Brod (arhitektura)
Za ostale upotrebe, v. Brod (razvrstavanje).
Brod ili lađa (od latinskog: navis=brod) je centralni prilaz oltaru u kršćanskim crkvama, dakle element crkvene arhitekture.[1]
Izraz je vjerojatno nastao zbog sličnosti građe brodskog trupa sa građom svoda crkvenog broda, pomoću rebara.[1] Crkveni brod, bio on romanički, gotički ili klasicistički, prostire se od ulaza koji može imati odvojeno predvorje – narteks do oltara, a sa strane mu se nalaze niži bočni brodovi odvojeni od glavnog broda arkadama. Puno crkava obično ima po dva bočna broda, pa ih zovemo trobrodnim, rijeđe su crkve sa pet brodova i više brodova.
Iako se današnjem posjetitelju brod čini glavnim dijelom neke romaničke ili gotičke crkve, dakle dijelom koji je prvi izgrađen, to zapravo nije bilo tako. Crkve su se gradile u etapama, ovisno o novcu i prilikama, gradnja bi počinjala od liturgijski bitnog oltara (svetišta) prema vani, pa su mnoge posvećene prije nego što su im brodovi dovršeni. Mnogi brodovi nisu dovršeni prema početnom nacrtu, pošto se ukus vremenom promijeno, a neki planirani brodovi nisu uopće podignuti.
Visina broda omogućuje prostor za izgradnju prozora, zvan kleristorij, koji se izdizao iznad krovova bočnih brodova. Prozori na brodu davali su osvjetljenje enterijeru, ostavljajući apsidu u relativnoj sjeni.
Brod se kao arhitektonski oblik razvio iz grčko-rimske stoe smještene na forumu gdje su se sastajali magistrati, i obavljali javni poslovi.
U romaničkim konstrukcijama, gdje galerija omogućuje prolaz nad bočnim brodovima, umeće se dodatak visini broda koji se naziva triforij. U kasnijim stilovima triforij se izbacuje, bočni se brodovi snizuju, a iznad njih se prostiru veliki vitraji umjesto ranijeg kleristorija.
Križanje je dio broda koji također pripada transeptima koji ispresijecaju prostor. Križanje može biti nadvišeno tornjem ili šiljkom, ili u pravoslavnim crkvama kupolom, obilježjem koje je ponovo uvedeno na Zapadu u vrijeme renesanse, a prvi je to napravio Filippo Brunelleschi na Bazilici San Lorenzo. Brunelleschi je na taj način vratio originalnu rimsku formu bazilike i svjesno je oživio rimske detalje poput ravnog kasetiranog stropa. Kleristorijski prozori još uvijek osvjetljuju San Lorenzov brod. U ostalim kontekstima, lanterne i otvori iznad transepta mogu dati križanju više svijetla. Križanje se može razlikovati od broda i ritmom svoje arhitekture, tamo široki zidovi podupiru visoke svodove transepata.
Brod je bio prostor rezerviran za laike), dok je svetilište u apsidi bio prostor rezerviran za kler, a lektorij (cancellus) je odvajao svetilište od broda. Lektorije su uklonili protestantski reformisti u 16. vijeku. Fiksirane klupe postavljene u brodu relativno su moderna, protestantska inovacija. Tokom tjedna veliki otvoreni prostor broda često je služio kao gradska tržnica, ili mjesto za politička okupljanja, tako da nisu bili pretjerano čista mjesta. Zbog tog su lektoriji služili za odvajanje posvećenih prostora katedrale kao prostor za čiste.
Danska: Katedrala u Århusu, 93 metra
Irska: Katedrala sv. Patricka u Dublinu, 91 metra
SAD: Katedrala Ivana Bogoslova u New Yorku, 70 metra
Velika Britanija: Katedrala u St Albansu 106 metra
Francuska: Katedrala u Bourgesu 91 metra
Njemačka: Kölnska katedrala 58 metra uključujući dva odjeljka između tornjeva
Španjolska: Katedrala u Sevilli 60 metra u pet odjeljaka
Italija: Bazilika sv. Petra u Rimu 91 metra u četiri odjeljka
- Francuska: Katedrala u Beauvaisu 48 metra ali samo jedan odjeljak
- Italija: Bazilika sv. Petra, 46 metra
- Italija: Milanska katedrala, 45 metra
