Mario Ančić
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mario Ančić (Split, 30. ožujka 1984.), bivši hrvatski tenisač, jedan od četiri šampiona sa splitskih Firula uz Gorana Ivaniševića, Željka Franulovića i Nikolu Pilića.
Bio je europski prvak do 14 godina, finalist juniorskog Australian Opena s 15, finalist Wimbledona u istoj kategoriji šest mjeseci kasnije, a početkom 2001. i prvoplasirani svjetski junior.
Na svjetsku scenu iskoračio je 2002. godine u Wimbledonu pobjedom u tri seta nad Rogerom Federerom nakon prolaska kroz kvalifikacije. Sve do 2008. godine to je ostao jedini Rogerov poraz na travi, kad je Rafael Nadal slavio u finalu istog turnira.
U Ateni 2004. godine osvojio je brončanu olimpijsku medalju u igri parova s Ivanom Ljubičićem, što je obojici donijelo Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".
Trijumfom u Rosmalenu 2005. na travnatoj podlozi, Mario se upisao u povijest hrvatskog tenisa kao sedmi igrač s titulom na Touru od ulaska u Open Eru 1968. godine. Tim uspjehom prekinuo je negativnu seriju od dva poraza u finalima, Milanu 2004. i Scottsdaleu 2005. Iduće godine brani titulu u Rosmalenu i osvaja dvoranski turnir na tepihu u Sankt Peterburgu.
Godine 2007. počinju njegovi zdravstveni problemi; dijagnosticirana mu je mononukleoza, bolest koja je uzrokovala propuštanje velikog dijela te i naredne dvije sezone, a zaredale su i lakše ozljede. Početkom 2010. godine ispada iz poretka prvih stotinu tenisača, no Mario krajem siječnja iste godine planira povratak u profesionalni tenis.
Dana 20. veljače 2011. godine objavljuje javnosti kako se zbog ozljede leđa i prije toga problema s mononukleozom odlučuje na prekid profesionalne karijere u 27. godini.
 |
Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava)Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak. |
Osim bogate športske karijere, valja svakako istaknuti i uspjeh što se tiče obrazovanja. Mario Ančić je završio Pravni fakultet u Splitu i prilikom oproštaja od teniske karijere, odlučio je započeti karijeru pravnika u NBA ligi.[1]
Bio je član hrvatske reprezentacije koja je osvojila Davis Cup 2005. godine pobjedom nad Slovačkom u Bratislavi.
Dana 9. srpnja 2006. godine ostvario je svoj najbolji plasman na ATP ljestvici skokom na sedmo mjesto.
| Br. | Nadnevak | Turnir | Suparnik u finalu | Rezultat |
|---|---|---|---|---|
| 1. | 13. lipnja 2005. |  's-Hertogenbosch
|
 Michael Llodra
|
7:5, 6:4 |
| 2. | 24. lipnja 2006. | 's-Hertogenbosch
|
 Jan Hernych
|
6:0, 5:7, 7:5 |
| 3. | 29. listopada 2006. |  Sankt-Peterburg
|
 Thomas Johansson
|
7:5, 7:6(2) |
| Br. | Nadnevak | Turnir | Partner | Suparnici u finalu | Rezultat |
|---|---|---|---|---|---|
| 1. | 23. srpnja 2003. |  Indianapolis
|
 Andy Ram
|
Diego Ayala Robby Ginepri
|
2:6, 7:6(3), 7:5 |
| 2. | 25. travnja 2005. |  München
|
 Julian Knowle
|
Florian Mayer Alexander Waske
|
6:3, 1:6, 6:3 |
| 3. | 11. rujna 2006. |  Šangaj
|
 Mahesh Bhupathi
|
Michael Berrer Kenneth Carlsen
|
6:4, 6:3 |
| 4. | 26. rujna 2006. | Bombaj
|
Mahesh Bhupathi
|
Rohan Bopanna Mustafa Ghous
|
6:4, 6:7(6), 10:8 |
- Interviewi, video, slike, forum Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. svibnja 2007. (Wayback Machine) (engl.)
- Mario Ančić na stranici ATP Toura (engl.)