Toma Magistar
Toma Magistar (grčki: Θωμᾶς ὁ Μάγιστρος: latinski: Thomas Magister, rođen u Solunu krajem 13. veka, umro oko 1330), u monaštvu poznat kao Teodul, bio je vizantijski filolog i gramatičar. Jedno vreme bio je savetnik i pomoćnik (magister officiorum, odakle mu i nadimak) vizantijskog cara Andronika II Paleologa (vladao 1282–1328), ali se onda povukao u manastir i posvetio se filološkom radu.
Njegovo najvažnije delo, Izbor atičkih imenica i glagola (Ἐκλογὴ ὀνομάτων καὶ ῥημάτων ἀττικῶν, lat. Ecloga vocum Atticarum), predstavlja zbirku odabranih atičkih reči i izraza, delom poređanih alfabetskim redosledom, a prikupljenih kao pomoć u pisanju. Kao izvor poslužili su uglavnom Frinih, Amonije, Herodijan i Merid.
Priredio je tekstove, i uz njih napisao sholije, Eshila, Sofokla, Euripida (sa životopisom) i tri Aristofanove komedije. Sholije uz Pindara, koje mu se pripisuju u dva rukopisa, danas neki smatraju delom Dimitrija Triklinija. Toma dobro poznaje antička realia, uglavnom je upućen u retke reči i izraze (glose), dok mu je metrika sasvim strano područje.[1]
Njegovi govori i pisma sastoje se delom od deklamacija na uobičajene sofističke teme, a delom se bave savremenim događajima. Na primer, tu su: rasprava između Cinegirovog oca i Kalimahovog oca (dva Atinjanina koja su poginula u maratonskoj bici) o tome kome od njih dvojice treba prvome održati nadgrobni govor; delo O kraljevanju (Περὶ βασιλείας), upućeno Anroniku II Paleologu; odbrana nekog vizantijskog vojskovođe pred carem; pismo o okrutnim postupcima koje Katalonci i Turci vrše u Tesaliji i Makedoniji; pismo čestitke upućeno Teodoru Metohitu; panegirici o slavnim likovima iz prošlosti, npr. o Grigoriju Nazijanskom.
- ↑ The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003, s.v. Thomas Magister.
- Paola Volpe Cacciatore, Toma Magistro. La Regalità. Testo critico, introduzione e indici, Napoli 1997.