U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnos... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnosu na vremenska podznačenja, sintagmatska obilježja, učestalost uporabe i odnos prema jezičnoj normi.The paper describes non-prepositional and prepositional instrumental phrases expressing time in relation to temporal sub-meanings, syntagmatic features, frequency of usage and relation towards the language norm
U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnos... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnosu na vremenska podznačenja, sintagmatska obilježja, učestalost uporabe i odnos prema jezičnoj normi.The paper describes non-prepositional and prepositional instrumental phrases expressing time in relation to temporal sub-meanings, syntagmatic features, frequency of usage and relation towards the language norm
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Filozofski fakultet., Jul 5, 2012
U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u ulozi priložne oznake, a zatim i u atributnoj ulozi. Opisuju se sintagmatska obilježja, vremenska podznačenja, normativni status, učestalost uporabe te mogućnosti zamjenjivanja. Besprijedložni izrazi vremenskoga značenja odražavaju osnovnu prirodu pojedinoga padeža: dijelnost se genitiva prepoznaje uobičajenim izricanjem vremenske točke (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava dio vremena označen odrednicom), cjelokupnost se akuzativa očituje uobičajenim izricanjem vremenske mjere (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava čitavo vrijeme označeno odrednicom), a socijativnost se instrumentala prepoznaje prepletanjem vremenskoga značenja sa značenjem društva. Prijedložni su se izrazi vremenskoga značenja razvijali u dvama smjerovima: s jedne se strane smanjuju uporabna značenjska polja pojedinih prijedloga, tj. pojedini izrazi vremenskoga značenja više nisu dio suvremene jezične norme (okolo, ispred, k, ob, uz, među) ili se njihova uporaba smatra negramatičnom (kod, kroz); s druge se strane uočava težnja stvaranja novih prijedloga kojima je osnovna, i najčešće jedina uloga izricanje vremenskih odnosa: to su poprjedloženi instrumentali imenica kao i ustaljene sveze pravog prijedloga i imenice ispražnjena značenja. Opisi i različite značenjske podjele vremenskih priloga, kao i mogućnosti uporabe u različitim rečeničnim ulogama, potvrđuju tvrdnju o izrazitoj raznorodnosti priloga te istodobno ukazuju na nužnost promatranja priloga kao kontekstualno uvjetovanih riječi. Vremenske se jedinice, prema osnovnim postavkama lokalističkih padežnih teorija, promatraju i u odnosu prema jedinicama prostornoga značenja te se dokazuje da se unatoč velikim sličnostima u njihovu jezičnom oblikovanju ipak mogu izdvojiti i razlike među njima, uvjetovane prije svega razlikama u prirodi prostora i vremena. Usporedbom s drugim stilovima hrvatskoga jezika, ponajprije književnoumjetničkim, potvrđuju se obilježja publicističkoga stila prve polovice 20. stoljeća.The paper describes the syntactic possibilities of expressing time at the simple-sentence level: non-prepositional and prepositional expressions of time, and time adverbs. In addition to their adverbial role, the above-listed units are described in their attributive role. Their syntagmatic features are determined, as well as their subsenses, normative status, usage frequency, and possibilities of their replacement. Non-prepositional expressions of time reflect the basic nature of cases: the partitiveness of the genitive is characterized by expressing a point in time (indicating that the action denoted by the verb takes up a part of the time denoted by the determiner), the totality of the accusative is characterized by expressing a measure of time (indicating that the action denoted by the verb takes up the whole time denoted by the determiner), and the sociativity of the instrumental is characterized by an overlap between the temporal sense and the sociative sense (sense of 'company'). The prepositional expressions of time have developed in two directions: on the one hand, the semantic fields of certain prepositions have become smaller, i.e. certain time expressions are either no longer a part of the