Bangkok
Bangkok
กรุงเทพมหานคร | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 13°45′N 100°29′E / 13.750°N 100.483°E | |
| Država |  Tajland
|
| Vlast | |
| - Guverner | Apirak Kosayothin |
| Površina | |
| - Ukupna | 1 565,2 km² |
| - Područje utjecaja | 7 761,5 km² |
| Stanovništvo (2006.) | |
| - Grad | 6 355 144 [1] |
| Vremenska zona | UTC+7 (UTC) |
| Službene stranice Službena stranica | |
| Karta | |
  Bangkok | |
Bangkok (zvanično tajl. Krung Thep Mahanakhon, 
กรุงเทพมหานคร, skrać. Krung Thep, กรุงเทพฯ) jeste glavni grad kraljevine Tajland od 1782. godine. On ima poseban upravni status a na njegovom čelu nalazi se guverner. Prijestolnica Tajlanda ima 8,249 miliona stanovnika (stanje po popisu iz 2010. godine).[1] Ubjedljivo je najveći i najmnogoljudniji grad države. U široj regiji Bangkoka, najvećoj urbanoj konglomeraciji u Tajlandu, živi ukupno 14,566 miliona stanovnika (stanje 2010.).[2]
Grad je politički, ekonomski i kulturni centar Tajlanda sa brojnim univerzitetima, visokim školama, palačama i preko 400 vatova (budističkih hramova i manastira) kao i najvažniji saobraćajni čvor zemlje. Nacionalni muzej u Bangkoku je najveći svoje vrste u jugoistočnoj Aziji. Bangkok je također i sjedište Ekonomske i socijalne komisije za Aziju i Pacifik Ujedinjenih naroda (UNESCAP).
Vremenska razlika Bangkoka u odnosu na UTC iznosi +7 sati. Prema srednjoj Evropi, vremenska razlika zimi iznosi +6 sati, dok ljeti iznosi +5 sati, jer Tajland nema ljetnog računanja vremena.
Ceremonijalno ime grada Bangkoka na tajskom jeziku u transkribiranom obliku glasi: Krung Thep Maha Nakhon Amon Rattanakosin Mahinthara Yutthaya Mahadilok Phop Noppharat Ratchathani Burirom Udom Ratchaniwet Maha Sathan Amon Phiman Awatan Sathit Sakkathattiya Witsanukam Prasit ( izgovor). To je stari tajski naziv za tajlandski glavni grad Bangkok, i u latiniziranom obliku sa 168 slova je najduže ime grada na svijetu.
Na tajskom pismu ime glasi (139 znakova):
- กรุงเทพมหานคร อมรรัตนโกสินทร์ มหินทรายุธยามหาดิลก ภพนพรัตน์ราชธานีบุรีรมย์ อุดมราชนิเวศน์ มหาสถานอมรพิมาน อวตารสถิต สักกะทัตติยะ วิษณุกรรมประสิทธิ์
Približan prijevod glasi: Grad Deve (božanstvo), veliki grad (i) rezidencija svetih dragulja Indre (smaragdni Buda), neosvojivi božanski grad, velika prijestolnica svijeta, ukrašena sa devet dragocijenih dragulja, bogat raskošnim kraljevskim palačama, koje su ravne nebeskom domu ponovno rođenog božanstva, grad koji je poklonio Indra a Vishvakarman izgradio.
Bangkok je prvobitno činio samo malo ribarsko selo na istočnoj obali rijeke Chao Phraya. Po prvi put na kartama pojavila se na jednoj portugalskoj karti 1511. godine.[3] Oko 1680. godine južno od sela nalazila su se samo tri naselja: carinska stanica, holandska trgovačka stanica osnovana 1622. godine pod imenom Fort Amsterdam i mjestašce Ban Vat.[4] Tokom historijske epohe kraljevstva Ayutthaya naselje se razvilo u značajnu trgovačku luku i grad na riječnom putu prema prijestolnici.[3]
Temelji današnjeg Bangkoka nalaze se u malehnom gradu Thonburi, koji je danas dio glavnog grada na zapadnoj obali rijeke Chao Praya. General Taksin je 1772. godine proglasio Thonburi novim glavnim gradom nakon što je prijestolnica kraljevstva Ayutthaya potpuno uništena 1767. godine tokom rata sa Burmom. Deset godina kasnije novi kralj Rama I, osnivač sve do danas vladajuće dinastije Chakri, premjestio je sjedište vlade na istočnoj obali i time područje zvano Rattanakosin proglasio glavnim gradom. U to doba Rattanakosin su naseljavali većinom Tajlanđani kineskog porijekla, naročito u selu Bang Kok, kojeg je kralj izgradio po uzoru na raniju uništenu prijestolnicu kraljevstva.
