Nikola Kujundžić
Nikola Kujundžić Mišakov (Subotica, 9. veljače 1861. – Bajmak, 22. siječnja 1906.) bio je bački Hrvat, hrvatski književnik, pjesnik, pisac, publicist, prevoditelj,[1] društveni i kulturni radnik.
Rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz društvenih radnika (Ilija Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ivan Kujundžić,[2]Ivan Jesse Kujundžić, Pavao Kujundžić)[3]
U književnosti se javio 1879. rodoljubnim stihovima, stekavši brzu slavu, postavši najpoznatijim pjesnikom svoga kraja.
Postoje mišljenja da je tome pridonijelo to što su njegove pjesme imale prigodničarsko obilježje. Naime, Kujundžić je pisao pjesme za „velika bunjevačka prela" ("preljske pjesme"[1]), manifestacije koja se održavala svake godine, od 1879. do 1942., na 2. veljače.
Najpoznatija mu je pjesma „Na veliko prelo 1879.".
Pripadao je struji hrvatskih kulturnih radnika koji su bili pristaše ikavice,[2] točnije, struji intelektualaca među bunjevačkim Hrvatima (među ostalima su bili i Kalor Milodanović i Mijo Mandić), koja je smatrala da podunavski Hrvati trebaju formirati svoj književni standard utemeljen na štokavskoj ikavici.[4] Poznato je da se 1885. suprotstavio uvođenju ijekavice umjesto dotada korištene ikavice u časopisu "Nevenu", protiv prijedloga Stipana Vujevića.
Među najznačajnijim je hrvatskim književnicima iz Bačke do pojave Miroljuba Ante Evetovića, koji je preuzeo čelnu ulogu, a i koji je za razliku od Kujundžića, bio prvi bački Hrvat koji je pisao književnim hrvatskim.
Svojim djelima je ušao u antologije proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Prevodio je s mađarskog, njemačkog i talijanskog jezika.[1]
Živio je i radio u Bajmaku kao svećenik i župnik.[1]
Među ostalim, autorom je "himne" bunjevačkih Hrvata Kolo igra tamburica svira,[1] Pisme preljske (1893.)koju je napisao za Veliko bunjevačko prelo 1879. u Subotici[5] (uglazbio Stipan Mukić), Dvi mlade algaševe, Kolo igra (1879.), Rodu[6]
Knjige: Na Prelu velikom, 19??, Turci ili Izbori poslanički dolaze! (kao "Jedan član Pučke stranke"), 1896., Put križa 1891.
Prijevodi: Svete pisme za jubilarnu godinu (preveli Nikola Kujundžić i Krunoslav Mukić), 1900., Pisma Bl. D. Marije: prigodom loretskog hodočašća 1896. 1896.
- Ante Sekulić: Umjetnost i graditeljstvo bačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., ISBN 953-150-167-X, str. 15.
- Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
- Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
- ↑ a b c d e Radio Subotica na hrvatskom jeziku. Na današnji dan. 9. veljače. 1861. Priredio: Lazar Merković.
- ↑ a b RASPRAVE ZJ, SV. 16 _(1990), str. 249 Ante Sekulić: OKO NAZIVA JEZIKA I PRAVOPISA BAČKIH HRVATA
- ↑ Ante Sekulić: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Matica hrvatska, str. 189)
- ↑ Centar za politološka istraživanja Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Robert Skenderović: Uloga jezika u nacionalnim integracijama Hrvata i Srba u ugarskom Podunavlju
(PDF)
- ↑ Hrvatski glasnik br.3/2005 Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2007. (Wayback Machine) Prvo bunjevačko prelo (PDF)
- ↑ Đuro Vidmarović: VezaRodoljubivost kao sastavni dio suvremenog pjesništva Hrvata u susjednim državama, Hrvatski iseljenički zbornik, (Tisak). - (1992) ; str. 132-134
- Članak u "Klasju naših ravni"
- Antologija proze bunjevačkih Hrvata[neaktivna poveznica]
- Antologija poezije bunjevačkih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2008. (Wayback Machine)
