Jaguar
| Jaguar | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Smanjeni rizik | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Felidae |
| Potporodica: | Pantherinae |
| Rod: | Panthera |
| Vrsta: | P. onca |
| Dvojni naziv | |
| Panthera onca Linné, 1758. | |
Jaguar (Panthera onca) je zvijer iz porodice mačaka. Živi diljem Južne Amerike, a rasprostranjen je sve do Patagonije na krajnjem jugu kontinenta. Bio je neko vrijeme prilično uobičajen i u južnim državama SAD-a. Jaguar je najveća američka divlja mačka. U slobodnoj je prirodi vrlo rijedak jer su ga ljudi lovili radi njegova iznimno lijepog krzna, tako da je gotovo istrebljen.
Veličina:
- Visina: 68 - 76 cm
- Dužina: 112 - 185 cm, rep 45 - 75 cm
- Težina: Mužjaci 55 - 100 kg, ženke 45 - 90 kg
Razmnožavanje
- Spolna zrelost: s 3 godine
- Vrijeme parenja: u tropskim krajevima tijekom čitavog ljeta, a na rubovima njeznih životnih prostora na početku jeseni
- Trajanje bređosti: 93 - 110 dana
- Broj mladunaca: 1 - 4
Način života
- Ponašanje: samotnjački lovac, osim u vrijeme parenja
- Hrana: sisavci koji žive na tlu, domaće životinje, ribe, žabe, kornjače i manji aligatori
- Životni vijek: u zarobljeništvu do 22 godine
Srodne vrste: Tigar, Leopard i snježni leopard.
Jaguar (Panthera onca) pripada porodici Felidae. Treća je najveća mačka na svijetu, poslije tigra i lava, a živi u amazonskoj džungli u južnoj Americi. Najveća je i najjača mačka na zapadnoj hemisferi. Dominira vrhom hranidbenog lanca za koji se takmiči sa manjim predatorima, pumom, ocelotom i margajem. Njegovo negdašnje stanište se prostiralo od Sjedinjenih Država do juga Argentine, a do danas se ponešto smanjilo. Iako ga se uglavnom povezuje sa tropskom kišnom šumom, nalazi ga se i u mangrovima, moičvarama, otvorenim travnjacima i listopadnim kišnim šumama. Uvijek se kreće blizu vode, a u poređenju sa drugim mačkama naročito je razvio plivačke i penjačke vještine. Jaguari otvorenih terena mogu da budu duplo veći od onih koji prebivaju u gustoj džungli. Prosječno se konta da odrasli mužjak teži 60 do 100 kg, a pribraja li se i rep i do 250 kg. U ramenima naraste do 70 cm. Zbog adaptacije na okoliš, jaguar je prekriven posebnim pjegama. Kod čak 6% jedinki javlja se melanizam, tako da čitava koža bude crne boje. Životinje laički poznate kao crne pantere ustvari su jaguari sa melanizmom. Albino varijacije su mnogo rjeđe, ali su mogu desiti. Jaguar je samotnjačka životinja. Sastaje se sa drugim jedinkama obično samo za vrijeme reprodukcije. Ženka nosi mlado stotinjak dana, a potom rsađa do 4 mladunčeta, najčešće 2. Mladunci dolaze na svijet slijepi i prvih pola godine ostaju skriveni u jazbini. Do druge godine od majke uče da love, a zatim odlaze i žive lutalački u potrazi za svojom novom teritorijom. U toj potrazi znaju da se udruže sa drugih par mladunčeta i da se bore za dominaciju. Kad jednom uspostave svoju teritoriju, ostaju na njoj sami do kraja života. U divljini jaguari žive do 15 godina, a u zatočeništvu do 23.
