Justin Ahomadégbé-Tomêtin

Justin Ahomadégbé-Tomêtin
4. premijer Dahomeja
Mandat 25. siječnja 1964. – 29. studenog 1965.
Prethodnik	Christophe Soglo
Nasljednik	Christophe Soglo
Predsjednik Dahomeja (vršitelj dužnosti)
Mandat 27. studenog 1965. – 29. studenog 1965.
Prethodnik	Sourou-Migan Apithy
Nasljednik	Tahirou Congacou (v.d.)
6. predsjednik Dahomeja (2. predsjedavajući u Predsjedničkom vijeću)
Mandat 7. svibnja 1972. – 26. listopada 1972.
Prethodnik	Hubert Maga
Nasljednik	Mathieu Kérékou
Rođenje	16. siječnja 1917. Abomey, Benin (tada Francuska Zapadna Afrika)
Smrt	8. ožujka 2002. Cotonou, Benin
Politička stranka	UDD
Zanimanje	stomatolog

Justin Ahomadégbé-Tomêtin (Abomey, 16. siječnja 1917. – Cotonou, 8. ožujka 2002.) bio je beninski političar, najaktivniji dok je država bila znana kao Republika Dahomej. Ahomadégbé-Tomêtin je bio jedan od tri dominantna dahomejska političara, zajedno s Hubertom Magom i Sourou-Miganom Apithyjem, a tokom svoje karijere je služio kao premijer i predsjednik Dahomeja.

Rodio se 1917. godine u Abomeyju, bivšoj prijestolnici dahomejske monarhije. Nakon školovanja u École William Ponty, odlazi u Dakar na studij stomatologije; u međuvremenu je kratko služio u francuskoj vojsci, a po završetku studija je otvorio ordinaciju u Porto-Novu. U politici se aktivirao nakon Drugog svjetskog rata te se probijao u snažnoj regionalističkoj sceni zajedno s Magom i Apithyjem; Ahomadégbé-Tomêtin je dominirao jugozapadnim dijelom zemlje, dok su Maga i Apithy imali svoja uporišta na sjeveru, odnosno jugoistoku. Njih su trojica činili tzv. "troglavu neman" dahomejske politike i dominirat će, uz manje prekide, nacionalnom politikom sve do Kérékouovog puča.

Od travnja 1959. do studenog 1960. godine bio je predsjednik Narodne skupštine, a nakon što je Republika Dahomej 1. kolovoza 1960. godine stekla nezavisnost, Ahomadégbé-Tomêtin se aktivno pokušavao domoći predsjedničke funkcije. Njegovo otvoreno djelovanje protiv Mage kulminiralo je osudom za planiranje atentata 1961. godine. Iako ga je Maga pomilovao već 1962. godine, Ahomadégbé-Tomêtin je po izlasku na slobodu bio prilično ograničen u svom djelovanju jer je Maga u međuvremenu prilično efektno ugušio opoziciju i ograničio slobodu medija.

Nakon što je pučist Christophe Soglo u siječnju 1964. godine odstupio s vlasti, Ahomadégbé-Tomêtin je postao premijer Dahomeja, dok je Sourou-Migan Apithy postao predsjednik. Nakon što je Apithy 27. studenog 1965. godine odstupio s predsjedničke funkcije, Ahomadégbé-Tomêtin je do 29. studenog bio vršitelj dužnosti predsjednika, samo da bi toga dana odstupio s obje funkcije koje je držao. Kada je Christophe Soglo 1965. godine ponovo preuzeo vlast u zemlji, Ahomadégbé-Tomêtin je izgubio svoj utjecaj u zemlji, koja je ušla u period česte vojne vlasti.

Svoj povratak u politiku imao je 1970. godine, kada je zajedno s Magom i Apithyjem postao dio vladajućeg Predsjedničkog vijeća u Dahomeju, koje je proizašlo iz neuspjelih predsjedničkim izborima, na kojima je sporno pobijedio Ahomadégbé-Tomêtin. Predsjedničko vijeće figuriralo je po dvogodišnjem rotirajućem modelu, prema kojemu je Maga vodio državu od 1970. do 1972. godine, dok je Ahomadégbé-Tomêtin 7. svibnja 1972. godine postao predsjednik. Međutim, njegova vlast u Dahomeju nije dugo trajala, s obzirom da ga je u listopadu iste godine u puču svrgnuo Mathieu Kérékou, koji je preuzeo vlast u zemlji i kasnije uveo socijalizam. Ahomadégbé-Tomêtin je, zajedno s ostalim članovima vijeća, zatvoren; pušteni su 1981. godine.

Neaktivan do formiranja demokratskog Benina, Ahomadégbé-Tomêtin je 1991. godine postao parlamentarni zastupnik, ostajući na toj funkciji do 1995. godine. Stranku je vodio sve do svoje smrti u Cotonouu 2002. godine; Ahomadégbé-Tomêtin je u trenutku svoje smrti bio posljednji živući član dahomejskog trijumvirata.

Literatura

• Carter, Gwendolen Margaret (ed.) (1963), „Dahomey”, Five African States; Responses to Diversity: the Congo, Dahomey, the Cameroun Federal Republic, the Rhodesias and Nyasaland, South Africa, Ithaca, New York: Cornell University Press, OCLC 413212 .
• Danopoulos, Constantine Panos (1988), The Decline of Military Regimes: The Civilian Influence, Boulder, Colorado: Westview Press, ISBN 0-8133-7304-2, OCLC 15162972 .
• Decalo, Samuel (December 1970), „Full Circle in Dahomey”, African Studies Review (African Studies Association) 13 (3): 445–457, DOI:10.2307/523497, JSTOR 523497 .
• Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR 4190033 .
• Decalo, Samuel (1976), Historical Dictionary of Dahomey (People's Republic of Benin), Metuchen, New Jersey: Scarecrow Press, ISBN 0-8108-0833-1, OCLC 1959674 .
• Dossou-Yovo, Noel (September 1999), „The Experience of Benin”, International Journal on World Peace 16 (3), ISSN 0742-3640, OCLC 211426384 .
• Hudgens, Jim; Trillo, Richard; Calonnec, Nathalie (2003), The Rough Guide to West Africa, London: Rough Guides, ISBN 1-84353-118-6, OCLC 176832097 .
• Ihonvbere, Julius Omozuanvbo; Mbaku, John Mukum (2003), Political Liberalization and Democratization in Africa: Lessons from Country Experiences, Westport, Connecticut: Praeger, ISBN 0-313-05151-8, OCLC 60127996 .
• Kneib, Martha (2007), Benin, Cultures of the World, Tarrytown, New York: Marshall Cavendish, ISBN 0-7614-2328-1, OCLC 62109915 .
• Matthews, Ronald (1966), African Powder Keg: Revolt and Dissent in Six Emergent Nations, London: The Bodley Head, OCLC 246401461 .
• Ronen, Dov (1975), Dahomey: Between Tradition and Modernity, Ithaca, New York: Cornell University Press, ISBN 0-8014-0927-6, OCLC 1527290 .
• West Africa Publishing Company (1971), West Africa .