Park Ueno

Park Ueno (上野公園, Ueno Kōen^?) je prostrani javni park u Tokiju. Park je utemeljen 1873. godine, na zemljištu koje je prije pripadalo hramu Kan'ei-ji. Ueno je jedan od prvih javnih parkova u Japanu, a utemeljen je na zapadnom primjeru kao dio prakse posuđivanja i asimilacije koja je karakterizirala Meiji period. Mada se u njemu nalazi niz muzeja i javnih institucija, Ueno je poznat i zbog proljetnog cvjetanja trešnjinog cvijeta i povezanog hanamija.

Povijest

Park Ueno danas zauzima zemljište koje je nekoć pripadalo hramu Kan'ei-ji, izgrađenom 1625. na "demonskim vratima", nesretnom putu prema sjeveroistoku dvorca Edo. Većina hrama uništena je tokom Bitke za Ueno 1868. godine, u sklopu Boshin rata, u kojoj su snage Tokugawinog šogunata izgubile od snaga koje su htjele obnovu carske vlasti. U prosincu iste godine, brdo Ueno je postalo vlasništvo grada Tokija.

Bilo je nekoliko prijedloga da se lokacija pretvori u medicinski fakultet ili bolnicu, ali nizozemski liječnik Anthonius Franciscus Bauduin zagovarao je stajalište da se lokacija pretvori u park. Godine 1873., Daijō-kan je izdao obavijest o osnivanju javnih parkova, što je uslijedilo samo godinu dana nakon osnivanja Yellowstonea, prvog nacionalnog parka u svijetu.

Krajem te iste godine, zajedno s još četiri parka, osnovan je park Ueno. Park je bio pod ingerencijom Ureda za muzeje pri Ministarstvu unutrašnjih poslova, kasnije pod Ministarstvom poljoprivrede i trgovine da bi, konačno, bio predan Ministarstvu za Carsku obitelj. Godine 1924., u čast vjenčanja princa Hirohita, car Taishō je park poklonio gradu Tokiju, od kada i nosi današnji službeni naziv, Ueno Onshi Kōen (上野恩賜公園, Ueno Onshi Kōen^?), što se prevodi kao "Carski, darovani park Ueno".