Prilog poznavanju dubrovačkog zlatarstva XIV. stoljeća

Prilog poznavanju dubrovačkoga zlatarstva XIV. Naf'o>i p o vj iesiiog is r ražii aij ia «uro> obj eloilii»j ij ie gr upii zlata>slili p r e d »tera i z D i i b i o i nif'a, Zad>a i . c p o l >io(ol;a pej lečea, l'oj e rlarira ii dn i g ii p o l o i irii XI V . c roj leća.ref'o>ist>ui>ri obilejlsf o stablo pleinić l e obifejfi Sore>no, f>odrijerfo»i i: <rada Kolora l' oje oii»i r a d o>ii u r ršrav <a ii i e d ' i n eeeiiri X I V srojleća, dajuć i ri»ie ilopiiiioc iiašol' spoziiaji o r o » i j oš i i e iloi oj liio p o zi>a>o»i .ceg»ie>uu fi>t arcI'e f»if»u>ie baštine. stoljeća Vinicije B. Lupis Poviesni arhiv, D u hroc nik Izvo>nl zllallsivelll ia đ — UD K 7 39. I {497.5 DUblovnlkl {09l) I s I 4. travnj<a I')97. Moćnik dubrovačke pt~ostolnice oduvijek je privlačio svojim bogatstvom razne putopisce na proputovanjima kroz taj udaljeni grad kršć anskog zapada, koji su ostajali zadivljeni brojem vrijednošć u ol lopnica moć nika. M oć nik nije bio samo crkvena riznica, već i simbol državnosti Dubrovačke R epublike, je r s u s e u nj e m u č uv;ilc jo š sv c v ; i žnijc đrzavno-pravne isprave. U sast ivnicam;i moć nika spoznat i su simholtč k;i starođrcvnost i potvr đa crkvene s;imostalnosti, nadomještajuć i metropolitansku dimenziju splitske Crkve posvjedoč ene na salonitaskim crkvenim saborima. U najoč jsuđnijim trenucima dubrova č ke državnosti, godine 1667., kada je izgledalo da je svemu kraj i d a stoljetna sloboda nestaje u dimu sagorjelih ruševina nakon potresa i neuhvitljivoj mreži đ iplomatsl ih igara velikih sila. Ptva b r iga r epublici biva sklanjanje moć nika na sigurno, u t v rđavu 'Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, Dubrovnik, 1983. str. 15., 45., 46. Autor u više poglavlja opisuje pomno čuvanje moćnika u moćnicima dubrovačkih crkava: »Na stupovima iznad bočnih lađa izgrađeni su svodovi, a nad jednim od njih sagrađena je kapelica koja nije toliko lijepa koliko je puna svetosti, jer se u njoj čuvaju moći mnogih svetaca okovane srebrom i, na prvom mjestu, sasvim bijela pelenica u koju je bio povijen. Gospodin naš Isus kao dijete kada ga je primio u ruke prorok Šimun riječima: Sada otpusti slugu svoga, Gospodine itd. Ta se presveta pelenica drži u krisalnom kovčežiću. Kada se baci u vatru ona se usija, a kada se usijana izvadi, postaje bjelja, čistija i ostaje neoštećena. Među ostalim svetim moćima tu se drže i brižljivo č uvaju dvijeruke svetog Vlaha. Na jednoj od njih, o čudesne stvari, jasno se vidi svježa rana od točka sa željeznim šiljicima, rekao bi čovjek da je od jučer...«, S. Skurla, Moćnik stolne crkve dubrovačke, izviješće o drvu sv. Križa, pelenici Isuskrstvoj i ostalijem moćima posvećenijem životom i smrti našega Spasitelja, Dubrovnik, 1968., str. 1, do 20., Autor navodi sve starije pisce koji su se bavili dubrovačkim moćnicima ili su ih usputno spominjali, ako što su, na primjer, bizantski car Konstantin Porfirogenet. Milencije ili domaći povjesničari novijeg doba kao Lujo Vojnović: Dubrovnik jednaistorijska šetnja, Zagreb, str. 83.,: »Ali biser stolne crkve bez sumnje je V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA ZLATARSTVA XIV. STOLJEČA Revelin.-' Moć nici su p ostali i d i j elom politi č ke igre habsburške monarije sedamdesetih godina XVIII. stoljeća, što je u moć ima sv. Stjepana kralja ugarskoga gledala potvrdu svojih državnih prava nad malenom hrvatskom državom.' Tema naše rasprave neće biti moć nici koji su potaknuli međudržavne sporove ili zanimljive politi čke geste poštovanja jedne druge trgovačke republike,4 nego moćnici - darovi pripadnice jedne dubrovačke patricijske obitelji izumrle u drugoj polovici XIV. stoljeća.' U moć niku dubrovačke prvostolnice nalazi se skupina od šest moćnika sv. Andrije Apostola (moć nik ruke sv. Andrije XVI., moć nik glave sv. Andrije LXXIII., moć nik glave sv. Andrije LXXXVIII., moć nik glave sv. Andrije CXXII., moć nik noge sv. Andrije CXLVIII. i moć nik bista sv. Andrije CLXXIV)." Sveti Andrija apostol, brat apostola Petra, rodom iz Betsaide, stanovao je u Kafranaumu na Genczaretskom jezeru, a prvi je od apostola bio pozvan da propovijeda. Propovijedao je po maloazijskoj Bitiniji, Skitiji, Traciji i Grč koj. Prema predaji, kad su se apostoli razilazili kad je svakome od njih odre đen dio svijeta gdje ć e propovijedati evanđelje, Andriji dopadnu sjeverni krajevi sve do današnje Ukrajine. Bio je mu čen razapinjanjcm na orignalno postavljenu križu, što se po njemu zove » A n d r iji n k r i ž « u gr a d u P a t rasu u južnoj Grčkoj. Osim u Dubrovniku njegove se moć i nalaze i u gradu Amalti u južnoj Italiji, glava sv. andrije nalazi se u crkvi sv. Petra u Rimu.7 Tema rasprave dvaju moć nika sv. Andrije apostola. Moćnik glave s. andrije Apostola nalazi se u dubrovačkoj prvostolnici pod rednim brojem LXXIII., a u istoj riznici č uva se i drugi moć nik glave sv. Andrije Apostola pod rednim brojem LXXXVIII., uz napomenu đa sc ovdje nalazi i kratki natpis pisan gotič kom majuskulom, koji g lasi: »CAPUT SANTI ANDREEA+ « I. Moćnik obilježen natpisom (visok 13,5. cm, širok 15. cm) u obliku valjka s polukuglom na tjemeu ukrašen jc gotičkim mrežištem izvcdenim u t ehnici »na proboj«, uokolo kojeg teče spomenuti natpis. Zanimljivo je da više moćnika aludira svojim oblikom na onaj glave sv. Vlaha, koji svoj oblik duguje uzoru bizantske carske krune. Ovaj a rhaizam možda svjestan i n a m j eran svakako