, Godina VII., broj 6, Brela 2006., str. 13-16. Usp. presliku povelje kneza Jurja Šubića na duguljastoj pergamenti iz 1315. godine, s uvećanim isječkom na kojem se dobro vidi riječ „Brolanenses“ u članku Ivan Tomaš, djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 53 U izvorima koji datiraju od 15. do 17. stoljeća, pisanima na latinskom, talijanskom i turskom jeziku, Brela se spominju u sljedećim oblicima – Bercla, Brehle, Breglie, Brehlia, Brechlia, Brechglia i Brehgli. Do 16. stoljeća Brela su se spominjala kao jedinstveno mjesto, međutim od 1571. godine u odluci mletačkog dužda Alojzija I. Moceniga razlikuju se „Breglie piccolo“ i „Breglie grande“, a krajem 16. stoljeća u stranim izvorima razlikuju se „Brehlia superior et inferior“, a krajem 17. stoljeća spominju se „Brehgli Dolgni“ i „Brehgli Gorgni“, odnosno Gornja Brela koja su se razvila u Biokovu i Donja Brela u primorju. Ozren Žamić tako u svom pregledu govori o stvaranju novih naselja, čiji su nam nazivi poznati iz nekih dokumenata, i o razvitku tih srednjovjekovnih Brela, koji je konačno temeljito uzdrman pa i prekinut provalom Turaka, njihovim prodorom na obalu i zauzimanjem Brela i cijelog Makarskog Primorja. Možda u svjetlu današnjih demografskih kretanja na poseban način čitamo i razumijemo riječi autora Skice za povijest Brela kada kaže da „u razdoblju koje slijedi, od kraja XV pa do kraja XVII stoljeća, za više od 200 godina ta i takva Brela jednostavno nestaju. Stanovništvo se je gotovo u potpunosti izmijenilo, starosjeditelji su otišli, a novi ljudi iz zaleđa doselili. Nažalost, nestankom starosjeditelja nestalo je i sve ono materijalno, civilizacijsko i duhovno bogatstvo, stvoreno dotadašnjim razvitkom (…). U tom se procesu rađaju novovjeka hrvatska Brela, Brela koja mi poznajemo.“ Ovdje nije mjesto za podrobniji opis tih zanimljivih povijesnih procesa, uključujući one migracijske, i kako su se odražavali na stanovništvo Brela, pa ni za promišljanje struktura dugog trajanja, koji se mogu prepoznati u povijesti Brela. No, vrijedi naglasiti da su Brela u današnjoj Republici Hrvatskoj prvi put u povijesti postala samostalna općina, kad je 14. travnja 1993. godine na čelo Općine Brela izabrana prva načelnica, akademska kiparica Ivanka Filipović. Povijest Brela zasigurno zaslužuje da se na sintetičan način jednom izloži na jednom mjestu. Ovdje se moramo zadovoljiti samo sa nekim natuknicama. I suvremena povijest Brela u 20. stojeću bila bi izazovna tema. Brela su ušli (prvenstveno zahvaljujući uzgoju Višnje maraske), prema zapisima Nikole Alačevića iz 1910. godine, kao “najbogatije i najdobrostojeće selo u cijelom Primorju”, a to nakon što su, opet prema Alačeviću, bila “najubožnije selo cijelog našeg Primorja, tako da (su) amo iz njega prosjaci na čopore dolazili na prosjačenje i kalašenje”, kao to navodi i dugogodišnji breljanski župnik don Josip Bebić u svojoj vrijednoj knjizi o Brelima iz 1985. godine. Knjiga Josipa Bebića prva je publikacija takve vrste!76 Čitajući njegovo 76 „Brolanenses – Breljani kneza Jurja Šubića“, u: Vrela Brela God. XVIII, br. 7, Brela, 2012., str. 157-161. Usp. Josip Bebić, Brela (Split: Crkva u svijetu, 1985), 39. Prikaz povijesti pod naslovom „Brela kroz povijest“ daje se na str.16-26. 54 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš poglavlje o poljoprivredi i voćarstvu, ali i sjećanja Breljanina Stipe Zubanovića sa Dubaca77, vidimo od čega i kako su Breljani živjeli dok nije došlo do razvoja turizma. Kod pitanja komu pripisati zaslugu za prvi procvat Brela u znaku višnje Maraske, svi se autori slažu da je presudna bila uloga svećenika, don Kleme Pavlinovića, koji je mjesto “moralno i ekonomički podigao”, tako da se 1909. god. prodalo višanja za 60.000 kruna, a toliko, navodi Alačević, “neće drugo selo niti za vino dobiti”. (Od tada, pretpostavlja Ozren Žamić, datira i doskočica po kojoj su Breljani bili poznati kad bi Višnje dobro rodile: Iz Brela, pa šta je ?!) I u kasnijem razdoblju će se na kulturnom planu pokazati da je uloga don Ante Soljanića kod manjeviše svih inicijativa u Brelima bila nezaobilazna (čime smo naznačili još jednu temu sa kojom bi se isplatilo sustavno baviti). Međutim, usprkos višnjama, i kad bi dobro rodile, opće prilike i uvjeti života u Brelima dugo su bile daleko od dobroga za veliku većinu. Svi autori koji su se bavili razvojem Brela s pravom, primjerice, ističu da se prva državna škola u Brelima tek 1897. godine osnovala, a, kako kaže Ozren Žamić, koji je o uvjetima života u Brelima u razdoblju pred Drugi svjetski rat i nakon njega mogao govoriti na temelju vlastitih sjećanja, ako se „izuzmu bratovštine, nikakvih drugih društvenih institucija nije bilo. Očito je na niskoj razini bila svijest o javnom interesu kao uvjetu civiliziranog življenja.“ No, šezdesete godine 20. stoljeća, „uvode u Brela na velika vrata turizam“, a to označava prekretnicu u životu mjesta.78 Općenito uzevši, Brela su kroz 19. i 20. stoljeće dijelila sudbinu svoga bližeg i daljnjeg okruženja.79 Što se tiče ideja i ideologija koje su uzimali maha, ni tu Dalmacija nije bila nikakav izuzetak od općega europskog pravila koje je nalagalo stvaranje jakih nacionalnih pokreta i rješavanje „nacionalnog pitanja“ kroz stvaranje vlastite države. Nesumnjivo je pripadnost naciji u Europi, a počevši još od 19. stoljeća, sve više doživljavana kao primarni politički identitet i temelj društvene organizacije i orijentacije. Nacionalni identitet i osjećaj pripadnosti, u slučaju Dalmacije za veliku većinu imao je hrvatski predznak, i 77 78 79 Usp. Stipe Zubanović, Burni hod - na Dupcima po Vrulji u Brelima i okolo. Prilozi lokalnoj povijesti Brela i podbiokovskoga kraja u 20. stoljeću, Aleksandar Jakir (ur.), (Split: Filozofski fakultet, 2016). Usp. pregled razvoja turizma u Brelima u prilogu Valentina Vitković: Povodom 80-te obljetnice organiziranog turizma u Brelima (1932.-2012.), u Vrela Brela, God. XVIII, br. 7, Brela, 2012., str. 7-40. Usp. Aleksandar Jakir, „Dalmacija u procesima stvaranja moderne nacije u 19. i 20. stoljeću“, u: Ivan Basić/Marko Rimac (ur.), Spalatumque dedit ortum – U Splitu bio je rođen. Zbornik povodom desete godišnjice Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, (Split: Filozofski fakultet 2014), 451-477. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 55 u ruralnim dijelovima u prvoj polovici 20. stoljeća postaje nezaobilazna društvena činjenica. stoljeće bilo je obilježeno kaotičnim političkim previranjima ali i teškom socijalnom situacijom u kojoj se našla velika većina stanovništva. Dalmacija je nastala i opstala na tlu koje nikad nije bilo izdašno, pa i za prvu polovicu 20. stoljeća možemo ustvrditi da je uvijek teško hranila svoje stanovništvo. Svi politički programi koji su obećavali iskorak iz sveopćeg siromaštva i zaostalosti ne mogu se odvojiti od interpretacije nacije i nastojanja da se riješi tzv. „nacionalno pitanje“. U razdoblju tzv. Narodnog preporoda u Dalmaciji, u 19. stoljeću80, zatičemo i Breljane koji su u njemu bili angažirani. To pokazuje i članak povodom smrti glavara Brela Marka Žamića, objavljen u zadarskom Narodnom listu 1897. godine. U nacrtu za sadržaj Breljanskog zbornika, koji na žalost do danas još nije ugledao svjetlo dana, citira se Narodni list iz Zadra: „Bio je naš Marko i uzor rodoljub. Tako da se svedjer zanosom i ugodnošću pripovieda, da u Brelima nema odmetnika poštenih načela pokojnog Pavlinovića, kojim je naš Marko svedjer vieren bio i svoje Breljane u njima kriepio”. Osnovni cilj svih hrvatskih opcija od vremena Narodnog preporoda do Prvog svjetskog rata bilo ujedinjenje hrvatskih zemalja unutar ili izvan Habsburške monarhije – najprije pod ilirskim imenom. Povijesna je činjenica da su mnogi Hrvati, ne samo u Dalmaciji, 1918. pozdravili stvaranje zajedničke jugoslavenske države nakon propasti Austro-Ugarske. I prije nego što je austrijska vlast u Dalmaciji implodirala, naročito među zagovornicima i političarima Hrvatsko-srpske koalicije, nalazimo rasprostranjeno uvjerenje da je hrvatsko nacionalno pitanje nemoguće riješiti unutar Austro-Ugarske. Kraljevina SHS trebala je služiti kao okvir za nacionalno ujedinjenje i kao brana talijanskim ekspanzionističkim težnjama, što je posebno važno bilo Dalmatincima, Primorcima, Istranima.81 Međutim, brzo je postalo razvidno da Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je srbijanska politika uspjela nametnuti centralističku monarhiju pod dinastijom Karađorđevića, nije bila ravnopravna zajednica južnoslavenskih naroda o kojoj su sanjali južnoslavenski nastrojeni intelektualci i pjesnici u zemljama koji su do 1918. bile djelom Austro-Ugarske. Vrlo brzo je došlo do otrežnjenja i među onim hrvatskim političarima koji su zagovarali jugoslavensku 80 81 Usp. Marko Trogrlić/Nevio Šetić, Dalmacija i Istra u 19. stoljeću (Zagreb: Leykam inTernational, 2015) i Antoni Cetnarowicz, Narodni preporod u Dalmaciji (Zagreb: Srednja Europa, 2006). Usp. Aleksandar Jakir, „O nekim aspektima procesa oblikovanja nacionalnih identiteta na primjeru Dalmacije između dva svjetska rata“, u: Nacija i nacionalizam u hrvatskoj povijesnoj tradiciji, Tihomir Cipek, Josip Vrandečić, (ur.), (Zagreb: Alinea 2007),127139. 56 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš državu. Stjepan Radić zalagao se za stvaranje konfederativne i republikanske seljačke države, a njegova je Hrvatska seljačka stranka vrlo brzo postala vodeća politička snaga u svim hrvatskim krajevima novostvorene Kraljevine. I u Brelima je u međuratnom razdoblju HSS bio jak. Unitaristička diktatura nakon atentata na Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-a u Narodnoj skupštini u Beogradu 1928., koju je kralj proglasio 6. siječnja 1929., označila je prekretnicu i početak kraja prve Jugoslavije. Ovdje, dakako, nije mjesto na kojemu možemo opisati nastanak, ustroj i probleme ni prve ni druge jugoslavenske države. No, čini se umjesnim bar spomenuti da su se neriješeno nacionalno pitanje, kao i svi problemi političkog, društvenog i gospodarskog razvitka, uvijek, naravno, reflektirali i u Brelima. U posebnoj bi studiji valjalo prikazati što su npr. rat i nasilje, pa revolucija i uvođenje socijalističkog sustava nakon 1945. godine značili za Brela. Isto tako bi zasigurno bilo zanimljivo promatrati kako se u lokalnim prilikama reflektirao val demokratizacije i liberalizacije u SFRJ, koji je svoj vrhunac u Hrvatskoj doživio sa Hrvatskim proljećem 1971. Tad je, primjerice, nacrtan hrvatski grb na „Vilovića stijeni“ u Biokovu iznad Brela. Nacrtali su ga Davor, Ivica, Jordan i Božidar-Darko Šošić i Zdravko Pervan. Čitatelji ove knjižice, dakako, prepoznat će ova imena. O tome je tada pisao Hrvatski tjednik iz pera Brune Bušića, a svi sudionici tog pothvata našli su se za vrijeme SFRJ pod teškom optužbom za neprijateljsku djelatnost. Sigurni smo da se svi temeljni procesi i strukture, koji su obilježili hrvatsku povijest u 20. stoljeću, koja je također svojevrstan odraz globalnih političkih, društvenih i kulturnih prilika, mogu prepoznati u ljudima i lokalnim prilikama, u nekoj svojoj „breljanskoj“ inačici. Tako se i osnivanje i djelovanje Matice u Brelima može opisati kao refleks na povijesni trenutak stvaranja samostalne i demokratske hrvatske države početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Kako je onda započelo djelovanje Matice hrvatske u Brelima? Još početkom kolovoza 1993. godine, još prije formalnog osnivanja Ogranka, breljanski matičari i ogranak MH Brela surađivali su već s drugim hrvatskim kulturnim institucijama. Književnik Anđelko Novaković uputio je poziv Ogranku na znanstveni kolokvij „Tri prešućena pjesnika“ koji je organiziralo Društvo hrvatskih književnika, Ministarstvo kulture i prosvjete te Ministarstvo znanosti RH, u čast 100. obljetnice zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Riječ je bila o trojici poljičkih pjesnika Branku Klariću (1912.-1945.), Jakši Ercegoviću (1918.-1945.) i Srećku Karamanu (1909.-1964.) koji su stradali od komunističkog režima. Kolokviju su prisustvovali Breljani Božidar-Darko Šošić i Zdravko Pervan. Možemo reći da je tlo bilo dobro pripremljeno za kulturno djelovanje Matice u Brelima kad je naposljetku Osnivačka skupština Ogranka MH Brela održana 12. prosinca 1993. u dupkom punoj kongresnoj dvorani hotela Soline. Rad skupštine vodilo je radno predsjedništvo koje su činili prof. dr. Ozren Žamić, djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 57 Slika 2. „Tri prešućena pjesnika“ (Slobodna Dalmacija) Romana Ribičić, dr. Božidar-Darko Šošić, prof. Milan Babić i prof. Zdravko Pervan.82 Pritom je 22 člana Ogranka tajnim glasovanjem izabralo Predsjedništvo od sedam članova i rukovodstvo ogranka. Za predsjednika ogranka izabran je dr. Božidar-Darko Šošić, za dopredsjednike Romana Ribičić i Milan Babić, za glavnog tajnika prof. Zdravko Pervan, za gospodarstvenog tajnika AnteTonći Ursić, a za članove Predsjedništva prof. dr. Ozren Žamić i Jozo Bekavac. Za članove Nadzornog odbora izabrani su Vesna Sokol, Tomislav Kristić i Mladen Tomaš.83 Zadaće Ogranka MH Brela uključivale su promicanje narodnog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda na područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, njegovanje hrvatskog jezika, osnivanje i poticanje kulturnih društava, organiziranje umjetničkih, kulturnih i znanstvenih predavanja tribina i skupova.84 Predsjednik Ogranka Božidar Darko Šošić i predsjednik MH Vlado Gotovac, tom su prilikom održali pozdravne govore, a Ozren Žamić 82 83 84 Usp. Zapisnik Utemeljiteljske skupštine u prilogu, dok. 1, str. 2. Isto. Usp. dok. 4 u prilogu, Pravilnik i Poslovnik rada MH – ogranak Brela. 58 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš prisutnima je izložio najvažnije crtice iz povijesti Brela.85 Član Inicijativnog odbora i profesor hrvatskog jezika Zdravko Pervan osvrnuo se na značenje, ulogu i djelovanje Matice hrvatske u hrvatskoj povijesti. U navedenom razdoblju Ogranak MH Brela obilježavao je svake godine obljetnicu svog osnivanja, popraćenu prigodnim programom. Na Osnivačkoj skupštini predsjednik Matice hrvatske, Vlado Gotovac, istaknuo je u svom govoru: „Utemeljenjem ovog ogranka, sto i četrnaestog po redu, Matica hrvatska dokazuje svoju bit i veličinu. Mala povijest Brela dokazuje da Matica ima pravo kad želi da svako hrvatsko mjesto svojom poviješću ispriča cijelu povijest naše domovine. Naš je cilj imati jedinstvenu Hrvatsku u kojoj nema provincije, unutrašnjosti, centra, već je to svaki čovjek. Hrvatska kultura treba pripasti svakom Hrvatu, a Matica je tu ne kao politička stranka, već kao dokaz duhovnoga identiteta, ona je duhovna i politička svijest nacije. U Matici se nikada nismo prebrojavali po strankama, nego po vrijednosti, po veličini i korisnosti za Hrvatsku“.86 Kao u brojnim drugim svojim govorima, Gotovac se osvrnuo i na odnos Hrvatske i Europe, napomenuvši da se mi ne uključujemo u Europu, već mi jesmo Europa. Ustvrdio je da se Matica nalazi u teškom položaju jer se Hrvatska nikad nije našla u ovako teškim uvjetima, a Hrvati „nikad nisu imali tako golemu, tako presudnu povijesnu zadaću kao što je danas imaju (…)“.87 Gotovac se, nadalje, osvrnuo na važnost i ulogu hrvatske kulturne baštine i činjenicu da su upravo kulturno-povijesni spomenici na meti agresora: Prisjetite se samo tko je i čime bio napadnut u prvom trenutku kad je bila napadnuta Hrvatska. Prvo su napadnuti hrvatski kulturni spomenici, prvo su srušene crkve i biblioteke, prvo su srušeni povijesni gradovi. Zašto? Jer je to svjedočanstvo hrvatskog identiteta, jer je to svjedočanstvo hrvatske povijesti i njezine vrijednosti. Onaj tko je želio srušiti Hrvatsku, želio je prije svega srušiti njezine dokaze, dokaze njezine duhovne moći, njezine materijalne kulture i dokaze da pripada doista svijetu u kojem mi želimo biti i živjeti, a to je zapadna i kršćanska Europa.88 85 86 87 Usp. Ozren Žamić: Skica za povijest Brela, Brela, prosinac 1993. Usp. dok. 5 u prilogu, Govor predsjednika MH Vlade Gotovca na Osnivačkoj skupštini ogranka MH Brela. Isto, 3. Isto, 4.88 djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 59 Slika 3. Osnivačka skupština Ogranka Matice hrvatske Brela. S lijeva na desno: prof. dr. Simona Gotovac; Vlado Gotovac; predsjednik Ogranka MH Omiš Josip Brstilo; predsjednik MH Makarska Ljubo Urlić i Ante Škrabić Slika 4. Osnivačka skupština Ogranka Matice hrvatske Brela. članovi Predsjedništva Ogranka (s lijeva na desno): Jozo Bekavac, Tonći Ursić, Ozren Žamić, Vlado Gotovac, Romana Ribičić, Božidar-Darko Šošić, Zdravko Pervan, i Milan Babić 60 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Gotovac je usto istaknuo da Matica nije stranka, nego politička i duhovna savjest nacije i oblik borbe za Hrvatsku.89 Na skupštini se član Inicijativnog odbora i profesor hrvatskog jezika Zdravko Pervan osvrnuo na ulogu i djelovanje Matice hrvatske za koju tvrdi da je bila najomiljenije okupljalište hrvatskih kulturnih djelatnika, obnovitelj i pokretač brojnih pothvata, živo žarište, neiscrpan izvor naše kulture i nerijetko među prvima na braniku domovine, naravno, posebice onda kada je trebalo obraniti hrvatski jezik, književnost, kulturnu baštinu i sve ono što je nosilo hrvatski duh i predznak.90 Pervan je svoj izlaganje završio riječima nade u doprinos Matice duhovnoj obnovi Hrvatske.91 Zadaće Ogranka Matice hrvatske u Brelima uključivale su promicanje narodnog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda na područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, njegovanje hrvatskog jezika, osnivanje i poticanje kulturnih društava, organiziranje umjetničkih, kulturnih i znanstvenih predavanja tribina i skupova, itd.92 Ogranak je od 1994. do 1997. godine tijekom kolovoza održavao godišnja kulturna okupljanja „Breljana i prijatelja Brela, koji žive izvan Brela, pretežito u domovini ali i u inozemstvu“. Ta godišnja okupljanja postala su poznata kao Breljanski susreti. a) „Breljanski susreti“ Prvi Breljanski susreti održani su u kolovozu 1994. godine kroz trodnevni ciklus predavanja, hodočašća, izleta i druženja.93 Tom je prilikom predstavljen 89 90 91 92 93 Isto, 5. Usp. dok. 6, Zdravko Pervan, Povijest, djelovanje, značaj i svrha Matice hrvatske. Isto. Usp. dok. 4, Pravilnik i Poslovnik rada MH ogranak Brela. U arhivi ogranka nalazi se velik broj dokumenata koji su povezani s aktivnostima MH u Brelima. Kao primjer navodimo što je sve sačuvano vezano za Breljanske susrete u 1994. g.: 1. Raspis Ogranka Matice Hrvatske o Susretima; 2. Program susreta svih Breljana i prijatelja Brela; 3. Pozdravni govor predsjednika Ogranka B. Šošića; 4. Pozdravno pismo fra Karla Jurišića; 5. Izvješće profesora Z. Pervana o radu Ogranka MH Brela; 6. Dr. O. Žamić : Idejni projekt sadržaja Breljanskog zbornika; 7. Riječ dr. Gorana Granića; 8. Riječ Don Mate Stanića; 9. Izlaganje prof. Zoriade Demori Staničić; 10. Informacije dr. B. Šošića radio Zagrebu sa „Punte Rata“; 11. Prof. Z . Demori Staničić :Na vrelima Breljanske baštine; 12. Pozdravna riječ V. Gotovca u Brelima Gornjim; 13. Prof. F. Škrabić poz. V. Gotovca u ime «Brolanensesa”; 14. Dr. B. Šošić predstavlja knjigu :”Bo- djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 61 dotadašnji rad ogranka, posjećena je crkva sv. Nikole i predstavljena je knjiga fra Aleksandra Ribičića Bonace i nevere. Na otvaranju susreta prisutni su bili i istaknuti političari Vladimir Veselica i Goran Granić94, kao i brojni Breljani iz dijaspore. Božidar-Darko Šošić u svom je predavanju na Breljanskim susretima 1994. godine predstavio tri cilja kojima će ogranak Matice težiti, a to su obnova crkve sv. Nikole, izdavanje Breljanskog zbornika te promicanje kulturnih zbivanja i projekata.95 Zdravko Pervan je predstavio dotadašnji rad ogranka Matice i istaknuo svojevrsnu paralelu osnivanja breljanskog ogranka Matice 1993. godine s osnivanjem Matice u 19. stoljeću: „Ogranak u Brelima rađa se u ozračju burnih promjena koje su zahvatile Europu nakon pada i rušenja berlinskog zida (stvarnog i figurativnog), u ozračju ponovnog nacionalnog probuda, te uspostave neovisne države nakon tisućljetne težnje i sna.“96 Nakon toga, Pervan se osvrnuo na problem razorenih kulturno-povijesnih spomenika kao vidljivih znakova hrvatske kulture: „Zato su se odmah obrušili na zvonike, crkve i samostane, pale knjige i biblioteke, ruše muzeje i škole, uništavaju galerije i dvorce“, što je u hrvatskom narodu potaknulo želju za očuvanje i obnavljanjem vlastite kulturne baštine, u ovom slučaju, stanovnika Brela koji su „svjesni toga da je kulturna baština Brela zapuštena, da propada, da je doslovce zarasla u korov“. Zbog toga je obnova spomeničke baštine prvi cilj ogranka Matice u Brelima, čiji je prvi projekt spomenik visoke kategorije, spomenuta crkva sv. Nikole. Ta crkva nije, za razliku od brojnih drugih, razorena u agresiji. Od 1953. godine nije bila u uporabi i nalazila se pod nadzorom JNA te je polako propadala. Predsjednik Ogranka Božidar-Darko Šošić 1995. godine upozorio je medije i javnost na oskvrnjivanje crkve sv. Nikole koja je pretvorena u štalu u kojoj se 94 95 96 nace i nevere” fra A.Ribičića; 15. Prof R. Markić predstavlja knjigu „Bonace i nevere” fra A. Ribičića; 16. Peof. dr. O. Žamić predstavlja knjigu :”Bonace i nevere” fra A. Ribičića; 17. Zahvala fra Aleksandra Ribičića; 18. Pjesma «Oda Brelima” riječi fra A. Ribičića, glazba M. Srzić; 19. Radio «Makarska Rivijera” o knjizi A.R (Ž. Kuluz); 20. Pozdrav dr. B. Šošića u hotel «Pelegrin”; 21. Anketni upitnik u svezi s djelatnošću Ogranka; 22. L..A. Minelli , Zürich : Studija o breljanskom turizmu (s prijevodom); 23. Mr. A. Carević : Proiliranje breljanskog turizma; 24. J. Bekavac , slikar : likovni trenutak; 25. Završna riječ dr. B. Šošića; 26. Kroničarski pregled Susreta, prof. dr. O. Žamića; 27. Odjeci : a) M. Sigetić , Vjesnik : Sačuvati baštinu; 28. M. Sigetić, Vjesnik : Novi izvori života. Usp. Pozdravni govor dr. Božidara Darka Šošića. Isto. Usp. Zdravko Pervan, Osvrt o radu i djelovanju Matice hrvatske i ogranka MH u Brelima. 62 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš za nevremena sklanjaju ovce i koze i pozvao na odgovornost nadležne institucije za očuvanje kulturnih dobara.97 Crkva je konačno obnovljena 2000. godine. Ozren Žamić rekao je da su osnovna dva cilja „Breljanskih susreta“ bila „na najbolji i najneposredniji način upoznati sve Breljane i prijatelje Brela sa osnivanjem Ogranka Matice hrvatske Brela“ te „zainteresirati ih da pristupe Ogranku i da se aktiviraju na njegovim zadacima“.98 Na Breljanskim susretima opetovano se isticalo je da je uništavanje oznaka kulture – obrušavanje na zvonike, crkve i samostane, paljenje knjiga i biblioteka, rušenje muzeja i škola, uništavanje galerija i dvoraca – proizveo „suprotan učinak“, i, kako je rekao Zdravko Pervan, „kao i uvijek kod Hrvata se budi još jača i dublja svijest, odgovarajuća želja za otporom i očuvanjem korijena i identiteta, kako nacionalnoga tako i kulturnoga. Upravo spoznaja da je kultura i kulturna baština jedno od najvažnijih mjerila nacionalne opstojnosti i samobitnosti, pored otpora, rađa potrebu i duboki osjećaj da se sveukupna kulturna baština otkriva, revalorizira i očuva za buduće naraštaje, da se na posebno mjesto, kao i uvijek kroz povijest, kao zalog očuvanja nacionalnog identiteta, stavi i istakne materinski, hrvatski jezik, te da se istakne, očuva i njeguje sve što ima hrvatski duh i predznak.“ Naglašeno je: „Rat i ratne strahote izazivaju kod ljudi osjećaj i potrebu da se zaklone iza nacionalnih vrjednota koje najdulje traju. Na našim prostorima ovdje to je sve ono što je stvarano u kamenu i od kamena i što su Hrvati zapisali i stvorili u kamenu i od kamena od dolaska na obale Jadrana i što su odnjegovali na tradiciji mediteranske kulture i civilizacije. Naravno, toj istoj kulturi Hrvati daju golemi doprinos i vlastiti pečat i nadasve cijene i poštuju ono zlatno pravilo da najduže traje ono što je zapisano, a Hrvati su i u tome bili i ostali iznimno umješni i uspješni. Sve ovo imali su na umu i pri srcu entuzijasti iz Brela na čelu s Proljećarima iz 70-ih godina koji su i onda bili aktivni u Matici. Znali su da je Matica najomiljenije okupljalište hrvatskih kulturnih djelatnika, svjesni toga da je kulturna baština Brela zapuštena, da propada, da je doslovce zarasla u korov. U jeku najžešće agresije na Hrvatsku rađa se ideja za utemeljenje ogranka MH. Naravno, slijede se primjeri obnavljanja starih i utemeljenja novih ogranaka diljem Hrvatske.“ Ogranak Matice je 9., 10. i 11. prosinca 1994. prilikom obilježavanja prve obljetnice osnutka Ogranka organizirao predavanje, hodočašće Crkvi sv. Nikole i posjet Ogranku Matice hrvatske Sinj, a 26. prosinca održano je predstavljanje pjesama „U tišini riječi“ Antonija Juričića. Breljanski susreti Matice hrvatske 1995. godine odvijali su se u znaku oslobađanja Hrvatske od okupacije i u ozračju skorog završetka rata. Tema 97 98 Božidar Darko Šošić, „Obeščašćen sveti Nikola“, Slobodna Dalmacija (Split), 8. 7. 1995., 44. Usp. izlaganje Zdravka Pervana na Breljanskim susretima 1994. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 5. Program Breljanskih susreta 1995. godine 63 64 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš susreta bila je „Hrvati u tuđini“. Osim Vlade Gotovca, na susretima su bili prisutni Goran Granić, Vladimir Veselica te članovi ogranaka Matice hrvatske Sinj, Makarska i Imotski. Jedan od izlagača bio je Jakša Kušan, urednik „Hrvatske revije“ koji je u svom izlaganju „Novinarstvo iseljene Hrvatske“ kritički progovorio o tadašnjem stanju u hrvatskom novinarstvu i utjecaju države na medije i o nedostatku slobodnih, odnosno samostalnih novinara koji bi informirali na stranim jezicima i na taj način promovirali interese Hrvatske. Pritom je napomenuo da je hrvatska dijaspora bila djelotvornija u izdanjima na stranim jezicima u vrijeme Jugoslavije.99 Nakon njega Vinko Nikolić je održao izlaganje na temu „Jedna domovina – jedna književnost. Emigrantski doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini“ u kojem se osvrnuo na emigrantsku književnost od 1945. godine nadalje u kojem je spomenuo svoju zbirku pjesama „Izgubljena domovina“, roman Antuna Bonifačića „Bit ćete kao bogovi“ i časopis „Hrvatska revija“ po uzoru na nekadašnji časopis Matice hrvatske. Nikolić kao uzor djelatnosti časopisa uzeo upravo Maticu s ciljem okupljanja svih Hrvata bez obzira na vjerske, ideološke, stranačke ili bilo kakve druge razlike.100 Monsinjor Vladimir Stanković u svom je predavanju istaknuo ulogu Crkve u očuvanju hrvatske nacionalne svijesti u dijaspori.101 Sudionici tih Breljanskih susreta Matice hrvatske 1995. godine, poneseni povijesnim trenutkom oslobađanja Republike Hrvatske od okupacije i u ozračju skorog završetka rata, bili su svjesni da se radi o „sudbonosnim trenutcima za našu dragu domovinu Hrvatsku, kao i za Bosnu i Hercegovinu, o sudbonosnim trenutcima za sve Hrvate, ne samo u domovini, nego i u tuđini, jer Oluja je počela. Svjesni povijesnog trenutka vjerujmo u Boga, vjerujmo u sebe, vjerujmo u svoj narod, jer istina i pravda su na našoj strani!“102 Tadašnji predsjednik Matice u Brelima, Božidar-Darko Šošić, napominje da je na sam dan provođenja „Oluje“ bilo upitno hoće li se Breljanski susreti uopće održati. Poslije kratkih konzultacija, vodstvo Ogranka odlučilo se provesti predviđeni program. Naslov susreta „Hrvati u tuđini“, ukazuje na tematsku vezanost uz hrvatsku dijasporu. Prvi dan susreta, 4. kolovoza, nakon pozdravnih govora Božidara Šošića i Vlade Gotovca, uvodnu riječ je održao član predsjedništva Ogranka MH Brela Ozren Žamić, a predavanja su održali Tihomil Rađa na temu 99 100 101 102 Usp. dok. 15, Jakša Kušan, Novinarstvo iseljene Hrvatske. Usp. dok. 16, Vinko Nikolić, Jedna domovina – jedna književnost. Emigrantski doprinosi hrvatskoj kulturnoj baštini. Usp. prilog Vladimira Stankovića na Breljanskim susretima: O hrvatskoj inozemnoj pastvi. Usp. dok. 13, Breljanski susreti ‘95, 04. i 05. kolovoza 1995 godine, Pozdravna riječ gosp. dr. B. Šošića, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Brelima. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 65 Domovina – dijaspora dva različita iskustva u potrazi za sintezom te monsinjor Vladimir Stanković Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Nakon toga predstavljena je knjiga Milana Babića Kratak pregled hrvatske povijesti. Drugog dana susreta, 5. kolovoza, u zoru je organizirano hodočašće crkvi sv. Nikole gdje je mons. Vladimir Stanković na temu „Oluja“ održao značajan govor. Nakon toga, hodočasnike je u Gornjim Brelima dočekalo vodstvo društva Brolanenses sa, takoreći, svim stanovnicima Gornjih Brela gdje je Vlado Gotovac održao govor na oduševljenje svih prisutnih. U popodnevnim satima u kongresnoj dvorani hotela Soline predavanja su održali Jakša Kušan Novinarstvo u iseljenoj Hrvatskoj i Vinko Nikolić Jedna domovina – jedna književnost: emigrantski prinos hrvatskoj kulturnoj baštini. Jakša Kušan u svom je izlaganju Novinarstvo iseljene Hrvatske kritički progovorio o tadašnjem stanju u hrvatskom novinarstvu i utjecaju države na medije i o nedostatku slobodnih, odnosno samostalnih novinara koji bi informirali na stranim jezicima i na taj način promovirali interese Hrvatske. Pritom je napomenuo da je hrvatska dijaspora bila djelotvornija u izdanjima na stranim jezicima u vrijeme Jugoslavije. Razna emigrantska glasila ugasila su se 1990. godine uspostavom Republike Hrvatske. Isto tako, izrazio je žaljenje što „hrvatska emigracija nije izvršila onu ulogu i imala onaj utjecaj na domovinu kakav se mogao očekivati a i poželjeti. Nisu iskorišteni čak ni profesionalni novinari, iako su njihove usluge i veze u svijetu mogle biti dragocjene baš zbog ranije hrvatske izolacije od svjetskih medija, zbog ukorijenjenih predrasuda i ‘crnih legendi’ koje su desetljećima sustavno širene iz Beograda“.103 Nakon njega Vinko Nikolić, urednik nekadašnjeg časopisa Matice hrvatske za društvena i kulturna zbivanja Hrvatska revija obnovljenog u Buenos Airesu 1951. godine, održao je izlaganje na temu Jedna domovina – jedna književnost: emigrantski doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini u kojem se osvrnuo na emigrantsku književnost od 1945. godine nadalje u kojem je spomenuo svoju zbirku pjesama Izgubljena domovina, roman Antuna Bonifačića Bit ćete kao bogovi i časopis Hrvatska revija po uzoru na nekadašnji časopis Matice hrvatske koji je, prema njegovim riječima, služio kao „Most, koji je povezivao Domovinu s njezinom emigracijom“. Nikolić kao uzor djelatnosti časopisa uzeo upravo Maticu s ciljem okupljanja svih Hrvata bez obzira na vjerske, ideološke, stranačke ili bilo kakve druge razlike.104 Monsinjor Vladimir Stanković u svom je predavanju istaknuo ulogu Crkve u očuvanju hrvatske nacionalne svijesti u dijaspori.105 103 104 105 Usp. dok. 15, Jakša Kušan, Novinarstvo iseljene Hrvatske. Usp. dok. 16, Vinko Nikolić, Jedna domovina – jedna književnost. Emigrantski doprinosi hrvatskoj kulturnoj baštini. Vladimir Stanković, O hrvatskoj inozemnoj pastvi. 66 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 6. „Breljanski susreti“ 1995., slijeva nadesno: Vlado Gotovac, Simona Gotovac, mons. Vladimir Stanković, Ozren Žamić, Božidar-Darko Šošić Slika 7. Breljanski susreti 1995., s lijeva nadesno: Jakša Kušan, Tihomil Rađa, Vinko Nikolić, Goran Granić djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 8. Breljanski susreti 1995. (Vjesnik) 67 68 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 9. Breljanski susreti (Slobodna Dalmacija) U organizaciji Ogranka Matice u Brelima 17. prosinca 1995. godine otkriven je spomenik makarskom biskupu Nikoli Bijankoviću prilikom 350. obljetnice njegovog rođenja i 300. obljetnice njegovog imenovanja makarskim biskupom. Mile Vidović, autor knjige Nikola Bijanković, splitski kanonik i makarski biskup 1645. – 1730. održao je izlaganje o Nikoli Bijankoviću i njegovoj djelatnosti na mjestu makarskog biskupa, a što je uključivalo gradnju makarske katedrale, otvaranje prve škole u Makarskoj, osnivanje bratovština, uspostavljanje boljih odnos s turskim vlastima i tamošnjim muslimanskim stanovništvom i razne humanitarne djelatnosti. U Brela je doveo svećenike svoje filipinske kongregacije iz Splita i otvorio školu, u čast sinjske pobjede nad Turcima 1715. godine dao je sagraditi crkvu „Gospe od slavodobića“ ili Gospe od pobjede, koja je kasnije preimenovana u crkvu Gospe od Karmela.106 106 Usp. Mile Vidović, Nikola Bijanković (1695.-1730.). djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 69 Prilikom Izborne skupštine Ogranka, održane 16. prosinca 1995. godine, Božidar Šošič je održao govor u kojem je istaknuo najvažnije točke u djelatnosti Ogranka od njegova osnivanja. Među ostalim, naveo je pokretanje prijenosa kapele sv. Roka i podizanja spomenika breljanskom župniku don Anti Soljaniću, pokretanje hodočašća crkvi sv. Nikole te poticanje obnove navedene crkve, organiziranje predavanja pod naslovom „Matoševi dani“, „Breljanski susreti“, predavanja na temu žene u „Godini žena“, kao i proslavu Majčinog dana, posjet Ogranku MH Sinj, posjet Kninskoj tvrđavi i Visovcu nakon oslobođenja značajnog dijela hrvatskog teritorija u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, obilježavanje 350. obljetnice rođenja i 300. obljetnice imenovanja biskupom Nikole Bijankovića itd.,107 istaknuvši pritom neke buduće projekte. Treći Breljanski susreti Matice hrvatske održani su 9. i 19. kolovoza 1996. godine. Tema ovih susreta bila je „Pisci makarskog primorja“ na kojima je prisustvovao novi predsjednik Matice hrvatske Josip Bratulić. Prvog dana susreta fra Gabrijel Hrvatin-Jurišić održao je predavanje „Kačićevo prosvjetiteljsko djelo u hrvatskom narodu i odjeci u inozemstvu“, a don Drago Šimundža Slika 10. Don Ante Soljanić 107 Slika 11. Spomenik don Anti Soljaniću Izborna skupština Ogranka Matice hrvatske Brela, 16.12.1995.: Govor dr. Šošića. 70 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš „Književni značaj don Mihovila Pavlinovića“. Drugog dana susreta, nakon hodočašća crkvi sv. Nikole, Ante Stamać održao je predavanje „Pisci Makarskog primorja, Ante Novaković Pupačićevo pjesničko čudo“, a Ozren Žamić je predstavio Ljetopis fra Pavla Šilobadovića.108 Prvog dana susreta fra Gabrijel Hrvatin-Jurišić održao je predavanje „Kačićevo prosvjetiteljsko djelo u hrvatskom narodu i odjeci u inozemstvu“, a don Drago Šimundža Književni značaj don Mihovila Pavlinovića. Istog dana tadašnji predsjednik Društva hrvatskih knjževnika Ante Stamać i Anđelko Novaković predstavili su knjigu Tko je sa mnom palio kukuruze (tematika vezana uz Domovinski rat u Pakracu) Veljka Barbierija, dok je Ružica Markić predstavila knjigu pjesama Glas srca fra Aleksandra Ribičića. Drugog dana susreta, nakon hodočašća crkvi sv. Nikole prilikom kojeg je pročitana poezija Ivana Talaja „Nebeska radost“, u kongresnoj dvorani hotela Soline Ante Stamać održao je predavanje pod naslovom „Pisci Makarskog primorja (fra Pavao Despot i Srećko Diana)“, Ante Novaković „Pupačićevo pjesničko čudo“, Ozren Žamić je predstavio Ljetopis fra Pavla Šilobadovića, a navečer u crkvi sv. Stjepana održan je koncert solistice Opere HNK Split Sanje Erceg-Vrekalo.109 Na predstavljanju Ljetopisa fra Pavla Šilobadovića, Ozren Žamić je istaknuo neke osnovne crtice te kronike koje obuhvaćaju razdoblje od 1662. do 1690. godine, napomenuvši da je autor ispustio brojne godine, osobito one koje se odnose na razdoblje osmanlijske okupacije Makarske. Fra Šilobadović je svoje bilješke počeo pisati 17 godina nakon što je Makarsko Primorje u Kandijskom ratu (1645. – 1669.) oslobođeno od osmanlijske vlasti i ponovno ušlo u sastav Mletačke Republike. Najveći dio njegovog ljetopisa govori o djelovanju hajduka tako da, tvrdi Žamić, „za svih 29 godina bilježenja događaja u Makarskom Primorju, samo desetak događaja nisu u vezi s hajducima“. U određenim dijelovima, Šilobadović je bio izrazito kritičan prema hajducima, prvenstveno iz tog razloga što su prodavali kršćanske robove na mletačke galije. Šilobadović je umro 1686. godine, a nakon njegove smrti kroniku je nastavio pisati neki drugi autor, za kojeg Žamić pretpostavlja da se radilo o franjevcu, koji ju je pisao do lipnja 1690. godine.110 1997. godine održani su posljednji Breljanski susreti tematski vezani uz školstvo. S obzirom da u svečano obilježavanje 100. obljetnice osnovnog školstva i 350. obljetnice početka školstva pri filipinskom oratoriju u Brelima ogranak MH Brela nije bio uključen u Organizacijski odbor proslave, 108 109 110 Usp. OBAVIJEST I POZIVNICA, BRELJANSKI SUSRETI, Tema: Pisci Makarskog primorja. OBAVIJEST I POZIVNICA, BRELJANSKI SUSRETI, Tema: Pisci Makarskog primorja. Ozren Žamić: Ljetopis fra Pavla Šilobadovića. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 12. Program Breljanskih susreta 1996. godine 71 72 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 13. Breljanski susreti 1996. (Božidar-Darko Šošić, Drago Šimundža, Ante Stamač, Josip Bratulić, fra Hrvatin-Gabrijel Jurišić) Slika 14. Otvoreno pismo Ogranka MH Brela (Slobodna Dalmacija) djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 73 predsjedništvo Ogranka uputilo je pismo Organizacijskom odboru proslave u kojem je izrazio „ žaljenje što u Odbor, kao i samo sudjelovanje u proslavi nije uključena najstarija, 155 god trajna, kulturna ustanova kao što je Matica hrvatska sa svojim ogrankom u Brelima, poglavito zbog toga što se breljanski ogranak potvrdio plodonosnim radom, napose kroz ‘Breljanske susrete’“, postavivši potom pitanje „kome TO JOŠ UVIJEK SMETA MATICA?“ (istaknuto u originalu, op.a.).111 Zbog toga što Ogranak MH Brela nije bio uključen u organizaciju navedene proslave, te Ogranak je svojevrsno obilježavanje uvrstio u program četvrtih Breljanskih susreta iste godine. Tema susreta bila je „Sakralni objekti u Brelima i školstvo u Brelima“. Tako je održan niz predavanja vezanih za navedenu tematiku. Dr. fra Bernardin Škunac održao je predavanje na temu „Znakovitost patrona breljanskih crkava“, prof. Zoraida Demori Staničić „Povijest sakralnih objekata na području općine Brela“, dr. don Drago Šimundža „Odgojna uloga škole“, dr. fra Petar Bezina „Prikaz pučkog školstva u Dalmaciji od prvih početaka do 1918. godine“, Josip Botteri-Dini „Sakralna umjetnost“ s popratnom izložbom autorovih slika vezanih uz tu tematiku te pjesnik Boris Maruna „Sjećanje na prof. Vinka Nikolića“. Ponovno je održano i hodočašće u crkvu sv. Nikole te je predstavljena slikarska mapa Joze Bekavca i knjige pjesama Zrnca zahvalnosti fra Aleksandra Ribičića, a obilježavanje je završilo pjesmom breljanske Mješovite klape.112 Pored Breljanskih susreta, ogranak MH Brela organizirao je cikluse predavanja tijekom obilježavanja obljetnice osnivanja Ogranka ili nekih drugih značajnih datuma vezanih za povijest i sadašnji život Brela. Tako je 9., 10. i 11. prosinca 1994. prilikom obilježavanja prve obljetnice osnutka Ogranka organizirano predavanje, hodočašće crkvi sv. Nikole i posjet Ogranku MH Sinj. Prilikom obilježavanja obljetnice osnutka ogranka MH Brela, predavanjem Zdravko Pervana „Matoševi dani“, obilježena je 80. obljetnica smrti jednog od najpoznatijih hrvatskih pjesnika. Pervan je Matoša predstavio kao „velikana hrvatske književnosti boemskog erudita, austrijskog vojnog bjegunca, beogradskog čelista i novinara, pariškog studenta bez indeksa i klošara, Europejca par excellence u maloj hrvatskoj provinciji, vječitog zaljubljenika u gornjogradske zidine i Grič Zagreba, emigranta u tuđini i vlastitoj domovini, čovjeka koji je prvi približio Europu kao na dlanu Hrvatskoj izvlačeći iz provincijskog blata duh i kulturu hrvatskog naroda“.113 111 112 113 Usp. Matica hrvatska, Ogranak Brela, Brela, 24. ožujka 1997. god., dopis upućen Organizacijskom odboru za proslavu 100-te obljetnice osnovnog školstva u Brelima. Usp. Zapisnik. Matoševi dani, Zdravko Pervan. 74 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 15. Pozivnica na Stipandanski ples 1994. godine djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 75 26. prosinca iste godine organiziran je „Stipandanski ples“ u hotelu Soline, a istog dana prof. Zdravko Pervan predstavio je pjesme mladog pjesnika Antonija Juričića U tišini riječi. U svibnju 1995. godine ogranak MH Brela u sklopu obilježavanja Majčinog dana, organizirao je predavanja. Tako je 5. svibnja dr. fra Ante Vučković, prof. Visoke franjevačke bogoslovije u Makarskoj održao predavanje „Žena između slova zakona i pisma u pijesku“, a 12. svibnja održao je predavanje pod naslovom „Ljubav žene i muškarca i vjera“. 21. svibnja 1995. godine organiziran je izlet „Od Berulie do Ostroga“, u čijem su sklopu posjećeni kulturni spomenici Makarskog primorja, popraćeni stručnim osvrtima i komentarima. Mjesec i pol dana nakon vojno-redarstvene operacije Oluja i oslobođenja Knina, tridesetak članova i prijatelja ogranka Matice hrvatske Brela organizirali su 24. rujna 1995. godine izlet u Knin i Visovac.114 Slika 16. Izlet u Knin i Visovac (na kninskoj tvrđavi) 114 Izlet u Knin i Visovac (priredila Roza Brkušić – Hrvoslava, 182-186). 76 b) AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Obilježavanje Obljetnice rOđenja i imenOvanja biskupOm nikOle bijankOvića U organizaciji Ogranka MH Brela 16. i 17. prosinca 1995. godine otkriven je spomenik makarskom biskupu Nikoli Bijankoviću prilikom 350. obljetnice njegovog rođenja i 300. obljetnice njegovog imenovanja makarskim biskupom. Prvog dana obilježavanja dr. don Mile Vidović, autor knjige Nikola Bijanković, splitski kanonik i makarski biskup 1645. – 1730., održao je predavanje pod nazivom „Djelo i život Nikole Bijankovića s posebnim osvrtom na Brela“.115 Don Vidović se u tom predavanju dotaknuo njegove djelatnosti na mjestu makarskog biskupa, a što je uključivalo gradnju maSlika 17. Nikola Bijanković karske katedrale, otvaranje prve škole (15. 8. 1645. – 10. 8. 1730.) (oratorija) u Makarskoj, osnivanje bratovština, uspostavljanje boljih odnos s turskim vlastima i tamošnjim muslimanskim stanovništvom i razne humanitarne djelatnosti. Biskup Bijanković je poznat i po tome što je u čast sinjske pobjede nad Turcima 1715. godine dao sagraditi crkvu Gospe od slavodobića ili Gospe od pobjede, koja je kasnije preimenovana u crkvu Gospe od Karmela.116 Bijanković ostao je u kolektivnom sjećanju stanovništva Brela i općenito Makarskog primorja poznat kao „blaženi Bijanković“, zbog toga što se za njegov život vežu brojne legende. Jedna od legendi govori da je jednom poslano šest razbojnika da napadnu i ubiju biskupa dok se nalazio u Brelima. Bijanković je tada pošao u crkvu Oratorija, odjenuo svečane biskupske haljine i sjeo, čekajući razbojnike. Došavši i vidjevši biskupa kako mirno čeka i ljubazno ih pita „Koga tražite?“, razbojnici su se toliko prepali da su netragom nestali. Prema drugoj legendi, u Brelima je od starine vladao strah od tzv. „Strašne kose“, odnosno dijela Biokova koje je prijetio urušavanjem. Predaja kaže da je biskup Bijanković otišao na magarcu i ušao u špilju ispod same Strašne kose, ostavivši ondje svete moći da sačuvaju Breljane od zla, da ih kamenje ne bi ubilo. Koliko je bio omiljen, svjedoči i činjenica da je nakon njegove smrti, lokalno stanovništvo u velikom brojnu nagrnulo u crkvu gdje je bilo izloženo 115 116 Usp. Obljetnice biskupa Nikole Bijankovića (priredio: dr. Ozren Žamić). Usp. Mile Vidović, Nikola Bijanković (1645.-1730.). djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 77 njegovo tijelo, pa je morala biti pozvana i vojska. Naime, svatko je htio barem dotaknuti dio odjeće ili pramen biskupove kose. Bijanković je pokopan u crkvi sv. Marka u Makarskoj, gdje mu se grob i danas nalazi. Na grobu mu je, po njegovoj želji, upisano: „Prah, pepeo i ništa.“ Utroba biskupa Bijankovića nalazi se u Brelima, u malom grobu pred glavnim oltarom crkve Gospe od Karmela, crkve koju je upravo on dao sagraditi. Postoje svjedočanstva o čudotvornim ozdravljenjima koja su se zbila nakon biskupove smrti. Tako je don Eugen Vusio iz Makarske ispitao 125 živućih osoba o čudesnim ozdravljenjima na zagovor iskupa Bijankovića. Od toga se broja 26 ozdravljenja dogodilo u Makarskoj, a ostala u raznim mjestima od Splita do Brista i Korčule i od Brela do Studenaca. Prema predaji, omiljeno mjesto odmora u Brelima biskupa Bijankovića bilo je „pod jednim borom jedinstvene ljepote, izniknutim iz gole litice na samome vrhu jednog slikovitog rta“ pod kojim je Bijanković provodio toliko vremena da je lokalno stanovništvo taj bor nazvalo „Bijankovićevim borom“ ili „borom blaženoga Bijankovića“.117 Slika 18. „Bijankovićev bor“ 117 Isto. 78 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 19. Ponovno zasađeni bor i spomen-ploča Izgradnjom hotela Soline 1983. godine bor je uništen.118 Obilježavajući 350. obljetnicu rođenja te 300. obljetnicu imenovanja makarskim biskupom, Ogranak MH Brela u suradnji s breljanskim župnikom dr. don Ilijom Vuletićem, koji je organizirao liturgijski dio svečanosti, proslavio je navedene obljetnice sađenjem novog bora na istome mjestu i otkrivanjem spomen ploče biskupu Bijankoviću. c) prOjekt ObnOve crkve sv. nikOle Među najznačajnije, a možda i najznačajniji projekt Ogranka MH Brela spada njegov angažman u obnovi crkve sv. Nikole, najstarije breljanske župne crkve nastale u sklopu starog naselja Berulia u Biokovu, koja se nalazi na 572 m nadmorske visine. Premda nije sa sigurnošću poznato je li crkva izgrađena u 14. ili 15. stoljeću, istraživanja stručnjaka su pokazala da je sagrađena u gotičkom stilu. Prvi put se spominje 1597. godine kad je biskup fra Nikola Ugrinović bacio interdikt na Brela, zabranivši na neko vrijeme svetu misu, sakramente i sprovode. 118 Dr. Mile Vidović, „Nikola Bijanković (makarski biskup 1695.-1730.), 121-131. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 20. Postavljanje spomen-ploče i sadnja bora biskupu Bijankoviću 79 80 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 21. Pismo „Breljanima i prijateljima“ Božidara-Darka Šošića o spašavanju crkve sv. Nikole u Brelima djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 81 Crkva sv. Nikole jednostavna je jednobrodna crkva manjih dimenzija, s pravokutnom apsidom-nišom i zašiljenim svodom koji podupiru dva para pilastara te zvonikom na preslicu. Ta crkva nije, za razliku od brojnih drugih, razorena i uništena u velikosrpskoj agresiji početkom 1990-ih godina, međutim, dugo vremena bila je zapuštena i prepuštena propadanju. 1933. godine hvalevrijednom, ali nestručnom, obnovom tadašnji breljanski župnik don Ante Soljanić (1881.-1963.), pokušao je zaštititi crkvu od propadanja, stoga je vlastitom inicijativom zacementirao kameni pod, postavio cementni krov i posvetio novo zvono. Upravo je don Soljanić svećenik koji je predvodio posljednju svetu misu u toj crkvi.119 Nakon toga, vanjski i unutarnji dio crkve i dalje je prepušten propadanju, a tome je u značajnoj mjeri doprinijela činjenica što se od 1952/3. godine crkva nalazila pod nadzorom JNA koja je stanovništvu zabranila dolazak u crkvu s obzirom da se nalazila blizu skloništa i podzemnih tunela u Biokovu. Kao što je već navedeno, dana 26. svibnja 1993. godine ogranak MH Brela, kao svoj prvi pothvat, organizirao je hodočašće do crkve, slavljena je sveta misa, nakon koje je Božidar-Darko Šošić održao govor u kojem je istaknuo važnost crkve sv. Nikole za breljansku i, općenito, hrvatsku kulturu, naglasivši da je „crkva Sv. Nikole duhovno i kulturno dobro Breljana i mali kamen u mozaiku bogate hrvatske kulturne i povijesne baštine, te predložio da isti datum bude dan općine, a sv. Nikola zaštitnik općine Brela“.120 Već na samom početku djelovanja ogranka MH Brela, obnova crkve sv. Nikole kojoj je prijetilo urušavanje, predstavljena je kao njegov prioritet, a kroz nekoliko narednih godina, članovi Ogranka prikupljali su pomoć i donacije za obnovu crkve. Božidar-Darko Šošić 1995. godine upozorio je medije i javnost na oskvrnjivanje crkve sv. Nikole koja je pretvorena u štalu u kojoj se za nevremena sklanjaju ovce i koze i pozvao na odgovornost nadležne institucije za očuvanje kulturnih dobara.121 Iste godine uputio je poziv „Breljanima i prijateljima“ za obnovu crkve. Inicijativom Ogranka MH Brela, započet je proces obnove crkve, pri čemu je konzultiran splitski Zavod za zaštitu spomenika kulture, a svi su se radovi odvijali pod nadzorom stručnjaka Zavoda, Ive Vojnovića, Zoraide Staničić te Joška Belamarića, financirani uglavnom donacijama. Teret organizacije obnove podnijela je nekolicina Breljana, prvenstveno prvi predsjednik Ogranka 119 120 121 Don Ante Soljanić (1881.-1963.), breljanski župnik čijim je zalaganjem sagrađena nova župna crkva Gospe od Zdravlja u Gornji Brelima 1939. godine. Tekst izvještaja s hodočašća crkvi sv. Nikole, 26. 5. 1993.; „Povratak izvorima“, Slobodna Dalmacija, (Split), 2. 6. 1993., 22. Božidar-Darko Šošić, „Obeščašćen sveti Nikola“, Slobodna Dalmacija (Split), 8. 7. 1995., 44. 82 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Slika 22. Crkva sv. Nikole Slika 23. Unutarnji dio crkve sv. Nikole djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 83 MH Brela Božidar Šošić kao logističar, Ivan Sokol kao organizator radova na obnovi te don Ivan Lendić, župnik Zadvarja, pod čijom je jurisdikcijom danas Sv. Nikola. Značajnu pomoć u obnovi pružila je i posada helikoptera Hrvatske vojske iz zrakoplovne vojne baze Divulje, koja je prevezla stotinjak tona građevinskog materijala na uzvisinu gdje se nalazi crkva, dok je s Bukovačke drage, izvora udaljenog 1 km, provedena i voda. Obnova crkve trajala je od prosinca 1998. do svibnja 2000. godine, a blagoslovljena je prilikom vjerske svečanosti 26. svibnja iste godine.122 Hodočašće i blagoslov obnovljene crkve predvodio je don Drago Šimundža uz asistenciju župnika Gornjih i Donjih Brela te brojnih svećenika okolnih župa i makarskih franjevaca. Slika 24. Obnovljena crkva sv. Nikole 122 Usp. Marko Kružić, „Obnovljen breljanski Sv. Nikola“, Vijenac 171, 7. rujna 2000., http://www.matica.hr/vijenac/171/Obnovljen%20breljanski%20Sv.%20Nikola/, pristup ostvaren 28. ožujka 2017. 84 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš d) izdavačka djelatnOst i Ostale aktivnOsti Ogranka mH brela Ogranak MH u Brelima od svog je osnivanja pokrenuo izdavačku djelatnost123, međutim, taj aspekt djelovanja Ogranka dao je znatno skromnije rezultate od, primjerice obnove crkve sv. Nikole te organiziranja kulturnih susreta i ciklusa predavanja. U povodu osnivanja Ogranka izašla je u prosincu 1993. godine knjižica pod nazivom Od Berulie do Brela koja je posvećena don Anti Soljaniću, dugogodišnjem župniku Brela, prigodom tridesete obljetnice njegove smrti i osnutka Matice hrvatske u Brelima. Uvod za brošuru napisao je Vlado Gotovac, a prilog o životu i radu don Soljanića Romana Ribičić. Središnji dio publikacije čini osvrt fra Karla Jurišića na povijest Brela vezanu uz crkvu sv. Nikole Pogled s kote -572 m- na tisućljetnu prošlost Brela. Fra Jurišić se u svom predavanju dotaknuo osnovnih podataka, najvažnijih datuma i razvoja Brela od Konstantina Porfirogeneta do suvremenog turizma.124 Brošura sadrži govor Božidara Šošića i pjesme Roze Brkušić, Marijane Bilankov i Antonija Jurišića, a tiskana je kod poduzeća „Tehničar“ Split u tisuću primjeraka. Dvije godine kasnije, Ogranak Matice bio je suizdavač knjige Kratki pregled Hrvatske povijesti Milana Babića, profesora hrvatskoga jezika i povijesti u Osnovnoj školi Brela. Knjiga sadrži hrvatsku povijest od najstarijih vremena do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Uz kronološki pregled hrvatskih banova i hercega, knjiga sadrži i poglavlje „Hrvatska područja i oteta bašćina“ te na kraju hrvatske povijesne zemljovide. Tiskana je 1995. godine u dvije tisuće primjeraka u Splitu. Po svoj prilici najvećih nerealizirani projekt koji je inicirao Ogranak Matice u Brelima bio je „Breljanski zbornik“ koji je za cilj imao prikupljanje, proučavanje, kategoriziranje, registriranje i sistematiziranje povijesnih vrela vezanih za duhovni i materijalni identitet Brela i koji bi bio osnova njihovog daljnjeg istraživanja. Osim povijesnih i arheoloških izvora vezanih za Brela, sadržaj Zbornika trebao je uključivati osnove gospodarskog razvoja Brela, jezik („breljanski govor“), društveni i vjerski život, školstvo, književnost i umjetnost, politički život, životopise poznatih Breljana, pabirke i kroniku.125 Prilikom prvih Breljanskih susreta 1994. godine predstavljen je nacrt projekta pod nazivom Breljanski zbornik koji bi sadržavao povijest, kulturno-povijesne spomenike te društveni razvoj Brela.126 Cilj tog projekta bio je 123 124 125 126 Usp. Izdavačka djelatnost ogranka Matice hrvatske Brela. Usp. Ozren Žamić, IZDAVAČKA DJELATNOST OGRANKA MATICE HRVATSKE BRELA. Usp. dok. 19, Sinopsis projekta Breljanski zbornik ogranka MH Brela. Isto. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Slika 26. Brošura Od Berulije do Brela, prosinac 1993. u izdanju MH – ogranak Brela 85 Slika 27. Naslovnica knjige Kratki pregled Hrvatske povijesti Milana Babića u izdanju MH Brela. „prikupljanje, proučavanje, kategoriziranje, registriranje i sistematiziranje povijesnih vrela vezanih za duhovni i materijalni identitet Brela“, koji bi bio osnova njihovog daljnjeg istraživanja. Osim povijesnih i arheoloških izvora vezanih za Brela, sadržaj Zbornika trebao je uključivati osnove gospodarskog razvoja Brela, jezik („breljanski govor“), društveni i vjerski život, školstvo, književnost i umjetnost, politički život, životopise poznatih Breljana, pabirke i kroniku.127 Bio je to nacrt prilično impozantnog projekta, međutim, zbog ograničenih mogućnosti Ogranka, već sljedeće godine najavljeno je skromnije izdanje navedenog zbornika.128 Nažalost, Breljanski zbornik ostao je jedan od većih nerealiziranih projekata koji je inicirao Ogranak MH Brela. Zanimljiva je konstatacija na početku memoranduma, koji objavljujemo u integralnom obliku među prilozima, da je „neosporno (…) da su Brela zakasnila na planu sakupljanja povijesnih dokaza svoga identiteta, svoje materijalne i duhovne kulture, njihova proučavanja, kategoriziranja, registriranja i sistematiziranja. Sve spoznaje i verificirana znanja o Brelima leže u razbacanim spomenicima, zapisima u raznim arhivima ljetopisima i, uglavnom, u sjećanjima ljudi.“ Doista je bio 127 128 Isto. Usp. Obavijest i pozivnica, Breljanski susreti, Tema: Hrvati u tuđini, 82. 86 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš ambiciozan plan sakupiti sve „što je o Brelima poznato: o njihovoj povijesti, kulturnim i povijesnim spomenicima, spoznajama o materijalnoj i duhovnoj kulturi, nositeljima kulturnog i društvenog razvitka i svemu onome što predstavlja putokaze na povijesnom hodu našega mjesta.“ e) gOdišnja i izbOrna skupština 13. prOsinca 1997. gOdine Na Godišnjoj i Izbornoj skupštini Ogranka MH Brela održanoj 13. prosinca 1997. godine za novog predsjednika izabran je dotadašnji član Predsjedništva Zdravko Pervan129, a za članove Predsjedništva Ozren Žamić, Romana Ribičić, Milan Babić, Mladen Tomaš i Božidar-Darko Šošić. Za rizničara Ogranka izabran je Jozo Bekavac, a za gospodarsku tajnicu Ksenija Bekavac.130 Tom je prilikom Božidar-Darko Šošić istaknuo da protekle dvije godine (1996. i 1997.) „nisu bile plodne kao prve dvije“: Svi smo svjedoci u kako otežanim uvjetima radi naš ogranak. Jedino smo razumijevanje imali od HTP Brela koje je pomagao u skladu s mogućnostima, a svi drugi čimbenici od crkvenih do općinskih struktura ne samo da nisu pomagali, nego su sustavno radili protiv ogranka Matice hrvatske Brela. Činjenica da našem ogranku nije bilo dopušteno da zajednički s Općinom, školom i župom sudjelujemo u proslavi 100-te obljetnice školstva i 100-te obljetnice posvećenja crkve Sv. Stjepana, kao i slavlja prigodom dolaska uzoritog kardinala dr. Franje Kuharića u Brelima dostatno govori i pokazuje s kojim poteškoćama je povezan naš rad.131 Nakon izvješća o aktivnostima u prethodnom razdoblju, iz Zapisnika proizlazi da se Matica u Brelima u svom djelovanju suočila sa teškoćama, da nije uspjela aktivirati svoje članove i da joj nije pošlo za rukom pridobiti nove aktivne članove. Na „stanovit način“, kako se navodi, „splasnuo je entuzijazam i žar iz prvih godina rada“, a svi „pokušaji da se objedine snage u mjestu za organiziranje obljetnice u 1997. godini“ ostale su „bez rezultata“. 129 130 131 Usp. dok. 20, Zapisnik s Godišnje i Izborne skupštine ogranka Matice hrvatske Brela 1997. godine. Dotadašnji predsjednik ogranka, Božidar-Darko Šošić, nije se ponovno kandidirao za dužnost predsjednika Ogranka, budući da je u međuvremenu postao načelnik Brela te se želio u potpunosti posvetiti dužnosti načelnika. Osim toga, Ogranak je po njegovom mišljenju imao dovoljan broj, po stručnoj spremnosti, vrlo sposobnih ljudi za vodstvo ogranka. Usp. dok. 20, Zapisnik s Godišnje i Izborne skupštine ogranka Matice hrvatske Brela održane 13. prosinca 1997. Isto, 1-2. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 87 Kad je početkom travnja 1998. godine ogranku Matice hrvatske u Brelima dostavljeno rješenje Ureda za opću upravu Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Makarska, čime je bio obaviješten o upisu u Registar udruga Splitskodalmatinske županije132, nije započelo novo razdoblje pojačanih aktivnosti već je sve više postajalo očito da je djelatnost ogranka MH Brela posustajala, dok ogranak u Brelima de facto nije prestao s radom. 132 Usp. dostavljeno rješenje u arhivi ogranka MH Brela kojim se „ODOBRAVA upis MATICE HRVATSKE BRELA, sa sjedištem u Brelima, Trg Sv. Jurja 1, u Registar udruga Splitsko-dalmatinske županije. Upis je izvršen 1. travnja 1998. godine pod registarskim brojem 17001096.“ Klasa: UPIO-00-007-02/98-0126, URBROJ: 2181-10/4-98-2-AN. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 89 3. ZAključni oSvrt Djelatnost ogranka Matice hrvatske u Brelima u razdoblju od 1993. do 1997. godine zasigurno je ostavila trag u kulturnom životu Brela. Aktivnosti Ogranka ostat će zapamćeni kao autentičan i vrijedan doprinos kulturnom životu u Brelima, a posebno valja naglasiti njeno zalaganje za zaštitu i očuvanje breljanske sakralne i kulturne baštine. Osnivanje i djelovanje ogranka Matice hrvatske Brela može se smatrati jednim od ishoda i posljedica obnove rada Matice hrvatske na nacionalnoj razini i osnivanja njezinih ogranaka diljem Hrvatske početkom 1990-ih godina. Razloge obnove MH i formiranja brojnih ogranaka, osim u krahu komunističkog režima i dolasku demokracije, možemo vidjeti u izbijanju brutalne velikosrpske agresije na Hrvatsku u ljeto 1991. godine koja je u velikoj mjeri nastojala razoriti i uništiti hrvatsku kulturno-povijesnu baštinu i na taj način hrvatski identitet. Upravo zbog toga su tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. godine stradali brojni arheološki lokaliteti, muzeji, kulturno-povijesni spomenici pod zaštitom UNESCO-a i posebice katoličke crkve. Prvenstveno inicijativom dr. Božidara-Darka Šošića 1993. godine utemeljen je ogranak Matice hrvatske Brela s ciljem očuvanja i obnove breljanske povijesno-kulturne baštine i promicanja hrvatske kulture. Među najvećim uspjesima Ogranka može se smatrati obnova gotičke crkvice sv. Nikole u Biokovu, koja je bila sasvim zapuštena i derutna, a inicijativom Ogranka spašena je od potpunog propadanja. Povratak izvorima hrvatske kulture i tradicije podrazumijevalo je i vraćanje kršćanskim korijenima hrvatskog naroda, što se posebice odražavalo u radu Ogranka. Religijska komponenta rada Ogranka tako se ogledala u obilježavanju godišnjice rođenja i zaređenja Nikole Bijankovića, makarskog biskupa koji je živio i djelovao u drugoj polovici 17. i prvoj polovici 18. stoljeća, a koji je često boravio u Brelima. Njemu i breljanskom župniku don Anti Soljaniću, Ogranak je u Brelima podignuo spomenike. Među najznačajnijim djelatnostima Ogranka svakako su organiziranja susreta i ciklusa predavanja od kojih su najpoznatiji Breljanski susreti koji su se održavali u mjesecu kolovozu od 1994. do 1997. godine, a na kojima su sudjelovali tadašnji predsjednici Matice hrvatske, Vlado Gotovac i Josip Bratulić, i neki od ondašnjih predstavnika hrvatske vlasti poput ministra vanjskih poslova, dr. Mate Granića, kao i poznati pjesnici, književnici i intelektualci, među njima i dugogodišnji hrvatski emigranti Jakša Kušan i Vinko Nikolić. Među najzastupljenijim temama 90 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Breljanskih susreta i ostalih kulturnih događanja svakako su bile teme vezane uz povijest, kulturu, književnost, hrvatsku dijasporu te hrvatsku kršćansku baštinu. Uvijek, dakako, s težištem na Brela i Makarsko primorje. Ogranak je usto imao i izdavačku djelatnost. Na žalost, zbog nedostatka sredstava i drugih razloga, nije bio u mogućnosti realizirati sve planirane projekte. Osnivanje i djelovanje ogranka MH Brela u razdoblju stvaranja Republike Hrvatske i obnove njezinih kulturnih institucija, među kojima Matici hrvatskoj kao nacionalnoj kulturnoj instituciji pripada nezaobilazna uloga, prvenstveno svjedoči o interesu i angažiranosti stanovništva malih hrvatskih mjesta, u ovom slučaju Brela, za očuvanje lokalne kulturno-povijesne baštine i na taj način i o njihovom zalaganju za očuvanje hrvatske baštine i identiteta. Ova knjižica o djelovanju Matice hrvatske u Brelima od 1993. do 1997. godine želi dati prilog za upoznavanje i proučavanje nekih aspekata suvremene lokalne povijesti, i govori o odnosu lokalne zajednice u navedenom razdoblju prema vlastitoj povijesti i naslijeđu. III. DIO djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe Prilozi iz arhive ograNka MatiCe hrvatske u BreliMa 1. zapisnik utemeljiteljske skupštine Ogranka matice Hrvatske u brelima, 12. prOsinca 1993. 93 94 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 95 96 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 97 98 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 2. dOpis predsjednika mH vlade gOtOvca predsjedniku mH Ogranak brela, dr. bOžidaru-darku šOšiću 99 100 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 3. rješenje O OdObrenju upisa Ogranka mH brela u registar udruženja građana djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 101 4. pravila i pOslOvnik rada mH – Ogranak brela Na temelju članka 18. Zakona o društvenim organizacijama Utemeljiteljska Skupština ovog ogranka usvojila je dana 12. prosinca 1993. godine, a u skladu s Pravilima Matice hrvatske slijedeća Pravila i Poslovnik. Članak 1. Ogranak Matice hrvatske u Brelima je kulturna i društvena organizacija. Sjedište ogranka Matice hrvatske ( u daljnjem tekstu: MH) je u Brelima. Ogra nak MH u Brelima djeluje na području općine Brela. Ogranak MH u Brelima član je Matice hrvatske Zagreb. Pečat ogranka je okrugao, promjera 3 cm, a naziv je upisan kružno i to u gornjem luku Članak 2. Svrha je ovog društva: - stvaranje i širenje umjetničkih i znanstvenih vrijednosti, te unapređiva nje narodne prosvjete; - promicati narodni i kulturni identitet hrvatskoga naroda na svim podru čjima umjetničkoga, znanstvenoga i duhovnoga stvaralaštva; - proučavati hrvatsku prošlost i sadašnjost; - čuvati i njegovati izvornost i osobitost hrvatskoga jezika; - osnivati i poticati kulturna društva ( glazbena, likovna, folklorna, znan stvena, tehnička, informatička i dr.); - organizirati umjetnička, znanstvena i stručna predavanja, tribine i skupove; - organizirati tečajeve za kulturno i gospodarsko prosvjećivanje; - unapređivati društveni život raznim oblicima kulturnog djelovanja; - surađivati s umjetničkim, znanstvenim, stručnim i prosvjetnim društvima i ustanovama, te s vjerskim zajednicama u domovini i inozemstvu; - okupljati kulturne djelatnike i sve koji su spremni ostvarivati svrhu i zadaće Matice hrvatske; - pomagati umjetnike i znanstvenike, te učenike i studente; - brinuti se o kulturnom naslijeđu u suradnji s drugim organizacijama i insti tucijama. Članak 3. Imetak ogranka tvore: 1. Prihodi od članarine, dobrovoljnih prinosa i darova; 2. Prihodi od nakladne i drugih djelatnosti; 3. Prihodi od dotacija; 4. Prihodi od zaklada. 102 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš Članak 4. Članovi ogranka Matice hrvatske su: 1. članovi radnici; 2. članovi suradnici; 3. članovi dobrotvori; i 4. počasni članovi Članove radnike prima Glavni odbor na temelju napismeno izražene želje kandidata i na prijedlog Predsjedništva ogranka. O prijemu novih članova radnika Glavni odbor izvješćuje na idućoj redovitoj Skupštini Matice hrvatske u Zagrebu, koja donosi konačnu i obrazloženu odluku. Članovi radnici dužni su promicati svrhu i zadaće Društva, u smislu odredaba l.2. ovih Pravila. članovi radnici su to po svom djelovanju u području umjetničkog, znanstvenog, stručnog i drugog kulturnog i društvenog rada. članovi suradnici postaju one osobe koje pristupe MH i uredno plaćaju članarinu. Oni pomažu širenju djelatnosti i ostvarivanju svrhe Matice hrvatske u cjelini kroz djelovanje ovog ogranka. članovi dobrotvori su one osobe koje dobrovo ljnim prinosima ili na drugi način materijalno pomažu rad ogranka. Počasni članovi su oni članovi tj. one osobe koje poradi svoje posebne djelatnosti za ogranak ili promidžbu kulture i prosvjete upisujemo kao članove Matice hrvatske. Odluku o prijemu takvih članova donosi Skupština ogranka na prijedlog Predsjedništva ogranka Članak 5. Članovi radnici MH imaju pravo birati i mogu biti birani u sve organe MH prema njezinim pravilima. Svi članovi Matice hrvatske imaju pravo kupovati knjige u izdanju MH uz određeni popust. Ogranak je dužan pretplatiti se na časopise MH “Kolo” i “Hrvatska revija”. Članak 6. članstvo u ogranku Matice hrvatske Brela prestaje: - smrću člana; - po njegovoj napismenoj izjavi kojom se odriče članstva; - brisanjem iz članstva, ako ne ispunjava svoje obveze člana; - isključenjem u slučaju grubog kršenja odredaba Matičinih pravila ili odluka Matičinih organa; - odluku o isključenju donosi Glavni odbor MH u Zagrebu, a donosi se prema određenim pravilima tj. kriterijima. Članak 7. Organi ogranka Matice hrvatske u Brelima su: - Godišnja skupština članova radnika; - Predsjedništvo ogranka u sastavu od sedam (7) do jedanaest (11) članova; - Nadzorni odbor u sastavu od tri (3) člana. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 103 Članak 8. Godišnju skupštinu sačinjavaju svi članovi radnici. Ovoj Skupštini mora biti nazočno najmanje polovica od ukupnog broja članova radnika. Odluke se donose dvotrećinskom većinom nazočnih. Na Skupštini se biraju organi ogran ka i to: Predsjedništvo ogranka i Nadzorni odbor. Na Skupštini ogranka MH bira se na dvije godine predstavnik ogranka u Glavni odbor MH, te predstavnici u Glavnu skupštinu MH. Broj predstavnika u Glavnoj skupštini srazmjeran je ukupnom broju članova radnika u ogranku, a o tom srazmjeru odlučuje Glavni odbor MH. Predsjedništvo ogranka sastoji se od: - predsjednika - dva dopredsjednika - tajnika - gospodarskog tajnika (blagajnika, rizničara) - članova 1. nakladnu djelatnost; 2. povijest i kulturnu baštinu; 3. gospodarski odjel; 4. promicanje narodnog zdravlja i socijalnu skrb; 5. prosvjetu i kulturu; 6. informatiku i promicanje znanosti; 7. očuvanje okoliša, kulturne i spomeničke baštine. Predsjedništvo ogranka MH Brela može po potrebi utemeljiti i nove odjele. Članovi Predsjedništva, predsjednik, dopredsjednici, tajnici i Nadzorni odbor biraju se na dvije godine. Skupština raspravlja i odlučuje o programu rada i ostvarenju programa. Skupština može mijenjati i dopunjavati ova Pravila i Poslovnik rada. Članak 9. Godišnju Skupštinu saziva i vodi predsjednik ogranka. Skupštinu može prema potrebi i vlastitoj inicijativi sazvati najmanje polovica članova radnika i u tom slučaju nazočni biraju predsjedavajućeg koji vodi Skupštinu. Skupština rješava i druga pitanja od interesa za rad ogranka. Članak 10. Predsjedništvo ogranka održava redovite veze s Glavnim odborom Matice hrvatske u Zagrebu, te: - koordinira ukupnu djelatnost ogranka; - priprema skupove ogranka; - upravlja imovinom ogranka; - održava veze s članovima radnicima, te potiče i organizira njihovo sudjelovanje u kulturnima akcijama u okviru zadaća i svrhe Društva; 104 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš - priprema Godišnju skupštinu, a po potrebi i Izvanrednu skupštinu; - prema potrebi uključuje (određuje) novog člana Predsjedništva ogranka; - predlaže Glavnom odboru nove članove radnike. Predsjedništvo ogranka odgovorno je za poslovanje ogranka MH. Članak 11. Predsjednik ogranka MH zastupa i predstavlja ogranak MH. Predsjednika zamjenjuje dopredsjednik, a po potrebi i tajnik. Veze s ograncima MH održavaju predsjednik, dopredsjednici i tajnik. Nastale eventualne sudske sporove, uz posebnu ovlast predsjednika, vodi tajnik ili druga osoba zadužena za to. Članak 12. Nadzorni odbor, izabran na Skupštini, bira između sebe predsjednika, a glavna mu je uloga i zadaća nadzor nad financijsko-materijalnim poslovanjem, te o svom radu podnosi izvješće Godišnjoj skupštini ogranka. Članak 13. Pristupnice, kao i novac prikupljen od članarine ili dobrovoljnih prinosa dostavljat će se tajniku ili blagajniku koji će nakon popunjene evidencije novac položiti u blagajnu. Članak 14. Rad ogranka MH je javan, te sjednicama njegovih organa i Skupštini imaju pravo biti nazočni i predstavnici javnog priopćavanja. Članak 15. Ogranak MH stječe svojstvo pravne osobe danom upisa u registar društvenih organizacija. Članak 16. O prestanku rada ogranka odlučuje Godišnja ili Izvanredna skupština ogranka i to većinom od tri četvrtine ukupnog broja članova radnika. Tada se odlučuje o svim posljedicama koje takva odluka uzrokuje. Članak 17. Ova Pravila i Poslovnik rada stupaju na snagu danom donošenja tj. dana 12. prosinca 1993. godine, a primjenjuju se također od istog dana. MATICA HRVATSKA OGRANAK BRELA M.P. Predsjednik U Brelima, 12. prosinca 1993. godine djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 105 5. gOvOr predsjednika mH vlade gOtOvca na OsnivačkOj skupštini Ogranka matice Hrvatske u brelima Dragi Matičari, dragi prijatelji Matice, svi koji ste se skupili! U ovom trenutku kad Matica dolazi u Brela i to na način koji me je duboko dirnuo i obradovao, od ovih najmanjih do najstarijih, svi kao da su pokazali praktično ono što je bit Matice. Mala povijest Brela pokazuje da Matica ima pravo kad želi da svako hrvatsko mjesto svojom vlastitom poviješću zapravo ispriča povijest cijele naše domovine. I ako ste pažljivo slušali, doista je tako. Sve ono što je za hrvatsku povijest karakteristično, promjenjivost sreće i težina, tjeskoba pada i ustajanje, nestajanje i obnavljanje, upornost i stalno stvaranje, umiranje i ponovno život, sve je to prošlo Brelima kao i cijelom Hrvatskom. Stvaranje bogatstva i njegovo gubljenje, nasljeđivanje jedne velike civilizacije i naš seoski hrabri mentalitet, koji u nju ulazi, razara je i ponovno stvara istu tu civilizaciju na svoj način, dogodilo se u Brelima. Naši ljudi koji su zamjenjivali jedni druge na istom terenu, jedni nestajali, a drugi dolazili, primitivniji, suroviji, ali uporniji, da ponovno na istom mjestu obnove Hrvatsku i njezin život, dogodilo se u Brelima. Radili smo i stvarali zemlju koja je iz trenutka u trenutak susretala svoje protivnike upravo na onom mjestu gdje smo imali najviše prava da budemo, tamo gdje smo iz koljena u koljeno, u svakoj stvari, u svakom plodu zemlje bili mi, a ipak smo odlazili, ali nikada zauvijek, vraćali se i još jednom, stoljećima započinjali sve iz početka, dogodilo se u Brelima i u cijeloj Hrvatskoj. Utoliko je naš program istinit i utoliko je naša želja da Hrvatska svugdje bude jedinstvena opravdana. Ja zahvaljujem dragom profesoru što je na ovako jasan, razgovijetan i jednostavan način opravdao tu želju pred Vama i preda mnom. Drugi govornik je govorio o Matici hrvatskoj, govorio je onako kao što može govoriti njezin predsjednik i kao što treba govoriti svaki njezin član, znajući njezinu sudbinu, znajući važnost te sudbine i znajući njezinu ulogu i znajući cijenu te uloge. To je ono što želimo, imati duhovnu i jedinstvenu Hrvatsku, Hrvatsku koja svugdje i u svakom čovjeku ima punu svoju samosvijest, Hrvatsku u kojoj nema provincije, Hrvatsku u kojoj nema unutrašnjosti i centara, Hrvatsku u kojoj je svaki čovjek i centar i unutrašnjost, Hrvatsku u kojoj žive slobodni ljudi, svjesni ne samo da su Hrvati, nego da je biti Hrvat nešto što obuhvaća cijelu hrvatsku sudbinu, duhovnu i materijalnu. Biti Hrvat, to je događaj koji čovjeka čini čovjekom, jer ga čini baštinikom ne samo jedne kulture koja je nacionalna, nego i sudbine te kulture u europskoj kulturi. Biti Hrvat znači i biti kršćanin, to znači pripadati zapadnoj kulturi i njezinim temeljnim vrijednostima. Dakle, biti Hrvat nikada ne znači biti zatvoren, nikada ne znači biti odijeljen, biti Hrvat znači biti, na unutarnjem i na vanjskom, na 106 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš fizičkom i na duhovnom moru, otvoren svijetu u koji se plovi i iz kojeg se uplovljava. Biti Hrvat, to znači pripadati jednom svijetu u kojem je čovjek po prvi put u ljudskoj povijesti postao svjestan što je on zapravo. Ovdje je već spomenut Advent, Advent je dan kada je nastala naša civilizacija, dan kada se rodilo jedno dijete i cijeli jedan svijet. Božić je taj dan kad smo mi definitivno naučili da je svaki od nas neprocjenjivo i apsolutno središte i da ničim ne može biti zamijenjeno, to je dan kad je Bog sam osobno posvjedočio da je ono što se u kozmosu događa, isto tako snažno i veliko i svom svojom puninom smješteno u čovjeku, da je čovjek unutarnji smisao svih tih događaja i da je u njegovoj osobi, njegovoj duši središte koje je Bog postavio u svijet, kao središte koje posreduje između jednog trenutka i apsolutnih vrijednosti. Otuda i jest u nama ono što zovemo apsolutnim: NAŠA DUŠA. Njezina besmrtnost je ono što drži vrijednost svih naših ljudskih postupaka, a kultura je njezin zemaljski izraz, njezino neprekidno posredovanje između našeg svakodnevnog života i naših apsolutnih ciljeva. I otuda je Matica hrvatska bila uvijek ne samo nosilac hrvatske kulture u njezinom nacionalnom smislu, nego i nosilac onog otvorenog duha, koji prožima našu civilizaciju i koji je čini jedinstvenom. Sada kad o tome govorimo u naše doba, u ovo ratno doba, vrlo često to spominjemo s gorčinom. Svi smo svjedoci da naša civilizacija u ovom trenutku politički i državno nije dorasla zadaćama koje su pred nju postavljene ovim čudnim, strašnim i tako krvavim obratom, koji se zove slom totalitarizma. Kraj komunizma , kraj totalitarnih ideologija za nas su ovdje i kraj jedne regionalne, posebne ideologije jugoslavenstva. Svijet nije na to našao pravi odgovor, nije se za to ni spremio, on se ni na koji način nije za to spremio. Otuda je hrvatski položaj tragičan i težak, jer je usamljen, a sa tako strahovitom cijenom i tako strašnim iskustvom, ispituje upravo one mogućnosti i one odgovore koji se trebaju na to dati. I nikada nije bilo teže Hrvatu i nikada nije bilo teže Matici, jer u ovom trenutku, kada se tako golemi povijesni teret na nas navalio, a mi moramo biti spremni da ga izdržimo, jer taj teret, teret je sami opstanak Hrvatske. Nema drugog načina, nema drugog izlaza, mi ne možemo od njega uteći, on je sama bit ovog povijesnog trenutka i mi ga moramo izdržati. Zato ne smijemo misliti da su ta poluokrenuta europska leđa nešto što treba kod nas izazvati istu reakciju - okretanje od Europe. Moramo znati da mi bez nje ne možemo, ne samo zato što materijalno ili tehnološki ne možemo, nego mi bez nje ne možemo zato jer je njezina bit i naša bit ista. Mi ne idemo u Europu, mi se ne uključujemo u Europu, mi smo Europa, koja ovdje na poseban način strada, pati i sebe dokazuje. Otuda su sve teškoće i sva gorčina ovog trenutka, spoznaja da smo to i spoznaja da smo u tome tako sami i tako bolno patimo. Ali, Matica je oduvijek bila spremna ponijeti ovakav strašan teret, jer hrvatska povijest nije po prvi put takva. Ona nije nikada bila ovako teška u povijesnom sadržaju, Hrvati nikada nisu imali djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 107 tako golemu, tako presudnu povijesnu zadaću kao što je danas imaju, ali su vrlo često imali gorkih trenutaka u odnosima sa svojim saveznicima, vrlo često osjećali se prevarenim i bili doista prevareni. Kao što znate nijedno ljudsko djelo, nijedna ljudska zajednica, nijedan ljudski ugovor, nijedan ljudski savez nije takav da u njemu ne sudjeluju sve ljudske činjenice, a jedna od ljudskih činjenica jest nesavršenost. Jedna od ljudskih činjenica je zlo, jedna od ljudskih činjenica je nesposobnost da se u određenom trenutku na pravi način postupi. Ljudska sudbina je to i ostat će vjerojatno zauvijek, jer u toj igri između tih vrijednosti i jest sazdana veličina naše ljudske drame, našeg opstanka, prije svega kršćanskog. Zašto? Jer upravo u tom hrvanju između dobra i zla, između slave i pada, ljudsko biće postiže sve svoje vrijednosti, sve svoje zasluge, sve svoje moći. Osoba sama, njezina zajednica i najšire zajednice kojima ljudi mogu pripadati to su kulturne. Od onoga časa kad smo osnivali Maticu hrvatsku mi Hrvati bili smo svjesni svih ovih činjenica, bez obzira na to što nas je povijest prisiljavala da ih vrlo pažljivo, gotovo lukavo izražavamo. Mi smo govorili o svojoj knjizi, misleći na cijeli duhovni sadržaj knjige, mi smo govorili o svom jeziku, misleći na sve ono što jezik jest. Jezik je kao što znate temelj svijeta, jer u početku bijaše Riječ i mi smo to znali. Mi dakle, nazivajući različitim imenima ono što je Matica činila od prvog trenutka, činimo uvijek isti posao - stvaramo Hrvatsku, europsku i modernu zemlju. Dugo je to trajalo i još će trajati. Ni danas kad je imamo državno, kao što vidite, nemamo je u cijelom njezinom opsegu, nemamo je ni u onom opsegu koji nam je međunarodno priznat. Neprekidno vodimo bojeve priznate ili nepriznate kao rat, gubimo svoje teritorije, tradicionalna mjesta hrvatske kulture i hrvatskog života. U domovini i izvan nje nije nam lako i neće nam biti lako. Ono da imamo ne samo toliko gubitaka u ovom smislu, izgubili smo svoje ljude, često najbolje što smo imali. Rat koji smo vodili brzo je pokupio našu mladež, neiskusnu i nespremnu i mnogi od njih su nestali, a s njima Vi znate što nestaje. S mladim čovjekom ne nestaje samo jedna mladost, nego sve što se iz nje rađa: veličina života, obitelj, nada, nove generacije, sposobnost da se jedna materijalna i duhovna zajednica razvija. Sve time nestaje i na onim mjestima gdje su oni trebali biti nitko više ne može biti. Taj raspored je definitivan, mi moramo računati da te gubitke možemo nadoknaditi samo na posredan način, samo prenoseći ih na druge, ali nikada na savršeno identičan način, jer je neponovljiv ljudski život i neponovljive su mogućnosti koje su s njima nestale. Ono što su nam pak dali, uzvišeno i veliko, zato što su upravo to, sve neponovljivo i veliko bili spremni dati za domovinu i dali. I kad govorimo o Hrvatskoj, modernoj i novoj, govorimo upravo zbog njih. Mladi ljudi jamče novost i Hrvatska treba biti nova. Mladi ljudi jamče hrabrost, Hrvatska treba imati snage da podnese ovu sudbinu. Mladi ljudi jamče ono najljepše što čovjek u sebi nosi, a to je vjeru da 108 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš budućnost ne samo dolazi, nego da će je oni stvoriti. Mi moramo onima, koji su ostali među nama od mladih, pomoći da tu budućnost stvore kao novu, onakvu kakvu bi je stvorili da su svi zajedno je stvarali. Nova Hrvatska je njihova Hrvatska, Hrvatska koju mi slavimo je Hrvatska na njima zasnovana. Hrvatsku su oni stvorili i mi im tu dužnost, mi im tu slavu, mi im tu veličinu moramo stalno zahvaljivati. Matica sa svoje strane u toj borbi može činiti ono što je činila punih 150 godina. Mora neprekidno u Hrvatskoj stvarati osjećaj da moramo biti, i kao osobe i kao zajednica, ljudi koji imaju jasan i razgovijetan cilj kakvom svijetu pripadaju i što u njemu žele učiniti. Mi se moramo zato boriti da svaki naš čovjek postane istinski i živi baštinik tih vrijednosti. Nije dovoljno da naši ljudi znaju da postoji domovina, oni moraju znati što je njen unutarnji sadržaj, koja prava iz tog unutarnjeg sadržaja za njih proizlaze i koje obveze. Oni ne moraju samo znati da se jedan veliki pisac tako i tako zove, oni moraju znati u čemu je njegova veličina, što pruža njihovom životu i na što ih poziva, kakve obveze iz nje proizlaze, zbog čega su veliki, to je ono bitno pitanje i što donose domovini i što donose njima osobno. Hrvatska kultura treba pripasti svakom Hrvatu, ona je to zaslužila, ona je povijesno pokazala da mora imati takvu ulogu. Prisjetite se samo tko je i čime bio napadnut u prvom trenutku kad je bila napadnuta Hrvatska. Prvo su napadnuti hrvatski kulturni spomenici, prvo su rušene crkve i biblioteke, prvo su rušeni povijesni gradovi. Zašto? Jer je to svjedočanstvo hrvatskog identiteta, jer je to svjedočanstvo hrvatske povijesti i njezine vrijednosti. Onaj tko je želio srušiti Hrvatsku, želio je prije svega srušiti njezine dokaze, dokaze njezine duhovne moći, njezine materijalne kulture i dokaze da pripada doista svijetu u kojem mi želimo biti i živjeti, a to je zapadna i kršćanska Europa. To su nam napali. I zato svi, ma gdje živjeli, u malom ili u velikom mjestu moramo biti spremni prihvatiti odgovornost koja iz toga proizlazi. Moramo u sebi naći snage da u svemu tome, u obnovi svih tih vrijednosti sudjelujemo, kao da budemo i oni koji će održati te vrijednosti, koji će ih biti svjesni, koji će im se neprekidno vraćati. Vrijednost hrvatskog duhovnog stanja u ovom trenutku je golema moralna sloboda koju moramo izboriti svaki za sebe, dostojanstvo svakog od nas, samosvijest koja je posve i do kraja kritična. Nemojte dopustiti da Vas velike i prazne fraze zavode, budite svjesni toga da svaki Hrvat mora točno znati što se događa s njim i što se događa s domovinom. Samo iz toga niče jedna zdrava, čvrsta i puna perspektive, duhovna i bilo koja druga akcija. Mi u Matici nismo stranka, ali Matica hrvatska otkad postoji do danas, jer je osnovana u našem nacionalnom preporodu, a ne u nekakvom drugom slučaju, dakle osnovana je onda kada je Hrvatima trebala jedna institucija koja će dokazivati njihov duhovni identitet, koja će dokazivati da Hrvati jesu narod i da imaju pravo na sve ono na što jedan narod ima pravo. Ona je, dakle, osnovana od prvog trenutka da dokazuje duhovno da smo narod, ali je djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 109 osnovana i na politički zahtjev našeg naroda da bude političko i državno tijelo u kojem će Hrvati slobodno živjeti i ostvarivati svoje vrijednosti. Prema tome, Matica hrvatska, nije stranka, ali je i politička kao i duhovna savjest nacije, i to mora biti. I morate iz nje nositi i u nju unositi sve one bitne, jedinstvene i zajedničke probleme Hrvatima, bilo duhovne, bilo političke, nikad ne zamjenjujući to sa stranačkom logikom, nikad ne zamjenjujući to sa bilo kakvim stranačkim sadržajem, nego onim sadržajem koji i sada u najtežim trenucima jest jedinstveni sadržaj našeg cijelog državnog i političkog života, a to je slobodna, to je demokratska i samostalna Hrvatska. Matica je hrvatska također jedan od oblika borbe za nju. Ona je također jedno mjesto njezinog osjećanja, ona je mjesto njezinog duhovnog očuvanja, ona je mjesto na kojem Hrvatska dobiva svoj duhovni smisao. To moramo znati, to moramo čuvati, u tome moramo sudjelovati. I kao što je ova mala povijest vaših Brela pokazala da je ista kao i cijela povijest Hrvatske, tako svaki od vas mora u svakom trenutku biti svjestan činjenice da je samim svojim životom, načinom kako živi predstavlja svoju domovinu i predstavlja njezine vrijednosti. Onaj tko sam ne valja, ruši Hrvatsku, onaj tko ništa ne zna, ruši Hrvatsku, onaj tko je izgubio čast, ruši čast Hrvatske, onaj koji sam bježi od odgovornosti, bježi od domovine. To trebamo znati, svaki Hrvat je pun Hrvatske i Hrvatska je onakva kakvi su Hrvati. Ja sam već rekao da to neće biti lako. U jednoj zemlji koja je ovoliko prepatila koliko je naša, u zemlji koja još strada i u zemlji koja će sigurno još stradati, neće biti lako izvršiti nijednu zadaću, ali upravo u tome i jest pravi izazov našeg trenutka. Pravi ljudi se, već je davno narod rekao, kušaju u velikim nesrećama. Od one najjednostavnije narodne poslovice koja kaže da se u vatri zlato kuša do bezbrojnih drugih poslovica kojima smo pozivali jedni druge na hrabrost u najgorim vremenima i sada trebamo biti svjesni da nam je hrabrost i upornost potrebna. Nemojte se odavati najgorem poroku nesreće, jer nesreća ima svoje poroke. Nije nesreća način iz kojeg se izlazi uvijek na sveti i dobar, moralni način. Ne, i nesreća zavodi, nesreća je lakovjerna, u nesreći čovjek brzo u sve vjeruje, naprosto zato, i to je posve prirodno, što želi što prije iz nje uteći. Nitko ne želi biti u nesreći i zato smo u njoj lakovjerni. Svaki put koji vodi iz nesreće čini nam se pravi. Budite uvjereni da teškoće koje pred nama stoje nemaju lakog izlaza. Svaki izlaz koji je pred Hrvatskom težak je, tegoban, i tražit će svu našu snagu i svu našu odanost toj domovini. Budite na to spremni, jer od prvog trenutka kada je osnovana Matica hrvatska i kad se govorilo o knjizi, i kad se govorilo o jednoj jedinoj knjizi, kad se govorilo o nekoliko riječi koje su nas u tom trenutku predstavljale, nitko nije sumnjao kako je to dug i uporan put. A to je ipak bilo onda kad je sama državnost Hrvatske još bila vrlo daleko, u smislu ostvarenja, ne u smislu svijesti. Jer da nismo znali da smo Hrvati, da nismo znali da nam pripada država, da nismo znali da nam pripada politička volja da 110 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš je ostvarimo, ne bi bilo ni hrvatskog preporoda, ne bi bilo ni Hrvatske. Znajući to, mi smo znali kako je to još dalek put. Mi smo na tom putu, kao što znate, imali naše najveće ljude u 19. stoljeću. Mi smo u 19. stoljeću i stvarali prve temelje moderne Hrvatske. U 19. stoljeću je po prvi put stvoreno ono što se zove građanskom zemljom. Po prvi put u Hrvatskoj nastaju moderne europske stranke, po prvi put u Hrvatskoj se osnivaju moderne institucije kulture i državnog života. Vaš je referent ovdje rekao, iz Matice hrvatske nikla je Jugoslavenska akademija tada, sad je zovemo hrvatskom. Imali smo iluzija o tome, nećemo sve to ponavljati. Niklo je i naše moderno Sveučilište, najviše je za njega radio naš Mažuranić, koji je bio i ban hrvatski i predsjednik Matice hrvatske. Niklo je ne samo naše Sveučilište, nego i Društvo književnika. Matica je iz sebe rađala jednu za drugom moderne hrvatske institucije, ostajući uvijek sama sebi identična, jer je ona među njima bila jedina koja je bila dobrovoljna, u koju su dolazili oni Hrvati koji su znali što je Hrvatska i što trebaju za nju učiniti. I tu je bila veličina Matice. U Matici se nikada nismo prebrojavali po tome tko pripada kojoj stranci, nego smo se prebrojavali samo po jednom: koliko vrijednosti imaš, koliko sposobnosti imaš i koliko volje imaš da budeš koristan za veličinu i dobro Hrvatske. Takva će ona i ostati. Ponekad kada hodam po domovini, a ja sam je prošao čitavu, onu mirnu i onu ratnu. U tri godine svoga predsjednikovanja bio sam gotovo na svim mjestima gdje su bili bojevi hrvatski, a bio sam gdje smo osnovali, kao što znate sto i nekoliko ogranaka, imamo ih zapravo točno sto i trinaest, Vi ste 114, bio sam na tri četvrtine tih ogranaka, govorio sam uvijek. I nekad su mi neki rekli: “Zašto ti u tim malim mjestima tako upotrebljavaš svu svoju sposobnost govoreći o Matici, možda tamo nema ljudi koji to sve razumiju, možda je to trud koji je nerazmjeran”? Onima koji su došli ja sam im rekao jednom: “Svaki Hrvat je od svakog Hrvata dostojan svih njegovih sposobnosti, čitavog njegovog znanja i svega što on može učiniti”. Jer ta vrijed nost koju čovjek u sebi ima je takva da je mi ne možemo čak ni dokučiti, a kamoli pomisliti da iznad nje možemo biti. Mi doista kao najveću tajnu možemo doživjeti upravo sebe, sebe tako krhke, a pritom apsolutne, sebe koji tako na čas dodirnemo zemlju pa ipak ćemo biti vječni, sebe koji smo tako slabi međusobno, koji se tako lako kolebamo, koji se damo potkupiti, koji postajemo podlaci, koji jedan drugom činimo zlo i sebe kojima je Bog dao najveću ulogu, jer nas je stavio u samo središte svog velikog stvaralačkog programa. Čudan je doista čovjek, nedokučiv i upravo zato, nema skupa na kome ne treba sve učiniti da se razumijemo. Svaki razgovor treba biti takav, jer jedino ako tako shvatimo Hrvatsku, jedino ako tako shvatimo svoje odnose možemo se nadati njezinom uspjehu. Ne zaboravite da smo mi, uz sve ovo što je rečeno o Hrvatskoj, pritom i vrlo mali narod. Hrvata je par milijuna, četiri- pet, pa da dođemo svi zajedno možda nešto malo više, to je jedan srednji moderni grad. Ali, ono što daje djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 111 vrijednost nama nije naš broj. Vrijednost je u onome što činimo, vrijednost je u sposobnosti da svaki od nas napravi upravo ono što čovjeka čini zagonetnim i velikim. Od tog trenutka svaki broj Hrvata je takav broj da za sobom ostavlja bitan trag u svom osobnom životu, u svom zajedničkom životu i u životu civilizacije kojoj pripada. Mi smo takve ljude imali, mi takve ljude imamo i danas i mi ćemo ih imati uvijek kad budemo dorasli onome što Vam upravo govorim, da znamo da nema nevrijednog čovjeka, da poštujemo svakog čovjeka i da svaki čovjek zna da iz samopoštovanja proizlazi poštovanje drugih. Nema čovjeka koji ne poštuje sebe koji može poštivati druge. Nema domovine u kojoj se ne poštuju ljudi, a domovina je sretna. Nema domovine u kojoj ljudi nisu slobodni, a ona je slobodna. Samo ono što se s nama zbiva, zbiva se sa svim tim činjenicama i samo, uistinu, duboko slobodom prožeti ljudi mogu imati uistinu slobodnu zemlju. To mi u Matici želimo, jer slobodan čovjek mora biti svjestan slobode kao zagonetke, slobode kao vrijednosti, slobode kao točke u kojoj on bira sav svoj život, slobode u kojoj on i uspostavlja svoju vrijednost i svoju domovinu. Iz nje niče, samo u njoj može donijeti pravne odluke i samo u njoj može za njih odgovarati. A bez odgovornosti za slobodu, bez odgovornosti za svoje postupke ništa se na zemlji ne događa, jer i oni koji misle da su lišeni odgovornosti ona ih sustiže, nekad kao osobna nesreća, a nekad kao nesreća onih za koje su mislili da će ih na taj način učiniti sretnima. Tako stoji i u Bibliji, a tako Vam je i u svakodnevnom životu. Ja Vas zato pozivam, ulazeći u Maticu hrvatsku, da potpuno svjesni svih ovih činjenica, dođete pred lice svoje vlastite domovine i sebe samoga i da odluke koje se odnose i na nju i na sebe donosite u svjetlosti onoga čime smo sad i započeli, u svjetlosti činjenice da je dvadeset i četvrtog u ponoć jedno dijete posvjedočilo da sa svakim od nas postaje jedno dijete i jedan svijet, nov i neponovljiv. Taj trenutak u kome je utemeljena ova civilizacija, u kom su utemeljena sva njezina računanja, uskoro dolazi i dopustite mi na kraju da Vam poželim da ga sretno dočekate, a odmah iza njega da u slijedećoj godini, bez obzira na mnoge teškoće, bar mognemo jedan drugome reći 94.godina nam je donijela domovinu u njezinim granicama i mir u njoj iz kojega počinju ipak sve stvari! Hvala Vam lijepa! 