Bruno Bjelinski
Bruno Bjelinski | |
---|---|
Životopisni podatci
| |
Rodno ime | Bruno Weiss |
Rođenje | 1. studenog 1909. |
Smrt | 3. rujna 1992. |
Djelo
| |
Poznatija djela | opera Pčelica Maja balet Pinnochio Koncert za violončelo i orkestar |
Portal o glazbi | |
Portal o životopisima |
Bruno Bjelinski (Trst, 1. studenog, 1909. – Silba, 3. rujna, 1992.[1]), jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Bio je iznimno plodan skladatelj koji je po uzoru na svoje skladateljske uzore (Ravel, Hindemith, Poulenc, Milhaud) razvio osobni glazbeni jezik s elementima neoklasicizma. Bjelinski je skladao šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, violončelo, kao i komornu glazbu za različite instrumente.[2]
Bruno Bjelinski (rođen: Weiss) rodio se 1. studenoga, 1909. godine u židovskoj[3][4][5][6] obitelji u Trstu. Majka mu je preminula kada je imao svega godinu dana, te ga je otac kasnije odveo u Zagreb gdje ga je odgojila baka.[7] Kao dijete svirao je violinu, a potom i glasovir. Bjelinski je najprije započeo studij prava, koje je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, ali se pravom bavio kratko vrijeme do početka Drugog svjetskog rata. Upisao se na Muzičku akademiju u Zagrebu, koju je završio 1936. godine u klasi istaknutih umjetnika i pedagoga poput Blagoja Bersa i Franje Dugana.[8] Već prije rata skladao je nekoliko djela, niz sonata, tokata i suita. Za rata je bio interniran, zatim se priključio NOB-u i postao član Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije na Visu.[8] Kraće je vrijeme predavao u Splitu, ali 1945. se preselio u Zagreb gdje na Muzičkoj akademiji počeo predavati kontrapunkt i polifoniju (1945-77). U Zagrebu ostvaruje uspješnu karijeru.
Osobitim je čarom pisao za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu stvaranim 1950.-ih, ističu se Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja. U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastala je opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju, te nekoliko simfornija. Bjelinski je skladao i glazbu za film Plavi 9. Još je tijekom života za svoja djela dobio velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti.
Krajem 1950.-ih se oženio mladom i perspektivnom studenicom glasovira, Ljerkom Pleslić, koja je i sama postala istaknuta glazbena umjetnica. Zajedno su imali dvoje djece, Deana i Alana Bjelinskog. Mlađi sin, Alan, postao je skladatelj i dirigent. Bruno Bjelinski je umro je 3. rujna 1992., na otoku Silbi gdje je i sahranjen u prisustvu uže obitelji.[7]
Autor nadasve opsežnog opusa i karakteristične melodijsko-harmonijsko-ritmičke invencije, Bjelinski nije nikad izrazito pripadao nacionalnom smjeru, iako nije ostajao ravnodušan ni prema folkloru (utjecaji osebujnih balkanskih ritmova ili čak egzotičnih južnoameričkih plesova, u kojima se zrcale odrazi dojmova skladateljeva višestrukog boravka u Brazilu, povremene inspiracije specifičnostima jazza). Laka mediteranska liričnost, opća ležernost izraza, uvijek nazočan optimizam poruke, a sve isprepleteno povremenim dramatskim nakupinama zvukova – to su temeljne značajke toga prijemljiva i lako prepoznatljiva glazbena govora. U njemu su vidljivi tragovi barokne glazbe s njezinom nezaustavljivom motorikom i promišljenim konstrukcijama. (Neo)klasični pak impulsi trajno su ugrađeni u korijene Bjelinskijeva stvaralaštva; odbijajući sve što je izvan provjerenih zakona klasičnog reda, skladatelj se, poštujući te iste zakone, istodobno i pomalo poigrava s njima. Nepretenciozna poetičnost njegovih djela često je protkana lakim humorom koji mjestimice graniči i s ironijom. Bjelinski se uspješno okušao na gotovo svim ozbiljnoglazbenim područjima, a jedan je od najplodnijih autora hrvatske glasovirske glazbe.[9]
- Svjetli grobovi za bariton i komorni orkestar (1944, Jovan Jovanović Zmaj)
- Zore i vihori za mezosopran, mješoviti zbor i orkestar (1961., Vesna Parun)
- 7 partizanskih pjesama za bariton i orkestar (1944.)
