Prijeđi na sadržaj

Eduardo da Silva

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Eduardo Alves da Silva)
Eduardo Alves da Silva

Osobne informacije
Puno ime Eduardo Alves da Silva
Nadimak Dudú
Rođenje 25. veljače 1983.
Rio de Janeiro, Brazil
Visina 178 cm
Klub
Trenutačni klub Legia Varšava
Broj 9
Pozicija napadač
Juniorski klubovi

1996. - 1998.
1998. - 2001.
Nova Kennedy
Bangu
Dinamo Zagreb
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
2001. - 2007.
2002. - 2003.
2007. - 2010.
2010. - 2014.
2014. - 2015.
2015. - 2016.
2017. - 2018.
2018.
Dinamo Zagreb
Inter Zaprešić (posudba)
Arsenal
Šahtar Donjeck
Flamengo
Šahtar Donjeck
Atlético Paranaense
Legia Varšava
0111 00(74)
0015 00(10)
0041 000(7)
0081 000(24)
0027 000(10)
0029 000(14)
006 000(0)
0010 000(0)
Reprezentacija
2004. - 2005.
2004. - 2014.
 HRV Hrvatska do 21
Hrvatska
0012 000(8)
0064 00(29)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 13. 7. 2018..

Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 25. veljače 1983.), poznat i kao Eduardo ili Dudú, brazilsko-hrvatski je bivši nogometaš. Posljednji klub za koji je igrao bio je poljski klub Legia Varšava. Ranije je igrao za brazilsku Novu Kennedy, Inter Zaprešić, zagrebački Dinamo, londonski Arsenal, ukrajinski Šahtar, brazilski Flamengo, brazilski Atlético Paranaense. Bivši je hrvatski reprezentativac. Igra na mjestu napadača.

Klupska karijera

[uredi | uredi kod]

Početci, posudbe i Dinamo Zagreb

[uredi | uredi kod]

Eduardo je nogometnu karijeru započeo u rodnom Brazilu, u klubu Nova Kennedy. Kao petnaestogodišnjaka uočili su ga skauti zagrebačkoga Dinama te je prešao u juniore toga kluba. Godine 1999. i 2000. bio je nakratko na posudbi u brazilskom Banguu[1], a nakon toga u zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao 10 pogodaka. Time je po prvi put skrenuo na sebe veću pozornost nogometne javnosti, a i čelnika Dinama, jer je po povratku s posudbe postao standardni član prve momčadi postigavši 9 pogodaka u 24 utakmice. Igrao je redovito i narednih sezona te bilježio sve bolje rezultate. Sezone 2005./06. s 20 postignutih pogodaka u 29 utakmica bio je drugi najbolji strijelac lige, nakon klupskog mu suigrača Ivana Bošnjaka, ali i najbolje ocjenjeni igrač. No, iako je i prijašnjih godina bio među najboljim igračima lige, nije putovao na SP 2006. Tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar prednost je dao drugim igračima što mu Eduardo i danas zamjera.

Sezone 2006./07. Eduardo je briljirao u Dinamovoj momčadi i s 34 pogotka oborio rekord u postignutim pogotcima u jednoj sezoni, došavši do Top 10 strijelaca 1. HNL ikad. Rekord je do tada držao Goran Vlaović s 29 postignutih pogodaka iz 1993./94.. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 pogodaka postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.

Arsenal

[uredi | uredi kod]

Dana 2. srpnja 2007. potvrđen je njegov prijelaz u engleskog nogometnog velikana Arsenal, za kojeg je potpisao ugovor na četiri godine. Prvotno je objavljena visina transfera od 17 milijuna funtâ ili oko 24 milijuna eura[2], no drugi izvori navode puno manji iznos, oko 6 milijuna funtâ (ili 8,8 milijuna eura)[3].

U pripremnom razdoblju na turniru u Amsterdamu, protiv rimskog Lazija postigao je svoj prvi pogodak za novi klub, a u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u službenim utakmicama. Neko vrijeme u engleskom prvenstvu nije niti igrao, a kamoli zabijao, nastupavši većinom sa rezervama u utakmicama FA kupa gdje je nekoliko puta bio strijelac. Do sredine je prosinca čekao svoj premierligaški prvijenac dok nije zabio dva pogotka protiv Evertona, te je od tad pogotcima počeo vraćati u njega uložen novac i strpljenje trenera Arsenea Wengera. Navijači su ga potom proglasili za najboljeg Arsenalova igrača u prosincu.

