Wikipedija

Prehlada

Prehlada je poznata i kao nazofaringitis, rinofaringitis ili akutna viroza. Radi se o zaraznoj bolesti gornjeg dišnog sustava koja se lako širi i koja pogađa uglavnom nos. Simptomi uključuju kašalj, grlobolju, iscjedak iz nosa (rinoreja) i groznicu. Simptomi obično nestaju u roku od sedam do deset dana. Neki simptomi, međutim, mogu trajati i do tri tjedna. Rinovirusi su najčešći uzročnici prehlade, ali istu može uzrokovati više od dvije stotine različitih virusa.

Prehlada
lat.
nasopharyngitis, rhinopharyngitis
Prikaz površine jedne od varijanti rinovirusa, uzročnika prehlade.
SpecijalnostOpšta medicina, Infektologija, otorinolaringologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10J00.0
ICD-9460
DiseasesDB31088
MedlinePlus000678
eMedicineaaem/118 med/2339
MeSHD003139

Infekcije gornjih dišnih puteva su kategorizirana po dijelovima tijela koji su pretežno pogođeni. Prehlada prvenstveno napada nos, faringitis grlo i sinusitis sinuse. Simptomi se više javljaju zbog odgovora imunološkog sustava na infekciju, nego li zbog oštećenja tkiva od strane samih virusa. Pranje ruku je primarna metoda sprečavanja infekcije, a može biti od pomoći nošenje zaštitne maske za lice.

Ne postoji lijek protiv prehlade, ali simptomi mogu biti uspješno tretirani. Prehlada je najčešća zarazna bolest kod ljudi. Prosječna odrasla osoba preboli i do dvije ili tri prehlade godišnje, a dijete u prosjeku oboli šest do dvanaest puta godišnje.

Znakovi i simptomi

uredi

Najčešći simptomi prehlade su kašalj, iscjedak iz nosa, začepljen nos i grlobolja. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u mišićima (mialgija), osjećaj umora, glavobolju i gubitak apetita[1]. Grlobolja je prisutna u oko 40% ljudi, dok su kašalj i bol u mišićima prisutni u oko 50% slučajeva [2]. Groznica nije uobičajena kod odraslih osoba, ali je česta u dojenčadi i male djece[3].

Kašalj, uzrokovan prehladom, je obično blag u odnosu na kašalj uzrokovan gripom[3]. Istovremenost simptoma kašlja i groznice kod odraslih osoba ukazuju i na veću vjerojatnost gripe, iako obje bolesti dijele neke sličnosti[4]. Neki virusi koji uzrokuju prehladu također mogu proći i bez simptoma[5][6]. Boja sluzi koja se iskašlje iz donjih dišnih puteva (ispljuvak) ili sluz iz nosa mogu varirati od bistro žute do zelene. Boja sluzi ne ukazuje na to je li infekcija uzrokovana bakterijama ili virusom.[7]

Napredovanje bolesti

uredi

Prehlada obično počinje osjećajem umora, osjećajem hladnoće, kihanjem i glavoboljom, nakon čega slijede simptomi poput iscjetka iz nosa i kašlja koji se pojavljuju u roku od dva ili više dana[1]. Prvi simptomi počinju oko 16 sati nakon izlaganja uzročniku [8] i najčešće dosegnu svoj vrhunac dva do tri dana od početka zaraze[3][9]. Obično prestaju nakon sedam do deset dana, ali u rijetkim slučajevima mogu trajati i do tri tjedna. Simptomi su nešto teži kod djece. Kašalj, naime, traje više od deset dana u 35 do 40% slučajeva koji uključuju djecu, a u 10% slučajeva može trajati i više od 25 dana[10][11].

Uzroci

uredi

Virusi

uredi
 
Nakon rinovirusa, coronavirusi su drugi po redu najčešći uzročnici prehlade.

