Izazvani na kršćansko svjedočenje

IZAZVANI NA KRŠĆANSKO SVJEDOČENJE Muslimani mole – Crkva moli FELIX KÖRNER Jesuitenkommunität Kardeşler Sok. 15 , 06250 Ulus – Ankara Turska Primljeno: 11. 4. 2008. Pregledni članak UDK 23/28:297 Sažetak K ako kršćanstvo objasniti muslimanima? Pater Körner, koji živi u Turskoj, zastupa ovu tezu: budući da je kršćanstvo istinska i danas postojeća povijest Isusa Krista, mora biti posvjedočeno kao pripadnost Tijelu Kristovu. Svjedočenje se događa po iskustvu i to na trostruki način: (a) u govoru o osobnom doživljavanju vjere, (b) u pri­ hvaćanju vlastite manjkavosti zbog toga što sam slab svjedok i (c) u odvažnosti da se istinu povijesti o Isusu živi kao javno­službenu vjeroispovijest. Polazeći od tri središnja oblika muslimanove molitve, autor pokazuje u čemu se crkveno svjedočenje bitno razlikuje od islamske vjeroispovijesti: u poimanju povijesti, grijeha i osobe. Upravo poštivanje muslimana obavezuje kršćane da ne prešućuju sablazan evanđelja. Ključne riječi: kršćani i muslimani, kršćansko svjedočenje, muslimani i molitva, Crkva i molitva, međuvjerski dijalog Muslimani postavljaju pitanja kršćan­ stvu. Počne li se govoriti o vjeri, često se čuju ista pitanja: zašto postoje četiri evan­ đelja, zašto tri osobe u Bogu? Spremni smo odgovarati i objašnjavati. Međutim, naši su odgovori gotovo uvijek jednoobrazni i stoga se zapada u jednu te istu pogrešku. Odgovaramo polazeći od riječi »ta kođer«. Mi smo također monoteisti, ni mi također ne postavljamo nikak vo božanstvo uz Bo­ ga, mi također vjerujemo da je naše Pismo objavljeno. Nerijetko slično reagiramo i na poziv na molit vu. 1. POZIV NA MOLITVU: aḏān (ezan) Mujezin pet puta dnevno poziva na molit vu. Aḷḷāhu akbar Bog je najveći. Ašhadu an lā ilāha illa ḷḷāh Vjerujem i izjavljujem da je samo Alah Bog. Ašhadu anna Muḥammadan rasūlu ḷḷāh Vjerujem i izjavljujem da je Muhamed Božji poslanik. Ḥayya ʿalā ṣ-ṣalāt Dođite na molit vu! Ḥayya ʿalā l-falāḥ Dođite na spas! Aḷḷāhu akbar Bog je najveći. Lā ilāha illa ḷḷāh Samo je jedan Bog, Alah. 129 Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje Kateheza 30(2008)2, 129­136 Mujezin može poziv skladno otpjevati. Jednako tako skladne su i formulacije: Bog je najveći, to znači, on sve pobjeđuje. Mu­ jezin posvjedočuje jedinstvenost Božju i proroka Muhameda. Tada poziva »Dođi­ te!«, tj. na obrednu molit vu, »za spas!«. Pozivu na molit vu muslimani mogu pre­ ma tradiciji odgovoriti i tihom molit vom. Ako su pobožni, slijedit će poziv da pođu u džamiju, ali to nije obavezno. Potrebno je samo do odzvanjanja sljedećeg aḏāna izvršiti tako uvedenu obrednu molit vu. I kršćani na svoj način odgovaraju na poziv. Ta ko sam i ja osobno, dok sam u Bambergu studirao islamske znanosti, po islamskom ritmu ponovno otkrio »A nđeo Gospodnji«. Na putovanju po Turskoj s njemačkim katoličkim studentima čuo sam prijedlog da zajednički molimo dijelove crkvenog časoslova kad se čuo poziv na mo­ litvu. Kako da odgovorimo kad nas musli­ mani upitaju: »Mi molimo pet puta na dan, a vi?« To mi je pitanje pr vi put postavio jedan turski prijatelj kad smo s turkološkim seminarom u nürnberškom zoološkom vrtu promatra li životinje iz Srednje Azije: »Ka­ ko često ti zapravo moliš?