govori o pomnom čuvanju oblika u dubrovačkoj konzervativnoj sredini kasnijih stoljeća. Biserni niz s iskucanim četverolisnim cvjetnim motivom vodi k f r izu peterolisnih vitica, još uvijek romaničke imaginacije, đa bi se uski pojas ponovio. Glatku plohu srednjeg polja ispunja šest medaljona s prizorima iz Kristova života. Između njih su smještena tri šesterostrana medaljona s iskucanim grbom plemićke obitelji Sorento (gotički štit razdijeljen s dvije koso položene grede) i i č etiri šesterolisna cvjetna ornamenta. Kvadrilogni stupnjevano obrubljeni medaljoni (svi veoma oštećeni željeznim čavlićima) prikazuju: Bičevanje Kristovo, Raspeće, Usrnuće, dva istovjetna medaljona s prikazom Navještenja i prikaz Porođenja. Na medaljonu s prikazom Bičevanja (širina 3,9 cm.) u sredini je Kristov lik privezan uza stup, ruku upra- PERISTIL 39 - 1997 (25-34) vljenih k nebu, s dva mučitelja. Jedan je mu čitelj odjeven u tuniku, nosi prepoznatljivu bradu XIII. stoljeća i udara bičem po obnaženim Kristovim leđima, a drugi mučitelj u rukama drži snop šiba, kojim se sprema udariti. Na glavi nosi ljevkastu kapu. koja je bila sastavni dio židovske obvezne odjeće u srednjem vijeku i znak prepoznavanja članova njihove zajednice. Ovaj bi prikaz stoga bio najstariji poznati prikaz židovskoga srednjovjekovnog odijevanja na zlatarskim umjetninama u Dubrovniku. Minuciozno izveden reljef Najveštenja predočuje graciozni iznenađeni lik Marije ruku uzdignutih u čuđenju ponad koje je prikaz golubice Duha Svetoga. Ravnovjesno se smjestio elegantni lik arkanđela Gabrijela u kontrapostu. odjeven u bogato nabranu tuniku, jednom rukom s upra- vljenim prstima na rimski blagoslov, a u drugoj s ljiljanom, simbolom čistoće. Između njih se smjestio bokor ljiljana. Profinjenost kompozicije i kakvoća likovnog prikaza odaju visoku razinu umjetničkog ateljea, gdje je matrica izrađena. Prikaz Parodenja pripada romaničkom tipu, koji je još pod snažnim utjecajem pučkog tipa kršćanskog Istoka s ležećim likom Bogorodice koja u prvom planu desnom rukom miluje Krista, smještena na posteljici, okruženo s volom i biokom. U kutu prikaza smješten je usnuli lik sv. Josipa, odjcvenog u srednjovjekovno židovsko ruho. relikvijar, t. j. moćnik, skupljen kroz vjekove i prerazlične zgode od pobožnih Dubrovčana. U kršćanstvu bješe taj moćnik na glasu. Malo se koja crkva na Zapadu mogaše hvaliti većim brojem moći i uzvišenjiim čestima Spasiteljeva života kako naša Gospa. Veliki putnici, koji u XVII. i XVIII. vijeku prolažahu Dubrovnikom put Istoka, čudom se čugjahu nad tolikim mnoštvom svetih ostattaka. Francuski poslanik Jean de Gontaut Biron koji na prolasku u Carigrad, donese godine 1604. pozdrave Henrika IV. Republici, ostavio nam je o svojoj posjeti relikvijara uzoriti spis«. Mogao bi se nabrojiti još cijeli niz usputnih opisa pisaca na njihovom putu k Istoku ili Palestini i na povratku koji su sa punim pravom ostajali osupnuti Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa, SHP 1871988., Split, str. 539, 'S. Skurla, o. c. str. 10.. »Što se tiče svetijeh moći drugi dan po trešnji narediše, da se kopaju izpod razvalina, I svaka koja se iznagje da se prenese u tvrgju nazvatu Revelin; predavši nadziranje toga posla, Marinu Kabužiću i Gjuru Bučiću. Za moći svetog Stjepana bilo je lasno; jer kako što smo rekli, kapela u kojoj su stale, ne bijaše pala: sasvijem tijem ne znamo kakose od 40. moći dvije poginuše, itako prenesoše ihu Revelin samo 38., i komad sv. drva od Križa.« ' V. Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808„drugi dio od 1526. do 1808., Zagreb, 1980., str. 288-293., Povijesna epizoda kada hrvatsko-ugarska kraljica i rimska carica Marija Terezija izvršila pritisak godine 1769, godine na Dubrovačku Republiku da joj izruči moći sv. Stjepana Ugarskog i povijesne dokumente hrvatsko-ugarskih kraljeva, ostala je zabilježena kao zanimljiv akt presizanja Habsburške monarhije na malenu državu vće u XVIII. stoljeću. Dakako, ovdje je bila riječ o pripremanju političke klime već mnogo prije konačna priključivanja područja Republike godine 1815, davanjem ugarskog i austrijskoga plemstva bogatom pučanskom sloju, kao što su primjerici obitelji Krstelj, Orebić i Bizaro s poluotoka Pelješca i uzimanje za osobnog savjetnika carice Marije Terezije bisku V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA Z LATARSTVA XIV. STOLJEć A P E R I STIL 39 - 1 997 (25-34) v 1. Moćnici glave sv. Andrije Apostola, Dubrovnik, X/V. st. Moćnik prvostolnice. (foto: B. Gjukić) pa Anemurije i Srijema Nikole Josipa Đivovića također s poluotoka Pelješca. 4S. Skurla, o. c., str. 11. i 23. 'I. Manken, Dubrovački patricijat u XIV, veku, Izdanje SANU, knj. 340. 1, 2., Beograd, 1960., str. 405-407., J. Lučić, Vlastela kao zemljovlasnici u okolici Dubrovnika (Astareji do 1366. godine), Istorijski glasnik 1., Beograd, 1966., str. 79. i dalje, Isti, 0 dubrovačkom patricijatu u XIV. st., Historijski zbornik XVII, Zagreb, 1966., str. 410. 'I. Lentić, Katalog izložbe»Zlatno doba Dubrovnika«. Zagreb, 1987., str. 368-369. Autor donosi fotografiju moćnika LXXXIX. s natpisom, gdje pogrešno čita natpis i pogrešno ga naziva moćnikom sv. Antuna od Nioreje, a ne moćnikom glave sv. Andrije apostola. Don Niko kanonik Gjivanović, Iz dubrovačke povijesti Soror Pribi de Sorento«, Narodna svijest, br. 15., Dubrovnik, 1932., Isti je izradio posljednji popis riznice (moćnika) dubrovačke stolne crkve, učinjen 7. srpnja 1945. uz pomoć akademskog kipara Petra Pallavicinija, dr. Boža Glavića i dr. Karla Lovca. 