Obična prehlada je virusna infekcija gornjih dišnih puteva. Najčešći je uzročnik rinovirus koji spada u grupu picornavirusa, malih RNK virusa, a odgovoran je za 30 do 80% slučajeva[12][13]. Slijedeća skupina čestih uzročnika prehlade su koronavirusi i uzrokuju 10 do 15% slučajeva prehlade, a isto toliko slučajeva uzrokuje i influenzavirus (virus gripe). Ostali uzročnici mogu biti humani parainfluenza virus, humani respiratorni sincicijski virus, adenovirusi, enterovirusi ili metapneumovirusi[14]. Za vrijeme trajanja bolesti, vrlo je česta prisutnost više od jednog virusa istovremeno u gornjim dišnim putevima[15]. Ukupno je više od dvjesto različitih virusa povezano s prehladom[3].

Prenošenje

uredi

Virus prehlade se obično prenosi udisanjem ili gutanjem sitnih kapljica iz zraka (aerosola) koje sadrže virus, dodirivanjem zaražene nosne sluzi ili kontaminiranih predmeta[2][16]. Virusi mogu dulje vrijeme preživjeti u okolišu, a potom se mogu prenijeti rukama do očiju ili nosa i tako izazvati zarazu[16]. Prenošenje prehlade je uobičajeno u vrtićima i školama zbog mnoštva djece sa slabim imunitetom koja borave u neposrednoj blizini i često loše higijene prostora[17]. Zaraza se zatim prenosi u domove na ostale članove obitelji[17]. Ne postoje dokazi da bi strujanje recikliranog zraka tijekom letova putničkim zrakoplovom moglo biti način prijenosa zaraze[16]. Prehlade uzrokovane rinovirusom dosežu najveću sposobnost zaraze (najveću virulenciju) tijekom prva tri dana od pojave simptoma. Sposobnost zaraze je umanjena u narednim danima[18].

Vremenske prilike

uredi

Tradicionalno je narodno vjerovanje da se prehlada „dobije“ kao posljedica produženog izlaganja hladnom vremenu, pogotovo kiši i zimskim vremenskim uvjetima. Samo ime bolesti proizlazi iz tog vjerovanja[19]. Uloga hlađenja tijela kao faktora rizika još je uvijek kontroverzna i nije sa sigurnošću dokazana[20]. Neki virusi uzročnici prehlade češće šire se u određenim razdobljima u godini, koja se podudaraju s hladnim i vlažnim vremenom[21]. Vjeruje se da je broj zaraza povećan za hladnog vremena jer ljudi duže borave u zatvorenom prostoru u neposrednoj blizini[22], pogotovo djeca koja se u to doba godine vraćaju u školu[17]. Postoje naznake i da su gornji dišni putevi više podložni zarazi za hladnog vremena[22]. Niska vlažnost zraka povećava mogućnost prijenosa virusnih čestica, jer suhi zrak omogućava kapljicama aerosola da se dalje rasprše i da dulje ostaju u suspenziji[23].

Drugi uzroci

uredi

Imunitet stečen na razini populacije igra veliku ulogu u ograničavanju širenja zaraze, kao što je primijećeno kod mlađih populacija(djece) koja se zaraze u većem broju od odraslih populacija[24]. Oslabljeni imunitet također igra veliku ulogu kao faktor rizika. Nedovoljna ispavanost ili pothranjenost su tijesno povezane s povećanim rizikom prehlade, što je vjerojatno povezano s oslabljenim imunitetom tijekom ovih stanja[25][26].

Patofiziologija

uredi

Pretpostavlja se da su simptomi prehlade uglavnom imunološki odgovor na virus[27]. Mehanizam imunološkog odgovora je specifičan za svaki virus. Na primjer, rinovirus se obično stječe u izravnom kontaktu; on se veže se na ljudske ICAM-1 receptore na nepoznat način i aktivira oslobađanje faktora upale[27]. Oslobođeni upalni faktori uzrokuju simptome prehlade[27]. Mehanizam lokalizirane upale koji se razvije kod zaraze rinovirusom u pravilu ne uzrokuje oštećenje nosnog epitela[3].