« To je pitanje u meni izazva lo određenu neugodu. Upitao sam se, postoji li neka druga mogućnost, osim da, prihvaćajući islamski izazov, reaktivno­ ­trijumfalno odgovorim »Da, ta kođer«? Iznijet ću tri teze protumačene pomo­ ću tri muslimanska oblika molit ve. Prema geslu »Muslimani pitaju – kršćani odgo­ varaju« nastojao sam razjasniti islamska pitanja. »Kršćanstvo« je naime nak nadna apstrakcija, svođenje životne istine na uče­ nje. Zapravo je riječ o Crkvi. Pripadnost Crkvi obznanjuje se na dvostruk način, kao svjedočenje i kao priznavanje. Pripad­ nost Tijelu Kristovu temelji se na osobnom pozivu. Stoga u Crkvi i postoje potpuno različiti oblici življenja, a posljedično tome i različiti oblici molit ve. Oni međutim ni­ 130 su individualizirani i neovisni jedni o dru­ gima. Dok sam studirao u Bambergu, živio sam zajedno sa župnikom središnje grad­ ske župe u nekadašnjem isusovačkom ko­ legiju. Bilo je to vrlo lijepo razdoblje, me­ đu osta lim i zbog toga što se kućepazite­ ljica za nas ljubazno brinula. Zbog toga sam smio dovoditi i goste, kao npr. bene­ diktinca oca Marka iz opatije Metten s kojim sam se sprijateljio. Nekoliko dana na kon što je on otputovao, domaćica mi je rek la: »Kad ujutro ustajem, ne mislim ka ko je to prerano, nego da je otac Marko već dugo na koljenima i da moli.« Različiti pozivi i oblici života u Crkvi pripadaju za­ jedno. Potrebni smo jedni drugima i ta ko zajedno tvorimo zajednicu. Svjedočenje Već više godina ova ko molim: sva koga jutra izabirem nekoliko riječi iz jedne od Pavlovih poslanica i o njima pr vo govorim s Marijom, zatim s Kristom, a na kraju s Ocem. Danas su npr. to riječi »karpopho­ roùmenon kai auxanòmenon – plodove nosi i raste«: radi se o evanđelju (Kol 1,6). Ja to zovem Paul for today1. Svojim elektro­ ničkim pismima često dodajem aktualni Paul for today. Priznavanje Novi zavjet od nas traži da molimo bez prestanka (1 Sol 5,17). Na kon što molim Paul for today, nemam osjećaj da sam is­ punio svoju dužnost. Uvijek je to premalo. Kao što se u današnjim riječima iz Posla­ nice Kološanima kaže, postoji tu još mno­ go prostora za ra st. Moja molit va mora biti autentičnija, mora me još više preob­ ražavati. Pozvan sam na magis2, kao što to kaže Ignacije Lojolski: »da ga više uzlju­ 1 2 Paul for today (engl. Pavao za da našnji dan) (nap. prev.) magis (lat. više) (nap. prev.) Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje Kateheza 30(2008)2, 129­136 bim i nasljedujem«3. Kršćanstvo kao tak­ vo, s Isusovom zapovijeđu ljubavi, da lju­ bimo poput njega (Iv 13,34), je pretjeran zahtjev. Taj nam zahtjev naime ni jednog trenutka ne dopušta da se nađemo u situa­ ciji u kojoj možemo samozadovoljno reći: zadatak je ispunjen. S obzirom na islam, umjesto da se pod­ redimo istim kategorijama ili da živimo suprotno od muslimana, možemo formu­ lirati tri temeljna i dija lektička odnosa. To su ujedno i moje tri teze. Pr vu smo upravo predstavili: Imamo određeni propis, ali smo pre­ slabi da bismo ga ispunili. 