Guinevere
Guinevere Gwenhwyvar | |
---|---|
Guinevere je supruga legendarnog britanskog Kralja Arthura, poznata kao velika ljubav njezina odana viteza Sira Lancelota.[1]
U ranoj velškoj literaturi, pojavljuje se lik neke Gwenhwyvar kao prve dame tog otoka. U kronici Geoffreya od Monmoutha - Historia Regum Britanniae napisanoj početkom 12. vijeka, ona se zove Guanhumara, ali je opisana kao rimska dama. U pojedinim dijelovima se sugerira da je ona druga Arthurova supruga.[1]
Rana tradicija opisuje lik Guinevere, kao objekt otmice (i nevjere), prema kasnijoj Vita Gildae (11 ili početak 12. vijeka), nju otimlje Maleagant, kralj Aestiva Regio (doslovno Ljetne Regije), a oslobađa Kralj Arthur sa svojom vojskom. U poemi Chrétien de Troyesa - Lancelot vitez od kočije (francuski: Lancelot, le Chevalier de la Charrette) s kraja 12. vijek nju spašava Lancelot (lik kog je Chrétien već ranije opisao kao jednog od Arthurovih vitezova) i to iz zemlje Gorre, gdje ju je Maleagant odveo. Ta verzija sage o njoj bit će uključena u prozni Opus Vulgate iz 13. vijeka.[1]
Chrétien ju je oslikao kao damu koja prihvaća, ali i odbija ljubav, u maniri na koji su tadašnje dvorske dame voljele ljubavnu liriku. U toj poemi kao i u pričama iz ranijeg Opusa Vulgate, ljubav na dvoru između Lancelota i Guinevere bila je uzvišena, ali u jednom dijelu priča iz Opusa Vulgate, koji je njegovao tadašnji rigorozni dvorski moral, njihova preljubnička ljubav bila je osuđena na propast, zbog toga Lancelot nije mogao direktno gledati u Sveti gral.[1]
U ranijim kronikama i kasnijim romansiranim pričama o Kralju Arthuru, Guinevere otimlje Mordred, Arthurov nećak (ili po nekim verzijama njegov sin), a taj čin je bio usko povezan uz smrt Kralja Arthura i kraj jedinstva vitezova Okruglog stola.[1]
U ranijim se pričama Guinevere baš nije nevoljko prepustila sudbini, ali u proznom djelu Le Morte Darthur, Thomasa Malorya s kraja 15. vijeka, ona postaje nesretna žrtva Mordreda, iako i ona snosi dio odgovornosti za konačnu katastrofu, i to zato jer je njena ljubav prema Lancelotu izazvala jako gorke razdore.[1]