U to toba cijeli grad je bio ispresijecan gustom mrežom kanala (khlongs), kroz kojih se odvijao najveći dio saobraćaja. Čak je i pijaca (plivajuća pijaca) bila organizirana na vodi. Ulica gotovo da i nije bilo. Bangkok u to vrijeme je bio često nazivan Venecijom istoka. Najveći broj kanala je do sredine 19. vijeka zatrpan kako bi se napravilo mjesta za rastući cestovni saobraćaj i sve veći broj sagrađenih kuća. Prva popločana ulica 1863. godine u gradu bila je ulica Thanon Charoen Krung (stranci je nazivaju New road, nova ulica), duž nekadašnjeg puteljka kojeg su utabali slonovi. Tokom vladavine kralja Chulalongkorn (Rama V, od 1868. do 1910.) nastala je prva željeznička pruga u Bangkoku koja ga je povezivala sa sjeverom zemlje, kao i brojne tramvajske linije unutar grada. Iz tog doba potiče i veliki broj ulica na čiji izgled su većinom uticali evropski stilovi.
Jedan od većih problema za metropolu Bangkok je adekvatno zbrinjavanje mnogobrojnih ljudi, prije svega imigranata koji su u posljednjih nekoliko godina doselili u grad iz drugih krajeva Tajlanda. Za veliki broj ljudi bilo je potrebno izgraditi kuće i stambene objekte. Zbog rastuće potražnje za građevinskim zemljištem znatno su porasle cijene stanova i zemljišta. Gradska vlast je kao rješenje tog problema pokušala sa izgradnjom brojnih naselja u predgrađima Bangkoka, namijenjenih za porodice slabijeg imovinskog stanja. Osim stanova, postoji i nedostatak javnih ustanova kao što su bolnice i škole. Smeće i otpadne vode se ne uklanjaju na zadovoljavajući način, a nivo podzemnih voda sve brže opada zbog velike potrošnje. Ljudi u okolnim naseljima su ugroženi prvenstveno infektivnim bolestima poput kolere, dijareje i tifusa, jer su higijenski uslovi u tim naseljima na vrlo niskom nivou, a zbog rastuće emisije otrovnih gasova iz industrijskih postrojenja i vozila dolazi i do povećanih oboljenja kože i pluća.
Drugi problem u Bangkoku je sve veći i gušći saobraćaj. Mreža ulica je potpuno adekvatna broju vozila. Osim toga, mreža gradske i podzemne željeznice u gradu je premalehna za rastuću potražnju i stanovništvo uz mali broj sredstava javnog prijevoza, osim mreže autobuskih linija koja je među najvećim u svijetu. Zbog ogromnog broja automobila u gradu je zabilježeno vrlo veliko zagađenje zraka (visoke vrijednosti ozona i ugljik monoksida).
Grad se nalazi na spoju Indokineskog i Malajskog poluostrva na rijeci Chao Phraya, na sjevernoj obali Tajlandskog zaliva sa prosječnom nadmorskom visinom od 5 metara. Rijeka Chao Phraya kod Bangkoka ima širinu od oko 400 metara.
Zapadno od rijeke Chao Phraya nalazi se područje nazvano Thonburi, koje je do 1971. godine bilo zaseban grad, dok dio na istoku koji je prije više od 200 godina bio samo malehno selo, uglavnom naseljavaju trgovci porijeklom iz Kine. Područje grada ima površinu od 1.565,2 km2, dok je površina cijele metropolske regije oko 7.761,5 km2.