'M. Lach, Život svetaca za svaki dan, Zagreb, 1961., str. 40., Grupa autora, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985, str. 114. 'Đ. Petrović, Dubrovačko oružje u XIV. veku, Beograd, str. 91., 92., 102., 103., 117., 230., 232. 'C. H. Bianchi, Zara cristiana, Vol. I., Zara, 1877, str. 60., C. Cecchelli, Zara (Catalogo delle cose d'arte e antichita' d'Italia), Roma, 1932, str. 51., G. Oštrić, Zlato i srebro Zadra. Katalog izložbe, Zagreb, 1951., str. 25., C. Fisković, Zadarski srednjovjekovni majstori, Split, 1959., str, 123., M. Grgić, Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb, 1972., str, 160-161., I. Petricioli, Dvije matrikule bratovštine sv. Silvestra u Zadru, Radovi FF u Zadru, 7/1977., str. 148., Isti, Katalog stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar, 1980., str. 71. Medaljon s prikazom Raspeća ikonografski je rađen po ranogotičkoj shemi. Raspeti Krist u grč u izvinutih nogu okosnica je prizora, a postrance se nalaze likovi sv. Ivana i Bogorodica koji proživljavaju muku Gospodnju. Prikaz Uskrsnuca izuzetno je zanimljiv, jer ć emo ga nać i i na jednom drugom moćniku iz grada Zadra. Uskrsli je Krist prikazan u trenutku trijumfalnog izlaska iz groba - sarkofaga s narebrenjima (kasnoantički sarkofag), a uokolo su polegla tri usnula vojnika. Lijevi je v ojnik odjeven u pancirnu košulju s gornjim haljetkom, što je uveden u Svetoj Zemlji radi zaštite od sunca i kacigu tipa lonca, sjevernjačkog podrijetla a u r u c i mač križnjak tipič na oblika za prvu polovicu XIV. stoljeća. Druga dva vojnika odjevena su također u pancirke, s tim da se desni lik oslanja o štit mediteranskog tipa." Zadarski medaljon nalazi se na tijari moć nika sv. Silvestra pape, koji su izradili kotorski zlatari Melša i Radoslav godine 1367." Kotorski su zlatari na zanimljiv način nanovo interpretirali dubrovački prikaz. Očito je da su u svojoj hothegi posjedovah istrošenu istovjetnu matricu, jer je dubrovački medaljon vjerojatno nešto kasniji po svojem nastanku, što ć emo potvrditi u kasnijoj raspravi. Dimenzije posve odgovaraju (3,9 cm.) kao V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA Z LATARSTVA XIV. STOLIEć A P E R I STIL 39 - 1 997 (25-34) 2. Detaj lmoćnika sv. Andrije Apostola- Navještenje. (foto: B. Gjukić) 3. Detaj lmoćnika sv. Andrije Apostola- Porođenje. (foto: B. Gj ukić) 4. Detaj lmoćnikasv. Andrije ApostolaBičevanje. (foto: B. Gjukić) 5. Detaj lmoćnika sv. Andrije Apostola- Raspeće. (foto: B. Gjukić) 6. Detaj lmoćnika sv. Andrije Apostola- Uskrsnuće. (foto: B. Gjukić) i stupnjevani okvir. Krist je istovjetnih dimenzija, ali rustificirane obrade, tvrdih nabora odjeće i nabubrelih detalja tijela. Buduć i da se nije mogao smjestiti lik središnjeg vojnika, on je uklonjen, a ostala su samo sitna izbočenjanaznake krajolika. Prazninu je nadomjestio ižljebani sarkofag, a boč ni su likovi vojnika prerađeni. Lijevi je vojnik odjeven u pancirku i ima celveriju - ka pu polusferična oblika, od željeza ili č elika, koja je pokrivala samo tjeme glave. Inače cervelcrija je uvedena u drugoj polovici XII. stoljeća u vrijeme Fridriha I. Barbarosse, a u hrvatskim je k rajevima bila takođre raširena i tijekom XIII. i X I V . stoljeća. Desni je vojnik nešto prerađen vojnik dubrovačkog predloška i odmaknut 30%. Vojnici su odjeveni u odjeću i oklope po europskoj modi kasnog XIII. i r a nog XIV. stoljeća, a i stilski posve odgovaraju tome vremenu. Na temelju stilskih karakteristika valjalo bi tražiti podrijetlo matrica u franucskome gotičkome krugu. Dubrovački je zlatar raspolagao izvornim matricama i većim repertoarom iste serije, jer su kotorski zlatari raspolagali samo još jednom istrošenom matricom Krunjenja Gospina. Teško vjerovati da Melša i Radoslav ne bi upotrijebili gotove likovne prizore na zadarskoj umjetnini, a ne ponavljali iste prikaze. Kolanje matrica bilo je, zasigurno. potaknuto brojnim kulturnim, gospodarskim i politič kimi vezama Dubrovnika, Kotora i Z a dra s F rancuskom preko hrvatsko-ugarske kraljevske kuće francuskog podrijetla Anjou. Brojni su se Hrvati tada školovali u Francuskoj, a hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit I. naručio je deset galija godine 1364. u francuskoj pokrajini Provansi. Iz Francuske su pristizali brojni bogato iluminirani rukopisi, koji se i danas č uvaju u riznicama Hrvatske, što odišu istovjetnim likovnim govorom kao i naši medaljoni. Najljepši primjer za to je Bihlia Sollemnis Ecclesiae Catf//edralis Zagrabiensis, iluminirani rukopis iz XIV. stoljeća, nastao u sjevernoj Francuskoj pod utjecajem ateljea Honore'a i Jeana Pucellea. 