Respiratorni sincicijski virus (RSV) se prenosi kako izravnim dodirom sa sekretima tako i putem lebdećih kapljica. Ubrzo se razmnoži u epitelu nosa i grla potom kolonizira donje dišne puteve[28]. RSV oštećuje epitel kojeg kolonizira[28]. Virus parainfluenze obično uzrokuje upalu nosa, grla i dišnih puteva[29]. U slučaju zaraze djece često kolonizira dušnik te može uzrokovati simptome promuklog kašlja i otežanog disanja i stridora. Takav skup simptoma nazivamo krup. Ovi se simptomi prvenstveno javljaju kod djece, pošto su dječji dišni putovi užeg promjera[29].

Dijagnoza

uredi

Razlike među infekcijama gornjeg dišnog sustava uglavnom se temelje na anatomskoj lokaciji simptoma. Prehlada prvenstveno pogađa nos, faringitis grlo, a bronhitis pluća, međutim mogu se javiti i bitna preklapanja kod simptoma[2]. Prehlada se često definira kao akutna upala nosa, a može uključivati i različit stupanj upale grla[30]. Samo-dijagnosticiranje je uobičajeno. Izolacija virusa uzročnika prehlade se rijetko provodi[30]. U većini slučajeva nije moguće identificirati vrstu virusa isključivo putem simptoma[3].

Prevencija

uredi

Jedini učinkovit način sprječavanja prehlade je fizičko sprječavanje širenja virusa[31]. To prvenstveno uključuje pranje ruku i nošenje maske za lice, dok se u zdravstvenim ustanovama koriste i plaštevi i rukavice za jednokratnu upotrebu[31]. Izoliranje zaražene osobe nije moguće jer je bolest veoma raširena, a simptomi nisu specifični. Cijepljenje se nije pokazalo uspješnim zbog velikog broja mogućih virusa uzročnika bolesti i nijhove sposobnosti brze mutacije[31]. Proizvodnja cjepiva širokog spektra djelovanja je stoga malo vjerojatna[32]. Redovito pranje ruku pokazalo se učinkovitim u smanjenju prenošenja virusa prehlade, pogotovo kod djece[33]. Nije dokazano da li upotreba dezinfekcijskih sredstava tijekom normalnog pranja ruku povećava učinkovitost spriječavanja zaraze prilikom pranja ruku[33]. Integracija cinkom pokazala se učinkovitom u smanjenju broja godišnjih epizoda prehlade[34], dok rutinsko dodavanje vitamina C ne smanjuje rizik ni ozbiljnost simptoma prehlade. Vitamin C može skratiti trajanje prehlade[35].

Liječenje

uredi
 
Plakat koji potiče građane da "konzultiraju svog liječnika" kod liječenja prehlade.

Ne postoji lijek ili biljni pripravak koji bi dokazano mogao skratiti trajanje prehlade, ali postoje lijekovi koji mogu znatno ublažiti simptome[36]. Neke su se vrste narodnog liječenja pokazale blagotvornim, kao npr. mirovanje, unošenje obilja tekućina i grgljanje toplom slanom vodom, ali blagotvornost ovih metoda se uglavnom pripisuje placebo učinku[37].

Simptomatsko liječenje

uredi

Terapijski postupci koji se koriste za ublažavanje simptoma uključuju klasične lijekove za ublažavanje boli (analgetike) i za snižavanje temperature (antipiretike), kao što su ibuprofen[38] i acetaminofen/paracetamol.[39] Ne postoje dokazi da su lijekovi protiv kašlja djelotvorniji od uobičajenog korištenja analgetika,[40] stoga se ne preporučuju kod djece upravo zbog nedostatka dokaza koji bi potvrdili njihovu učinkovitost, te zbog potencijalno štetnih učinaka.[41][42] Zbog mogućih rizika po zdravlje i nedokazane učinkovitosti, Kanada je 2009. ograničila upotrebu bezreceptnih lijekova protiv kašlja i prehlade za djecu do 6 godina. Zloupotreba dekstrometorfana (bezreceptni lijek protiv kašlja) dovela je do zabrane njegova korištenja u mnogim zemljama.[43]

Kod odraslih se simptomi curenja iz nosa mogu smanjiti upotrebom antihistaminika prve generacije. Oni se međutim povezuju s neželjenim nuspojavama poput pospanosti.[44] Ostali dekongestivi poput pseudoefedrina također su se pokazali djelotvornima kod odraslih.[45] Aerosolni pripravci za nos na bazi ipratropija mogu ublažiti curenje iz nosa, ali nemaju većih učinaka na začepljenost,[46] dok se antihistaminici druge generacije nisu se pokazali djelotvornima u slučaju prehlade.[47]