Bangkok je podijeljen na 50 distrikta (khet, ponekad i pogrešno nazvani Amphoe), a oni su dalje podijeljeni na 169 kwaenga, koji se mogu uporediti sa tambonima. Distrikti Bangkoka (kheti), na tajlandskom i transkribirani na latinicu su:
Bang Bon (บางบอน), Bang Kapi (บางกะปิ), Bang Khae (บางแค), Bang Khen (บางเขน), Bang Kho Laem (บางคอแหลม), Bang Khun Thian (บางขุนเทียน), Bang Na (บางนา), Bang Phlat (บางพลัด), Bang Rak (บางรัก), Bang Sue (บางซื่อ), Bangkok Noi (บางกอกน้อย), Bangkok Yai (บางกอกใหญ่), Bueng Kum (บึงกุ่ม), Chatuchak (จตุจักร), Chom Thong (จอมทอง), Din Daeng (ดินแดง), Don Mueang (ดอนเมือง), Dusit (ดุสิต), Huai Khwang (ห้วยขวาง), Khan Na Yao (คันนายาว), Khlong Sam Wa (คลองสามวา), Khlong San (คลองสาน), Khlong Toei (คลองเตย), Lak Si (หลักสี่), Lat Krabang (ลาดกระบัง), Lat Phrao (ลาดพร้าว), Minburi (มีนบุรี), Nong Chok (หนองจอก), Nong Khaem (หนองแขม), Pathum Wan (ปทุมวัน), Phasi Charoen (ภาษีเจริญ), Phaya Thai (พญาไท), Phra Khanong (พระโขนง), Phra Nakhon (พระนคร), Pom Prap Sattru Phai (ป้อมปราบศัตรูพ่าย), Prawet (ประเวศ), Rat Burana (ราษฎร์บูรณะ), Ratchathewi (ราชเทวี), Samphanthawong (สัมพันธวงศ์), Sai Mai (สายไหม), Saphan Sung (สะพานสูง), Sathon (สาทร}), Suan Luang (สวนหลวง), Taling Chan (ตลิ่งชัน), Thawi Watthana (ทวีวัฒนา), Thonburi (ธนบุรี), Thung Khru (ทุ่งครุ), Watthana (วัฒนา), Wang Thonglang (วังทองหลาง) i Yan Nawa (ยานนาวา).
Bangkok nema jasno definirano područje užeg gradskog jezgra niti ima centralni poslovni okrug. Ove funkcije su daleko više podijeljene na nekoliko okruga. Najstariji dio grada je ostrvo Rattanakosin u okrugu Phra Nakhon, oko Velike palače, Sanam Luang, Wat Ratchabophit i Sao Ching Cha (ogromna ljuljačka). U drugoj polovini 19. vijeka polahko je počeo razvoj kineske četvrti oko ulica Yaowarat i Charoen Krung (tada nova ulica, prva asfaltirana ulica u Bangkoku) u okrugu Samphanthawong sve do centralne poslovne četvrti grada. Tokom 1950tih i 1960tih duž ulica Silom, Surawong i Si Phraya u okrugu Bang Rak počele su se otvarati banke i veliki poslovni prostori. Od 1990tih u okrugu Sathon i duž ulice Witthayu (okrug Pathum Wan) nastali su pretežno luksuzne poslovne zgrade, a duž ulica Rama I i Phloenchit (također Pathum Wan) nikli su veliki tržni centri i luksuzni hoteli. Zbog izgradnje oba sistema javnog prevoza: Skytrain (gradska željeznica) i metroa (MRT) širenje područja sa centralnim poslovnim funkcijama se još više ubrzalo. Danas su atraktivni gotovo svi dijelovi grada do kojih dopire neki od sistema javnog prevoza. To se posebno odnosi na ulicu Sukhumvit (okrug Khlong Toei i Watthana) kao i centralni dio ulice Ratchadaphisek (okruzi Phaya Thai i Huai Khwang).[5]
Bangkok se nalazi u području tropske klime. Godišnja prosječna temperatura iznosi 28,4 °C, a prosječna godišnja količina padavina iznosi 1.498 mm. Najviše kiše pada tokom monsunskog perioda između maja i oktobra, a pojedini dijelovi grada ponekad tokom septembra i oktobra budu poplavljeni. Najviše padavina prosječno bude u septembru, čiji prosjek iznosi 344 mm, dok najmanje padavina u prosjeku bude u januaru sa svega 9 mm.