1hj rukopis zrači blizinom uzora, stilizacijom krajolika, impostacijom likova, koji govore o istovjetnom likovnom izvoru i uzoru sa zadarskim i dubrovačkim reljefima. Središnji inicijal ima 47 medaljona istog oblika s našim, govori o složenom ikonografskom repertoaru, kakav do sada nije zabilježen na hrvatskome priobalju, stoga nam posezanjem u traženju paralela s brojnim minijaturama naćeme pomisao o importu matrica. Primjer odijevanja sv. Josipa u židovsko srednjovjekovno ruho nije do sada uočen u djelima hrvatskih srednjovjekovnih umjetnika, koji biblijske likove odjevaju u suvremeno hrvatsko ruho ili po uvezenim predlošcima antičkih uzora, većinom bizantske tradicije. Tako se upravo isod niza medaljona smjestio mrežasti reljef koji je odijeljen bisernim nizom od pojasa ispunjenog s đva niza trolista. Donji je đio moćnika posve gladak. Na cijelom je moć niku sačuvana izvorna pozlata, tamnog odsjaja. II. D r ugi moć nik glave s~. Andrije Apostola nešto je veći, ali je po izradbi sasvim istovjetan prije opisanom. Na tjemenu moć nika nalazi se mrežište uokolo kojeg teč e natpis pisan gotič kom majuskolom: »CAPVT. SANTI. ANDREE. APLI+«. Tipič no gotički motiv vitica vinove loze zamijenio je stariji motiv romaničkih peterolista, obrubljen bisernim nizom. Durgi je pojas ispunjen stiliziranim cvjetnim ornamentom na punciranoj podlozi. Središnji pojas moćnika ispunjen je sa šest č erveroluknih medaljona s prikazima iz Kristova života, šesterolisnim iskucanim ornamentima i grbom obitelji Sorento. Medaljoni s prikazima iz Kristova i Gospina života prikazuju: Uskrsnuće, Porođenje, Bičevanje, Raspeće, Navještenje i posebno riješeni prikaz Agnus Dei. Aplicirani apokaliptični Jaganjac Božiji, kao "Povijesni arhiv u Dubrovniku (dalje PAD), Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 239/2. "O. c. str. 239/2. "O. c. str. 239/2., V. Taljeran, Zrnca za povijest Stona, Dubrovnik, 1935, str. 104. "PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 282. '4 PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 326. V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA Z LATARSTVA XIV. STOLJEć A simbol Euharistije i z oomorfni prikaz Krista duhovno povezuje liturgijsku namjenu i o blik ovoga liturgijskog predmeta, ali likovno svojom rustičnošću odudara od cijeline. Prikazi na medaljonima svojom visokom likovnom kakvoćom posve odudaraju ođ ostalih detalja, osim biljnih motiva, koji su iskucani po importiranim matricama. Ispod medaljona pričvršćena je pozlaćena srebrna traka s iskucanim arhaičnim kružnim ornamentom. Donji dio moć nika prekriven je mrežnatim motivom i dvostrukim nizom trolista (kao na prethodnom moćniku) s razlikom, što se uz donji rub nalazi iskucani napits, pisan gotičkom majuskulom: »+SOROR. PRIBI. RVSCONIS. DE. SORENTO. FECIT. HOC. CAPVT. QVAM. DEVS. PERDVCAT. AD. VTIAM. ETERNAM. AMEN+ « (»REDOVNICA PRIBA (PRIBUŠA) KČI RUSKOVA IZ OBITELJI SORENTO DALA JE NAPRAVITI OVU GLAVU, NEKA JE BOG POVEDE U VJEČNI ŽIVOT. PERISTIL 39 - 1997 (25-34) financijskim kapitalom i poduzimajući v~ trgovačke pothvate. U kulturnu baštinu grada Dubrovnika, koju je obogatila ta drevna patricijska obitelj, spada i natpis iz klaustra dominikanskog samostana, što se nalazi nedaleko od glavnih vrata samostana, a klesani glasi: » S.D. MAR I N O / DE. SORENTO/ CVM. OMNIBVS/ SVIS...C""LVI" '* Gore spomenuti Marin de Sorento bio je nezakoniti sin Nale de Sorento, a sastavio je svoju oporuku 3. srpnja 1363. godine u Dubrovniku, iz koje đoznajemo da je bio oženjen dvaput, i to prvi put Stanom iz obitelji Valetić, a drugi put stanovitom Petrom.'" U svojoj oporuci ostavlja: »vigne in Concheto, Gravosa in Giupana«' Spominje nećaka svojegg Bogdana, nekog Domagnu, Pribca Utolchica, Nicha di Biele, Domenika Svetignu, Don Andra de R essa i AMEN«. Pasqua de Dvorovich." Prezime Sorento - Xorento spoUpravo je ovaj natpis riješio preciznu dataciju moćnika, minje se u Liber Reformationis (Tom. V), kao i ranije još ali i drugog moćnika koji je dala izraditi ista zakladiteljica. godine 1283. Godine 1364., 19. lipnja spominje se oporuka To je moć nik noge sv. Teodora i Eustahija, koji se čuva neke pokojne Jelene žene Gjivoje de Sorento, a o toj ć e među drugim u d u brovačkoj prvostolnici, pod rednim osobi iz obitelji Sorentno poslije biti više riječi. Njezinom brojem CIX. Izraden je od srebrnog lima u obliku noge, a mužu Gjivu de Sorento godine 1347. bilo je dopušteno da ukrašen je pojasom s iskucanim ornamentom vinove lozice, može prodati 16 ili 17 vjedara vina u Stonu, plativši carinu koji je iskucan po istoj matrici kao i na moćniku noge sv. od 25 dukata.'-' Nereja XLVII. i na moć niku ruke XL. iz iste riznice. Na Nešto ranije, 8. svibnja 1348., spominje se oporuka goljenu se nalazi srebrna pločica s s otvorom uložnice s Drasse»uxor de Ruscho de Sorento« iz obitelji Martinušića moćima u obliku gotičke monofore, oko koje teče natpis: (Martinussio) i tu se govori o nekom Pieru đe Beugielo »RELIQUIE S. TEODORI. S. EVSTACII. MR.«Na vrhu »mio chunado«." Stane»uxor đe Blasiode Sorento«u moćnika noge nalazi se reljef andela s dva grba plemićke svojoj oporuci sastavljenoj u travnju godine 1350. spominje obitelji Sorento i natpisom koji teč e uokolo: »SOROR. svojeg muža Blaža, možda brata spomenutog Ruska." U PRIBI. RUSCONIS. DE. SORENTO. FECIT. FIERI.« jednoj ispravi spominje se da je godine 1352., 18. svibnja, Moćnik je dug 37 cm. a d užina stopala realisti čno gospodin Russinus (u povijesnim se vrelima javlja različito prikazanog u šiljatoj crevljici jest 25. cm., širine 7,5 cm. pisanje ovoga osobnog imena kao Russinus, Rosinus, RssiNaposljetku se postavlja više pitanja i o dataciji, ali i o nus, Rusio, Ruscus) de Sorento ostavio vrh svog bića svojoj samoj obitelji de Sorento. koja je u tijeku XIV. stoljeća bila ženi Draži, kćeri Nikolice Martinušića koji joj je u potpujedna od bogatijih patricijskih obitelji, raspolažući znatnim nosi isplatio miraz od 800 perpera.'