Zbog nedovoljnog broja studija, nije poznato da li povećan unos tekućine smanjuje simptome ili skraćuje trajanje bolesti dišnih puteva,[48] a također nema dovoljno podataka za potvrdu učinkovitosti inhaliranja toplog vlažnog zraka u liječenju prehlade.[49] Jedna je studija pokazala da balzam za prsa učinkovito djeluje kod olakšavanja simptoma noćnog kašlja, začepljenosti i poteškoća sa spavanjem.[50]

Antibiotici i antivirusni lijekovi

uredi

Antibiotici nemaju nikakav učinak na virusne infekcije i stoga se nisu pokazali djelotvornima kod prehlade.[51] Antibiotici se, doduše, često propisuju, unatoč svojim relativno štetnim nuspojavama.[51][52] Liječnici antibiotike uglavnom prepisuju upravo zato što ljudi to od njih i očekuju, što liječnici na neki način žele pomoći pacijentu i kao prevencija sekundarnih infekcija dišnih puteva izazvanih bakterijskim uzročnicima.[53] Iako su neka preliminarna istraživanja pokazala određene koristi od njih, ne postoje učinkoviti antivirusni lijekovi za liječenje prehlade.[44][54]

Alternativni načini liječenja

uredi

Iako postoje brojni alternativni načini liječenja kod prehlade, ne postoji dovoljno znanstveno potvrđenih dokaza koji bi podržali primjenu većine tih terapija.[44] Do 2010., niti jedna studija nije prikupila dokaze o učinkovitosti primjene meda ili ispiranja nosa.[55][56] Integratori na bazi cinka mogu ublažiti simptome i skratiti njihovo trajanje ako se uzmu unutar 24 sata od pojavljivanja simptoma,[34] dok se učinak vitamina C na prehladu pokazao razočaravajućim, unatoč iscrpnim istraživanjima.[35][57] Dokazi o učinkovitosti pripravaka od ehinaceje nisu konzistentni[58][59] i bitno variraju po učinkovitosti ovisno o načinu proizvodnje.[58]

Ishod

uredi

Prehlada je općenito blaga infekcija i prestaje sama od sebe te većina simptoma spontano nestane u tjedan dana.[2] Ukoliko dođe do ozbiljnijih komplikacija, to je uglavnom slučaj kod starijih ljudi, vrlo male djece, ili pak, kod ososba s imunodeficijencijom (oslabljenim imunološkim sustavom).[60] Mogu se pojaviti i sekundarne bakterijske infekcije u vidu sinusitisa, faringitisa, ili upale srednjeg uha (otitisa).[61] Prema procjenama, sinusitis se pojavljuje u 8% slučajeva, dok se upala uha razvije u 30% ukupnih slučajeva prehlade.[62]

Učestalost

uredi

Prehlada je najčešća ljudska bolest[60] i raširena je u cijelom svijetu.[17] Odrasli godišnje prebole prosječno dvije do pet takvih infekcija,[2][3] djeca mogu oboljeti i šest do deset puta godišnje (do dvanaest prehlada godišnje kod školske djece).[44] Kod starijih se osoba zbog oslabljenog imuniteta, bilježi porast simptomatskih infekcija.[24]