112 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 6. zdravkO pervan: Povijest, djelovanje, značaj i svrha Matice hrvatske Poštovane dame i gospodo, cijenjeni prijatelji Matice hrvatske, dragi gosti! Matica hrvatska zaslužuje ono poštovanje u narodu kakvo se prije svega odaje povijesti; posebice njezinim svijetlim trenutcima. Ona je u toj povijesti bila i ostala najomiljenije okupljalište hrvatskih kulturnih djelatnika, obnovitelj i pokretač brojnih pothvata, živo žarište, neiscrpan izvor naše kulture i nerijetko među prvima na braniku domovine, naravno, posebice onda kada je trebalo obraniti hrvatski jezik, književnost, kulturnu baštinu i sve ono što je nosilo hrvatski duh i predznak. Stoga, kako kaže Antun Barac: „Povijest Matice hrvatske je i povijest hrvatske kulture.“ Matica je utemeljena u vrijeme stvaranja moderne hrvatske nacije, u doba najvećega zamaha hrvatskoga narodnog preporoda i njegova otpora mađarizaciji i germanizaciji, te je odmah preuzela na se povijesnu zadaću afirmacije hrvatskoga naroda na kulturnom planu, otkrivanja i revaloriziranja zapuštene kulturne baštine, oživljavanja i razvijanja stvaralačke snage i kako ističe Janko Drašković na utemeljiteljskoj skupštini 11. veljače 1842. godine kad dobiva ime Matica ilirska: „Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauka i književstvo na našemu jeziku narodnom rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati da se domorodno izrazi“, podvlačeći da „Hrvati imaju značajnih književnih djela još u 16. i 17. stoljeću, kad njemačka literatura još u zipci bijaše“. Matica je preuzela na sebe skrb o sveukupnoj hrvatskoj kulturi, te kao „društvo... koje bi kako izdavanje djelah starih naših izvornih pisacah i rukopisah, koji još na svjetlo izašli nisu, tako i podupiranje mladih naših pisacah za svrhu imalo“. Svestrana Matičina djelatnost započinje potporom i pokretanjem časopisa Kolo 1842. godine koji „ima bit podvrgnut općim interesima naroda“, tj. svrsi nacionalnog osvješćivanja i promicanja, prilozima o kritici, esejistici, novelistici, publicistici, historiografiji, prijevodima, potom utemeljenjem hrvatskog kazališta, jezikoslovlja, glazbe, opere, slikarstva i otvaranjem čitaonica diljem Hrvatske. Matica je za glavnu zadaću smatrala izdavanje starih pisaca, klasika hrvatske književnosti: Gundulića, Palmotića, A. K. Miošića. Objavljivanjem Gundulićevog Osmana 1846. godine započinje rad na otkrivanju bogate književne i kulturne baštine. Matica se odužila i našemu sinu „glasovitom po našemu narodu pjesniku Andriji Kačiću Miošiću“ tiskanjem Razgovora ugodnog naroda slovinskoga prigodom stote obljetnice objavljivanja 1860. godine u 4.000 primjeraka, radi promicanja istog djela u Slavoniji i Hrvatskoj, koje uz Matičinu potporu postaje osobito popularno u Istri. Ostajući dosljedna načelima promicanja hrvatskog duha i kulture Matica i nakon sloma apsolutizma djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 113 razvija još snažniji i svestraniji rad, te polovicom 70-ih godina 19. stoljeća ulazi u razdoblje punoga procvata. Uz to, s jačanjem narodne svijesti, ilirsko ime postaje anakrono i 1874. godine preimenuje se u Maticu hrvatsku, što je povjesnik Tadija Smičiklas popratio riječima: „Priznajemo da je s imenom ilirskim poraslo najljepše i najoduševljenije doba hrvatske povijesti; priznajemo da će se i budući naraštaji i za toliko vjekova krvave hrvatske povijesti najbolje odmarati na ono nekoliko godina zanosite ilirske dobe; al’ sav je narod to ime pokopao; ime hrvatsko je jače, ono zove Hrvata pod narodnu zastavu, ono promiče svu svijest naroda, ono se glasno javlja svakim duhom narodnim.“ Matica pokreće časopis Vijenac 1869. godine koji će gotovo 35 godina biti središnji hrvatski list, okupljajući oko sebe gotovo sve hrvatske književnike i znanstvenike. U tom razdoblju Matica pokreće i niz posebnih svojih knjižnica (beletrističku, znanstveno-poučnu, knjižnicu suvremenih pisaca, suvremenih prijevoda, slavensku, grčko-rimskih klasika, svjetskih klasika, povijesnu i dr.). Nepobitna je zasluga Matice u razvitku hrvatske novelistike, romana, poezije, esejistike i kritike, sakupljanja narodnih pjesama (ovo na poticaj našega Podgoranina don Mihovila Pavlinovića), razvijanju povijesti, zemljopisa, političke ekonomije, filologije i drugih znanosti. Kad je 1866. godine utemeljena Akademija, Matica joj daje osnovni kadar, kao i kasnije Sveučilištu pri njegovu utemeljenju, a to traje, naravno i do danas. I vice versa (i obrnuto). Oko matice se okuplja i ona generacija naših književnika, umjetnika i ostalih kulturnih i javnih djelatnika što je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bučno stupila na scenu pod imenom „moderna“ i „naprednjaci“. Ova generacija unosi u Matičin rad nova estetska, društvena i politička gledanja. To je doba kad hrvatska kultura bilježi nov, snažan napredak u svim oblastima i osuvremenjuje se u europskom smislu zahvaljujući prije svega A. G. Matošu, Tinu Ujeviću, Josipu Kosoru, Milanu Begoviću, braći Antunu i Stjepanu Radiću. S velikim oduševljenjem Matica je dočekala odluku Hrvatskog Sabora o odcjepljenju hrvatskih zemalja od Austrije i Ugarske, a uskoro potom doživjela gorko razočaranje zbog bezobrazne eksploatacije i diskriminacije hrvatskog naroda u novoj jugoslavenskoj državi. Matici se ometa rad, diskriminirana je, uhićuju se njeni članovi (Stjepan Radić). Uz izdašnu pomoć kraljevskog režima osnivaju se razna, integralistička, „jugoslavenska“ i čisto srpska društva (Jugoslavenska matica, Jugoslavenska akcija, Narodna odbrana, Kolo srpskih sestara). Priprema se teren za likvidaciju Matice hrvatske pod izgovorom centralizacije kulturnih organizacija. Golema većina hrvatskih kulturnih djelatnika i desne i lijeve orijentacije zbija se više nego ikada i postaje jedinstvena u obrani hrvatske kulture i životnih prava hrvatskog naroda. Jedinstvo posebno dolazi do izražaja nakon ubojstva Stjepana Radića i drugova i uvođenja šestosiječanjske diktature. Tada je ključnu ulogu odigrala Matičina Hrvatska revija pokrenuta 114 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 1928. godine, središnji list hrvatske književnosti i kulture i karizmatska uloga tadašnjeg predsjednika Matice Filipa Lukasa. Matičina djelatnost se ne prekida niti za vrijeme drugog svjetskog rata zahvaljujući ponajprije Filipu Lukasu, Mili Budaku, Vinku Nikoliću i Antunu Bonifačiću, koji su nažalost nakon rata ili ubijeni (Mile Budak) ili prošli križni put i završili u dijaspori. Nakon rata razmišlja se u najvišim političkim krugovima o raspuštanju Matice, zanemarujući pri tome njenu stoljetnu povijesnu ulogu. Ovakav stav treba spomenuti kao zlosutni znak onog latentnog nerazumijevanja i zatiranja Matice što će se javljati u različitim oblicima sve do konačnog gušenja Hrvatskog proljeća i zabrane djelovanja Matice hrvatske 1971. godine. Taj period otvorenog otpora, zapreka i napadaja prema Matici, posebice u vrijeme administrativnog upravljanja, ispunjen je negiranjem hrvatske kulture, diskriminacijom i degradacijom hrvatskoga književnog jezika, favoriziranjem srpskog jezika na svim razinama, prisvajanjem za starom hrvatskom (dubrovačkom) književnošću, otvorenim vrijeđanjem hrvatskog naroda i svođenjem hrvatskog jezika na provincijalno narječje. Treba istaknuti da je Matica hrvatska u prvo vrijeme prelazila preko tih pojava, smatrajući ih sporadičnim ispadima, ali kad su se one nastavile smišljeno i sustavno, Matica je reagirala odlučno i u njezinom krilu se iznjedrila povijesna i znamenita Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljena 17. ožujka 1967. Ovim činom ustaje se u obranu i zaštitu hrvatskog jezika, zapravo u obranu hrvatske kulture i prava hrvatskog naroda. Sveukupni rad Matice hrvatske temelji se na svekolikoj duhovnoj i kulturnoj skrbi za hrvatski narod, promicanju i jačanju nacionalne svijesti utemeljenoj na bogatoj kulturnoj i povijesnoj tradiciji, imajući pri tome u vidu činjenicu da narode koji zaboravljaju i zanemaruju kulturu i tradiciju, povijest zaboravlja. Na njih pada najteža biblijska kletva anatema oblivionis! Prokletstvo zaborava! Nestanak sa svjetske pozornice. Na tom povijesnom putu očuvanja hrvatskog duha i kulture Maticu nisu onemogućili ni progoni austro-mađarskih vlasti, ni makinacije pojedinih hrvatskih grupacija od „mađarona“, „auštrijaka“ do „vukovaca“, ni velikosrpske pretenzije od Karadžićevih „Srba svih i svuda“, Garašanovih „Načertanija“, Pašića, Cvijića, Popovića, Đilasa i Rankovića do S. Miloševića i V. Šešelja. Na putu ostvarivanja svoje svrhe i zadaće u očuvanju svih nacionalnih vrjednota, kulture, jezika , baštine, tradicije i svijesti Matica je evo doletjela u vrleti i podno Biokova te ostavlja mali rojak da se okrijepi iz čistih izvora, te da potakne vrijedne pčelice na sakupljanje božanskog nektara za uzvišene i svete zadaće, za snagu i na dobrobit hrvatskome narodu. Utemeljenje ogranka u Brelima, smisao i svrha djelovanja u Matici, podudaraju se s uzvišenim naporima ostvarenja devetstoljetnog sna hrvatskog naroda o neovisnoj, samostalnoj, djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 115 slobodnoj i modernoj državi i kada je zadaća svih nas da Hrvatsku učinimo slobodnim dijelom svijeta. Do provedbe konačnog ostvarenja tog cilja, Hrvatska je morala proći i još uvijek prolazi kroz ratnu kataklizmu, koju joj je nametnula Srbija, vođena probuđenim barbarogenijem, bizantizmom, balkanizmom, balvanizmom, bestijalizmom i boljševizmom svojih intelektualaca i političara svetosavske provenijencije. Iz tih strahota niče i niknut će nova, slobodna Hrvatska, koja mora biti dostojna svega što smo proživjeli i u kojoj će Matica hrvatska pridonijeti duhovnoj obnovi, jer Matica je vrijedna kao domovina, kao himna, kao grb, kao zastava! Kao Hrvatska!!! 116 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 7. riječ zaHvale prvOizabranOg predsjednika Ogranka matice Hrvatske u brelima dr. bOžidara-darka šOšića Poštovane dame i gospodo! Skoro će godina dana kako je jedna mala skupina građana općine Brela krenula na posao s namjerom da utemelji OMH u Brelima. Ta skupina je polako, kao kvasac rasla i do sada narasla na 22, no kvasac i dalje kvasa, nadam se da će uskoro biti pune naćve. Svi koji osjećaju unutarnju potrebu da nam se pridruže, neka samo izraze želju i biti će s radošću objeručke prihvaćeni. Išli smo malim ali čini nam se sigurnim koracima, koji su doveli do ove svečane utemeljiteljske skupštine. Imali smo do danas 11 plodonosnih sastanaka. Organizirali smo hodočašće crkvi sv. Nikole u Bikovo gdje je hodočastilo oko 200 zaljubljenika u svoju svetu baštinu. Vlastitim snagama priredili smo brošuru Od Berulije do Brela za koju se nadamo da će uči u svaku našu obitelj, a vjerujem preko nas i u obitelji naši prijatelja i poznanika. Posebno mi je drago što je ova brošura ugledala svijetlo dana pri kraju 30-te obljetnice smrti našeg vrlog i poduzetog župnika Don Ante Soljanića komu je i posvećena. U brošuri će svatko pronaći nešto za sebe a vezano je uglavnom uz našu prošlost i naša Brela. Dalje smo vlastitim snagama organizirali prigodnu izložbu likovnih umjetnika: gosp. Mate Škrabića, gosp. Joze Bekavca, gosp. Zdenka Medića i gosp. Damjana Šošića. Izložbu možete pogledati u predvorju hotela Soline. Želimo vas obavijestiti da smo jutros, položili cvijeće na grob našem preteći i članu Matice hrvatske pokojnom Anti Sokolu. Također smo položili cvijeće pred spomenik Don Anti Soljaniću. Nadalje vas želim izvijestiti da su članovi radnici na izbornoj skupštini OMH Brela tajnim glasovanjem izabrali predsjedništvo od sedam članova: 1. gosp. dr. prof. Ozren Žamić, član predsjedništva 2. gosp. Jozo Bekavac, član predsjedništva 3. gosp. dipl. econom. Tonći Ursić, tajnik- rizničar 4. gosp. prof. Zdravko Pervan, poslovni tajnik 5. gđa. prof. Romana Ribičić, dopredsjednik 6. gosp. nastavnik Milan Babić, dopredsjednik 7. gosp. dr. Božidar-Darko Šošić, predsjednik ogranka Još mi je ostalo cijenjena gospodo da u ime predsjedništva najsrdačnije zahvalim svim članovima radnicima na ukazanom povjerenju. Mi ga možemo opravdati ako nas ne ostavite same i to ne samo članovi radnici, nego sve djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 117 institucije i privredne organizacije u Brelima kao i svi Breljani ma gdje se nalazili diljem Hrvatske i svijeta. Od sveg srca hvala našem najdražem gostu gospodinu predsjedniku Vladi Gotovcu, što je našao vremena doći u Brela, jer priznat ćete da nije mala nego velika pažnja da sam Predsjednik MH dođe u Brela na utemeljiteljsku skupštinu. Hvala našim najmlađima, pjevačima na čelu sa gospodinom Jeinom, recitatorima i mladim glazbenicima. Hvala limenoj glazbi, hvala našim snimateljima i predstavnicima medija, posebna hvala osoblju hotela na čelu sa s direktorom gosp. Tonćem Ursićem, a nadasve marljivim rukama koje su tako svečano uredile ovu dvoranu. Hvala svim prijateljima i gostima koji su došli da se raduju s nama. Hvala našim domaćicama koje su nam priredile tako ukusne kolače. Najveća hvala onima koje sam nenamjerno zaboravio. Na kraju Svevišnji Tebi hvala i slava za ovaj prekrasni dan druženja u zajedništvu. Sad vas sve pozivamo na daljnje druženje uz čašicu, domaću smokvu i kolače koje su priredile naše domaćice. Sve je primjereno duhu vremena i ratnog vihora koji želi uništiti najdražu nam Hrvatsku. Recimo odlučno NE i molimo za nju. Hvala na razumijevanju i doviđenja. članOvi Ogranka matice Hrvatske brela 1. Milan Babić, nastavnik hrvatskog jezika i povijesti 2. Dr. Josip Bekavac, liječnik 3. Jozo Bekavac, ekonomist 4. Ksenija Bekavac dipl. farmaceut 5. Gracijela Bekavac, ekonomist 6. Jasminka Divić, recepcioner 7. Ivanka Filipović, akad. Kiparica 8. Marina Filipović, službenica 9. Lorenco Jadrić, dipl. ecconomist 10. Tomislav Kristić, ekonomist 11. Zdravko Pervan, prof. hrvatskog jezika 12. Romana Ribičić, prof. hrvatskog jezika 13. Mijo Sokol, dipl. ing. agronomije 14. Dr. Vesna Sokol, stomatolog 15. Dr. Božidar-Darko Šošić, stomatolog 16. Damjan Šošić, ugostitelj 118 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 17. 18. 19. 20. 21. 22. Ružica Šošić, nastavnica hrvatskog jezika Antonija Šošić, viši turistički tehničar Mladen Tomaš, programer informatičar Tonći Ursić, dipl. ecconomist Ivica Ursić, trgovac Dr. Ozren Žamić, doktor ecconomske znanosti djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 119 9. karlO jurišić: Pogled s kote sv. nikole – 572 M – na tisućljetnu prOšlOst brela (Od pOrfirOgenetOve „berulije“ dO vlastite Općine: 959.-1993. gOdine) Homines Brolanenses et radicum nostrorum amixi! Ljudi Breljani i prijatelji naših drevnih korijena! Na ovaj povijesni dan 26. svibnja, (koji je toliko tajanstven da mu se ni godina ne zna!), mi smo usprkos svemu htjeli doći baš ovdje, mi djeca sutona 20. stoljeća, mi stanovnici udobnih stanova na obali ‘maris nostri’ (našega mora), pod svaku smo se cijenu odlučili – bez obzira na visoku temperaturu zraka – popeti na ovaj vis od 572 m, jer znamo da je život hrvatskih Brela upravo na ovim prostorima jednom počeo puštati korijenje (bitisati) i da je u svezi s ovim položajem počela pisana povijest ovoga nekoć tihog i zabitog gorskog sela, koje je u naše doba postalo po svemu svijetu glasovito, pa je 1968. godine postiglo naslov „Šampion Jadrana“ za dostignuća u turističkoj djelatnosti. prvi spOmen brela 950. gOdine A pisana povijest hrvatskih Brela počela je 950. godine, tj. prije 1043. godine! Ali, prije negoli su Brela postala hrvatska, ona su bila ilirska, pa rimska itd. Jer, na području Brela živjeli su stari Iliri prije 3.000 godina, o čemu među ostalima svjedoče breljanske stare gradine i gomile, a prije 2.000 godina stari Rimljani, koji su nam ostavili nekoliko nadgrobnih spomenik, npr. jedan podignut Gaju Asklepiju Ticiju Lupulu, drugi Aliju Lupijanu, mladiću od 27 godina. (To su dva najstarija po imenu poznata stanovnika Brela, koji su pokopani u 2. stoljeća poslije Krista na području današnjih Solina.) U doba Rimljana ljudi su ovdje živjeli od maslina, loze i koze, o čemu svjedoči antički reljef boga šume i blaga po imenu Silvana, kao i dijelovi kamenoga tijeska, što se također našao u Solinama. Mi nećemo spominjali biološko-paleontološku prošlost Brela, kada su na ovim prostorima u doba tropske klime prije 480.000 godina živjele egzotične životinje: slon, nosorog, jelen i dr., o čemu svjedoči nalaz njihovih fosilnih ostataka 1884. godine na Dubcima. Međutim, mi nažalost ne znamo, kako su se Brela zvala prije dolaska Hrvata početkom 7. stoljeća. A Hrvati su na obale Jadrana došli u dvije velike seobe: 600. godine, o kojoj svjedoči papa Grgur Veliki u pismu solinskom biskupu Maksimu, i 626. godine, o čemu piše suvremenik Izidor Seviljski u djelu Cronica maior. I nakon dolaska Hrvata za punih 300 godina mi opet ništa ne znamo o ovim prostorima. Onda dolazi 950. 120 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš godina, kada su se Brela – tako rekuć – rodila, kada su „krštena“, tj. dobila svoje ime, odnosno kada su prvi put zabilježena u knjigu. Tu su sreću davne 950. godine na prostoru između Vrulje i Nereve imala samo četiri mjesta, četiri nasljedne utvrde. A njihova je imena zabilježio jedan bizantski car, koga punim imenom zovu Konstantin VII. Porfirogenet (905.-959.), što znači „u grimizu rođeni“, suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava (910.-928.) i njegovih neposrednih nasljednika: Trpimira II. (928.-935.), Krešimira I. (935.-945.), Miroslava (945.-949.) i Mihovila Krešimira II. (949.-969.), muža slavne kraljice Jelene (+976.), čiju smo tisućitu obljetnicu smrti časno proslavili u Solinu. Porfirogenet, najučeniji bizantski car, odlučio je svome sinu i nasljedniku Romanu (939.-963.) prije smrti ostaviti knjigu o zemljama i narodima, kojima će vladati poslije očeve smrti, pa je napisao djelo na grčkome jeziku, kome je povijest dana latinski naslov: De administrando imperio (O upravljanju carstvom). U toj knjizi, jednoj od najvažnijih za hrvatsku povijest, od 29. do 36. poglavlja govori o Hrvatskoj i Hrvatima, o njihovoj državi, vojsci, pa i o hrvatskoj ratnoj mornarici, koja je u to doba imala 80 sagena (velikih brodova) i 100 kondura (malih brodova). U 36. poglavlju car-pisac posebno govori o hrvatskome plemenu Neretvana, a naročito o njihovoj postojbini, koja se zvala Pagania, a to je Makarsko primorje od Vrulje do Neretve, i na tome prostoru, koje danas ima 26 naselja, Porfirogenet imenom spominje samo četiri: Makar, Brela, Zaostrog i Gradac, ali imenima kako su se zvala i to na grčkome jeziku. U to doba prije tisuću godina niti jedno od četiriju spomenutih mjesta nije bilo na moru, nego u planini: Brela – prema mišljenju povjesničara Mije Barade (1889.-1957.) – ovdje kod Sv. Nikole, Makar na današnjem mjestu, tj. na podnožju Biokova iznad crkve Sv. Ivana; Ostrog ispod planine Vitera, a poviše samostana, i Lapčanj u planini između Gračkih Stina i brda Grabovice. Stari su Rimljani, kada je u prvim stoljećima poslije Krista vladala PAX ROMANA („rimski mir“), živjeli na moru. A kada su seobe naroda 476. godine srušile Rimsko carstvo, na moru i obalama nastala je velika nesigurnost, pa su se Hrvati – zadnji u seobi naroda – naselili u brdu: najprije radi vlastite sigurnosti, a onda radi paše za stoku, od koje su živjeli, pa su je nazivali blagom. I tako je ovdje prije 1.400 godina bilo prvo slavensko, tj. nerimsko naselje, koje su Hrvati nazvali „Brelo“, tj. vrelo, jer je ispod Sv. Nikole bilo vrelo vode, izvor života, koje je bizantski car preoblikovao u Berulia. Dragi slušatelji, hoćete li mi dopustiti, da na ovaj povijesni dan, 26. svibnja, dan posvećenja ove historijske crkve, hoc anno Domini millesimo nongentesimo nonagesimo tertio (ove godine Gospodnje 1993.) pročitam krštenicu Brela, neka ovim vrletima s ovoga mjesta odjeke prvi put u povijesti krsni list djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 121 Brela na izvornome grčkom jeziku, kako ga je prije 1043. godine u svojoj glasovitoj knjizi zabilježio mudri car „u grimizu rođeni“: Latinička transliteracija: Peri ton Paganon, ton kai Arentanon kalumenon, kai hes nin oikusi horas. – Hote en Pagania eisi kastra oikumena: to Mokron, to Berulia, to Ostrok, kai he Labinetza. Hrvatski prijevod: „O Paganima, koji se i Neretvanima zovu, i o zemlji, koju oni sada nastavaju. – U Paganiji su naseljene utvrde: Makar, Brela, Ostrog i Lapčaj.“ Dakle, nema spomena ni Basta, ni Tučepi, ni Podgore, ni Igrana, ni Drvenika, ni Brista, ni Baćine, pa ni Baške Vode (najmlađega naselja pod Biokovom), nego se najprije spominje i onda i danas glavno mjesto Primorja – Makar (zbog luke!), zatim zemljopisnim redom od sjevera prema jugu: Brela, Ostrog i Lapčanj. Ta imena i danas postoje, ali mjesta su napuštena, te su ostala i bez stanovnika, i bez kuća, žive još uvijek dvijetri obitelji. brOlanenses-breljani-annO dOmini 1315. Da, Brela se prvi puta u povijesti spominju 950. godine na tuđem jeziku i u tuđemu gradu Carigradu. A onda nad Brelima i njegovim stanovnicima nastaje šutnja, duga blizu 350 godina, kada se opet otvaraju vrata povijesti, da se prvi put spomenu stanovnici Brela pod imenom Breljani. To biva na hrvatskome tlu u tvrdome Klisu u povelji koju je 30. svibnja 1315. pisao hrvatski velikaš Juraj od slavnoga roda Šubića, ali na latinskom jeziku u obliku „Brolanenses“, kada je latinski bio službeni jezik ne samo hrvatske crkve i znanosti, nego i hrvatske diplomacije sve do 1843. godine. Izvorna rečenica u kojoj se spominju Breljani glasI: Et has omnes libertates et gratis volumus etiam, quad Cuchani, Yfnienses, Rogosnicenses, Brolanenses et alii intra isporum positi metas habeant pirno iure… Datum Clicce, anno Domini MCCCXV, indictione XIII, die penultimo madii. (Original na pergameni u Knjižnici narodnog muzeja u Budimpešti bio je 1919. godine.) To u hrvatskom prijevodu glasi: „I hoćemo, da sve ove sloboštine i povlastice (koje smo dali općini Omiš), punopravno imadu i Kučićani, Svinišćani, Rogošćani, Breljani i ostali koji se nalaze unutar njihovih međa… Dato u Klisu godine Gospodnje 1315., indikacije trinaeste, pretposljednjeg dana (mjeseca) svibnja.“ Dakle, 1315. godine Brela su bila pod komunom Omiš. Možda je tada u doba Šubića nastala dioba s Bastom, kada je vjerojatno postavljen onaj kamen-međaš na Rogaču, koji je i danas granica između Brela i Baške Vode, nekoć je bio granica između komuna Makra i Omiša. 122 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš različiti nazivi Brela U starijim arhivskim vrelima, pisanim talijanskim, latinskim ili hrvatskim jezikom, naziv Brela susrećemo u različitim oblicima. Mletački dužd Alvise Mocenigo i dukali od 4. studenoga 1571. Brela zove „Breglie Piccolo“ i „Breglie Grande“, tj. Brela Mala i Brela Velika. Koncem 16. stoljeća strani izvori Brela navode latinskim jezikom: „Brehlia Superior et Inferior“, tj. Brela Gornja i Donja. U 17. stoljeću Donja Brela zovu se hrvatski „Podbrehalje“. Oko 1625. godine knez Ivan Vuzovčić ostavlja Franjevačkom samostanu u Makarskoj neku zemlju u luci Dračevici u Podbehavlju. Inače, prvi puta na hrvatskom jeziku Brela se spominju 1601. godine, i to u pismu, u kojem zadvarski dizdar Alaga hrvatskim jezikom i bosaničkim pismom prigovara mletačkom providuru u Omišu, zašto je uhitio sultanova podanika „Stipana Perišića iz Donjih Brehala“. Konačno koncem istoga stoljeća, tj. 1694. godine domaći čovjek don Nikola Ursić, pišući nečiju oporuku, potpisuje se bosanicom pravilno – „kurat od Brela“. Brela su imenica samo u množini (plurale tantum), srednjuega roda i sklanjaju se kao sela. upravna pripadnOst U 10. stoljeću Brela su pripadala Neretvanskoj kneževini, koja je kasnije postala sastavni dio Kraljevine Hrvatske. Godine 1315., kako smo već vidjeli, za vrijeme moćne obitelji Šubića, Brela su bila u sastavu komune Omiš. Za vrijeme turske vladavine (1500.-1684.) Brela su pod Makarskom, odnosno u nahiji Primorje. Poslije Turaka, a pod Mlečanima, 1688. godine Brela su opet pripala Omišu, ali su crkveno i dalje ostala u biskupiji Makarskoj. Konačno je Austrija 1854. godine Brela odcijepila od omiške općine i priključila ih općini Makarska. U našoj novoj samosvojnoj Republici Hrvatskoj, prema novome ustrojstvu mlade države, Brela su prvi puta u povijesti postala samostalnom općinom, kada je 14. travnja 1993. na čelo općine Brela izabrana prva načelnica (ovdje prisutna) Ivanka Filipović, akademska kiparica. razvitak stanOvništva Za vrijeme turske vladavine 1624. godine Gornja i Donja Brela imala su 30 kuća, a stoljeće kasnije, tj. 1735. godine zabilježeno je 60 kuća. Godine 1779. u Brelima je bilo 112 obitelji s 832 stanovnika, dok se sedam godina poslije (1786.) broj obitelji smanjio za osam, a stanovnika čak za 200, jer su mnogi umrli od velike gladi, koja je u ovim krajevima vladala 1783. godine. Da nam bude jasnija tragedija našega naroda u ovim krajevima te tužne 1783. godine djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 123 spomenimo što je zabilježio fratar u Makarskoj u mjesecu veljači navedene godine: „Na 2. ovoga bi vrime lipo, ali na 5. učini snig i mećava velika, i u ovo vrime pomriće mnogi siromasi od glada i studeni. Ovoga miseca u Zavojanima umrlo je 89 čeljadi od glada i u jedan grob kopali su ujedanput po 16 tilesa. U državi zadvarskoj nije ostalo ništa što nisu poklali, najposli konje i pse jili od velika glada.