contemporary language norm (okolo, ispred, k, ob, uz, među), or their usage is considered ungrammatical (kod, kroz). On the other hand, there is an observable tendency towards creating new prepositions with the basic (and often the only) role of expressing temporal relations: these are prepositions derived from instrumental nouns, as well as fixed combinations of a preposition proper and an empty noun. Descriptions and different semantic divisions of time adverbs, as well as the possibility of their usage in different sentence roles, testify to a pronounced diversity of adverbs, and at the same time point to the necessity of regarding adverbs as contextually conditioned words. Temporal units, according to the basic principles of localistic case theories, are viewed also in relation to units with spatial meaning, and it is shown that notwithstanding the great similarities in their lingual formation there are differences between these units, which are conditioned principally by the different nature of space and time. By way of comparison with other functional styles of the Croatian language, notably the belles-lettres style, the features of the publicistic style of the first half of the 20th century are singled out
U radu se polazi od osnovne postavke lokalisticke teorije padeža prema kojoj je prostorno znacenj... more U radu se polazi od osnovne postavke lokalisticke teorije padeža prema kojoj je prostorno znacenje osnovno padežno znacenje, a ostala se znacenja, pa tako i vremensko, izvode iz njega. Usporedba prijedložnih izraza vremenskoga znacenja u hrvatskome književnom jeziku s pocetka 20. stoljeca sa suvremenim hrvatskim književnim jezikom pokazuje kako se odnos prostornoga i vremenskoga znacenja može pratiti u dvama smjerovima: smanjenjem uporabnoga znacenjskog polja pojedinih prijedloga (tj. neuporabom u vremenskom znacenju) te stvaranjem novih prijedloga kojima je osnovna uloga oznacivanje vremenskih odnosa. Prijedložni ce se izrazi prema tomu podijeliti u dvije skupine: u prvoj su skupini izrazi koji odražavaju prijenos znacenja s prostornoga na vremensko (ubrajaju se i izrazi cija je uporaba u vremenskom znacenju obilježje razgovornoga jezika kao i izrazi koji se smatraju zastarjelicama) ; drugoj skupini pripadaju izrazi kojima se oznacuju samo vremenski odnosi. Cilj je rada dokazati ve...
Tabula : periodicus Facultatis philosophicae Polensis; rivista della Facoltà di lettere e filosofia; Journal od the Faculty of Humanities, 2011
U radu se propituju uzroci nepravilne uporabe nadnevaka u suvremenom hrvatskom jeziku. Istraživan... more U radu se propituju uzroci nepravilne uporabe nadnevaka u suvremenom hrvatskom jeziku. Istraživanje koje se temelji na građi Hrvatske jezične riznice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokazuje da se pojava imena mjeseca u kojem drugom padežu osim genitiva iza rednoga broja u nadnevku može povezati s jezičnim i stilskim određenjima. Ovisno o sintaktičkoj ulozi koju nadnevak može imati, a koja zahtijeva određeni padež, ime se mjeseca slaže s rednim brojem dana u rodu, broju i padežu. Osim nominativnih izraza koji imaju subjektnu ulogu ili ulogu predikatnoga imena, sročnost se imena mjeseca i rednoga broja javlja u akuzativnim i dativnim izrazima u objektnoj ulozi te u dativnim, akuzativnim i lokativnim izrazima u atributnoj ulozi. U nadnevcima koji imaju ulogu priložne oznake potvrđuje se zamjenjivanje besprijedložnih genitivnih izraza akuzativnima, a veliku ulogu u određenju padeža imena mjeseca imaju i prijedlozi - osobito u primjerima s instrumentalnim prijedlogom s, a uč...
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2016
The paper describes two groups of secondary prepositions resulting from grammaticalization – prep... more The paper describes two groups of secondary prepositions resulting from grammaticalization – prepositionalized accusatives and prepositionalized instrumentals. The research lead to the conclusion that the frequency of a particular group of prepositions is influenced by the degree of desemanticization as well as by the characteristics of the cases themselves – entirety/coherence of the accusative case, and dynamism and sociative features of the instrumental case.
