Suočavanje s prošlošću
Suočavanje s prošlošću u najširem smislu označava nastojanja građana, organizacija ili, u nekim slučajevima, vlasti pojedinih država da se objelodane i objasne pojedini događaji iz bliske prošlosti, prije svega vezanih uz rat, ugnjetavanje, genocid, likvidacije, mučenje, zatvaranje ili šikaniranje političkih protivnika ili raznih "nepoćudnih" društvenih grupa, a u svrhu da se iz njih izvede svojevrsna pouka, odnosno spriječe njihovo ponavljanje u budućnosti. U užem smislu se pod time podrazumijevaju aktivnosti u Zapadnoj, a kasnije i ujedinjenoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata kojima je cilj bilo rasvijetljavanje doba Trećeg rajha i uklanjanje ostataka nacističke ideologije iz javnog života; ponekad se zbog toga kao sinonim za suočavanje sa prošlošću koristi njemački izraz Vergangenheitsbewältigung.
To su različiti procesi i mehanizmi za uklanjanje onih posljedica oružanog sukoba, rata ili masovnih povreda ljudskih prava koje su prepreka harmonizaciji odnosa i oslobađanju kreativnih razvojnih kapaciteta u novonastaloj društvenoj/političkoj zajednici i koje mogu biti uzrokom novih nepravdi i eskalaciji nasilnih sukoba u budućnosti.[1] Suočavanje s prošlošću na institucionalnoj razini naziva se i tranzicijskom pravdom - procesom koji nakon ratnog sukoba teži uspostavi demokracije, izgradnji mira i ostvarenju pravde.[2]
Izraz se na prostoru bivše Jugoslavije počeo koristiti nakon završetka jugoslavenskih ratova, prije svega u Srbiji kako bi se opisala nastojanja tzv. Druge Srbije, odnosno pobornika zapadnih i evropskih vrijednosti da se rasvijetli uloga srpske države u ratnim zbivanjima, uključujući ratne zločine, odnosno suprotstavi službeni stavovi vlasti koja ih je sve do najnovijeg vremena negirala ili umanjivala.
Za obradu prošlosti značajno je na koji je način režim nestao:
- kroz tranziciju zbog unutarnjih ili gospodarskih poteškoća (kao što je primjerice Sovjetski Savez);
- neovisno od unutarnje stabilnosti i gospodarskog stanja (primjerice Francova Španjolska, Južna Afrika) koje su postupno transformirane;
- nametanje od strane stranih sila (poput Njemačke nakon Drugog svjetskog rata)
Prema Međunarodnom centru za tranzicionu pravdu, postupci tranzicione pravde obuhvataju:
- pozivanje kršilaca ljudskih prava u prošlosti na odgovornost putem krivičnog gonjenja i vansudskih oblika istrage (kao što su mehanizmi za utvrđivanje istine);
- reparacija za žrtve i napori da se zadovolje njihove potrebe;
- transformacija sistema bezbednosti, tako da odgovaraju za kršenja ljudskih prava u prošlosti i potencijalno uklanjanje kršilaca ljudskih prava iz javnih ustanova;
- reformisanje javnih institucija da bi se sprečilo ponovno kršenje ljudskih prava iz prošlosti.[3]
U bivšoj Jugoslaviji, stepen kršenja ljudskih prava prevashodno je uspostavio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a kasnije i domaća tužilaštva za ratne zločine. Prema Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, preko 130.000 ljudi izgubilo je živote u bivšoj Jugoslaviji tokom 90-ih.[3]
Potreba da se odgovara za zločine iz prošlosti je ogromna, naročito kada se uzme u obzir osporavana priroda sukoba i aktuelno neslaganje po pitanjima uzroka i tokova rata.
U skorije vreme, u regionu su pokrenuti i drugi mehanizmi za utvrđivanje istine pored sudskih, kao što su domaći centri za utvrđivanje činjenica, regionalna komisija za utvrđivanje istine REKOM i nekoliko inicijativa za utvrđivanje činjenica preko različitih centara za istraživanje i dokumentaciju.[3]
Među najznačajnije aktiviste suočavanja s prošlošću u bivšoj Jugoslaviji spadaju:
- Nataša Kandić koordinatorka Koalicije za REKOM[4], (Srbija)
- Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a[5] (Bosna i Hercegovina)
- Staša Zajović, koordinatorka NVO Žene u crnom (Srbija)
- Vesna Teršelič, voditeljica Documente - centra za suočavanje s prošlošću (Hrvatska)
- Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (Srbija)
- Denacifikacija
- Dekomunizacija
- Destaljinizacija
- Lustracija
- Istina i pomirenje
- Historijski revizionizam
- ↑ Aktivnosti Arhivirano 2016-03-26 na Wayback Machine-u Centar za mir 1. 5. 2012.
- ↑ Suočavanje s prošlošću Arhivirano 2016-04-24 na Wayback Machine-u Documenta 20.04.2016
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Šta je to tranziciona pravda Balkanska tranziciona pravda
- ↑ Pravedna presda Karadžiću Arhivirano 2016-08-11 na Wayback Machine-u Mondo
- ↑ Ljudi u crnom: Edvin Kanka Ćudić Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u PCRC
- „Suočavanje s prošlošću”. 18. 11. 2011. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-24. Pristupljeno 2016-04-20.