Također je, došavši u Englesku, od engleskog nogometnog časopisa FourFourTwo svrstan među 100 najboljih svjetskih nogometaša (postavljen je na 89. mjesto).[4] Ukupno je do ozljede Eduardo zabio 12 pogodaka u 22 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.

Prvi službeni nastup za topnike nakon ozljede imao je 16. veljače 2009., u utakmici FA kupa protiv Cardiffa, te je pritom postigao dva pogotka. Na toj utakmici se ponovno lakše ozlijedio, a u svojem idućem nastupu tri tjedna kasnije, također u FA kupu, ovaj put protiv Burnleya, trener Arsenala Arsene Wenger mu je dodijelio kapetansku vrpcu. Zaključno sa 16. rujna 2009. Eduardo je postigao ukupno 17 pogodaka u 40 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.

Šahtar Donjeck

[uredi | uredi kod]

21. srpnja 2010. godine potpisao je za ukrajinske prvake, momčad Šahtara iz Donjecka četverogodišnji ugovor za neutvrđenu svotu[5], za koju se vjeruje da iznosi oko 6 milijuna funtâ.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kod]

Godine 2002. Eduardo je uzeo hrvatsko državljanstvo. Uslijedio je poziv u nacionalnu do 21 postavu, gdje je bio nezamjenjiv. 16. studenoga 2004. godine debitirao je u hrvatskoj A-selekciji protiv Irske, ušavši kao zamjena. Također je nastupio i na Carlsberg Cupu 2006. godine u Hong Kongu, gdje je domaćinima postigao pogodak u utakmici za 3. mjesto, što je ujedno bio i njegov prvijenac u kockastom dresu.

"Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice s Brazilom. Također je skromno dodao: "Drago mi je da sam se upoznao sa svim brazilskim igračima, dobio sam od njih dres na poklon s potpisima svih igrača."[6]

Nakon propuštenog SP u Njemačkoj, pod novim je izbornikom Slavenom Bilićem Eduardo došao do mjesta među prvih 11. Zaigrao je tako 16. kolovoza 2006. godine u Livornu protiv Italije, te postigao pogodak u pobjedi od 2:0. Protiv Rusije je u Moskvi odigrao svoju prvu natjecateljsku utakmicu u dresu Hrvatske. 11. listopada 2006. godine postigao je važan pogodak za 1:0 u utakmici protiv Engleza na Maksimiru (pobjeda od 2:0) koji ga je definitivno učvrstio u prvoj postavi te skrenuo pozornost brojnih skauta velikih europskih klubova. U narednim je utakmicama s Izraelom, Makedonijom i Estonijom, bilo kod kuće ili u gostima, zabijao i rješavao susrete u korist hrvatske reprezentacije postavši jedan od najboljih strijelaca tih kvalifikacija.

Dana 15. srpnja 2014. objavljuje da odlazi iz reprezentacije nakon odigranih 64 susreta i postignutih 29 golova. [7]

Ozljede

[uredi | uredi kod]

23. veljače 2008. godine Eduardo je pretrpio tešku ozljedu gležnja na utakmici s Birminghamom kada je na njega nasrnuo Martin Taylor koji je odmah dobio crveni karton. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici.

Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, 11. je lipnja 2008. godine objavio kako će se Eduardo pridružiti Arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, no, mjesec je dana kasnije utvrđeno kako su sve te optimistične prognoze ipak bile pretjerane, te se dugo očekivani povratak odgodio čak do veljače 2009. godine.