This paper analyzes euphemisms - embellished expressions - excerpted from the Croatian public com... more This paper analyzes euphemisms - embellished expressions - excerpted from the Croatian public communication discourse. The introductory chapters provide an overview of the definitions of euphemisms, from rhetorical to cognitive-linguistic ones. The central part of the paper analyses the functions of euphemisms in Croatian public communication, the ways and mechanisms of creating euphemisms in the Croatian language and the semantic areas in which euphemisms are more significantly represented. The research started from the hypothesis that euphemisms have deviated from their original purpose - to beautify the expression and save one’s own or someone else’s face - and that euphemisms are increasingly used in public communication to manipulate the interlocutor. To test the hypothesis, research was conducted using a bottom-up methodological approach that involved selecting materials from the corpus by “manually” browsing and following news and announcements in the electronic media, classi...
U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analizira... more U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analiziranjem udžbenika hrvatskoga jezika i anketiranjem srednjoškolskih gimnazijskih profesora i profesora strukovnih škola dobiveni su podatci o načinu obrade naglasnoga sustava u različitim usmjerenjima, o problemima s obradom naglasnoga sustava te o zastupljenosti pojedinih sadržaja u nastavi s osobitim osvrtom na odmake od naglasne norme – koji nisu obvezan nastavni sadržaj. Razlike u pristupu naglasnomu sustavu s obzirom na srednjoškolsko usmjerenje potvrđuju se i anketiranjem bivših učenika gimnazija i strukovnih škola, kao i testovima znanja. Radom se potvrđuje i činjenica kako je zainteresiranost (i profesora i učenika) za učenje i usvajanje toga gradiva vrlo slaba što naposljetku potvrđuje i tvrdnju da standardni naglasak ne konotira prestiž, viši status i jezičnu kompetenciju.
Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, 2021
The preposition za is primary preposition that has dimensional and non-dimensional meanings and c... more The preposition za is primary preposition that has dimensional and non-dimensional meanings and comes with genitive, accusative and instrumental. The basic meaning of the preposition za is considered to be the spatial meaning, but its general accusative meaning of purpose and intention is also emphasized. Possibilities of substituting and suppressing other prepositions confirm the aggressiveness of prepositions za, and the use in front of immutable words confirms the processes of accusativeization, grammaticalization and lexicalization.
The vocative as a pragmatic-semantic category, i.e. vocativeness as an appellative category, is a... more The vocative as a pragmatic-semantic category, i.e. vocativeness as an appellative category, is a means of expressing many linguistic functions. From
Pocetak novinstva u Osijeku oznacuje 1848. godina kada Osijek dobiva svoje prve novine, tiskane n... more Pocetak novinstva u Osijeku oznacuje 1848. godina kada Osijek dobiva svoje prve novine, tiskane na njemackom jeziku (Der Volksredner fur Vaterland, Freiheit und Gesetz, fur Kunst, Gewerbe und Wissenschaft), dok su svoje prve novine na hrvatskom jeziku (Branislav) Osjecani dobili tek 1878. godine. U radu se opisuju obilježja novina tiskanih u Osijeku u prvoj polovici 20. stoljeca (Narodna obrana koja 1914. godine mijenja ime u Hrvatska obrana ; Hrvatski list). Usporedbom sa suvremenom osjeckom novinskom građom izdvajaju se i uspoređuju slicnosti i razlike novinskoga jezika i stila uvjetovane jezicnim i izvanjezicnim razlozima: opisuju se izrazi vremenskoga znacenja i novinski naslovi.
In this paper, the authors compare the ununiformities in the descriptions of prepositions and adv... more In this paper, the authors compare the ununiformities in the descriptions of prepositions and adverbs in the present-day Croatian normative literature and determine what caused the dissension. Special attention is paid to the mutual relation between adverbs and prepositions, i.e. to the discerning of these two parts of speech. Dissension of normative descriptions is observed in particular in the dictionary definitions of the parts of speech of prepositionalized instrumentals that are determined either as adverbs or as prepositions, or they are not mentioned in a separate entry. There is also a comparison of grammatical and lexicographical descriptions of the words prije, poslije, blizu, bliže, niže, vise, oko i okolo which, depending on the sentence context, ncan belong to two parts of speech – adverbs and prepositions. The paper suggests that the determination of the appurtenance of a particular word to one of the groups of minor parts of speech requires various criteria to be take...