“ Godine 1860. Brela su imala 760 stanovnika, a 1890. godine bilo ih je 1032. Najviši broj stanovnika Brela su postigla pred Drugi svjetski rat 1939. godine: Gornja Brela 451, Donja Brela 1338, svega ukupno 1789 stanovnika. Narod je živio uglavnome od poljoprivrede i stočarstva. Zna se da je 1887. godine u Brelima bilo: 1000 ovca, 500 koza, 40 krava, te tovarne životinje 38. Godine 1981.: 1 konj, 11 krava i 31 ovca. Danas – to ćete bolje vi znati! breljanske crkve Danas na području Donjih i Gornjih Brela (koja su 1963. godine postala samostalna župa) ima osam sačuvanih crkava i crkvica, te dvije kapelice, svega deset bogoštovnih objekata. To su dvije novije crkve: Sv. Stjepan iz 1897. godine u Donjim Brelima i Gospa od Zdravlja iz 1939. godine u Gornjim Brelima. Ostale su dvije crkve – osim ove – dignute poslije oslobođenja od Turaka, a ponajviše za vrijeme mletačke vladavine u 18. stoljeću: Sv. Ilija na granici sa Zadvarjem (1720.), Gospa od Zdravlja, stara (1751.); Gospa od Pobjede u Solinama (spomen 1715.); Sv. Juraj u Gornjem Selu (spominje se 1760.); Sv. Roko u Donjem Selu (1856.) i ova, najvažnija, Sv. Nikola na Biokovu. Spomenimo i dvije kapelice: Sv. Roko na Gornjem Kričku (1816. spomen na kugu 1815., od koje je u Brelima umrla 21 osoba) i Gospa na Dupcima (1870.). Brojne crkve i kapelice svjedoče o dubokoj vjerskoj svijesti starih Breljana. Najstarija od svih jest crkva sv. Nikole, kojoj smo danas, evo hodočastili, pa dolikuje da o njoj nešto više rečemo. crkva sv. nikOle na biOkOvu Kada sam pripremao doktorsku radnju „Katolička crkva na biokovskoneretvanskom području u doba turske vladavine“ (Zagreb 1972.), morao sam upoznati sve starije crkve od Vrulje do Smrdangrada kraj Kleka, te od mora do granica Herceg-Bosne. Posjetio sam sve te crkve, samo nisam crkvu sv. Nikole u Gornjim Brelima, jer je 1952. godine Titova vojska zabranila svaki pristup k njoj. Unatoč tome, uz pomoć dobrih ljudi uspio sam dobiti dozvolu da mogu u znanstvene svrhe obići crkvu, pa i održati vjerski obred. Bilo je to na Spasovo, 7. svibnja 1959., dakle prije navršene 34 godine, kada sam s dva vodiča (oba pokojna: moj ujak Stipe Cvitanović i crkovinar Jerko Sokol), pod paskom 124 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš dvojice oficira iz vojnog objekta, došao k crkvi i odslužio misu staroslavenskim jezikom. Misi je prisustvovalo još petnaestak žena. To je bila prva misa nakon zabrane poslije sedam godina i zadnja do ovoga današnjeg dana. Poslije mise je slijedio detaljni pregled crkve i njezine okolice. a) Crkva. Crkva je s uglatom apsidom duga 12,45 m i široka 5,30 m. Ima jedan brod s gotičkim svodom, koji podupiru dva para pilastra s gotičkim arhivoltima. Pred apsidom oltar s kamenom menzom, koja počiva na kamenom stupu (dio krstionice), ovaj na povišenom podnožju, ispod kojega se navodno nalazi svećenički grob. U crkvi je bila star pala, tj. slika na platnu sa svecima: u sredini Gospa i Sv. Stjepan, a sa strane Sv. Petar i Sv. Nikola. (Velečasni, ovdje prisutni župnik Zadvarja don Ivan Lendić, koji je ujedno i upravitelj župe Gornja Brela, kaže mi da se slika danas čuva u župskoj crkvi Gospe od zdravlja). Na unutarnjim stjenkama crkve dva križa svjedoče o njezinoj posveti, koja se dogodila na današnji dan 26. svibnja nepoznate godine. Crkva na pročelju ima četverouglatu rozetu i jedini prozorčić s južne strane, koji je 1933. proširen, čime je izgubio svoj stariji izgled. Na pročelju crkve, koje je okrenuto prema zapadu, nalazi se zvončić na preslicu s jednim novijim zvonom, koji je danas (1933.) nalazi na crkvi Sv. Jurja u Donjim Brelima. b) Groblje. Oko crkve ustanovili smo da ima grobova s devetnaest nadgrobnih ploča, koje su dobrim dijelom oštećene tako da je više grobova otvoreno. Samo se na jednoj ploči (200x70) vidi reljef srpnja, kojega danas (1993.) nema. c) Staro selo – „Berulia“. Ispod crkve Sv. Nikole s južne strane obišli smo kuće i ruševine najstarijega dijela Brela, ispod kojih se nalazi plodna zemlja, kroz koju je tada tekla izvor-voda, glavni čimbenik života, pa je tu Barada 1928. godine ubicirao Porfirogenetovu Berliju. (Barada tada nije dolazio na više mjesta nego se oslonio na podatke, koje mu je pružio tadašnji župnik Donjih i Gornjih Brela pokojni don Ante Soljanić / Lastovo, 28. XI. 1881. – Brela, 28. I. 1963./). Tu su nam pokazali kuću svećenika don Andrije Ćapina, te u Kopačinama stan „manastir“, u kojemu su živjele „duvne“, tj. picokare trećega reda sv. Franje, za koje predaja kaže, da su imale „stado ovaca, koje se protezalo od njihova stana do vrha Biokova“. Zemljište je pripadalo svim starim plemenima, koja danas žive u Donjim Brelima. d) Jugoistočno od crkve pošli smo vidjeti Tursku kulu (široku 4 m i visoku 9 m), ugrađenu u litice, s puškarnicama na dva kata, koja sliči drugim utvrdama po Primorju iz doba naročito Kandijskog rata u 17. stoljeću: Makru, Košutini, Podgori, Drašnicama… djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 125 Sjeveroistočno na Biokovu nalazi se oštar vrh, na koji se nismo penjali, a narod ga zove „Jerceg“. Na tome se vrhu, navodno, nalaze temelji zgrade, građeni pomoću morskog pijeska. Tu se bez sumnje radi o jednoj od mnogih utvrda, koje je po svojoj državini podizao osnivač Hercegovine Stjepan Vukčić Kosača (+1466.), otac predzadnje bosanske kraljice Katarine, koja je 25. X. 1478. umrla u Rimu na glasu svetosti kao franjevačka trećoredica. crkva u pOvijesnim vrelima O crkvi sv. Nikole pučka predaja kaže, da je najstarija crkva u okolici, pa je narod o njoj stvorio i legende. Jedva mi je davno umrla starica pričala da je ona „po noći vidila, kako biskup vodi procesiju sa svićama u ruci oko crkve sv. Nikole“… Drugi su mi kazivali, da su se u njoj pokopavali i ljudi s okota Brača. Tako predaja, a što kažu povijesni spomenici? Najvažniji je spomenik ona sama, tj. stil njezine gradnje, a to je gotika, koja je u Europi vladala okruglo od 1200.-1500. godine. Crkva je po svoj prilici iz 14. ili najkasnije iz 15. stoljeća (Nedavno su na uviđanju ovdje bili stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita, pa će oni na svoje vrijeme dati konačnu riječ). Inače, crkva sv. Nikole neizravno se spominje 1597. godine kada je biskup fra Nikola Ugrinović bacio interdikt na Brela i zabranio misu, sakramente i sprovode u sve dane, pa i na svetkovinu sv. Nikole i na Božić, dok se ne pokore njegovoj odluci. Crkva se, inače, prvi put izričito spominje u izvještaju makarskog biskupa fra Bartula Kačića Žarkovića, koji je 1626. godine uputio Sv. Stolici, (u istoj prigodi 1626. godine spominje se i stara crkva Kašića sv. Stjepana, koja se nalazila na groblju u Donjim Brelima). pOvijest – učiteljica živOta Već je slavni rimski govornik Ciceron (106.-143.) rekao: „Historia est magistra vitae“ (Povijest je učiteljica života). A naš hrvatski pjesnik Petar Preradović (1818.-1872.) istu je misao izrekao u stihovima: „Rod bo samo koj si mrtve štuje – na pošati budućnost snuje.“ Čovjek, pak, naših dana američki pisac Alex Haley (1991.-1992.), autor glasovite knjige Korijeni, koja je prevedena i na hrvatski (Zagreb, 1978), u istoj je knjizi zapisao veliku misao: „Ne može se pretvoriti u roba čovjek, koji poznaje svoju prošlost“. Povijest je znanost, koja se temelji na činjenicama. A činjenica nema, ako nisu zapisane ili uopće dokumentirane. Ovaj kratki pregled povijesti Brela ne bi se mogao nikako učiniti, da pojedine stvari nisu zabilježene: u Carigradu, Rimu, Beču, Budimpešti, Makarskoj i ovdje u samim Brelima. Eto, npr. na Dupcima na jednoj litici uklesana su 126 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš slova bosanicom: „Ovo je (pisao) arambaša Jelavić 1663.“ Na kući pokojnog Joke Mrnjavca nedaleko župske crkve stoji uklesano u gornjem pragu: +Na 8. maja 1727. Na jednome grobu kraj Sv. Stjepana: „Ovo je grob Ursića 1772.“ A poviše francuskih cesta ispod Karlove spilje na litici stoji uklesano također bosanicom: „Ovdje puče i svrši + Novak.“ Sva ta četiri natpisa nisu morala biti uklesana, ali ipak jesu, i to je jedan kulturni plus. Znači ljudi su bili pismeni, i to na dva pisma: latinici i bosanici. Tako se zna, što se i kada se nešto dogodilo. Ali, na crkvi sv. Nikole trebalo je po crkvenim običajima biti u kamen uklesano, koji ju je biskup i kojega dana i godine posvetio. Ali, to nije učinjeno. Samo je narod zapamtio, i to točno, da se to zbilo dana 16. svibnja, jer je kroz ljeta, desetljeća i stoljeća ovoga dana dolazio k ovoj crkvi i slovio njezin najveći događaj – posvećenja. Ali koje je to godine bilo, nitko ne zna, jer to nitko nije zabilježio. Tek je 1917. godine neki svećenik zapisao u Ljetopis župe Brela da je „crkvu sv. Nikola posvetio biskup Stipan, vjerojatno od Jajca, a za cara Konstantina“. Tom bilješkom ništa nam nije razjasnio. Za kojega cara Konstantina, kada ih je kroz tisuću godina bilo čak jedanaest – između mnoštva bosanskih biskupa samo je jedan bio imenom „Stipan“, a vladao je samo dvije godine (1489.-1491.) i to kada su Turci bili sve pritisli, a zvao se „Stjepan od Velike Luke“. Radije bih iznio mišljenje, i to kao prostu pretpostavku, da je ovu crkvu sv. Nikole, posvetio gore već spomenuti biskup fra Nikola Ugrinović. On je bio prisiljen napustiti svoju biskupiju u Smederevu u Srbiji, koja je ostala bez vjernika, pa se nastanio u svome rodnom mjestu u Dubravi u Poljicima. Budući da je ostao bez prihoda, rado se odazivao pozivima da obavi koji biskupski čin. Tako je poslije ciparskog rata oko 1574. godine bio na otoku Hvaru, gdje je u Gdinju posvetio župsku crkvu sv. Jurja i za to od Gdinjana dobio 18 dukata, čime je napravio sebi grobnicu u crkvi sv. Luke u Dubravi, u kojoj je i pokopan. Vjerojatno su i Breljani pozvali iz nedalekog susjedstva biskupa fra Nikolu, koji je 1584.-1588. bio upravitelj bosanske biskupije, da im posveti crkvu njegova svetog imenjaka. Kasnije je, kako smo vidjeli, biskup došao u spor sa Breljanima, pa nam to može objasniti činjenicu, zašto nije postavljena spomenploča i zašto se zaboravilo i ime i vrijeme posvetitelja, a ostao u sjećanju samo dan posvećenja. Dakle, zapisati pa će se znati. Svaki zapis sjest spomenik. Iz spomenika jest povijest. Iz povijesti svijest. Iz svijesti sloboda. Iz slobode – sreća života! „Rod bo samo, koj si mrtve štuje – na prošasti budućnost s snuje.“ „Ne može se pretvoriti u roba čovjek, koji poznaje svoju prošlost!“ djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 127 9. zOraida demOri staničić: na vreliMa Breljanske Povijesne Baštine Nalazimo se u srcu Paganije, oblasti koju je tako nazvao Konstantin Porfirogenet. On je kao naputak svom malodobnom sinu napisao djelo O upravljanju carstvom, a prema podacima i elementima prepoznatljivosti koje je dobio od svojih učenih podanika diljem svoga carstva. Makar tko je bio ovdje namjesnik, poslao je dovoljno podataka učenom Bizantincu, koji je napisao to zamašno djelo i namijenio ga svom sinu, kako bi što bolje upravljao. Oblast od Cetine do Neretve i od mora do graničnih bosanskih planina, nazvao je Paganijom. Dakle, nalazimo se u polovini 10. stoljeća, kada je riječ o ovim prostorima. Ostanimo na onome što piše Konstantin, koji kaže da se oblast Paganije proteže od Neretve do Cetine i da se sastoji od četiri župe, među kojima je i Makar. Ta je župa svoje sjedište morala imati u gradu koji je postojao prije 10. stoljeća, mada mu prave početke ne znamo. Taj grad koji su nazivali Mokrom, Muhrum i sl., bio je očigledno sjedište cijelog područja, a i župe. Porfirogenet tumači kako je župa Mokrum izgledala, koje je utvrde odnosno mjesta imala. Izvorni naziv, koji Porfirogenet rabi, je kastrum, dakle grad, što je ujedno i utvrđenje. Među tim gradovima, odnosno utvrđenjima spominje i Beruliu, za koju, nažalost, još uvijek ne znamo gdje je bila. O tome postoji više različitih mišljenja. Jedan od vrsnih hrvatskih povjesničara starije generacije don Miho Barada, rodom iz Segeta kraj Trogira, smjestio je Beruliju upravo ovdje, pod ovom crkvom sv. Nikole. Drugi je smještaju u Vrulju, povezujući Beruliju i Vrulju. Očito su potrebna dugotrajna i stručna istraživanja. Na ovom području, koliko je meni poznato nikada se nisu vršila sistematska arheološka istraživanja. Kao iznimku treba spomenuti jednog vrhunskog poznavaoca latinske epigrafije koji je bio i arheolog amater i koji je pribilježio stare natpise na koje je naišao u Brelima i Baškoj Vodi. Oni su poslužili i opatu Albertu Fortisu koji je ovuda prolazio i zadržao se u Tučepima kod svećenika, kanonika i pjesnika Klementa Grubišića, uz samo more, u onom ljetnikovcu koji je danas pretvoren u hotel. Fortisa su naročito zanimali nadgrobni spomenici, koje nazivamo stećcima, srednjovjekovnom ornamentikom. Uočavajući razliku naspram latinske kulture kojoj je pripadao, Fortis je stećke nazvao slavenskim, odnosno hrvatskim nadgrobnim spomenicima, dajući im i potrebnu važnost. Međutim, kako arheologija nije na ovim područjima nikada sistematski istraživala, nemamo preciznijih podataka koji bi nam mogli poslužiti kao putokaz. Srećom, zahvaljujući 128 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš nastalim demokratskim promjenama, uza sav rat imali smo priliku na prostoru Porfirogenetove Paganije istražiti dva veoma važna arheološka lokaliteta, koja su nam otkrila potpuno nove podatke kojima sada raspolažemo. Na temelju tih istraživanja, usudila bi se reći da smo pronašli Mokrum i da se on nalazi na poluotoku sv. Petra u Makarskoj, suprotno istraživačima koji su tvrdili da se on nalazi u Makru, mjestašcu iznad Makarske i da je ime Makarska došlo odatle što je današnja Makarska služila tom Makru kao luka. Dakle „Makarska luka“, odnosno skraćeno Makarska. Labineca je također pronađena, a nalazi se usred Graca, na poluotoku Gradac u Gornjem primorju. To se naselje ne spominje kod Konstatina Porfirogeneta, ali se spominje još ranije u zapisima nepoznatog pisca iz Ravene, nazvanog Anonim Ravenski. Biston za kojega se uvijek vjerovalo da se nalazi Bastu, otkriven je usred Baške Vode. S obzirom da ovdje nema pokazatelja koji bi ukazivali da je Berulia bila baš ovdje, čini mi se da bi je, obzirom na cijeli splet naselja uz more, što je za ono vrijeme sasvim logično, morali potražiti negdje uz more, obzirom na ostatke zidova i nalaze keramike. U tome Vi Breljani trebate zdušno pomoći. U priobalju Donjih Brela ubicirana je antička luka za prekrcaj, a otkrila ju je jedna grupa amatera koji djeluju pri Osnovnoj školi u Brelima i Baškoj Vodi. Pretpostavljam, dakle, da je i Berulia negdje tamo, iako mjesto na kojemu se sada nalazimo, dominira sa obje strane ovog područja, dakle ovom prodolinom od Gornjih Brela i Subotišća i ovom drugom dolinom Zabrdo – Žabnjak koje su obje od iznimne strateške važnosti. Ovo je mjesto u prapovijesti očito moralo imati ulogu nekoga hrama, svetišta ili neke stražarnice, pri čemu mislimo na Ilirsko ili Keltsko doba. To nije ništa neobično, jer takvih ostataka starih kultura, od Ilirskih, kršćanskih i slavenskih vremena postoje na Biokovu čitavo mnoštvo. Slijedeća uporišna točka je vrh sv. Ilije, pa vrh s. Jure. Oko Tučepa, na sv. Vidu postojala je crkva, zatim kod Živogošća itd. Na zagorskoj strani Biokova , prema Zagvozdu, koja se na crkvenom saboru u Saloni 530. godine naziva Montanenza, tj. Gorska strana, postoji jedan vrh koji se zove Ćubrijana, što je hipokristik sv. Ciprijana, dakle jednoga kršćanskoga sveca mučenika. Vidi se, dakle, da su se izmjenama naroda koji su dolazili i odlazili mijenjali i kultni običaji, tako i gotski, jer su Goti ovdje u Makarskom primorju žarili i palili. Gotski kralj Topila poslao je iz Italije svoga vojskovođu Indula, a taj je palio naselja na Biokovskom području, među njima i Mukrum. Vratimo se, međutim, na ovo mjesto i na crkvu sv. Nikole. Došli smo na mjesto veličanstvenoga pogleda, mirisa vrijeska i ovoga povijesnog zdanja. Kad se govori o ovim zdanjima, onda uvijek, kako jučer reče dr. Šošić, treba uočavati taj srazmjer ljudske mjere i neke volje i veličine. Dakle, jedna crkva je tu, nekada praktički s naseljem pod sobom, koja stoji na vrhu usred stijene. Kad djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 129 god dođem ovdje, na ovaj lokalitet, divim se kako je ovaj plato i zaravan kao čudom nastao, od one stijene tamo i ove tu. Ova crkva nije nastala među hridima, kao bezbroj drugih, nego između ove dvije stijene, i to kao da je isklesana ili ugrađena u brdo. Kada je crkva nastala ne znamo. Možemo samo nagađati i procjenjivati. Radi se o jednostavnoj građevini, relativno širokoga pročelja s malim zvonikom na preslicu, koji je kasnije dodan na nekoj adaptaciji. Presvođena je gotičkim svodom, iz XIV ili XV stoljeća. Crkva je nastala u vremenu i oblicima srednjeg vijeka. Međutim, uopće ne znamo vrijeme njezina nastanka, ali ono što znamo je 26. svibnja nepoznate godine, dan njezina posvećenja. Inače, ova crkva se prvi put spominje u ispravama iz XVI stoljeća, za vrijeme biskupa Ugrinovića, koji se tako posvađao s Breljanima, da je na njih bacio interdikt, odnosno zabranio vršenje službe Božje. Biskupi iz XVII stoljeća kao Petar Kačić i drugi spominju je u svojim pohodima. Što se tiče istraživanja koja treba obaviti na samoj crkvi, dok se ona konzervatorski ne istraži, dok se pažljivo ne skine – sondira žbuka, ne može se mnogo toga reći. Ali nakon tih radova vjerujem da će biti iznenađenja. Stručnim okom jasno se vidi nekoliko faza krpanja i proširivanja. Kada gledam njezin građevinski dio, onu ogoljelu konstrukciju,, ne usuđujem se u ovom času opredijeliti za specifične podatke. Lako se mogu primijetiti posvetni križevi, kamene ploče prilično neobičnoga oblika i oltar koji je napravljen iz jedne ploče. Ono što sam primijetila i što me razveselilo, ispod ovih slojeva žbuke vide se tragovi boje, što bi moglo biti vrlo interesantno, jer su se sve te ranosrednjovjekovne crkve oslikavale i bojile. Crkva je vjerojatno bila pokrivena kamenom pločom, kao i druge crkve toga vremena na biokovskom primorju, kojih nažalost nema mnogo. Od tih ranosrednjovjekovnih crkvica ova je prva, zatim crkva sv. Jurja u Tučepima, također s kraja XIII ili početka XIV stoljeća. Crkva koju smo imali zadovoljstvo istražiti, koja leži na crkvi iz V. Ili VI. Stoljeća i nastala na središtu poljoprivrednog imanja (villa rutica) je crkva sv. Mihovila. Nastala je otprilike u isto vrijeme kao i ova, slična je ovoj, samo ne na ovakvome mjestu. Na žalost, još uvijek ne znamo razloge nastajanja tih ranosrednjovjekovnih crkava, da li su bile kongregacijska sjedišta, da li su bile terminacijske oznake na mjestima nekih granica, komuna i sl. ili su pak bile zadužbine pojedinih velikaša ili velikaških obitelji. Ta pitanja zadiru u duboku prošlost, a za to vrijeme naši su pisani izvori vrlo oskudni. U svakom ova crkva sv. Nikole kao i sve druge spomenute srednjovjekovne crkve, pa i obližnje bračke crkve čine jedinstvenu cjelinu jer su pripadale jedinstvenoj oblasti. Sve su one od kamena, poput malih školjki, zatvorene dubokim i čvrstim zidovima poput kutija ili škrinjica za dragocjenosti. Posjetilac u njih unosi svjetlost svojim ulaskom. Nema tu prozora i igre svjetla. Ono ulazi 130 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš unutra otvaranjem vrata. Karakterističan je poseban i specifičan njihov odnos prema položaju na kome se nalaze i prirodi koja ih okružuje. Da je ovo mjesto na kojemu se nalazimo bilo važno, svjedoči i groblje koje je tu, ali nažalost potpuno devastirano, kao što je, u ostalom, i sama crkva bila godinama devastirana i ponižavana, ali je nisu mogli srušiti ni poniziti, jer je ona duh ovoga područja, duh ljudi Breljana, koji su je gledali i kada joj nisu smjeli pristupiti. Samo srednjovjekovno groblje, ako bude sredstava i volje istražiti ga, dat će odgovor na mnoga pitanja. Evo, u ovom veličanstvenom trenutku, kada zrake sunca izlaze iza planine i obasjavaju obližnje vrhove, a mi smo još uvijek u sjeni uživajući u opojnom mirisu vrijeska, apeliram na sve kojih se to tiče, da učinimo nešto za crkvu sv. Nikole! Kada smo prošle godine prvi put došli ovamo, a vodili su me g. Zvonko Filipović i g. Ivanac na čemu im toplo zahvaljujem, za mene je ovo bilo otkriće, jer, iako konzervator, punih 15 godina nisam smjela ovamo pristupiti. Svi naši zahtjevi vojnim vlastima bili su bezuspješni. Danas je ova crkva, uza sve svoje bijedno stanje, dostojan spomenik. Predstoji nam težak posao, snimanje stanja, izrada elaborata, istraživanja i sl. Uza sve to pokušat ćemo je vratiti u stanje koje je nekada imala. Kad konzervatori pristupe crkvama koje su sanirane betonom, hvataju se za glavu. Međutim, nakon svega što je ova crkva preživjela posljednjih 30 godina, moram se diviti don Anti Soljaniću, koji je u ono vrijeme, a bilo je to 1933. godine, pokušavajući spasiti tada već dobrano oštećeni spomenik, napravio ono što je mogao. Zahvaljujem Vam i doista mije drago što se jutros s Vama ovdje nalazim i nadam se da ćemo još mnogo puta ovamo dolaziti i da ćemo crkvi sv. Nikole dati onu ulogu u životu Brela koju je ona stoljećima imala. Hvala! Predstavljanje knjige župnog vikara u Zaostrogu, rodom Breljanina, fra Aleksandra Ribičića 6. kolovoza 1994. ujedno je prva promocija jedne knjige u Brelima. Fra Ribičić je bio autor nekoliko knjiga od kojih su najpoznatije Crtice o školstvu u Zaostrogu, Moj križ na mrtvim zgradama i Moj križ na živim zgradama. Knjigu su, osim autora, predstavili Ružica Markić i dr. Ozren Žamić. Promocija je završila pjesmom „Oda Brelima“ koju je napisao fra Ribičić, a uglazbio Aleksandar Srzić. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 131 10. ružica markić: Predstavljanje knjige fra aleksandra riBičića Štovana gospodo! Večeras sam sretna što mogu govoriti o jednoj meni dragoj knjizi, o Bonacama i neverama fra. Aleksandra Ribičića, i to usred njegovi rodnih Brela, koja on izuzetno voli, pa ma kako kao svećenik pripada cijelom Božjem svijetu ipak je, što se vidi iz ove knjige, svojim srcem ovdje najsretniji, a ovaj prostor i ove ljude doživljava kao izraz savršenog djelovanja Božjeg, gdje se čovjek u svijetu Višnjega vlada u skladu s njegovim nakanama i postiže iznad prosječne rezultate. Pjevajući u 13. stoljeću svoj čuveni kantik „Pjesmu stvorenja“, sveti Franjo Asirški je udivljeno progovorio o prožimanju svega sa svime, o bratstvu svega pojavnoga koje je u funkciji himne Nevidljivome. Na tom principu: od vidljivoga Nevidljivome, funkcionira i ovaj tekst, provocirajući u nama neke neispisane misli i slutnje i potičući nas da razmišljamo, koliko o opisanome toliko i o autoru čiju duhovnost odražava, jednako koliko opisuje i objektivnu stvarnost. Ovo je peta i po mojoj prosudbi, najsadržajnija knjiga fra Aleksandrovoga stvaralačkog opusa. Svojom strukturom ona izmiče jednostavnoj definiciji, pa moramo konstatirati da u tkivu ovoga fiktivnoga putopisa, što otkriva odnos autora prema prostoru, od Grada na Gori, tj. Imotskoga, do Podaca, s mnogo elemenata memoara, esejističkih obilježja, povijesnih i etnografskih zapisa, objedinjenih igrom asocijacija, ona teži biti jedan cjelovit uvid u život prostora kojim se pripovjedač kreće, kao i u život ljudi koje susreće ili koji pak žive u njegovoj svijesti, kao dio sjećanja ili knjiškoga iskustva. Krećući se od prostora svoga prvoga pastoralnoga djelovanja, kroz predjele djetinjstva i mladosti do krajeva punih proturječja, u kojima valja djelovati na mnogim planovima, i tako sebe potvrđivati kao biće koje zna, u zadanim okolnostima, djelovati, tražiti i naći najbolja rješenja, i onda kada su mu priroda i ljudi neskloni, vođen mišlju o dobru svih, i franjevačkim uvjerenjem da valja živjeti ne samo za sebe nego i drugima koristiti, koje, to doista moramo reći, fra Aleksandar, svojim životom i svakodnevno živi, kao čovjek i kao svećenik prolazeći životom otvorenih očiju, preuzimajući iz njega mudrost, koja autentičnim iskustvom vlastite kože, postaje živo djelatna. Misao i djelovanje su Fra Aleksandrovi jasni, smireno primanje istina koje se međusobno kose, nije urodilo kaosom, nego jasnim pogledom na svijet. Mozaički sustav ovih zapisa, koji su nastajali u različitim vremenima, a sada objedinjeni, reflektira se, u Mediteranom natopljenom duhu naslovnice, pune 132 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš dramatičnog doživljaja nevere, koju je tako lijepo izradila gospođa Ivanka Filipović, akademski kipar i načelnica Brela, dok je mistični doživljaj Boga i svijeta, u duhu sv. Franje Asiškoga, dočaran grafičkim crtežima pera Branka Efendića. Mnogobrojne fotografije knjigu čine preglednijom i vrijedan su dio njene poruke. Opraštajući se s prostorom Imotske krajine, fra Aleksandar osjeća divljenje, tugu i ljubav, jer ga za kraj koji napušta vezuju brojne uspomene, a s ljudima u njemu je našao brojne dodirne točke. Dolaskom u predjele djetinjstva, ton kazivanja ipak postaje dublje emotivan, jer je riječ o prostoru iskona, koji u svijesti autora živi kroz brojne likove, događaje, stvari i detalje pejzaža. Prostor Gornjih Brela otvara refleksije o Ribičićima koji su, kao dio naroda osuđenoga na ratove i seobe, u taj kraj doselili 1686. godine. Provocira taj prostor sjećanje na djetinjstvo i potiče misao o Biokovu. Iskrsavaju u duhu preci, njihovi životi i tragedije. U njegovoj svijesti Vrulja živi kao pakao, živo biće i oličenje svih onih sila o kojima govore mitologije svijeta, a koje dramatično kreiraju ljudsku sudbinu. U prekrasnom prostoru Brela, 13 zaselaka se u zelenilu raslinja i ogledalu mora, sa svojim solarima i voltima, krovnim pločama premazanim krečnim mlijekom, bjelasaju kao jata galebova, a emocija autora plamti. Svećenik u njemu progovara kroz divljenje pobožnosti puka koja je u njegovom sjećanju veoma intenzivna, a značaj župnika za narodnu svijest dat je kroz lik don Ante Soljanića, svećenika odanoga dobru puka, nacionalno svjesnoga, koji, mada nije rođenjem Breljanin, postaje istinski sin Brela i ostaje živjeti u svijesti mještana kao njihov ‘don Ante’. Tu su i drugi Breljani: likovi ribara i mornara, vlasnici sa svojim štalama i bracerama Marko Žamić i Ferdo Filipović u svojim Karićima, rodbina: živi, a naročito oni kojih više nema. Žive Brela u fra Aleksandrovoj knjizi: kroz marljivost puka, loze, masline i višnje, s ljubavlju se sjeća davnih ribolova, svih detalja toga mukotrpnog posla u kojem čovjek, udružen s ljudima, dokazuje svoju moć, autentična terminologija i dramatika opisa čine tekst živim. Škola, i naročito lik učiteljice Anke Žamić, ostaju trajnim dijelom autorove duhovitosti. Radujući se svemu lijepom u tom svijetu svoje trajne vezanosti, fra Aleksandar će osjetiti fino tkanje duha Brela u pjesmi Tonija Antonija Juričića, i zabilježiti je u svojoj knjizi. Odnos prema obitelji i porodici je natopljen emocijom, od posvete na početku do zahvalnosti koju iskazuje pri kraju knjige, sinovcu Iliji i ženi mu Ani, te sinovki Tereziji i suprugu joj Ivi. Emotivna vezanost za Ribičiće, mrtve i žive, ne umanjuje piščevu otvorenost prema svemu ljudskom i plemenitom, ma sa koje strane dolazilo. Vremena se prirodno miješaju u asocijativnim igrama teksta, u jednoj svijesti objedinjujući ono što je inače vremenski i prostorno razdvojeno, prezentirajući tako jedan cjelovit život. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 133 Prolazeći putem do Zaostroga, pisac progovara o prostorima, kulturnim i vjerskim institucijama, osobnim doživljajima, likovima slavnih i zaslužnih, ali i o osebujnosti takozvanih malih ljudi koji daju kolorit jednom podneblju. Baška Voda, Makarska, Tučepi, Podgora, Živogošće, Drvenik, Zaostrog i Podaca nižu se jedno za drugim. Likovi svećenika o kojima govori s poštovanjem, ali i humoristički detalji koji svjedoče o autorovoj otvorenosti i vedrini duha koja sa simpatijama prati reakciju skromne Ruže Čauševe, vladanje još skromnije osebujne Matije Gradac, ostarjelog učenog fra Ante Jadrijevića, zabilježit će telegram upućen Pinu Matutinoviću iz potresom opustošenog Zaostroga, koji svojim prividnim humorom vjerno opisuje stanje u mjestu, epizodu s mladićem iz Velog Brda i niz drugih smiješnih ili polusmiješih zgoda, ali uvijek pomno izbjegavajući smijeh koji vrijeđa. U dramatičnom opisu potresa iz 1962. godine, autor brižno djelujući među ljudima, uočava da bi na koncu i zabilježio i očekivane i neočekivane reakcije sudionika ovoga dramatičnoga susreta čovjeka sa stihijom, koja bi mogla u kriznim trenucima unakaziti naše ljudsko lice, ako razumom i savješću ne kontroliramo svoje postupke. Ovaj tekst je vodič kroz prostor i vrijeme, a ljubav prema bilju je nazočna kako u fra Aleksandrovom životu tako i u ovoj knjizi, kroz opis biljnog pokrova Biokova, velebne planine čija čudesna ljepota zaokuplja autora reljefom, florom i faunom. Duhovni profil župa navješćuje razlike među njima, ali izbjegavajući spomenuti bilo koju od istina koja bi mogla nekoga povrijediti. Stil je živ, prožet diskretnim lirskim nadahnućem, jednom notom sjete, sviješću o prolaznosti, mijenama koje u životu ne donose uvijek ono što je bolje, ali s vjerom u Boga, za susret s kojim se valja spremati. Neki nedostatci teksta, kao što je neizgrađenost nekih prijelaza, neke tiskarske i pravopisne pogreške, rezultat su sangviničke nestrpljivosti i odsustva posljednje lekture, ali i pored toga će ova knjiga čitatelju donijeti mnogo zadovoljstva. Na kraju valja reći da fra Aleksandar ne prolazi zemljom bez traga. Neponovljivost svoga bića pohranjuje u pisanu riječ, ali jednako tako i u soje svakodnevno djelovanje, koje svi mi, koji ga bolje poznajemo, osjećamo kao svoj boljitak, zašto mu od srca hvala, a Vas štovani, molim da s pozornošću poslušate ulomke koje će iz knjige Bonace i nevere fra Aleksandra Ribičića pročitati moja mlađa kolegica iz Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića u Pločama, profesorica Melanija Ujević Mijoč. Prvi ulomak govori jednom od Ujevića, čijem plemenu i sama rođenjem pripada. Hvala. 134 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 11. Ozren žamić: Uz Predstavljanje knjige fra aleksandra riBičića Kao Breljanin i u ime Breljana htio bih reći nekoliko prigodnih riječi uz predstavljanje knjige našeg mještanina fra Aleksandra Ribičića. Svi mi koji smo imali priliku provesti najranije djetinjstvo i osnovno školovanje s našim Nikolom, sada fra Aleksandrom Ribičićem, sjećamo se kako se razlikovao od ostalih svojom zauzetošću za rad u školi, svojom dobrotom prema drugovima i svojim skladnim ponašanjem. Bio je i ostao dobra i nježna duša, odmjerena držanja, nenametljiv a svakome blizak, plemenitih osjećaja, jednom riječju ‘’duša Božja’’ kako se to nekada u Brelima kazalo. Ništa neobično da takav čovjek u svom životnom hodu intenzivno proživljava životna zbivanja i ljude koje sreće, i da ga to potiče da ih doživljava puninom svoga čovjekoljublja, pamti i bilježi. Njegova je duša i duša pjesnika, koji u svemu nalazi i vidi ljepotu i dobrotu, iskrenost i plemenitost kojih često i nema onoliko koliko ih on nalazi, pa bi bilo neobično da se svojom prozom i poezijom nije javio. I eto, ove godine imamo zadovoljstvo, kao Ogranak Matice Hrvatske u Brelima, predstaviti javnosti njegovu najnoviju knjigu pod naslovom „Bonace i nevere“. Život fra Aleksandra odvijao se u okvirima njegova pastoralnog djelovanja, ne tako daleko od Brela, ali ipak izvan Brela, tako da se on u svojim uspomenama vezuje uz ljude i krajeve u kojima je djelovao. Međutim, ljudi i krajolici rodnoga kraja ostavljaju u svakom najdublje utiske i najdraže uspomene koje ništa ne može izbrisati. Zahvaljujući tome fra Aleksandar nas, govoreći o Brelima, podsjeća na neke zaboravljene ljude i događaje, pa i na krajolike kojih više nema. Time on daje svoj prilog našem kolektivnom sjećanju, našem vraćanju u prošlost i otkrivanju vrednota kojih, kao mladi ljudi nismo bili ni svjesni. Govoreći o divljoj ljepoti Vrulje, uspoređujući je sa topovskom cijevi kroz koju ona šalje svoje ubilačke plotune po moru, brodovima i ljudima koji joj se nađu na putu, on nas podsjeća na već zaboravljene žrtve koje je uzimala, kao na oca i sina Jakira i mornara Klarića, te svog djeda Ivu, što smo kao djeca s užasom doživljavali ili od starijih o tome priče slušali. Dajući maha mašti i širokim vizijama, on dva hrvatska primorska diva, Velebit i Biokovo, sa Senjom i Vruljom kao njihovim izvorima snage, doživljava u divljem nadmetanju, po surovoj jačini i rušilačkom bijesu, svojih nenadmašnih bura. Iako oko Vrulje nema blagih padina karakterističnih za breljansko Podbiokovlje, u koje su Breljani usjekli i odnjegovali svoje vinograde, ipak su, i na tim strminama raspuklog Biokova vrijedne ruke naših težaka stvorile bujne djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 135 vinograde koje fra Aleksandar sa puno udivljenja naziva ‘’divnim Semiramidinim visećim vrtovima’’. Govoreći o breljanskim pomorcima fra Aleksandar nas je podsjetio na herkulsku snagu Slavka Jakira, koji zgotovljenu kabinu za svoju braceru prenosi od kuće do broda na taj način što ulazi u nju i prateći put kroz njezin prozorčić sam je, na glavi i leđima nosi. Uz to spominje još jedan dokaz njegove snage, kada Slavko magarca natovarenog višnjama, na leđima prenosi preko vode u koju tvrdoglavi sivac neće da zagazi. Komu ne bi pao na pamet Viktor Hugo i njegov Jean Valjean kojega su, eto, i Brela imala. Vjerski i društveni život u nekadašnjim Brelima vrlo je živo opisan., naročito crkvene svetkovine, posebno na dan sv. Stipana i Gospe od Karmela, gdje je uz pobožnost i meditaciju išlo i veselje, igra i razonoda. U naše je sjećanje vratio ljude koji su obilježili jedno vrijeme u životu našeg mjesta, kao što je Don Ante Soljnić, samozatajni pastir svoga stada i čuvar nacionalne svijesti. Markantna figura je i Zane Jurišić iz Baške Vode, čovjek svestran po svojim sposobnostima, uvijek okrenut čovjeku, njegovim željama i potrebama. Zanimljiv je opis lova na tunje, jer je to nešto što su svi sa velikim uzbuđenjem doživljavali, a što nažalost više nikada nećemo imati prilike vidjeti. Pojavom koćarica lov na tunje prebačen je na otvoreno more gdje više nisu potrebne posebne „pošte“ za taj lov, kakve su bile one na Solinama, Šćitu ili Čarovici. Tko se ne sjeća uzbudljive atmosfere prilikom „pasanja“ tunja, kada su svi mještani bili vani i svojim bodrenjem poticali veslače da potegnu što bolje mogu. A njima su se vesla savijala i samo što nisu pukla od snažnih zaveslaja. Tko se ne sjeća Ante Filipovića Lale koji bi trčeći sa stražarskoga mjesta znatiželjnike unaprijed informirao o tome koliko ribe ima i koje je težine pojedini komad. Ne treba ni pomisliti da se je ikada prevario. Dirljivo je sjećanje fra Aleksandra na Ružu Ribičić, zvanu Ruže Čaušova koja je sa puno predanosti kitila svaki dječji odar, a posla nije nedostajalo jer je svojevremeno dosta djece umiralo. Uz svaki grob za odrasle, postojao je i dječji grob, grob za „anđele“ kako se je govorilo. Sirota Ruže se je zabrinula da će se „isprazniti kori anđeoski“ kad se je umiranje djece drastično smanjilo. To, međutim, u to vrijeme nije bilo samo njezino mišljenje. Poznato je da su starije žene zavidjele onima koje su imale dosta „anđela“ tj. umrle djece „Lako je njoj, ima je tko tamo dočekati“ kazale bi. Fra Aleksandar je, konačno, ispričao sve o smrti Mije Sokola, jednog od najboljih i najmiroljubivijih ljudi u Brelima, koji je bio njegov tetak i koji je umro mučeničkom smrću na pravdi boga, premlaćen i ubijen od strane partizana Mosorskog odreda. Dugo se je o toj smrti šaputalo po Brelima, iako su sve pojedinosti uglavnom bile poznate, kao i krivnja i odgovornost. Međutim kako je vrijeme prolazilo na cio je slučaj polako padao zaborav. Ipak, fra Aleksandar 136 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš je dočekao trenutak kada je o svemu mogao slobodno progovoriti i kazati pravu istinu o smrti svoga tetka, pred cijelom javnošću i pred svojim Breljanima koji su u svom kolektivnom pamćenju zadržali Miju Sokola kao pravednika i mučenika. I tako, čitajući Fra Aleksandrova zapamćenja i njihovo osmišljavanje, svi mi u Brelima, postali smo bogatiji za jednu dimenziju našega živovanja u ovom prekrasnom mjestu. Uočili smo bogatstvo duhovnog života koji je, unatoč teškim materijalnim prilikama, osiguravao ozračje dobrote i kršćanskih ljudskih odnosa, gdje su iskonske vrijednosti tradicionalnog života nadahnute i prožete kršćanstvom, rađale blagotvornim plodovima stvarajući uvjete svestranog duhovnog i materijalnog razvitka. Zbog toga mu na ovom poklonu od srca zahvaljujemo!“ djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 137 12. aleksandar ribičić: riječ PrilikoM Predstavljanje knjige „Bonace i nevere“ i „oda BreliMa“ Dragi moji Breljani I dragi uzvanici Priznanje mi je i čast da sam mogao doživjeti predstavljanje moje knjige Bonace i nevere u svom rodnom mjestu, među vama. Ta je ideja i protekla iz ovog mjesta, od vas. Poslije prve moje sv. Mise održane u Brelima, u župskoj Crkvi sv. Stjepana, u travnju 1949. godine ovo je prvi put da smo se sastali u Brelima, lijepom broju u zaista srdačnoj atmosferi. Kada je govor o Brelima i Breljanima , onda ja mislim i na one iz Gornjega i Donjega Sela, kao i one iz gornjih Brela. Za mene su to jedna Brela i isti stanovnici Breljani, povezani istim životom i običajima, istom vjerom i nacionalnošću – katolici, Hrvati! Povijest tvrdi da smo preselili na ove terene iz Gornjih Brela. Zajednički ste se borili rame uz rame protiv Bizanta, Mlečana, Turaka, Austro-Ugarske, Francuza i ostalih. Teške su bile i duge te borbe. Samo pod Turcima bili smo 185 godina, ali smo izdržali, uz pomoć Krista i njegove Majke Marije, kojima su Breljani uvijek bili odani. Duga, teška i krvava nam je bila povijest u borbi za vjeru i hrvatski identitet. Izdržali smo, jer u svima tim borbama i olujama jačala nas je vjera i kao da smo imali u duši utisnute riječi Đura Arnolda: „I kad vali preko mene jezde Jedan treba da me vine tamo gore Gdje no vječno sjaje zvijezde!’’ Takvi su bili Breljani u prošlosti, Takvi vjerujem da su i danas, Takvi bi trebali biti i u budućnosti! Takve nas ništa neće iznenaditi i ništa nas neće obeskrijepiti!“ Dragi prijatelji, vjerojatno ima među vama i onih koji me nisu do sada poznavali, niti čuli za mene. Tome se ne čudim, jer Brela su raštrkana, a čini mi se da je poglaviti uzrok tome što sam vrlo rijetko dolazio u Brela. Moj životni put odvijao se dalje od Brela. No, uza sve to, nisam prestao biti Breljanin i Brela su mi uvijek bila i u srcu i na usnama. Draga mladosti, obraćam se vama, jer na vama svijet ostaje. Sve što je dobro prihvatite, a zlo ispravljajte. Budite sljedbenici svojih starih pradjedova, 138 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš koji su se borili za ‘Krst časni i slobodu zlatnu’. Istražujte ovo naše tlo, pronalazite dokumente i zapisujte tradiciju koja se još i danas sačuvala kod pojedinih starijih Breljana. Na taj način pridonijet ćete svoj obol za napredak mjesta, ovih krajeva i ‘Lijepe naše’, obogatit ćete svoju osobnost istinom, pravdom, humanošću, i domoljubljem. Pri tome neka vam bude pomagalo dobra knjiga, jer filozof Seneka je rekao: ‘Nije važno koliko knjiga imaš, već koliko dobrih’. Dobra knjiga dobar je prijatelj, a zla rđav drug. Stjepan Radić je dnom prigodom je rekao ovo: ‘Što je više škola, to je manje robova, što je više znanja, to je više imanja.’ Dobro je da znate da je Stjepan Radić bio u našim Brelima u kući Marina Šošića. Budete li radili na prosvjetnom polju u duhu kršćanskih načela, tada ćete opravdati riječi pjesme ‘Oda Brelima’….Brela će uvijek sjati, kao biser i predobra mati’. A sada dozvolite mi da se i ja sa svoje strane zahvalim. U prvom redu zahvaljujem se Bogu, od kojeg dolazi svako dobro. Zatim sinovcu Iliji i njegovoj ženi Ani, jer bez njihove pomoći moje posljednje četiri knjige ne bi ugledale svjetlost dana, pa ne bi bilo ni večerašnjeg našeg sastanka. Zatim, zahvaljujem gospođi Ivanki Filipović, predsjednici Općine Brela, dr, Darku Šošiću, dr. Ozrenu Žamiću koji su me skoro prisiljavali da ovu prezentaciju učinim ovdje u Brelima. Zatim zahvaljujem gospođi Ružici Mrkić, ravnateljici školskog centra fra Andrije Kačića Miošića u Pločama. Bila mi je lektor četiri posljednje knjige. Zahvaljujem i profesorici Melaniji Ujević Mioč koja je za ovu priliku došla među nas, iako je kod kuće ostavila malo dijete. Zahvaljujem glazbenici Lini Matutinovič i Mirjani Despot, koje su sviranjem i pjevanjem uveličale večerašnje slavlje. Zahvaljujem se osoblju hotela ‘Soline’ što su nam bili pri ruci. Zahvaljujem i svima vama koji ste došli večeras ovdje da zajednički proživimo ovo ugodno slavlje. Prije nego se budu dijelile knjige, naše pjevačice otpjevat će pjesmu serafskog o. Franje: „Bože moj, dopusti mi ...“ Njegove riječi svima su nam potrebite, ako hoćemo da bude mir i sreća u našoj domovini i u cijelom svijetu. Ova pjesma je molitva i završetak našeg slavlja. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 139 Oda brelima Riječi: fra Aleksandar Ribičić Glazba: Aleksandar Srzić Podno gordog Biokova, Uz obalu plavog mora, Predivni se usidrio kraj Kao zemaljski maleni raj. Dok u vama srce bije, Hrabri primorski duh grije, Brela će uvijek ko sunce sjati, Ko morski biser i predobra mati. (pripjev) Ponosni smo gordo i mislimo na te Naš dragi, lijepi , mili zavičaju, I vraćamo se mi uvijek rado Tvome toplom, dragom zagrljaju! Volim tvoje sure gore, Čisti zrak, plaže i more, I otvorena topla srca Iz kojih zraka milosrđa vrca. Nikad zaboravit neću Višnje, loze i masline, Murve, borove i stare hraste, Cvijeće, travu što po svuda raste. (pripjev) Ponosni smo gordo... Sjećaš me na mirne snove, Bonace, olujno more, Na doživljaje vjerskog žara I rodoljubnog snažnog osjećaja. Dok u vama srce bije, Hrabri primorski duh grije, Brela će uvijek ko sunce sjati, Ko morski biser i predobra mati. (pripjev) Ponosni smo gordo... 140 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 13. bOžidar-darkO šOšić: Pozdravna riječ PovodoM Breljanskih sUsreta 1995. Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, dragi moji Breljani i svi prijatelj Brela! Naši Breljanski susreti ‘95. na temu ‘Hrvati u tuđini’ odvijaju se u možda sudbonosnim trenutcima za našu dragu domovinu Hrvatsku, kao i za Bosnu i Hercegovinu, u sudbonosnim trenutcima za sve Hrvate, ne samo u domovini, nego i u tuđini, jer Oluja je počela. Svjesni povijesnog trenutka vjerujmo u Boga, vjerujmo u sebe, vjerujmo u svoj narod, jer istina i pravda su na našoj strani! No, kako je naša tema Hrvati u tuđini, ja bih „in media res“ postavio pitanje dokle će jedan veliki dio našeg izabranog naroda sjediti i plakati na obalama svjetskih mora, rijeka i jezera, sjećajući se tebe hrvatski Jadrane, tebe draga Hrvatska, tebe voljena Bosno i Hercegovino. Još uvijek na 4 povratnika imamo stotine koji odlaze. Vjerujem da i ovdje u dvorani imamo naših inozemaca koji čekaju bolji i organiziraniji trenutak za povratak. Je li taj trenutak na pomolu? Dopustite poštovane dame i gospodo jedno osobno iskustvo kao poticaj za povratak. Moja djeca su se, što je doista rijetko, vratila prije mene iz tuđine. Nakon nepunih 30 godina, točno prije 3 godine vratio sam se i ja definitivno u domovinu. Došavši pred kuću doživio sam jedan od najljepših trenutaka mog života. Na zidu kuće je visio pano, s natpisom: „Samo je jedna domovina! Tata dobro nam došao!“ Tada sam rekao djeci: „Hvala Vam, za ovaj trenutak se je isplatilo živjeti i život nastaviti“, ne pitajući što će mi domovina i moja Brela dati, nego kako ja mogu sebe domovini i svom rodnom kraju darovati. Dragi prijatelji, nebrojeni su ostali, neki trajno, a mnogi i uz to mladi još odlaze u tuđinu. Hrvatska ne treba samo njihov novac, Hrvatska treba njih, njihovo iskustvo, njihove marljive ruke, njihov u demokraciji odgojen mentalni sklop, njihovo cjelokupno biće za dobro cjelokupnog narodnog bića. Među nama su naši dragi gosti i predavači koji su zacijelo najmjerodavniji da nam progovore na ovu temu, jer su zasigurno najbolje osjetili i upoznali život Hrvata u tuđini. Oni su riječju, perom i djelom izazivali i brisali suze braće Hrvata, na obalama tuđih mora i rijeka, na tuđim gradilištima, u tuđim tvornicama, bolnicama, staračkim domovima, ulicama i crkvama. Čast mi je i ugodna dužnost pozdraviti predsjednika Matice hrvatske gosp. Vladu Gotovca sa suprugom. Dragi predsjedniče, Brela Vas kao uvijek rado dočekuju i dobro nam došli. Sretan sam što u našoj sredini mogu pozdraviti uvijek uspravnog i časnog gosp. prof. Vinka Nikolića i njegovu suprugu. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 141 Posebno mi je zadovoljstvo pozdraviti msgr. Vladimira Stankovića, najodgovornijeg čovjeka u katoličkoj crkvi Hrvata za iseljenu Hrvatsku. Koliko mi je poznato nema tog dijela svijeta, gdje živi i najmanja skupina Hrvata a da ih nije posjetio msgr. V. Stanković da im kaže utješnu riječ i da ih svojom riječju potakne na ljubav prema Bogu i domovini. Kad sam prije trideset godina prešao njemačku granicu kratko nakon toga sreo sam se sa gosp. Jakšom Kušanom, ne osobno, nego preko lista Nova Hrvatska, kojeg je on u Londonu izdavao i bio glavni urednik četrdesetak godina. Taj njegov list je bila hrana duši Hrvata u tuđini i to bi se uvijek čitalo od korice do korice. Gosp. J. Kušan i gospođa Kušan srdačno Vas pozdravljam i dobro nam došli u naša Brela. Gosp. dr. Tihomila Rađu sam sreo na hodočašću u Švicarskoj 1967. godine sa sinjskom zobnicom na ramenu. Ostala mi je u uspomeni slika borca za Hrvatsku, koji je ostao dosljedan u toj borbi za istinu. I zato je danas ovdje među nama! Tihomile dobro nam došao! Ovo su bili naši predavači koji će nam danas i sutra govoriti na temu Hrvati u tuđini. A sad mi dopustite da pozdravim našeg uvaženog gosta i po majci Breljanina gosp. dr. Gorana Granića dopredsjednika Hrvatskog sabora i njegovu suprugu. Pozdravljam našeg uvaženog profesora ekonomskih nauka gosp. dr. Vladu Veselicu. Pozdravljam predstavnika susjednih ogranaka Matice hrvatske Makarskog ogranka, Sinjskog ogranka i Imotskog ogranka. Dopustite mi nekoliko tehničkih napomena 1. Ispričavamo se što su se gosp. prof. Vinko Nikolić i gosp. Tihomil Rađa morali zamijeniti tako da će gosp. prof. V. Nikolić imati predavanje sutra u 18 h u istoj dvorani, a gosp. dr. T. Rađa danas. 2. Nakon naših predavača omogućit ćemo našim dragim gostima da pozdrave skup pa Vas lijepo molim da na jednoj ceduljici pribilježite Vaše ime i prezime i predate našem tajniku prof. Pervanu. Ukoliko bude više kandidata molio bih lijepo da nastojite biti što sažetiji. 3. Ukoliko nam vrijeme bude dopuštalo omogućit ćemo i pitanja ali samo u vezi sa temom predavača. 4. Pozdravljam predstavnike javnih medija, za koje će nakon predavanja i diskusije biti organiziran okrugli stol u ovoj dvorani. Pitanja će moći postavljati samo predstavnici radija, televizije i novina. Naravno opet samo na temu Hrvati u tuđini. Svima još jedanput lijepi pozdrav i dobro došli na Druge Breljanske susrete. Hvala! 142 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 14. Ozren žamić: Breljanski sUsreti 1995. Iako su pozdravni govori završeni, neka i meni bude dopušteno još jednom pozdraviti uvažene predavače, cijenjene goste i prijatelje Brela, kao i sve nazočne u dvorani. Htio bih ovom prigodom upoznati Vas sa Ogrankom Matice hrvatske Brela. Ogranak je osnovan 12. prosinca 1993. i ima 22 člana radnika. Djelujući u skladu s načelima i pravilima Matice Hrvatske nastojali smo, u ovim teškim i dramatskim vremenima naše povijesti, održati živom iskru kulturnog života, označujući obljetnice, organizirajući aktualna predavanja i posvećujući posebnu pozornost našoj kulturnoj baštini, tekovinama našeg kulturnog i civilizacijskog razvitka. Osim tih nastojanja na općem kulturnom planu, značajan napor ulažemo u ostvarenje nekih posebnih ciljeva. To je, prije svega, organizacija Breljanskih susreta početkom kolovoza za koje bismo željeli da postanu tradicionalni. Prošlogodišnji Susreti bili su posvećeni Breljanima koji žive izvan Brela, u domovini i izvan nje: studentima, intelektualcima, poslovnim ljudima i, uopće, svima koje zanima naš rad i zbivanja u rodnom kraju. Ove godine Susreti su posvećeni hrvatskoj dijaspori u najširem smislu i odvijat će se pod općim nazivom „Hrvati u tuđini“. Vjerujemo da im je, obzirom na istaknute predavače i sudionike, uspjeh osiguran. Treba reći da uspješnom radu našeg Ogranka, a posebno ovim Susretima, nemjerljiv udio pripada našem predsjedniku dr. Darku Šošiću, koji, eto, već drugu godinu, neiscrpnim marom i pregnućem uspijeva u ovo doba okupiti u Brelima zaista „kitu i svatove“, što nas ispunjava posebnim ponosom. Sretna je okolnost, kako prošle tako i ove godine što, u okviru Susreta, predstavljamo stvaralaštvo naših domaćih autora. Prošle je godine to bila knjiga Bonace i nevere fra Aleksandra Ribičića, dok će ove godine, točnije, danas u 20,30 sati, u Ivandića dvorima na Kričku, u jednom iznimnom ambijentu, biti predstavljena knjiga prof. Milana Babića Kratki pregled hrvatske povijesti. Prof. Babić je jedan od osnivača Društva prijatelja kulturne i prirodne baštine Brolanenses iz Gornjih Brela, i ujedno član Predsjedništva našeg Ogranka Matice Hrvatske. Slijedeća briga našega Ogranka je uređenje crkve sv. Nikole u Biokovu. Radi onih koji su prvi put ovdje treba nešto reći o značenju te crkve za naše mjesto. Ona je, naime, najstarija poznata crkva u Brelima, i to u onim Brelima koja su Hrvati po svom dolasku, zbog nesigurnih vremena, osnovali u sigurnosti Biokovskog masiva, odakle su se tijekom stoljeća spuštali prema morskoj obali i zagorskoj visoravni, udarivši tako temelje novim naseljima: Donjim i djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 143 Gornjim Brelima. Ta prvotna Brela, grčkim imenom „Berulia“, spominje Konstantin Porfirogenet u svom spisu De administrando imperio iz godine 950. Prigodom svečane posjete crkvi sv. Nikole u slobodnoj domovini, dana 26. svibnja 1993., naš dični fra Karlo Jurišić pročitao je pasus iz Porfirogenetove knjige u kojemu se govori o Paganiji, odnosno Neretvanskoj krajini i spominje četiri značajna mjesta, među kojima i Brela. Nazvavši to krsnim listom Brela, po prvi su put Biokovskim vrletima odjeknule riječi slavnoga cara: peri ton Paganon, ton kai Arentanon kalumenon… Bio je to istinski sat hrvatske povijesti! Sama crkva sv. Nikole potječe iz 14. ili 15. stoljeća, a posvećena je 26. svibnja nepoznate godine. Zanimljivo je da je vjernički narod Brela stoljećima pamtio taj nadnevak i toga dana hodočastio sv. Nikoli, sve do godine 1952. kada je ta stoljetna tradicija prekinuta. Otada je, naime, to područje stavljeno pod nadzor ondašnje „Jugoslavenske narodne armije“ (JNA) radi izgradnje vojnih objekata i pristup je crkvi bio zabranjen. Sedam godina kasnije, 1959., fra Karlo Jurišić je, u svrhu znanstvenog istraživanja, ishodio dopuštenje vojnih vlasti da obiđe crkvu, pa je u pratnji časnika JNA i nekolicine domaćih ljudi istražio crkvu, groblje i ruševine samostana Picokara. Trideset i četiri godine kasnije, 26. svibnja 1993., u slobodnoj Hrvatskoj, ponovno je fra Karlo kod sv. Nikole, sada sa osnivačima Ogranka Matice hrvatske Brela, koji je te godine i osnovan, stavio sebi u zadatak obnovu crkve i hodočašća sv. Nikoli. Treći zadatak Ogranka Matice hrvatske Brela je poticanje izdavačke djelatnosti. Bilo je zamišljeno da se izda jedan obiman Zbornik Brela, ali je postalo očigledno da takav zadatak nadilazi mogućnosti Ogranka, barem za sada, pa će u tom smislu ambicije trebati svesti a skromnije okvire. Do sada smo izdali prigodnu brošuru Od Berulije do Brela 1993. godine, a ove se godine Ogranak Matice hrvatske Brela pojavljuje kao izdavač knjige prof. Milna Babića. Treba spomenuti da je Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine Brolanenses iz Gornjih Brela, zahvaljujući entuzijazmu svojih osnivača, izdalo 1994. prvi broj svoga glasnika pod nazivom Vrela Brela, a ovih je dana pred izlaskom i drugi broj. Konačno, neka mi bude dopušteno skrenuti Vam pozornost na pozivnicu za ove Susrete, na kojoj je stilizirana krošnja jednog posebnog bora. O čemu se radi? Na mjestu hotela Soline u kojemu se nalazimo, postojao je stariji, znatno manji hotel istoga imena, izgrađen na jednom prekrasnom rtu kojim je dominirao bor jedinstvene ljepote, iznikao iz živog kamena. Bio je to tzv. „Bjakovića bor“ nazvan tako u spomen na makarskoga biskupa Nikolu Bijankovića (1695 – 1830 ). Ni toga rta niti bora više nema. Prigodom izgradnje novog hotela, neodgovorni korektori prirode napravili su na mjestu rta nešto nedefinirani i neukusno, što ljudi posprdno nazivaju „Punta polpeta“, „palačinka“ i sl., a bor su nemarom, a možda i namjerno uništili. Dok se rušio stari, kameni hotel, 144 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš vlasništvo obitelji Machaček iz Daruvara, i gradio ovaj betonski, posao je, naredbom višeg mjesta, dobilo i jedno bankrotirano poduzeće. Radi što efikasnije financijske injekcije tim je neimarima bilo dopušteno da iskop, umjesto odvoženja na odgovarajuće mjesto, jednostavno bacaju u more. I tada je počela agonija jedinstvenog simbola tog kraja. Teška mehanizacija kojom su bezobzirno lomljene grane bora, pa i nafta koja je se, navodno namjerno, oko njega izlijevala, učinili su svoje. Nakon više od 500 godina ugasio se život jednog od živućih, iako nijemih svjedoka naše povijesti. Radi svoje ljepote i jedinstvena položaja bio je taj bor meta mnogih slikara i majstora umjetničke fotografije (M. Rački, N. Vaško, T. Dabac Griesbach, Grčeić i dr.) Smatra se da je taj bor, uz još jednog koji se nalazi uz nedaleku crkvu Gospe o Karmela, praotac svih borova na ovom području, a odlikovao se je posebnim oblikom krošnje i preljevom boja od žute do zelene. O njemu govori književnik A. T. Pavičić u svojim Poletima oko Biokova ovako: „Na najdaljem ratu u moru diže se bor bl. Bjankovića. Narod ga štuje kao svetinju i teško onome, tko i s njega ubrao usahlu kitu ili kravulju (češer, šiška). Uzvinuo se kvrgastim zakovrčenim stupom sa gole bijele litice, pa se razgranatio širokom gustom krošnjom, punom kravulja, koje čudno šuškaju i škripe kad puše južina.“ Žalosno, ali evo dokaza kako se svetinje brzo zaboravljaju. Nekih šezdesetak godina nakon što je to Pavičić pisao, ta je svetinja nestala šaptom, gotovo bez glasa protest! Kako je taj bor dobio svoje ime? Izgleda da je biskup Bjanković bi zaljubljenik Brela, jer je mnogo vremena upravo ovdje provodio. Treba priznati da je imao i uvjeta za to. Tu je imao samostan redovnika sv. Filipa Nerija (Filipini), crkvu u okviru samostana a kasnije i novosagrađenu crkvu Gospe od Karmela (prvobitno Gospe od slavodobića). Međutim, svoje je vrijeme najradije provodio upravo pod tim borom. Zanimljivo je dag ga narod zove blaženim (a tako ga naziva i A. T. Pavičić, kako je vidljivo iz gornjeg citata), iako nije kanoniziran. Uz njegov boravak pod tim borom vezane su i legende, kao ona da je po žalu (danas bi se reklo „po plaži“) sijao rižu, ili da je ljubaznim pozdravom tako smeo Neretvane koji su došli brodom da ga ubiju, da su se na kraju među sobom potukli. O njegovoj čestoj nazočnosti u Brelima govori i epizoda s makarskim gvardijanom fra Franom Boroevićem koji se, ploveći s Brača utopio kada je njegov brod bura prevrnula. Oni koji su se spasili držali su se broda zovući u pomoć. O tome piše ljetopisac omiškog samostana: „oni se ufatili lađe i svu noć bili u moru do misni doba i počeli vikati iz mora, poslao gosp. biskup Bianković lađu svoju izpod Brela i dva diaka tere i škapulao.“ Bilo je to 11. rujna 1720. Utroba biskupa Biankovića sahranjena je u malome grobu pred oltarom ovdašnje crkve Gospe od Karmela. Kako ove godine pada 350. obljetnica rođenja biskupa Bjankovića i 300-ta obljetnica njegova imenovanja za makarskog biskupa, Ogranak Matice djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 145 hrvatske Brela odlučio je to dolično proslaviti, na mjestu proslavljenog biskupova bora zasaditi novi bor i podignuti novu ploču. Na kraju, želeći vam uspješno sudjelovanje na ovim Susretima i ugodan boravak u Brelima, dopustite da i mi, iako mali i skromni, budemo u trendu, pa ću završiti riječima: Neka susreti počnu! 146 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 15. jakša kušan: novinarstvo iseljene hrvatske. sUkoB stranačkog interesa i Medijske sloBode Hrvatskoj emigraciji, a pogotovo njezinom političkom djelu, moglo se u prošlosti štošta prigovoriti, no ta je emigracija ipak imala jednu važnu demokratsku instituciju – slobodno novinarstvo. Postojao je zavidan broj novina i časopisa, od tjednika do povremenika. Kvaliteta, istina, nije pratila tu kvantitetu, ali i pokraj toga iseljena je Hrvatska u novinstvu prednjačila ne samo pred ostalim emigracijama iz bivše Jugoslavije, nego i pred mnogima iz Istočne Europe. Najbolju potvrdu za to davala je svake godine Međunarodna izložba knjiga u Frankfurtu, gdje su npr. Hrvatska revija uspješno uspoređivala s poljskom Kulturom ili gdje je Nova Hrvatska bila zanimljiva i jakom poljskom samizdatu. Šarenilo listova povećavalo se osobito u zadnjem desetljeću do 1990., zahvaljujući povoljnijem političkom razvoju i tehnološkom napretku, tzv. Desk Top Publishing. Osim novina razvio se naglo i radio kao moćan medij. Mnoga društva, a i pojedinci vodili su ne samo lokalne radio-programe za hrvatske zajednice već i emisije za cijele kontinente s pokušajima da se dosegne i Hrvatska. Nositelji te razgranate medijske djelatnosti bili su u pravilu novinari iz potrebe a ne po profesiji. Dugi je popis Hrvata koji su shvaćali važnost pisane riječi, počevši od Josipa Marohnića krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, koji je udario temelje novinama današnje Hrvatske bratske zajednice, ili Petra Stankovića, osnivača Hrvatskog glasa u Kanadi, do hrvatskih franjevaca, pokretača i urednika tjednika Danice u Chicagu, do prvog hrvatskog lista u Fleet Street ili novih hrvatskih listova u Australiji. Kao profesionalni novinari Hrvati su najčešće radili u stranim medijima, no i tu su, usprkos velikoj konkurenciji, znali doći do vodećih mjesta. Rene Marčić i Alfons Dalma-Tomičić ubrajaju se u utemeljitelje poslijeratnog demokratskog novinarstva u susjednoj Austriji. Laura Furčić spada među prva novinarska pera u Venezueli. Rad Krste Cviića na engleskom radiju, TV i novinstvu dobro je poznat. Gojko Borić uskoro završava svoj dugogodišnji pionirski rad na radiju Deutsche Welle, a surađivao je i u brojnim njemačkim revijama, gdje se inače ne javljaju tako često hrvatska imena. Listovi koje je izdavala hrvatska dijaspora mogu se podijeliti na glasila pojedinih stranaka, organizacija ili društava i nestranačka glasila koja su imala šire, prije svega političko-odgojne i informacijske ciljeve. Ta nestranačka glasila najčešće su izlazila kao plod zalaganja pojedinaca i svoj su opstanak zahvaljivala višoj razini pismenosti i svojoj zanimljivosti, dakle pretplatama i pomoćima čitatelja, a ne kakvim stranačkim fondovima. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 147 Sva ta glasila, bez obzira na razlike, doživjela su godine 1990. sličnu sudbinu. Uspostavom hrvatske države, gotovo preko noći, ugasile su se gotovo sve novine hrvatskog iseljeništva, a prorijeđene su i radio-emisije na hrvatskom jeziku. Jedino su u Australiji nastavili izlaziti dva ranija tjednika. Razlog za tu naglu promjenu donekle je prirodan. Novine iz novostvorene vlastite države kao i radio a pogotovo TV emisije preko satelita, postala su prejaka konkurencija. Osim toga, u želji da u svoje članstvo privuče što veći dio iseljeništva, HDZ je prvih godinu-dvije besplatno i u velikim količinama slao svoj Glasnik iz domovine. U početku, emigracija u tom nestanku nije vidjela ništa loše. No, zadnje dvije godine sve je više onih koji žale za nekim bivšim listovima i sve su češći zahtjevi da se pokrenu novine posebno namijenjene emigraciji koja ima specifične probleme i interese. Dokaz tome bili su i domovinski pokušaji novinara Vjekoslava Krsnika (Hrvatski internacionalni tjednik i Hrvatsko-bošnjački tjednik) da svoje listove pretežno prodaje u inozemstvu. Teško je reći hoće li ikad više doći do obnove hrvatskog novinarstva a time i novinstva u inozemstvu. U to je teško vjerovati i vjerojatno će se održati ili pojaviti samo novi lokalni listovi koji će zadovoljavati neko uže područje ili neke posebne ciljeve. S druge strane sasvim je sigurno da hrvatska emigracija na polju novinarstva, kao uostalom i na mnogim drugim područjima (npr. Ekonomskom) nije izvršila onu ulogu i imala onaj utjecaj na domovinu kakav se mogao očekivati a i poželjeti. Nisu iskorišteni čak ni profesionalni novinari, iako su njihove usluge i veze u svijetu mogle biti dragocjene baš zbog ranije hrvatske izolacije od svjetskih medija, zbog ukorijenjenih predrasuda i ‘crnih legendi’ koje su desetljećima sustavno širene iz Beograda. Ako postoji društvena djelatnost u koju je nakon raspada komunizma trebalo uvesti najviše promjena – i glede ljudi i glede načina rada – onda je to upravo uređivanje novina, rado-emisija i TV-programa. Mediji su mogli pokazati najkraći i najbrži put u demokraciju i poslužiti kao najbolja škola za politički odgoj ljudi. Nažalost, baš je u tom presudnom prostoru došlo do najmanje promjene. Kao konkretna ilustracija može poslužiti iskustvo stečeno tijekom 33-godišnjeg izdavanja Nove Hrvatske u Londonu. Trajni je cilj tog lista bio da čitatelju pruži što više podataka, i onih koje volimo čuti i onih koji nam nisu po volji. I baš onda kad su opće političke prilike bile sklonije Hrvatima, nastojalo se biti što kritičniji prema vlastitim slabostima. Želja je bila da čitatelj bude što potpunije obaviješten i kao takav da misli svojom glavom, a ne da slijepo slijedi pisanje novina ili pak direktive stranke. Samo takav čitatelj može biti 148 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš aktivan sudionik društvenih događaja umjesto pasivnog promatrača kojim se lako manipulira. Nova Hrvatska je dosta uspješno širila i učvršćivala uvjerenje da interesi stranaka i organizacija e moraju nužno biti i interesi Hrvatske. Dokazivala je bez prestanka da su stranački interesi prolazni a hrvatski vječni, jedni se nametnutom stranačkom disciplinom mogu lako pretvoriti u diktaturu, dok su općehrvatski interesi nužno i trajno demokratski. Stalno je naglašavano da organizacija Hrvata na slobodi ne smiju slijediti metode tadašnje jednoumne partije u domovini. Nije nikakva tajna da takve smjernice nisu postale općeprihvaćene u mladoj hrvatskoj državi i da one oštro odudaraju od prakse upravo onih uredništava u Hrvatskoj iza kojih stoji vladajuća stranka. Prevladalo je uvjerenje da treba promijeniti samo predznak – od komunističkog i jugoslavenskog u hrvatski. U stvarnosti to znači da i dalje postoji strah od udaljavanja od zadane linije koju diktira urednik ili politički vrh. Kod novinara je i sada kao i ranije vrlo jaka autocenzura. I danas se začuđujuće lako održava i prihvaća monopolizam na polju pisane i izgovorene javne riječi. Stoga, danas nije zlo u tome što i dalje piše neki Đorđe Ličina, nego je tragedija što se uspostavom hrvatske države nisu pojavila nova pera iz redova onih koji nisu opterećeni ranijim pravolinijskim shvaćanjima. Tragedija je da hrvatsko novinarstvo nije doživjelo toliko dugo očekivani i potrebni preporod koji bi ga učinio izazovnijim i samostalnijim, a time i jačom demokratskom ustanovom. Ovako se događa da većina ozbiljnih listova nema dovoljno čitatelja, pa zato njihova ovisnost od države ili s državom povezanih privatnih osoba postaje sve veća i tako se zatvara krug koji prijeti još većom učmalošću i slabijom pismenošću novinarskih proizvoda. Netko tko je živio u inozemstvu ili imao priliku pratiti zapadni tisak mora se pitati zašto u našem novinstvu ili na TV ni najsretniji događaji kao ni najveći neuspjesi ne mogu biti poticaj za originalne komentare ili nadahnute reportaže? Zašto nema vrsnih izvjestitelja s prvih linija bojišta, zašto nam iz Bosne govore petorazredni novinari a la Šagolj ili sada nakon osvajanja Bosanskog Grahova i Glamoča nitko bolji od Ante Ivankovića. Zašto nam se do dosade ponavljaju iste vijesti na radiju i TV, zašto je TV Dnevnik ukalupljen kao i nekad pod komunističkom vladavinom? Zašto u medijima nema doista slobodnih, a to znači i kritičkih kolumnista- komentatora koji bi odskakali i zbog kojih bi se kupovale novine ili gledali TV-programi? Zašto televizija tako slijepo slijedi politiku stranke na vlasti? Upravo zato jer nemamo dovoljno slobodnih i samostalnih novinara, nemamo ni valjanih publikacija na stranim jezicima za informiranje starog svijeta, zbog čega nam, među ostalim, nikako ne polazi za rukom ni promocija hrvatskih interesa u inozemstvu. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 149 Pod daleko nepovoljnijim uvjetima, još dok je Jugoslavija podupirana i s Istoka i sa Zapada, hrvatska se emigracija pokazala djelotvornijom u izdanjima na svjetskim jezicima. Na španjolskom je izlazila ugledna revija Studia Croatica, na njemačkom Kroatische Berichte a na engleskom kulturno-politička revija zavidne razine, Journal of Croatian Studies. Uz te stalne publikacije tiskan je i ne mali broj knjiga, priručnika i propagandnih brošura na stranim jezicima. Nakon svega što pokazuje petogodišnja slika hrvatskog medijskog prostora i stečeno iskustvo naivno je vjerovati da bi situacija bila bitno drugačija da se kojim slučajem iz inozemstva vratilo više nezavisnih pera i da je kojim čudom uspio bar jedan pokušaj izdavanja novina potpuno novog profila. U Hrvatskoj je, i to upravo na mjerodavnim mjestima, bilo premalo želje za promjenom na bolje. To se vidi i po tome kako su brzo onemogućeni pokušaji da se bar malo poboljšaju neki utjecajni listovi, kao u slučaju Vjesnika i njegova urednika Fijačka. Nova hrvatska vlast već od prvih dana nije pokazivala sluh za nezavisne medije, još manje za doprinos koji je toj slobodi mogao doći iz demokratskog dijela hrvatske emigracije. Iz toga nije teško zaključiti da se postojeće stanje neće moći bitno promijeniti tako dugo dok isti ljudi starog mentaliteta svoju vlast ‘učvršćuju’ na račun medijskih sloboda.“ 150 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 16. vinkO nikOlić: jedna doMovina – jedna književnost. eMigrantski doPrinos hrvatskoj kUltUrnoj Baštini S povijesno-političkim prijelomom, dramatskim slomom u svibnju 1945. započinje posebno poglavlje hrvatske književnosti. Ono izvan Domovine. Odijeljeno, a ujedinjeno poglavlje, jer, i kada je nastajalo odjelito, nadahnjivalo se na domovinskim izvorima, na osjećajima i nade i čežnje. Živjelo je od ono malo zemlje, hrvatske grude, što smo je sa sobom ponijeli u tuđinu, netko u džepu, a svi u srcu, svi u mislima. Zato se može reći, da je u svibnju 1945. započelo pisanje posebnog poglavlja naše književnosti. Ta posebna, od stoljetnog domovinskog Debla odcijepljena grana, na kojoj su i nadalje rađali i rasli novi plodovi, kao nešto posve prirodno, plodovi zalijevani, često, našim suzama, a njegovani brižno našom posebnom ljubavlju. Ljubavlju u vjernosti. Rasla je i cvala naša Grana, sve u želji, sve u nadi, sve u čvrstoj volji i odluci, da ćemo je jednom vratiti u Domovinu, zelenu i punu plodova, i da ćemo je na sretnom povratku prisloniti na mjesto onog nepreboljenog ožiljka, one trajne rane, što je krvarila, da se naša Grana ponovno priljubi i sraste na domovinsko Deblo, i da na njemu nastavi rasti i rađati. Zato se, mislimo, može reći, da naša emigrantska književnost počinje u prvim danima emigracije, naše prognaničke emigracije, kada smo u tuzi za izgubljenom Domovinom nalazili nadahnuća, kada smo kroz ona mračna ozračja Velike Tragedije naslućivali domovinsko Svjetlo, neugasivi Svjetionik, prema kojemu smo i u našem dubokom mraku kretali. Stoga, već u prvim danima života u logorima, izbjegličkim ili zarobljeničkim, počela je nicati ‘književnost’, koja se nastavljala na naše književno djelo, ispisano u Domovini. U logorima Austrije i Italije, i svugdje, gdje su se našli Hrvati, ljudi bez domovine, pisana je nova književnost, nova po našim novim boravištima, nova po novim motivima i sadržajima, inače uvijek kao odraz domovinske. Tako su nastajali listići, na kojima skromni prilozi, zrnca, često više plodovi naše patnje i tuge, nego nekog pjesničkog nadahnuća. Bili su to više naši jauci i uzdasi, da srcu olakšamo. Osjećali smo iz dana u dan sve težu moru, kao neki kameni pritisak na našu dušu, pa smo prolazili kroz duge besane noći, i ujutro ustajali s istim teretom, da nastavimo svoje veliko pitanje: gdje smo, što smo, kako smo stigli na ova strana mjesta? I, što nije bilo najlakše, kao nas vodi budući put? Nesigurni za sutrašnji dan. Radi pogibelji, mnogi su od tih radova (ne možemo ih nazvati književnim djelima ) nisu čak nosili, redovito, ni ime svojih autora. Bilo je onda vrlo opasno izići sa svojim imenom. Tako su nastajali pravi, nazovimo ih, „pismeni zapisi“ naše emigracije u Italiji. Npr. u logoru u Modeni izlazile su novine Velebit, u Fermu je izlazila djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 151 Croatia (možda najkvalitetnija publikacija prvih mjeseci), uz koju su se javljali i drugi listovi. Fermo je postajalo naš mali, napredni gradić, da su i sami naši ‘gospodari’ bili iznenađeni nad bujnim vjerskim i kulturnim životom „hrvatskog gradića“ u Italiji. Ja sam se tada nalazio kao ratni zarobljenik u Tarantu (Grottaglie) i ispisivao svoj Dnevnik (kasnije knjiga Tragedija se dogodila u svibnju). Usporedo s njim pisao sam i pjesme, koje sam početkom siječnja 1947. objavio u Rimu kao prvu hrvatsku knjigu u emigraciji pod naslovom Izgubljena Domovina. U to isto vrijeme Antun Bonifačić pisao je svoj roman Bit ćete kao bogovi, koji sam ja objavio u Buenos Airesu 1950. Bile su to prve hrvatske knjige u emigraciji. Jednom u Argentini (u svibnju 1947.), pokrenuli smo polumjesečnik Hrvatska, da branimo našu napadnutu Domovinu. Ove su novine imale i svoj kulturni prilog, nekad i na nekoliko stranica. Zabilježimo ovdje, da su ove kulturne stranice „neke“ smetale, jer „kultura nije važna“, važna je samo politika, ona njihova politika, koja nas je dovela do brodoloma 1945. kako smo mi bili svjesni, da je upravo kultura ta, po kojoj jedan narod živi i nadživljava kroz sve nepogode i stradanja, da kultura preživljava godine i vremena, razumjeli smo ubrzo, da nismo na pravome poslu. Trebalo je, dakle, pokrenuti kulturni časopis. U tim se godinama, istina, bila pojavila Sloboda, vrstan časopis, no, nažalost, posve kratka vijeka (štoviše, četvrti je broj „umro“ u samoj tiskari). Trebalo se, dakle, osloboditi „politike“ (među navodnicima) i vratiti svom pravom pozivu, književnosti, da pišemo svoje posebno poglavlje za hrvatsku književnost, a trebalo je uznastojati, da naše emigrantsko poglavlje bude što bogatije. Tako se, eto, pojavila naša Hrvatska Revija 9. ožujka 1951. Dogovorili smo se, dr. Antun Bonifačić i Vinko Nikolić, da pokrenemo časopis, koji će biti općehrvatsko-kulturno okupljalište. Koji će biti javna, slobodna Tribina! Nije bilo lako pokrenuti časopis u emigraciji, daleko od Domovine, ali mi smo ipak uspjeli nakon višemjesečnog dopisivanja na liniji Brazil (dr. Bonifačić) i Argentina (Nikolić). Trebalo se najprije dogovoriti o imenu. Od više prijedloga, pobijedilo je ime Hrvatska Revija, kako se zvao časopis ugledne Matice Hrvatske (1928.-1945.), jer u našim smo namjerama bili odlučili slijediti Matičino glasilo, jer smo željeli ostvarivati one iste ciljeve, koje je Matica ostvarivala: jedinstvo, duhovno-intelektualno jedinstvo svih Hrvata na području nacionalne kulture, okupljati sve Hrvate, bez obzira na vjerske, ideološke ili stranačke, ili kakve druge razlike. Trebalo se odlučiti za pravopis. Do tada smo nastavljali s pravopisom NDH, korijenskim. Mi smo odlučili vratiti se zvučnom (fonetskom) pravopisu, jer smo željeli pisati onako, kako se piše u Domovini, da i na taj način odredimo naše pripadanje istoj, domovinskoj književnosti. Mi smo rekli, da smo grana domovinskog Debla, pa smo i s ovim odredili „politiku“ našeg časopisa: 152 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš općehrvatsko usmjerenja, jer samo tako možemo biti korisni našoj emigraciji, koju je trebalo usmjeravati prema općehrvatskom jedinstvu. U vjernosti Domovini. Još smo najavili napuštanje pseudonima, željeli smo, da se navikavamo na osobnu odgovornost u javnom djelovanju. Učili smo se tako demokraciji, odgovornom izražavanju mišljenja. Zato je u HR svaki suradnik pisao na svoju odgovornost: trebalo je stajati iza onoga što se misli, odnosno piše i govori. Zato smo na početku svakoga broja isticali formulu naših obaveza: „Za potpisane članke odgovara autor, za nepotpisane Uredništvo“ ( koje je uvijek znalo tko se krije iza rijetkih nepotpisanih priloga, koji su, uglavnom, dolazili iz Domovine. Bilo je opasno otkriti se, posebno radi obitelji u Domovini. Ovako usmjerenu Hrvatsku Reviju i njezinu pojavu 9. ožujka 1951. srdačno je pozdravila hrvatska emigracija, kao što su Ilirci pozdravili Gajeve Novine Horvatske (1835.). Kako je to počelo davne godine 1951. tako je trajalo kroz dugih četrdeset godina, da zaključni – 140. broj iziđe u prosincu 1990. Četvrte godine izlaženja HR nastaje promjena u uredništvu: dr. Bonifačić prelazi u SAD, Chicago, pa Nikolić od 1955. sam nastavlja s Revijom. Na kraju ovog našeg puta kroz četiri desetljeća trebalo je pružiti neki „obračun“, pa smo stoga objavili knjigu Hrvatska književnost u egzilu (1990.), koju je napisao dr. Vinko Grubišić, da ona posluži kao informacija i orijentacija domovinskom čitatelju, kada dođe u priliku da knjigu iz emigracije može prihvatiti kao svoju, u Slobodi, koja se naslućivala. Da upotpunimo Reviju, godine 1957. pokrenuli smo i Knjižicu HR, u kojoj smo objavili šezdeset i šest posebno vrijednih djela naših pisaca. Čak smo u knjižici počinili i dvije „diversije“, kada smo objavili dvije knjige domovinskih autora: Zlatko Tomičić: Put k Meštroviću 1965., putopisni esej, i Franjo Tuđman: Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, dva izdanja (1981. i 1982.). Autorima smo skrivili neprilike, ali na kraju, bilo je korisno, posebno Tuđmanova knjiga, za našu nacionalnu borbu. Ovdje navedimo i to, da smo prilikom proslave dvadesete godišnjice HR (1971.), na našem Drugom simpoziju pod naslovom ‘Hrvatski razgovori o Slobodi’, podijelili nagrade i dvojici domovinskih pisaca: Petru Šegedinu Svi smo odgovorni i Franji Tuđmanu Velike ideje i mali narodi. Prilikom ovog jubileja objavili smo sadržajem vrlo bogat i grafički vrlo lijep broj Revije (704 stranice). Knjižica HR od 1981. do uključivo 1986. podijelila je i svoje posebne „Književne nagrade“ za najbolje knjige godine. Prilikom 25. godišnjice izlaženja naše revije (1975.) objavili smo sadržajem bogat i vrijedan, obujmom obilat, na 756 stranica, Jubilarni zbornik, možda najljepšu i najobujmniju, najvrjedniju hrvatsku knjigu izvan domovine, koja ostaje kao spomenik književno-kulturnih, izdavačkih nastojanja u tuđini. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 153 Danas, kada stojimo pred četrdeset godišta emigrantske Hrvatske Revije, koja predstavlja preko trideset tisuća stranica izabranog, književnog i povijesnog štiva, kao da imamo pred sobom trideset svezaka „enciklopedije“, teško je procjenjivati pravu vrijednost Revije, časopis i knjižicu (oni su cjelina), što će se jedva moći učiniti, kada iziđu pet svezaka izabranih priloga iz četrdeset godišta Hrvatske, koje pripremaju i izdaju „Školske novine“ u Zagrebu. Nije nam moguće navoditi imena Revijinih suradnika. Neki je marljivi prijatelj nabrojio njih 612. Mi ćemo samo navesti neka probrana imena, s vrhunca, da manifestiramo, da je u Hrvatskoj Reviji surađivala intelektualno-nacionalna elita hrvatskog uma i srca, da su u njoj sačuvali od zaborava svoja imena najistaknutiji ljudi našega života u emigraciji. Da to potvrdimo, ovdje ćemo navesti njih dvadeset i pet, da oni govore i svjedoče za njih 612: Vinko Krišković, Filip Lukas, Vladko Maček, Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, Dominik Mandić, Stjepan K. Sakač, Stjepan Ratković (Milan K.), Dragutin Kamber, Ante Ciliga, Antun Bonifačić, Vjekoslav Vrančić, Bogdan Radica, Ante S. Pavelić, Eugen Kvaternik-Dido, Krunoslav Draganović, Jure Petričević, Dušan Žanko, Ivo Bogdan, Franjo Nevistić, Milan Blažeković, Ivo Lendić, Viktor Vida, Kvirin Vasilj, Jere Jareb. Da bi se moglo odrediti vrijednost i značenje HR, navest ćemo dva događaja iz njezina „života“: što su i kako o njoj mislili neprijatelji, a što prijatelji. Prvo, izgon urednika Hrvatske revije iz Francuske. Nakon obilaska hrvatskih zajednica po svijetu i savjetovanja sa suradnicima, povjerenicima i mnogim drugim prijateljima Revije, krenuli smo na povratak u Europu, jer ondje će Revija, po općem mišljenju, moći potpunije i vjernije vršiti svoju ulogu povezivanja emigracije s Domovinom, što su bili trajni i čvrsti ciljevi Revije od samog njenog početka. Doselili smo se (moja žena i ja) u Pariz (u svibnju 1966.), u to razglašeno središte slobode i kulture. I poslije duljih administrativnih poteškoća, uspjeli smo u Parizu objaviti broj Hrvatske revije (u rujnu 1966.), u kojemu smo pozdravili Francusku, kao naše novo boravište, te najavili kao glavni cilj našeg nacionalno-kulturnog djelovanja: izgradnju mosta između Domovine i njezine emigracije. Zato smo zagovarali općehrvatsko približavanje i pomirbu između Hrvata s obih strana bivših barikada, jer domovina je jedina i ista za sve Hrvate, i cilj je Država Hrvatska, također za sve Hrvate. To je, dakle, bilo godine 1966. I novi se svezak nalazio u tiskari. Međutim, urednik je dana 18. listopada 1966. dobio izgon iz Francuske, koju mora napustiti u roku od osam dana. Bio je, iz Beograda, ministarstva vanjskih poslova, prikazan kao „opasan čovjek“, koji da „ugrožava dvije države, Francusku i Jugoslaviju“. Uzaludna su bila brojna i ugledna zauzimanja, ne samo hrvatskih ustanova i pojedinaca, nego i uglednih stranaca, čak i francuskih. Morao sam 27. listopada napustiti Francusku i 154 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš bio prisiljen seliti iz države u državu: Belgija, Engleska, Austrija, Njemačka i Švicarska, svugdje me je slijedila (ili prethodila) optužba iz Beograda, dok se nisam smjestio u Španjolskoj (1968.). Ondje su se našli prijatelji, koji su čak „zaobišli“ zakon o štampi i omogućili izdanje naše Revije, koju sam u Barceloni objavljivao do konca godine 1990. Izgon sam primio 18. listopada 1966., a francusku vizu sam izmolio istom 20. prosinca 1994. Srećom, na putovnicu Republike Hrvatske. Protiv izgona nisam mogao ništa (to je pravo svake države, da nekoga primi ili odbije), ali razbijanje Revije u samoj tiskari bila je povreda tuđeg posjeda. Stoga sam ovaj slučaj predao odvjetniku, da tuži Republiku i traži odštetu. I doista, Upravni sud u Parizu, svojom odlukom od 9. siječnja 1973. donio je pravorijek u moju korist i osudio Republiku Francusku na isplatu odštete, što je i ostvareno: plaćeni su mi stvarni troškovi u tiskari. Naravno, to nije bila, niti je mogla biti odgovarajuća odšteta za moralno-političku štetu, koju je pretrpjela RH, odnosno Urednik. Kako bilo, ovo je bila značajna pobjeda prava i hrvatski uspjeh, što svakako služi na čast pravosuđu Francuske. I drugo. Nakon Karađorđeva, Hrvatska revija je s londonskom Kušanovom Novom Hrvatskom (kasnije su nam se priključili i drugi izdavači) od godine 1973. redovito nastupala na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Iz godine u godinu, sve većim uspjehom, da se to pretvorilo u pravu nacionalnokulturnu manifestaciju, što je uvelike smetalo našeg glavnog neprijatelja (rekao je Bakarić: „Mi imamo najgoru emigraciju“), koji je sve pokušao, da nas makne sa Sajma knjiga. Čast Nijemcima, oni su odgovorili: Sajam je manifestacija knjiga, kulturna manifestacija, a hrvatski emigranti izlažu vrlo vrijedne knjige, tu im je mjesto. Na Sajmu knjiga u rujnu 1976., u susretu sa španjolskim Ambasadorom (g. Emilio Garrigue i Diaz Canabate), izrazio sam hrvatsku zahvalnost za gostoprimstvo u Španjolskoj. Na naše riječi uzvratio je Ambasador: „Ne vi, nego mi smo oni, koji trebamo biti zahvalni vama, što tako vrijedne publikacije objavljujete u našoj zemlji: služe nam na čast.“ Zanimljivo je ovdje navesti, da ugledni dnevnik u Barceloni, La Vanguardia ( 18. studenoga 1976.) iz Beograda javlja, da „su ustaše“ zapreka za normalizaciju odnosa Madrid-Beograd. Mogli bismo ovakve i slične primjere iznijeti iz povijesti našega časopisa, no i navedeno je rječito, kako su neprijatelji, a kako prijatelji prosuđivali kulturno djelovanje hrvatskih emigranata. I na kraju ovoga „puta“, kao prilog emigracije hrvatskoj kulturnoj baštini predali smo (darovali) Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu komplete naše Revije i naše Knjižice, te, ujedno, našu bogatu pismohranu, s dokumentacijom i vrlo bogatom korespondencijom, ispravno ocjenjujući: kada ima ovakva ustanova, ima narod, ima zajednica, dostupno je svima koji žele upoznati napore i uspjehe jedne emigracije kroz njezinih četrdeset pet godina egzila. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 155 Hrvatsku reviju darovao sam (vratio) Matici Hrvatskoj, jer smo naš časopis smatrali nastavkom i nadogradnjom Matičine Hrvatske Revije, kao što je našu emigrantsku Reviju s njezinom cjelokupnom djelatnošću emigracija smatrala (i nazivala) Malom Maticom Hrvatskom, čime smo se ponosili, a ujedno bili svjesni naše velike kulturno-nacionalne odgovornosti. Hrvatsku reviju smo uvijek osjećali kao općehrvatsko kulturno-nacionalno dobro. Nazvali su je nacionalnim spomenikom, nacionalnom enciklopedijom, a bila je uvijek Svjetionik. Posebno smo ponosni na ulogu Hrvatske revije, koju je vršila kao Most, koji je povezivao Domovinu s njezinom emigracijom, kojoj smo pomagali, da očuva vjernost i nacionalnu svijest, da njeguje hrvatski jezik. S ponosom ističemo, da je Hrvatska revija mnogo pridonijela što smo kao Narod i danas svjesni i hrabri, jer nismo nikad izbjegavali ni najveće žrtve u vjernoj službi svoje Domovine, od nje smo fizički daleko. I eto, sada doživljavamo, da naše skromne plodove darujemo našoj Republici. To činimo otvorena srca, zadovoljni da smo časno izvršili svoju službu. A o svima nama sada ovisi, kada će se književnost iz emigracije ugraditi u domovinsku, kada će srasti uz stoljetno domovinsko Deblo, od kojega je bila silom otrgnuta, pa da tako u sretnijoj budućnosti našega Naroda stvaramo jednu i jedinstvenu književnost za jedan i jedinstven, slobodan i sretan Narod. 156 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 17. zdravkO pervan: U zagrljajU križa i zavičaja (Prikaz knjige pjesama Zrnca zahvalnosti fra Aleksandra Ribičića i slikarske mape Joze Bekavca prigodom predstavljanja na „Breljanskim susretima 1997.“ 1. kolovoza 1997. god. u Brelima) Fra Aleksandar Ribičić i Jozo Bekavac su veoma poznati svim Breljanima, a napose svima onima koji su na bilo koji način vezani uz „Breljanske susrete“. Obojica sudjeluju svojim radovima i prilozima na svim manifestacijama koje priređuje Matičin ogranak od utemeljenja u Brelima, otkrivajući tako plemenitost duše u svemu što su stvarali i radili. Ako su fra Aleksandar i Jozo breljanski valovi što dotiču obale stvaranja života i duhovnosti onda to obojica podjednako i iznimno uspješno čine nadopunjujući i prožimajući se u likovnom i pjesničkom izričaju. U posljednje vrijeme ne može se zamisliti Jozina mapa ili katalog bez fra Aleksandrovih stihova i fra Aleksandrove knjige pjesama bez Jozinih crteža i slika. Kao dva Dioskura – složni i nerazdvojni. Valja se prisjetiti onoga što su nam do sada namijenili i stvorili: Fra Aleksandar je započeo knjigom Podaca 1972., potom je uslijedilo plodno razdoblje od 1989. god. knjigom Crtice o školstvu u Zaostrogu, pa Moj križ na mrtvim zgradama 1992., Moj križ na živim zgradama 1993., Bonace i nevere 1994., te na kraju knjige pjesama Glas srca 1995., i najnovija Zrnca zahvalnosti 1996. god. Jozo Bekavac je započeo samostalnim izložbama 1990. god. u galeriji Strašna kosa u Brelima, te se predstavio samostalnim izložbama u galeriji Gojak 1991., galeriji Kričak iste god., galeriji Protiron 1992. u Splitu, skupnom izložbom u Makarskoj 1990., u Splitskom salonu 1991. g. te slikarskom mapom Strašna kosa 1997. god. Časni starina fra Aleksandar ostavlja trag i pokazuje put mlađemu sažimajući svoja zrnca iz bogatoga iskustva i namire ih budućim naraštajima siguran i uvjeren u neponovljivost Božje objave u svakom ljudskom biću i u svemu što nas okružuje - usporedo: I Jozo počinje mapu znakom polegnutog križa pod kojim je Krist pao u muci, a Jozina stvaralačka muka leži upravo u onome što nas okružuje. Na fra Aleksandrovu ukoričenju rascvjetana višnja s vrha Jozinog križa!!! Na početku fra Aleksandrove knjige otisnuta je posveta koju vrijedi istaknuti u cijelosti jer se u njoj zrcali ljepota i plemenitost njegove duše, širina, čednost i ničim neupitno i nepatvoreno hrvatsko domoljublje. Neka zapis kazuje: „Posvećujem svima koji su u najtežim iskušenjima i patnjama sačuvali hrvatski duh braneći domovinu, narod i kulturnu baštinu, te svima koji vole hrvatsku riječ sačuvanu od Bašćanske ploče do danas.