Pogotci za reprezentaciju

[uredi | uredi kod]
# Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Natjecanje
01. 1. veljače 2006. Hong Kong Stadium, Hong Kong  HK 0 : 3 0 : 4 Carlsberg Cup
02. 16. kolovoza 2006. Stadio Armando Picchi, Livorno, Italija  ITA 0 : 1 0 : 2 prijateljska
03. 11. listopada 2006. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  ENG 1 : 0 2 : 0 kvalifikacije za EURO 2008.
04. 15. studenog 2006. Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael  IZR 1 : 2 3 : 4 kvalifikacije za EURO 2008.
05. 15. studenog 2006. Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael  IZR 1 : 3 3 : 4 kvalifikacije za EURO 2008.
06. 15. studenog 2006. Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael  IZR 2 : 4 3 : 4 kvalifikacije za EURO 2008.
07. 24. ožujka 2007. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  MAK 2 : 1 2 : 1 kvalifikacije za EURO 2008.
08. 2. lipnja 2007. A. Le Coq Arena, Tallinn, Estonija  EST 0 : 1 0 : 1 kvalifikacije za EURO 2008.
09. 22. kolovoza 2007. Koševo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina  BIH 0 : 1 3 : 5 prijateljska
10. 8. rujna 2007. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  EST 1 : 0 2 : 0 kvalifikacije za EURO 2008.
11. 8. rujna 2007. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  EST 2 : 0 2 : 0 kvalifikacije za EURO 2008.
12. 12. rujna 2007. Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora  AND 0 : 5 0 : 6 kvalifikacije za EURO 2008.
13. 13. listopada 2007. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  IZR 1 : 0 1 : 0 kvalifikacije za EURO 2008.
14. 1. travnja 2009. Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora  AND 0 : 2 0 : 2 kvalifikacije za SP 2010.
15. 12. kolovoza 2009. Dinamo Stadion, Minsk, Bjelorusija  BJE 0 : 2 1 : 3 kvalifikacije za SP 2010.
16. 9. rujna 2009. Wembley, London, Engleska  ENG 1 : 4 1 : 5 kvalifikacije za SP 2010.
17. 14. studenog 2009. Stadion HNK Cibalia, Vinkovci, Hrvatska  LIH 3 : 0 5 : 0 prijateljska
18. 14. studenog 2009. Stadion HNK Cibalia, Vinkovci, Hrvatska  LIH 4 : 0 5 : 0 prijateljska
19. 9. veljače 2011. Stadion Aldo Drosina, Pula, Hrvatska  ČEŠ 1 : 0 4 : 2 prijateljska
20. 6. rujna 2011. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  IZR 2 : 1 3 : 1 kvalifikacije za EURO 2012.
21. 6. rujna 2011. Maksimir, Zagreb, Hrvatska  IZR 3 : 1 3 : 1 kvalifikacije za EURO 2012.
22. 11. listopada 2011. Stadion Kantrida, Rijeka, Hrvatska  LAT 1 : 0 2 : 0 kvalifikacije za EURO 2012.
23. 2. lipnja 2012. Ullevaal Stadion, Oslo, Norveška  NOR 0 : 1 1 : 1 prijateljska
24. 15. kolovoza 2012. Stadion Poljud, Split, Hrvatska  ŠVI 1 : 1 2 : 4 prijateljska
25. 15. kolovoza 2012. Stadion Poljud, Split, Hrvatska  ŠVI 2 : 3 2 : 4 prijateljska
26. 16. listopada 2012. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska  WAL 2 : 0 2 : 0 kvalifikacije za SP 2014.
27. 26. ožujka 2013. Stadion Liberty, Swansea, Wales  WAL 1 : 2 1 : 2 kvalifikacije za SP 2014.
28. 14. kolovoza 2013. Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn  LIH 0 : 1 2 : 3 prijateljska
29. 14. kolovoza 2013. Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn  LIH 2 : 3 2 : 3 prijateljska

Priznanja

[uredi | uredi kod]

Individualna

[uredi | uredi kod]

Klupska

[uredi | uredi kod]

Dinamo Zagreb

Šahtar Donjeck

  • Prvak Ukrajine (4): 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14.
  • Ukrajinski kup (4): 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2015./16.
  • Ukrajinski nogometni superkup (3): 2012., 2013., 2015.

Legia Varšava

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Arsenal.com Eduardov profil, objavljeno 4. studenoga 2010., pristupljeno 4. studenoga 2010.
  2. „"Nacionalov" članak o transferu u Arsenal od 02. srpnja 2007.”. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-13. Pristupljeno 2014-07-26. 
  3. (en) FIFA.com: "Arsenal sign Da Silva" Arhivirano 2007-09-17 na Wayback Machine-u
  4. (en) "5 Arsenal Players in 100 Best Players In The World List
  5. (en) Shakhtar pick up Eduardo da Silva Arhivirano 2010-10-30 na Wayback Machine-u
  6. „SportNet.hr - izjave nakon utakmice Hrvatska - Brazil”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-18. Pristupljeno 2014-07-26. 
  7. „Eduardo se oprostio od reprezentacije”. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-17. Pristupljeno 2014-07-26. 
  8. 8,0 8,1 tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira? Arhivirano 2014-07-06 na Wayback Machine-u, pristupljeno 1. listopada 2012.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]