U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnos... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnosu na vremenska podznačenja, sintagmatska obilježja, učestalost uporabe i odnos prema jezičnoj normi.The paper describes non-prepositional and prepositional instrumental phrases expressing time in relation to temporal sub-meanings, syntagmatic features, frequency of usage and relation towards the language norm
U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnos... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni instrumentalni izrazi vremenskoga značenja u odnosu na vremenska podznačenja, sintagmatska obilježja, učestalost uporabe i odnos prema jezičnoj normi.The paper describes non-prepositional and prepositional instrumental phrases expressing time in relation to temporal sub-meanings, syntagmatic features, frequency of usage and relation towards the language norm
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Filozofski fakultet., Jul 5, 2012
U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u... more U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u ulozi priložne oznake, a zatim i u atributnoj ulozi. Opisuju se sintagmatska obilježja, vremenska podznačenja, normativni status, učestalost uporabe te mogućnosti zamjenjivanja. Besprijedložni izrazi vremenskoga značenja odražavaju osnovnu prirodu pojedinoga padeža: dijelnost se genitiva prepoznaje uobičajenim izricanjem vremenske točke (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava dio vremena označen odrednicom), cjelokupnost se akuzativa očituje uobičajenim izricanjem vremenske mjere (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava čitavo vrijeme označeno odrednicom), a socijativnost se instrumentala prepoznaje prepletanjem vremenskoga značenja sa značenjem društva. Prijedložni su se izrazi vremenskoga značenja razvijali u dvama smjerovima: s jedne se strane smanjuju uporabna značenjska polja pojedinih prijedloga, tj. pojedini izrazi vremenskoga značenja više nisu dio suvremene jezične norme (okolo, ispred, k, ob, uz, među) ili se njihova uporaba smatra negramatičnom (kod, kroz); s druge se strane uočava težnja stvaranja novih prijedloga kojima je osnovna, i najčešće jedina uloga izricanje vremenskih odnosa: to su poprjedloženi instrumentali imenica kao i ustaljene sveze pravog prijedloga i imenice ispražnjena značenja. Opisi i različite značenjske podjele vremenskih priloga, kao i mogućnosti uporabe u različitim rečeničnim ulogama, potvrđuju tvrdnju o izrazitoj raznorodnosti priloga te istodobno ukazuju na nužnost promatranja priloga kao kontekstualno uvjetovanih riječi. Vremenske se jedinice, prema osnovnim postavkama lokalističkih padežnih teorija, promatraju i u odnosu prema jedinicama prostornoga značenja te se dokazuje da se unatoč velikim sličnostima u njihovu jezičnom oblikovanju ipak mogu izdvojiti i razlike među njima, uvjetovane prije svega razlikama u prirodi prostora i vremena. Usporedbom s drugim stilovima hrvatskoga jezika, ponajprije književnoumjetničkim, potvrđuju se obilježja publicističkoga stila prve polovice 20. stoljeća.The paper describes the syntactic possibilities of expressing time at the simple-sentence level: non-prepositional and prepositional expressions of time, and time adverbs. In addition to their adverbial role, the above-listed units are described in their attributive role. Their syntagmatic features are determined, as well as their subsenses, normative status, usage frequency, and possibilities of their replacement. Non-prepositional expressions of time reflect the basic nature of cases: the partitiveness of the genitive is characterized by expressing a point in time (indicating that the action denoted by the verb takes up a part of the time denoted by the determiner), the totality of the accusative is characterized by expressing a measure of time (indicating that the action denoted by the verb takes up the whole time denoted by the determiner), and the sociativity of the instrumental is characterized by an overlap between the temporal sense and the sociative sense (sense of 'company'). The prepositional expressions of time have developed in two directions: on the one hand, the semantic fields of certain prepositions have become smaller, i.e. certain time