2. OBREDNA MOLITVA: ṣalāt (namaz) Potaknuti pozivom na molit vu, pobož­ ni muslimani pet puta dnevno obavljaju vrlo detaljno propisan obred. On sadržava riječi i geste koje se ne mogu izdvojeno pojedinačno objasniti. Otvorene su za tuma­ čenje i stoga posebno zanimljive. Obredna molit va započinje tako da se molitelj okre­ ne prema Kabi u Meki. Iako zbog vremen­ skih zona odvojena, ipak umma, Muha­ medova zajednica, po cijelom svijetu tvo­ ri koncentrični krug oko jedne jedine točke. Muslimani ostvaruju globalnu koncentra­ ciju. U mnogim muslimanskim zemljama u hotelskim sobama možete naći ne samo Kur’an i molitveni sag nego i strelicu nali­ jepljenu u ladici ili na prozorskom podnož­ ju. Ta strelica pokazuje kiblu, smjer za mo­ litvu. To pomaže da se čovjek osjetno sabe­ re i usmjeri i u osami i izdvojenosti. Život se ponovno usmjerava. Kad su se molitelji tako usmjerili, prinose ruke ušima. Što to znači? Gotovo instinktivno bismo rek li: »Govori, sluga tvoj sluša« (1 Sam 3,9). Ako međutim upitate muslimana, vjerojatno ćete dobiti drugačije tumačenje: »Sve što bi me moglo odvojiti od Boga ostavljam iza sebe i uspostavljam neposredan odnos s Bogom.« Tada molitelj izgovara pohva le Bogu, klanja se, kleči, miruje u šutnji, a zatim s pozdravom mira udesno i ulijevo zaklju­ čuje molitvu koja traje nekoliko minuta. Muslimanska obredna molitva ima pri­ tom jasnu logiku. Razumjet ćemo je pri­ sjetimo li se što zapravo znači riječ kojom se imenuje molit vena udubina, koja poka­ zuje smjer molit ve ili kiblu. Ta se udubina zove miḥrab, a miḥrab je arapska riječ za prijestolje ili kra ljevsku stolicu. S miḥraba vladar obavlja primanje. Upravo to rade mu­ slimani kod obredne molit ve: Bog obavlja primanje; oni pak stupaju pred kra lja ko­ jemu služe. Najvažniju molbu islamskog molit venog i životnog stava izriče glavna muslimanska molit va, al-Fātiḥa, prva su­ ra Kur’ana. Zove se Fātiḥa, ona koja ot va­ ra, jer ot vara niz od 114 sura Kur’ana. Ona međutim može ot voriti i srca molitelja. Napokon, Fātiḥa je i »osvajateljica«, možda zato jer osvaja i srce muslimana za Boga? Molit va glasi: Bi-smi ḷḷāhi r-raḥmāni r-raḥīm U ime Ala ha, Milostivog, Samilosnog! Al-ḥamdu li-ḷḷāhi rabbi l-ʿālamīn Tebe, Alaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Ar-raḥmāni r-raḥīm Milostivog, Samilosnog, Māliki yawmi d-dīn Vladara Dana sudnjeg, Iyāka naʿbudu wa-iyāka nastaʿīn Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Ihdinā ṣ-ṣirāṭa l-mustaqīm Uputi nas na Pravi put, Ṣirāṭa llaḏīna anʿamta ʿalayhim ġayri maġḍūbi ʿalayhim wa-lā ḍ-ḍālīn na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazva li, niti onih koji su za luta li! 3 I. LOJOLSKI, Duhovne vježbe, br. 104. 131 Kateheza 30(2008)2, 129­136 Jedina molba, koja se pritom izgovara, glasi: »Uputi nas na pravi put«. Ispravno usmjerenje musliman moli samo od Boga. To se za muslimana događa po Božjoj rije­ či iz Kur’ana u životu čovjeka koji živi po Božjoj volji, ka ko se ona izriče u Kur’anu. Nije li priznavanje Božjeg kra ljevanja i za kršćanina temelj molit ve? To je istina, ali su preduvjeti za to ipak drugačiji. Svjedočenje I onda kad sam navečer ja ko umoran, ipak uvijek izmolim još jednu molit vu. To je Šimunov hvalospjev, Nunc dimittis (Lk 2, 29­32). Započinje s riječima »Nyn – sad«. Sad je čas, Božji trenutak. »Apolyeis – otpu­ štaš«, u opuštenosti, ti u miru otpuštaš, koga? »Slugu svojega.