Tokom cijele godine prosječne temperature se kreću između 26,1 i 30,4 °C. Srednja dnevna temperatura iznosi najviše 34,9 °C, dok je najniža dnevna 20,8 °C uz veliku vlažnost zraka. Svjetska meteorološka organizacija je nezvanično proglasila Bangkok, u pogledu godišnjeg prosjeka, za najtopliji grad svijeta.[6] Najtopliji mjesec je april sa srednjim najvišim dnevnim temperaturama od 35 °C i minimalnim od 26 °C. Najhladniji mjesec u okolini Bangkoka je decembar sa najvišim dnevnim temperaturama od 31 °C i najnižnim od 21 °C. Suhi period traje od decembra do marta, kada počinje najtopliji dio godine.
Bangkok se bori sa znatnim problemima zagađivanja okoline. Iznad grada je stalni oblak gasova nastalih sagorijevanjem goriva. Naučnici smatraju da je u nekim glavnim saobraćajnim ulicama vrijednosti zagađenja zraka već dostigla nivoe opasne po zdravlje ljudi. Otkako je izgradnjom visokih zgrada došlo do poremećaja strujanja zraka, koncentracija štetnih gasova je dramatično povišena.
Već gotovo sedmina stanovnika grada žali se na bronhitis, astmu i umor. Naročito osobe koje su jako pogođene zagađenošću često nose zaštitne maske, između ostalih mnogi vozači motocikla i tuk-tuka (auto rikša), saobraćajni policajci i ulični trgovci.
Osim zagađenosti zraka, Bangkok ima i znatno otežano snabdijevanje vodom. Grad nema centralnu mrežu opskrbe vodom. Osim toga i kanalizacijski sistem je tek u fazi izgradnje. Do 1990tih industrijski pogoni i domaćinstva su svoje otpadne vode, bez bilo kakve prethodne obrade, direktno ispuštali u rijeku Chao Phraya.
Otpadne materije zagađuju zrak i često truju svaki oblik života u vodama. Brojne tvornice u metropolskoj regiji, a mnoge i u brojnim područjima stanovanja, smiju načiniti i vlastite bunare za svoju opskrbu vodom, što dovodi do stalnog snižavanja nivoa podzemnih voda.
Bangkok je primjer grada sa dinamičnim rastom, ali njegov rast nije potpuno planski. Već 1947. godine broj stanovnika je premašio milion. Godine 1960. u Bangkoku je živjelo oko 2,1 milion stanovnika. Između 1970. (3,1 miliona) i 2000. godine (6,3 miliona) broj stanovnika se udvostručio. Prema podacima nacionalne statističke agencije (NSO) 2010. godine u glavnom gradu je živjelo 8,2 miliona stanovnika.[2] To odgovara godišnjem rastu od 3% u periodu od 2000. do 2010. godine.
Gustoća stanovništva po km2 iznosi oko 5.270 stanovnika. Za usporedbu, gustoća stanovništva u Sarajevu je oko 2.060 stanovnika po km2. Bangkok je daleko najveći i najmnogoljudniji grad u Tajlandu. On je 2009. godine imao 18 puta više stanovnika od grada Samut Prakan, drugog po broju stanovnika u Tajlandu (446.375 stanovnika), a metropolska regija Bangkoka (BMR) je imala čak 64 puta više stanovnika od područja Udon Thani (228.738 stanovnika), koji je drugi po naseljenosti u državi.
Pošto su u glavnom gradu Tajlanda koncentrisane sve važne političke i ekonomske institucije, te se tu donose i najvažnije odluke za državu, Bangkok se smatra primarnim gradom. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u Bangkoku 2006. godine je bio deset puta viši od najsiromašnije pokrajine u državi (Bangkok 319.322 bahta, provincija Mae Hong Son 33.231 bahta).[7] Dok se regija glavnog grada ekonomski razvija, od tog razvoja veliki dijelovi zemlje ne profitiraju ili su zabilježili čak i smanjenje BDP. Zbog ovih razlika, Bangkok je u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježio ogroman prirast zbog doseljavanja iz provincije.