-' Još uvijek 25. lipnja V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA ZLATARSTVA XIV. STOLJEČA 1365. spominju se žive kćeri Ruska de Sorento: Nikoleta žena Mihovila Bobaljevića (Michaelis de Bobalio) i Parvula (Pribe) žena Gjiva Paskova Đor đ evića." Rusko de Sorento spominje se 4. prosinca 1364. u obiteljskim odnosima s Lukom de Buč a (Bucha)." Bella, žena Nale de Sorento, ostavlja određenu svotu novca svojoj kćeri Parvi u svojoj oporuci sastavljenoj 13. prosinca 1325.'" Isto tako, Tissa kćer Gjiva (Chive) de Sorento, ostavlja u svojoj oporuci sastavljenoj 1. prosinca 1348. određenu količinu novca za sv. mise.'" Jelena, žena Gjiva de Sorento (Hiele uxor Give de Sorento), sastavila je svoju oporuku 14. rujna 1361., u kojoj ostavlja: »Ancora ala filia de Russca de Sorento in Punncele pp+. (deset perpera)«."' Ovdje je riječ o zakladiteljici moć nika Pribi, a njezina tetka još je na životu 21. travnja 1363., da bi se potom 19. lipnja 1364. spominjali njezini nasljednici, što znač i da je Jele de Sorento u međuvremenu umrla.-' Časnoj sestri Pribi (Pribussi) de Sorento iz samostana klarisa (Punncele) ostavlja Nikola Andrijim Sorgo deset perpera, a isti iznos ostavlja i Stjepan Sorgo»sorelli Pribi«.'-' Mence Petrov de Mence 20. svibnja 1363. ostavio je Rusku de Sorento tri perpera, a Cine de Sorento četiri perper.~ Ruskova kći Nikoleta i sestra klarise Pribe izjavila je 25. siječ nja, 1355. da je od svog oca Ruska primila sve što joj pripada i što bi joj moglo pripasti.-" Ruskova žena Draže sastavila je oporuku 8. svibnja, 1348. gdje spominje svojega muža Ruska i kunjada Piera de Bangela.~ Ruskova i Dražina kćer Nikoleta, žena Mihovila Bobaljevića, u svojoj oporuci sastavljenoj 6. ožujka 1371. ostavlja svojoj sestri klarisi: »...me sosor Pribe«55.26 perpera. Nikoleta Blaževa de Suck ostavlja u svojoj oporuci, sastavljenoj 6. lipnja, 1363.: »Item lasso a Pribi fili Rusco de Sorento...«odre đenu svotu novca." Pribin otac Rusko de Soreno 27. rujna, 1359. godine izabran je za jednog činovnika»ad cecham«. U razdoblju od godine 1356. reodvno jc bio č lan Vijeć a umoljenih, također obnosi mnogobrojne dužnosti, kao i ranije spomenuto mjesto kontrolora dubrovačke kovnice. Rusko de Sorento iskazao je svoje neslaganje u pogledu mjera i politike Malog Vijeć a. Tako je njemu i zetu mu Gjivu Đorđić u izrič ito nare đeno: »...quatenus sub pena y perpororum centum non audent nec debeat loqui pcr sint male capten vel male ordinate, aliquid de partibus captis in consiliis quod sint male capte vel male ordinate, sed si sibi videbitur aliquid recordari pro bono civitatis, quod possit venire ad dictum rectorem et ad consilia recordari et dicere opinionem suam.«-'" Isti Rusko de Sorento, otac klarise Pribe spominje se mrtav 21. travnja 1363., prigodom č itanja oporuke, tada Jela udova Gjiva de Sorento traži da joj se isplati 217. perpera, što joj je bio obeć ao pokojni Rusko. Tada je rektor pozvao izvršitelje oporuke pokojnog Ruska: Nikolu Saraku, Vita Benju i Vita Restića da isplate dug. Valja znati da je spomenuta Jela dvije godine ranije, točnije 1361. godine u vrijeme ratnih zapleta dobila 310. perpera odštete za njen porušeni »castrum« odnosno»castello«, koji se nalazio van gradskih zidina.~ 30 PERISTIL 39 - 1997 (25-34) Po sastavljenoj oporuci kuća Ruska de Sorento trebala sc prodati, a prodaja kuće u seksterijeru sv. Marije izvršena je tek 7. svibnja 1389. godine i to Milutinu Pribojevu (Miltinu de Priboe), a izvršitelji su bili: Luka Bona i Petar Saraka.'" Iz povijesnih vrela poznato je da je M i lutun Pribojev bio punac zlatara nastavio godine 1388. izrađivati veliku srebrnu reljefnu palu za glavni oltar franjevačke crkve." Klarisa Priba, kako znamo, imala je tri sestre: Parvulu (Perva, Parva), Nikoletu i č asnu sestru Unu, prva je bila udana za vlastelina Mihovila Bobaljevića, a druga prvi puta za Jurja Đor đica i drugi put za Benešu de Beneša (Benessa de Benessa). Patricijski rod Sorento, koji se u povijesnim vrelima javlja sredinom XIII. stoljeća, svoje korijene vuče iz grada Kotora. Rodonačelnik je stanoviti Rusko (Rossinus) Sorento, koji se godine 1283. spominje sa svojim sinom Blažom (Blassiusom). Neki »Nicolaus de Sorento, nobiles civis«, spominje se, doduše, već ranije, zapravo godinc 1228. u jednoj dominikanskoj ispravi, ali u njezinu je autenti čnost posumnjao i Tadija Smi čiklas. Obitelj se javlja razmjerno kasno u krugu dubrovač kih patricijskih rodova, bar pod ovim oblikom prezimena, ali postoji otvorena mogućnost da je obitelj opstojala pod nekom drugom inačicom prezimena ili da je bila samostalan rod. Kako je vidljivo iz povijesnih vrela, u obitelji se s naraštaja na naraštaj prenose ista imena Rusko (Blaž, s djeda na unuka kod muških članova obitelji, a kod ženskih članova obitelji uvriježila su se imena Nikoleta i Pribe. Ova pojava o prijenosu osobnih imena na ascedente sasvim je uobičajena za srednjovjekovna razdoblja, a patricijat ć e mnogo ljubomornije njegovati, negoli što ć c to biti slu čaj kod pučana.Stoga će antroponomija umnogome pomoć i u rekonstrukciji obiteljskog stabla i veza s mnogim drugim patricijskim rodovima: Gučetićima, Menč etićima, Martinušićima, Benešama i Sorkočevićima. U obitelji Soronto karakteristična je učestalost hrvatskih umena uz romansko prezime, što bi možda moglo svjedočiti o već oj jakoj kroatizaciji u ovoj patri- "PAD, Div. not. 1362-70., knj. 8. str. 158/v. "PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 274/a, v. "PAD, Lib. Refo. knj. 22/2., str. 9/a. ' PAD, Test. not. 1324-48., knj. 4. str. 19/v. " PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 13/a. ~ PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 139. a/v. " PAD, Div. not. 1362-70., knj. 8. str. 