« Vlastit identitet imam jedino pred Gospodom i ovdje ga nazivam »Dèspota«. To je gospodar kojega moramo čekati s upa ljenim svjetiljkama. Sad se spominje Božja riječ, njegovo obeća­ nje: »Kata to rhêma sou – koje si pripravio«. Dolazi li vjera po slušanju? Nunc dimittis ne pušta me moliti samo po slušanoj Bož­ joj riječi. U toj se molit vi dalje nastavlja: »Ta vidješe oči moje spasenje tvoje«. Danas je Bog djelovao. U zamršenu, čak i krivu čovjekovu djelovanju ipak djeluje Bog: sve će se na kraju poka zati dijelom njegove povijesti. To mogu otkriti već sada. U ovom trenutku mogu otvoriti oči za to: »[spasenje] koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje narodâ, slavu pu­ ka svoga izraelskoga«. Što je Izrael izgubio u toj molit vi? Prema biblijskom svjedočenju Bog iza­ bire jedan narod i ta ko se veže uz njegove potomke i sudbinu da slava njegova imena ovisi o tom narodu (usp. npr. Ez 36,20). Budući da je ta ko vezan uz taj narod, Bog se može osramotiti. Kad sijedi Šimun u hramu moli Nunc dimittis, tada on to ne čini praznih ruku. Što ima u rukama? Malo 132 Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje dijete; to je Isus. Bog se vezao uz povijest jednog naroda i uz Isusovu povijest. Priznavanje Onaj tko moli s Crkvom, taj priznaje. On ne priznaje samo svoju vlastitu slabost, nego priznaje da pripada Isusu. To znači da on priznaje da se u povijesti onaj za koga Isus svjedoči da je njegov nebeski otac, doista pokazao Bogom. Postati toga svjestan je smisao crkvenog priznavanja i ispovijeda nja vjere s kojim se u molit vi možemo složiti. Ta vjera odgaja naš pogled za prepoznavanje načina na koji se Bog danas očituje. Ona nas odgaja i za razumi­ jevanje druge teze, tj. zahtjeva kršćanstva, koja postaje još očitija u susretu s islam­ skom pobožnošću, tj. kao temeljno i dija­ lektično uključivanje kršćanskog postojanja: »Bog svoju božanstvenost izlaže opasnosti u povijesti«. 3. DEVEDESET I DEVET IMENA (al-as­māʾ­al-ḥusnā) Nedavno sam razgovarao o molit ve­ nom iskustvu s Ezrom, mladom musli­ manskom teologinjom, koja je upravo di­ plomirala u Ankari. Ona mi je otkrila kako moli na putu prema sveučilištu i kad je ja ko zabrinuta: »Koristim jedno od naj­ ljepših imena kao mantru, npr. ‘Milostivi’.« Islamska pobožna tradicija je definira­ la 99 Božjih naziva – većinom neposred­ nih citata iz Kur’ana – u molit venom nizu »Najljepših Božjih imena«. Muslimani ih mogu moliti pomoću brojanice koja naliči krunici. Za vrijeme studija islamskog nauka naučio sam napamet 99 imena na arap­ skom. Jednom sam ih recitirao svom mu­ slimanskom prijatelju. On je bio ja ko za­ čuđen te je izjavio: »To ne može gotovo nitko od nas! Onaj tko ih sve nauči napa­ met sigurno ide u raj.« Tu sam sigurnost u međuvremenu izgubio jer sam ponovno Kateheza 30(2008)2, 129­136 zaboravio mnoga od tih imena. Često su ta imena ta ko poredana jedno uz drugo da u istom trenutku ka zuju suprotno o Bogu: »Koji steže – Koji pruža«, da nave­ demo samo jedan primjer. Evo tog popisa na arapskom i hr vatskom jeziku: 1 Allāh 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 Alah (Bog) ar-Raḥmān Blagi ar-Raḥīm Milostivi al-Malik Vladar al-Quddūs Sveti as-Salām Čist od mana al-Muʾmin Koji potvrđuje obećanja al-Muhaymin Koji daje sigurnost al-ʿAzīz Koji sve pazi i prati al-Ǧabbār Snažni al-Mutakabbir Silni al-Ḫāliq Stvara lac al-Bāriʾ Koji divno stvara al-Muṣawwir Koji likove daje al-Ġaffār Koji mnogo prašta