Metropolska regija Bangkoka prema popisu stanovništva iz 2000. godine imala je 10,2 miliona stanovnika. Po popisu iz 2010. godine bilo ih je 14,6 miliona. To odgovara godišnjoj stopi rasta u periodu od 2000. do 2010. godine od 4,3%. Gustoća naseljenosti metropolske regije iznosi oko 1.877 stanovnika po km2. Osim grada Bangkoka, u metropolsku regiju pripadaju i okolne provincije Nakhon Pathom, Nonthaburi, Pathum Thani, Samut Prakan i Samut Sakhon.
Današnje područje Bangkoka nastalo je 1972. godine spajanjem stare provincije Bangkok (zvanično Phra Nakhon) i provincije Thonburi, koja je obuhvatala područja današnjeg grada zapadno od rijeke Chao Phraya. Bangkok je zasebna upravna oblast. Za razliku od drugih 76 tajlandskih provincija (changwat), njen guverner se bira na direktnim izborima. Izbori za guvernera po pravilu se održavaju svake četiri godine. Guverner predstavlja lokalnu vlast glavnog grada (administraciju Metropolske regije Bangkok). On je također odgovoran i za javni prijevoz, ulice, urbano planiranje grada, izgradnju stambenih naselja, upravljanje otpadom, zaštitu okoline i javni red i mir.
Od 2009. godine guverner Bangkoka je Sukhumbhand Paribatra iz Demokratske stranke Tajlanda. Izabran je u drugi mandat u martu 2013. godine sa 46,2% glasova, a protivkandidat mu je bio Pongsapat Pongcharoen iz stranke Pheu-Taj, koji je osvojio 39,7% glasova.
Gradsku upravu kontrolira gradsko vijeće (vijeće metropolske regije Bangkoka). Nakon općinskih izbora 2010. godine sačinjeno je od 61 člana, od čega je 46 predstavnika Demokratske stranke, 14 predstavnika stranke Pheu-Taj i jedan nezavisni predstavnik. Gradsko vijeće je nadležno samo za sam grad Bangkok ali ne i za okolnu aglomeraciju šireg područja Bangkoka kao ni za još šire metropolsko područje.[8]
U gradu se nalazi preko 400 vatova (budističkih hramova). Jedan od najznačajnijih je hram Wat Phra Kaeo (Wat Phra Sri Rattana Satsadaram), u kojem se nalazi kip Smaragdni Buda, vrlo cijenjen i poštovan širom zemlje.
Zajedno sa Velikom palačom, hramom Wat Pho (Wat Phra Chetuphon), jednim od najvećih i najstarijih hramova u Bangkoku kao i hramom Wat Mahathat, te jednim od najvećih budističkih univerziteta jugoistočne Azije Univerzitet Mahachulalongkornrajavidyalaya, hram Wat Phra Kaeo na ostrvu „Ko Rattanakosin“ (Ko = ostrvo), čine historijski centar grada. U Bangkoku se nalazi u tajlandski nacionalni muzej, nacionalna galerija, nacionalna biblioteka Tajlanda i nacionalno pozorište Bangkok.
Bangkok je jedan od ekonomsko najdinamičnijih i socijalno progresivnih gradova Jugoistočne Azije. Po nekim tvrdnjama se smatra kao regionalni centar koji napreduje da postane rival Singaporeu i Hong Kongu mada pati od lope infrastrukture i socijalnih problema zbog svog prebrzog razvoja.
Sačuvan je stari dio grada sa sojenicama, kolibama na brodicama i splavima usidrenim u rukavcima i kanalima rijeke Chao Phraya (Menam). Kulturno središte sa univerzitetom osnovanim 1917., naučnim institutima, akademijom likovnih umjetnosti, knjižnicama, čuvenim budističkim pagodama Wat-Poi Wat-Prakeo. Bangkok ima brojne industrijske pogone za proizvodnju tekstila, drva, cementa, keramičkih i kemijskih proizvoda, tvornica vagona i aviona, rafirenije nafte, ljuštionica riže. Grad ima i veliki međunarodni aerodrom.
