Frida Kahlo
| Frida Kahlo | |
|---|---|
| nadrealizam | |
 Frida Kahlo (lijevo) i Diego Rivera (desno), snimljeni 1932. | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Magdalena Carmen Frieda[1] Kahlo y Calderón 6. 7. 1907. Coyoacán, Meksiko |
| Smrt | 13. 7. 1954. (dob: 47) Coyoacán, Meksiko |
| Nacionalnost | meksičkja |
| Profesionalne informacije | |
| Obrazovanje | samouka |
| Opus | |
| Polje | slikanje |
| Pokrovitelji | i prijatelji:
|
| Znamenita djela | |
u muzejima:
| |
Magdalena Carmen Frida Kahlo y Calderon (6.7. 1907. - 13.7. 1954.) je meksička slikarica poznata po privatnom životu koji je bio jednako nekonvencionalan kao i njena umjetnost.
Rođena je u familiji židovskog porijekla. Godine 1925. doživjela je prometnu nesreću koja ju je obogaljila i čije posljedice će trpjeti do smrti. Ista nesreća je imala bitan uticaj na njenu umjetnost, odnosno slike kojima dominiraju teme boli, patnje i razaranja. Ta ista umjetnost je bila razlogom zašto ju je zapazio poznati slikar Diego Rivera, s kojim će se vjenčati. Njihov brak je bio primjerom otvorene veze, jer je Kahlo imala brojne ljubavne veze s muškarcima i ženama. Kahlo je, poput Rivere, bila gorljivi komunist a 1930-ih je postala pristašom Lava Trockog, s kojim je imala ljubavnu vezu. Nakon smrti Trockog je postala staljinist, da bi pred kraj života bila sljedbenik Mao Tse-tunga.
Njen život je poslužio kao inspiracija za bezbrojna umjetnička djela.
Rođena je u Ciudad Mexicu 6. jula 1907, treća po redu kćerka Guillermoa, fotografa rodom iz Njemačke, i Matilde Kahlo, Španjolke rođene u Americi. 1922. godine upisala se u Nacionalnu pripremnu školu, najprestižniju obrazovanu instituciju u Meksiku, koja je tada počela da prima djevojke. Tamo je upoznala budućeg muža, Diega Riveru uz kojega je prihvatila komunističku ideologiju.
1925. godine, Kahlo preživljava tešku saobraćajnu nesreću, u kojoj joj je nastradala desna noga i pelvis. Posljedica nesreće je da nije mogla imati djece. Sljedeće godine, naslikala je svoj prvi portret, poslije čega je slijedila velika serija slika. 1928. godine je ponovo srela Riveru. Vjenčali su se sljedeće godine, a 1930. par je otišao u San Francisko, a po povratku u Meksiko, odlaze u New York, na Revijerinu izložbu, koja je bila organizirana u Museum of Modern Art.
Po posljednjem povratku u Meksiko 1935, Rivera se upušta u aferu sa Fridinom mlađom sestrom Kristinom. Ubrzo se i Kahlo upušta u avanture, kako sa muškarcima, tako i sa ženama. Jedna od njenih najozbiljnijih avantura, bila je sa ruskim revolucionarem, Lavom Trockim.
Zahvaljujući inicijativi Andre Bretona ponuđena joj je izložba na modnom Julian Levy Gallery 1938. u Njujorku. Izložba je bila pravi trijumf, a pola slika je i prodano. 1939. Breton joj predlaže da joj organizira izložbu u Parizu, ali po dolasku u Francusku, Frida koja nije govorila francuski jezik, shvaća da Breton nije čak ni slike podigao sa carine. Izložba je bila otvorena, sa šest nedelja zakašnjenja, ali ipak financijski uspješna. Kahlo dobija mnogobrojne odzive i pohvale, uključujući Picassa i Kandinskog.
Frida Kahlo je umrla 13. jula 1954. u Coyoacán (Casa Azul), 7 dana poslije njenog 47-og rođendana.
Za jedan autoportret Fride Kahlo Constantini je u New Yorku izdvojio 6,8 miliona maraka. Za koncept izložbe bio je zadužen poznati meksički historičar umjetnosti i muzejski stručnjak Agustin Arteaga. Namjera mu je bila pokazati razvoj pojedinih umjetnika te pojasniti međusobne uticaje između kontinenata i između učitelja i učenika.
Arteaga tvrdi kako je nesenzibilan i slijep onaj ko latinoameričku savremenu umjetnost smatra zakašnjelom i prosječnom kopijom sjevernih uzoraka. Za nadrealistički pokret vezao se i velik broj žena uključujući Meret Oppenheim, no najpoznatija je Frida Kahlo. Slike su joj istinski autobiografske, tako pune osobnih značenja i uvijene u zagonetan izraz da treba poznavati stvarne okolnosti njenog života kako bi im se odgonetnuo sadržaj.
Npr. slika "Autoportret s ogrlicom od trnja" po stilu podsjeća na tradicionalne meksičke pobožne slike. Naslikana je 1940. godine, kad je njen burni brak sa slikarom Diegom Riverom prekinut razvodom na godinu dana. Ogrlica upućuje na trnovu krunu koju je Isus nosio tokom svoje muke, a označuje poniženje koje je pretrpjela od supruga. Iz ogrlice visi mrtvi kolibrić, tradicionalni meksički talisman koji nose oni što žude za ljubavlju. Na ramenima su joj 2 demona prikazani kao njeni ljubimci: smrt u obliku crne mačke i vrag u liku majmuna.
Iz svega je jasno da je Frida razmatrala mogućnost samoubistva: bila je mučenica ljubavi i nadala se uskrsnuću poput Isusova, na što upućuju leptiri iznad njene glave. Životna priča Fride Kahlo kao i snažni autobiografski element njene umjetnosti donijeli su joj status feminističke ikone. Važna je i njena upotreba narodnih izvora. Slike Fride Kahlo, iako malih dimenzija, imaju u sebi više eksperimentalnog i bile su od veće važnosti za neposrednu budućnost umjetnosti od velikih površina koje je oslikao njen suprug.
- "Frida Kahlo", biografski dokumentarac koji sadrži arhivske snimke, prvi put prikazan u Amsterdamu 1982.
- "Frida, naturaleza viva", film redatelja Paula Le Duca iz 1984. u kojem Fridu Kahlo glumi Ofelia Medina
- "Frida Kahlo's Corset", kratki eksperimentalni film redateljice Liz Crow iz 2000. u kojem Fridu Kahlo glumi Isolte Avila
- "Frida", igrani film iz 2002. u kojem Fridu Kahlo glumi Salma Hayek
- "Frida vs. Frida", kratki eksperimentalni dokumentarni film redateljice Natalie Nazarove iz 2005.
- "The Life and Times of Frida Kahlo", dokumentarac redateljice Amy Stechler iz 2005.
- U epizodi TV serije Simpsoni "Girls Just Want to Have Sums" škola se podijeli po spolu, a ženska strana uključuje slike Fride Kahlo i Georgie O'Keeffe na zidu.
- U filmu Princezini dnevnici Paolo kaže:"Sviđaju mi se tvoje obrve, zvat ćemo ih Frida i Kahlo."
- Radnja romana Slavenke Drakulić Frida ili o boli (2007) temelji se na biografiji Fride Kahlo.