Povijest

uredi

Iako je uzrčnik prehlade utvrđen tek nakon 1950-ih, ova je bolest poznata još od davnina.[63] Simptomi i način liječenja opisani su još u drevnom egipatskom spisu Ebersovom papirusu, najstarijem postojećem medicinskom tekstu koji datira od 16. stoljeća prije Krista.[64] Naziv "(obična) prehlada " počeo se upotrebljavati u 16. stoljeću, zbog sličnosti simptoma koji nastaju prilikom izlaganja hladnom vremenu.[65]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Medicinsko istraživačko vijeće je 1946. uspostavilo takozvanu "Jedinicu za prehladu" (eng. Common Cold Unit) i upravo je ondje 1956. otkriven rinovirus.[66] U 1970-ima, Common Cold Unit je dokazala da liječenje interferonom tijekom faze inkubacije infekcije rinovirusom, donekle pruža zaštitu protiv te bolesti.[67] no, u praksi se nije uspjela razviti odgovarajuća terapija. Jedinica je zatvorena 1989., dvije godine nakon što je dovršila istraživanje učinka integratora cinka glukonata u prevenciji i liječenju rinovirusnih prehlada. Cink se pokazao jedinom učinkovitom terapijom kojeg je Common Cold Unit uspjela razviti.[68]

Gospodarski učinak

uredi
 
Britanski plakat iz Drugog svjetskog rata koji opisuje troškove što ih povlači pojava prehlade [69]

Utjecaj prehlade na gospodarstvo u većini svijeta nije dovoljno shvaćen.[62] U Sjedinjenim Američkim Državama, prehlada je razlog za 75 do 100 milijuna liječničkih posjeta u godini dana, što uzrokuje prosječni trošak od oko 7.7 milijardi dolara godišnje. Amerikanci godišnje troše oko 2.9 milijardi dolara na bezreceptne lijekove te dodatnih 400 milijuna na pripravke za olakšavanje simptoma koje im propiše liječnik.[70] Više od trećine ljudi koje posjeti liječnika radi prehlade dobije antibiotik, a njihova pretjerana upotreba može dovesti do razvoja antibiotske rezistencije.[70] Prema procjenama, djeca propuste zbog prehlade 22 do 189 milijuna školskih dana u godini. Kao posljedica toga, godišnje se izgubi 126 milijuna radnih dana, jer roditelji izostaju s posla kako bi mogli njegovati bolesnu djecu. Kad tome još pridodamo 150 milijuna radnih dana za vrijeme kojih zaposlenici izostaju s posla zbog prehlade, sveukupni učinak povezanosti prehlade i izostanka s posla na gospodarstvo premašuje 20 milijardi dolara godišnje.[14][70] Na prehladu otpada 40% ukupnog izgubljenog radnog vremena u SAD-u godišnje.[71]

Istraživanja

uredi

Dosada su provedena brojna ispitivanja učinka mnogih antivirusnih lijekova na prehladu, međutim niti se jedan od njih nije pokazao učinkovitim niti je odobren za upotrebu.[72] U tijeku su klinička ispitivanja antivirusnog lijeka plekonarila, koji pokazuje obećavajući učinak protiv picornavirusa. U tijeku su također i ispitivanja na pokusnom lijeku BTA-798.[73] Sigurnost plekonarila u oralnom obliku pokazala se upitnom, dok ispitivanje aerosola još uvijek traje.[73]

Istraživačke grupe iz sveučilišta u Marylandu, College Parku i sveučilišta u Wisconsin–Madisonu sekvencirala su genom svih poznatih virusnih vrsta koje uzrokuju prehladu.[74]