- Ciciban, ciklus za sopran i glasovir ili alt i gudački kvartet (1947., Oton Župančić), HGZ, 1950.
- 2 pjesme za glas i glasovir (1954., Ivan Goran Kovačić)
- Bez povratka, ciklus za mezosopran i glasovir/komorni orkestar (1953., Li Tai Po), HDS, 1971.
- Pjesme za bezimenu, ciklus za tenor (sopran) i glasovir/orkestar (1953, Gustav Krklec)
- Gitanjali, ciklus za alt i glasovir (1957., R. Tagore), HDS, 1975.
- Šuma spava, ciklus za sopran, klarinet, vibrafon, gudački kvartet i tamburin (1965., Grigor Vitez)
- Condomblé za sopran, glasovir, udaraljke, ili sopran i komorni orkestar (1952-72, vlastiti tekst), Gerig, 1975.
- Figuli-faguli za glas i glasovir (1973., vlastiti tekst)
- Dijalog za mezzosopran i glasovir (1975., Antun Branko Šimić), HDS, 1977.
- Davidovi psalmi za dva soprana i klavirski trio (1988.)
- Memories za sopran i glasovir (vlastiti tekst, 1990.)
- Pčelica Maja (Matija Koletić prema Waldemar Bonsels), bajkovita opera u 2 dijela (1952.; 9. veljače 1963., Rijeka), Universal Edition, klavirski izvadak 1957, partitura 1970.
- Heraklo (vlastiti libreto), komična opera u 1 činu za djecu, za bariton, recitatora i klavir (2. lipnja 1971., Osijek)
- Močvara (vlastiti libreto), opera u 1 činu (26. lipnja 1972., Osijek)
- Zvona (vlastiti libreto), opera za komorni orkestar, magnetofonsku vrpcu i soliste (7. prosinca 1975., Osijek)
- Orfej XX. stoljeća (vlastiti libreto), opera u 2 čina (10. listopada 1981., Beograd)
- Slavuj (vlastiti libreto prema H.C. Andersen), opera u 3 čina (15. studeni 1984., Sarajevo)
- Ružno pače (prema H.C. Andersen; 12. studenoga 1982., Zagreb)
- Knjiga o džungli (prema R. Kipling; siječanj 1990., Zagreb)
- Pinocchio (V. Fijan i Bjelinski prema C. Collodi), balet za djecu u 4 slike (15. travnja 1959, Zagreb), Gerig, 1967.
- Petar Pan (vlastiti scenarij prema J.M. Barry), balet u 2 čina (26. studenoga 1966, Zagreb), Universal Edition 1969.
- Karneval iluzija (prema Sinfonietta brasileira), balet (5. studenoga 1967, Zagreb)
- Mačak u čizmama (scenarij prema A. Mitterhuber i Braći Grimm), balet za djecu u 7 slika (17. prosinca 1977, Zagreb)
- Plavi 9 (1950).
- Simfonija ljeta, za orkestar (1954.)
- In memoriam poete, za orkestar i dječji zbor (1960, R. Tagore), HDS, 1965.
- Muzika za prijatelje, za orkestar (1964.)
- Symphonia iubilans, za orkestar (1965.)
- Za Thaliju, za orkestar, muški zbor, ženski zbor i dječji zbor (1969.)
- Symphonia vocalis, za ženski zbor, glasovir, orgulje i udaraljke (1974, tekst Bjelinski i narodna poezija Dalmacije)
- simfonija za orkestar i mezzosopran (1980.)
- Di quatro gioie, za orkestar (1982.)
- Simfonija otoka za orkestar (1983.)
- Europa za orkestar (1984.)
- simfonija za orkestar (1985.)
- simfonija za orkestar (1986.)
- simfonija za orkestar (1986.)
- simfonija za bariton, recitatora i orkestar (1987.)
