Krasnići
42° 07′ S; 20° 11′ I / 42.11° S; 20.18° I
Krasnići (alb. Krasniqi), jedno od gegijskih plemena nastanjenih na Kosovu i Metohiji i sjevernoj Albaniji u području oko Prokletija i na obali rijeke Valbone pa sve do njenog ušća u Drim (Drin). Kao predak spominje se izvjesni Kraso, koji je imao još četiri brata, prema čemu bi im prvi rođaci trebalo da budu Hoti, crnogorsko pleme Ozrinići i brđanska plemena Piperi i Vasojevići. Poznati pripadnici ovog plemena su albanski etnolog Mark Krasnići i nekadašnji predsjednik Skupštine samoproglašene Republike Kosovo Jakup Krasnići. Krsna slava ovog poarbanašenog, nekada srpskog plemena, je po Ivanu Jastrebovu bila Sveti Nikola. Isti autor navodi da je do njegovog vremena u Malesiji uticaja imao Binak Alija iz krasnićkog plemena. Bez njega se nije rješavalo nijedno pitanje koje se ticalo svih fisova Malesije (Altina - koje nosi ime od Latina, romanizovanih Vlaha). Jastrebov plemensko ime Krasnići dovodi u vezi sa ruševinama Ćuteta (Kjutet?) gdje se spajaju rijeke Valbona i Bušterica. Taj grad se u rimsko doba po svoj prilici zvao Bono, a Srbi su ga preveli rječju Krasni. Po tome, Jastrebovu je sasvim prirodno da je ime Krasnići nastalo u govoru Srba od grada Krasni. Kod Đuteta je selo Krasnić pored kojeg je bila crkva, kod rijeke Valbone. [1] Pleme Nikaj (Donji Dukađin (Donji Pilot)) se doselilo iz Krasnića. U Nikaju su sačuvane ruševine manjih crkava na vrhu planina. Biskup Beriše je Jastrebovu rekao da su to tragovi davno iščezlog šizmatičkog (pravoslavnog) monaštva. [2]