Grad je jedan od najvažnijih čvorišnih tačaka putne i željezničke mreže Tajlanda.
Bangkok je sjedište jednog od najvažnijih međunarodnih aerodroma u jugoistočnoj Aziji. Do septembra 2006. to je bio Međunarodni aerodrom Bangkok (Don Mueang), oko 22 kilometra sjeverno do centra grada. Međutim, otvaranje aerodroma Suvarnabhumi, koji se nalazi oko 30 km istočno od grada u općini Bang Phli, provincija Samut Prakan, sa kapacitetom od 45 miliona putnika godišnje, bilo je 28. septembra 2006. godine. Novi aerodrom Suvarnabhumi ima aerodromski kod BKK koji je preuzeo od starog aerodroma Don Mueang, a do starog aerodroma se može doći još samo preko čarter letova i privatnim avionima. Aerodrom BKK imao je 2011. godine oko 47,5 miliona putnika.[9] Put od aerodroma Suvarnabhumi do centra Bangkoka traje taksijem od 30 do 60 minuta, ali se zbog ekstremnih saobraćajnih gužvi taj put može potrajati i do 3 sata. Od 2010. Suvarnabhumi je sa centrom grada povezan i sa regionalnom željezničkom linijom (SARL).
Prva željeznička linija u Tajlandu otvorena je od Bangkoka do Pak Nama 11. aprila 1893. godine.[10] Jedno engleska kompanija je 21. decembra 1900. otvorila i željezničku liniju od Bangkoka preko Ayutthaya do Khorata, da bi 19. juna 1903. otvorena linija Bangkok-Ratchaburi-Petchaburi.[11]
Danas sa glavne željezničke stanice Bangkoka Hua Lamphong polaze putnički vozovi u pravcu sjevera, sjeveroistoka, istoka i juga. Prema Kabin Buri vozovi kreću sa stanice Makkasan. Prema rijeci Kwae i Kanchanaburi, kao i spori voz prema jugu polaze vozovi sa stanice Bangkok Noi. Umjesto sa stare željezničke stanice vozovi također polaze i sa nove, do koje vozi i besplatni autobus. Za potrebe teretnog željezničkog saobraćaja koristi se mehanizirana ranžirna stanica Bang Sue u sjevernom predgrađu Bangkoka.
Na dva velika i većem broju malehnih stadiona, razbacanih širom Bangkoka postoji mogućnost praćenja tajlandskog nacionalnog sporta muay Thai, bolje poznatog pod imenom tajlandski boks, sa svim pratećim ritualima vezanim za njega. Na stadionu Lumpini kao i na stadionu Ratchadamnoen mogu se vidjeli neki od najboljih boraca u Tajlandu. Borbe se održavaju cijele sedmice naizmjenično na oba stadiona. Osim borbi u ringu, odvijaju se i dodatne zabavne aktivnosti kao što su klađenje na ishod borbi i muzički sadržaji (sviraju tradicionalne grupe (pri phat) zasnovane na instrumentu pii odnosno tajlandskoj oboi).
Drugi omiljeni sport je tradicionalni „sepak takraw“. To je jedna vrsta igre sa loptom načinjenom od pletene španske trske (ratan), pri kojoj igrač mora što je duže moguće držati loptu u zraku pomoću svih dijelova tijela osim ruku. Profesionalne ekipe igraju jedna protiv druge na polju Sanam Luang ispred Velike palače.
Bangkok ima sklopljenu saradnju sa sljedećim gradovima-parnerima:[12]
- od 19. februara 1962: Washington, D.C.,
SAD - od 26. maja 1993: Peking,
Kina - od 19. juna 1997: Moskva,
Rusija - od 23. novembra 2005: Chaozhou, Kina
- od 16. juna 2006: Seul,
Južna Koreja - Phnom Penh,
Kambodža[13]
- ↑ 1,0 1,1 „Bangkok” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 7. 11. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 National Statistical Office of Thailand: Executive Summary: The 2010 Population and Housing Census Arhivirano 2012-06-01 na Wayback Machine-u (PDF)
- ↑ 3,0 3,1 William Warren: Bangkok. 2002, Reaktion Books, London, str. 13. ISBN 1-86189-129-6
- ↑ Barend Jan Terwiel: Through Travellers' Eyes : an approach to early nineteenth-century Thai history. Bangkok, ur. Duang Kamol 1989, str. 54, ISBN 974-210-455-7
- ↑ Aliwassa Pathnadabutr: The changing face of Bangkok's central business district. Will it shift yet again? u: The Nation, 18. oktobar 2013.