Izvori

uredi
  1. ↑ 1,0 1,1 Eccles str. 24.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Arroll, B (2011-03-16). „Common cold.”. Clinical evidence 2011. (03). PMID 21406124. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Eccles R. (November 2005). „Understanding the symptoms of the common cold and influenza”. časopis: Lancet Infect Dis svezak 5. (broj 11): str. 718.–725.. DOI:10.1016/S1473-3099(05)70270-X. PMID 16253889. 
  4. ↑ Eccles str. 26.
  5. ↑ Eccles str. 129.
  6. ↑ Eccles str. 50.
  7. ↑ Eccles str. 30.
  8. ↑ Textbook of therapeutics: drug and disease management (8. izd.). Philadelphia, Pa. [u.a.]: izdavač: Lippincott Williams & Wilkins. 2006. str. 1882.. ISBN 9780781757348. 
  9. ↑ Viral Infections and Treatment.. Hoboken: izdavač: Informa Healthcare. 2003. str. 111. ISBN 9780824756413. 
  10. ↑ Heikkinen T, Järvinen A (November 2003). „The common cold”. Lancet svezak 361 (broj 9351): str. 51.–59.. DOI:10.1016/S0140-6736(03)12162-9. PMID 12517470. 
  11. ↑ Goldsobel AB, Chipps BE (March 2010). „Cough in the pediatric population”. J. Pediatr. svezak 156 (broj 3): str. 352.–358.e1.. DOI:10.1016/j.jpeds.2009.12.004. PMID 20176183. 
  12. ↑ Palmenberg AC, Spiro D, Kuzmickas R, Wang S, Djikeng A, Rathe JA, Fraser-Liggett CM, Liggett SB (2009). „Sequencing and Analyses of All Known Human Rhinovirus Genomes Reveals Structure and Evolution”. Science svezak 324 (broj 5923): str. 55.–59.. DOI:10.1126/science.1165557. PMID 19213880. 
  13. ↑ Eccles str. 77.
  14. ↑ 14,0 14,1 „Common Cold”. izdavač: National Institute of Allergy and Infectious Diseases. 2006-11-27. Pristupljeno 2007-06-11. 
  15. ↑ Eccles str. 107.
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 editors, Ronald Eccles, Olaf Weber, (2009). Common cold (Online-Ausg. izd.). Basel: izdavač: Birkhäuser. str. 197. ISBN 978-3-7643-9894-1. 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 al.], edited by Arie J. Zuckerman ... [et (2007). Principles and practice of clinical virology (6th izd.). Hoboken, N.J.: izdavač: Wiley. str. 496. ISBN 978-0-470-51799-4. 
  18. ↑ Gwaltney JM Jr; Halstead SB (1997-06-16). „Questions and answers”. Journal of the American Medical Association svezak 278 (broj 3): str. 256.–257.. DOI:10.1001/jama.1997.03550030096050. Pristupljeno 2011-09-16. 
  19. ↑ Zuger, Abigail (2003-03-04). „'You'll Catch Your Death!' An Old Wives' Tale? Well..”. The New York Times. 
  20. ↑ Mourtzoukou EG, Falagas ME (September 2007). „Exposure to cold and respiratory tract infections”. The international journal of tuberculosis and lung disease: the official journal of the International Union against Tuberculosis and Lung Disease svezak 11 (broj 9): str. 938.–943.. PMID 17705968. 
  21. ↑ Eccles str.79
  22. ↑ 22,0 22,1 Eccles str. 80.
  23. ↑ Eccles str. 157.
  24. ↑ 24,0 24,1 Eccles str. 78.
  25. ↑ Cohen S, Doyle WJ, Alper CM, Janicki-Deverts D, Turner RB (November 2009). „Sleep habits and susceptibility to the common cold”. Arch. Intern. Med. svezak 169 (broj 1): str. 62.–67.. DOI:10.1001/archinternmed.2008.505. PMC 2629403. PMID 19139325. 
  26. ↑ Eccles str.160.–165.
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 Eccles str. 112.
  28. ↑ 28,0 28,1 Eccles str.116.
  29. ↑ 29,0 29,1 Eccles str. 122.
  30. ↑ 30,0 30,1 Eccles str. 51.–52.
  31. ↑ 31,0 31,1 31,2 Eccles str. 209.
  32. ↑ Lawrence DM (March 2009). „Gene studies shed light on rhinovirus diversity”. Lancet Infect Dis svezak 9 (broj 5): str. 278.. DOI:10.1016/S1473-3099(09)70123-9. 