“ (fra Aleksandar Ribičić) I Jozina mapa je u istom duhu i znaku s napose iskazanom skrbi za kulturnu i spomeničku baštinu vidljivu u motivima starih breljanskih crkvica i nostalgijom za Bjankovića borom, trajnom inspiracijom djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 157 i opsesijom. Knjigu Zrnca zahvalnosti čine Fra Aleksandrove pjesme zahvalnice Bogu, narodu, domovini, zavičaju i rodbini. Pjesma Višnja, izvan ciklusa posvećena je breljanskoj višnji Sokoluši, koju voćku sa zahvalnošću spominje u uvodu kao majku Breljana. Ona je pokretački motiv knjige. Fra Aleksandar zahvaljuje Bogu, braći, sestrama prijateljima, znancima, invalidima, domoljubima, domovini i zavičaju. U Jozinoj opremi rascvjetala višnja resi korice knjige. Najbrojniji je ciklus Duhovne i Misaone, upućuju na izvor fra Aleksandrova nadahnuća. Bog je u svemu što gleda, sluša, osjeća, svenazočan i svemoćan. Bože, biće si nevidljivo A ipak si nam tako blizu U tebi živimo mičemo se i jesmo Ti Bog Abrahamov Izaka i Jakova I moj si Bog Razum mi Te dokazuje U sebi Te nalazim Svemir i priroda o tebi govori Golemim raznovrsnim tvojim djelima (Moj doživljeni Bog) A u Jozinim slikama otkrivamo Boga u svemu što ga okružuje – u prizorima mora, Podbiokovlja, višnjika, maslinika, starih dvora, kala, u usni školjke na morskom žalu. Biblijski motivi križa, crkvica, preslica, kapelica i religijska tajna kao tajna duše logičan je slijed kojim Jozo ponire u tajnu života i svijet otkrivajući u prasimbolima najviše ljudske vrijednosti poput istine, dobrote, plemenitosti i ljubavi kao neiscrpnog izvora, ispjevanoj u pjesmi Kričak sestre mu Marijane Bilankov. Usnuh Da me mater ziba u naručaju, da me traži po dvorištu, da čistim šipak na bančiću, da pravim kuću od lažine da slušam grdeline u sumraku, da grizem kafene kostruje, da brojim ljude 158 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš što prolaze, da gledam svatove i ispraćam sprovode, da pozdravljam brodove i mornare nevidljive, i da mi nebo šapuće: sanjaj, sanjaj, moje čedo drago. Fra Aleksandar se dopunjuje pjevajući o Početku, Svršetku, Kristu Kralju, žrtvi za spas svega svijeta, križu kao simbolu ljudskog otkupljenja. U ciklusu Krajolik opjevava ljepotu domaje, zavičajnog krajolika i svih mjesta koja su ga duboko dojmila tijekom života. Jozine slike rodnog krajolika natopljene su valom nježnosti i kao da se sastavljaju u njima dva vala - val od kamena i val od vode koji se tako tajanstveno dodiruju na breljanskim prostorima. Zvon sv. Jurja iz ruku barba Nikole zajeca, zabreca vriskom, kaduljom spustivši se niz čemprese preko domova usnulih ljudi do kuća predivnih svanuća, kroz kalu. konobu staru. Iza ponistra i zelenih škura, kamena sura teta Mare me nina šapatom molitvi i blago sniva moj san sve tiši biva zrikavaca glasa van. I noć će proći, ljudi puni starosti nad kolijevkom Juričića preci mladosti. (A. T. Juričić) djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 159 I ovdje su fra Aleksandar i Jozo dva vala koja se dodiruju. Posvećujući se prirodi obojica strepe nad njezinim uništavanjem, strepe za njezinu čistoću, nedirnutost, zagledani su u iskon nježnosti i nevinosti. Obojica upućuju na odgajanje naraštaja i kršćansku zauzetost za svaku travku, za svakog živog stvora, a kako su nesretni i ojađeni zbog izgorjele šume, posječenih borova, zapuštenih vinograda, maslinika a napose višnjika. Fra Aleksandar se posvećuje palim braniteljima u domoljubnim pjesmama slaveći svetost njihove žrtve u molitvi i pjesmi, a o slobodi kliče poput Gundulića da je dar od višnjega Boga kao u pjesmi O zlatna slobodo. Na koncu se u ciklusu pjesama Opasno po život kojem prethodi prozni sastavak o pijanstvu fra Aleksandar će iskazati naš (ne)ljudski odnos spram Božjoj naravi, prirodi, okolišu i sebi samima, ističući kako je čovjekova zadaća i poslanstvo da čovjek čovjeku postane brat držeći se biblijskog načela čini dobro i dobrim će ti se uzvratiti. Takvu nježnost i skrb osjećamo u Jozinim prozračnostima gdje se najveća ljubav veže uz netaknutu školjku, laticu cvijeta, grančicu masline, pticu u letu, jednom riječju uz božansku prirodu. Sve ono što čovjek stvori i napravi on bi rado smjestio na ljuljačku valova, da more umije i opere nečistoću ljudskih ruku - zato njegove kuće rastu iz mora napajajući se životom, a prirodu i kamen, biljke i travke, ptice i grančice želi ostaviti netaknute za buduće naraštaje. To je ona vodilja koja spaja ova dva breljanska vala: Ostavimo nešto i naraštajima koji dolaze iza nas!!! Zato i fra Aleksandar zatvara knjigu ciklusom posvećenim svojim bližnjima. I u njemu se zrcali iskrenost, toplina, dobrota, plemenitost i evanđeoska ukorijenjenost rođena i odnjegovana dahom breljanskog Podbiokovlja. Tako se zatvara i Jozina mapa gdje na izvorima nadahnuća božanske prirode utjelovljene u golemoj lepezastoj školjci i širokoj krošnji breljanske duhovnosti vezane uz tradiciju izrasta jedan od simbola breljanskih kao znak pobjede svjetla nad tamom, života na smrću, Gospa od slavodobića U sjeni stoljetnih borova, U blizini obale plavoga mora, Usidrila se crkvica stara, Zavjetni dar breljanskih predaka, Znak pobjede kršćana pod Sinjem. Gospa od Pobjede, zato je i zovu, A u arhivu crkvenom piše: Gospa od Slavodobića. (fra A. Ribičić) 160 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš je znak pobjede hrvatskog duha nad svim osvajačima – znak zavjeta i vjere, bastion domoljublja zaokružen trajnim hrvatskim znakovima i simbolima. Na koncu zaključimo riječima da ova nevelika knjižica i prikladna mapa, stihovi i slike nejednake i neujednačene kakvoće plod su krjeposnih i vjerom nadahnutih osoba plemenita kova i života zrače osobnom, iskrenom i nepatvorenom toplinom i u tom smislu toplo im zahvalimo i preporučimo da nas ne uskrate u blagodatima i plodovima srca i uma i u sljedećim Breljanskim susretima.“ djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 161 18. zdravkO pervan: Uz Predstavljanje knjige PjesaMa „u tišini riječi“ a. jUričića „Najdublje je ono što se samo sluti najljepše je ono što u nama šuti“ (Mak Dizdar) Ima li ljepšeg čina od rađanja uz krik života, vapaj vječnosti i svjetlosliku onoga trenutka koji postaje neizbrisiv u vječnosti? Kada se rađa čovjek nastaje vječnost. To isto vrijedi i za plodove ljudskog duha i uma. Svaki onaj tren, misao i riječ postaju neiskorjenjivi i neizbrisivi trag kulturne baštine, ne samo jednoga čovjeka, pojedinca pjesnika, negoli i jedne sredine, naroda i civilizacije. Ista je stvar i sa mladim pjesnikom Tonijem Juričićem. I on, eto, utiskuje pečat svoje misli, duha i uma na dobrobit narodu i kulturi. A poznato je da je najveća i najdublja strast kod Hrvata pisanje. Vole pisati, i započeli su utiskivati vlastite misli, napose ondje gdje se ne mogu izbrisati – u kamen – a tako i u svijest. Postade to gotovo znakom borbe za opstojnost ! Ta recite nam, molim vas, koji to još narodi u Europi i1mađahu vlastito pismo poput nas i naše glagoljice s kojom se dičimo od stoljeća devetog?! Toni Juričić utiskuje sebe po drugi put u slova, u riječi. I ovdje će biti riječi upravo o njegovim ‘Tišinama u riječi’ i riječima u tišini. I kada počinjem pisati o tim tišinama nameće mi se najprije pitanje subjektivnosti u pristupu, jer moram priznati nije mi svejedno kakva će biti Tonijeva riječ, ne mogu biti ravnodušan spram činjenice da sam i ja osobno ugradio jedan mali kamenčić u mozaik Tonijeva pjesništva i pjesničkog opredjeljenja. Druga stvar koja predstavlja zapravo i golemo ograničenje je čovjekova nemoć da riječima izrazi ono što duboko nosi, osjeća i preživljava u sebi. Odatle i ovakav metaforičan naziv zbirci. Pred čarolijom i magijom riječi ostajemo prečesto nijemi i neznatni jer Riječ bijaše na početku i ona je od početka, a čovjeku je najteže proniknuti u ono duboko, bezdano i iskonsko u sebi, ono što se može osjetiti i vjerojatno doživjeti samo u tišini. Zato, ostavimo riječi tišini i dubinama nedokučivoga, nemojmo ih oskvrnuti i obezvrijediti vlastitim ‘komentarima i tumačenjima’, jer nedokučiva je tajna onoga što pjesnik izriče u riječima, i vjerujem da on nikada ne bi dopustio da drugi režu i sijeku njegovu dušu, da je kidaju na komadiće. Zato on i traži tišinu riječi, šutnju bez komentara, nudi nam riječ da otkrivamo njezine dubine, nudi nam riječ da ostanemo zaneseni nad tajnom i smislom onoga neizrečenog, onoga što se samo sluti, onoga što u nama duboko šuti. Ipak, neka mi bude oprošteno što ću ‘oskvrnuti’ malo pjesnikove duše, 162 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš što ću pokušati protumačiti neprotumačivi smisao pjesničkog kazivanja, što ću ispisati nekoliko rečenica koje bi mogle, nadam se, barem poslužiti kao ključ za razumijevanje i pristup pjesnikovu svijetu. Knjiga pjesama U tišini riječi nosi od naslova pa kroz sve pjesme skupljene u knjizi jednu bitnu oznaku svakog jezika i sveukupnosti onoga što se može izraziti riječju. A to je riječ pjesnička, riječ o Riječi, riječ o izvoru, riječ o smijehu, riječ o muci i na kraju riječ o pjesmi. To bi se moglo protumačiti ovako: Pjesnik svojom pjesničkom riječju govori riječ o Riječi, o nepresušnom njezinom izvoru koji poput planinskog vrutka miriše čistoćom; ona izaziva i smijeh i podsmijeh zbog čovjekove nemoći i onda se čovjek posluži najdjelotvornijim lijekom kojim se ruga samom sebi, da preduhitri licemjerje u samom sebi i pobijedi častohleplje kojim ga riječ može zavarati, posluži se ironijom i ironijskim smijehom kojim se zapravo izražava čovjekova neznatnost naspram vječnosti Riječi. Nadalje, to je i kazivanje muke i nemoći zbog nemogućnosti izražavanja samog sebe. Nije to prvi put da pjesnik na kraju ne pronađe riječ o pjesmi, zapravo o cvrkutu, a kada riječ cvrkuće onda je ona i život. Time se zatvara krug vječnoga: RIJEČ I ŽIVOT (istaknuto u originalu, op. a.). I neizbježno se vraćamo na početak biblijskog i vječnoga koje nema početka ni iskona: Na početku bijaše Riječ i Riječ postade Život. I cijela se zbirka može odrediti prema navedenom tumačenju i svim cjelinama: 1) Riječ o Riječi Pjesnik nosi temeljnu opterećenost pjesničkog stvaranja. U pjesmi Utjeha, veli: „Isperi moje vijuge riječima.“ Time izriče i određuje univerzalne motive bezdanog svijeta i čovjekovog dubokog, neistraženog unutra. Pjesnik nastoji otkriti riječi uranjanjem u tišinu i pranjem od nemira. Zastao je pred stvaralačkom nemoći, kao i svi oni prije njega što su se našli pred bezdanom osjećaja i nemogućnosti njihovog oblikovanja u riječi. Zastao je pred šutnjom i potvrdio misao: „Najgolemija je nekad ona koju i ne izreknemo, jer najdublje je ono što se samo sluti i najljepše ono što u nama šuti“ (Mak Dizdar). Zna da je Riječ pobjednik i vremena i prostora, zna da je ona nemjerljiva i da ne poznaje granice. Zato on zna i kao pjesnik poigrati se riječima, ali ta igra ne ostaje na razini igre, nego dobiva dublji smisao, kao i igra onomatopejskim rimama. Potom progovori kao Sizif koji kotrlja kamen, pjesmom, Val. Njegovo valjanje nije uzaludno i beskorisno, makar se na koncu doima kao uništenje i apokaliptička vizija, jer iza svega ostao je smisao trenutka – vječnosti – život jednog trenutka! Na koncu se prepušta snu koji postaje zaštitnik riječi, jer Riječ čuva san usnulih spavača! djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 163 2) Riječ o Izvoru Ovdje se otkriva spoznaja da u izvoru riječi nastaje najljepša glazba. A izvor svega je probijanja svjetla kroz tamu i oči u istoimenoj pjesmi. Oni su zrcalo duše i bezdani svijet dubina. U njih se najprije utisne svjetloslika svijeta koji nas okružuje. One ne prave izbor. Primaju sve i naprosto vide, vide sve, čak i nedosanjane snove, potom ih utiskuju duboko u svijest, u svijet. U njih se utisne sva ljepota, ali i gorčina svijeta , zato im suze i jesu slane, a kada one presahnu ostaje samo gorčina koja peče, peče: „U mukloj tami, nemoćne oči, suhe i presahle zauvijek.“ (Oči) I kad one gasnu ne umire s njima i život, jer misao koja se davno rodila i prethodi Riječi ostaje utisnuta negdje, odlepršala do besmrtnih i vječnih prostora. Upravo zato i jeste nama smrtnicima i neuhvatljiva i nedohvatna i nespoznatljiva. U izvoru se razabiru dva suprotstavljena svijeta: Svijet zavičaja s čempresima, crkvom sv. Jurja, zvonom barba Nikole, uskim kalama, popločanim krovovima i blagim pogledom baba Mare i svijet urbanih prostora, zrenja, kazališnih salona, gradskih kupola, noćnih dama, gradskih pisoara i vlakova što odlaze, što odlaze a kuda bi nego na zapad … Nameće se zaključak da perceptivni svjetovi i svjetovi okruženja određuju izvore onoga što je dostupno svjetloslici ovoga svijeta. 3) Riječ o Smijehu Ima smijeha kojim sužalost i nemoć se otkriva. Smijeh kao izvor i nadahnuće, ironijski, mučni smijeh kroz suze kao u pjesmi Potop gdje nam se i kiša svojim smijehom ruga, smije se čovjeku i njegovoj nemoći i ograničenosti, a nakon svega ostaje samo udvostručena bol i patnja koji i sami potop postaju još dublji izvori i obzorja novih svjetova. U pjesmi Let iznad kukavičjeg gnijezda napose je impresivan smijeh kojim se luđaci brane od svakodnevnice, te pronalaze smisao u bizarnostima, a izvanredno sugestivno je onomatopejskim glagolima (kokot, štropot, topot lopot, lokot) izražena čovjekova pritisnutost i slutnja zla koje se nadvija nad hrvatskim prostorima u vremenima čizme i vukova koji nadiru sa istoka! Vrhunac smijeha daje pjesnik u pjesmi U drugom stanju ironijskim sarkazmom prema samome sebi zbog nemogućnosti otkrivanja i dokučivanja smisla kao i isticanjem prolaznosti svega tjelesnoga i materijalnoga „Kako samo pjesnik međ’ prstima u nepovrat otječe“ u pjesmi Neka teče. Na koncu sve shvaća kao šalu, šalom se brani od nemoći, šala je lijek za otežale vjeđe, ona je melem za turobne misli od kojih ostaje samo grimasa i neizrečena riječ bola na ustima i samo se šala može suprotstaviti smijehu izrečenom u pjesmi Šala. Ovaj ciklus završava pjesmom Knjiga žalbe koju upućuje Bogu – zapravo Riječi, a to je opet samo potvrda zatvaranja kruga, jer će se žaliti i onome što je izazvalo smijeh. 164 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš 4) Riječ o muci Muka je kad se nađeš pred praznim papirom, olovkom u ruci i bogatstvom svijeta u sebi i oko sebe. Što onda? Muka zbog toga što nam je sve tu, nadohvat ruke, a opet izmiče kao Tantalu! I snovi nam izmiču iz ruku kaže u pjesmi Divota užasa, a muka sniva u nama i divotom užasa ruši sve barikade te ništa ne preostaje nego san o smrti! Ostaje i muka zbog nemoći, kao u pjesmi Nemoćan – „volio bih plakati jer ponekad sam stvarno nemoćan živjeti“. Pjesnik osjeća svu težinu neizgovorene Riječi u Mrtvoj pjesmi, jer sve što stvara nema potvrdu, nema život, a pjesnik je nezadovoljan, to nije poza, on to osjeća i dok je tako dobro je, jer nezadovoljstvo rađa nemir, nemir potiče na bol, bol izaziva Jauk i Krik, a iz Krika će šiknuti Riječ – Riječ kao odgovor, Riječ kao sveta smrt u istoj pjesmi. Konačna potvrda da se iz muke rađa Riječ, a da se iz riječi rađa i razvija život i vječnost slijedi u ciklusu: 5) Riječ o pjesmi U kojem je zapravo riječ o životu koji je kao Vrenje ili kao Plamen u istoimenim pjesmama, gdje oni postaju simboli i putokaz životu. Čovjek i život ne trebaju biti ništa više nego plamen koji će osvjetljavati i probijati prostore mraka na putu prema vječnosti. Na koji će način to smrtnik ostvariti predočava u pjesmi Cvrkut na kraju, otkrivajući smisao života: čovjeku ne preostaje ništa drugo kao i pjesniku – pjevati sebe i pjevati život. Pjevati sebe ne iskorijenjeno u kraju otaca i pradjedova, od legendi od kojih se živi u zavičaju, pjevati sebe i čovjeka, pjevati naprosto riječi „I one što teku, i one što peku, riječi ispisane, riječi izgubljene nekad propisane a nekad izbrisane. Ponekad nam ni riječi ne ostanu, samo sklopljene usne i misli, za sebe zadržane“. Naprosto biti u Tišini s Riječima i s Riječima u Tišini, biti i dalje s Tonijem, jer „On je ponovo s nam i kao ptica nam se javlja i da njegov cvrkut na kraju je kao duh u raju, vjerovat, vjerovat ću u to. I kad prenem se od ljepote, kad ugledam pticu zorom, danom, sumrakom, vidjet ću život“! Budimo uz njega, da pjeva sebe, da pjeva čovjeka, da pjeva nas hrvatskoj kulturi i književnoj baštini! djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 165 19. sinOpsis prOjekta Breljanski zBornik Ogranka matice Hrvatske, brela Neosporno je da su Brela zakasnila na planu sakupljanja povijesnih dokaza svoga identiteta, svoje materijalne i duhovne kulture, njihova proučavanja, kategoriziranja, registriranja i sistematiziranja. Sve spoznaje i verificirana znanja o Brelima leže u razbacanim spomenicima, zapisima u raznim arhivima ljetopisima i, uglavnom, u sjećanjima ljudi. Iznimku u tom pogledu čini vrijedni rad breljanskoga župnika Don Josipa Bebića koji je pod naslovom Brela izdala Crkva u svijetu godine 1985. u Splitu. Rukovođen tim spoznajama Ogranak Matice Hrvatske Brela, inicirao je projekt za kojega, u ovome času, nemamo snaga ali će ih u budućnosti, vjerujemo, biti. Projekt se zove Breljanski zbornik čiji osnovni nacrt podnosimo javnosti na ovim Susretima, s ciljem da zainteresiramo javnost i privučemo potencijalne suradnike i sve one koji bi se na bilo koji način mogli uključiti u njegovo ostvarenje. Zbornik bi trebao biti jedan aktualni snimak svega što je o Brelima poznato: o njihovoj povijesti, kulturnim i povijesnim spomenicima, spoznajama o materijalnoj i duhovnoj kulturi, nositeljima kulturnog i društvenog razvitka i svemu onome što predstavlja putokaze na povijesnom hodu našega mjesta. Na taj bi način mnogo toga nepoznatoga osvijetlili, mnogo toga otrgli zaboravu i sačuvali potomstvu kao izvor i živo vrelo nadahnuća za produbljivanje znanja o vlastitoj sredini i vlastitom identitetu. Nemamo iluzija da će taj Zbornik sadržavati sveukupnost onoga što se o Brelima zna i što bi se trebalo znati, jer za to trebaju godine samoprijegornoga rada na otkriću izvora i njihovoj interpretaciji što se može oživotvoriti samo jednim dugotrajnim, multidiscipliniranim radom. Nama će biti dosta ako prvi broj Zbornika bude uputa za rad, otvaranje svih tema vrijednih istraživanja. Pri tome ništa ne smeta što o većini tih tema nemamo pravih spoznaja, niti znamo punu istinu o njima. Dovoljno je da imamo fragmente istine, individualne iskaze ili natuknice koje ukazuju kojim putom treba krenuti, što i kako istraživati. Za uspješan rad na ovom projektu potrebni su marni pregaoci, koji će se tim radom oduševljavati, te pomoć i benevolentan odnos odgovarajućih društvenih i političkih institucija i čimbenika A sada krenimo redom sa naznakama sadržaja Zbornika: I . POVIJESNI IZVORI: U navođenju ovih izvora logično je da se pođe od najstarijih prema novijima. U pogledu Brela izvor svih izvora je prvi spomen Brela u djelu bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta De administrando 166 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš imperio (O upravljanju carstvom) iz godine 950. što znači iz vremena hrvatskih narodnih vladara, za kraljevanja Mihajla Krešimira II i samo 25 godina nakon krunjenja Tomislava za prvog hrvatskoga kralja. Porfirogenet spominje Brela, pod imenom „Berulia“, kao jedno od četiri značajna mjesta u tadašnjoj Paganiji, tj. prostoru između Vrulje i Neretve. On kaže: Peri ton Paganon, ton kai Arentanon kalumenon, kai hes nin oikusi horas. Hoti en Pagania eisi kastra oikumena: to Mokron, to Berulia, to Ostrok kai he Labinetza. U hrvatskom prijevodu : „O Paganima, koji se i Neretvanima zovu, i o zemlji, koju oni sada nastavljaju. U Paganiji su naseljene utvrde: Makar, Brela, Ostrog i Lapčanj (Gradac).“ Pokojni profesor M. Barada locirao je Porfirogenetovu Beruliu u Biokovu, gdje se nalazi crkva Sv. Nikole sa ostacima groblja. Ta je crkva jedini kako tako očuvani spomenik starih Brela, i radi toga je pozornost Ogranka Matice Hrvatske Brela, usmjerena upravo na nju, iako ne potječe iz najstarijih vremena, tj. Porfirogenetovih Brela. Crkva sv. Nikole sagrađena je vjerojatno na mjestu starije crkve, a stručnjaci je stavljaju u 14. ili 15. stoljeće. U svakom slučaju ona je najstarija poznata crkva u Brelima. Zanimljivo je da godina njezina posvećenja nije poznata, ali je poznat dan posvećenja, a to je 26. svibnja. To je bilo dovoljno vjerničkom puku Brela da gotovo 600 godina na taj dan hodočasti sv. Nikoli, sve do zabrane od strane jugoslavenskog komunističkoga režima. Prvi i najznačajniji projekt Ogranka Matice Hrvatske Brela jest spašavanje i obnova crkve sv. Nikole. Nema prečega zadatka ljudima Gornjih i Donjih Brela, jer se radi o njihovu iskonu, mitskom mjestu njihova izvorišta, odakle su se tijekom stoljeća naseljavali s jedne i druge strane Biokova, sve do morskih obala. Tim Brela i Breljani spoznaju svoj identitet i izgrađuju svijest o najstarijem mjestu svoga naseljavanja, što mogu izvanredno uklopiti i u potrebe sadašnjeg trenutka. U turističkim prospektima trebalo bi popularizirati „Beruliu“ i crkvu sv. Nikole, urediti pristup do crkve i groblja, organizirati izlete do sv. Nikole, atraktivna događanja kao vjenčanja, krštenja, satove povijesti i sl. Neprihvatljivo je da današnji djelatnici hotela Berulia ne znaju odakle dolazi ime njihova hotela. Ta bi se spoznaja trebala ponuditi gostu već pri samom ulazu u hotel, tako što bi, primjerice, na zidu recepcije postojao likovni prikaz biokovskih vrleti s crkvom sv. Nikole i izvodom Porfirogenetova zapisa iz 950. godine na grčkom, hrvatskom, njemačkom i engleskom. Time bi se predstavila Brela kao mjesto s poznatim korijenima i pažljiv čuvar svoga identiteta. II. ARHEOLOŠKI NALAZI: U tom pogledu trebalo bi obraditi: 1. Nalaze iz rimskog doba u Solinama, kao reljef boga Silvana i nadgrobne spomenike G. A. T. Lupulu i A. Lupianu, te antičku luku u Jakiruši 2. Srednjovjekovne nalaze (epigrafski spomenici) djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 167 III. GOSPODARSKA OSNOVICA ŽIVOTA: ovamo spadaju: 1. poljoprivreda i stočarstvo, o čemu imamo nekoliko značajnih pojedinosti koje je zabilježio Albert Fortis u svojoj knjizi Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmzia, Venecija 1774.) koju je u hrvatskom prijevodu objavio Globus iz Zagreba 1984. Te su opservacije vrlo kritične i jasno govore o zaostalosti tih grana privrede. a. vinogradarstvo se zasniva na korištenju domaće, pitome loze i to traje sve do kraja I. Svjetskog rata, kada vinogradi propadaju (najprije je taj proces propadanja započeo u Francuskoj kada je vinogradarstvo u Dalmaciji , zbog pojačanog izvoza, zabilježilo svoje najviše domete), nakon čega slijedi obnova vinograda, ali sada na bazi navrtanja pitome loze na divlju podlogu (aramon). b. Višnjarstvo svoj razvitak bilježi u 19. stoljeće, pri čemu su stare višnje, poznate zbog svoje visine pod imenom „jablanuša“, zamijenjene tzv. „sokolušama“, koje su bile niže pa su se lakše brale, a osim toga rađale su, u pravilu, svake godine, zbog čega su ih nazivali i „plodnjačama“, dok su „jablanuše“ dolazile u rod u određenim intervalima, što je ovisilo o genetskim osobinama a ne o vremenu. Razlozi nazivu „sokoluša“ nisu egzaktno utvrđeni i zasnivaju se na različitim iskazima starijih ljudi, ali je očito u vezi sa obitelji Sokol. c. Maslinarstvo se zasnivalo na domaćoj sorti maslina za koje je postojalo pravilo da dobar rod donose svake druge godine, ukoliko su, razumije se, vremenske prilike bile povoljne. Jedna od takvih povoljnih godina bila je i 1929. kada su masline imale rodnu godinu. O prinosu maslina te godine u Brelima se je decenijima pripovijedalo. Pred II. Svjetski rat počelo se sađenjem tzv. „grkinja“ koje su imale manji plod, ali su, u pravilu, rađale svake godine obilno, dok su se nakon drugog svjetskog rata počele koristiti i razne druge sorte. d. Stočarstvo je bilo razvijeno kako u primorskom tako i u zabiokovskom području. O stanju stočarstva može se podosta toga naći i u Fortisovim zapisima. 2. Ribarstvo. Za ovu privrednu granu postoji iscrpan i ilustrativan opis kod Fortisa. 3. Brodarstvo se razvijalo pretežno u Donjem Selu, što je potaklo izgradnju prve zaštićene luke u Stomarici. 4. Trgovina i obrt. 5. Turizam kao privredna grana novijeg je datuma pa ima i bogatijih, pretežno pisanih izvora, kao osnovice za temeljitu obradu. 6. Ruralno graditeljstvo. Brela imaju nekoliko izvanrednih i dobro očuvanih primjera graditeljstva, kao Ivandića dvori na Kričku, Stare Soline i Medića 168 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš kuće. O tome postoji pisana studija dr. Mate Bajlona, do sada najopsežniji stručni rad o ruralnom graditeljstvu u Brelima. IV. JEZIK (BRELJANSKI GOVOR) sastoji se od: 1. Riječi i izraza različite provenijencije (talijanizmi, turcizmi) ali i od značajnog broja izvornih hrvatskih riječi, koje se više nikako ili vrlo rijetko čuju. 2. Poslovica vezanih uz različite životne manifestacije, kao uz poljoprivredu (Blagovist – smokov list), ribarstvo (u po marča vanka sipa i komarča) i sl. 3. Nadimaka, koji mogu biti patronimici, ili pak vezani uz neke osobine onoga koji ih nosi (Šajtan, Belaj i sl.), odnosno zanimanja (Serdar, Čauš, Telento). 4. Toponima, koji su obalni (Lis kamen, Šćit, Pelegrin,), planinski (Nevistina stina, Pakline) i ostali (Torine, Krug). V. DRUŠTVENI I VJERSKI ŽIVOT: njegove se značajke ogledaju u: 1. Društvenim običajima, nošnji i sl. 2. Vjerskim običajima, vjerskim proslavama i načinu organiziranja, u kojemu su najznačajnije bratovštine. VI. ŠKOLSTVO l. Najstariji nastavni proces u Brelima odvijao se u Oratoriju sv. Filipa Nerija kojega je 1710. godine podigao u Solinama biskup makarski Nikola Bijanković. Tu se je školovao svećenički pomladak, počevši od osnovne škole pa sve do tečaja bogoslovije, te se može reći da je to bilo školovanje sa elementima srednjeg i visokog obrazovanja, jedinstveno na području makarskog Primorja. Broj polaznika je vjerojatno varirao, ali iz nekih zapisa znamo da je u određenom trenutku bilo osam klerika (Đaka). 2. Crkvena škola koja je djelovala u tzv. Crkvenoj kući u Donjem Selu, spominje se u Šematizmu splitske i makarske biskupije godine 1867. i naziva pomoćnom školom za muškarce. Don Josip Bebić vjeruje da je škola otvorena i prije te godine, a da ju je Šematizam te godine registrirao. Prvi učitelj te crkvene škole bio je župnik Don Kleme Pavlinović. 3. Državna škola otvorna je godine 1897. na Kričku. U Šematizmu godine 1897. spominje se kao pomoćna, a potom i kao mješovita narodna škola. 4. Škola u Gornjim Brelima otvorena je godine 1908. U njoj je za vjeroučitelja postavljen župnik Don Ivan Žamić. VII. KNJIŽEVNOST I UMJETNOST : 1. Od književnog stvaralaštva značajan je opus poznatog hrvatskog književnika Gjure Vilovića, dok se u novije vrijeme predstavljaju svojim radovima djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 169 fra Aleksandar Ribičić i Marija Holti-Sučić koja piše na mađarskom jeziku, te najmlađi mjeđu njima. Pjesnik Antonio Juričić i drugi. 2. Likovno stvaralaštvo lijepo je zastupano u Brelima, da spomenemo samo Ivanku Filipović, Dinu Flipović, Jozu Bekavca Damjana Šošića i niz drugih. 3. U okvir glazbenog života i stvaralaštva pripada limena glazba osnovana još prije II. Svjetskog rata, zatim crkveni zbor i mješovita klapa, kao i čitava plejada mladih talenata čije vrijeme tek dolazi i koji su se iskazali na mnogim Matičinim manifestacijama. VIII. POLITIČKI ŽIVOT: treba osvijetliti od najranijih vremena: 1. Narodni preporod u Dalmaciji u 19. stoljeća. Kojega karakteriziraju borbe protiv austrijskih autonomaša, a za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Da su Breljani u tim zbivanjima bili angažirani dokazuje i članak povodom smrti glavara Brela Marka Žamića, objavljen u zadarskom Narodnom listu 1897. godine. Među ostalim tamo piše: „Bio je naš Marko i uzor rodoljub. Tako da se svedjer zanosom i ugodnošću pripovieda, da u Brelima nema odmetnika poštenih načela pokojnog Pavlinovića, kojim je naš Marko svedjer vieren bio i svoje Breljane u njima kriepio.“ 2. Breljani u Viškom boju između austrijske i talijanske flote 20. srpnja 1866. godine. Predaja o tom bila je još vrlo živa između dva svjetska rata. 3. Brela u I. svjetskom ratu 4. Političke borbe između dva svjetska rata 5. Brela u II. svjetskom ratu i partizanskom pokretu 6. Godine jugokomunističkog režima 7. Buđenje stranačkog života u osvit hrvatske samostalnosti 8. Brela u Domovinskom ratu: a. bjegunci iz JNA b. postrojbe u kojima su Breljani ratovali i bojišta na kojima su ratovali c. istaknuti ratnici i časnici hrvatske vojske proizašli iz Domovinskog rata d. žrtve rata 9 . Osnivanje Općine Brela IX . ŽIVOTOPISI POZNATIH BRELJANA: U starijoj prošlosti poznati ljudi iz Brela bili su uglavnom svećenici i redovnici. Njih je vrlo potpuno i kronološki naveo don Josip Bebić u već spomenutoj svojoj knjizi o Brelima. Njihov život i djelo treba početi sustavno obrađivati. U novije vrijeme Brela imaju poznate ljudi i izvan svećeničkog staleža. 170 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš X . PABIRCI : Ovamo spadaju sve one zanimljivosti, stvarni događaji i anegdote o životu u Brelima, kojih je uvijek bilo dovoljno za jedno zanimljivo štivo. Jedna od posebno zanimljivih stvari je patent Stipana Bekavca, breljanskog kovača koji je u godinama prije I . svjetskog rata racionalizirao rad tzv . „makinje za polivanje“ loza i taj svoj izum zaštitio kod Patentnog ured u Beču. Prema tome patentu počela je proizvodnja u tvornici ‘Dalmatinka’ u Zadru. Na svakom je primjerku stajalo utisnuto: „Sistem Bekavac _ Patent.“ Bilo bi vrijedno truda doći do tog patenta u bečkom uredu za patente, vidjeti u čemu je racionalizacija pok. Stipana Bekavca i kako je tekao postupak preuzimanja patenta od tvornice u Zadru. XI . KRONIKA bi trebala sadržavati opis zbivanja između dva Zbornika. Time bi svaki Zbornik imao i funkciju ljetopisa što bi bila ona trajna spona između te edicije i života mjesta. Zadatak je vrlo zahtjevan, ali ono što se time postiže vrijedno je svakoga truda. To, očigledno, ne može biti posao pojedinca nego samo jedne dobro organizirane institucije. A u tome smislu bolju instituciju od Matice Hrvatske ne možemo zamisliti. djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 20. preslika zapisnika s gOdišnje i izbOrne skupštine Ogranka mH brela 1997. gOdine 171 172 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 173 174 AlekSAndAr jAkir / AndrijAnA Perković PAloš djelovaNje MatiCe hrvatske u BreliMa od 1993. do 1997. godiNe 175