al-Qahhār Koji nadvladava al-Wahhāb Koji mnogo pok lanja ar-Razzāq Koji obilnu opskrbu daje al-Fattāḥ Koji sve rješava i otvara al-ʿAlīm Koji sve zna al-Qābiḍ Koji steže al-Bāsiṭ Koji pruža al-Ḫāfiḍ Koji spušta ar-Rāfiʿ Koji diže al-Muʿizz Koji uzvisuje al-Muḏill Koji ponizuje as-Samīʿ Koji sve čuje al-Baṣīr Koji sve vidi al-Ḥakam Sudac al-ʿAdl Pravedni al-Laṭīf Dobri al-Ḫabīr O svemu obaviješteni Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje 33 al-Ḥalīm Blagi Veliki al-Ġafūr Koji prašta aš-Ṧakūr Koji je zahva lan al-ʿAlī Visoki al-Kabīr Veliki al-Ḥafīẓ Koji čuva al-Muqīt Koji pazi i uzdržava al-Ḥasīb Koji obračun svodi al-Ǧalīl Veličanstveni al-Karīm Plemeniti al-Raqīb Koji motri na svaki pokret al-Muǧīb Koji molbe prima al-Wāsiʿ Koji milošću i znanjem sve obuhvaća al-Ḥakīm Mudri al-Wadūd Koji voli al-Maǧīd Slavljeni al-Bāʿiṯ Koji proživljuje aš­Šahīd Koji je o svemu svjedok al-Ḥaqq Vrhovna Istina al-Wakīl Sveopći Staratelj al-Qawī Moćni al-Matīn Čvrsti al-Walī Zaštitnik al-Ḥamīd Hva ljeni al-Muḥṣī Koji i sitnice obuhvaća i broj im zna al-Mubdiʾ Koji je početni Stvaralac al-Muʿīd Konačni proživitelj al-Muḥyī Koji život daje al-Mumīt Koji smrt daje al-Ḥayy Živi al-Qayyūm Koji sve obdržava al-Wāǧid Imućni al-Māǧid Slavni al-Aḥad Jedini aṣ-Ṣamad Kome se svatko obraća 34 al-ʿAẓīm 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 133 Kateheza 30(2008)2, 129­136 69 al-Qādir Svemoćni Koji sve može 71 al-Muqaddim Koji unapređuje 72 al-Muʾaḫḫir Koji zapostavlja 73 al-Awwal Pr vi 74 al-Āḫir Posljednji 75 aẓ-Ẓāhir Jasni 76 al-Bāṭin Skriveni 77 al-Wālī Koji upravlja 78 al-Mutaʿālī Svevišnji 79 al-Barr Dobročinitelj 80 at-Tawwāb Koji kajanje uslišava 81 al-Muntaqim Koji ne ostaje dužan 82 al-ʿAfū Koji oprašta 83 ar-Raʾūf Samilosni 84 Malik al-Mulk Gospodar svih svjetova 85 Ḏū l-ǧalāl Najveličanstveniji i wa-l-ik rām Najčasniji 86 al-Muqṣit Sveopći djelitelj pravde 87 al-Ǧāmiʿ Koji sve okuplja 88 al-Ġanī Koji je bogat 89 al-Muġnī Koji daje bogatstvo 90 al-Māniʿ Koji oduzima bogatstvo 91 aḍ-Ḍārr Koji stvara štetu 92 an-Nāfiʿ Koji stvara korist 93 an-Nūr Sveopće svjetlo 94 al-Hādī Koji upućuje 95 al-Badīʿ Stvoritelj (Prapočetak) svega 96 al-Bāqī Vječiti 97 al-Wāriṯ Konačni nasljednik svega 98 ar-Rašīd Upućivač na dobro 99 aṣ-Ṣabūr Strpljivi, Koji ne hita za obračunom 70 al-Muqtadir S mladima iz opatije u Mettenu jed­ nom sam pokušao jednu lijepu vježbu s tim imenima. Željeli smo se prisjetiti naše 134 Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje vlastite povijesti s Bogom i dopustili smo da nas potiču imena koja svjedoči islam. Svatko je uz pojedino Božje ime trebao zabilježiti neku scenu iz svoga života, npr.: Gdje mi se Bog pojavljuje kao »Jasni«, a gdje kao »Skriveni«? Svjedočenje Kao što se to pokazuje već u poveza­ nosti pojedinih parova imena, u tak vom imenovanju Boga krije se i određena opas­ nost. Čovjek smatra da može izreći skri­ venu Božju stvarnost, ali mu je ona isto­ vremeno potpuno uskraćena (br. 91­92). Ta ko se npr. nakon imena »Koji stvara šte­ tu« odmah priznaje: »Koji stvara korist«. Bog se sučeljava s čovjekom kao onaj koji je potpuno drugačiji. I kršćanin, kad go­ vori o svojoj molit vi, spominje Božju ta­ janstvenost. Ovdje nije riječ o shematskom određivanju granice kršćanstva