Cyanobacteria
Cijanobakterije | |
---|---|
Oscillatoria sp | |
Sistematika | |
Domena: | Prokaryota |
Carstvo: | Eubacteria |
Podcarstvo: | Negibacteria Cavalier-Smith ex Cavalier-Smith, 2002 |
Divizija: | Cyanobacteria Stanier ex Cavalier-Smith, 2002 |
Razred: | Cyanophyceae Schaffner, 1909 |
redovi | |
*Beggiatoales
Za ostale porodice i rodove vidi tekst. | |
Baze podataka | |
Cijanobakterije (modrozelene alge, lat. Cyanobacteria)[1] su prvi fotosintetski organizmi na zemlji, i dio su carstva prokariota.
Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama. Odlikuju se jednostavnom morfologijom i građom stanice. U bentosu žive kao jednostanični, kolonijalni ili višestanični oblici. Poznate su homocitne forme (građene od vegetativnih stanica) i heterocitne forme (uz vegetativne stanice prisutna i heterocista - krupnija stanica koje sadrže specifične tvari). Na površini trihoma (niti ili konca) mnogih cijanobakterija nalazi se sluzavi želatinozni omotač koji štiti alge od isušivanja, tako da one mogu živjeti i izvan vodene sredine na područjima koja su povremeno vlažna. Mnoge vrste žive na zidovima, stijenama, zemljištu, a veliki broj vrsta živi u slatkim vodama. Manji broj vrsta cijanobakterija živi u moru. U planktonu Jadrana su najčešće prisutne jednostanične cijanobakterije koje pripadaju pikoplanktonu, a razmnožavaju se diobom stanice. Kod kolonijalnih oblika način razmnožavanja je isti, ali nakon diobe ne dolazi do razdjeljivanja končastog tijela na fragmente.
Gotovo svi oblici imaju fotosintetske pigmente klorofil a i b, koji im daje modričasto-zelenu boju. Cijanobakterije su sveprisutne (nalazimo ih u moru, tlu, na vlažnim površinama, kori drveta; te u ekstremnim uvjetima: iznimno hladnom ili vrućem okolišu). U vodama koje su bogate organskim tvarima (manjim jezerima, barama) stvaraju guste prevlake što nazivamo cvjetanjem vode.
Cvjetanje vode se događa u vodama koje su zagađene raznim organskim tvarima. Tijekom svog razmnožavanja, cijanobakterije troše puno kisika, a kada ga nestane dolazi do njihovog odumiranja i otpuštanja raznih otrova. Kada odumre velik broj cijanobakterija, otpušta se velika količina otrova te može doći i do pomora lokalnog živog svijeta (riba, drugih životinja i biljaka).
- Oscillatoriophycidae L.Hoffmann, J.Komárek & J.Kastovsky, 2005
- Chroococcales Schaffner, 1922
- Chroococcidiopsidales J.Komárek, J.Kastovsky, J.Mares & J.R.Johansen, 2014
- Oscillatoriales Schaffner, 1922
- Pleurocapsales Geitler, 1925
- Spirulinales J.Komárek, J.Kastovsky, Mareš & J.R.Johansen, 2014
- Cyanophyceae subclassis incertae sedis
- Synechococcophycidae L.Hoffmann, J.Komárek & J.Kastovsky, 2005
- Synechococcales L.Hoffmann, J.Komárek & J.Kastovsky 2005
- Gloeobacterophycidae Hoffmann, Komárek & Kastovsky, 2005
- Gloeobacterales Cavalier-Smith, 2002
- Gloeomargaritales D.Moreira et al., 2017
- Nostocophycidae Hoffmann, Komárek & Kastovsky, 2005
- Nostocales Borzì, 1914
Iako su cijanobakterije jednostanični organizmi, njihove stanice mogu biti povezane zajedničkim sluzavim ovojem u kuglaste ili nitaste nakupine, odnosno kolonije. Nitasti kolonijalni oblici mogu biti nerazgranati i razgranati, a zanimljivo je da su u njima susjedne stanice povezane plazmodezmijama. To su citoplazmatske niti koje prolaze kroz staničnu stijenku i osiguravaju kontinuitet među stanicama kao u višestaničnim organizmima. U nitastih su se kolonija diferencirale pojedine stanice koje se od ostalih razlikuju već svojim izgledom. Nazivaju se heterociste, a fiziološka im je odlika sposobnost i mogućnost iskorištavanja atmosferskog dušika za sintezu bjelančevina i nukleinskih kiselina.
Veliki broj cijanobakterija živi na brojnim i vrlo raznim staništima, većina u slatkim vodama, a samo nekoliko vrsta u moru. Neke žive na tlu i u tlu, na drugim autotrofnim organizmima te na površini stijena. Mogu živjeti u simbiozi s gljivama u sastavu lišajeva te u simbiozi s biljkama nastanjujući njihove međustanične prostore. U vodama bogatim organskim tvarima intenzivno razmnožavanje cijanobakterija rezultati su goleme populacije. U slatkim vodama pojava se zove vodeni cvijet. Zbog ugibanja i razgradnje stanice uz oslobađanje otrovnih tvari, toksina, cijanobakterijski pokrov može biti vrlo otrovan pa može prouzročiti pomor riba i ostalih organizama. Cijanobakterije sudjeluju u stvaranju sedre uzimanjem ugljikovog dioksida iz bikarbonata otopljenih u vodi, što rezultira taloženjem kalcijevog karbonata u njihovu sluzavom ovoju.
- ↑ A proposal for further integration of the cyanobacteria under the Bacteriological Code. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2013. Pristupljeno 2. svibnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)