Katalaza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Katalaza
Identifikatori
EC broj 1.11.1.6
CAS broj 9001-05-2
IntEnz IntEnz view
BRENDA BRENDA entry
ExPASy NiceZyme view
KEGG KEGG entry
MetaCyc metabolic pathway
PRIAM profile
PDB RCSB PDB PDBe PDBj PDBsum
Ontologija gena AmiGO / EGO
Katalaza
Identifikatori
Simbol Catalase
Pfam PF00199
InterPro IPR011614
PROSITE PDOC00395
SKOP 7cat
edit
Katalaza

PDB rendering based on 1dgb.
Dostupne strukture
1DGB, 1DGF, 1DGG, 1DGH, 1F4J, 1QQW
Identifikatori
SimboliCAT; MGC138422; MGC138424
Vanjski IDOMIM115500 MGI88271 HomoloGene55514 GeneCards: CAT Gene
EC broj1.11.1.6
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez84712359
EnsemblENSG00000121691ENSMUSG00000027187
UniProtP04040Q3TVZ1
Ref. Sekv. (iRNK)NM_001752.3NM_009804.2
Ref. Sekv. (protein)NP_001743.1NP_033934.2
Lokacija (UCSC)Chr 11:
34.46 - 34.49 Mb
Chr 2:
103.29 - 103.33 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Katalaza je široko rasprostranjen enzim i sreće se kod prokariota i eukariota. Predstavlja deo antioksidativne zaštite organizma. Katalaza razlaže toksični vodonik peroksid na molekul kiseonika i vodu. Vodonik peroksid zajedno sa superoksidnim anjonom (O2-), hidroksilnim radikalom (OH*) i singletnim kiseonikom spada u slobodne radikale kiseonika.[1][2]

Građa, osobine, uloga

[uredi | uredi kod]

Katalaza je izgrađena iz četiri podjedinice (tetramer), pri čemu svaka podjedinica sadrži po molekul hema.[3][4] Zastupljen je gotovo kod svih organizama, počev od mikroorganizama, biljaka, životinja do čoveka. Kod čoveka je široko zastupljena, posebno u ćelijama jetre u peroksizomoma i crvenim krvnim zrncima. Osnovna uloga ovog enzima je razgradnja vodonik peroksida:

Kod čoveka i drugi enzimi kao npr. glutation peroksidaza mogu da razgrade vodonik peroksid. Glutation peroksidaza je u fiziološkim uslovima (mala koncentracija vodonik peroksida), čak aktivnija od katalaze. Kad koncentracija vodnik peroksida poraste uključuje se katalaza.

Mnoge bakterije poseduju ovaj enzim, kao jedan od patogenih faktora. U procesu fagocitoze leukociti (ćelije odbrambenog sistema) ubijaju bakerije stvaranjem pomenutih slobodnih radikala kiseonika. Prisustvo katalaze kod nekih bakterija im omogućava da prežive u neprijateljskoj sredini. Na osnovu prisustva ovog enzima mogu se identifikovati neke bakterije kao npr. stafilokokus aureus. Ukoliko se doda vodonik peroksid usled njegove razgradnje katalazom pojavljuju se mehurići kiseonika.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević: Biohemija, Savremena administracija ISBN 86-387-0622-7
  2. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  3. Chelikani P, Fita I, Loewen PC (January 2004). „Diversity of structures and properties among catalases”. Cell. Mol. Life Sci. 61 (2): 192–208. DOI:10.1007/s00018-003-3206-5. PMID 14745498. 
  4. Goodsell DS (1. 9. 2004.). „Catalase”. Molecule of the Month. RCSB Protein Data Bank. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-01. Pristupljeno 11. 2. 2007. 

Literatura

[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]