32/a. ~ PAD, Distr. test. 1362-68., knj. 7., str. 100/a. PAD, Test. not, 1348-65., knj. 5. str. 113/v. "PAD, Test. not. 1348-65,, knj. 5. str. 294/a. "PAD, Div. not. 1352-58., knj. 7. str. 84/a. "PAD, Test. not. 1348-65., knj. 5. str. 49/a. ~ PAD, Test, not. 1365-78., knj. 6. str. 99/v. ~ PAD, Test, not. 1348-65., knj. 5. str. 184/v. "I. Manken, o. c., str. 406. ~ O.c. str. 405-407. ~ C. Fisković, Dubrovački zlatari od XIII. do XVll. stoljeća SHP/I., Split, 1949., str. 202. " PAD, Div. canc. 1388-1436„knj. 28., str. 18/v. ~ PAD, VEND. canc. 1371-82., knj. 3, str. 62. a. "0, c. str. 62. a. I). Lupi.". PRI( OO POZ~'A»A'.s,lLI DUHROVAć 'kOOA /'.LATARSTVA XIV. STOLJEć.'A «ijskoj (>hit«lji. In;I(>c. ov;ij jc ro đ hio u obiteljskim vcz;<m;i • «ij«li»l ni/om n;ijst:irijih vk<stcoskih rodov;i. pa stog:> nij i čudno đ;I kl;irisi Pribi ost;<vlj'<ju odrc đcnc svote novc;<: N ikolct;<. zcn:i Vl;ih;i L u k ; ircvić ;I - 6. pp., lipnj;i godinc 13<)3.. Nikol;< Andriji» Sol k ()ćevic - I). pp.. Iipnj;i 13<)A.. <IC B<lux«l« - 17 . p l ).. srl)nja 137 . i T i s s;< žcn;< X ilh())<li< Tl()gil<'<<in() - ( ) . I ' p . . (»eč<<l<iva nć<đncvkć<).' Kl;iris;i Prih;i hil;i jc živ;> 17. s<pnj;i. 1371. i to jc z<is;i đ l>osllcđlit;< vilcst o <c<će<l(>I z<il I:i(lltcl»cl <Hoc»<k<l Iz duh<(?vi<čke 1)nost(>lni«c. N;(jđ<<govjcćni I (I;<n obitelji Sorcnto o đ onih Pii)" 1() k ()JC pl" lt<IH(>. Z;islgLII'n() j « P ' <IV'I kć er R i l s kOVil. k o j ' i 1)osljcđnji pu t s p o minje " .>.. Iip»j;i godin« l p l ( t. " O v ; I nl()z(lćl niiln11;iđ;i sestr;<. n;iđ/ ) jcl;I ',«svc č l;inovc obitelji. p:i > 'lcl()I;ltn() t' i ko I svoJLI sest<il kl iri u Pribu iz s;imost ln;i sv. Kl;irc (i» Pin««llis. in PLIO(cllc). <( N;<k(>» I?(?k<<š;<j;( List;<novlj;IL;u)j;I ',»cđusol?Hih ođn(?s;< unut;ir < >hit«lll i oh<tel(skog;( st;ihl;>. v;ill;i sc osvrnut< i Il a p r ve i l)omen« obitelji Sore»to iz XI II. stoljcć ii. koj:1 jc vezuju z;< i1«1 K(>tor.> Zi<«ijclo. obitelj Sorcnto vu(c podrijetlo o đ »ckou< Rossin<isi< (Rusk;<) đ S o<anto, koji sc I ' <š3. spol»Int«sii sl»o»l Bli<ssi(<s(?n). k(Iko snIo već t eklI. R o n l i l n.I i ohlil' p r ezi»)cn;I i v c ć I ro;it zi<ana imena govore o i n'(žn()j i ncz;<List;Lvljivoln pr»c«su pohrv;ić ivanj;i rom;inskog ' D<<hr()vnik;«. ?hitclj jc t;lk(>der hil;1 u rođhinsl'im v«zama, >,I k()jih nck( )L<l u I orijcnc iz to '.< gr;i đ;1 s još prisutnom I'(>IH; »li<<(>IH kt)»)pon « n t(><H. <?v(> (>pširnij« izl;ig;i»jc (> n) đhinskim ođ»osim;< pomoći «.. Ll k < <l)ijcn1<l h(>l <en)il vrc<ncnskonl odred(HJU n<Istu»k'I L<inlet»lll'i. k ;I() I t l " <žen)il l n(>gi<ć ih komp;ir;<cij;I stilskog < >(lrc(I«lll;( i<I<ill(<I' k()1 pus'i 'lo s'I('ć l ohjavljenih umjctnin;i I/I '<del)ll) (>đ plcm«nitih m : 1;il;i. ( Jzevši u obzir đ o s;i đ;i <<IVI'đ«n(' p( >v<les i)c ć<nte»luc. <HO<',lo SC Zilkllilcltl đ <i hl Sc (>slj«đ<<ji spo<He» kl;<lis«P<'ihc. u n;m1;I dostupnim povijep »»iln > I'«ll»li<. Hl()zc u / c t i k ; i o v r e n l c nsl I nlcđ;lš (ć lutc <ii<en) ). 4(iđ;I hl nl(>i„'li smj«'titi n ;ist;inak moć nik;>. đ;iklc >t<./đc'<«tih lli scđ 'in)đcs«til) godina X I V . s l oljcć a. K'iko «cn)(> x i<ljeti I n;<st;i»;lk sr()<luo<>,'.;<đ<irskog IHoć nlk;I pć l đ;1 ' 0 c. slr. 62. a. <ć(?1><(e ana<es ragusin( an(?ny >)>. za.treb, 1883,. str, 159. Me đu Dub(ovack>m patricijskim rodovima spom<( je se i obitelj Soren<o (Soren!e' de Cat<a(o godine 1356. ' I. Manken, (?. C.. str, 405. I. Manken, O C., Str, 405. '. Manken, o C. str. 405. 'C. F. B>ane<)i, Zara cristiana. v(?~ Zara, 1897„sl<. 250., C. F(sković, Zada(sk> sredn(>vjekovni majstor>, .='plit. 1'.>59.. ste 123.. M. Grgić. Zlato srebro Zadar i Nina, Zagreb. 1<)'"2., sl>. 166-167., I Pet(ici(?Ii. 1000 '>ad<na L>mlei()OS<i u Zadru, Zada(, ' 388.. tla OmOtu knjige nalaZi Se tijara sv Si<vest>a s ol)a medaljona iz serije, te (>a str. 78. i 79 velike fotografi<e ~ Co<>biste i <<<are, Isti. Od ranog k>šcansiva do baroka, Katalog izložbe Sta< zadarskih riznica . Zagreb. 1990., : tr. 319-32O. I. Pel(>c>ol(. Od ranog I(ršćanslv,) do baroka, Katalog izložbe..., Za9rer>. ) 990.. sir 319-320. Grupa autora. Leksikon il(onog(.1<><e, I iurgike i s>mbo<>ke zapadnog i(rscans<va. Zagreb. ) 985. str, 36(>-369, f><t. Grg>ć Zlato i srebro Zadra i '<Jna, Z.:greb. 1972.. str. 160-161, I Pel(>c>ol( Katalog Stalne izlož<:= (:rkv(1e umjetnOSti u Zadru, Zadar, 1980. slr 7C. PERISTIL 39 - 1997 ("s>-34) upr;<vo u to isto vrijeme koje smo hipoteti čki ograničili rckonstrukcijskom m e todom obiteljskoga stabla obitelji Sorcnto. Z:ivjetna formula, koja govori dć i se moć nik radi za spćis nj«zine duše sasvim je uobičajena za darodavca koji je još uvijek živ, a slićne formule nalazimo na: moćniku ruke sv. As«l;i iz Nina koji je dao izraditi hrv;itski ban Pavao Subić z;I dušu svog br;it'i kneza Jurja (na đneven jeizmedu 1309. i 1311. moć niku noge sv, A sela iz g odine 130 (J. I oji sc t:<k(?