expressions are either no longer a part of the contemporary language norm (okolo, ispred, k, ob, uz, među), or their usage is considered ungrammatical (kod, kroz). On the other hand, there is an observable tendency towards creating new prepositions with the basic (and often the only) role of expressing temporal relations: these are prepositions derived from instrumental nouns, as well as fixed combinations of a preposition proper and an empty noun. Descriptions and different semantic divisions of time adverbs, as well as the possibility of their usage in different sentence roles, testify to a pronounced diversity of adverbs, and at the same time point to the necessity of regarding adverbs as contextually conditioned words. Temporal units, according to the basic principles of localistic case theories, are viewed also in relation to units with spatial meaning, and it is shown that notwithstanding the great similarities in their lingual formation there are differences between these units, which are conditioned principally by the different nature of space and time. By way of comparison with other functional styles of the Croatian language, notably the belles-lettres style, the features of the publicistic style of the first half of the 20th century are singled out
U radu se polazi od osnovne postavke lokalisticke teorije padeža prema kojoj je prostorno znacenj... more U radu se polazi od osnovne postavke lokalisticke teorije padeža prema kojoj je prostorno znacenje osnovno padežno znacenje, a ostala se znacenja, pa tako i vremensko, izvode iz njega. Usporedba prijedložnih izraza vremenskoga znacenja u hrvatskome književnom jeziku s pocetka 20. stoljeca sa suvremenim hrvatskim književnim jezikom pokazuje kako se odnos prostornoga i vremenskoga znacenja može pratiti u dvama smjerovima: smanjenjem uporabnoga znacenjskog polja pojedinih prijedloga (tj. neuporabom u vremenskom znacenju) te stvaranjem novih prijedloga kojima je osnovna uloga oznacivanje vremenskih odnosa. Prijedložni ce se izrazi prema tomu podijeliti u dvije skupine: u prvoj su skupini izrazi koji odražavaju prijenos znacenja s prostornoga na vremensko (ubrajaju se i izrazi cija je uporaba u vremenskom znacenju obilježje razgovornoga jezika kao i izrazi koji se smatraju zastarjelicama) ; drugoj skupini pripadaju izrazi kojima se oznacuju samo vremenski odnosi. Cilj je rada dokazati ve...
Tabula : periodicus Facultatis philosophicae Polensis; rivista della Facoltà di lettere e filosofia; Journal od the Faculty of Humanities, 2011
U radu se propituju uzroci nepravilne uporabe nadnevaka u suvremenom hrvatskom jeziku. Istraživan... more U radu se propituju uzroci nepravilne uporabe nadnevaka u suvremenom hrvatskom jeziku. Istraživanje koje se temelji na građi Hrvatske jezične riznice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokazuje da se pojava imena mjeseca u kojem drugom padežu osim genitiva iza rednoga broja u nadnevku može povezati s jezičnim i stilskim određenjima. Ovisno o sintaktičkoj ulozi koju nadnevak može imati, a koja zahtijeva određeni padež, ime se mjeseca slaže s rednim brojem dana u rodu, broju i padežu. Osim nominativnih izraza koji imaju subjektnu ulogu ili ulogu predikatnoga imena, sročnost se imena mjeseca i rednoga broja javlja u akuzativnim i dativnim izrazima u objektnoj ulozi te u dativnim, akuzativnim i lokativnim izrazima u atributnoj ulozi. U nadnevcima koji imaju ulogu priložne oznake potvrđuje se zamjenjivanje besprijedložnih genitivnih izraza akuzativnima, a veliku ulogu u određenju padeža imena mjeseca imaju i prijedlozi - osobito u primjerima s instrumentalnim prijedlogom s, a uč...
Rasprave: Časopis Instituta za Hrvatski Jezik i Jezikoslovlje, 2016
The paper describes two groups of secondary prepositions resulting from grammaticalization – prep... more The paper describes two groups of secondary prepositions resulting from grammaticalization – prepositionalized accusatives and prepositionalized instrumentals. The research lead to the conclusion that the frequency of a particular group of prepositions is influenced by the degree of desemanticization as well as by the characteristics of the cases themselves – entirety/coherence of the accusative case, and dynamism and sociative features of the instrumental case.
