Ljubica
„Ljubičice” preusmjerava ovdje. Za bend, v. Ljubičice (bend). „Viola (rod)” preusmjerava ovdje. Za druge upotrebe, v. Viola (razvrstavanje).| Viola | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Malpighiales |
| Porodica: | Violaceae |
| Rod: | Viola |
Ljubica (lat. Viola) rod je cvjetnica iz porodice ljubičica (Violaceae), s oko 400-500 vrsta raširenih diljem svijeta. Većina vrsta nađeno je u prostoru sjeverne polutke, ali ipak postoje i primjerci viole (ljubica, maćuhica) nađeni u veoma udaljenim područjima, kao što su Havaji, Australazija i Ande u Južnoj Americi.
Najviše vrsta ljubice višegodišnje su biljke, neke su jednogodišnje, a nekoliko mali grmovi. Neke vrste uzgajaju se zbog njihovih ukrasnih cvjetova u kutovima i kamenitim vrtovima, maćuhice se posebno intezivno uzgajaju u saksijama na proljeće i jesen/zimu u saksijama. Viola i violetta termini su koje koriste vrtlari, a i generalno u holtikulturi za uredne hibridne biljke malih cvjetova srednje veličine između ljubica i maćuhica.[1][2]
Vrste ljubice obično imaju srcolike, narezuckane listove, a nekoliko ih ima palmine listove ili drugačije oblike. Velik broj vrsta ljubice travaste su biljke, a znatan broj ima veoma kratku ili nema stabljiku – što znači da nemaju uočljive stabljike i listove, a cvijeće, kad se pojavljuje, samo se digne iz zemlje; preostale vrste imaju kratke stabljike na kojima cvjetovi i listovi cvjetaju odjednom. Jednostavni listovi biljaka složeni su naizmjenično; vrste s kratkom ili bez stabljike daju bazalne rozete. Biljke obično imaju listove s sporednim listićima koji liče na listove.
Cvjetovi kod većine obostrano su simetrični. Formirani su od pet latica; četiri jednake su sa strane, a jedna široka pokazuje prema dolje. Oblik latica i položaj razlikuju se od vrste do vrste, primjerice, neke vrste imaju "podupirač" na kraju svake latice ili samo na široj.
Pojedinačni cvjetovi završavaju dugačke stabljike parom brakteola. Cvjetovi imaju 5 čašičnih listića koji ojačaju ili se povećaju nakon cvjetanja. Cvjetovi imaju 5 slobodnih prašnika s kratkim filamentima koje plodnica ugnjetava, jedino dva manja prašnika imaju podupirače za nektar koji su smješteni na najnižim laticama. Cvjetovi su obloženi blizu vrha, a prašnici su glavičasti, suženi ili često u obliku kljuna. Cvjetovi imaju jajne stanice s tri posteljice.
Nakon cvjetanja, stvore se voćne kapsule koje prsnu, otvorene na tri strane. [3] Cvjetovi ljubice najčešće rastu u proljeće i privlače mnoge insekte. Mnoge vrste također na ljeto i jesen proizvode samooprašivajuće cvjetove koji ne otvaraju svoje latice ili ih nemaju. [4] Sjemena nalik na orahe imaju jake embrione, ravne kotiledone i mekane mesnate masne endosperme.[5] Sjemena često šire mravi.
Boje cvjetova roda variraju, počevši od ljubičaste, kao što i njihovo ime kaže, pa do raznih tonova plave, žute, bijele i krem boje. Mnogim kultivarima i hibridima boje su promijenjene, tako da daju cvjetovove u bojama čitavog spektra. Cvjetaju obilno u proljeće i ljeto.
Neke ljubice imaju nedostižan miris, koji nadraži receptore nosa, što sprječava bilo kakav dalji miris dok se živci ne oporave.
Vidi popis vrsta: ljubice.
- Viola arvensis – poljska maćuhica
- Viola banksii – (australska) prirodna ljubica
- Viola biflora – žuta šumska ljubica ili dvocvjetna ljubica
- Viola canina – divlja vrijes ljubica
- Viola cheiranthifolia – ljubica vulkana Teid
- Viola hederacea - (australska) prirodna ljubica
- Viola hirta – dlakava ljubica
- Viola odorata – slatka ljubica (nazvana tako zbog mirisa)
- Viola pedunculata – žuta maćuhica
- Viola pubescens – paperjasta žuta ljubica
- Viola riviniana – obična divlja ljubica
- Viola rostrata – dugotrajna ljubica
- Viola sororia – obična ljubičasta ili šumska ljubica
- Viola tricolor – divlja maćuhica
Napomena: Ni Saintpaulia ("Afrička ljubica") ni Erythronium dens-canis ("očnjačke ljubice") ne pripadaju pravim ljubicama, rodu Viola.
