Prijeđi na sadržaj

Katedrala u Hildesheimu

Coordinates: 52°08′56″N 9°56′50″E / 52.14889°N 9.94722°E / 52.14889; 9.94722
Izvor: Wikipedija
Katedrala i Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu
Svjetska baštinaUNESCO
 Njemačka


Katedrala Svete Djevice Marije u Hildesheimu na mapi Njemačke
Katedrala Svete Djevice Marije u Hildesheimu
Katedrala Svete Djevice Marije u Hildesheimu
Lokacija Hildesheima u Njemačkoj
Registriran:1985. (9. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Katedrala Svete Djevice Marije (njemački: Dom St. Maria) u Hildesheimu (Njemačka), je značajna srednjovjekovna katolička katedrala koja je, zajedno s crkvom sv. Mihovila u Hildesheimu, dospjela na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1985. godine.

Katedrala Djevice Marije u Hildesheimu 1890. god.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Katedralu je započeo graditi biskup Altfried 872. god.,a najobilnije je građena između 1010. i 1020. godine u romaničkom stilu, za biskupa Bernwarda. Dovršio ju je biskup Hezilo 1061. god. i ima simetrični plan s dvije apside, što je karakteristično za otonsku arhitekturu stare Saske. Nakon obnove i proširenja u 11. 12. i 14. stoljeću, katedrala je bila potpuno uništena u Drugom svjetskom ratu tijekom savezničkog bombardiranja 1945. godine. Nakon čega je obnovljena tijekom 1950-ih.

Brončana vrata biskupa Bernwalda iz 1015. god.

Znamenitosti

[uredi | uredi kod]

U katedrali se nalaze slavna remek-djela srednjovjekovne umjetnosti kao:

  • Brončana vrata biskupa Bernwarda (1015.), s reljefnim prikazima priča o Adamu i Isusu Kristu.
  • Brončani stup visok 4,5 m (iz 1020.) sa spiralom reljefa, od dna do vrha, koji prikazuju scene Isusovih čuda.
  • Dva velika lustera u obliku kotača sa 72 mjesta za svijeće u obliku kuća (11. stoljeće). Oni predstavljaju "Novi Jeruzalem" u kojemu će obitavati duše pravednika nakon Posljednjeg suda.
  • Sarkofag sv. Godeharda.
  • Oltar Svete Epifanije iz 12. stoljeća.
  • Brončana posuda za krštenja iz 1225. god.

U sredini klaustra katedrale nalazi se gotička kapela sv. Ane (Annenkapelle), podignuta 1321. godine. Također, preko zidova katedrale penje se legendarna 1000-godišnja ruža, koja simbolizira uspješnost grada Hildesheima[1] Prema legendi, dok ružin grm cvate, Hildesheim neće propasti. God. 1945., saveznici su uništili katedralu, ali je legendarna ruža preživjela. Njeni korijeni su ostali netaknuti ispod ruševina katedrale i uskoro je ponovno procvjetala i ojačala.

Katedralni muzej posjeduje jednu od najvećih kolekcija sednjovjekovnog blaga u Europi.

Brončana vrata biskupa Bernwarda

[uredi | uredi kod]

Brončana vrata biskupa Bernwarda u crkvi sv. Mihovila u Hildesheimu (1015.) su rijetki primjer monumentalnog kiparskog rada u ranom srednjem vijeku. Ova vrata izlivena u jednom komadu, visoka pet metara, su jedno najveće i jedno od najvažnijih ostvarenja ranog srednjeg vijeka. Podijeljena su na 16 polja (prizora), a svaku vratnicu čini 8 polja vertikalno postavljenih jedan iznad drugog. Polja prikazuju biblijske prizore (po uzoru vrata crkve Svete Sabine u Rimu) koji su u ranom srednjovjekovlju bile najvažnije, od Stvaranja čovjeka do Kristova raspeća. Kiparski jezik koji ih tumači opor je i reduciran, kako u oblikovanju volumena tako i u uprizorenju radnje, pa se scene s plošnih pozadina, bez prostornih naznaka, odvajaju s naporom. Zato su ljudski likovi, iako voluminozne forme, lelujavi kao da su poneseni nekim čudesnim nebeskim vjetrom ili kao da gmižu prema svjetlu zbilje, u nadi da će pobjeći iz plošnosti koja ih stišće[2]. U svom nadljudskom naporu grče se iskazujući pojačan ekspresivni duh i dramatičan naboj što je općenito obilježje germanskog snoviđenja svijeta. Još samo mali korak i evo nas u novom dobu, usred romaničkog stvaranja reda i čvrstih aditivnih struktura umjetničkog oblikovanja.

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Legenda kaže da je ružin grm bio ovdje i prije katedrale. Naime, kralj je lovio u šumi i izgubio vrijenu relikviju s kosom Djevice Marije. Poslao je svoje ljude da je potraže i oni su je našli na ružinom grmu. U zahvalu Bogu za pronalazak relikvije, kralj je naredio da se izgradi crkva pored ružinog grma.
  2. Antun Karaman, Opća povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2004. ISBN 953-0-21319-0

Poveznice

[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

52°08′56″N 9°56′50″E / 52.14889°N 9.94722°E / 52.14889; 9.94722