Manastir Manasija

Utvrđeni samostan Manasija i Crkva Svete Trojice

Manastir Manasija (sr. Манастир Манасија) ili Resava jedan je od najznačajnijih spomenika srpske srednjovjekovne kulture i najznačajnija građevina koja pripada takozvanoj „Moravskoj školi arhitekture“. Nalazi se na oko 30 kilometara od autoceste Beograd – Niš, u blizini Despotovca.

Manastir Manasija 1875. god.

Povijest

Mramorna ploča ispod koje se, po mišljenju dijela stručnjaka, nalaze posmrtni ostaci Stefana Lazarevića

„Sveti ratnici”, detalj freske iz Manasije

Utvrđeni manastir podigao je despot Stefan Lazarević, poznat i kao Visoki Stefan, čije se mošti („relikvije”), po mišljenju nekih stručnjaka, nalaze u južnom dijelu crkve, ispod bijele mramorne ploče. Gradnja je trajala između 1407. i 1418. godine. Odmah po osnutku, Manasija je postala kulturni centar despotovine. Njena „Resavska škola“ bila je prepisivačka radionica i izvor pisanih djela i prijevoda, čak i poslije pada despotovine, u 15. i 16. stoljeću.

Manastirski kompleks sastoji se iz:

• Crkve Svete Trojice (Svetog Trojstva),
• velike trpezarije ili takozvane „škole“ (koja se, teško oštećena, nalazi južno od crkve)
• utvrde s 11 tornjeva od kojih je najveća „Despotova kula“ (sjeverno od crkve).

Tijekom višestoljetne osmanske vlasti, manastir je više puta opustošen i razoren. S crkve je bio skinut olovni krov, pa je više od jednog stoljeća crkva prokišnjavala i dvije trećine fresaka su nepovratno propale.

Zapadni dio crkve, takozvana priprata (narteks), je prilikom jedne eksplozije u 18. st. teško oštećena, pa je današnja priprata većim dijelom naknadno dozidana. Srećom, u tom dijelu crkve očuvan je pod s mozaikom, koji je rađen od krupnog raznobojnog kamena.

Dana, 15. travnja 2010. godine Republika Srbija je nominirala Manastir Manasiju za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Freske

Freska despota Stefana u manastirskoj crkvi iz 1418. god.

Iako teško oštećen, živopis (slikopis ili narativne slike) Manasije spada u red najvećih dometa srednjovekovnog slikarstva. Od očuvanih fresaka najzanimljivija je kritorska („donorska”) kompozicija na zapadnom zidu glavnog dijela crkve, na kojoj despot Stefan u jednoj ruci drži povelju, a u drugoj model manastira. Na toj fresci je odjeven u vladarsku odoru s vladarskim insignijama (simbolima).

Na južnom i sjevernom zidu, u pevnicama, očuvani su veličanstveni likovi svetih ratnika. U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz Kristova života i ilustrirane su njegove prispodobe iz Evanđelja. U glavnom kubetu su predstavljeni starozavjetni proroci. U oltaru je naslikana Pričest apostola i Povorka svetih otaca, među kojima je (posljednji u redu prema sjeveru) prvi srpski arhiepiskop, sveti Sava. Na stubovima su dobro očuvani medaljoni s poprsjima svetaca, poput lika svetog arkanđela Mihovila (na južnom) i svetog Petra Aleksandrijskog (na sjevernom stubu).

Manasija je rušena i pustošena puno puta. Ostalo je zabilježeno da je stradala 1439., 1456., 1476., i 1734., ali je i obnavljana 1735., 1806., 1810., i 1845. godine. Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Srbije je 1956. godine napravio opsežne konzervatorsko-restauratorske radove uključujući i čišćenje i konzervaciju fresaka.

Vanjske poveznice

• Manastir Manasija- zbirka fotografija Fonda Blago, virtualna šetnja kroz crkvu, digitalizirani rukopisi
• Spomenici kulture u Srbiji: Manastir Manasija (Srpska akademija nauka i umetnosti) (srp.) (engl.)
• Despot Stefan i manastir Manasija u novinama Srpske pravoslavne crkve („Pravoslavlje“, br. 952, 15. studenoga 2006.)^{[neaktivna poveznica]}