  33. ↑ 33,0 33,1 Jefferson T, Del Mar CB, Dooley L, Ferroni E, Al-Ansary LA, Bawazeer GA, van Driel ML, Nair S, Jones MA, Thorning S, Conly JM (June 2011). Jefferson, Tom. ur. „Physical interventions to interrupt or reduce the spread of respiratory viruses”. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 7): str. CD006207.. DOI:10.1002/14651858.CD006207.pub4. PMID 21735402. 
  34. ↑ 34,0 34,1 Singh M, Das RR (February 2011). Singh, Meenu. ur. „Zinc for the common cold”. Cochrane Database of Systematic Reviews (broj 2): str. CD001364.. DOI:10.1002/14651858.CD001364.pub3. PMID 21328251. 
  35. ↑ 35,0 35,1 Hemilä, Harri; Chalker, Elizabeth; Douglas, Bob; Hemilä, Harri (2007). Hemilä, Harri. ur. „Vitamin C for preventing and treating the common cold”. Cochrane database of systematic reviews (broj 3): str. CD000980.. DOI:10.1002/14651858.CD000980.pub3. PMID 17636648. 
  36. ↑ „Common Cold: Treatments and Drugs”. Mayo Clinic. Pristupljeno 2010-01-09. 
  37. ↑ Eccles str. 261.
  38. ↑ Kim SY, Chang YJ, Cho HM, Hwang YW, Moon YS (2009). Kim, Soo Young. ur. „Non-steroidal anti-inflammatory drugs for the common cold”. Cochrane Database Syst Rev (broj 3): str. CD006362.. DOI:10.1002/14651858.CD006362.pub2. PMID 19588387. 
  39. ↑ Eccles R. (2006). „Efficacy and safety of over-the-counter analgesics in the treatment of common cold and flu”. Journal of Clinical Pharmacy and Therapeutics svezak 31 (broj 4): str. 309.–319.. DOI:10.1111/j.1365-2710.2006.00754.x. PMID 16882099. 
  40. ↑ Smith SM, Schroeder K, Fahey T (2008). Smith, Susan M. ur. „Over-the-counter medications for acute cough in children and adults in ambulatory settings”. Cochrane Database Syst Rev (broj 1): str. CD001831.. DOI:10.1002/14651858.CD001831.pub3. PMID 18253996. 
  41. ↑ Shefrin AE, Goldman RD (November 2009). „Use of over-the-counter cough and cold medications in children”. Can Fam Physician svezak 55 (broj 11): str. 1081.–1083.. PMC 2776795. PMID 19910592. 
  42. ↑ Vassilev, ZP; Kabadi, S, Villa, R (2010). „Safety and efficacy of over-the-counter cough and cold medicines for use in children.”. Expert opinion on drug safety svezak 9 (broj 2): str. 233.–242.. DOI:10.1517/14740330903496410. PMID 20001764. 
  43. ↑ Eccles str. 246.
  44. ↑ 44,0 44,1 44,2 44,3 Simasek M, Blandino DA (2007). „Treatment of the common cold”. American Family Physician svezak 75 (broj 4): str. 515.–520.. PMID 17323712. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-26. Pristupljeno 2013-09-23. 
  45. ↑ Taverner D, Latte J (2007). Latte, G. Jenny. ur. „Nasal decongestants for the common cold”. Cochrane Database Syst Rev (broj 1): str. CD001953.. DOI:10.1002/14651858.CD001953.pub3. PMID 17253470. 
  46. ↑ Albalawi, ZH; Othman, SS, Alfaleh, K (2011-06-06). „Intranasal ipratropium bromide for the common cold.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 7): str. CD008231.. DOI:10.1002/14651858.CD008231.pub2. PMID 21735425. 
  47. ↑ Pratter, MR (2006). „Cough and the common cold: ACCP evidence-based clinical practice guidelines.”. Chest svezak 129. (broj 1. dodatak): str. 72S.-74S.. DOI:10.1378/chest.129.1_suppl.72S. PMID 16428695. 
  48. ↑ Guppy, MP; Mickan, SM, Del Mar, CB, Thorning, S, Rack, A (2011-02-16). „Advising patients to increase fluid intake for treating acute respiratory infections.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 2): str. CD004419.. DOI:10.1002/14651858.CD004419.pub3. PMID 21328268. 
  49. ↑ Singh, M; Singh, M (2011-03-11). „Heated, humidified air for the common cold.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 5): str. CD001728.. DOI:10.1002/14651858.CD001728.pub4. PMID 21563130. 