This paper analyzes euphemisms - embellished expressions - excerpted from the Croatian public com... more This paper analyzes euphemisms - embellished expressions - excerpted from the Croatian public communication discourse. The introductory chapters provide an overview of the definitions of euphemisms, from rhetorical to cognitive-linguistic ones. The central part of the paper analyses the functions of euphemisms in Croatian public communication, the ways and mechanisms of creating euphemisms in the Croatian language and the semantic areas in which euphemisms are more significantly represented. The research started from the hypothesis that euphemisms have deviated from their original purpose - to beautify the expression and save one’s own or someone else’s face - and that euphemisms are increasingly used in public communication to manipulate the interlocutor. To test the hypothesis, research was conducted using a bottom-up methodological approach that involved selecting materials from the corpus by “manually” browsing and following news and announcements in the electronic media, classi...
U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analizira... more U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analiziranjem udžbenika hrvatskoga jezika i anketiranjem srednjoškolskih gimnazijskih profesora i profesora strukovnih škola dobiveni su podatci o načinu obrade naglasnoga sustava u različitim usmjerenjima, o problemima s obradom naglasnoga sustava te o zastupljenosti pojedinih sadržaja u nastavi s osobitim osvrtom na odmake od naglasne norme – koji nisu obvezan nastavni sadržaj. Razlike u pristupu naglasnomu sustavu s obzirom na srednjoškolsko usmjerenje potvrđuju se i anketiranjem bivših učenika gimnazija i strukovnih škola, kao i testovima znanja. Radom se potvrđuje i činjenica kako je zainteresiranost (i profesora i učenika) za učenje i usvajanje toga gradiva vrlo slaba što naposljetku potvrđuje i tvrdnju da standardni naglasak ne konotira prestiž, viši status i jezičnu kompetenciju.
Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, 2021
The preposition za is primary preposition that has dimensional and non-dimensional meanings and c... more The preposition za is primary preposition that has dimensional and non-dimensional meanings and comes with genitive, accusative and instrumental. The basic meaning of the preposition za is considered to be the spatial meaning, but its general accusative meaning of purpose and intention is also emphasized. Possibilities of substituting and suppressing other prepositions confirm the aggressiveness of prepositions za, and the use in front of immutable words confirms the processes of accusativeization, grammaticalization and lexicalization.
The vocative as a pragmatic-semantic category, i.e. vocativeness as an appellative category, is a... more The vocative as a pragmatic-semantic category, i.e. vocativeness as an appellative category, is a means of expressing many linguistic functions. From
Pocetak novinstva u Osijeku oznacuje 1848. godina kada Osijek dobiva svoje prve novine, tiskane n... more Pocetak novinstva u Osijeku oznacuje 1848. godina kada Osijek dobiva svoje prve novine, tiskane na njemackom jeziku (Der Volksredner fur Vaterland, Freiheit und Gesetz, fur Kunst, Gewerbe und Wissenschaft), dok su svoje prve novine na hrvatskom jeziku (Branislav) Osjecani dobili tek 1878. godine. U radu se opisuju obilježja novina tiskanih u Osijeku u prvoj polovici 20. stoljeca (Narodna obrana koja 1914. godine mijenja ime u Hrvatska obrana ; Hrvatski list). Usporedbom sa suvremenom osjeckom novinskom građom izdvajaju se i uspoređuju slicnosti i razlike novinskoga jezika i stila uvjetovane jezicnim i izvanjezicnim razlozima: opisuju se izrazi vremenskoga znacenja i novinski naslovi.
In this paper, the authors compare the ununiformities in the descriptions of prepositions and adv... more In this paper, the authors compare the ununiformities in the descriptions of prepositions and adverbs in the present-day Croatian normative literature and determine what caused the dissension. Special attention is paid to the mutual relation between adverbs and prepositions, i.e. to the discerning of these two parts of speech. Dissension of normative descriptions is observed in particular in the dictionary definitions of the parts of speech of prepositionalized instrumentals that are determined either as adverbs or as prepositions, or they are not mentioned in a separate entry. There is also a comparison of grammatical and lexicographical descriptions of the words prije, poslije, blizu, bliže, niže, vise, oko i okolo which, depending on the sentence context, ncan belong to two parts of speech – adverbs and prepositions. The paper suggests that the determination of the appurtenance of a particular word to one of the groups of minor parts of speech requires various criteria to be take...
Uploads
Papers by Maja Glušac