- simfonija za sopran, alt, tenor, bariton i orkestar (1988.)
- Mediteranska simfonietta za orkestar (1958.), SOKOJ 1961.
- Sinfonietta brasiliera za ženski zbor i orkestar (1962, brazilska narodna poezija)
- Sinfonietta concertante za glasovir i orkestar (1967. = 3. klavirski koncert)
- Festivalska sinfonietta za orkestar harmonika, kontrabas, timpane i vojni bubanj(1980.)
- Sinfonietta za alt trombon i gudače/glasovir (1982.), Zumikon, M. Reift, 1988.
- Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke (1985.)
- Scherzo za orkestar (1934. – 35.)
- Divertimento za komorni orkestar (1948.), SOKOJ, 1965.
- Prélude za orkestar (1951.)
- Svečana uvertira za orkestar (1951.)
- Pet invencija za komorni orkestar (1965.), HDS, 1969.
- Plaisanteries, suita za komorni orkestar (1948. – 71.)
- Bon voyage za gudače (1979.)
- Dnevnik iz Italije, suita za komorni orkestar (1991.)
- Die Musik ist unser Trost za gudače (1991.).
- Koncert za violončelo i orkestar, br. 1 (1945., revidiran 1968.), klavirski izvadak 1968.
- Koncert za glasovir i orkestar (1947. – 48.; revidiran 1979.)
- Koncert za fagot i orkestar (1950.), klavirski izvadak SOKOJ, 1965.
- Koncert za violinu i orkestar (1952.), klavirski izvadak 1956.
- Concertino za glasovir, gudače i udaraljke (1956.), klavirski izvadak HDS, 1972.
- Koncert za klarinet i gudački orkestar (1952.), 1954.
- Koncert za violončelo i udaraljke, broj 2 (1953.) klavirski izvadak 1956.
- Koncert za obou i gudače (1954.), klavirski izvadak HDS, 1969.
- Koncert za flautu i gudače (1955.), Universal Edition, 1956., 1967.
- Koncert za violu i komorni orkestar (1956.)
- Serenada za trubu, glasovir, gudače i udaraljke (1957.), klavirski izvadak Universal Edition, 1958., 1967.
- Concertino za violinu i orkestar (1957.)
- Petit concert za glasovir i komorni orkestar (1963.; =Koncert za malenog dječaka), klavirski izvod Gerig, 1977.
- Concertino za rog, gudače, čelestu i udaraljke (1967.), Gerig, partitura 1967., klavirski izvadak 1969.
- Musica tonalis za obou, fagot i gudače (1968.), Universal Edition 1973.
- Promenadni koncert za puhački orkestar (1974.)
- Musica per tromba za trubu i komorni orkestar (1975.)
- Concertino za gitaru, gudače, čembalo i udaraljke (1977.)
- Concertino primavera za violu, gudače i čembalo (1978.)
- Poesis za klarinet i gudače (1987.)
- Oboa iubilans za obou i gudače (1988.)
- Flauto concertante za flautu i orkestar (1989.)
- Concerto grosso (1990.)
- 3 sonate: 1. (1938., izgubljena); 2. Sonata s Visa u a-molu (1944.), HDS 1973.; 3. (1960.).
- 3 suite: 1. Mala Ruth jednoga dana (1938.); 2. (1938.); 3. (1939.), HDS, 1978.
- Proljetne igre (1957.), HGZ, 1961
- Na velikom brodu (1961.)
- Proljetni rondo (1936.)
- Toccata u fis-molu (1938.)
- Toccata u c-molu (1946.), HGZ, 1951.
- Preludium u C-duru (1938.)
- Muzika za djecu (1945.), 1955.
- 7 bagatela (1950.), Ognjen Prica, 1952.
- Partita (1954.)
- Mala sonatina (1954.) Muzička naklada 1979.
- Interludium (1969.)
- Iz dječje glave (1967.)
- Koncert za Romea i Juliju za 2 glasovira (1981.)
- Cvijeće za Scarlattija (1983.)
- 3 epistole za orgulje (1975.)
- 3 melodije malog Julijana (1988.) za flautu
- Klavirski trio broj 1 u g-molu (1953.)