  50. ↑ Paul IM, Beiler JS, King TS, Clapp ER, Vallati J, Berlin CM (November 2010). „Vapor rub, petrolatum, and no treatment for children with nocturnal cough and cold symptoms”. Pediatrics svezak 126 (broj 6): str. 1092.–1099.. DOI:10.1542/peds.2010-1601. PMID 21059712. 
  51. ↑ 51,0 51,1 Arroll B, Kenealy T (2005). Arroll, Bruce. ur. „Antibiotics for the common cold and acute purulent rhinitis”. Cochrane Database Syst Rev (broj 3): str. CD000247.. DOI:10.1002/14651858.CD000247.pub2. PMID 16034850. 
  52. ↑ Eccles str.238.
  53. ↑ Eccles str.234.
  54. ↑ Eccles str.218.
  55. ↑ Oduwole, O; Meremikwu, MM, Oyo-Ita, A, Udoh, EE (2010-01-20). „Honey for acute cough in children.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 1): str. CD007094.. DOI:10.1002/14651858.CD007094.pub2. PMID 20091616. 
  56. ↑ Kassel, JC; King, D, Spurling, GK (2010-03-17). „Saline nasal irrigation for acute upper respiratory tract infections.”. Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 3): str. CD006821.. DOI:10.1002/14651858.CD006821.pub2. PMID 20238351. 
  57. ↑ Heiner, Kathryn A; Hart, Ann Marie; Martin, Linda Gore; Rubio-Wallace, Sherrie (2009). „Examining the evidence for the use of vitamin C in the prophylaxis and treatment of the common cold”. Journal of the American Academy of Nurse Practitioners 21 (broj 5): str. 295.–300.. DOI:10.1111/j.1745-7599.2009.00409.x. PMID 19432914. 
  58. ↑ 58,0 58,1 Linde K, Barrett B, Wölkart K, Bauer R, Melchart D (2006). Linde, Klaus. ur. „Echinacea for preventing and treating the common cold”. Cochrane Database Syst Rev (broj 1): str. CD000530.. DOI:10.1002/14651858.CD000530.pub2. PMID 16437427. 
  59. ↑ Sachin A Shah, Stephen Sander, C Michael White, Mike Rinaldi, Craig I Coleman (2007). „Evaluation of echinacea for the prevention and treatment of the common cold: a meta-analysis”. The Lancet Infectious Diseases svezak 7 (broj 7): str. 473.–480.. DOI:10.1016/S1473-3099(07)70160-3. PMID 17597571. 
  60. ↑ 60,0 60,1 Eccles str. 1.
  61. ↑ Eccles Pg.76
  62. ↑ 62,0 62,1 Eccles str. 90.
  63. ↑ Eccles str. 3.
  64. ↑ Eccles str. 6.
  65. ↑ „Cold”. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 2008-01-12. 
  66. ↑ Eccles Pg.20
  67. ↑ Tyrrell DA (1987). „Interferons and their clinical value”. Rev. Infect. Dis. svezak 9 (broj 2): str. 243.–249.. DOI:10.1093/clinids/9.2.243. PMID 2438740. 
  68. ↑ Al-Nakib, W; Higgins, PG; Barrow, I; Batstone, G; Tyrrell, DA (November 1987). „Prophylaxis and treatment of rhinovirus colds with zinc gluconate lozenges”. J Antimicrob Chemother. svezak 20 (broj 6): str. 893.–901.. DOI:10.1093/jac/20.6.893. PMID 3440773. 
  69. ↑ „The Cost of the Common Cold and Influenza”. Imperial War Museum: Posters of Conflict. vads. 
  70. ↑ 70,0 70,1 70,2 Fendrick AM, Monto AS, Nightengale B, Sarnes M (2003). „The economic burden of non-influenza-related viral respiratory tract infection in the United States”. Arch. Intern. Med. svezak 163. (broj 4): str. 487.–494.. DOI:10.1001/archinte.163.4.487. PMID 12588210. 
  71. ↑ Kirkpatrick GL (December 1996). „The common cold”. Prim. Care svezak 23 (broj 4): str. 657.–675.. DOI:10.1016/S0095-4543(05)70355-9. PMID 8890137. 
  72. ↑ Eccles str. 218.
  73. ↑ 73,0 73,1 Eccles str. 226.
  74. ↑ „Genetic map of cold virus a step toward cure, scientists say”. Val Willingham (CNN). March 2009. Pristupljeno 2009-04-28. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Prehlada&oldid=41489322