đcr čuva u Ninu d i ne nabrajamo dalje, moć niku sv. Iziđor:1 iz z;<darske riznice.'" Paralelnih primjera s votivnim n;ltpisima na oklopnicama moćnika mogao bi se naći još cijeli niz u riznicama dalmatinskih prvostolnica i samost;Ini<. Slogć l nć lši primjeri n is u u s amljeni. n it i s e s v ojom for<H(<lom razlikuju ođ ostć ilih. već se ukhipaju u f u ndus sr«đnjovjckovnog latinitet;1 visokog duhovnog i umjetnič kog đocscg;< u jedinstvu s tadašnjim zapadnoeuropskim kulturi)im krugom. U n u tar s amog g r ada D u b rovnika l i kovnc p;ir;ilclc, a i blizak vremenski nastanak moglo bi se povuć i s više moćnika glava raznih svetaca iz riznice dubrovničkc prvostolnicc. Vremenski je bliska bista - moćnik sv. Silvestra p;<pe iz Zadra (36,5 x 23,8 x 19), koji je po povijesnim vrelin)a nadneven 15. VII. 1367. kada ga je u imc bratovštine sv. Silvcstra naruč io plemić Kolan Bcnja. Istodobno s bistom izradena jc i mitra ("" x 17 x 16.5) s ukrasnom vrpcom i č etiri medaljona (đva s prikazom Uskrsnuća i đv;i s prikazom Krunjena Gospina). da bi godine 14(J'). bili prcr;iđcni u tijaru. ' Inače ikonografski motiv Krunjena (lat. coronatio B. Mariae Virginis) nastao je na osnovi legende koj;i potječ e iz Francuske. a ikonografska inačica gdje sjedeći Krist kruni sjedeć i Gospin lik potječ e iz XIII. i XIV. stoljeća." Po mišljenju Marijana Grgića, na poprsju su u stilskom pogledu vidljiva tri različita sloja. a u tehničkomc smislu h;ir đva, ali vjerojatno također tri. Prvome sloju I glć lva sveca. RIJedak I pl<pi<đ' z ć lnltnl1<v nlotiv t r ake ažurir;<nim motivom ima još izrazite romanič ke osobinc. U drugi sloj spada kalota na tjemenu, mitra koja je poslije prcr;iđen;i u tijaru, i šuplje podnožje visoko oko 6.5 cm. Glavna jc odlika izrezan ukras s motivom lozice, ćudovišnim životinj;ima i evanđeoskim simbolima, što se znatno poduđ;ir;iju s ukrasima na poklopcu škrinjice sv. Krševana i sv. Kvirin;I iz Z adra iz godine 13 6. K a lota je i zrć iđena kao poklopac koji se može otvoriti, a mitra je arhaična oblik i. Podnožje im;< jednostavne ukrase izrađene na proboj, ;ili svc izglcđa dosta đost 1 arhaično. Po stilu sc taj sloj datira u prvu polovicu XIV stoljeć a. a treć i sloj č ini preradba mitr«u t i j aru, što jc nadneveno natpisom koji je urez;in u donji, n;ijširi vijenac koji teče glatko oko negdašnje mitre, G(?đ<ne 1402. IH<t<a jc pfcrćlđcna u tlj;iru I lnedu đođaclnla su, po istom ;<utoru, tri ljiljanske krunice i četiri nleđaljon;i s prik;izim;i K r unjenj;< i U skrsnuć a."-' Posve je suprotn,"i mišljenj;I Ivo Petricioli koji cijeli moć nik s mitrom d itir i u godini 1367. i odbacuje raniji nastanak moćnika k;<o neutemeljen. I četiri medaljona također datiraju istodobno s nastankom moćnika. a ne kasnijom intervencijom."' Tvr31 V. Đ. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA Z LATARSTVA XIV. STOlJEĆA P E R I STIL 39 - 1 997 (25-34) r. Q • • . lv vr • trrrrr 7. Bista - moć nik sv. Silvestra, Zadar, riznica katedrale, Melša i Radoslav iz Kotora, 1367. god. (foto: S, Kotlar) dnje Ive Petriciola bit ć e potvrđene kod dubrovačkih primjera. Upravo dubrovački precizno datirani moć nici, sačuvani u izvornu obliku, potvrđuju autorsko kotorskih zlatara na zadarskom moć niku i u s l uč aju da su o ni preradili stariji romanički moćnik, što osobno ne smatram vjerodostojnim nego već da su oni izradili novi moć nik u jednom arhaičnome stilu. Ovo djelo kotorskih zlatara Melše i Radoslava ukrašeno je sa samo dva medaljona iz istog ciklusa. Kako se već ranije reklo, kotorski zlatari posjedovali su samo dva predloška iz ciklusa s prizorima iz Kristova i G ospina života, za razliku od d ubrovačkih moćnika. Oba zadarska prikaza mnogo su lošije kakvoće. Fisković, Zadarski srednjovjekovni majstori, Split 1959, str. 107-131. ~ Škrinja sv. Šimuna u Zadru, Zagreb, 1983., str, 2. ~ I. Petricioli, Isti, (kao u bilj. 43.), str. 72. Tu je pod kataloškim brojem 42. prikazan križ, koji je iskivan po istim matricama kao i križ iz Stonske Dube i Dubrovnika. Ova dva križa nisu do sada objavljena. "V. Lupis, Liturgijsko srebro otoka Mijete od XII. do XVII. stoljeća, Priopćenje sa simpozija»Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Zagreb, 1995. str. 644-645. ~ O. Urban Talija, Donosi detaljan vanjski u nutrašnji opis Inventara iz 1335. godine, List dubrovačke biskupije, br. 1., Dubrovnik, 1908., str. 7. V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA Z LATARSTVA XI V. STOLJEČA Uskrsnuće Kristovo slobodna je preradba dubrovačkoga prikaza, iskucanog po kvalitetnoj matrici, a prikaz Krunjena na istom moćniku sv. Silvestra razli čite je kakvoće. Povezanost Zadra i Dubrovnika na polju zlatarstva XIV. stoljeća nje posvjedočena samo u ovome primjeru nego je ona znatno šira.~ Stoga ne bi t r ebalo eksplicite povezivati dubrovačke moćnike s radom kotorskih zltara, makar postoje sličnosti i razlike, koje se osjećaju u romaničkome likovnom jeziku, zra razliku o d dubrovačkih, koji su izrazito gotič ki. Buduć i da ne raspolažemo s dovoljno podataka i ta predpostavka ostaje otvorena o mogućnosti autorstva Melše i Radoslava dubrovačkih moćnika. Kao kuriozum valja se osvrnuti na glasovitu zadarsku umjetniku Škrinju sv. Simuna Bogoprimca, koju je izradio Franjo Antunov iz Milana u vremenu od godine 1377. do 1380. po narudžbi hrvatsko - ugarske kraljice Elizabete Anžuvinke, i to na motiv vinove lozice koja uokviruje sveč ev lik na poklopcu, koji j e v rl o b l ikaz onome na dubrovačkom moćniku glave sv. Andrije apostola, što samo potvr đuje našu pretpostavku o vremenskom određenju." Na području Dubrovnika i Stona čuva se više vrlo kvalitetnih umjetnina izrađenih od plemenitih kovina. Iz sela Dra č evca kraj Zadra potječ e ophodni križ iz XIV. stoljeća, s ikonografijom likova još uvijek čvrsto vezane za bizantsko-romaničke korijene. Na križu s prednje strane prikazani su raspeti Krist, Bogorodica, sv. Ivan, orao i arkanđel s knjigom, a na suprotnoj strani nepoznati svetac simbol evan đelista. Po istovjetnim kalupima iskivani su i k r iževi iz crkve sv. Nikola u Dubi Stonskoj na poluotoku Pelješcu i samostana Male braće u Dubrovniku. Kao i zadarski primjeri, pelješki i dubrovački križevi izrađeni su od pozlaćenoga bakrenog lima. Pelješki krč ponavlja sve likove kao i zadarski, ali zato dubrovačkom nedostaju likovi Krista, sv. Ivana i Bogorodice.