Red uključuje divlje ljubice, grupu bezmirisnih vrsta koje su najuobičajenije ljubice na mnogim prostorima, slatku ljubicu Viola odorata (tako nazvanu zbog slatkog mirisa), i mnogo ostalih vrsta čije ime sadrži riječ ljubica. Nekoliko vrsta poznate su kao maćuhice, uključujući žutu maćuhicu i pacifične vrste.
Obična plava ljubičica cvijet je država: Wisconsina, Rhode Islanda, Illinoisa i New Jerseya.
Australija dom je mnogih vrsta ljubice, uključujući vrste Viola hederacea, Viola betonicifolia i Viola banksii, koje su prvi skupili Joseph Banks i Daniel Solander na Cookovom putovanju za Botany Bay.
Moderne maćuhice (V. × wittrockiana) biljni su hibridi od najmanje 3 vrste, V. tricolor (divlje maćuhice), V. altaica i V. lutea (planinske maćuhice).
Tek otvoreni, cvjetovi ljubice mogu se koristiti za ukrašavanje salata ili u nadjevima za piletinu ili ribu. Kreme i neki deserti mogu biti s okusom srži cvjetova ljubice. Mladi listovi jestivi su sirovi ili kuhani kao neka vrsta lisnatog povrća. Cvjetovi i listovi kultivara 'Rebecca', imaju izraženu aromu vanilije s nagovještajima zimzelene, kako god, prilično su ukusne u salatama.
'Kandirana ljubica ili kristalizirana ljubica cvijet je, obično od vrste Viola odorata, čuva se za presvlačenje jaja i kristaliziranje šećera. Alternativno, vrući sirup toči se preko svježeg cvijeta (ili je cvijet uronjen u sirup) i miješa se dok se šećer ponovno ne kristalizira i osuši. Ova metoda još uvijek se koristi za latice ruže i primijenjena je s cvjetovima naranče u prošlosti (kad su bademi ili kore naranče tretirane tako i nazivane pralinama). Kandirane ljubice još uvijek su komercijalne u gradu Toluse u Francuskoj, gdje su poznate kao violettes de Toulouse. Koriste se kao ukras ili sastojak aromatičnih deserta.
Francuzi su također poznati po svojoj juhi od ljubica, najvjerovatnije napravljenu od ekstrakta ljubice. U SAD-u, ova francuska juha od ljubica koristi se za ravne kolače i marsmallowe od ljubice.
Cvjetovi, listovi i korijenovi raznih vrsta ljubice koriste se u medicinske svrhe, zato što su bogate vitaminima A i C. Također sadrže antioksidant nazvan antocijamin. Cvjeotvi ljubice također se koriste za biljni čaj koji se koristi u kineskoj biljnoj medicini.
Viola odorata koristi se kao izvor mirisa u parfemskoj industriji. Poznata je po privlačnom mirisu kako se približava i udaljuje. U cvijeću je prisutan jod, koji isključuje mogućnost za ljude da onjuše mirisni spoj na trenutak u vremenu.[6].
Vrste ljubica kao hranu koriste larve nekih vrsta leptira uključujući vrste Hypercompe scribonia, Noctua pronuba, Noctua janthina, Fabriciana adippe, Boloria selene, Boloria euphrosyne i Xestia c-nigrum.
- ↑ http://www.americanvioletsociety.org/Species_N_Cultivars/Pansy.htm Arhivirano 2008-12-25 na Wayback Machine-u (Accessed 14 Oct 2008)
- ↑ http://www.rhs.org.uk/RHSPlantFinder/GenusClass.asp?Genus=Viola (Accessed 14 Oct 2008)
- ↑ Cullen, J. 2001. Handbook of North European garden plants with keys to families and genera. Cambridge: Cambridge University Press. Page 345.
- ↑ Walters, Dirk R., and David J. Keil. 1996. Vascular plant taxonomy. Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt Pub. Co. Page 332.
- ↑ Cronquist, Arthur. 1981. An integrated system of classification of flowering plants. New York: Columbia University Press. Page 404.
- ↑ Ackerman, Diane. A natural history of the senses. New York: Vintage Books, 1991. Print.
- Violaceae na Topwalksu
- Viola charlestonensis čistovi papira Arhivirano 2009-07-08 na Wayback Machine-u iz herbarijuma Louisa-Mariea (Laval University; University of California).
- Slike japanske ljubice Arhivirano 2010-01-25 na Wayback Machine-u
- Američko udruženje ljubica Arhivirano 2008-12-25 na Wayback Machine-u