s obzirom na islam, a još manje o isticanju ili poka­ zivanju kršćanske nadmoći. Temeljno se pitanje mnogo više odnosi na priznavanje vjere koju se živi na nov način pa ju se prema tome uvijek iznova formulira, ne zato da bi se pobijedio neki izazov, nego u nadi da ćemo ostati vjerni. Što u tom tre­ nutku zamjećujemo u kršćanskom svjedo­ čenju, a ne izražava se u islamskom molit­ venom činu? Priznavanje Ka ko nazvati naš odnos prema božan­ skoj tajni? Kršćani proglašavaju Božje otaj­ stvo događajem spasenja u kojemu čovjek može sudjelovati ta ko da u nj bude uk lju­ čen. Stoga, kad kršćani Bogu daju ime, tada je to ime označeno kao Isusov »citat«. Zahvaljujući Isusu, njegovoj osobi i povi­ jesti, izgovaramo ime i odnos o kojemu se govori. Božje ime izgovaramo s Isusom i zahvaljujući Isusu. To ime je »Abba«. Tako Pavao citira Isusa. Ka ko bi pokazao da se Kateheza 30(2008)2, 129­136 pritom potpuno poziva na njega, on Isusa citira u njegovu materinskom jeziku: »Abba! Oče« (Gal 4,6; Rim 8,16). Reći Abba isto­ vremeno je i najjednostavnije priznavanje vjere u Presveto Trojstvo. Govorimo Ocu i pritom prihvaćamo Isusovu riječ i život, zahvaćeni poslušnim odnosom djeteta Bož­ jega punog povjerenja, drugim riječima, zahvaćeni Duhom, u kojemu je Krist jed­ no sa svojim nebeskim Ocem. Niz od 99 imena, taj dirljiv izričaj islamske pobož­ nosti, pojmovno izriče život pred Božjom tajnom. Paradok sni parovi riječi kao što su »Koji uzvisuje – Koji ponizuje« uk lju­ čuju i izricanje granice, tj. granice Božje dostižnosti pomoću naših govornih i poj­ movnih oblika i formula. To je nedvosmi­ sleno izrečeno u imenu koje spominje Bož­ ju apsolutnu nadmoć nad svime što se o njemu može reći: Qayyūm znači »Koji sve obdržava«. Kad se Boga naziva »Gospodar svih svjetova«, muslimani žele istak nuti da mu ništa ne treba. Kad kršćani svjedoče »povijest spase­ nja«, oni ne čine isto. Oni kažu da se ni­ jednu osobnost ne može razumjeti bez od­ nosa. Osoba je način postojanja koji nadi­ lazi samoga sebe, jer se ne ostvaruje sam po sebi i ostajući u sebi. Razlog zašto kršćani govore o Božjoj ugroženosti u povijesti i Felix Körner: Izazvani na kršćansko svjedočenje zašto neprekidno preoblikuju svoje govor­ ne oblike u povijesti, ali nikad nisu zado­ voljni ni s jednim definiranim razlikova­ njem kad se ono postavlja kao odvajanje, štoviše, sa ma činjenica da biti kršćanin stvara filozofsku napetost, jer postavlja u pita nje razlikova nje između stvoritelja i stvorenja, sve to proizlazi iz treće temeljne tvrdnje, koja se jasno ističe tek u uspored­ bi s islamom. To je i naša posljednja teza, a stoga i razlog zašto se u kršćanskoj tra­ diciji uvijek iznova pojavljuju iznenađujuće formulacije, koje nadilaze naše uobičajeno mišljenje i granični odnos: »Koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao me­ đu razbojnike?« (Lk 10,36) – »Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi« (Iv 17,21) – Bogorodica (Denzinger/Hüner­ mann, br. 252) – Pravi Bog i pravi čovjek (Denzinger/Hünermann, br. 302sl). Ovdje dolazi do izraza treća temeljna tvrdnja, ko­ ja je ujedno i naša treća teza: »U drugome dolaziš do sebe.« Literatura Felix Körner, Kirche im Angesicht des Islam. Theo­ logie des interreligiösen Zeugnisses, Stuttgart, 2008. 135