Ventotene
| Ventotene | |
|---|---|
| Comune | |
| Comune di Ventotene | |
 | |
  Ventotene | |
| Koordinate: 40°48′N 13°26′E / 40.800°N 13.433°E | |
| Opći podaci | |
| Zemlja | Italija |
| Regija | Lacij |
| Provincija | Latina (LT) |
| Uprava | |
| Gradonačelnik | Gerardo Santomauro |
| Geografija | |
| • Ukupna površina | 1,54 km2 (59 sq mi) |
| • Nadmorska visina | 18 |
| Stanovništvo (30 April 2008) | |
| • Ukupno | 708 |
| Ostale informacije | |
| Demonim | Ventotenesi |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Letnje (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski kod | 04020 |
| Pozivni broj | 0771 |
| Svetac zaštitnik | Sv. Kandida |
| Svetkovina | 19. septembar |
| Web | Službena stranica |
Ventotene (za antike znan kao Pandataria)[1] je otok i općina u Tirenskom moru, udaljen 25 nautičkih milja od Gaete na granici italijanskih regija Lacija i Kampanije. Geološki on je ostatak drevnog vulkana, kao i ostali Pontinski otoci kojima pripada. Ventotene administrativno podpada pod provinciju Latinsku provinciju u Laciju.
Ventotene ima izduljeni oblik, dug je 2,7 km a maksimalno širok 0,8 km, ukupna dužina obalne linije iznosi mu 8 km, a najviša točka na otoku Monte dell'Arco ima 139 metara.[1] Odmah do njega 2 km prema istoku leži otočić Santo Stefano na kome se nalazio slavni zatvor, a najveći otok arhipelaga Ponza leži 40 km prema zapadu.
Istoimena općina je, prema podacima iz 2008. godine, imala 708 trajnih stanovnika. To uključuje i Santo Stefano, na kome se nalaze ostaci nekadašnjeg zatvorskog kompleksa. Otok je trajektom i hidrogliserom spojen s Formijom i Anziom; ljeti prometuju brodovi do Ischije.
Otok je u historiju ušao zahvaljujući ranim rimskim carevima koji su na njega u egzil slali "problematične" članove svoje porodice. Prvi je to 2. pne. učinio August sa svojom kćeri Julijom Starijom, optuženom za preljub. Njegov nasljednik Tiberije je tamo protjerao Agripinu Stariju, koja je tamo umrla 33. pne., najvjerojatnije od gladi. Agripinin sin Gaj, kasnije poznat kao Kaligula, je po dolasku na vlast odatle dao premjestiti njene posmrtne ostatke u Rim. Agripinina najmlađa kćer Julija Livila je na isti otok bila prognana dva puta - prvi put zbog zavjere za svrgavanje Kaligule, a drugi put od strane Klaudija na nagovor njegove supruge Mesaline, te je tada umrla od gladi. Na isti otok je poslana i sv. Flavija Domicila, rođaka cara Vespazijana, zbog skrivanja ranih kršćana.
Kasnije su Bourboni na istom otoku sagradili logor za interniranje političkih zatvorenika, a koga je proširio fašistički režim Benita Mussolinija. Na svom vrhuncu, logor je primao 700 zatvorenika, od kojih su 400 bili komunisti. Među zatvorenicima je bio i Altiero Spinelli, koji je u zatočeništvu napisao "Ventotenski manifest", jedan od temeljnih dokumenata eurofederalizma.
Za vrijeme drugog svjetskog rata se na otoku nalazila važna radarska stanica koju je čuvao Wehrmachtov garnizon od 114 ljudi. 8. septembra 1943. se u luku Ventotenea neopaženoo uvukao američki torpedni čamac i iskrcao 59 pripadnika 509. padobranskog puka. Oni su stupili u kontakt s jednim od prognanih antifašta koji te ga nagovorili da ode njemačkom komandantu s ultimatumom za predaju. Njemački komandant je bio uvjeren da su Amerikanci brojčano jači od njegovih snaga, te se predao da bi tek poslije predaje shvatio svoju pogrešku.
- ↑ 1,0 1,1 „Pontine, Isole” (talijanski). Treccani. Pristupljeno 12. 4. 2016.
- ‘Tiny, charming island offers taste of pure Italy’, cnn.com/travel, October 6, 2008.