~ Najljepši primjer širenja kalupa - matrica za križeva i ostale liturgijske predmete jest ophodni križ iz crkve sv. Ane u Malom Stonu koji je nastao po istim kalupima kao i križ iz crkve sv. Vlaha iz Babina Polja na otoku Mljetu, križ iz crkve sv. Trostva na Šumetu kraj Dubrovnika, likovi arkanđela na moćniku noge sv. Pankracija iz dubrovačke prvostolnice, koji je stajao 80 perpera i nastao je poslije godine 1371. te ophodni križ iz crkve sv. Šime u Zadru." Brojnost varijanti matrica, njihova kakvoća i ikonografski složeni prikazi prednjač e pred zadarskim primjerima, Taj se inventar čuva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku No.ro. I/XIV., U broju 2. na str. 9. Lista dubrovačke biskupije od iste godine cjeloviti tekst povijesnoga vrela. Kanonik Stjepan Skurla u svojoj knjizi o moćima dubrovačke prvostolnice (godina 1868.) ne donosi popis, ali ga usputno spominje, te ne navodi popise ostalih samostana, to jest njihovih riznica, izuzevši crkvu sv. Stjepana, čiji moćnik poput ostalih je pridružen moćniku prvostolnice poslije godine 1667. U PADčuva seviše popisa moćnika iz XVIII. i XIX. stoljeća: XIV/37., De nonnullis sacris Ragusae reliquis, XIV/ 40, Sacrae reliquiae quae i ecclesia cathedrali Rhacusina servantur sedulo recensitate anno domini MDCCCXLIV., XIV/35,, Elenco delle Religuie e quadri alla cattedrale. PERISTIL 39 - 1997 (Z5-34) svjedočeći o gradu Dubrovniku, kao centru zlatarstva i ukrštanja likovnih putova i širenja matrica. Sve spomenute umjetnine iz XIV. stoljeća najzornije ilustriraju umjetni čke veze dvaju gradova - srednjovjekovnih komuna koje je povijesna sudbina u mnogočemu povezala, ali i novi na čin praćenja prijenosa zlatarskih iskustava. Svakako, valja se osvrnuti da se sva tri dubrovačka moćnika, nenalaze u najstarijem danas sačuvanom inventaru moćnika iz godine 1335., a neodređena navođenja inventara moćnika samostana klarisa sv. Klare iz Dubrovnika pružaju mogućnost tvrdnje da moć nici potje č u iz samostana, gdje su živjele dvije sestre iz patricijske obitelji Sorento u drugoj polovici XIV. stoljeća.~ Svim gore izrečenim povijesnim potkrepama i poredbama sa srodnim umjetninama naši se moćnici mogu vremenski smjestiti u šesto ili najkasnije sedmo desetljeće XIV. stoljeća. Dubrovač ka plemkinja Priba Ruskova de Sorento uvrstila se tako u uski krug nama danas poznatih zakladnika i svojom bogatom zakladom postala sudionikom u stvaranju umjetni čkog djela obogativši hrvatsku likovnu baštinu XIV. stoljeća, zanimljivom širenjem matrica unutar radionica kotorskih zlatara Melše i Radoslava i moguće radionice nepoznata dubrovačkog majstora, koji je nabavljao matrice vjerojatno iz francuskoga kulturnog kruga. Konačno, dubrovačkisu moćnici potvrdili još jednom i autorstvo kotorskih zlatara na bisti i tijari sv. Silvestra u Zadru, govoreć i o bujnom kulturnom životu hrvatskoga srednjoyjekovlja XIV. stoljeća. 8. Mitra - tijara biste sv. Silvestra, Zadar, riznica katedrale prerađena 1402.godine. Melšai Radoslaviz Kotora, 1367. godine. (foto: S. Kotlar) ' ,n V. B. Lupis: PRILOG POZNAVANJU DUBROVAČKOGA ZLATARSTVA XIV. STOLJEĆA PERISTIL 39 - 1 997 (25-34) 9. Detaj ltiajre sv. Silvestra s medajlo- nom Uskrsnuća 10. Detaj ltijare sv. Silvestra s medajio- nom Krunjenja Gospina 11. Detaj lbiste - moćnika sv. Silvestra s medajlonom Krunjenja Gospina 12.Detaii jtemena biste - moćnik sv. Silvestra s prikazom bika sv. Luke 13.Detaii mitre - tijare sv. Silvestra s rejlefom orla (foto: S. Kotlar) V. B. Lupis TOWARDS A BETTER UNDERSTANDING OF THE DUBROVNIK GOLDSNIITHS OF THE 14~ CENTURY On the basis of minute study of the historical sources and documents of Dubrovnik patrician familes the author provieds new information conceming the ordering of art objects for the convent of St Clare in Dubrovnik. His research centres on two reliquarles of the head of St Andrew Apostle, one of which has the name of the donor, the Clarissan Priba Ruskova de Sorrento, and the reliquaries of two feet, of St Theodora and St Eustacia, noted as being from the same donor. A comparison of these with the reliquary of St Silvester in Zader, the work of the Kotor master goldsmiths Melše and Radoslav shows that the Kotor goldsmiths in 1367 only had two rather wom and partly repaired matrices and that a little later the Dubrovnik goldsmiths had unused matrices showing four scenes from the life of Christ. A consideration of fashion and weapons allowed the author to conclude that the work he was studying may be dated late 13~ or early 1 4~ century. He considers that the matrices may have been of French provenance bearing in mind the illuminations of French manuscrtipts of the time found in Croatia and the known links between France and the coast. The author calls attention to the widely practiced exchange of matrices from Zadar to the surroundings of Dubrovnik showing the important interrelationship of medieval cultural centres. Priba Ruskova de Sorrento was among the small number of famous donors in 14~ century Croatia of reliquaries made of precious metals, leaving a valuable heritage which has come down through the stormy centuries until today.