- Klavirski trio broj 2 (Trio de collines; 1989.)
- Trio za obou/flautu, violončelo, glasovir (1960.), 1975., također prerađen za violu, violončelo i glasovir, te za obou, fagot i glasovir (1979.)
- Tri mušketira za 3 roga (1984.)
- 1. gudački kvartet Lirski (1941. – 43.), HDS, 1973.
- 2. gudački kvartet (1951.) 1956.
- 3. gudački kvartet (1985.)
- Priča za kvartet saksofona (1992.)
- Spielmusik za kvartet saksofona (1992.)
- Scherzi di notte za kvartet drvenih puhača (1969.), Gerig, 1971.
- Varijacije na pučku temu za puhački kvintet (1975.)
- Poesis za 2 roga, 2 fagota i 2 klarineta (1979.)
- 4 sonate za violinu i glasovir: 1. (1933., prerađena 1976.); 2. a-mol (1937., prerađena 1946. – 47.), HDS, 1974.; 3. (1960.); Sonata za rastanak
- Sonatina za violinu i glasovir (1950.)
- 6 invencija za violinu/violončelo i glasovir (1947.)
- Aprilska sonatina za flautu i glasovir (1976.), Gerig, 1977.
- Sonata za flautu i glasovir (Dona Cupidis, 1991.)
- Sonatina za obou i glasovir (Laudate Joanem, 1980.)
- Sonata za klarinet i glasovir (1966.), Gerig, 1967.
- Dvije invencije za fagot i glasovir (1950.)
- Preludium, aria i rondo za fagot i glasovir (1981.)
- Sonatina za rog i glasovir (1973.)
- Musica per tromba za trubu i glasovir (1975.), HDS, 1977.
- Tri biblijske legende za trombon i glasovir (1983.), HDS 1988.
- Encore un printemps..., sonatina za violinu i glasovir (1991.)
Za svoje stvaralaštvo dobio više nagrada i priznanja, među njima nagrade za životno djelo »Mlado pokoljenje« (1965) i »Vladimir Nazor« (1976) te nagradu »Josip Slavenski« (1986). Godine 1988. izabran je za redovitog člana JAZU.[8]
- Grad Zagreb je u godini 2008. u spomen na skladatelja imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).
- ↑ Matica.hr / Kolo – Zdenka Weber: »Bruno Bjelinski, hrvatski skladatelj europskih obzora« Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. siječnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 7. siječnja 2014.
- ↑ / Hrvatska enciklopedija – »Bjelinski, Bruno« Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 11. srpnja 2016.
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 107
- ↑ Ivo Goldstein, 2005, str. 288
- ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Djela hrvatskih skladatelja Židovskog podrijetla u Beču; stranica 38; broj 107, studeni / prosinac 2008.
- ↑ 'Židovska zajednica u Hrvatskoj'. www.croatian-jewish-network.com. Croatian Jewish network. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2011. Pristupljeno 21. studenoga 2019.
- ↑ a b Svjetlana Hribar. 28. studenoga 2012. 50 godina umjetničkog rada Ljerke Pleslić-Bjelinski: I dalje kroz život, zajedno s Brunom... Novi list. Pristupljeno 7. siječnja 2014.
- ↑ a b c hbl.lzmk.hr – Ivona Ajanović: »Bruno Bjelinski«, pristupljeno 11. srpnja 2016.
- ↑ www.mic.hr – Dubravko Detoni: »Bruno Bjelinski: Izabrana djela za glasovir« Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 11. srpnja 2016.
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Goldstein, Ivo. 2005. Židovi u Zagrebu 1918 - 1941. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-23-0
- Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 3, Zagreb: LZMK 2007., str. 50-51, ISBN 953-7224-03-1
- Matica.hr / Kolo – Zdenka Weber: »Bruno Bjelinski, hrvatski skladatelj europskih obzora« Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. siječnja 2014. (Wayback Machine) (životopis)
- www.lzmk.hr / »Bjelinski, Bruno« Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine) (životopis)
- hbl.lzmk.hr / Ivona Ajanović: »BJELINSKI, Bruno« (životopis)