- ↑ Top 10: the world's hottest and coldest places
- ↑ National Statistical Office of Thailand: Gross Provincial Product at current prices by Region and Provinces 2006 Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u
- ↑ Ira M. Robinson: Emerging Spatial Patterns in ASEAN Mega-Urban Regions: Alternative Strategies. u: The Mega-Urban Regions of Southeast Asia. UBC Press, Vancouver, 1995, str. 90–91
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-08. Pristupljeno 2015-07-03.
- ↑ „The First Railway in Thailand”. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-16. Pristupljeno 2015-07-03.
- ↑ „A Timeline of Thai Railways”. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-11. Pristupljeno 2015-07-03.
- ↑ BMA: gradovi partneri Arhivirano 2012-01-18 na Wayback Machine-u (PDF)
- ↑ Cambodia's Phnom Penh, Thailand's Bangkok become sister cities
- Baker, Chris; Phongpaichit, Pasuk (2005). A History of Thailand. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-01647-6.
- Crawfurd, John (1830). Journal of an embassy from the governor-general of India to the courts of Siam and Cochin China; exhibiting a view of the actual state of those kingdoms. 2. London: H. Colburn and R. Bentley.
- Hamilton, Annette (2000). „Wonderful, Terrible: Everyday Life in Bangkok”. u: Bridge, Gary; Vatson, Sophie. A Companion to the City. Blackwell Publishing. str. 460–471. ISBN 0-631-23578-7.
- Krongkaew, Medhi (1996). „The changing urban system in a fast-growing city and economy: The case of Bangkok and Thailand”. u: Lo, Fu-chen; Yeung, Yue-man. Emerging World Cities in Pacific Asia. United Nations University Press. str. 286–334. ISBN 92-808-0907-5.
- Moreno, Eduardo López; Oyeyinka, Oyebanji; Mboup, Gora (2008) (PDF). State of the World's Cities 2010/2011 – Cities for All: Bridging the Urban Divide. State of the World's Cities. London, Sterling, VA: Earthscan. ISBN 978-1-84971-176-0. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-23. Pristupljeno 25 September 2012.
- Naudin, Thierry, ur. (2010). The State of Asian Cities 2010/11. United Nations Human Settlements Programme. ISBN 978-92-1-132274-3. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-19. Pristupljeno 25 September 2012.
- Office of the National Economic and Social Development Board (NESDB) (August 2012) (ZIP/PDF). Gross Regional and Provincial Product chain volume measures 1995–2010 edition. Office of the National Economic and Social Development Board. Pristupljeno 25 September 2012.
- Thavisin, Nathanon; Semson, Pongsak; Padhanarath, Kriengpol, ur. (2006). Your Key to Bangkok. Bangkok: International Affairs Division, Bangkok Metropolitan Administration. ISBN 974-9565-72-X. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-02. Pristupljeno 2015-07-03.
- Traffic and Transportation Department (2011). สถิติจราจร ปี 2553 (Traffic statistics, 2010). Traffic and Transportation Department, Bangkok Metropolitan Administration.[mrtav link]
- Wongthes, Sujit (2012) (Thai). [Bangkok: A Historical Background]. Bangkok: Dream Catcher. ISBN 9786167686004. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-17. Pristupljeno 2015-07-03.
- Yeandle, Mark (March 2012). The Global Financial Centres Index 11. Long Finance. ISBN 978-0-9546207-7-6. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-19. Pristupljeno 25 September 2012.
- Bangkok na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- Bangkok Metropolitan Administration Arhivirano 2014-10-18 na Wayback Machine-u
- BangkokTourist – Official travel guide from Bangkok Tourism Division Arhivirano 2017-05-12 na Wayback Machine-u
2001: |  | |
