Poljsko-litvanski magnati
| Poljsko litavski magnati magnateria | |
|---|---|
 | |
| Država | Poljsko-Litvanska Unija |
Poljsko litavski magnati (poljski: magnateria, od latinskog: magnatus =dostojanstvenik) bili su najviša (neformalna) klasa šljahte u Poljsko-Litvanskoj Uniji od 16 do 18. vijeka.[1]
Magnata je bilo i po drugim zemljama; Kraljevina Ugarska (15.- 19. vijek), Kraljevina Pruska, ali oni nisu imali toliko značajnu ulogu u političkom životu zemlje.
Glavni kriteriji koji je magnate razdvajao od ostalog zemljoposjedničkog plemstva (šljahte) bili su njihovi enormno veliki feudi i držanje vlastitih vojski, čime su ostvarivali velik utjecaj na sve aspekte života.[1]
U Poljsko-Litvanskoj Uniji ti su se kriteriji razlikovali od kraja do kraja, ali i po periodima. Tako su magnatski feudi po Velikopoljskoj bili mnogo manji nego u Litvaniji ili Ukrajini, a i magnatske vojske bile su mnogobrojnije na istoku nego na zapadu. Magnatske domene se po nepisanom pravilu nisu usitnjavale, a u slučaju podjele uključivane su u druge magnatske domene, poneke porodice čak su imale i statute koji su zabranjivali bilo kakvu podjelu.[1]
Magnati su se uglavnom družili i ženili među sobom, ali su se ponekad povezivali i sa bogatijim članovima šljahte, kooptirajući u svoje redove talentirane političare i odlične vojskovođe, na taj su način; Koniecpolski, Ossoliński i Zamoyski postali magnati.[1]
Aneksija dobrog dijela Ukrajine u Uniju 1569. omogućila je povećanje broja magnata, i ekplozivni rast njihova bogatstva i značaja. Najveći feudi pripadali su porodicama; Czartoryski, Kalinowski, Koniecpolski, Ostrogski, Potocki, Wiśniowiecki, Zasławski, Zamoyski, i litvanskim porodicama: Kęsgailos, Olelkaičiai, Radziwiłł i Sapiegos.[1]
Lublinska unija iz 1569. enormno je povećala važnost litvanskih magnata, osiguravši im sudjelovanje u centralnoj administraciji Poljsko-Litvanske Unije. Od kraja 16. vijek utjecaj magnata na državnu politiku i unutarnje odnose postepeno se povećavao, što zbog slabosti dvora, što zbog tog što su magnati prigrabili važne funkcije. Tokom 17. i 18. vijeka dominacija magnata, naročito u Velikoj Kneževini Litvaniji bila je toliko snažna da su Sapiegosi izazvali krajem 17. vijeka građanski rat. Dok su Radziwiłłi 1655. pokrenuli akciju razdvajanja Litvanije od Kraljevine Poljske.[1]
Njihova moć protezala se i po Ukrajini, u kojoj su de facto oni vladali i samovoljno pokretali vojne kampanje kao Mniszchowi i Wiśniowiecki u Rusiji i Moldaviji početkom 17. vijeka.[1]
U vrijeme četverogodišnjeg Sejma 1788.-92. nastala je snažna nacionalistička opozicija protiv vladavine magnata. Njihovu moć srušile su Podjele Poljske, kojima su i sami kumovali, ali su ostali elita poljskog društva barem do 1830-ih. [1]
- Magnaci (pl)