Konzervacijski status jaguara jest blizu ugroženosti. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka velik broj jaguara je izlovljen zbog trofeja. Naučnici špekuliraju cifrom od 25 000 koža koje su godišnje izlazile iz južnoameričke šume. Nakon što je većina država zabranila lov na jaguare, broj im se povećao. Danas im prijete problemi deforestacije i smanjenja staništa, sukobi sa rančerima koji ih ubijaju jer ugrožavaju njihova stada, te i dalje ilegalan lov koji je teško spriječiti. Jaguar se hrani isključivo mesom. Preferira veliku divljač poput jelena, divljih svinja, kapibara, manjih tapira, majmuna, anakonda i kajmana. Takođe zna da lovi i miševe, žabe, agutije, ptice, ribe, ljenjivce i kornjače. Na rubu divljine napašće i stoku poput krava i koza koje uzgajaju rančeri. Jedina do sada zabilježena nemesna ishrana jaguara jesu kornjačina jaja. U odnosu prema fizičkoj masi, jaguar ima snažniji ugriz i od tigra. Njegovi zubi građeni su tako da može da probije kornjačin oklop ili tvrdu ljušturu kajmana, a plijen koji lovi ubija jednim snažnim ugrizom kroz lobanju u predjelu iza ušiju. Jaguarova konstitucija tijela nije predviđena za brzu trku, nego za snagu. Šulja se do plijena i čeka ga u zasjedi i potom skače na nj iz mrtvog kuta. Tu je vještinu razvio do ideala tako da je nikada nijedan posmatrač, bio naučnik zoolog ili lokalni stanovnik, nije vidio. Plijen često odvuče u vodu da bi ga dokrajčio jer se snalazi kao odličan plivač. Takođe je i odličan penjač, pa zna da ubije majmuna u krošnjama drveća. Jedina je mačka sjajna i u penjanju i u plivanju i u življenju u šumi i na čistini. Čeljust mu je toliko snažna da plijen teži od sebe može da odnese na stablo da bi ga jeo na miru. Dnevno mora pojesti do dva kilograma mesa, iako mu prehrana u divljini nije redovita. Nakon kraćeg perioda gladi i mnogo energije uložene u lov jaguar može u jednom obroku pojesti i 25 kg mesa. Zbog njegove pozicije na vrhu hranidbenog lanca, jaguar je izuzetno važan pokazalac zdravlja ekološkoga sistema. On reguliše količinu ostale divljači u svom staništu, a što je više jaguara na nekom staništu, ekološki sistem je prirodniji, uravnoteženiji i stabilniji.
Teritorij jednoga mužjaka, prema saznanjima zoologa Guida Ayala iz Wildlife Conservation Society, obuhvata otprilike 40 km2 i proteže se preko teritorija nekoliko ženki. Dva mužjaka oprezno čuvaju svaki svoj teritorij i izbjegavaju susret. Susreti sa ženkama izuzetno su kratki i dešavaju se samo za vrijeme reprodukcije. Jaguar se najviše kreće u periodu od 5 do 10 h ujutru i od 16 do 20 h popodne. Usred dana i usred noći najviše se odmara. Ljudi veoma rijetko imaju priliku da vide jaguara u divljini. Napadi jaguara na ljude nisu poznati, a ukoliko dođe do susreta sa zvjerkom preporuča se ne bježati, nego krenuti glasno prema njemu i lupati dlanovima iznad glave. Indijanci amazonske prašume rijetko love jaguare. Teško ih je uloviti. Njihovo meso je žilavo i smrdi, te ga treba tetirati tri dana prije nego što može da se jede. Maje i drugi Indijanci štovali su jaguara kao najsvetiju životinju. Jaguarov zub sredstvo je ukrašavanja, a šamani tatahanane po vjerovanju mogu fizički da se preobraze u jaguare jer oni dostižu duhovni nivo kojim caruje duh jaguara, cara džungle. Jaguar može svakoga da ulovi, a njega ne može niko. Dešava se da divlje svinje okruže jaguara i raskomadaju ga, ali on u takvim slučajevima može da se spasi uspinjanjem na drvo.
U prošlosti su Jaguari živjeli na širokom području od Arizone do Argentine, no zbog bezobzirnog lova njihov se broj u većini područja znatno smanjio na samo nekoliko desetaka primjeka, a ponegdje su čak gotovo istrebljeni. U mnogim zemljama njihov se broj smanjio zbog sječe šuma i uređenja pašnjaka za domaće životinje te gradnje novih naselja. U gornjem dijelu doline rijeke Orinoco u Venezueli navodno se još često susreću, ali u drugim im krajevima prjeti izumiranje. U cijeloj Argentini prema nekim procjenama živi još samo 200 Jaguara i ako bi se taj trend nastavio ostala bi samo velika skupina tih životinja u zoološkim vrtovima. Jaguare bije loš glas da napadaju ljude, što je nedokazano. Prema pričanju jednog lovca jaguar ga je pratio kilometrima u šumu a zatim je nestao isto tako nečujno kao što je i došao. Predpostavlja se da ga je životinja samo željela "ispratiti" iz svog područja, jer da ga je htjela ubiti imala je dovoljno mogućnosti.
